Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-205/05 (Š. B. i H. M.)
Odluka donesena 27. 06. 2006.
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-205/05
Apelacija
Odluka o dopustivosti
27. 06. 2006.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, i sudije, Mato Tadić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 27. juna 2006. godine, u predmetu broj AP-205/05 rješavajući apelacije Šuhrete Bukvić i Habibe Mehmedbašić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije Šuhrete Bukvić i Habibe Mehmedbašić, podnesene protiv Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine, u pogledu ostvarivanja potraživanja po osnovu stare devizne štednje položene kod Investbanke Beograd, Jugobanke, Osnovna banka Sarajevo i Ljubljanske banke d.d.
Ljubljana, Glavna filijala Sarajevo, zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.
OBRAZLOŽENJE
1. Šuhreta Bukvić i Habiba Mehmedbašić (u daljnjem tekstu: apelantice), iz Sarajeva, podnijele su, 10. februara 2005. godine, i 27. juna 2005. godine, apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), protiv Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine, radi ostvarivanja potraživanja stare devizne štednje kod Investbanke Beograd, Jugobanke, Osnovne banke Sarajevo i Ljubljanske banke d.d. Ljubljana, Glavna filijala Sarajevo
2. Ustavni sud je, u skladu sa članom 31. Pravila Ustavnog suda, odlučio da apelacije AP- 205/05 i AP-1384/05 spoji u jedan predmet, pod brojem AP-205/05, jer se radi o nadležnosti Ustavnog suda po istom pitanju, povodom kojeg Ustavni sud može voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku.
3. Apelantice su prije oružanog sukoba u Bosni i Hercegovini polagale sredstva na svoje devizne štedne knjižice. Apelantica Šuhreta Bukvić polagala je sredstva kod Investbanke Beograd iznos od 280,00 DEM i 840,00 USD, a kod Jugobanke, Osnovna banka Sarajevo, iznos od 5.438,59 USD. i 617,40 SFRS. Apelantica je svoja devizna potraživanja, putem certifikata uložila u privatizacijski investicioni fond «MI-GROUP» d.d. Sarajevo
4. Apelantica Habiba Mehmedbašić polagala je sredstva na deviznoj štednoj knjižici kod Ljubljanske banke d.d. Sarajevo, ekspozitura Centar u iznosu od 225,93 DEM. Suprug apelantice je polagao sredstva na deviznu štednu knjižicu kod Jugobanke Sarajevo u iznosu od 194,86 ATS, 1.433,50 ITL, 1.109,42 DEM, 109,81 FRF i 465,25 USD. U prilogu apelacije apelantica je dostavila rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda I u Sarajevu, broj O-610/98 od 7. maja 1998. godine, kojim je ona proglašena zakonskim nasljednikom sa djelom 1/1. Apelantica je svoja devizna potraživanja uložila u privatizacijski investicioni fond «BIG-Investiciona grupa».
5. Apelantice smatraju da im je povrIjeđeno pravo na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.
7. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
8. Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:
„ Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.»
9. Ustavni sud u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj jurisprudencuji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Ustavni sud, odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom zaštićenih prava.
10. U konkretnom slučaju apelantice su iskoristile svoja potraživanja za kupovinu dionica investicionih fondova, te više nemaju potraživanja po osnovu stare devizne štednje. Ustavni sud smatra da ne postoje posebne okolnosti u vezi sa poštivanjem ljudskih prava koje zahtjevaju da se nastavi meritorno ispitivanje apelacija, jer apelantice nisu «žrtve» kršenja Ustavom zaštićenih prava i sloboda (vidi odluku Doma, broj. CH/00/4289 i d.r, Samija Arslanagić i dr. protiv Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine. od 1. avgusta 2005. godine).
11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao očigledno (prima facie) neosnovana, ukoliko ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da nije «žrtva» kršenja Ustavom zaštićenih prava tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović