Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1569/05 (R. N.)

Odluka donesena 27. 06. 2006.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1569/05

Apelacija

Odluka o dopustivosti

27. 06. 2006.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, i sudije, Mato Tadić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 27. juna 2006. godine, u predmetu broj AP-1569/05, rješavajući apelaciju Raseme Nahić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Raseme Nahić, podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Rev-588/04 od 29. juna 2005. godine, rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj RSŽ-840/03 od 12. aprila 2004. godine, i rješenja Općinskog suda u Bosanskoj Krupi, broj Rs 117/03 od 6. juna 2003. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Rasema Nahić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bosanske Krupe, koju zastupa Osman Hadžić, advokat iz Bihaća, podnijela je, 27. jula 2005. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Rev-588/04 od 29. juna 2005. godine, rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj RSŽ-840/03 od 12. aprila 2004. godine, i rješenja Općinskog suda u Bosanskoj Krupi (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj Rs 117/03 od 6. juna 2003. godine.

2. Rješenjem Općinskog suda, broj Rs-117/03 od 6. juna 2003. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda, broj RSŽ-840/03 od 12. aprila 2004. godine, odbačena je kao neblagovremena tužba apelantice protiv tužene JP BH Pošte, Centar pošta Bihać, radi vraćanja na rad i isplate neisplaćenih plaća od 5. jula 1999. godine, kao i prijedlog za izdavanje privremene mjere od 9. januara 2002. godine.

3. Nižestepeni sudovi su utvrdili da je apelantici prestao radni odnos 13. oktobra 1995. godine. Općinskom sudu je podnijela tužbu 5. jula 1999. godine radi zaštite prava iz radnih odnosa, a da prethodno nije tražila niti ostvarivala zaštitu pred organima tužene Pošte niti pred sudom, u skladu sa odredbama Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa («Službeni list SFRJ», br. 60/89 i 42/90).

4. Odlučujući o reviziji apelantice protiv rješenja Kantonalnog suda, broj RSŽ-840/03 od 12. aprila 2004. godine, Vrhovni sud je rješenjem, broj Rev-588/04 od 29. juna 2005. godine, reviziju odbacio kao nedopuštenu. Naime, kako apelantica vrijednosno nije odredila glavni tužbeni zahtjev, a za sporednu novčanu tražbinu nije označila iznos niti elemente po kojima bi on bio lako odrediv, Vrhovni sud je, u obrazloženju navedene presude, naveo da je očito da se radi o sporu u kojem revizija nije dopuštena zbog vrijednosnog kriterijuma koji nije označen preko propisanog iznosa od 15.000,00 KM.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće po zakonu;»

6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-

106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. U konkretnom slučaju apelantica je podnijela tužbu Općinskom sudu radi povrata na posao i izmirenja obaveza iz radnog odnosa. Rješenjem Općinskog suda, broj Rs-117/03 od 6. juna 2003. godine, tužba je odbačena kao neblagovremanu. Odlučujući po žalbi Kantonalni sud je rješenjem, broj RSŽ-840/03 od 12. aprila 2004. godine, odbio žalbu i potvrdio prvostepeno rješenje. Odlučujući o reviziji Vrhovni sud je rješenjem, broj Rev-588/04 od 29. juna 2005. godine, reviziju odbacio kao nedopuštenu.

8. Dakle, redovni sudovi nisu raspravljali o zakonitosti prestanka radnog odnosa apelantice, već je tužba odbačena iz formalnih razloga, obzirom da nije podnesena u zakonom propisanom roku. Da bi se raspravljalo to pitanje, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelantica je morala blagovremeno podnijeti tužbu ili opravdati nemogućnost blagovoremenog podnošenja tužbe, tj. iscrpljivanja pravnih lijekova (vidi mutatis mutandis odluku Ustavnog suda, broj U-22/00, od 22. i 23. juna 2001. godine, tačka 20, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 25/01 i broj AP-329/05 od 26. aprila 2005. godine). Prema tome, za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelantica neblagovremenim podnošenjem tužbe Općinskom sudu nije efektivno iscrpila pravne lijekove, već je samo formalno van roka podnijela tužbu, na temelju koje redovni sudovi nisu mogli meritorno odlučivati, jer ista nije ispunjavala formalne uslove tog pravnog lijeka.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1569/05 (R. N.) | Sudska praksa | Aktio