Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1892/05 (Milenko J. Renovica)

Odluka donesena 27. 06. 2006.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1892/05

Apelacija

Odluka o dopustivosti

27. 06. 2006.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 27. juna 2006. godine, u predmetu broj AP-1892/05, rješavajući apelaciju Milanka J. Renovice na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. tačka 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Milanka J. Renovice, podnesena protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine, broj Už-01/05 od 11. juna 2005. godine i odluke Visokog sudskog i tužilačkog savjeta Bosne i Hercegovine, broj VSTV-07-0348-27042005 od 12.

novembra 2003. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Milanko J. Renovica (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je, 8 septembra 2005. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine, broj Už-01/04 od 7. juna 2004. godine, i odluke Visokog sudskog i tužilačkog savjeta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu VSTV BiH), broj VSTV-07- 0348-27042005 od 12. novembra 2003. godine

2. Apelant je obavljao funkciju sudije Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud). Odlukom Prvostepene disciplinske komisije za sudije, broj DCMR -1/2004 od 23. novembra 2004. godine, koja je potvrđena odlukom Drugostepene disciplinske komisije za sudije, broj DŽMR -1/2005 od 17. februara 2005. godine, apelant je razrješen dužnosti sudije Okružnog suda Istočno Sarajevo sa danom pravosnažnosti odluke, zbog disciplinskih prekršaja iz tač. 19., 22. i 23. člana 56. Zakona o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije BiH», br. 25/04). Nadležna disciplinska komisija je utvrdila da je apelant zbog namjernog davanja lažne, obmanjive i nedovoljne informacije u vezi sa prijavom za radno mjesto, zbog ponašanja koje šteti ugledu sudijske dužnosti i zbog ponašanja koje dovodi u pitanje povjerenje javnosti u nepristrasnost i kredibilitet sudstva, počinio navedene disciplinske prekršaje.

3. Odlukom Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine, broj VSTV-07-348- 27042005 od 26. aprila 2005. godine, koja je potvrđena rješenjem suda Bosne i Hercegovine, broj UŽ-01/05 od 11. jula 2005. godine, potvrđena je odluka o mjeri razrešenja apelanta sa funkcije sudije.

4. Apelant se žali da mu je povrijeđeno prava na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

5. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 2. tač. 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

«Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva: (...)

9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;».

6. Apelant navodi da mu je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, a u vezi sa postupkom izbora i imenovanja sudija, odnosno donošenja odluke o prekidu mandata sudije.

7. Ustavni sud ističe da je isključen iz djelokruga člana 6. stav 1. Evropske konvencije spor koji pokrenu javni službenici, uključujući i sudije, čiji posao ukazuje na specifične aktivnosti javnih službi i ako su ti službenici odgovorni za zaštitu opštih interesa države ili drugih javnih vlasti (nosioci pravosudnih funkcija, pripadnici oružanih snaga, policije i drugih snaga za održavanje reda, carinski službenici, diplomatsko osoblje i dr). Prema tome, spor između organa javne vlasti i zaposlenih koji rade na mjestima koja uključuju sudjelovanje u izvršavanju ovlasti proizašlih iz javnog prava, ne povlači za sobom primjenu člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi odluke Ustavnog suda, br. U-104/03 od 19. aprila 2004. godine i AP-121/04 od 22. aprila 2005. godine i Evropski sud za ljudska prava, Pellegrin protiv Francuske, presuda od 8. decembra 1999. godine, broj aplikacije 28541/95, st. 64. do 67.). Iz ovog proizilazi da Ustavni sud nema nadležnost da ispituje navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije u postupku u kojem se apelant kao sudija odnosno vršilac javne funkcije žali na odluku VSTV BiH o prestanku mandata sudije, pa slijedi da su navodi apelanta inkompatibilni ratione materiae sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

8. Ustavni sud primjećuje da se u predmetnom slučaju radi o žalbi apelanta na navodne povrede ljudskih prava u vezi razrešenja sa mjesta sudije odnosno prestanka mandata sudije na koji je izabran. U određenom broju slučajeva o kojim se izjašnjavao Evropski sud za ljudska prava u Strazburu, a koje činjenično i pravno odgovaraju predmetu koji je apelant pokrenuo pred Ustavnim sudom, (prestanak mandata sudije usled disciplinskog prekršaja ) Evropski sud za ljudska prava je odbacio zahtjeve javnih službenika koja su se ticala imenovanja, otpuštanja, uslova rada u službi i discipline u radu kao inkopatibilne rationae materiae, proglašavajući ih kao nedopustive (vidi odluku Evropskog suda za ljudska prava, Leander protiv Švedske.od 26. februara 1987. godine, Odluke i izvještaji broj 34, strana 78).

9. U tom je smislu karakteristična i odluka Evropskog suda za ljudska prava, izražena u slučaju Pellegrin protiv Francuske. U toj odluci se, u stavu 65, navodi: «Sud primjećuje da u svakoj zemlji funkcije u javnom sektoru sadržavaju odgovornosti koje su u opštem interesu ili podrazumjevaju vršenje vlasti koje se izvodi iz javnog prava. Nosiocima takvih funkcija se dakle dodjeljuje dio javno-pravnih ovlaštenja koja ima suverena državna vlast. Država, stoga, ima legitiman interes da zahtjeva da takvi službenici imaju posebno povjerenje i lojalnost. S druge strane, kod funkcija koje nemaju takav «javnopravni aspekt» država nema takav interes.» (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Pellegrin protiv Francuske, presuda od 8. decembra 1999, Izvještaji i Odluke, 1999-VIII, strana 209, stav 65). U konkretnom slučaju, nadležno državno tjelo oličeno u VSTV BiH ima svakako interesa u postavljanju pa i razrešenju sudija kad se dokaže da su se oni ogrješili o ponašanje koje šteti ugledu sudijske funkcije.

10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena, ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1892/05 (Milenko J. Renovica) | Sudska praksa | Aktio