Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1427/05 (S.U.R. "Student")
Odluka donesena 27. 06. 2006.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović
Citirani propisi
- Zakon o zapošljavanju stranaca · čl. 7, 15
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-1427/05
Apelacija
Odluka o dopustivosti
27. 06. 2006.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, i sudije, Mato Tadić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 27. juna 2006. godine, u predmetu broj AP-1427/05, rješavajući apelaciju S.U.R. «Student», na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija S.U.R. «Student» podnesena protiv rješenja Ministarstva za rad, socijalnu politiku, raseljena lica i izbjeglice Kantona Sarajevo broj UP-2/48-13-04-34- MŠ-593/05 od 8. juna 2005. godine i rješenja Javne ustanove «Služba za zapošljavanje Kantona Sarajevo»-Sarajevo broj 01-34-240/05 od 28. aprila 2005. godine zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. S.U.R. «Student» (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 6. jula 2005. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Ministarstva za rad, socijalnu politiku, raseljena lica i izbjeglice Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj UP-2/48-13-04-34-MŠ-593/05 od 8. juna 2005. godine i rješenja Javne ustanove «Služba za zapošljavanje Kantona Sarajevo»-Sarajevo (u daljnjem tekstu: Ustanova) broj 01-34-240/05 od 28. aprila 2005. godine,
2. Rješenjem Ustanove broj 01-34-240/05 od 28. aprila 2005. godine, nije udovoljeno zahtjevu apelanta za zapošljavanje radnika za roštiljem Abazi Nesreta, koji nije državljanin Bosne i Hercegovine, obzirom da na evidenciji nezaposlenih lica Službe za zapošljavanje Kantona Sarajevo ima lica koja koja posjeduju potrebne kvalifikacije za obavljanje navedenog posla.
3. Protiv navedenog rješenja Ustanove, apelant je izjavio žalbu Ministarstvu koje je rješenjem broj UP-2/48-13-04-34-MŠ-593/05 od 8. juna 2005. godine žalbu odbilo kao neosnovanu. U obrazloženju navedenog rješenja Ministarstvo zaključuje da je Ustanova postupila ispravno primjenivši član 7. Zakona o zapošljavanju stranaca («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» broj: 8/99) kojim se propisuje da se radna dozvola ne može izdati strancu ako u evidenciji službe za zapošljavanje među nezaposlenim licima ima lica koja ispunjavaju uslove koje poslodavac zahtijeva za zaključivanje ugovora o radu ili ugovora o obavljanju privremenih ili povremenih poslova. Kako je po zvaničnoj evidenciji Ustanove u momentu donošenja odluke o zahtjevu apelanta bilo registrovano 96 nezaposlenih lica koja imaju istu stručnu spremu, odnosno zanimanje kao i lice za koju je apelant tražio radnu dozvolu, to se nisu stekli uslovi da se izda radna dozvola tom licu. U pouci o pravnom ljeku navedeno je da je rješenje Ministarstva konačno i da se protiv istog rješenja ne može pokrenuti upravni spor što je i regulisano odredbom člana 15. stav 2. Zakona o upošljavanju stranaca («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» broj: 8/99)
4. Apelant je nakon prijema rješenja Ministarstva broj UP-2/48-13-04-34-MŠ-593/05 od 8. juna 2005. godine, podnio apelaciju Ustavnom sudu u kojoj navodi da je rješenje Ministarstva konačno i da se protiv njega ne može voditi upravni spor, da je izvršena diskriminacija u odnosu na radnika kojeg je htio zaposliti, inače sina vlasnika S.U.R.-apelanta, samo zato što nije državljanin Bosne i Hercegovine, da je isti radnik ranije više puta dobijao dozvolu za rad bez problema, da je oženjen, otac jednog djeteta i da ima stalno prebivalište u Bosni i Hercegovini. Apelant smatra da je u odnosu na radnika koji nije državljanin Bosne i Hercegovine povrijeđeno pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), dok iz ostalih navoda apelacije proizlazi da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini».
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
«Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom.»
6. Ustavni sud primjećuje da se u predmetnom slučaju radi o apelantovoj žalbi na navodne povrede ljudskih prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, odnosno člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije učinjene prilikom odlučivanja o njegovom zahtjevu za zapošljavanje radnika koji nije državljanin Bosne i Hercegovine.
7. Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda za ljudska prava prema kojoj je odlučivanje o kretanju i boravku stranaca isključiva nadležnost državnih organa i ne može se podvesti pod koncept «građanskih prava i obaveza» zaštićenih članom 6. Evropske konvencije. Prema tome, mada takva odluka može imati određenog uticaja na građanska prava i obaveze apelanta, od države se ne zahtijeva da u takvim slučajevima obezbjeđuje javno saslušanje niti druge zahtjeve iz člana 6. Evropske konvencije (vidi presudu Philip Burnett Franklin Agee protiv Ujedinjenog Kraljevstva, predstavka broj 7729/76 od 17. decembra 1976. godine, DR 7, tačka 28). Tako, u Odluci Evropskog suda za ljudska prava P. protiv Ujedinjenog Kraljevstva stoji da «Komisija smatra da postupak koji su provele javne vlasti s ciljem odlučivanja treba li strancu biti dozvoljeno da ostane u zemlji ili da mu to bude uskraćeno je diskrecione, administrativne prirode i ne uključuje primjenu građanskih prava i obaveza u smislu značenja člana 6. Evropske konvencije». Komisija dalje utvrđuje da zahtjevi za odobrenje boravka spadaju u kategoriju postupaka kojim se ne utvrđuju građanska prava i obaveze prema članu 6. Evropske konvencije. Prema tome, Komisija mora odbaciti ovaj zahtjev kao ratione materiae inkompatibilan sa odredbama Konvencije» (vidi presudu P protiv Ujedinjenog Kraljevstva, predstavka broj 13162/87 54 DR 211, str. 2).
8. Ustavni sud smatra da odlučivanje o zahtjevu za izdavanje radne dozvole strancu, također, spada u djelokrug javno pravnih ovlašćenja određene države koje je isključeno iz djelokruga zaštite člana 6. Evropske konvencije, a član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u ovim slučajevima ne pruža širi obim zaštite.
9. Dakle, navedena praksa Evropskog suda za ljudska prava koju podržava i Ustavni sud, primjenjiva je i u konkretnom slučaju, jer je izdavanje dozvole za rad strancu ne samo u direktnoj vezi sa pravom boravka stranaca u Bosni i Hercegovini, nego se to pitanje također rješava u administrativnom postupku na osnovu diskrecione ocjene državnog organa i u skladu sa posebnim Zakonom o upošljavanju stranaca.
10. Prema navedenom, navodi iz apelacije o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije su ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
11. Obzirom na odluku da su navodi o kršenju ustavnog prava na pravično suđenje ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, slijedi da se isti zaključak odnosi i na pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, jer je pravo na nediskriminaciju supsidijarnog karaktera i do njegove povrede ne može doći u slučaju kada ne postoji neko od ustavnih prava, odnosno prava iz Evropske konvencije, kao što je to u ovom predmetu.
12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović