Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1191/05 (E. K.)

Odluka donesena 27. 06. 2006.

  • Neovlašteno lice
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1191/05

Apelacija

Odluka o dopustivosti

27. 06. 2006.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, i sudije, Mato Tadić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 27. juna 2006. godine, u predmetu broj AP-1191/05, rješavajući apelaciju Enise Karajić, Enisa Karajića i Emina Mehičića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 5. i 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Enise Karajić, podnesena protiv rješenja Općinskog suda u Tuzli broj I-4828/04 od 16. februara 2005. godine, zato što ju je podnijelo neovlašteno lice.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Enisa Karajića i Emina Mehičića podnesena protiv rješenja Općinskog suda u Tuzli broj I-

4828/04 od 16. februara 2005. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Enisa Karajić i dr. (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Lukavca, koje zastupa Šemso Temim, advokat iz Sarajeva, podnijeli su 20. maja 2005. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj I-4828/04 od 16. februara 2005. godine. U dopuni apelacije od 6. juna 2006. godine punomoćnik je kao apelante označio Enisu Karajić, Enisa Karajića i Emina Mehičića.

2. Osporenim rješenjem Općinskog suda, broj I-4828/04 od 16. februara 2005. godine, usvojen je prigovor izvršenika i u cjelosti obustavljeno izvršenje određeno rješenjem o izvršenju Općinskog suda u Lukavcu, broj I-45/03 od 4. februara 2003. godine, doneseno po prijedlogu L.B. i apelanata Enisa Karajića i Emina Mehičića, te su ukinute provedene izvršne radnje. U pouci o pravnom lijeku navedeno je da se protiv rješenja može izjaviti žalba Kantonalnom sudu u Tuzli u roku od osam dana od dana dostave rješenja.

3. Međutim, apelanti protiv osporenog rješenja Općinskog suda nisu izjavili žalbu, kako navode zbog propusta tadašnjeg punomoćnika, već su se direktno obratili Ustavnom sudu ovom apelacijom.

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 5. i 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tač. 5. i 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 5. apelaciju je podnijelo neovlašteno lice;

15. apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»

5. Iz dokumentacije dostavljene uz apelaciju proizilazi da se predmetni izvršni postupak vodio po prijedlogu L.B., Enisa Karajića i Emina Mehičića, kao tražioca izvršenja, te da apelantica Enisa Karajić nije imala svojstvo stranke, niti je učestvovala u izvršom postupku, koji je okončan rješenjem Općinski suda, broj I-4828/04 od 16. februara 2005. godine, a koje se osporava ovom apelacijom. Imajući u vidu prednje činjenice nesporno je da apelantica Enisa Karajić nije lice koje bi moglo osporavati navedenu odluku budući da istom nije odlučivano o njenim pravima niti obavezama.

6. U smislu odredbe člana 16. stav 4. tačka 5. Pravila Ustavnog suda, apelacija će se odbaciti kao nedopuštena ukoliko ju je podnijelo neovlašteno lice.

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. U konkretnom slučaju, apelanti Enis Karajić i Emin Mehičić su protiv osporenog rješenja mogli izjaviti žalbu Kantonalnom sudu u Tuzli kao efektivan pravni lijek, što, kako sami navode, nisu učinili. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

9. Imajući u vidu odredbe člana 16. stav 4. tač. 5. i 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko ju je podnijelo neovlašteno lice, odnosno ako apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1191/05 (E. K.) | Sudska praksa | Aktio