Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1338/05 (I. Z.)

Odluka donesena 27. 06. 2006.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1338/05

Apelacija

Odluka o dopustivosti

27. 06. 2006.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, i sudije, Mato Tadić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 27. juna 2006. godine, u predmetu broj AP-1338/05, rješavajući apelaciju Ismeta Zijadića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ismeta Zijadića, podnesena zbog neizvršenja presude Općinskog suda u Livnu, broj P- 477/00 od 26. aprila 2000. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Ismet Zijadić (u daljnjem tekstu: apelant), iz Livna, podnio je, 14. juna 2005. godine, prijavu o navodnoj povredi ljudskih prava Komisiji za ljudska prava pri Ustavnom sudu. U skladu sa članom 5. Sporazuma koje su potpisale strane 25. septembra 2003. godine, prijava je proslijeđena Ustavnom sudu i zavedena kao apelacija 16. juna 2005 godine. Apelacija je podnesena radi neizvršenja presude Općinskog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj P-477/00 od 26. aprila 2000. godine.

2. Općinski sud je presudom, broj P-477/00 od 26. aprila 2000. godine, utvrdio da apelantu nije prestao radni odnos i obavezao je tužene I-Livnobus, Livnotrans d.o.o. i Euroservis d.o.o., da kao pravni sljedbenici apelantovog ranijeg poslodavca SP Bosna, rasporede apelanta na radno mjesto u skladu sa svojim normativnim aktima i Zakonom o radu, a sve u roku od osam dana po pravosnažnosti presude.

3. Apelant je, 1. oktobra 2000. godine, podnio Općinskom sudu prijedlog za izvršenje presude Općinskog suda od 26. aprila 2000. godine. Općinski sud je rješenjem, broj I-648/00 od 21. novembra 2000. godine, dozvolio predloženo izvršenje.

4. Apelant se obratio Ustavnom sudu navodeći da tuženi nikada nisu izvršili pravosnažnu presudu Općinskog suda, ni nakon njegovog prijedloga za izvršenje. Apelant je, također, zatražio od Ustavnog suda dodjelu pravične naknade na ime štete i druga primanja do povratka na posao, kao i da mu se prizna radni staž i uplate doprinosi za mirovinsko i invalidsko osiguranje.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»

6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. Ustavni sud je utvrdio da se na postupak izvršenja presude Općinskog suda od 26. aprila 2000. godine primjenjuju odredbe Zakona o izvršnom postupku koji je stupio na snagu 2003. godine („Službene novine Federacije BiH“, broj 32/03 od 18. jula 2003. godine - u daljnjem tekstu: Zakon), i to na temelju člana 226. Zakona, koji propisuje da će se postupak izvršenja započet do dana početka primjene ovog zakona okončati po odredbama tog zakona. Članom 216. Zakona, u glavi XX koja reguliše izvršenje radi vraćanja zaposlenog na rad odnosno u službu, propisano je da se „izvršenje na osnovu izvršne isprave kojom je izvršeniku naloženo da tražioca izvršenja vrati na rad odnosno u službu provodi primjenom odgovarajućih odredbi člana 17. i odredbama glave XIX zakona, o izvršenju radi ostvarenja obaveze na radnju koju može obaviti samo izvršenik.“ U skladu sa članom 209. stav 1. Zakona koji se, u smislu prethodno navedene odredbe, primjenjuje na apelantov slučaj, ako se radi o radnji koju može obaviti samo izvršenik, sud rješenjem o izvršenju određuje izvršeniku primjeren rok za ispunjenje obaveze. Općinski sud je rješenjem o izvršenju tuženima odredio rok od osam dana kako je bilo navedeno u prijedlogu za izvršenje. U skladu sa članom 209. stav 3. Zakona ako izvršenik u roku koju mu je određen ne ispuni obavezu sud će, na prijedlog tražioca izvršenja, dalje postupati po odredbama člana 17. Zakona koji propisuje novačne kazne kao sredstvo izvršenja. Prema članu 209. stav 4. Zakona izvršenik koji je ispunio svoju obavezu u roku koji mu je sud odredio dužan je bez odlaganja o tome obavjesiti sud i o tome priložiti nesumnjive dokaze (ovjerena izjava tražioca izvršenja da je radnja obavljena, zapisnik sudskog izvršioc o obavljanju radnje, nalaz i mišljenje vještaka itd.). U protivnom smatra se da radnja izvršenja nije obavljena. Apelant, stoga, ima mogućnost da od Općinskog suda traži donošenje rješenja kojim će tuženima sud izreći novčanu kaznu zbog neizvršenja i tako ih obavezati da izvrše presudu, odnosno apelanta vrate na posao.

8. U vezi apelantovog zahtjeva za naknadu štete i drugih primanja do povratka na posao, Ustavni sud upućuje da član 217. stav 1. Zakona koji propisuje da tražilac izvršenja koji je podnio prijedlog da bude vraćen na rad može predložiti sudu donošenje rješenja kojim će odrediti da mu je izvršenik dužan isplatiti na ime plate mjesečne iznose dospjele do pravosnažnosti odluke pa dok ponovo ne bude vraćen na posao, te odrediti izvršenje radi naplate dosuđenih iznosa. Dakle, apelant treba postupiti u smislu prethodno navedene odredbe i tražiti od suda obavezivanje tuženih na isplatu plata do povratka na posao.

9. Na kraju, u vezi sa apelantovim zahtjevom Ustavnom sudu da mu se prizna radni staž i uplate doprinosi za mirovinsko i invalidsko osiguranje Ustavni sud ukazuje na svoj ranije usvojen stav prema kojem su zaposlenici aktivno legitimisani da pred nadležnim sudovima traže obavezivanje poslodavaca na uplatu doprinosa iz radnog odnosa (vidi odluku Ustavnog suda, broj AP-311/04 od 22. aprila 2005. godine, objavljenu u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“, broj 60/05). Apelant dakle ima moglućnost da, u smislu člana 53. Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“, broj 53/03), protiv poslodavca pokrene parnični postupak radi uplate doprinosa i tako dođe do konačne odluke koja bi mogla biti predmet ispitivanja od strane Ustavnog suda.

10. Ustavni sud zaključuje, u odnosu na sve apelantove navode koji su bili predmet prethodne analize, da apelant nije iscrpio djelotvorne pravne lijekove moguće po zakonu u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, te tako nije ispunjen jedan od osnovnih formalnih uslova za razmatranje apelacije od strane Ustavnog suda.

11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1338/05 (I. Z.) | Sudska praksa | Aktio