Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1564/05 (M. H. M.)

Odluka donesena 27. 06. 2006.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1564/05

Apelacija

Odluka o dopustivosti

27. 06. 2006.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, i sudije, Mato Tadić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 27. juna 2006. godine, u predmetu broj AP-1564/05, rješavajući apelaciju Muzeja Hercegovine Mostar, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Muzeja Hercegovine Mostar, podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Rev-115/04 od 28. aprila 2005. godine, presude Kantonalnog suda u Mostaru, broj Gž-286/03 od 23. maja 2003.

godine i presude Općinskog suda II u Mostaru, broj P-616/02 od 13.

marta 2003. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Muzej Hercegovine Mostar (u daljnjem tekstu: apelant), iz Mostara, kojeg zastupa Damir Sadović, advokat iz Mostara, podnio je, 26. jula 2005. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Rev-115/04 od 28. aprila 2005. godine, presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj GŽ-286/03 od 23. maja 2003. godine i presude Općinskog suda II u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj P- 616/02 od 13. marta 2003. godine.

2. Općinski sud je presudom, broj P-616/02 od 13. marta 2003. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda, broj GŽ-286/03 od 23. maja 2003. godine, usvojio tužbeni zahtjev R.K. protiv apelanta kao tuženog radi otkupa stana. Apelant je protiv drugostepene presude izjavio reviziju Vrhovnom sudu.

3. Vrhovni sud je rješenjem, broj Rev-115/04 od 28. aprila 2005. godine, odbacio apelantovu reviziju kao nedopuštenu. U obrazloženju rješenja je navedeno da prema odredbi iz člana 364. stav 3. Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“, br. 42/98 i 3/99 – zakon koji je primjenjen u konkretnom slučaju), revizija nije dopuštena u imovinsko-pravnim sporovima u kojem se tužbeni zahtjev ne odnosi na potraživanje u novcu, predaju stvari ili izvršenje kakve druge činidbe, ako vrijednost predmetnog spora koju je tužitelj u tužbi naveo ne prelazi 15.000 KM. Dalje je navedeno da, s obzirom da je tužiteljica u tužbi navela vrijednost predmeta spora od 15.000 KM, na koju apelant nije stavljao primjedbe ni prigovore, vrijednost predmetnog spora ne prelazi imovinski cenzus propisan kao uslov za dopuštenost revizije.

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

5. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stavom

1. Pravila Ustavnog suda (vidi rješenje Ustavnog suda, broj U-15/01, od 4. i 5. maja 2001. godine).

6. Ustavni sud je utvrdio da je u konkretnom slučaju revizija bila neefektivan pravni lijek, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, s obzirom da je odbačena kao nedopuštena rješenjem Vrhovnog suda. Proizilazi da je konačna odluka u ovom predmetu presuda Kantonalnog suda, broj Gž-286/03 od 23. maja 2003. godine. S obzirom da je rješenje Vrhovnog suda doneseno 28. aprila 2005. godine, apelant je presudu Kantonalnog suda od 23. maja 2003. godine primio prije tog datuma. Kako je apelacija Ustavnom sudu podnesena 26. jula 2005. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaključuje da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda.

7. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

8. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1564/05 (M. H. M.) | Sudska praksa | Aktio