Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1776/05 (A. V.)

Odluka donesena 27. 06. 2006.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1776/05

Apelacija

Odluka o dopustivosti

27. 06. 2006.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, i sudije, Mato Tadić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 27. juna 2006. godine, u predmetu broj AP-1776/05, rješavajući apelaciju Alekse Vujičića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Alekse Vujičića, podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Rev-745/04 od 7. juna 2005. godine, presude Kantonalnog suda u Sarajevu, broj GŽ-1392/03 od 14. jula 2004.

godine i presude Općinskog suda II u Sarajevu, broj PR-18/00 od 11.

juna 2003. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Aleksa Vujičić (u daljnjem tekstu: apelant), iz Sarajeva, podnio je, 22. augusta 2005. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Rev- 745/04 od 7. juna 2005. godine, presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj GŽ-1392/03 od 14. jula 2004. godine i presude Općinskog suda II u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj PR-18/00 od 11. juna 2003. godine.

2. Općinski sud je presudom, broj PR-18/00 od 11. juna 2003. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda, broj GŽ-1392/03 od 14. jula 2004. godine, odbio apelantov tužbeni zahtjev radi isplate otpremnine iz radnog odnosa. Apelant je protiv drugostepene presude izjavio reviziju Vrhovnom sudu.

3. Vrhovni sud je rješenjem, broj Rev-745/04 od 7. juna 2005. godine, odbacio apelantovu reviziju kao nedopuštenu. U obrazloženju rješenja je navedeno da se u konkretnom slučaju radi o radnom sporu u kojem se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu u kojim sporovima revizija, shodno članu 364. stav 2. ranijeg Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“, br. 42/98 i 3/99 – zakon koji je primjenjen u konkretnom slučaju), nije dopuštena ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 15.000 KM. Nadalje je navedeno da, s obzirom da vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravosnažne presude iznosi 2.211 KM, dakle ne prelazi zakonom propisani iznos, ravizija nije dopuštena.

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

5. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stavom

1. Pravila Ustavnog suda (vidi rješenje Ustavnog suda, broj U-15/01, od 4. i 5. maja 2001. godine).

6. Ustavni sud je utvrdio da je u konkretnom slučaju revizija bila neefektivan pravni lijek, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, s obzirom da je odbačena kao nedopuštena rješenjem Vrhovnog suda. Proizilazi da je konačna odluka u ovom predmetu presuda Kantonalnog suda, broj GŽ-1392/03 od 14. jula 2004. godine. S obzirom da je rješenje Vrhovnog suda doneseno 7. juna 2005. godine, apelant je presudu Kantonalnog suda od 14. jula 2004. godine primio prije tog datuma. Kako je apelacija Ustavnom sudu podnesena 22. augusta 2005. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaključuje da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda.

7. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

8. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1776/05 (A. V.) | Sudska praksa | Aktio