Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1254/05 (H. H.)
Odluka donesena 27. 06. 2006.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1254/05
Apelacija
Odluka o dopustivosti
27. 06. 2006.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, i sudije, Mato Tadić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 27. juna 2006. godine, u predmetu broj AP-1254/05, rješavajući apelaciju Huse Husića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Huse Husića, podnesena radi naknade štete, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Huso Husić (u daljnjem tekstu: apelant), iz Zvornika, podnio je, 27. maja 2005. godine, prijavu o navodnoj povredi ljudskih prava Komisiji za ljudska prava pri Ustavnom sudu. U skladu sa članom 5. Sporazuma koje su potpisale strane 25. septembra 2003. godine, prijava je proslijeđena Ustavnom sudu i zavedena kao apelacija 3. juna 2005. godine. Apelacija je podnesena radi naknade štete za porodičnu kuću uništenu u toku rata u Bosni i Hercegovini, kao i radi otuđenja i uništenja stvari iz kuće.
2. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»
3. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
4. Apelant je naveo da su se nakon izbijanja rata u Bosni i Hercegovini, nakon što je vojska Republike Srpske zauzela područje Gornjeg Šepka na kojem se nalazi njegova porodična kuća, u kuću uselile izbjeglice „srpske nacionalnosti“ koje su u kući prema njegovom saznanju bile do 2002. godine. Kuća i ostala imovina su apelantu vraćeni u posjed 2002. godine. Prema apelantovim navodima, do kojih je došao „na osnovu neposrednog uvida, tj. odlaska u Gornji Šepak 2002. godine, te podataka koje je dobijao neposredno“, izbjeglice koje su boravile u njegovoj kući, su nakon napuštanja kuću porušili, a stvari iz kuće uništili ili odvezli. Apelant, u suštini, traži od Ustavnog suda naknadu materijalne i nematerijalne štete za uništenu imovinu, a u tom smislu nije pokrenuo parnični postupak pred redovnim sudovima za naknadu štete u smislu člana 53. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 58/03 i 85/03). Apelant, dakle, nije došao do konačne odluke koja bi mogla biti predmet ispitivanja od strane Ustavnog suda, odnosno nije iscrpio efektivne pravne lijekove moguće po zakonu u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
5. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
6. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović