Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1787/05 (Z. i K. Č.)

Odluka donesena 27. 06. 2006.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1787/05

Apelacija

Odluka o dopustivosti

27. 06. 2006.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, i sudije, Mato Tadić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 27. juna 2006. godine, u predmetu broj AP-1787/05, rješavajući apelaciju Zaima i Kimete Čustović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zaima i Kimete Čustović , podnesena protiv rješenja Ministarstva za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju, broj 01-364-449/04 od 25. januara 2005. godine i rješenja Odjeljenja za prostorno uređenje Opštine Trebinje, broj 07-364-51/04 od 9. augusta 2004. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Zaim i Kimeta Ćustović (u daljnjem tekstu: apelanti), iz Sarajeva, podnijeli su, 23. augusta 2005. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), apelaciju protiv rješenja Ministarstva za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), broj 01-364-449/04 od 25. januara 2005. godine i rješenja Odjeljenja za prostorno uređenje Opštine Trebinje ( u daljnjem tekstu: Opština Trebinje), broj 07-364-51/04 od 9. augusta 2004. godine.

2. Opština Trebinje je rješenjem, broj 07-364-51/04 od 9. augusta 2004. godine, koje je potvrđeno rješenjem Ministarstva, broj 01-364-449/04 od 25. januara 2005. godine, odbila zahtjev apelanata za promjenu namjene objekta izgrađenog na osnovu rješenja, broj 07-361-181/88 od 19. februara 1990. godine u stambeni objekat – podrumske prostorije (ostavu), i produženje važnosti naprijed navedenog rješenja. U drugostepenom rješenju apelantima je data pravna pouka u kojoj je navedeno da protiv rješenja prvostepenog organa mogu pokenuti upravni spor pred Okružnim sudom u Trebinju u roku od 30 dana od dana prijema tog rješenja.

3. Apelanti su naveli da je onemogućen povrat na njihovo imanje u Trebinju odbijanjem njihovog zahtjeva za promjenu namjene objekta i produženja važenja građevinske dozvole, zbog čega je odbijen i njihov zahtjev za priključak vode u njihov stambeni objekat-ostavu. Zbog navedenog je, po mišljenju apelanata došlo do povrede njihovog prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»

5. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

6. U konkretnom slučaju u upravnom postupku je odbijen zahtjev apelanata za promjenu namjene objekta i produženje važenja rješenja o promjeni namjene objekta-ostave izgrađenog 1988. godine u Trebinju. U pouci o pravnom lijeku u drugostepenom rješenju je navedeno da je to rješenje konačno u upravnom postupku, te da protiv njega nije dopuštena žalba ali se može pokrenuti upravni spor pred Okružnim sudom u Trebinju u roku od trideset dana od dana prijema tog rješenja. Iz apelacije proizilazi da apelanti nisu pokrenuli upravni spor. S obzirom da nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

7. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

8. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1787/05 (Z. i K. Č.) | Sudska praksa | Aktio