Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1356/05 (J. G.)
Odluka donesena 27. 06. 2006.
- Nenadležnost za odlučivanje
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1356/05
Apelacija
Odluka o dopustivosti
27. 06. 2006.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica, Miodrag Simović i Valerija Galić, potpredsjednici, Mato Tadić i Seada Palavrić, sudije, na sjednici održanoj 27. juna 2006. godine, u predmetu broj AP-1356/05, rješavajući apelaciju Jovanke Grbić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 1. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Jovanke Grbić, podnesena protiv akta Kantonalnog javnog pravobraniteljstva Vitez broj Su-48/05 od 6. aprila 2005. godine, zbog nenadležnosti Ustavnog suda Bosne i Hercegovine za odlučivanje.
OBRAZLOŽENJE
1. Jovanka Grbić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Novog Travnika, podnijela je 6. juna 2005. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), protiv akta Kantonalnog javnog pravobraniteljstva Vitez (u daljem tekstu: Pravobraniteljstvo) broj Su-48/05 od 6. aprila 2005. godine.
2. Aktom broj Su-48/05 od 6. aprila 2005. godine, Pravobraniteljstvo je odbilo da ovjeri ugovor o kupoprodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo, koji se nalazi u Novom Travniku u ul. Kalinska br. 28/9, zaključenog između prodavca – preduzeća Comerc Tours d.o.o. Novi Travnik i apelantice, uz obrazloženje da je apelantica, zajedno sa svojim mužem, prethodno otkupila drugi stan, koji se također nalazi u Novom Travniku u ul. Ljudevita Gaja br. 57/4, te koji ugovor je Pravobraniteljstvo ovjerilo pod brojem Su-2649/00 od 16. avgusta 2000. godine, što ima za posljedicu da, prema važećima odredbama Zakona o stanbenim odnosima i Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, apelantica može biti nositeljica stanarskog prava samo na jednom stanu, odnosno da može izvršiti otkup samo jednog stana, u skladu sa kojim zakonskim odredbama je Pravobraniteljstvo i odbilo da izvrši ovjeru navedenog ugovora.
3. U apelaciji apelantica navodi da je sporni stan, koji se nalazi u ul. Kalinska br. 28/9 dobila na korištenje od preduzeća Bratstvo iz Novog Travnika, i da je još 1969. godine, kao nositeljica stanarskog prava, zaključila ugovor o korištenju istog. Tokom rata u Bosni i Hercegovini otišla je u izbjeglištvo, a po povratku dozvoljen joj je povrat u navedeni stan. Međutim, po navodima apelantice, Pravobraniteljstvo je neosnovano odbilo izvršiti ovjeru ugovora o prodaji predmetnog stana, jer, kako apelantica tvrdi, stan u ul. Ljudevita Gaja br. 57/4 otkupila je zajedno sa svojim mužem Trivunom Grbićem, kao njegova supruga, a nakon njegove smrti naslijedila je /3 od ½ vlasničkog udjela njenog supruga na navedenom stanu, dok su ostale dvije trećine naslijedila njegova djeca iz prvog braka, sve prema pravomoćnom rješenju o nasljeđivanju Općinskog suda Novi Travnik broj O-78/02 od 12. maja 2003. godine.
4. Apelantica navodi da joj nije dato pravo žalbe na odluku Pravobraniteljstva, te da je u situaciji da se nađe na ulici, obzirom da djeca njenog pokojnog supruga žele prodati svoje vlasničke udjele na stanu u ul. Ljudevita Gaja br. 57/4, kao i da ima penziju od 160 KM i da nema nikoga ko bi joj pomogao, što je sve dovelo do kršenja njenih prava iz Ustava Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 4. tačka 1. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“ Član 16. stav 4. tačka 1. Pravila Ustavnog suda glasi:
„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
1. Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje;“
6. Ustavni sud podsjeća na svoju nadležanost iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, prema kojoj „Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini“. U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da nije nadležan da odlučuje o apelaciji koja je izjavljena protiv akta Pravobraniteljstva broj Su-48/05 od 6. aprila 2005. godine, jer on nema svojstvo presude, bar ne u onoj mjeri da ga je donio „bilo koji sud u Bosni i Hercegovini“, odnosno nema svojstvo odluke u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Ustavni sud podsjeća i na svoju raniju praksu iz odluke broj AP-141/04 od 29. septembra 2004. godine, kada se proglasio nenadležnim da rješava o apelaciji izjavljenoj protiv informacije urgana uprave, jer ista se nije mogla smatrati presudom bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
7. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 1. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
8. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović