Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1248/06 („Gloria“ d.o.o. Tomislavgrad)
Odluka donesena 27. 06. 2006.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1248/06
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
27. 06. 2006.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, i potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, na sjednici održanoj 27. juna 2006. godine, u predmetu broj AP-1248/06 rješavajući zahtjev „Gloria“ d.o.o. Tomislavgrad za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev „Gloria“ d.o.o. Tomislavgrad za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. „Gloria“ d.o.o. Tomislavgrad (u daljnjem tekstu: apelant), iz Tomislavgrada, podnio je, 25. aprila 2006. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presuda Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH), br.: Uvl-19/05 od 25. januara 2006. godine, Uvl-3/06, Uvl-4/06, Uvl-5/06, Uvl-6/06, Uvl-7/06, Uvl-14/06 od 29. marta 2006. godine, Uvl-8/06, Uvl-9/06, Uvl-10/06, Uvl-11/06, Uvl-12/06, Uvl-13/06, Uvl-16/06, Uvl-
17/06 od 14. marta 2006.godine, Uvl-19/06, Uvl-20/06, Uvl-21/06, Uvl.22/06, Uvl-23/06, Uvl-24/06, Uvl-25/06, Uvl-26/06 od 6. aprila 2006. godine, Uvl-27/06 i Uvl-28/06 od 18.aprila 2006. godine, i presuda Suda Bosne i Hercegovine, br.: U-341/05 od 14. jula 2005. godine, U-342/05, U-343/05, U-
344/05, U-345/05, U-346/05, U-347/05, U-348/05, U-349/05 od 25. januara 2006. godine, U-350/05, U-351/05, U-352/05, U-353/05, U-354/05, U-355/05 od 31. januara 2006. godine, U-356/05, U-
357/05, U-358/05, U-359/05, U-360/05 od 8. februara 2006. godine, U-361/05, U-362/05, U-363/05, U-364/05 u U-365/05 od 27. februara 2006. godine. Apelant je, također, zatražio od Ustavnog suda donošenje privremene mjere. Apelant je, 1. juna 2006. godine, dostavio dopunu apelacije.
2. Sud BiH je presudama br.: U-341/05 od 14. jula 2005. godine, U-342/05, U-343/05, U-
344/05, U-345/05, U-346/05, U-347/05, U-348/05, U-349/05 od 25. januara 2006. godine, U-350/05, U-351/05, U-352/05, U-353/05, U-354/05, U-355/05 od 31. januara 2006. godine, U-356/05, U-
357/05, U-358/05, U-359/05, U-360/05 od 8. februara 2006. godine, U-361/05, U-362/05, U-363/05, U-364/05 u U-365/05 od 27. februara 2006. godine, odbio apelantove tužbe kojima su osporena rješenja Uprave za indirektno oporezivanje Bosne i Hercegovine donesena u žalbenom postupku protiv rješenja Carinarnice Tomislavgrad, kojima su odbijeni apelantovi zahtjevi za promjenu podataka u jedinstvnim carinskim ispravama, kao i povrat više plaćene carine i carinskih dažbina. U obrazloženjima osporenih presuda je navedeno da je carinska vrijednost robe koju je apelant uvezao u Bosnu i Hercegovinu utvrđena primjenom člana 26. stav 2. Zakona o carinskoj politici Bosne i Hercegovine tj. prema vrijednosti identične robe prodane za izvoz u Bosni i Hercegovini u isto ili približno isto vrijeme kada i roba čija se vrijednost utvrđuje. Sud BiH je zaključio da, suprotno apelantovim navodima, nije bilo uslova da se carinska vrijednost robe odredi primjenom člana 25. Zakona o carinskoj politici Bosne i Hercegovine prema kojem se carinska vrijednost uvezene robe utvrđuje prema transakcijskoj vrijednost tj. prema stvarno plaćenoj cijeni ili cijeni koju je uvoznik trebao da plati u trenutku prodaje robe za izvoz u carinsko područje Bosne i Hercegovine.
3. Sud BiH je presudama br.: Uvl-19/05 od 25. januara 2006. godine, Uvl-3/06, Uvl-4/06, Uvl-5/06, Uvl-6/06, Uvl-7/06, Uvl-14/06 od 29. marta 2006. godine, Uvl-8/06, Uvl-9/06, Uvl-10/06, Uvl-11/06, Uvl-12/06, Uvl-13/06, Uvl-16/06, Uvl-17/06 od 14. marta 2006. godine, Uvl-19/06, Uvl-
20/06, Uvl-21/06, Uvl.22/06, Uvl-23/06, Uvl-24/06, Uvl-25/06, Uvl-26/06 od 6. aprila 2006. godine, Uvl-27/06 i Uvl-28/06 od 18.aprila 2006. godine odbio kao naosnovane apelantove zahtjeve za preispitivanje presuda tog suda koje su navedene u prethodnom stavu ove odluke.
4. Apelant je naveo da je u postupku donošenja osporenih presuda povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantovi navodi o povredi navedenih prava odnose na utvrđenje činjeničnog stanja i primjenu relevantnih propisa u postupku donošenja osporenih presuda, odnosno nižestepenih upravnih rješenja, a posebno primjene člana 26. stav 2. Zakona o carinskoj politici Bosne i Hercegovine. Apelant je, u dopuni apelacije, naveo da nije prisutvovao sjednici vijeća Suda BiH koji je odlučivao o njegovim tužbama, niti je učestvovao u postupku donošenja upravnih rješenja, te mu je na taj način bila uskraćena mogućnost da raspravlja pred sudom i dokazuje činjenice od čijih utvrđenja zavisi obim i sadržina njegovih građanskih prava i obaveza. Apelant je zatražio od Ustavnog suda donošenje privremene mjere ne navodeći na šta se ona odnosi, niti bilo kakve razloge u prilog svom zahtjevu.
5. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi: «Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.»
6. Ustavni sud naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i opravdanje jedino u situaciji kada šteta, čiji je nastanak nedvosmisleno naznačen u apelaciji i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera.
7. Također, Ustavni sud napominje da osnovanost apelacije ispituje odvojeno od osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Dakle, razlozi koje Ustavni sud uvažava pri usvajanju ili neusvajanju zahtjeva za donošenje privremene mogu biti različiti od razloga koje Ustavni sud uvažava pri odlučivanju o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava ne mogu se analogno primijeniti pri odlučivanju o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
8. U konkretnom slučaju, apelant nije naveo nikakve činjenice i razloge, niti je dostavio dokaze koji ukazuju na mogućnosti nastupanja nenadoknadivih štetnih posljedica. U nedostatku ovakvih navoda, koji bi bili potvrđeni adekvatnim dokazima, Ustavni sud je odlučio da odbije kao neosnovan apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.
9. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
10. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović