Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1617/06 (Z. G.)

Odluka donesena 27. 06. 2006.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1617/06

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

27. 06. 2006.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović i potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, na sjednici održanoj 27. juna 2006. godine, u predmetu broj AP-1617/06, rješavajući zahtjev Zejnila i Behajima Gostevčića za donošenje privremene mjere na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77 stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 60/05), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Zejnila i Behajima Gostevčića za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Zejnil Gostevčić (u daljnjem tekstu: prvoapelant) iz Glodnice, Općina Jablanica, i Behajim Gostevčić (u daljnjem tekstu: drugoapelant), iz Trusine, Općina Konjic, koje zastupa Idriz Kamenica, advokat iz Sarajeva, podnijeli su, 2. juna 2006. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine ( u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 070-0-Kž-06-000085 od 20 aprila 2006. godine, i presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj K-24/05 od 12. decembra 2005. godine. Apelanti su također podnijeli zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud odgodio izvršenje kazne zatvora izrečene apelantima presudom Vrhovnog suda, broj 070-0-Kž-06-000085 od 20 aprila 2006. godine, do donošenja konačne odluke o apelaciji.

2. Presudom Kantonalnog suda, broj K-24/05 od 12. decembra 2005. godine, prvoapelant je oglašen krivim da je počinio krivično djelo ubistvo u pokušaju iz člana 166. stav 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Federacije Bosne i Hercegovine», broj 36/03, u daljnjem tekstu: KZ FBiH), a drugoapelant krivično djelo napad na službenu osobu u vršenju poslova sigurnosti iz člana 359. stav 1. KZ FBiH.

3. Navedeno krivično djelo prvoapelant je izvršio tako što je, 7. oktobra 2004. godine, na parkingu ispred robne kuće u Buturović polju, Općina Konjic, nakon kraćeg raspravljanja sa Muratom Kavazovićem, oko dijelom zapriječenog prolaza nepravilno parkiranog teretnog vozila oštećenog, pucao u njega i prouzročio mu tešku tjelesnu povredu lijeve noge.

4. Navedeno krivično djelo drugoapelant je izvršio tako što je, 7. oktobra 2004. godine, na parkingu ispred robne kuće u Buturović polju, Općina Konjic, napao policajca PU Konjic Dragana Trlina zadavši mu dva udarca u predjelu slabina usljed čega je policajac zadobio tešku tjelesnu povredu u vidu nagnječenja lijeve strane grudnog koša i krvni podljev u trbušnom zidu.

5. Zbog učinjenih krivičnih djela, prvoapelantu je izrečena kazna zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci, a drugoapelantu kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci.

6. Presudom Vrhovnog suda, broj 070-0-Kž-06-000085 od 20. aprila 2006. godine žalba branitelja apelanata su djelimično uvažene i izrečene kazne zatvora smanjene: prvoapelantu na dvije godine, a drugoapelantu na šest mjeseci.

7. Apelanti navode da im je osporenim presudama povrijeđeno njihovo pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

8. Povredu navedenih prava apelanti vide u tome što su navodno povređena krivično-procesna prava apelanata obzirom na «jednakopravnost stranaka» u postupku i zajamčena minimalna prava optuženog u krivičnom postupku, što je dovelo do onemogućavanja prava na odbranu i pogrešnosti i nepotpunosti u utvrđivanju činjeničnog stanja na štetu apelanata, te konačno do osuđujuće presude. Kao rezultat svega toga, apelanti navode da se osporene presude zasnivaju na iskazu samo oštećenih, dok su drugi dokazi navodno u potpunosti zanemereni. Konkretno, u apelaciji se navodi da je prvoapelant postupao u nužnoj odbrani i tu činjunicu sud nije uvažio.

9. Ovakvim postupanjem sudova apelanti navode da nisu imali pravično suđenje jer u prvostepenoj presudi nisu navedene činjenice i okolnosti koje čine obilježja krivičnih djela za koja su apelanti osuđeni, što je rezultiralo pogrešno utvrđenom krivičnopravnom odgovornošću apelanata. Osim toga i sama ocjena provedenih dokaza u toku krivičnog postupka se doima, kako se navodi u apelaciji, očigledno proizvoljnom i pristrasno i na štetu apelanata i njihove ravnopravnosti u postupku. Konačno, u prvostepenom i drugostepenom postupku nisu sa jednakom pažnjom ispitane i utvrđene kako činjenice koje terete apelante tako i one koje im idu u korist.

10. Apelant nisu posebno obrazložili svoje navode u pogledu zahtjeva za donošenje privremene mjere .

11. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kjeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi: «Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka pred Sudom».

12. Ustavni sud naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i nalazi svoje opravdanje, jedino u situaciji kada buduća šteta, čije je nastupanje nedvosmisleno naznačeno u apelaciji i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera.

13. Razlozi kojima se rukovodi Ustavni sud prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. Razlozi i dokazi koje su apelanti naveli u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava, ne mogu se analogno primjeniti prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, slijedi da apelanti moraju posebno obrazložiti i dokazati zašto traže donošenje privremene mjere.

14. Ustavni sud podsjeća je pravo na slobodu ličnosti i druga prava koja iz njega proizilaze, zaštićeno članom 5. Evropske konvencije i da predstavlja jedno od najvažnijih prava svake osobe. Međutim, nadležni organi, u toku postupka imaju pravo da u skladu sa pozitivnopravnim propisima, liše osobu ovog prava. U takvim okolnostima, Ustavni sud može preispitivati opravdanost lišavanja ovog prava, ukoliko apelant, u postupku pred Ustavnim sudom, dokaže da je do lišavanja došlo suprotno Ustavu Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije, o čemu apelant mora pružiti dokaze za svoje tvrdnje. Međutim, lice koje se bez valjanog osnova poziva na ovo pravo, sa zahtjevom da se obustavi izvršenje krivične sankcije izrečene u zakonitom postupku, ne može tražiti obustavu izvršenja te krivične sankcije.

15. U konkretnom slučaju, osim konstatacije da bi njihovim upućivanjem na izdržavanje kazne zatvora, prije konačne odluke po ovoj apelaciji, bilo nastavljeno kršenje prava apelanata sa nesagledivim posljedicama, što bi dovelo do nastanka štete koja se ne bi mogla nadoknaditi, niti na drugi način spriječiti, apelanti nisu zahtjev za privremenu mjeru posebno obrazložili. Osim toga, apelanti ne nude nikakve razloge i dokaze zbog kojih bi trebalo donijeti privremenu mjeru, radi sprečavanja nastupanja eventualnih nenadoknadivih štetnih posljedica, koje su u suprotnosti za zakonitim ciljem. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra zahtjev apelanata neosnovanim, pa je odlučeno kao u dispozitivu ove odluke.

16. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

17. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1617/06 (Z. G.) | Sudska praksa | Aktio