Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1661/06 (L. B.)

Odluka donesena 27. 06. 2006.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1661/06

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

27. 06. 2006.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, i potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, na sjednici održanoj 27. juna 2006. godine, u predmetu broj AP-1661/06 rješavajući zahtjev Ljubomira Barišića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Ljubomira Barišića za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Ljubomir Barišić (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je, 6. juna 2006. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Rev-875/05 od 4. aprila 2006. godine, presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž- 1298/04 od 7. aprila 2005. godine, i presude Općinskog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj P-1146/96 od 16. jula 2004. godine. Apelant je, također, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud donio odluku da se zabrani otuđenje spornih nekretnina, a koje su bile predmet Ugovora o zamjeni nekretnina pred Općinskim sudom, pod brojem Ov-576/94 od 8. augusta 1994. godine, a temeljem kojeg ugovora su apelant i Meliha Družić (u daljnjem tekstu: tužena) izvršili zamjenu nepokretnosti u njihovom privatnom vlasništvu, do donošenja odluke o apelaciji.

2. Apelant je putem svoga punomoćnika, u vrijeme dok je boravio u Njemačkoj, zaključio ugovor o zamjeni nekretnina sa tuženom, 8. augusta 1994. godine, u Zenici, koji je ovjeren kod Općinskog suda u Zenici, pod br. Ov-576/94. Ovim ugovorom je apelant na tuženu prenio svoje vlasničko pravo u odnosu na nekretnine označene kao k.č. br. 482/30 kuća i dvorište površine 500 m², iz z.k. ul. br. 1144 K.O. Raspotočje, kojoj po novom premjeru odgovara k.č. br. 660 iz p.l. br. 79/01 K.O Raspotočje. Istim ugovorom tužena je apelantu prenijela svoje vlasničko pravo u odnosu na nekretnine označene kao k.č. br. 182/2 voćnjak Bašča u Kljakovcu, u površini od 2212 m², zajedno sa zgradom iz z.k. ul. br. 571 k.o. Grabarje, Općina Slavonski Brod, R Hrvatska. Tužena je uknjižena kao vlasnik predmetnih nekretnina sa 1/1 dijela, a u katastarskom operatu je evidentirana kao posjednik tih nekretnina također sa 1/1 dijela. Isto tako je apelant u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Slavonskom Brodu zatražio prijenos vlasništva u odnosu na nekretnine koje je stekao navedenim ugovorom o zamjeni tako da je on uknjižen kao vlasnik nekretnina iz z.k. ul. br. 571 K.O. Grabarje sa 1/1 dijela. Istovremeno je tužena brisana kod Područnog ureda za katastar Slavonski Brod iz evidencije, tako da se više ne vodi ni kao posjednik tih nekretnina.

3. Apelant je, 18. septembra 1994. godine, podnio tužbu Općinskom sudu i predložio da se usvoji tužbeni zahtjev i utvrdi da je Ugovor o zamjeni nekretnina zaključen između njega i tužene, 8. augusta 1994. godine, i ovjeren kod Općinskog suda, pod brojem Ov-576/94, ništav pravni posao koji ne proizvodi pravno dejstvo, kako među parničnim strankama tako i svim trećim licima. Tužena je podnijela protivtužbu kod istog suda, u istom predmetnom slučaju, sa zahtjevom da se u ovom predmetnom slučaju odbije tužbeni zahtjev apelanta u cjelosti, kao neosnovan. Općinski sud je izvršio spajanje navedenih spisa radi zajedničkog raspravljanja i postupak je nastavljen pod zajedničkim brojem P-1146/96.

4. Presudom Općinskog suda, broj P-1146/96 od 16. jula 2004. godine, odbijen je tužbeni zahtjev apelanta kao neosnovan. Općinski sud je utvrdio da je apelant svoja prava u odnosu na sporne nekretnine prenio tuženoj na dobrovoljan i zakonit način na osnovu ugovora o zamjeni ovjerenog kod Općinskog suda, pod Ov. br. 576/94 od 8. augusta 1994. godine, pa je apelant dužan trpjeti da upis prava svojine i korištenja u zemljišnim knjigama ostane neizmijenjen. Apelant je obavezan da tuženoj nadoknadi troškove spora u iznosu od 5.610,00 KM.

5. Presudom Kantonalnog suda, broj Gž-1298/04 od 7. aprila 2005. godine, žalba apelanta je odbijena i prvostepena presuda potvrđena, a apelant je obavezan da tuženoj nadoknadi troškove drugostepenog postupka u iznosu od 1.001,00 KM.

6. Presudom Vrhovnog suda, broj Rev-875/05 od 4. aprila 2006. godine, revizija apelanta izjavljena protiv presude Kantonalnog suda, broj Gž-1298/04 od 7. aprila 2005. godine, je odbijena, kao i zahtjev tužene da joj apelant naknadi troškove odgovora na reviziju.

7. Iz osporenih presuda proizilazi, da su u ovom predmetnom postupku apelant i tužena, 8. augusta 1994. godine, zaključili u Zenici Ugovor o zamjeni nekretnina prema kom ugovoru je apelant predao tuženoj svoje nekretnine koje se nalaze u Zenici, a u naravi čine porodičnu kuću sa okućnicom, za nekretnine tužene koje se sastoje od vikendice sa voćnjakom u mjestu Grabarje - općina Slavonski Brod, te da je u vrijeme zaključenja Ugovora apelant sa svojom porodicom nalazio u Njemačkoj, dok je tužena bila u Zenici. Prije zaključenja ugovora apelant je opunomoćio svog prijetelja Dragu Grbača iz Zenice, pa su pregovori oko zaključenja ugovora trajali oko tri mjeseca. Prije zaključenja spornog ugovora, nekretnine tužene u Slavonskom Brodu je obišao apelantov rođak koji je obavijestio apelanta da te nekretnine nisu jednake njegovim i da se radi o vikend kući sa garažom i voćnjakom, prizemljem i potkrovljem. Nakon razgovora sa rođakom, apelant se odlučio na zaključenje Ugovora o zamjeni, a dva mjeseca po zaključenju Ugovora apelant je osobno došao u Slavonski brod, obišao zamijenjene nekretnine i izvršio provođenje Ugovora o zamjeni u zemljišnim knjigama. Inače, po mišljenju i nalazu vještaka građevinske struke vrijednost zamjenjenih nekretnina gotovo je ista i razlika u vrijednosti nekretnina tužene u odnosu na vrijednost nekretnina apelanta je ispod 5%. Nadalje, sudovi su konstatovali da je sam apelant na zapisnik od 6. aprila 1999. godine, a što nije mijenjao ni na glavnoj raspravi, naveo da je svojevoljno i po svojoj inicijativi izvršio zamjenu nekretnina sa tuženom, ističući da je njegova volja bila da zamijeni svoju nekretninu za nečiju drugu i da je zbog toga opunomoćio Dragu Grbača, a istovremeno dao i ponudu ovlaštenoj Agenciji za promet nekretnina, te ovlastio punomoćnika da zaključi taj pravni posao. Sudovi su ocijenili da tužena nije uticala, niti mogla uticati na volju apelanta, a posebno to nije mogla učiniti zato što je apelant boravio u Njemačkoj, što ukazuje da se ne radi o zaključenju ugovora pod uticajem sile, prinude ili prevare, iz kojih razloga su odbili tužbeni zahtjev apelanta kao neosnovan, a usvojili tužbeni zahtjev tužene i utvrdili da je apelant na zakonit način prenio na tuženu svoja prava u odnosu na nekretnine u Zenici.

8. Apelant se žali da su u postupku okončanom osporenim presudama povrijeđena njegova ustavna prava na pravično suđenje, pravo na dom i pravo na imovinu iz člana II/3.e) f) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. i član 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je, također, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud donio odluku da se zabrani otuđenje nekretnina i promjena vlasnika, a koje su bile predmet Ugovora o zamjeni nekretnina ovjerenog pred Općinskim sudom, pod brojem Ov-576/94 od 8. augusta 1994. godine, a temeljem kojeg ugovora su apelant i tužena izvršili zamjenu nepokretnosti u njihovom privatnom vlasništvu, do donošenja odluke o apelaciji.

9. Apelant ne daje razloge niti nudi dokaze zbog kojih bi Ustavni sud trebao usvojiti privremenu mjeru. Apelant, samo ističe razloge zbog kojih osporava predmetne presude, navodeći da predmetni ugovor sa tuženom nije zaključio na osnovu slobodno izražene volje, jer je ugovor zaključen u urgentnim situacijama rata, te da njegova imovina nije na valjan, zakonit i dobrovoljan način prenesena na tuženu. Apelant je naveo da je zamjena spornih nekretnina izvršena u ratnim okolnostima, kada je morao napustiti Zenicu iz sigurnosnih razloga, jer se osjećao ugroženim, iz kojih razloga je i zključio sporni ugovor o zamjeni nekretnina sa tuženom, a koji je sa ekonomskog aspekta nepovoljan za njega. Zbog navedenog apelant smatra da su osporene presude nezakonite.

10. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi: «Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.»

11. Ustavni sud naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i opravdanje jedino u situaciji kada šteta, čiji je nastanak nedvosmisleno naznačen u apelaciji i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera.

12. Razlozi koje Ustavni sud uvažava pri usvajanju ili neusvajanju zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga koje Ustavni sud uvažava pri odlučivanju o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava ne mogu se analogno primijeniti pri odlučivanju o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

13. U postupku okončanom osporenim presudama, po ocjeni sudova koji su odlučivali o meritumu spora, apelant nije dokazao da je predmetni ugovor sa tuženom zaključio pod uticajem sile, prinude i prevare. Temeljem provedenih dokaza sudovi su utvrdili da su apelant i tužena savjesno i u dobroj vjeri izvršili zamjenu svojih nekretnina, kojom zamjenom su postali njihovi vlasnici, iz kojih razloga su odbili tužbeni zahtjev apelanta kao neosnovan, a usvojili tužbeni zahtjev tužene i utvrdili da je apelant na zakonit način svoja prava u odnosu na nekretnine u Zenici prenio na tuženu.

14. U konkretnom slučaju, osim svojih navoda, apelant ne nudi nikakav dokaz, niti konkretne razloge koje idu u prilog tome da se usvoji njegov zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi se zabranilo otuđenje spornih nekretnina i tako spriječilo nastupanje eventualne nenadoknadive štetnih posljedica. Ustavni sud smatra da s obzirom na navedeno, kao i činjenicu da je postupak u ovoj pravnoj stvari okončan meritorno pred redovnim sudovima, apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere u okolnostima ovog slučaja nema nikakvog opravdanja, jer apelant nije učinio niti vjerovatnim da će eventualna šteta biti nenadoknadiva, čak da sporne nekretnine i budu predmetom otuđenja.

15. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

16. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

17. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1661/06 (L. B.) | Sudska praksa | Aktio