Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1766/06 (S. H.)
Odluka donesena 27. 06. 2006.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1766/06
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
27. 06. 2006.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Malom vijeću, u sastavu: Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica, Miodrag Simović i Valerija Galić, potpredsjednici, na sjednici održanoj 27. juna 2006. godine, u predmetu broj AP-1766/06, rješavajući zahtjev Sulejmana Hadžića, za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Sulejmana Hadžića, za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Sulejman Hadžić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Cazina, koga zastupa Slobodan Pavić, advokat iz Novog Grada, podnio je, 13. juna 2006. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Kž-115/05 od 10. aprila 2006. godine i presude Općinskog suda u Cazinu, broj K-29/05 od 20. juna 2005. godine (u daljnjem tekstu: Općinski sud). Apelant je takođe, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud odložio izvršenje presude Kantonalnog suda, broj Kž-115/05 od 10. aprila 2006. godine, do okončanja postupka po predmetnoj apelaciji pred Ustavnim sudom.
2. Općinski sud je presudom, broj K-29/05 od 20. juna 2005. godine, oglasio apelanta krivim zbog krivičnog djela nasilničkog ponašanja iz člana 362. stav 2. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine i osudio ga na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci. Apelant je istom presudom obavezan da plati troškove krivičnog postupka u iznosu od 254 KM, te paušala u iznosu od 250 KM.
3. Protiv navedene presude apelant je izjavio žalbu koju je Kantonalni sud je presudom, broj Kž-115/05 od 10. aprila 2006. godine, djelimično uvažio i preinačio presudu Općinskog suda u odluci o izrečenoj kazni tako da se apelant za predmetno krivično djelo za koje je prvostepenom presudom oglašen krivim, primjenom istog zakonskog propisa, te odredbi člana 50. stav 1. tačka b) i člana 51. stav 1. tačka e) Krivičnog zakona Fedracije Bosne i Hercegovine, osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od tri mjeseca.
4. Nakon toga, apelant je podnio apelaciju Ustavnom sudu u kojoj navodi da mu je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. st. 1, 2. i 3. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant se žali na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu primjenu materijalnog prava. Apelant navodi da su sudovi u toku postupka bez valjanog razloga odbili izvođenje dokaza odbrane i onemogućili apelanta da izvođenjem dokaza utvrdi činjenice koje su od značaja za utvrđivanje njegove krivične odgovornosti odnosno postojanja samog krivičnog djela koje se optuženom stavilo na teret i činjenica koje bi isključivale protivpravnost, a čime su sudovi povrijedili njegovo pravo na odbranu i presumpciju nevinosti. Po mišljenju apelanta sudovi su favorizirali dokaze jedne strane u postupku odnosno dokaze Kantonalnog tužioca Unsko-sanskog kantona. Apelant navodi je donošenje privremene mjere u konkretnom slučaju opravdano i u interesu apelanta jer bi izvršenjem presude odnosno upućivanjem apelanta na izdržavanje kazne zatvora po presudi Kantonalnog suda apelantu bila nanesena nenadoknadiva šteta koja se u slučaju usvajanja predmetnne apelacije ne bi mogla nadoknaditi na drugi način.
5. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi: «Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.»
6. Ustavni sud naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i nalazi svoje opravdanje, jedino u situaciji kada buduća šteta, čije je nastupanje nedvosmisleno naznačeno u apelaciji i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera.
7. Razlozi kojima se rukovodi Ustavni sud prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava, ne mogu se analogno primjeniti prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, slijedi da apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
8. Ustavni sud podsjeća da je pravo na slobodu ličnosti i druga prava koja iz njega proizilaze, zaštićeno članom 5. Evropske konvencije i da predstavlja jedno od najvažnijih prava svake osobe. Međutim, nadležni organi, u toku postupka, imaju pravo da u skladu sa pozitivnopravnim propisima, liše osobu ovog prava. U takvim okolnostima, Ustavni sud može preispitivati opravdanost lišavanja ovog prava, ukoliko apelant, u postupku pred Ustavnim sudom, dokaže da je do lišavanja došlo suprotno Ustavu Bosne i Hercegovine i Evropske konvecije, o čemu apelant mora pružiti dokaze za svoje tvrdnje. Međutim, lice koje se bez valjanog osnova poziva na ovo pravo, sa zahtjevom da se obustavi izvršenje krivične sankcije izrečene u zakonitom postupku, ne može tražiti obustavu izvršenja te krivične sankcije.
9. U konkretnom slučaju, osim svojih navoda, apelant ne nudi nikakve razloge i dokaze koji idu u prilog odluke da bi trebalo donijeti privremenu mjeru, radi sprečavanja nastupanja eventualnih nenadoknadivih štetnih posljedica, koje su u suprotnosti za zakonitim ciljem. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra apelantov zahtjev neosnovanim.
10. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
11. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović