Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-952/05 (Demokratska narodna zajednica BiH)

Odluka donesena 08. 07. 2006.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 3. Protokola 1 uz EK (Pravo na slobodne izbore)
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Krivična optužba - utvrđivanje
  • Izborni principi
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić, Tudor Pantiru, Constance Grewe, David Feldman

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-952/05

Apelacija

Odluka o meritumu

08. 07. 2006.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 952/05, rješavajući apelaciju Demokratske narodne zajednice BiH, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), u sastavu:

Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik David Feldman, potpredsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Tudor Pantiru, sudija Mato Tadić, sudija Jovo Rosić, sudija Constance Grewe, sutkinja Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 8. jula 2006. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Demokratske narodne zajednice BiH podnesena protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj Iž-09/05 od 9. februara 2005. godine i Odluke Izbornog vijeća za prigovore i žalbe broj 02-50-4434/04 od 11. oktobra 2004. godine.

Odluku objaviti u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”, “Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine”, “Službenom glasniku Republike Srpske” i «Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine».

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Demokratska narodna zajednica BiH, politička stranka (u daljnjem tekstu: apelant) koju zastupa Rifet Dolić, v.d. predsjednika apelanta, podnijela je 6. aprila 2005. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj Iž-09/05 od 9. februara 2005. godine i Odluke Izbornog vijeća za prigovore i žalbe (u daljnjem tekstu: Izborno vijeće) broj 02-50-4434/04 od 11. oktobra 2004. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Suda BiH i Izbornog vijeća zatraženo je 12. augusta 2005. godine da dostave odgovor na apelaciju.

3. Odgovor na apelaciju Sud BiH je dostavio 16. augusta 2005. godine, a Izborno vijeće 30. augusta 2005. godine.

4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori Suda BiH i Izbornog vijeća su 25. aprila 2006. godine dostavljeni apelantu.

III. Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta, koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Izborno vijeće je Odlukom broj 02-50-4434/04 od 11. oktobra 2004. godine, koja je potvrđena Rješenjem Suda BiH broj Iž-09/05 od 9. februara 2005. godine, izreklo apelantu novčanu kaznu u iznosu od 5.000 KM zbog povrede ponašanja u izbornoj kampanji iz člana 7.3 stav 1. tačka

7. Izbornog zakona Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Izborni zakon). U obrazloženju odluke je navedeno da je Općinski odbor Stranke demokratske akcije Velika Kladuša 27. septembra 2004. godine dostavio prigovor u kojem je navedeno da su na području općine Velika Kladuša istaknuti plakati velikog formata sa likom Fikreta Abdića, bivšeg predsjednika Demokratske narodne zajednice BiH, koji je pravosnažnom presudom Županijskog suda u Karlovcu u Republici Hrvatskoj osuđen na kaznu zatvora od 20 godina za ratni zločin protiv civilnog stanovništva i ratnih zarobljenika, i zatražili su preduzimanje sankcija protiv apelanta zbog takvih radnji. Apelant je u odgovoru na navode iz prigovora naveo da je prigovor neutemeljen jer Fikret Abdić nije pravosnažno osuđen nego je žalbeni postupak pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske u toku. Također su naveli da zbog te činjenice odredbe Izbornog zakona ne zabranjuju političko djelovanje Fikreta Abdića, odnosno isticanje njegovih plakata u izbornoj kampanji. Izborno vijeće je zaključilo da je apelant prekršio član 7.3 stav 1. tačka 7. Izbornog zakona, jer je isticao postere Fikreta Abdića koji je osuđen na kaznu zatvora zbog počinjenih ratnih zločina protiv civilnog stanovništva, da takvi plakati mogu navesti stanovništvo tog područja na nasilje i mržnju, te da je za rješenje tog predmeta irelevantna činjenica da presuda kojom je Fikret Abdić osuđen nije postala pravosnažna. Apelant je protiv rješenja Izbornog vijeća uložio žalbu Sudu BiH.

7. Sud BiH je u svom rješenju zaključio da je prvostepena odluka zasnovana na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju i pravilnoj primjeni Izbornog zakona. Sud BiH je zaključio da posteri i slike Fikreta Abdića, s obzirom na činjenice utvrđene u prvostepenom postupku, te činjenicu da nije bio kandidat na lokalnim izborima, mogu navesti ili podstaknuti stanovništvo na nasilje ili širenje mržnje bez obzira što je on nepravosnažno osuđen za ratni zločin.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

8. Apelant je naveo da je došlo do povrede njegovih prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. st. 1. i 2. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), člana 3. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i člana

1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju. Suština apelantovih navoda o povredi njegovih prava tiče se načina na koji je Izborno vijeće utvrdilo činjenice u postupku donošenja odluke o sankcioniranju apelanta, a posebno činjenice da Fikret Abdić nije pravosnažno osuđen za ratni zločin, te je samo hipotetički zaključak da su njegove slike mogle navesti ili podstaknuti na nasilje, a takvu hipotetičku tvrdnju moguće je dati za bilo kojeg kandidata na izborima. Prema apelantovom mišljenju odluka Izbornog vijeća nije rezultat dokaza i činjenica utvrđenih u postupku o navodnom kršenju Izbornog zakona BiH, nego rezultat konstrukcija i nepravilne primjene i tumačenja propisa s ciljem kažnjavanja apelanta po svaku cijenu. Do povrede člana 6. stav 2. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju je, prema apelantovom mišljenju, došlo zbog činjenice da je u postupku izricanja novčane kazne apelantu zaključeno kao irelevantno da presuda protiv Fikreta Abdića nije postala pravosnažna, dok je npr. stranka Srpski radikalni savez «Dr. Vojislav Šešelj» na lokalnim izborima u Bosni i Hercegovini bila prijavljena u 51 općini.

b) Odgovor na apelaciju

9. Sud BiH je naveo da je osporeno rješenje zasnovano na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju i pravilnoj primjeni Izbornog zakona BiH iz razloga detaljno navedenih u tom rješenju.

10. Izborno vijeće je navelo da je neosnovan apelantov prigovor da je odlukom Izbornog vijeća i osporenim rješenjem došlo do povrede apelantovih prava na koje ukazuje u apelaciji. Od apelanta je, kako je navedeno u odgovoru, u skladu sa članom 6.3 Izbornog zakona, prije donošenja odluke zatraženo izjašnjenje na navode iz prigovora o povredi pravila ponašanja u izbornoj kampanji, a sve u smislu omogućavanja apelantu da iznese svoje navode i dokaze sa ciljem utvrđivanja činjeničnog stanja odlučnog za donošenje odluke. Izborno vijeće i Sud BiH su uzeli u obzir sve navode i tvrdnje apelanta i na osnovu pravno relevantnih zakonskih odredaba jasno obrazložili svoje odluke. Izborno vijeće je navelo činjenice u vezi sa krivičnim postupkom koji se vodi protiv Fikreta Abdića, i to da je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. marta 2004. godine u drugostepenom postupku potvrđena njegova osuda za krivično djelo za koje je optužen, a da je nakon toga odlučujući o žalbi Vrhovni sud Republike Hrvatske djelimično uvažio žalbu i preinačio drugostepenu presudu u dijelu odluke o kazni. U odgovoru nije navedeno kada je donesena trećestepena, odnosno pravosnažna odluka. U vezi sa apelantovim navodima o povredi njegovih prava iz člana 3. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i prava iz člana 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju, Izborno vijeće je navelo da su neosnovani s obzirom da osporene odluke Izbornog vijeća i Suda BiH uopće ne predstavljaju miješanje u ova apelantova prava, a predmetni izbori su provedeni u skladu sa odredbama Izbornog zakona, poštujući odredbe Evropske konvencije, promovirajući slobodne, fer i demokratske izbore i osiguravajući ostvarivanje demokratskih ciljeva.

V. Relevantni propisi

11. Izborni zakon Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 23/01, 7/02, 9/02, 20/02, 25/02, 4/04 i 20/04) „Član 1.6 Nijedna osoba koja je na izdržavanju kazne izrečene od Međunarodnog suda za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji, i nijedna osoba koja je pod optužnicom Suda, a koja se nije povinovala naredbi da se pojavi pred Sudom, ne može se registrovati da glasa, niti može biti kandidat, niti imati bilo koju imenovanu, izbornu ni drugu javnu funkciju na teritoriji Bosne i Hercegovine. Sve dok neka politička stranka ili koalicija ima na funkciji ili položaju u političkoj stranci osobu iz prethodnog stava, smatrat će se da ne ispunjava uvjete za učestvovanje na izborima. Član 1.7 Nijedna osoba koja je na izdržavanju kazne koju je izrekao sud Bosne i Hercegovine, sud Republike Srpske ili sud Federacije Bosne i Hercegovine i sud Distrikta Brčko ili koja se nije povinovala naredbi da se pojavi pred sudom Bosne i Hercegovine, sudom Republike Srpske ili sudom Federacije Bosne i Hercegovine i sudom Distrikta Brčko zbog ozbiljnih povreda humanitarnog prava, a Međunarodni sud za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji razmatrao je njen dosije prije hapšenja i utvrdio da zadovoljava međunarodne pravne standarde, ne može se registrirati da glasa, niti može biti kandidat, niti imati bilo koju imenovanu, izbornu ni drugu javnu funkciju na teritoriji Bosne i Hercegovine.

Član 6.9 stav 2. tačka 1.

Izborno vijeće za prigovore i žalbe može izreći sljedeće sankcije, uz saglasnost Izborne komisije Bosne i Hercegovine:

1. novčanu kaznu koja ne prelazi iznos od deset hiljada (10.000) konvertibilnih maraka. Član 7.1 stav 1.

Političke stranke, koalicije, liste nezavisnih kandidata i nezavisni kandidati imaju pravo: 1.voditi izbornu kampanju u mirnom okruženju;

2.organizirati i održavati javne skupove na kojima mogu slobodno iznositi svoje stavove kako bi stekli podršku birača; i 3.štampati i dijeliti plakate, postere i druge materijale u vezi sa izbornom kampanjom. Član 7.2 stav 1.

Nadležni općinski organi dužni su osigurati ravnopravan tretman političkim strankama, koalicijama, listama nezavisnih kandidata i nezavisnim kandidatima u njihovim zahtjevima da javna mjesta i javne objekte koriste u svrhu kampanje, uključujući održavanje skupova, izlaganje oglasa, plakata, postera i drugog sličnog materijala.

Član 7.3 stav 1.

Kandidatima i pristalicama političkih stranaka, listi nezavisnih kandidata i koalicija, kao i nezavisnim kandidatima i njihovim pristalicama, te zaposlenima u izbornoj administraciji nije dozvoljeno:

1. nositi i pokazivati oružje na političkim skupovima, biračkim mjestima i njihovoj okolini, kao i za vrijeme okupljanja u vezi sa aktivnostima političkih stranaka, koalicija, lista nezavisnih kandidata i nezavisnih.»

VI. Dopustivost

12. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

13. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

14. U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom je rješenje Suda BiH protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Dalje, pobijano rješenje je doneseno 9. februara 2005. godine, a apelacija je podnesena 6. aprila 2005. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

15. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VI. Meritum

16. Apelant je naveo da je došlo do povrede njegovih prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. st. 1. i 2. Evropske konvencije, člana 3. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i člana 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju.

17. Ustavni sud će svoju analizu započeti ispitivanjem apelantovih navoda o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

(…)

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.» Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

"1.Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]"

18. Osnovno pitanje o kojem Ustavni sud treba zauzeti stav tiče se primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije u konkretnom slučaju. Ustavni sud treba odgovoriti na pitanje radi li se u konkretnom slučaju o «krivičnoj» optužbi protiv apelanta.

19. Ocjena je li neka optužba «krivična» u smislu značenja iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije daje se na osnovu kriterija: klasificiranje prema zakonodavstvu, priroda prekršaja i priroda i strogost kazne (vidi Evropski sud za ljudska prava, Engel i dr. protiv Nizozemske, presuda od 8. juna 1976. godine). Ovi kriteriji ne moraju biti kumulativno ispunjeni. Priroda prekršaja uključuje dva potkriterija: obim prekršene norme i svrhu kazne, koji moraju biti kumulativno ispunjeni.

20. Apelant je kažnjen za radnje koje su u Izbornom zakonu klasificirane kao povrede pravila ponašanja. To znači da se ne radi o optužbama koje su klasificirane kao krivične. Međutim, to nije odlučujuće za primjenu garancija iz člana 6. Evropske konvencije. Što se tiče prirode prekršaja, da bi se radilo o «krivičnoj» optužbi, obim prekršajne norme mora biti općenit, a svrha sankcije je da odvrati od činjenja i kazni. U konkretnom slučaju, norma kojom su propisane povrede pravila ponašanja u izbornom procesu odnosi se praktično na sve građane, ona ima opći karakter i ne primjenjuje se samo na neku specifičnu grupu, profesiju ili sl. S druge strane, disciplinske sankcije se uglavnom ustanovljavaju kako bi se osiguralo da pripadnici određenih grupa poštuju određena pravila (vidi Evropski sud za ljudska prava, Weber protiv Švicarske, presuda od 22. maja 1990. godine). Svrha kažnjavanja za povrede pravila ponašanja u izbornom procesu, iako nije jasno definirana u Izbornom zakonu, usmjerena je na sprječavanje djelatnosti kojima se može ugroziti izborni proces, sprječavanje eventualnih povreda javnog poretka, onemogućavanje ograničenja slobode izražavanja (član 7.3 stav 1. tačka 7), jačanje morala i uticaj na razvijanje odgovornosti i discipline. Ustavni sud smatra da sve ovo upućuje na to da se radi o «krivičnoj» optužbi, prije nego o disciplinskoj sankciji.

21. Budući da je Ustavni sud utvrdio, na osnovu kriterija prirode prekršaja, da se radi o «krivičnoj» optužbi, priroda i strogost kazne nisu više relevantni (vidi Evropski sud za ljudska prava, Őzturk protiv Savezne Republike Njemačke, presuda od 21. februara 1984. godine). Ipak, Ustavni sud smatra bitnom i činjenicu da su, u konkretnom slučaju, propisane novčane kazne u znatnom iznosu što, također, upućuje da se radi o «krivičnoj» optužbi.

22. Zbog svega navedenog, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju primjenjiv član 6. Evropske konvencije, što znači da je nadležan i dužan ispitati jesu li u postupku poštovani standardi prava na pravično suđenje iz ovog člana. Ovakav stav je u skladu i sa dosadašnjom jurisprudencijom Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda br. U 58/03 od 26. marta 2004. godine i U 106/03 od 26. oktobra 2004. godine).

23. Apelant je naveo da izrečena kazna nije rezultat dokaza i činjenica, niti odredbi Izbornog zakona, već rezultat konstrukcija i nepravilne primjene i tumačenja propisa s ciljem kažnjavanja apelanta po svaku cijenu. Apelant je, također, naveo da je hipotetička ocjena Suda BiH po kojoj plakati Fikreta Abdića mogu djelovati tako da stanovništvo navedu ili potaknu na nasilje ili širenje mržnje, bez obzira što presuda Fikretu Abdiću nije postala pravosnažna. Prema apelantovom mišljenju, takvu hipotetičku ocjenu danas je moguće dati za bilo kojeg kandidata koji se pojavi na izborima.

24. Prema mišljenju Izbornog vijeća, postupak protiv apelanta je vođen na pravičan način i Izborni zakon je pravilno primijenjen. Takvog mišljenja je i Sud BiH.

25. Ustavni sud smatra da apelantovi navodi o povredi prava na pravično suđenje ulaze u domen ispitivanja načina na koji je Izborno vijeće utvrdilo činjenice u postupku, odnosno načina na koji su Izborno vijeće i Sud BiH primijenili relevantne odredbe Izbornog zakona. Ustavni sud ima nadležnost da ispituje takve navode u okviru svoje apelacione nadležnosti u slučaju kada odluka redovnog suda ne uključuje ili pogrešno primjenjuje ustavno pravo, kada je primjena pozitivno-pravnih propisa bila očigledno proizvoljna, kada je relevantni zakon sam po sebi neustavan ili kada je došlo do povrede osnovnih procesnih prava, kao što su pravo na pravičan postupak, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i u drugim slučajevima (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 29/02 od 27. juna 2003. godine, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 31/03). U konkretnom slučaju Sud BiH i Izborno vijeće su utvrdili relevantne činjenice na temelju kojih su zaključili da postoji apelantova odgovornost za kršenje pravila ponašanja u izbornom procesu i za taj svoj zaključak su dali obrazloženje. Prema mišljenju Ustavnog suda nije bilo pogrešne primjene materijalnih propisa, niti je bilo proizvoljnosti u postupanju nadležnih organa prilikom donošenja osporenih odluka.

26. S obzirom na navedeno Ustavni sud zaključuje da nije povrijeđen član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na slobodne izbore Član 3. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju glasi:

«Visoke strane ugovornice se obavezuju da u primjerenim vremenskim razmacima održavaju slobodne izbore s tajnim glasanjem, pod uvjetima koji osiguravaju slobodno izražavanje mišljenja naroda pri izboru zakonodavnih tijela».

27. Ustavni sud smatra da je neophodno da ukaže na značenje koje se pridaje članu 3. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju u kontekstu ovog predmeta.

28. Prema Preambuli Evropske konvencije, osnovna ljudska prava i slobode se najbolje ostvaruju «djelotvornom političkom demokracijom». Pošto sadrži karakterističan princip demokracije, član 3. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju je od velikog značaja u sistemu Evropske konvencije (vidi Evropski sud za ljudska prava, Matheiu-Mohin i Clerfayt protiv Belgije, presuda od 2. marta 1987. godine stav 47).

29. Bivša Evropska komisija za ljudska prava je mijenjala svoj stav u pogledu prirode prava koja su sadržana u članu 3. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Najprije je smatrano da član 3. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju sadrži ideju «institucionalnog» prava na održavanje slobodnih izbora (vidi Odluku broj 1028/61 od 18. septembra 1961. godine, u predmetu X protiv Belgije, Godišnjak Konvencije, dio 4, strana 338). Nakon toga, Evropska komisija za ljudska prava je modificirala svoj stav, pa je smatrala da član 3. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju sadrži koncept «univerzalnog prava glasa». Na kraju, Evropska komisija za ljudska prava je zauzela stav da član 3. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju sadrži koncept subjektivnih političkih prava, koja se odnose na «pravo glasa» i «pravo da se bude biran na izborima za zakonodavne organe». Evropski sud za ljudska prava je prihvatio zadnji koncept (vidi mutatis mutandis, Matheiu-Mohin i Clerfayt protiv Belgije, presuda od 2. marta 1987. godine stav 51).

30. Ustavni sud smatra da kažnjavanje apelanta za povredu pravila u izbornom procesu nije imalo utjecaja na ostvarivanje apelantovog prava na izbor za zakonodavne organe. Prema navedenom, Ustavni sud smatra da nije povrijeđeno pravo iz člana 3. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Ostali navodi

31. S obzirom na prethodne zaključke, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati ostale apelantove navode o kršenju člana 6. stav 2. Evropske konvencije, jer se osporene odluke ne odnose na postupak u kojem je utvrđivana krivična optužba protiv Fikreta Abdića, niti je on apelant u konkretnom slučaju, kao i navode o kršenju člana 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju.

VIII. Zaključak

32. U konkretnom slučaju Sud BiH i Izborno vijeće su utvrdili relevantne činjenice na temelju kojih su zaključili da postoji apelantova odgovornost za kršenje pravila ponašanja u izbornom procesu i za taj svoj zaključak su dali obrazloženje. Prema mišljenju Ustavnog suda nije bilo pogrešne primjene materijalnih propisa, niti je bilo proizvoljnosti u postupanju nadležnih organa prilikom donošenja osporenih odluka. Također, nije povrijeđen ni član 3. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju jer kažnjavanje apelanta za povredu pravila u izbornom procesu nije imalo utjecaja na ostvarivanje njegovog prava na izbor u zakonodavne organe.

33. Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

34. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o meritumu u predmetu AP-952/05 (Demokratska narodna zajednica BiH) | Sudska praksa | Aktio