Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1162/05 (B. R.)

Odluka donesena 12. 09. 2006.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Proporcionalnost
  • Miješanje u imovinu
  • Propisano zakonom
  • Pravično suđenje - nezavisan sud
  • Izvršni postupak
  • Javni interes
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1162/05

Apelacija

Odluka o meritumu

12. 09. 2006.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 1162/05, rješavajući apelaciju Bore Rakića na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), u sastavu:

Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica Valerija Galić, potpredsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Mato Tadić, sudija Jovo Rosić, sudija na sjednici održanoj 12. septembra 2006. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Bore Rakića.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, te člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana

1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Ova odluka se dostavlja Vladi Republike Srpske kako bi se obezbijedila apelantova ustavna prava u skladu sa ovom odlukom.

Vladi Republike Srpske se nalaže da, u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke, u skladu s članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.

Odluku objaviti u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», «Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine», «Službenom glasniku Republike Srpske» i «Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine».

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Boro Rakić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Doboja podnio je 11. maja 2005. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nemogućnosti izvršenja pravosnažne Presude Osnovnog suda u Derventi broj P-99/00 od 29. juna 2000. godine, mada je izvršenje dozvoljeno Rješenjem Osnovnog suda u Banjoj Luci broj I-3427/00 od 25. decembra 2000. godine. Apelant je dopunio apelaciju 9. maja i 6. juna 2006. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Ministarstva odbrane Republike Srpske koje zastupa Vojno pravobranilaštvo Republike Srpske (u daljnjem tekstu: tuženi) i od Osnovnog suda u Banjoj Luci, 16. maja 2005. godine je zatraženo da dostave odgovor na apelaciju.

3. Vojno pravobranilaštvo Republike Srpske je odgovor na apelaciju dostavilo 27. maja 2005. godine, a Osnovni sud u Banjoj Luci 8. juna 2005. godine.

4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori Vojnog pravobranilaštva Republike Srpske i Osnovnog suda dostavljeni su apelantu 23. juna 2006. godine.

III. Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Osnovni sud u Derventi je, odlučujući o apelantovoj tužbi, donio Presudu broj P- 99/00 od 29. juna 2000. godine koja je potvrđena Presudom Okružnog suda u Doboju broj Gž- 225/00 od 23. oktobra 2000. godine, kojom je obavezao tuženog da apelantu na ime naknade štete zbog uništenja mobilisanog motornog vozila plati iznos od 9.373,00 KM zajedno sa zakonskom zateznom kamatom obračunatom na taj iznos počevši od 2. februara 2000. godine pa do isplate i da apelantu naknadi parnične troškove u iznosu od 1.320,00 KM. Odbijen je dio apelantovog tužbenog zahtjeva kojim je tražena isplata kamate na dosuđeni iznos za period od 1. augusta 1999. godine do 1. februara 2000. godine.

7. Osnovni sud u Banjoj Luci je Rješenjem broj I-3427/00 od 25. decembra 2000. godine dozvolio izvršenje pravosnažne presude, ali ono do podnošenja apelacije nije provedeno.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

8. Apelant smatra da je zbog toga što nije provedeno Rješenje o izvršenju Osnovnog suda u Banjoj Luci broj I-3427/00 od 25. decembra 2000. godine došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant navodi da je izvršenje rješenja Osnovnog suda u Banjoj Luci onemogućeno zbog «primjene neustavnog Zakona o odlaganju izvršenja sudskih odluka na teret sredstava budžeta Republike Srpske po osnovu isplate naknade materijalne i nematerijalne štete nastale uslijed ratnih dejstava i po osnovu isplate stare devizne štednje», uslijed čega je došlo do povrede njegovih ustavnih prava. Apelant na kraju traži da Ustavni sud obaveže Republiku Srpsku da mu isplati «potraživanja koja su utvrđena pravosnažnom i izvršnom presudom Osnovnog suda u Derventi broj P-99/00 od 29. juna 2000. godine i pravičnu naknadu zbog izvršene povrede ljudskih prava».

b) Odgovor na apelaciju

9. Osnovni sud u Banjoj Luci navodi da je po apelantovom prijedlogu dozvolio izvršenje protiv izvršenika 25. decembra 2000. godine, te da je nakon pravosnažnosti dozvolu izvršenja dostavio trezoru 15. oktobra 2002. godine, čime je predmet tog suda okončan u skladu s važećim propisima i svojim ovlaštenjima, te da sud nije kršio ustavna prava na apelantovu štetu budući da «sud ne može naređivati drugom organu da provodi sudske odluke već samo da ih dostavi na provođenje».

10. Tuženi u odgovoru predlaže da Ustavni sud apelaciju odbaci jer se sudskom odlukom ne čini povreda apelantovih ustavnih prava niti prava iz Evropske konvencije jer je sud rješenje o izvršenju dostavio na provođenje i time preduzeo sve radnje koje je bio dužan preduzeti u postupku izvršenja. Tuženi dalje ističe da su apelantovi navodi neosnovani budući da postupa u skladu sa važećim zakonskim propisima, koji u skladu sa Evropskom konvencijom predstavljaju dopušteno ograničenje prava građana, da se apelantovo potraživanje odnosi na unutrašnji dug Republike Srpske, pa je pitanje izmirenja tog duga dio opće strategije izmirenja javnog duga u Republici Srpskoj, a što je regulisano Zakonom o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske, te su ograničenja koja iz tog zakona proističu u općem interesu i u skladu s Evropskom konvencijom.

V. Dopustivost i meritum

11. Umjesto posebnog obrazloženja dopustivosti i merituma ove odluke, Ustavni sud se poziva na obrazloženje i razloge navedene u odluci u predmetu broj AP 774/04 od 20. decembra 2005. godine («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 12/06), koja je donesena povodom istih pravnih pitanja, kao i ranije donijete odluke br. AP 288/03 («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 8/05) i AP 464/04 («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 40/05).

12. Razlozi navedeni u Odluci Ustavnog suda broj AP 774/04 od 20. decembra 2005. godine se u cijelosti odnose i na ovu odluku pa, iz istih razloga, Ustavni sud zaključuje da je došlo do povrede apelantovih ustavnih prava navedenih u ovoj odluci.

Zahtjev za kompenzaciju

13. U smislu člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud izuzetno i po zahtjevu apelanta može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća da za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu štete određuje u simboličnom smislu u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i sloboda (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 938/04 od 17. novembra 2005. godine).

14. Uzimajući u obzir zaključke Ustavnog suda izražene u niz odluka kojima je odlučivano o istim ili sličnim situacijama kao u apelantovom slučaju, Ustavni sud smatra da je odluka kojom se utvrđuje kršenje apalantovih ustavnih prava i pravni lijek koji je naložen apelantu odgovarajuća satisfakcija. Stoga, Ustavni sud odbija apelantov zahtjev za kompenzaciju.

VI. Zaključak

15. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ako je zakonom ili kojim drugim aktom vlasti onemogućeno izvršenje pravosnažne sudske presude, ako takav zakon ili drugi akt stavlja «pretjeran teret na pojedince», čime ne zadovoljava uvjet proporcionalnosti između javnog interesa zajednice i osnovnih prava pojedinaca. Također, Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na «nezavisan sud», kao elementa prava na pravično suđenje, kada zakonodavac svojim mjerama mijenja pravosnažne sudske odluke. Ustavni sud, također, zaključuje da postoji kršenje prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju kada zakon kojim se miješa u pravo na imovinu ima legitiman cilj od javnog interesa, ali upotrijebljena sredstva nisu proporcionalna tom cilju, odnosno kada zakonom nije uspostavljena «pravična ravnoteža» između zahtjeva od općeg ili javnog interesa i zahtjeva da se zaštiti pravo pojedinca na imovinu.

16. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

17. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o meritumu u predmetu AP-1162/05 (B. R.) | Sudska praksa | Aktio