Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1539/06 (I.P. «Krivaja» d.o.o. Zavidovići)

Odluka donesena 12. 09. 2006.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1539/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 09. 2006.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije, Mato Tadić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 12. septembra 2006. godine, u predmetu broj AP-1539/06, rješavajući apelaciju I.P. «Krivaja» d.o.o. Zavidovići, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija I.P. «Krivaja» d.o.o. Zavidovići, podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Rev-533/05 od 4. aprila 2006. godine, presude Kantonalnog suda u Zenici, broj Gž-1196/04 od 12. januara 2005. godine i presude Općinskog suda u Zavidovićima, broj P-122/04-

Z od 12. jula 2004. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. I.P. «Krivaja» d.o.o. Zavidovići (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa Bahrija Muminović, podnio je 26. maja 2006. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Rev-533/05 od 4. aprila 2006. godine, presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž-1196/04 od 12. januara 2005. godine i presude Općinskog suda u Zavidovićima (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj P-122/04-Z od 12. jula 2004. godine.

2. Presudom Općinskog suda, broj P-122/04-Z od 12. jula 2004. godine, apelant je obavezan da tužiteljici S.M. isplati na ime naknade materijalne i nematerijalne štete iznos od 8.659,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 9. marta 2004. godine, pa do konačne isplate, te da tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.078,55 KM, u roku od 15 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja. Budući da je tužiteljica postavljenim tužbenim zahtjevom tražila naknadu štete po osnovu povrede na radu u ukupnom iznosu od 15.639,00 KM sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva je odbijena.

3. Presudom Kantonalnog suda, broj Gž-1196/04 od 12. januara 2005. godine, djelimično je uvažena žalba apelanta pa je presuda Općinskog suda preinačena u dijelu kojim je apelant obavezan da tužiteljici na dosuđeni iznos naknade nematerijalne štete isplati zakonske zatezne kamate počev od 9. marta 2004. godine, tako da se početak toka kamata određuje počev od 12. jula 2004. godine. U preostalom dijelu žalba apelanta je odbijena i potvrđena je presuda prvostepenog suda.

4. Apelant je protiv presude Kantonalnog suda izjavio reviziju Vrhovnom sudu. Rješenjem Vrhovnog suda, broj Rev-533/05 od 4. aprila 2006. godine, revizija je odbačena, uz obrazloženje da je odredbama člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku propisano da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM, a kako u konkretnom predmetu vrijednost pobijanog dijela presude iznosi 8.659,00 KM, znači ispod propisanog cenzusa, revizija apelanata nije dopuštena

5. Apelanti smatraju da im je ovim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evopsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

7. Prema članu 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem efektivnom pravnom lijeku koji je koristio.

8. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).

9. U konkretnom slučaju Vrhovni sud je rješenjem, broj Rev-533/05 od 4. aprila 2006. godine, odbacio kao nedopuštenu apelantovu reviziju protiv presude Kantonalnog suda, broj Gž-

1196/04 od 12. januara 2005. godine. Obzirom na navedeno, nesporno je da je u apelantovom slučaju revizija neefektivan pravni lijek, iz čega dalje proizilazi da je konačna odluka u konkretnom slučaju presuda Kantonalnog suda, broj Gž-1196/04 od 12. januara 2005. godine.

10. S obzirom na to da je apelant, 26. februara 2005. godine, protiv presude Kantonalnog suda izjavio reviziju, proizilazi da je presudu Kantonalnog suda apelant primio prije tog datuma, a kako je apelacija je Ustavnom sudu podnesena 26. maja 2006. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio presudu Kantonalnog suda.

11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1539/06 (I.P. «Krivaja» d.o.o. Zavidovići) | Sudska praksa | Aktio