Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1567/06 («Gloria» d.o.o. Tomislavgrad)
Odluka donesena 12. 09. 2006.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1567/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 09. 2006.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 12. septembra 2006. godine, u predmetu broj AP-1567/06, rješavajući apelaciju «Gloria» d.o.o. Tomislavgrad, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija «Gloria» d.o.o.
Tomislavgrad, podnesena protiv presude Suda Bosne i Hercegovine, broj U-366/05 od 10. marta 2006. godine, rješenja Uprave za indirektno oporezivanje, broj UP/II-364/04 od 2. marta 2005. godine, rješenja Regionalnog centra Mostar-Odjel za carine, broj 03/4-2/III-18 broj 51/04 od 31. decembra 2004. godine i rješenja Carinarnice Tomislavgrad, broj 0916-02-I-01-16-2-590/04 od 12. novembra 2004.
godine, te presuda Suda Bosne i Hercegovine, br. U-367/05 i U- 368/05 od 10. marta 2006. godine; br. U-369/05, U-370/05, U-371/05, U-372/05 i U-373/05 od 20. marta 2006. godine; br. U-374/05, U- 375/05 i U-376/05 od 30. marta 2006. godine; br. U-377/05, U-
378/05, U-379/05, U-380/05, U-381/05, U-382/05, U-383/05, U-
384/05, U-385/05 i U-386/05 od 7. aprila 2006. godine; br. U-387/05, U-388/05, U-389/05, U-390/05 i U-391/05 od 19. aprila 2006. godine;
br. U-392/05, U-393/05, U-394/05, U-395/05 i U-396/05 od 20. aprila 2006. godine; br. U-397/05, U-398/05, U-399/05, U-400/05, U- 401/05, U-402/05, U-403/05, U-404/05, U-405/05 i U-406/05 od 8.
maja 2006. godine; br. U-407/05, U-408/05, U-409/05, U-410/05, U-
411/05, U-412/05, U-413/05, U-414/05, U-415/05, U-416/05, U-
417/05, U-418/05, U-419/05, U-420/05 i U-421/05 od 11. maja 2006.
godine; br. U-422/05, U-423/05, U-424/05, U-425/05 i U-426/05 od 16. maja 2006. godine; br. U-427/05, U-428/05, U-429/05, U-430/05, U-431/05, U-432/05, U-433/05, U-434/05, U-435/05 i U-436/05 od 17. maja 2006. godine i br. U-437/05, U-438/05, U-439/05, U-440/05 i U-441/05 od 23. maja 2006. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. «Gloria» d.o.o. Tomislavgrad (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa Amir Dautbegović, advokat iz Zenice, podnio je 31. maja 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH), broj U-366/05 od 10. marta 2006. godine, rješenja Uprave za indirektno oporezivanje(u daljnjem tekstu: Uprava), broj UP/II-364/07 od 2. marta 2005. godine, rješenja Regionalnog centra Mostar-Odjel za carine(u daljnjem tekstu: Regionalni centar), broj 03/4-2/III-18 broj 51/04 od 31. decembra 2004. godine i rješenja Carinarnice Tomislavgrad (u daljnjem tekstu: Carinarnica), broj 0916-02-I-01-16-2-590/04 od 12. novembra 2004. godine. Apelant je, također, tražio donošenje privremene mjere bez konkretiziranja šta traži privremenom mjerom. Apelant je dopunio apelaciju 23. juna 2006. godine.
2. Apelant je predložio da ukoliko Ustavni sud ocijeni da je predmetna apelacija dopustiva «a zbog ekonomičnosti i racionalnosti postupka», ukine i preostalih 75 presuda Apelacionog vijeća Suda BiH, navedenih u dispozitivu ove odluke, čije kopije je apelant dostavio uz apelaciju, a koje su donesene «na temelju istog činjeničnog i pravnog stanja kao i presuda na koju apelant ukazuje ovom apelacijom».
3. Presudom Suda BiH, broj U-366/05 od 10. marta 2006. godine, donesenom u upravnom sporu, odbijena je tužba apelanta protiv rješenja Uprave, broj UP/II-364/07 od 2. marta 2005. godine, kojim je odbijena žalba apelanta izjavljena protiv rješenja Carinarnice, broj 0916-02-I-01- 16-2-590/04 od 12. novembra 2004. godine. Navedenim rješenjem je odbijen kao neosnovan zahtjev apelanta za promjenu podataka u jedinstvenoj carinskoj ispravi JCI IM4 C 15741 od 14. oktobra 2004. godine i zahtjev za povrat više plaćenih uvoznih dažbina.
4. Apelant smatra da mu je osporenom presudom prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
«Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»
6. Shodno praksi Ustavnog suda, kao i praksi bivše Evropske komisije za ljudska prava i Evropskog suda za ljudska prava, smatra se da određene novčane obaveze prema državi spadaju isključivo u oblast javnog prava i stoga ne potpadaju pod pojam «građanska prava i obaveze» iz člana 6. Evropske konvencije (vidi odluku Ustavnog suda, broj AP-669/03 od 17. marta 2004. godine; Evropska komisija za ljudska prava, X protiv Francuske, apelacija broj 9908/82 od 4. maja 1983. godine; i Evropski sud za ljudska prava, Schouten i Meldrum protiv Holandije, presuda od 9. decembra 1994. godine, Serija A broj 304). Ovo je naročito slučaj tamo gdje obaveza, koja je u naravi novčana, «potiče iz poreskog zakonodavstva ili je na drugi način dio normalnih građanskih obaveza u demokratskom društvu» (vidi već citiranu presudu Schouten i Meldrum protiv Holandije, stav 50). Ustavni sud zaključuje da u takve obaveze, nesumnjivo, spada i obaveza plaćanja carinskih i drugih dažbina na uvezenu robu. Stoga, Ustavni sud zaključuje da se u konkretnom slučaju apelant ne može pozvati na povredu prava na pravičan postupak u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije u postupku koji se tiče primjene carinskog zakonodavstva, osim u slučaju očigledne zloupotrebe tog prava (vidi odluku Ustavnog suda, broj AP-547/03 od 26. avgusta 2004. godine). Budući da u apelantovom slučaju, Ustavni sud nije našao da postoji zloupotreba prava, slijedi da je ovaj dio navoda apelanta inkompatibilan ratione materiae sa Ustavom Bosne i Hercegovine, u smislu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
7. U pogledu apelantovih navoda o kršenju prava na imovinu, Ustavni sud također podsjeća na svoje stanovište da se apelant ne može pozivati na povredu prava na imovinu iz člana II73.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, ukoliko je nametanje carinskih obaveza imalo osnovu u zakonu koji, po materiji koju reguliše, spada u oblast javnog prava (vidi odluku Ustavnog suda, broj AP-285/03 od 23. jula 2004. godine i broj AP- 829/04 od 26. oktobra 2004. godine). Ustavni sud smatra da se isto stanovište treba primijeniti i na apelantov slučaj, budući da se radi o primjeni carinskog zaknodavstva-Zakona o carinskoj politici Bosne i Hercegovine. Obzirom na navedeno, i apelantovi navodi o kršenju prava na imovinu se moraju odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.
10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović