Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1775/06 (F. B.)

Odluka donesena 12. 09. 2006.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1775/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 09. 2006.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije, Mato Tadić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 12. septembra 2006. godine, u predmetu broj AP-1775/06, rješavajući apelaciju Fatime Banović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Fatime Banović, podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 118- 0-Rev-06-000 151 od 19. maja 2006. godine, presude Okružnog suda u Banja Luci, broj Ž-242/04 od 25. novembra 2005. godine i presude Osnovnog suda u Banja Luci, broj Rs-164/02 od 2. aprila 2004.

godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Fatima Banović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Zoran Butorac, podnijela je 13. juna 2006. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 118-0-Rev-06-000 151 od 19. maja 2006. godine, presude Okružnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj Ž-242/04 od 25. novembra 2005. godine i presude Osnovnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj Rs-164/02 od 2. aprila 2004. godine.

2. Presudom Osnovnog suda, broj Rs-164/02 od 2. aprila 2004. godine, djelimično je usvojen tužbeni zahtjev apelantice te je utvrđeno da je nezakonito rješenje direktora GP «Krajina» Banja Luka, broj 1761 od 2. novembra 1992. godine, pa je predmetno rješenje poništeno i naloženo tuženoj da apelanticu vrati u radni odnos, da joj prizna sva prava po osnovu penzijsko-invalidskog osiguranja počev od 1. septembra 1992. godine, do donošenja te odluke. Tužena je dalje obavezana da apelantici na ime izgubljene zarade, te razlike plate i penzije, za periode navedene u dispozitivu presude, uplati ukupan iznos od 13.983, 77 KM te 1.400,00 KM na ime troškova postupka, a sve sa zakonskom zateznom kamatom počev od 2. aprila 2004. godine pa do konačne naplate. Apelantica je odbijena sa viškom tužbenog zahtjeva preko dosuđenog iznosa na ime neisplaćenih plata u iznosu od 9.065,60 KM, a koji iznos predstavlja kamatu na revalizovani iznos izgubljene zarade od 4.785,26 KM.

3. Presudom Okružnog suda, broj Ž-242/04 od 25. novembra 2005. godine, odbijena je žalba apelantice i potvrđena u odbijajućem dijelu presuda Osnovnog suda.

4. Vrhovni sud je svojim rješenjem, broj 118-0-Rev-06-000 151 od 19. maja 2006. godine, odbacio reviziju koju je apelantica izjavila protiv presude Okružnog suda, broj Ž-242/04 od 25. novembra 2005. godine, navodeći da se apelanticina revizija odnosi na onaj dio nižestepene presude kojim je pravosnažno odlučeno o sporednom zahtjevu tj. o kamatama, a istom se ne pobija odluka o glavnoj stvari. Sud navodi kako protiv pravosnažnog dijela presude kojim je odlučeno o sporednim zahtjevima (kamate, troškovi postupka i slično), ako se revizijom ne pobija odluka o glavnoj stvari, revizija nije dozvoljena, a budući da ni vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 10.000,00 KM to je na onovu člana 247. a u vezi sa članom 237.stav 2. Zakona o parničnom postupku revizija apelantice odbačena kao nedozvoljena.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. Vrhovni sud je rješenjem, broj 118-0-Rev-06-000 151 od 19. maja 2006. godine, odbacio kao nedopuštenu apelanticinu reviziju protiv presude Okružnog suda, broj Ž-242/04 od 25. novembra 2005. godine. Obzirom na navedeno, nesporno je da je u apelanticinom slučaju revizija neefektivan pravni lijek, iz čega dalje proizilazi da je konačna odluka u konkretnom slučaju presuda Okružnog suda, broj Ž-242/04 od 25. novembra 2005. godine.

8. S obzirom na to da je apelantici 13. decembra 2005. godine uručena presuda Okružnog suda, broj Ž-242/04 od 25. novembra 2005. godine, , a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 13. juna 2006. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila osporenu presudu.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1775/06 (F. B.) | Sudska praksa | Aktio