Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1824/06 (H. M.)
Odluka donesena 12. 09. 2006.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1824/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 09. 2006.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije, Mato Tadić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 12. septembra 2006. godine, u predmetu broj AP-1824/06, rješavajući apelaciju Himze Mustabašića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Himze Mustabašića, podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Rev-646/05 od 18. aprila 2006. godine, rješenja Kantonalnog suda u Zenici, broj Gž-1095/04 od 15. februara 2005. godine, rješenja Općinskog suda u Zavidovićima, broj P-81/04 od 31. maja 2004. godine, rješenja Kantonalnog suda u Zenici, broj Gž-528/02 od 18. septembra 2001. godine, rješenja Općinskog suda u Maglaju, broj P-288/00 od 2. aprila 2002. godine, presude Kantonalnog suda u Zenici broj Gž-622/01 od 21. novembra 2001. godine i presude Općinskog suda u Maglaju broj P-288/00 od 11. aprila 2001. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Himzo Mustabašić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Maglaja, podnio je 20. juna 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Rev-646/05 od 18. aprila 2006. godine, rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž-1095/04 od 15. februara 2005. godine, rješenja Općinskog suda u Zavidovićima, broj P-81/04 od 31.maja 2004. godine, rješenje Kantonalnog suda, broj Gž-528/02 od 18. septembra 2001. godine, rješenja Općinskog suda u Maglaju, broj P-288/00 od 2. aprila 2002. godine, presude Kantonalnog suda, broj Gž-622/01 od 21. novembra 2001. godine i presude Općinskog suda u Maglaju, broj P-
288/2000 od 11. aprila 2001. godine.
2. Presudom Općinskog suda u Maglaju, broj P-288/00 od 11. aprila 2001. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda, broj Gž-622/01 od 21. novembra 2001. godine, odbijen je apelant sa tužbenim zahtjevom kojim je tražio poništenje odluke tužene Mješovite srednje škole Maglaj o izboru kandidata na radno mjesto nastavnik praktične nastave trgovinske škole te nalaganje tuženoj da izvrši ponovni izbor iz reda kandidata priljavljenih na konkurs.
3. Rješenjem Općinskog suda u Maglaju, broj P-288/00 od 2. aprila 2002. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda broj Gž-528/02 od 18. septembra 2001. godine, odbačena je kao nedopuštena revizija apelanta izjavljena protiv presude Kantonalnog suda, broj Gž-622/01 od 21. novembra 2001. godine, budući da prema članu 364. stav 2. Zakona o parničnom postupku revizija nije dopuštena u radnim sporovima u kojim se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu, na predaju stvari ili izvršenje kakve druge radnje, ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 15.000,00 KM a uvidom u spis je utvrđeno da je u konkretnom slučaju vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne presude 100,00 KM.
4. Potom je Općinski sud u Maglaju rješenjem, broj P-288/00 od 11. novembra 2002. godine, odbacio kao nedopuštenu apelantovu reviziju izjavljenu protiv rješenja Kantonalnog suda, broj Gž-528/02 od 18. septembra 2001. godine, protiv kojeg se po zakonu ne može izjaviti revizija te je u pouci o pravnom lijeku navedeno da nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Kantonalnom sudu putem Općinskog suda.
5. Apelant je protiv rješenja Općinskog suda u Maglaju podnio podnesak koji je naslovio kao zahtjev za zaštitu zakonitosti-žalba te je Općinski sud u Maglaju svojim rješenjem, broj P-288/00 od 11. decembra 2002. godine, odbacio apelntov zahtjev za zaštitu zakonitosti kao nedopušten i nepotpun.
6. Rješenjem Kantonalnog suda, broj Gž-1723/03 od 6. aprila 2004. godine, uvažena je žalba apelanta, ukinuto rješenje Općinskog suda u Maglaju, broj P-288/00 od 11. decembra 2002. godine i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje sa obrazloženjem da je apelantov podnesak bio nerazumljiv i nepotpun jer se radilo o nepotpisanom podnesku iz kojeg nije jasno koji je pravni lijek apelant izjavio.
7. U ponovnom postupku Općinski sud u Zavidovićima, koji je u međuvremenu preuzeo nadležnost od Općinskog suda u Maglaju, naložio je apelantu da otkloni nedostatke na koje mu je ukazao Kantonalni sud, te je donio rješenje, broj P-81/04 od 31. maja 2004. godine, kojim je odbacio apelantovu žalbu kao nedopuštenu sa obrazloženjem da je žalba kao redovan pravni lijek predviđena samo protiv odluka prvostepenih sudova a ne podnosi ni na jedan od vanrednih pravnih lijekova.
8. Odlučujući o apelantovoj žalbi Kantonalni sud je rješenjem, broj Gž-1095/04 od 15. februara 2005. godine, odbio žalbu i potvrdio rješenje Općinskog suda u Zavidovićima, broj P-81/04 od 31. maja 2004. godine, navodeći da se shodno članu 330. Zakona o parničnom postupku žalba može izjaviti protiv prvostepene, a ne i protiv odluke donesene u drugom stepenu, te da je prvostepeni sud pravilno postupio kad je odbacio žalbu apelanta.
9. Vrhovni sud je rješenjem, broj Rev-646/05 od 18. aprila 2006. godine, odbacio kao nedopuštenu reviziju apelanta izjavljenu protiv rješenja Kantonalnog suda, broj Gž-1095/04 od 15. februara 2005. godine, sa obrazloženjem da vrijednost predmeta spora, koju je apelant naznačio u tužbi iznosi 100,00 KM, te da sud nije mogao uvažiti naznačenje vrijednosti predmeta spora od 32.000,00 KM tek u reviziji.
10. Apelant smatra da mu je ovim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola 1 uz Evopsku konvenciju, pravo na nediskriminaciju iz člana iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije u vezi sa pravom na rad iz člana 6. stav 1. i člana 7. Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima i članom 25. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima.
11. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
12. Prema članu 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem efektivnom pravnom lijeku koji je koristio.
13. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).
14. U konkretnom slučaju Vrhovni sud je rješenjem, broj Rev-646/05 od 18. aprila 2006. godine, odbacio apelantovu reviziju protiv rješenja Kantonalnog suda, broj Gž-1095/04 od 15. februara 2005. godine, kojim je odbijena žalba apelanta i potvrđeno rješenje Općinskog suda u Zavidovićima, broj P-81/04 od 31. maja 2004. godine o odbacivanju apelantove žalbe. Navedenom rješenju je prethodilo rješenje Općinskog suda u Maglaju, broj P-288/00 od 11. novembra 2002. godine, kojim je odbačena revizija apelanta izjavljena protiv rješenja Kantonalnog suda, broj Gž-
528/02 od 18. septembra 2001. godine. Tim rješenjem Kantonalnog suda odbijena je žalba apelanta i potvrđeno rješenje Općinskog suda u Maglaju, broj P-288/00 od 2. aprila 2002. godine, kojim je odbačena kao nedopuštena revizija apelanta izjavljena protiv presude Kantonalnog suda, broj Gž-
622/01 od 21. novembra 2001. godine. Obzirom na navedeno, nesporno je da je u apelantovom slučaju revizija neefektivan pravni lijek, iz čega dalje proizilazi da je konačna odluka u konkretnom slučaju presuda Kantonalnog suda, broj Gž-622/01 od 21. novembra 2001. godine.
15. S obzirom na to da je apelantu 25. decembra 2001. godine uručena presuda Kantonalnog suda, broj Gž-622/01 od 21. novembra 2001. godine, apelacija je Ustavnom sudu podnesena 20. juna 2006. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio presudu Kantonalnog suda.
16. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
17. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović