Sudska praksa
Sentence iz baze sudskapraksa.pravosudje.ba (Vrhovni sud RS, Vrhovni sud FBiH, Sud BiH, Apelacioni sud Brčko distrikta) i odluke Ustavnog suda BiH (ustavnisud.ba), Ustavnog suda Republike Srpske (ustavnisud.org) i Evropskog suda za ljudska prava u predmetima protiv BiH (HUDOC).
1.809 sentenci u bazi
44ms
Filteri (2)
Vrsta predmeta
Ishod
Godina sentence
Vrhovni sud Republike Srpske
Kako je novim Krivičnim zakonikom, koji je stupio na snagu nakon izvršenja krivičnog djela, krivično gonjenje za osnovni oblik krivičnog djela ugrožavanja sigurnostin uslovljeno prijedlogom oštećenog, a oštećeni je takav prijedlog blagovremeno postavio, onda je pobijanom presudom pravilno primjenjen krivični zakon, u smislu odredbe člana 4. stav 1 KZ RS, kada su radnje optuženog, kritičnog događaja, pravno kvalifikovane kao krivično djelo ugrožavanje sigurnosti iz člana 169. stav 1. KZ RS, koji je bio na snazi u vrijeme izvršenja djela (propisana novčana kazna ili kazna zatvora do jedne godine), jer Krivični zakonik koji je stupio na snagu nakon izvršenja djela nije blaži zakon s obzirom da za isti oblik krivičnog djela (član 150. stav 1. tog zakona), propisuje novčanu kaznu ili kaznu zatvora do dvije godine, i time veći posebni maksimum kazne zatvora.
Vrhovni sud Republike Srpske
Neosnovani su žalbeni prigovori branioca kojima se ističe da tužilaštvo nije pribavilo odobrenje za gonjenje od nadležnog organa, s obzirom da se optuženi kao pripadnik MUP RS nalazi u okviru mirovne misije UN na Kipru, sa pravom na imunitet, gubeći iz vida, čak i kad bi optuženi imao pravo na imunitet, onda se on na pretresu pred prvostepenim sudom morao pozvati na imunitet, što je propustio da učini.
Vrhovni sud Republike Srpske
Odlučna činjenica koja distancira kvalifikovani oblik krivičnog djela neovlaštena proizvodnja i promet opojnih droga iz stava 3. člana 207. KZ RS od osnovnog oblika djela, je svijest i volja o zajedničkom djelovanju više lica u njihovom izvršenju, pa kada je ta činjenica nesumnjivo utvrđena, za postojanje teže kvalifikacije djela je bez značaja pojedinačni oblik participacije svakog od lica u njihovom zajedničkom djelovanju.
Vrhovni sud Republike Srpske
Odlukom Ustavnog suda Republike Srpske broj U-47/09 od 19.3.2014. godine (koju podnosilac Zahtjeva označava kao osnov za ponavljanje krivičnog postupka u smislu odredbe člana 343. stav e) ZKP RS), prestao je da važi samo onaj dio odredbe člana 30. stav 2., odnosno člana 28. stav 2. Zakona o organizovanom kriminalu, na osnovu koje se stvarna nadležnost Posebnog odjeljenja Okružnog suda u Banjoj Luci, uspostavljala već na osnovu same činjenice da je od glavnog specijalnog tužioca donijeta odluka o preuzimanju predmeta, to navedenom Odlukom Ustavnog suda Republike Srpske, nije dovedena u pitanje stvarna nadležnost Specijalnog tužilaštva i Posebnog odjeljenja Okružnog suda u Banjoj Luci, kao posebnih organizacionih jedinica tužilaštva i suda u slučajevima koje propisuje odredba člana 3. Zakona o organizovanom kriminalu.
Vrhovni sud Republike Srpske
Iz obrazloženja pobijanog rješenja proizilazi da je, zahtjev osuđenog za ponavljanje krivičnog postupka, odbačen na osnovu odredbe člana 347. stav 1. Zakona o krivičnom postupku RS. U konkretnom slučaju prvostepeni sud je Zahtjev dostavio na odgovor protivnoj stranci, i time prešao u drugu fazu postupka, postupajući na taj način u skladu sa odredbom člana 347. stav 2. Zakona o krivičnom postupku RS i upuštajući se u meritum ocjene sadržaja ponuđenih činjenica iz Zahtjeva, iako je pobijanim rješenjem Zahtjev odbačen, na osnovu odredbe člana 347. stav 1. Zakona o krivičnom postupku RS. Postupajući na navedeni način, prvostepeni sud je, u postupku donošenja pobijanog rješenja, počinio bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 311. stav 2. u vezi sa članom 343. stav 1. tačka v), te članom 347 stav 1. i članom 348. Zakona o krivičnom postupku RS.
Vrhovni sud Republike Srpske
Kada oštećena žalbom ne pobija presudu zbog odluke o troškovima postupka i o imovinskopravnom zahtjevu takva žalba je nedopuštena pa će je sud, shodno članu 307. stav 4. i primjenom člana 326. ZKP RS, odbaciti kao nedopuštenu.
Vrhovni sud Republike Srpske
Kada je ranijim presudama istom osuđenom pravosnažno izrečeno dvije kazne zatvora, a nisu primjenjene odredbe o odmjeravanju jedinstvene kazne za sticaj krivičnih djela, ispunjeni su uslovi za nepravo ponavljanje krivičnog postupka primjenom odredbi Krivičnog zakonika Republike Srpske koje se odnose na odmjeravanje kazne osuđenom licu ukoliko osuđeni nije izdržao ni jednu od kazni zatvora izrečenih tim presudama
Vrhovni sud Republike Srpske
Kada je osuđeni izdržao kaznu zatvora po ranijoj presudi, prije nego što je počelo novo suđenje za novo krivično djelo, onda prema odredbama člana 58. stav 4. Krivičnog zakonika RS nema zakonskih uslova za primjenu odredbi o izricanju jedinstvene kazne zatvora za krivična djela izvršena u sticaju, po zahtjevu za nepravo ponavljanje krivičnog postupka u smislu člana 341. stav 1. ZKP RS.
Vrhovni sud Republike Srpske
Preinačenje pravosnažnih presuda odmjeravanjem jedinstvene kazne zatvora primjenom odredbi o sticaju krivičnih djela iz člana 56. stav 2. tačke 3. Krivičnog zakonika RS, nije moguće u situaciji kada je osuđenom po jednoj presudi izrečena kazna zatvora od 4 godine i 4 mjeseca, a po drugoj presudi izrečena kazna zatvora od 30 dana, s obzirom na ograničenja sadržana u odredbi člana 46. stav 2. Krivičnog zakonika RS po kojem je mogućnost izricanja kazne zatvora na pune dane propisana za kazne zatvora do 6 mjeseci.
Vrhovni sud Republike Srpske
Nisu osnovani prigovori žalbi izneseni u prilog tvrdnji da je pobijana presuda zasnovana na nezakonitim dokazima i time zahvaćena bitnom povredom odredaba krivičnog postupka iz člana 311. stav 1. tačka z) ZKP RS. Naime, pretres konkretnog motornog vozila, kritične večeri, izvršen je na osnovu usmene naredbe sudije za prethodni postupak u skladu sa odredbom člana 120. stav 1. i 3. ZKP RS. Sudija je u skladu sa obavezom iz odredbe člana 120. stav 3. ZKP RS sačinio je zapisnik u koji su uneseni svi podaci u vezi sa datom usmenom naredbom za pretres. Zapisnik je sačinio u roku od 24 sata od izdavanja usmene naredbe, koji je evidentiran u CMS sistemu, radi čega su bez osnova argumenti iz žalbi, kojima se dovodi u sumnju zakonitost u postupku izdavanja usmene naredbe i sugeriše na propust sudije za prethodni postupak da postupi u skladu sa obavezom iz odredbe člana 120. stav 3. ZKP RS, i sačini zapisnik o izdavanju usmene naredbe i isti preda sudu u roku od 24 sata od izdavanja naredbe. Slijedom navedenog, a suprotno argumentima iz žalbi, pretres predmetnog vozila je zakonito izvršen, pa su time i dokazi do kojih se došlo sprovođenjem ove procesne radnje, zakonito pribavljeni.
Vrhovni sud Republike Srpske
Pravo na branioca po službenoj dužnosti osuđeni na kaznu zatvora ima do pravosnažnosti presude, a u slučaju osude na dugotrajan zatvor i u postupak po vanrednom pravnom lijeku u smislu odredbi člana 53. stav 4. ZKP RS, pa slijedom toga, kada branilac osuđenog po pravosnažnosti presude podnese prijedlog za nepravo ponavljanje krivičnog postupka u svojstvu branioca, bez priložene punomoć za podnošenje takvog prijedloga, onda je prijedlog uložen od neovlaštenog lica jer mu je prestalo ovlaštenje branioca po službenoj dužnosti.
Vrhovni sud Republike Srpske
Zapisnik iz istrage o saslušanju svjedoka, koja je bila u vanbračnoj zajednici sa optuženim i imala svojstvo privilegovanog svjedoka, a koja se odrekla prava da odbije svjedočenje pošto je na to prethodno propisno upozorena, može se na glavnom pretresu pročitati u njenom odsustvu ako je vanbračna zajednica u međuvremenu prestala da postoji. Prestankom vanbračne zajednice ona u vrijeme održavanja pretresa pred prvostepenim sudom više nije imala svojstvo privilegovanog svjedoka, zbog čega je taj zapisnik zakonit dokaz i na njemu se može zasnivati presuda.
Vrhovni sud Republike Srpske
U krivičnom postupku u ravnopravnoj upotrebi su jezici srpskog, bošnjačkog i hrvatskog naroda pa ukoliko subjekti u postupku ne razumije jedan od službenih jezika, obezbijediće se usmeno prevođenje onoga što oni, odnosno drugi iznose, kao i isprava i drugog pisanog dokaznog materijala i s tim u vezi odbrana na pretresu pred prvostepenim sudom nije podnijela zahtjev da upotrebljava svoj jezik, i da na svom jeziku prati tok glavnog pretresa, zbog čega prvostepeni sud nije povrijedio odredbe krivičnog postupka iz člana 311. stav 1. tačka v) ZKP RS- pravo na upotrebu jezika i pisma.
Vrhovni sud Republike Srpske
Nisu učinjene ni bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 311. stav 2. u vezi sa članom 288. ZKP RS. Suprotno navodima iz žalbe, prilikom unakrsnog ispitivanja optuženog u svojstvu svjedoka, postupljeno je u skladu sa odredbom člana 288. ZKP RS, jer je tužilac koristio iskaze optuženog iz istrage, na način što mu je predočavao fragmente tih iskaza u dijelu u kojem se razlikuju od iskaza koji je dao na glavnom pretresu, nakon čega je optuženom data mogućnost da objasni ili da pobije svoje prethodne iskaze.
Vrhovni sud Republike Srpske
Kada je sud shodno odredbi člana 288. stav 2. ZKP RS prihvatio prijedlog tužilaštva da se pročitaju iskazi svjedoka, nakon što je utvrdio da je njihov dolazak otežan, a pobijana presuda se ne zasniva isključivo ili u pretežitom dijelu na njihovim iskazima iz istrage, onda nema mjesta za tvrdnju zahtjeva za zaštitu zakonitosti branioca optuženog o počinjenoj bitnoj povredi odredaba krivičnog postupka koja se manifestuje u povredi prava na odbranu.
Vrhovni sud Republike Srpske
Kada je optužena u istrazi saslušana u svojstvu osumnjičene u prisustvu branioca i uz prethodno upozorenje u smislu odredbe člana 143. stav 2. tačka v) ZKP RS, onda se njen iskaz koji je dat u istrazi može, po zakonom propisanom izuzetku od načela neposrednosti, shodno odredbi člana 288. stav 3. ZKP RS, koristiti kao dokaz na glavnom pretresu na kome ona nije iznosila svoju odbranu.
Vrhovni sud Republike Srpske
Nije povrijeđeno pravo na odbranu optuženog kada je u smislu odredbi člana 290. ZKP RS, koje se prema odredbi člana 332. stav 6. ZKP RS shodno primjenjuju i na pretres pred drugostepenim sudom, tužilac izmijenio optužnicu preciziranjem postojećeg opisa kršenja blanketne norme (obaveza vozača da se pridržava ograničenja brzine,) dodavanjem riječi „nedozvoljena“ i „saobraćajnim znakom“, kao i izmjenom blanketne norme, tako da je umjesto kršenja blanketnih normi iz člana 43. i 46. ZOOBS-a optužnicom pravilno označio povredu blanketne norme iz člana 44.ZOOBS-a, što je u saglasnosti sa opisnim sadržajem kršenja blanketne norme i u ranijoj, kao i u izmjenjenoj optužnici. Navedene izmjene su u okviru istog događaja, istog opisnog sadržaja kršenja blanketne norme i ne izlaze iz okvira predviđenog članom 332. stav 5. ZKP RS (da izmjene može izvršiti samo u korist optuženog).
Vrhovni sud Republike Srpske
Tužilac je ovlašten izmjeniti optužnicu i kad takvoj procesnoj radnji nije prethodila izmjena sadržaja izvedenih dokaza ili provođenje novih dokaza koji bi ukazivali na potrebu za tom procesnom radnjom, jer je za izmjenu optužnice dovoljna i njegova nova (drugačija) subjektivna ocjena do tada izvedenih dokaza na glavnom pretresu.
Vrhovni sud Republike Srpske
Tužilac je ovlašten da izmjeni optužnicu na glavnom pretresu ( što uključuje i završnu riječ kao procesnu radnju koja je sastavni dio glavnog pretresa) i pri tome zakon ne postavlja ograničenja u pogledu broja mogućih izmjena, niti pretpostavlja nužnim da je toj izmjeni prethodila i izmjena sadržaja provedenih dokaza ili pojavljivanje novih dokaza, jer se ta izmjena može zasnivati i na novoj tužiočevoj subjektivnoj ocjeni izvedenih dokaza na glavnom pretresu. Slijedom toga, nije povrijeđeno pravo na odbranu optuženih kada sud u završnoj fazi postupka prihvati izmjenu već jednom izmjenjene optužnice i pored toga što se ta izmjena zasniva na novoj tužiočevoj subjektivnoj ocjeni već izvedenih dokaza.
Vrhovni sud Republike Srpske
Na zakonitost iskaza optužene koji je dala u istrazi u svojstvu osumnjičene u prisustvu branioca i uz prethodna upozorenja u smislu odredbe člana 143. stav 2. tačka v) ZKP RS, te na zakonitost presude, ne utiče činjenica da odbrani saoptuženih nije data mogućnost da optuženu ispitaju u vezi sa iskazom u istrazi, niti je time povređeno pravo na odbranu, jer se presuda ne zasniva isključivo niti u odlučujućoj mjeri na tom iskazu.