Sudska praksa
Sentence iz baze sudskapraksa.pravosudje.ba (Vrhovni sud RS, Vrhovni sud FBiH, Sud BiH, Apelacioni sud Brčko distrikta) i odluke Ustavnog suda BiH (ustavnisud.ba), Ustavnog suda Republike Srpske (ustavnisud.org) i Evropskog suda za ljudska prava u predmetima protiv BiH (HUDOC).
3.147 sentenci u bazi
862ms
Filteri (1)
Vrsta predmeta
Ishod
Vrhovni sud Republike Srpske
Preinačenje pravosnažnih presuda odmjeravanjem jedinstvene kazne zatvora primjenom odredbi o sticaju krivičnih djela iz člana 56. stav 2. tačke 3. Krivičnog zakonika RS, nije moguće u situaciji kada je osuđenom po jednoj presudi izrečena kazna zatvora od 4 godine i 4 mjeseca, a po drugoj presudi izrečena kazna zatvora od 30 dana, s obzirom na ograničenja sadržana u odredbi člana 46. stav 2. Krivičnog zakonika RS po kojem je mogućnost izricanja kazne zatvora na pune dane propisana za kazne zatvora do 6 mjeseci
Vrhovni sud Republike Srpske
Protiv krivične sankcije izrečene na osnovu sporazuma o priznanju krivice nije moguće izjaviti žalbu, pa kako oduzimanje putničkog vozila od optuženog, predstavlja sankciju – oduzimanje predmeta, to je valjalo žablu u tom pravcu odbiti kao neosnovanu.
Vrhovni sud Republike Srpske
Razlika između krivičnog djela krađe iz člana 231. KZRS, i krivičnog djela utaje iz člana 235. KZRS se ogleda u radnji izvršenja djela, dok su ostali elementi bića ovih krivičnih djela isti (tuđa pokretna stvar i namjera pribavljanja protivpravne imovinske koristi), jer se krađom od drugog oduzima stvar iz njegovog pritežanja (posjeda), a kod utaje izvršilac prisvaja tuđu pokretnu stvar koja se već nalazi kod njega po nekom osnovu koji nije protivpravan (koja mu je povjerena, koja je nađena ili do koje je slučajno došao).
Vrhovni sud Republike Srpske
Prema osnovu po kome se utajena stvar nalazi kod počinioca djela razlikuje se utaja povjerene stvari i utaja nađene stvari ili stvari do koje se slučajno došlo, pa kada se prema činjeničnom opisu djela u izreci pobijane presude kao predmet krivičnog djela utaje pojavljuje povjerena stvar vrijednosti preko 50.000 KM, što predstavlja kvalifikatornu okolnost težeg oblika krivičnog djela utaje iz člana 229. stav 4. Krivičnog zakonika (za koje djelo je optuženi oglašen krivim prvostepenom presudom), onda je drugostepenom presudom, donesenom u sjednici vijeća, u korist optuženog učinjena povreda Krivičnog zakona iz člana 312. tačka g) ZKP RS kada su njegove radnje sa takvim činjeničnim opisom pravno kvalifikovane kao lakši oblik krivičnog djela utaje iz člana 229. stav 5. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakonika (gdje se kao predmet utaje pojavljuje nađena stvar ili stvar do koje se slučajno došlo).
Vrhovni sud Republike Srpske
Za postojanje krivičnog djela oštećenje ili povlašćivanje povjerilaca iz člana 262. KZ RS potreban je umišljaj kao oblik vinosti, koji obuhvata svijest učinioca da je subjekt privrednog poslovanja (u kome ima svojstvo odgovornog lica) postao nesposoban za plaćanje, pa činjenični opis djela u dispozitivu optužnice, koji ne sadrži ovaj subjektivni element, iz kojeg proizlazi da je optuženi znao za insolventno stanje preduzeća u kome ima svojstvo odgovornog lica, ne odražava sve elemente bića predmetnog krivičnog djela, što predstavlja osnov za oslobađajuću presudu temeljem odredbe člana 298. tačka a) ZKP RS.
Vrhovni sud Republike Srpske
Kada je optuženi oglašen krivim za kvalifikovani oblik krivičnog djela lake tjelesne povrede iz člana 155. stav 2. u vezi sa stavom 1. KZ RS, onda sa aspekta poduzimanja krivičnog gonjenja, prijedlog oštećenog nije od uticaja i značajan je samo za poduzimanje krivičnog gonjenja za osnovni oblik krivičnog djela lake tjelesne povrede.
Vrhovni sud Republike Srpske
S obzirom da je osuđeni preduzeo radnju pucanja iz pištolja u pravcu policijskog službenika u momentu kada je krivično djela razbojništva iz člana 233. stav 2. u vezi sa stavom 1. i u vezi sa članom 23. KZRS već bilo izvršeno ( jer je bio u posjedu razbojništvom oduzetog novca iz banke) i u okolnostima kada je zajedno sa saizvršiocem u djelu izašao iz zgrade banke i nakon što ga je policijski službenik zaustavljao uz naredbu „Stoj, policija“, preduzeta radnja osuđenog, kojom puca iz pištolja prema policijskom službeniku u takvim okolnostima manifestuje radnju izvršenja samostalnog krivičnog djela sprečavanje službenog lica u vršenju službene radnje u kvalifikovanom obliku iz člana 387. stav 3. u vezi sa stavom 1. KZ RS. Slijedom navedenog ne može prihvatiti kao osnovan prigovor zahtjeva za zaštitu zakonitosti branioca ovog osuđenog zasnovan na tvrdnji da je na štetu osuđenog povrijeđen Krivični zakon kada su njegove radnje izvršene kritičnog događaja pravno kvalifikovane kao sticaj krivičnih djela razbojništva iz člana 233. stav 2. u vezi sa stavom 1. i u vezi sa članom 23. Krivičnog zakona Republike Srpske i sprečavanje službenog lica u vršenju službene radnje iz člana 387. stav 3. u vezi sa stavom 1. istog Zakona, razvijajući tezu da je u pitanju prividni sticaj po osnovu konsumpcije, kada je krivično djelo iz člana 387. stav 3. u vezi sa stavom 1. KZ RS, sadržano u krivičnom djelu razbojništva iz člana 233. stav 2. u vezi sa stavom 1…
Vrhovni sud Republike Srpske
Kako je osuđeni izdržao kaznu zatvora izrečenu pravosnažnom presudom prvostepenog suda od 4.4.2011. godine prije nego što je počelo suđenje pred Višim sudom u Šapcu i prije donošenja presude prvostepenog suda kojom je preuzeto izvršenje te inostrane presude, to je prvostepeni sud pravilno postupio kada je zahtjev osuđenog za nepravo ponavljanje krivičnog postupka odbio kao neosnovan, jer nije ispunjen uslov za odmjeravanje jedinstvene kazne za djela u sticaju, kako je to propisano odredbom člana 58. KZ RS, pa s tim u vezi, nije ispunjen ni uslov za primjenu odredbe člana 341. stav 1. ZKP RS.
Vrhovni sud Republike Srpske
Kada je osuđeni preduzeo radnju pucanja iz pištolja u pravcu policijskog službenika s ciljem da ga spriječi u vršenju službene radnje, pa kako je to preduzeo prema službenom licu prilikom vršenja poslova bezbjednosti Republike Srpske, onda su u njegovim radnjama ostvareni svi elementi bića krivičnog djela sprečavanje službenog lica u vršenju službene radnje u kvalifikovanom obliku iz člana 387. stav 3. u vezi sa stavom 1. KZ RS, a ne krivičnog djela napad na na službeno lice u vršenju službene dužnosti iz člana 388. stav 2.KZ RS, kako se zahtjevom za zaštitu zakonitosti branioca osuđenog sugeriše, jer razlika između ova dva krivična djela je u tome što su prinuda ili prijetnja upotrebe sile kod krivičnog djela iz člana 387. KZ RS usmjerene na to da se službeno lice spriječi u vršenju službene radnje, dok su napad ili ozbiljna prijetnja kod inkriminacije iz člana 388. KZ RS inspirisani drugim motivima, a ne namjerom da se službeno lice spriječi u vršenju službene radnje.
Vrhovni sud Republike Srpske
Kupac pokretne stvari kojem stvar nije predata nije postao njen vlasnik, pa slijedom toga nema pravo na izdvajanje te stvari iz stečajne mase, niti na naknadu štete u slučaju njene prodaje u stečajnom postupku koji je nakon toga otvoren nad njenim prodavcem.
61 0 Ps 011823 21 Rev
Vrhovni sud Republike Srpske
Kada jedna ugovorna strana izvrši svoju obavezu iz ugovora, druga ugovorna strana dužna je da ispuni u svemu svoju obavezu kako ona glasi.
57 0 Ps 096773 21 Rev
Vrhovni sud Republike Srpske
Ne može se tužbom za utvrđenje tražiti utvrđenje postojanja neke činjenice
60 0 Ps 028053 20 Rev
Vrhovni sud Republike Srpske
Založni povjerilac se u izvršnom postupku namiruje iz vrijednosti stvari, a ne iz prodajne cijene, pa ako je tražilac izvršenja kao jedini kupac u izvršnom postupku postao vlasnik stvari založene radi ostvarenja njegovog potraživanja, smatra se namirenim u cjelosti ako je procjenjena vrijednost te stvari veća od njegovog potraživanja.
86 0 P 040865 21 Rev
Vrhovni sud Republike Srpske
Tuženi nasljednik je dužan istaknuti prigovor da tužbom zahtjevani iznos prelazi vrijednost nasljeđene imovine, a nije sud dužan o tome voditi računa po službenoj dužnosti.
71 0 P 233569 21 Rev 2
Vrhovni sud Republike Srpske
Može se otkupiti stan u državnoj svojini na kojem postoji stanarsko pravo, a pravo na taj otkup ima nosilac stanarskog prava.
86 0 P 047422 20 Rev
Vrhovni sud Republike Srpske
Radnje optuženih koje se ogledaju u smetanju prava služnosti puta oštećenom ( postavljanjem prepreke u vidu žičane ograde i metalne kapije), ne predstavljaju krivično djelo samovlašća iz člana 397. stav 1. KZ RS jer je bitan elemenat ovog krivičnog djela samovlasno pribavljanje nekog postojećeg ili predpostavljenog prava koje izvršilac djela ne može da vrši i ostvaruju jer je ono u detenciji nekog drugog lica.
Vrhovni sud Republike Srpske
Kada je osuđeni oglašen krivim što je svojoj majci, kao izvršiocu predmetnog krivičnog djela ubistva iz člana 148. stav 1. KZ RS unaprijed obećao pomoć u prikrivanju krivičnog djela i tragova, pa tu pomoć i pružio nakon izvršenja djela (na način opisan u izreci pravosnažne presude), onda njegove radnje manifestuju pomaganje kao oblik saučesništva u izvršenju krivičnog djela ubistva iz člana 148. stav 1. KZ RS u vezi sa članom 25. istog zakona, a ne samostalno krivično djelo pomoć učiniocu nakon izvršenog krivičnog djela iz člana 363. KZ RS, te radi toga nema mjesta primjeni odredbe stava 5. ovog člana koja isključuje postojanje krivičnog djela ako je pomoć pružilo lice kome je učinilac , između ostalog, srodnik po krvi u pravoj liniji.
Vrhovni sud Republike Srpske
Kada je presudom utvrđeno da je osuđeni zaključio sporazum kojim je stvoren monopolistički položaj njegovog preduzeća na tržištu, sa posljedicom pribavljene imovinske koristi u tačno neutvrđenom iznosu, to se u smislu odredbi člana 20.stav 1.KZ RS ima smatrati da posljedica djela u obliku pribavljene znatne imovinske koristi ( koja prelazi iznos od 15.000 KM) kao zakonsko obilježje ovog krivičnog djela, nije nastupila, pa su slijedom toga radnje osuđenog pravilno kvalifikovane kao pokušaj krivičnog djela stvaranje monopolističkog položaja na tržištu iz člana 257. KZ RS u vezi sa članom 20. istog zakona.
Vrhovni sud Republike Srpske
Opšta pravila odmjeravanja kazne sadržana u odredbama člana 52. Krivičnog zakonika se zasnivaju na principu individualizacije kazne, koji u suštini predstavlja odabir takve kazne (po vrsti i mjeri) počiniocu konkretnog krivičnog djela, koja je najadekvatnija za ostvarenje svrhe kažnjavanja, pri čemu se imaju u vidu sve okolnosti koje utiču na visinu kazne ( olakšavajuće i otežavajuće), koje se odnose na ličnost izvršioca, stepen krivične odgovornosti izvršioca i težinu počinjenog krivičnog djela .
Vrhovni sud Republike Srpske
Žalbeni prigovor da se neosuđivanost optuženog ne može cijeniti kao olakšavajuća okolnost jer se podrazumjeva da u društvu pojedinac ne bude gonjen i osuđivan je bez osnova, pa iako je poštivanje zakona obaveza svih građana, upravo to poštivanje ima se cijeniti kao olakšavajuća okolnost, bez obzira na dob učinioca, a suprotno tome, njegovo kršenje, zavisno od vrste i težine krivičnih djela, ocjenjuje se kao otežavajuću okolnost, u svakoj prilici zajedno sa ostalim okolnostima.