Član 1.
Ovim zakonom utvrđuju se opći uslovi odgovornosti i sankcije koje se propisuju za prekršaje određene propisom Kantona Sarajevo (u daljem tekstu: Kantona), Grada Sarajeva (u daljem tekstu: Grad) i općine sa teritorije Kantona (u daljem tekstu: općina) i uređuje prekršajni postupak i organi za vođenje prekršajnog postupka.
Član 2.
Prekršaji su, zakonom ili drugim propisom, utvrđene povrede javnog poretka za koje su propisane prekršajne kazne, ukor i zaštitne mjere (u daljem tekstu: sankcije). Sankciju učiniocu prekršaja može izreći samo nadležni prekršajni sud, u postupku koji je pokrenut i sproveden po ovom zakonu.
Član 3.
Niko ne može biti kažnjen za radnju koja, prije nego što je učinjena, nije bila zakonom ili drugim propisom određena kao prekršaj i za koju nije bilo propisano kako će se kazniti onaj koji je učini. Ako je poslije učinjenog prekršaja izmijenjen zakon ili drugi propis o prekršaju, primijenit će se propis koji je blaži za učinioca.
Član 4.
Za prekršaj predviđen propisom Kantona, Grada i općine, učinilac će se kazniti ako je prekršaj učinjen na teritoriji Kantona, Grada, odnosno općine. Pod teritorijom Kantona, Grada, odnosno općine, podrazumijeva se suhozemna teritorija, vodene površine unutar njenih granica, kao i vazdušni prostor nad njima. U slučaju iz stava 1. ovog člana može se, pod uslovima uzajamnosti, ustupiti gonjenja za prekršaj drugom kantonu u kojem učinilac prekršaja ima prebivalište.
Član 5.
Prekršaji se mogu propisivati kantonalnim zakonom, i drugim propisom Skupštine i Vlade Kantona (u daljem tekstu: kantonalni propis) i odlukom Gradskog i općinskog vijeća.
Član 6.
Prekršaj može biti izvršen činjenjem ili nečinjenjem. Prekršaj je izvršen nečinjenjem kad je učinilac propustio da izvrši radnju koju je bio dužan da izvrši.
Član 7.
Prekršaj je izvršen u vrijeme kada je učinilac ra dio ili bio dužan da radi, bez obzira kad je posljedica nastupila.
Član 8.
Prekršaj je izvršen kako u mjestu gdje je učinilac ra dio ili bio dužan da radi, tako i u mjestu u kome je posljedica nastupila, ako propisom o prekršaju nije drukčije određeno.
Član 9.
II - ODGOVORNOST ZA PREKRŠAJE Nije odgovoran za prekršaj učinilac koji u vrijeme izvršenja prekršaja nije mogao shvatiti značaj svoje radnje (činjena ili nečinjenja) ili nije mogao upravljati svojim postupcima, usljed trajne ili privremene duševne bolesti, privremene duševne poremećenosti ili zaostalog duševnog razvoja (neuračunljivost). Učinilac prekršaja čija je sposobnost da shvati značaj svoje radnje ili propuštanja ili sposobnost da upravlja svojim postupcima bila bitno smanjena, usljed stanja iz prethodnog stava, može se blaže kazniti (bitno smanjena uračunljivost). Okolnost da je prekršaj učinjen pod uticajem alkohola ili opojnih droga ne isključuje odgovornost učinioca.
Član 10.
Za odgovornost je dovoljan nehat učinioca, ako propisom o prekršaju nije određeno da će se učinilac kazniti samo ako je prekršaj učinjen sa umišljajem.
Član 11.
Prekršaj je učinjen sa umišljajem kada je učinilac bio svjestan svog djela i htio njegovo izvršenje; ili kad je bio svjestan da, usljed njegovog činjenja ili nečinjenja, može nastupiti zabranjena posljedica, ali je pristao na njeno nastupanje.
Član 12.
Prekršaj je učinjen iz nehata kad je učinilac bio svjestan da usljed njegovog činjenja ili nečinjenja može nastupiti zabranjena posljedica, ali je olahko držao da će je moći spriječiti ili da ona neće nastupiti ili kad nije bio svjestan mogućnosti nastupanja zabranjene posljedice, iako je, prema okolnostima i prema svojim ličnim svojstvima , bio dužan i mogao biti svjestan te mogućnosti.
Član 13.
Nije odgovoran ko učini prekršaj pod uticajem sile, prijetnje ili prinude, ili ko je u vrijeme izvršenja prekršaja pogrešno shvatio da postoje okolnosti prema kojima bi, da su postojale, njegova radnja bila dozvoljena.
Član 14.
Nepoznavanje propisa kojima se predviđa prekršaj ne izvinjava.
Član 15.
Nije prekršaj ona radnja koja je učinjena u nužnoj odbrani. Nužna odbrana je ona odbrana koja je neophodno potrebna da učinilac od sebe ili drugog odbije istovremeni protivpravni napad.
Član 16.
Nije prekršaj ona radnja koja je učinjena u krajnjoj nuždi. Krajnja nužda postoji ako je radnja učinjena radi toga da učinilac od sebe ili drugog otkloni istovremenu neskrivljenu opasnost, koja se na drugi način nije mogla otkloniti i ako pri tom učinjeno zlo nije veće od onog koje je prijetilo.
Član 17.
Ako je učinilac prekoračio granice nužne odbrane, odnosno krajnje nužde, može se blaže kazniti, a ako je to prekoračenje učinjeno pod osobito olakšavajućim okolnostima, neće odgovarati za prekršaj.
Član 18.
Ko s umišljajem drugog podstrekne ili mu pomogne da učini prekršaj kaznit će se kao da ga je sam učinio. S obzirom na prirodu prekršaja, kao i na način i okolnosti pod kojima je izvršeno podstrekavanje ili pomaganje i stepen odgovornosti podstrekača i pomagača, podstrekač i pomagač mogu se blaže kazniti. Ako je podstrekavanje ili pomaganje izvršeno pod osobito olakšavajućim okolnostima ili ako do izvršenja prekršaja nije došlo, podstrekač i pomagač neće odgovarati za prekršaj.
Član 19.
Za pokušaj prekršaja učinilac je odgovoran samo ako je to propisom Kantona, Grada, odnosno općine predviđeno. Prekršaj je učinjen u pokušaju kad je učinilac započeo izvršavanje prekršaja ali ga nije dovršio.
Član 20.
Pravno lice i odgovorno lice u pravnom licu mogu biti odgovorni za prekršaj samo ako je to propisom o prekršaju predviđeno. Kanton, Grad i općina i njihovi organi i drugi državni organi ne mogu biti odgovorni za prekršaj. Zakonom se može propisati da za prekršaj odgovara odgovorno lice u organu Kantona, Grada i općine i u drugom državnom organu.
Član 21.
Pravno lice je odgovorno za prekršaj ako je do izvršenja prekršaja došlo radnjom ili propuštanjem dužnog nadzora od strane organa upravljanja ili odgovornog lica ili radnjom drugog lica koje je bio ovlašteno da postupa u ime pravnog lica.
Član 22.
Pravno lice koje se nalazi pod stečajem odgovorno je za prekršaj, bez obzira na to da li je prekršaj učinjen prije otvaranja ili u toku stečajnog postupka, ali mu se ne može izreći novčana kazna nego samo zaštitna mjera oduzimanja predmeta i oduzimanja imovinske koristi.
Član 23.
Odgovornost odgovornog lica postoji ako je do izvršenja prekršaja došlo njegovom radnjom ili njegovim propuštanjem dužnog nadzora. Odgovornim licem, u smislu ovog zakona, smatra se lice kome su u preduzeću ili drugom pravnom licu povjereni određeni poslovi koji se odnose na upravljanje, poslovanje ili proces ra da, kao i lice koje u organu Kantona, Grada i općine ili drugom državnom organu obavlja određene dužnosti.
Član 24.
Odgovornost odgovornog lica za prekršaj ne prestaje zato što mu je prestao radni odnos u pravnom licu ili organu Kantona, Grada i općine ili drugom državnom organu, niti zato što je nastala nemogućnost kažnjavanja pravnog lica usljed njegovog prestanka.
Član 25.
Odgovonost odgovornog lica za prekršaj ne postoji ako je ono postupalo na osnovu naređenja drugog odgovornog lica ili organa upravljanja ili ako je preduzelo sve radnje koje je na osnovu zakona, drugog propisa ili općeg akta bilo dužno da preduzme da bi spriječilo izvršenje prekršaja.
Član 26.
Ako drukčije nije određeno u propisu kojim je predviđen prekršaj, strano pravno lice i strano odgovorno lice kaznit će se za prekršaj ako je prekršaj učinjen na teritoriji Kantona i ako strano pravno lice ima sjedište, odnosno predstavništvo u Kantonu, odnosno Federaciji.
Član 27.
Lice koje je u krivičnom postupku ili u postupku za privredne prestupe pravosnažno oglašeno krivim, za djelo koje ima i obilježja prekršaja, neće se kazniti za prekršaj.
Član 28.
III - SANKCIJE 1. Kazne Za pekršaj se može propisati novčana kazna ili kazna zatvora. Za jedan prekršaj se može alternativno propisati i novčana kazna i kazna zatvora, tako da se može izreći samo jedna od njih. Za prekršaje učinjene radi sticanja materijalne koristi, zakonom se mogu propisati obadvije kazne, tako da se mogu izricati zajedno. Za prekršaje pravnog lica, kao i odgovornog lica može se propisati samo novčana kazna.
Član 29.
Zakonom se novčana kazna za pojedinca može propisati u iznosu od 10 do 500 KM, a ostalim propisima od 10 do 300 KM. Zakonom se za prekršaje pravnih lica. kao i za prekršaje imalaca radnje, može propisati novčana kazna od 50 do 5.000 KM. a za odgovorno lice do 1.000 KM. Ostalim propisima o prekršajima novčana kazna za prekršaje pravnih lica i imalaca radnje može se propisati u iznosu od 50 do 3.000 KM, a za odgovorno lice do 800 KM. Zakonom se može, za prekršaje koji predstavljaju težu povredu zakona, propisati za pravno lice, kao i za imaoca radnje, novčana kazna do 10.000 KM, a za odgovorno lice do 2.000 KM i za pojedince do l.000 KM, a ostalim propisima o prekršajima za pravno lice, kao i za imaoca radnje do 8.000 KM, za odgovorno lice do 1.500 KM, a za pojedinca do 800 KM. Za prekršaje iz prethodnog stava ovog člana može se, u srazmjeri sa visinom pričinjene štete ili neizvršene obaveze, zakonom i ostalim propisima propisati novčana kazna najviše do dvadesetostrukog iznosa pričinjene štete, neizvršene obaveze ili vrijednosti robe ili druge stvari koja je predmet prekršaja. Zakonom se može propisati novčana kazna koja se naplaćuje na licu mjesta u fiksnom iznosu (mandatna kazna) i to za pravno lice i imaoca radnje do 500 KM, a za odgovorno lice i pojedinca do 100 KM, a ostalim propisima o prekršajima za pravno lice i imaoca radnje do 300 KM, a za odgovorno lice i pojedinca do 80 KM. Pod imaocem radnje, u smislu ovog zakona, smatra se fizičko lice koje obavlja neku od zakonom dozvoljenih djelatnosti.
Član 30.
U rješenju o prekršaju određuje se rok plaćanja novčane kazne, koji ne može biti kraći od 15 dana niti duži od tri mjeseca od dana pravosnažnosti rješenja. U opravdanim slučajevima, prekršajni sud koji je donio rješenje o prekršaju u prvom stepenu može dozvoliti da se novčana kazna isplati u otplatama. U tom slučaju prekršajni sud će odrediti način isplaćivanja i rok isplate, koji ne može biti duži od šest mjeseci, ako propisom nije drukčije određeno.
Član 31.
Ako kažnjeni u određenom roku ne plati novčanu kaznu, naplata će se izvršiti prinudno, a u slučaju da se novčana kazna ne može ni prinudno naplatiti, zamijenit će se kaznom zatvora, računajući svakih započetih 50,00 KM za jedan dan zatvora, ali tako da kazna zatvora ne može biti duža od 60 dana. O zamjeni novčane kazne u kaznu zatvora, donijet će se posebno rješenje protiv kojeg je dozvoljena žalba u roku od 3 dana. Ako je za jedan prekršaj, pored novčane kazne, izrečena i kazna zatvora, zatvor kojim se zamjenjuje novčana kazna i izrečena kazna zatvora ne mogu ukupno trajati duže od 60 dana. Ako je izrečena novčana kazna za prekršaj za koji je, pored te kazne, alternativno propisana i kazna zatvora, u slučaju zamjene novčane kazne u kaznu zatvora, kazna zatvora ne smije da pređe najveću mjeru kazne zatvora propisanu za taj prekršaj. Novčana kazna ne može se zamijeniti kaznom zatvora odgovornom licu. Ako je naplaćen jedan dio novčane kazne, ostatak će se srazmjerno zamijeniti kaznom zatvora, uz ograničenja predviđena u stavu 1. ovog člana. Izvršenje kazne zatvora, kojom je zamijenjena novčana kazna, prekinut će se ako kažnjeni plati ostatak novčane kazne.
Član 32.
Iznosi naplaćenih novčanih kazni za prekršaje određene propisima Kantona unose se u budžet Kantona, a za prekršaje određene odlukom Grada, odnosno općine unose se u budžet Grada, odnosno općine.
Član 33.
Kazna zatvora može se propisati samo zakonom. Kazna zatvora ne može se propisali u trajanju kraćem od jednog dana, niti dužem od 60 dana. Kazna zatvora može se propisati za prekršaj kojima se teže narušava javni red i mir ili kojima se ugrožava život ili zdravlje ljudi ili zbog kojih mogu nastupiti druge teže posljedice. Kazna zatvora izriče se na pune dane.
Član 34.
Kazna se odmjerava u granicama određenim propisom u kome je prekršaj predviđen, uzimajući u obzir sve okolnosti koje utiču da kazna bude veća ili manja (otežavajuće i olakšavajuće okolnosti), a naročito težinu učinjenog prekršaja, okolnosti pod kojima je prekršaj učinjen, stepen odgovornosti, lične prilike učinioca i njegovo držanje poslije učinjenog prekršaja. Pri odmjeravanju novčane kazne uzet će se u obzir i imovno stanje učinioca, odnosno ekonomsko stanje pravnog lica. Ako zakonom o prekršaju nije drukčije predviđeno, kao otežavajuća okolnost za prekršaj ne može se uzeti novčana kazna ni zaštitna mjera ranije izrečena za prekršaj, ako je od dana pravosnažnosti rješenja o prekršaju do izvršenja novog prekršaja, proteklo više od dvije godine.
Član 35.
Ako su novčana kazna i kazna zatvora alternativno propisane, kazna zatvora će se izreći za prekršaj kojim su prouzrokovane teže posljedice ili za prekršaj koji ukazuje na veći stepen odgovornosti učinioca. Kazna zatvora ne može se izreći trudnoj ženi poslije navršena tri mjeseca trudnoće i majci do navršene jedne godine života djeteta, odnosno za vrijeme od 6 mjeseci poslije porođaja, ako je dijete mrtvo rođene ili u tom vremenu umrlo. Ako prekršajem nisu prouzrokovane teže posljedice, a postoje takve olakšavajuće okolnosti koje ukazuju da će se i sa blažom kaznom postići svrha kažnjavanja, propisana kazna može se ublažit, tako što će se: - izreći kazna ispod najmanje mjere kazne koja je propisana za taj prekršaj, ali ne i ispod najmanje zakonske mjere te vrste kazne; - umjesto propisane kazne zatvora izreći novčana kazna; - umjesto propisane kazne zatvora i novčane kazne izreći samo jedna od tih kazni.
Član 36.
Neće se kazniti učinilac prekršaja ako je prekršaj, prema okolnostima pod kojima je učinjen, malog značaja i ako nije prouzrokovao posljedice ili su posljedice neznatne. Neće se kazniti za prekršaj pravno lice ako je prekršaj otkrio i prijavio or gan tog pravnog lica ili radnici u tom pravnom licu.
Član 37.
Ako je učinilac jednom radnjom ili sa više radnji učinio više prekršaja po kojima nije doneseno rješenje o prekršaju, a postupak se vodi pred istim prekršajnim sudom, prethodno se utvrđuje kazna za svaki prekršaj i izriče jedna ukupna kazna, koja je jednaka zbiru pojedinih utvrđenih kazni, s tim da ukupna kazna ne može preći dvostruki iznos najveće kazne propisane ovim zakonom, a ukupna kazna zatvora ne može preći 60 dana. Ako je u slučaju iz prethodnog stava za više prekršaja izrečena kazna zatvora preko 30 dana i novčana kazna, kazna zatvora kojom se zamjenjuje novčana kazna ne može, zajedno sa izrečenom kaznom zatvora, preći 90 dana. Na način propisan u stavu 1. ovog člana postupit će se i kod izricanja zaštitnih mjera, s tim da ukupno trajanje zaštitne mjere ne može preći navjeću propisanu zakonsku mjeru te vrste zaštitne mjere. Ako je za jedan od više prekršaja utvrđena novčana kazna iz člana 29. stav 5. ovog zakona, za taj iznos će se uvećati ukupna novčana kazna koja je za ostale prekršaje utvrđena prema stavu 1. ovog člana. Protiv rješenja o spajanju postupka žalba nije dozvoljena. Prekršajni sud može, iz razloga svrsishodnosti, odlučiti da se postupak za pojedine prekršaje ili protiv pojedinih učinilaca razdvoji i posebno dovrši ili ustupi drugom nadležnom prekršajnom sudu. Protiv rješenja o razdvajanju postupka žalba nije dozvoljena.
Član 38.
Ako je protiv učinioca prekršaja u krivičnom postupku bio određen pritvor, a krivični postupak je pravosnažno okončan prije donošenja rješenja o prekršaju, obustavom krivičnog postupka ili oslobađajućom presudom, odnosno odbijajućom presudom, osim zbog stvarne nenadležnosti, vrijeme koje je učinilac prekršaja proveo u pritvoru, uračunava mu se u izrečenu kaznu za prekršaje. Pritvor koji je trajao duže od 12, a kraće od 24 sata, računa se u jedan dan zatvora, odnosno u 50 KM novčane kazne.
Član 39.
2. Ukor Ako postoje okolnosti koje u znatnoj mjeri umanjuju odgovornost učinioca, tako da se može očekivati da će se ubuduće kloniti vršenja prekršaja i bez izricanja propisane kazne, umjesto kazne može se izreći ukor. Ukor se može izreči i ako se prekršaj sastoji u neispunjavanju propisane obaveze ili je prekršajem nanesena šteta, a učinilac je prije donošenja rješenja o prekršaju ispunio propisanu obavezu, odnosno otklonio ili nadoknadio nanesenu štetu.
Član 40.
3. Zaštitne mjere Zakonom o prekršaju mogu se, uz kaznu za prekršaj, propisati slijedeće zaštitne mjere: 1. oduzimanje predmeta, 2. zabrana obavljanja samostalne djelatnosti, 3. zabrana upravljanja motornim vozilom, 4. udaljenje stranaca sa teritorije Kantona, 5. obavezno liječenje alkoholičara i narkomana. Zaštitne mjere iz stava 1. tač. 1., 4. i 5. ovog člana mogu se, pod uslovima predviđenim ovim zakonom izreći i kada nisu propisane za prekršaj. Zaštitne mjere mogu se izreći i ako kazna za prekršaj nije izrečena, samo ako je takva mogućnost predviđena u zakonu. Zakonom se mogu propisati i druge zaštitne mjere, ako to zahtijeva posebna priroda prekršaja, ali se one mogu izricati samo uz kaznu za prekršaj.
Član 41.
Predmeti koji su upotrijebljeni ili su bili namijenjeni izvršenju prekršaja ili su nastali izvršenjem prekršaja, mogu se oduzeti ako su svojina učinioca prekršaja, odnosno ako njima raspolaže pravno lice - učinilac prekršaja. Predmeti iz prethodnog stava mogu se oduzeti i kad nisu svojina učinioca prekršaja ili njima ne raspolaža pravno lice - učinilac prekršaja, ako to zahtijevaju interesi opće bezbjednosti, čuvanja života i zdravlja ljudi, sigurnost robnog prometa ili razlozi javnog morala, kao i u drugim slučajevima predviđenim zakonom. Oduzimanjem predmeta ne dira se u pravo trećih lica na naknadu štete od učinioca. Prekršajni sud koji je donio rješenje o prekršaju određuje da li će se oduzeti predmeti uništiti, prodati ili predati zainteresiranom organu, odnosno pravnom licu. Novac dobijen prodajom predmeta koji je svojina učinioca prekršaja, odnosno prodajom predmeta kojim raspolaže pravno lice - učinilac prekršaja, unosi se u budžet Kantona. Ako su prodati predmeti koji nisu svojina učinioca prekršaja ili njima ne raspolaže pravno lice - učinilac prekršaja, novac se predaje licu čija su svojina ti predmeti, odnosno pravnom licu koje raspolaže tim predmetima. Akoje to lice nepoznato i ne javi se ni za jednu godinu od dana prodaje, novac dobijen od prodaje takvih predmeta unosi se u budžet Kantona.
Član 42.
Zabrana obavljanja samostalne djelatnosti sastoji se u privremenoj zabrani učiniocu prekršaja da obavlja zanatsku ili drugu djelatnost za koju se izdaje dozvola nadležnog organa. Ako zakonom nisu posebno propisani uslovi za izricanje mjere iz prethodnog stava, ta mjera se može izreći učiniocu prekršaja čije bi dalje bavljenje samostalnom djelatnošću bilo opasno po život ili zdravlje ljudi ili koji je zloupotrebio samostalnu djelatnost za izvršenje prekršaja. Zaštitna mjera iz stava 1. ovog člana može se izreći u trajanju od tri mjeseca do jedne godine. Vrijeme trajanja izrečene mjere teče od dana pravosnažnosti rješenja o prekršaju.
Član 43.
Zabrana upravljanja motornim vozilom sastoji se u zabrani upravljanja motornim vozilom određene vrste ili kategorije. Ako zakonom nisu propisani uslovi za izricanje mjere iz prethodnog stava, ta mjera može se izreći učiniocu prekršaja koji je učinio težu povredu propisa o bezbijednosti saobraćaja ili čije ranije kršenje tih propisa pokazuje da je opasno da učinilac prekršaja upravlja motornim vozilom određene vrste ili kategorije. Pri odlučivanju da li će se izreći mjera iz prethodnog stava uzeće se u obzir to da li je učinilac vozač motornog vozila po zanimanju. Zaštitna mjera iz stava 1. ovog člana može se izreći u trajanju od 30 dana do jedne godine. Ako zakonom nije drukčije određeno, vrijeme trajanja izrečene mjere teče od dana pravosnažnosti rješenja o prekršaju i upisuje se u vozačku dozvolu na osnovu pravosnažnog rješenja o prekršaju. Vrijeme provedeno na izvršavanju kazne zatvora ne računa se u vrijeme trajanja ove zaštitne mjere.
Član 44.
Udaljenje stranaca sa teritorije Kantona može se izreći strancu koji je kažnjen za prekršaj zbog koga je nepoželjan njegov dalji boravak u Kantonu. Zaštitna mjera iz stava 1. ovog člana može se propisati u trajanju od šest mjeseci do tri godine. Vrijeme trajanja izrečene mjere teče od dana pravosnažnosti rješenja o prekršaju.
Član 45.
Obavezno liječenje alkoholičara i narkomana može se odrediti prema učiniocu prekršaja koji se odao uživanju alkohola ili opojnih droga i zbog toga je učinio prekršaj, a postoji opasnost da će ponovo vršiti prekršaje.
Član 46.
4. Uslovna kazna i zaštitna mjera Kad ocijeni da se može očekivati da će upozorenje, uz prijetnju kaznom, dovoljno uticati na učinioca prekršaja da više ne čini prekršaje (učinjeni prekršaj nije prouzrokovao teže posljedice, učinilac prekršaja do sada nije činio prekršaje, okolnosti pod kojima je prekršaj učinjen, držanje učinioca prekršaja), prekršajni sud može učiniocu prekršaja izreći uslovnu kaznu. Uslovnom kaznom prekršajni sud učiniocu prekršaja uvrđuje kaznu i istovremeno određuje da se ona neće izvršiti ako kažnjeno lice, za vrijeme određeno u rješenju, koje ne može biti kraće od šest mjeseci ni duže od dvije godine (vrijeme provjeravanja) ne učini novi prekršaj. Prekršajni sud može u uslovnoj kazni odrediti da će se kazna izvršiti i ako kažnjeno lice u određenom roku ne vrati imovinsku korist pribavljenu prekršajem, ne nadoknadi štetu koju je prouzrokovao prekršajem ili ne izvrši druge obaveze predviđene ovim zakonom. Rok za ispunjenje obaveza iz prethodnog stava utvrđuje prekršajni sud, u okviru određenog vremena provjeravanja. Odredbe st. 1. i 2. ovog člana odnose se i na izrečene zaštitne mjere iz člana 40. stav 1. tač. 2., 3. i 4. ovog zakona.
Član 47.
IV - ODUZIMANJE IMOVINSKE KORISTI PRIBAVLJENE IZVRŠENJEM PREKRŠAJA Niko ne može zadržati imovinsku korist pribavljenu prekršajem. Imovinska korist oduzet će se rješenjem o prekršaju kojim je utvrđeno izvršenje prekršaja. Imovinska korist unosi se u budžet Kantona, Grada, odnosno općine. U pogledu načina oduzimanja imovinske koristi i zaštite oštećenog lica shodno se primjenjuju odgovarajuće odredbe krivičnog zakona koji se primjenjuje na području Kantona.
Član 48.
V - ZASTARJELOST Prekršajni postupak ne može se voditi ako protekne jedna godina od dana kada je prekršaj učinjen. Izuzetno od odredbe prethodnog stava, zakonom se može propisati duži rok zastarjelosti gonjenja, ali ne duži od tri godine.
Član 49.
Izrečena kazna i zaštitna mjera ne mogu se izvršiti ako je od dana pravosnažnosti rješenja o prekršaju protekla jedna godina.
Član 50.
Zastarijevanje gonjenja i zastarijevanje izvršenja kazne, odnosno zaštitne mjere za prekršaje, ne teče za vrijeme za koje se gonjenje, odnosno izvršenje ne može preduzeti po zakonu, odnosno za vrijeme prekida prekršajnog postupka iz člana l42. ovog zakona. Zastarijevanje se prekida svakom radnjom nadležnog prekršajnog suda koja se preduzima radi gonjenja učinioca prekršaja ili radi izvršenja kazne, odnosno zaštitne mjere. Sa svakim prekidom zastarijevanje počinje ponovo da teče, ali zastarjelost u svakom slučaju nastaje kad protekne dvaput onoliko vremena koliko se po zakonu traži za zastarjelost gonjenja ili izvršenja kazne, odnosno zaštitne mjere.
Član 51.
VI - POSEBNE ODREDBE O ODGOVORNOSTI I KAŽNJAVANJU MALOLJETNIKA Protiv maloljetnika koji u vrijeme izvršenja prekršaja nije navršio 16 godina života (dijete i mlađi maloljetnik) ne može se pokrenuti prekršajni postupak. Maloljetnik koji je u vrijeme izvršenja prekršaja navršio 16 godina, a nije navršio 18 godina života (stariji maloljetnik), odgovoran je za prekršaj samo ako je u vrijeme izvršenja prekršaja. s obzirom na svoju duševnu razvijenost, mogao da shvati značaj svoje radnje i da upravlja svojim postupcima. Starijem maloljetniku može se izreći ukor, novčana kazna i kazna zatvora, kao i zaštitne mjere iz člana 40. stav 1 . tač. 1. ,3. do 5. ovog zakona. Ukor se izriče ako je dovoljno da se zbog učinjenog prekršaja maloljetnik samo ukori. Pri izricanju ukora ukazat će se starijem maloljetniku na štetnost njegovog postupka i predočit će mu se da u slučaju ponovnog izvršenja prekršaja može prema njemu biti izrečena kazna. Starijem maloljetniku ne može se izreći novčana kazna u većem iznosu od polovine iznosa propisane novčane kazne za prekršaj, kao ni ukupna kazna za prekršaje u sticaju, u većem iznosu od najveće novčane kazne propisane ovim zakonom. Starijem maloljetniku ne može se izreći kazna zatvora u trajanju dužem od 15 dana. Ograničenje iz prethodnog stava važi i za slučajeve odmjeravanja kazne u sticaju i zamjene novčane kazne u kaznu zatvora.
Član 52.
Zakonom i propisom Vlade Kantona može se odrediti da će se roditelj, usvojilac, odnosno staralac maloljetnika koji je učinio prekršaj, kazniti ako je učinjeni prekršaj posljedica njihovog propuštanja dužnog staranja o maloljetniku, a u mogućnosti su da takav nadzor obavljaju.
Član 53.
DIO DRUGI VII - PREKRŠAJNI POSTUPAK - OSNOVNE ODREDBE Prekršajni sud dužan je da istinito i potpuno utvrdi činjenice koje su važne za donošenje rješenja i sa jednakom brižljivošću ispita kako okolnosti koje terete okrivljenog tako i okolnosti koje mu idu u korist.
Član 54.
Prije donošenja rješenja o prekršaju, okrivljenom će se pružiti mogućnost da se izjasni o onome što mu se stavlja na teret, osim ako se donosi rješenje po skraćenom postupku. Ako uredno pozvani okrivljeni ne dođe na saslušanje i ne opravda izostanak, a njegovo saslušanje nije nužno za utvrđivanje pravog stanja stvari, rješenje o prekršaju može se donijeti i bez saslušanja okrivljenog.
Član 55.
Protiv pravnog lica i odgovornog lica u pravnom licu sprovodi se jedinstven prekršajni postupak, osim ako postoje zakonski razlozi da se vodi postupak samo protiv jednog od njih.
Član 56.
U prekršajnom postupku prekršajni sud koji vodi postupak dužan je da savjesno ocijeni svaki dokaz pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima i da na osnovu takve ocjene izvede zaključak da li je neka činjenica dokazana.
Član 57.
Prekršajni sud starat će se da neznanje i neukost okrivljenog i drugih lica koja učestvuju u postupku ne budu na štetu prava koja im po zakonu pripadaju u postupku.
Član 58.
Prekršajni sud dužan je da postupak sprovede bez odugovlačenja i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja pripadaju licima koja učestvuju u postupku.
Član 59.
Prekršajni postupak vodi se na jednom od jezika koji su u službenoj upotrebi u Kantonu. Okrivljeni, svjedoci i druga lica koja učestvuju u postupku imaju pravo da pri izvođenju pojedinih radnji u prekršajnom postupku ili na usmenom pretresu upotrebljavaju svoj jezik. Ako se prekršajni postupak, odnosno usmeni pretres, ne vodi na jeziku tog lica, obezbijedit će se usmeno prevođenje onoga što ono, odnosno drugi iznese, kao i isprava i drugog pismenog dokaznog materijala. O pravu na prevođenje poučit će se lice iz stava 2. ovog člana, koje se može odreći tog prava ako zna jezik na kome se vodi postupak. U zapisniku se unosi zabilješka, da je data pouka i izjava učesnika. Prevođenje obavlja tumač, koga odredi sud koji vodi postupak. U prekršajnom postupku službeno pismo je latinica.
Član 60.
Državni organi dužni su da ukazuju pravnu pomoć prekršajnom sudu.
Član 61.
Prekršajni postupak se ne vodi niti se izriće kazna za prekršaje protiv lica koja uživaju diplomatski imunitet.
Član 62.
Ako primjenjivanje propisa o prekršaju zavisi od prethodnog rješenja nekog pravnog pitanja za čije je rješenje nadležan drugi or gan, prekršajni sud može sam riješiti to pitanje, a može odgoditi donošenje rješenja ako se po tom pitanju već vodi postupak pred drugim organom. Rješenje prethodnog pitanja u prekršajnom postupku ima dejstvo samo za predmet o kome se u tom postupku rješavalo. O pitanju postojanja krivičnog djela i krivične odgovornosti učinioca, prekršajni sud vezan je pravosnažnom presudom krivičnog suda kojom je okrivljeni oglašen krivim za krivično djelo.
Član 63.
Protiv prvostepenog rješenja u prekršajnom postupku može se izjaviti žalba, ako ovim zakonom nije drukčije određeno. Rješenje o prekršajnom postupku pravosnažno je kad se više ne može pobijati žalbom ili kad žalba nije dozvoljena.
Član 64.
VIII - ORGANI ZA VOĐENJE PREKRŠAJNOG POSTUPKA Prekršajni postupak vode i rješenje o prekršaju donose samostalm kantonalni prekršajni organi (u daljem tekstu: prekršajni sud), i to: općinski sudovi za prekršaje i Kantonalni sud za prekršaje.
Član 65.
Prekršajni sud ima pečat. Na zgradi u kojoj je smješten prekršajni sud mora biti istaknut naziv prekršajnog suda i grb Kantona.
Član 66.
Općinski sud za prekršaje osniva se za područje jedne općine na području Kantona. Kantonalni sud za prekršaje osniva se za područje Kantona.
Član 67.
1. Općinski sud za prekršaje a) Sjedište i područje Općinski sudovi za prekršaje su: 1. Općinski sud za prekršaje Centar Sarajevo 2. Općinski sud za prekršaje Hadžići 3. Općinski sud za prekršaje Ilidža 4. Općinski sud za prekršaje Ilijaš 5. Općinski sud za prekršaje Novi grad Sarajevo 6. Opčinski sud za prekršaje Novo Sarajevo 7. Općinski sud za prekršaje Stari grad Sarajevo 8. Općinski sud za prekršaje Trnovo 9. Općinski sud za prekršaje Vogošća Sjedište općinskog suda za prekršaje (u daljem tekstu: općinski sud) iz prethodnog stava je na području općine za koju je osnovan.
Član 68.
b) Nadležnost Općinski sud je nadležan da: 1. odlučuje o prvom stepenu o predmetima prekršaja, 2. odlučuje o zahtjevu za ponavljanje postupka, 3. sprovodi izvršenje odluka donesenih u prekršajnom postupku, 4. pruža pravnu pomoć, 5. vrši i druge poslove određene zakonom.
Član 69.
U općinskom sudu prekršajni postupak vodi i rješenje o prekršaju donosi sudija za prekršaje kao pojedinac.
Član 70.
Za vođenje prekršajnog postupka u prvom stepenu nadležan je općinski sud na čijem području je prekršaj učinjen. Ako je prekršaj učinjen u domaćem vazduhoplovu mjesno je nadležan općinski sud na čijem se području nalazi vazduhoplovno pristanište u kojem se završava putovanje činioca prekršaja, a ako je on član posade općinski sud na čijem se području nalazi matično pristanište vahduhoplova.
Član 71.
Ako se nadležnost općinskog suda iz prethodnog člana ne može odrediti prema mjestu izvršenja prekršaja ili ako je prekršaj izvršen u inozemstvu, nadležnost se određuje prema prebivalištu, odnosno boravištu učinioca prekršaja, a ako je prekršaj učinilo pravno lice - prema sjedištu pravnog lica.
Član 72.
Općinski sud koji je nadležan za učinioca prekršaja nadležan je i za saučesnika. Protiv učinioca prekršaja i saučesnika provodi se jedinstven prekršajni postupak, a ako je to svrsishodno, nadležni općinski sud može odvojeno da vodi postupak protiv pojedinih saučesnika.
Član 73.
Općinski sud je dužan po službenoj dužnosti da pazi na stvarnu i mjesnu nadležnost. Ako općinski sud utvrdi da je za vođenje prekršajnog postupka nadležan drugi općinski sud ili drugi or gan za prekršaje, ustupit će bez odgađanja predmet tom sudu, odnosno organu za prekršaje.
Član 74.
Općinski sud može, prije nego što donese rješenje o prekršaju, ustupiti predmet općinskom sudu, odnosno organu za prekršaje, na čijem području učinilac prekršaja ima prebivalište ili boravište, ako se tim olakšava postupak. Općinski sud može, u roku od osam dana od dana prijema predmeta, zahtijevati da o opravdanosti ustupanja prema stavu 1. ovog člana odluči Kantonalni sud za prekršaje, čija je odluka konačna.
Član 75.
2. Kantonalni sud za prekršaje a) Sjedište i područje Kantonalni sud za prekršaje osniva se za područje Kantona.
Član 76.
Kantonalni sud za prekršaje je nadležan da: l. odlučuje u drugom stepenu po žalbama, 2. rješava o sukobu nadležnosti između općinskih sudova, 3. pruža stručnu pomoć općinskim sudovima, 4. vrši i druge poslove određene zakonom.
Član 77.
Kantonalni sud za prekršaje odlučuje o vijećima sastavljenim od tri člana. Predsjednik vijeća iz prethodnog stava je predsjednik Kantonalnog suda za prekršaje ili drugi sudija za prekršaje Kantonalnog suda za prekršaje.
Član 78.
Kantonalni sud za prekršaje utvrđuje načelne stavove i načelna pravna shvatanja, radi jedinstvene primjene rokova i drugih propisa u Kantonalnom sudu za prekršaje i općinskom sudu. Poslove iz prethodnog stava Kantonalni sud za prekršaje vrši u općoj sjednici. Opću sjednicu sačinjavaju predsjednik i sve sudije za prekršaje Kantonalnog suda za prekršaje. Opću sjednicu saziva i njenim radom rukovodi predsjednik Kantonalnog suda za prekršaje. Za punovažno odlučivanje u općoj sjednici potrebno je da sjednici prisustvuje najmanje dvije trećine sudija za prekršaje članova Kantonalnog suda za prekršaje, a zaključci se donose većinom glasova svih sudija za prekršaje Kantonalnog suda za prekršaje. Pravno shvatanje usvojeno u općoj sjednici obavezno je za sva vijeća Kantonalnog suda za prekršaje i općinskog suda.
Član 79.
Vijeće Kantonalnog suda za prekršaje može ukazati općinskom sudu na nedostatke u suđenju zapažene prilikom rješavanja o pravnom lijeku. Ako se ovi nedostaci pojavljuju u većem broju ili ako su od većeg značaja, Kantonalni sud za prekršaje će općinskom sudu ukazati na ove nedostatke.
Član 80.
Kantonalni sud za prekršaje može tražiti od općinskog suda na svom području podatke koji su mu potrebni radi praćenja i proučavanja pojedinih pitanja koja se pojavljuju u ostvarivanju njihove funkcije. Radi ostvarivanja funkcije iz prethodnog stava, Kantonalni sud za prekršaje može vršiti neposredan uvid u rad općinskog suda na svom području.
Član 81.
Prekršajni sudovi su dužni jedni drugim pružati pravnu pomoć. Državni organi, organizacije, preduzeća i druge organizacije i zajednice dužni su pružati pomoć prekršajnim sudovima u vršenju službenih poslova.
Član 82.
Ako se stranoj državi, na osnovu međunarodnog ugovora, ustupa gonjenje i kažnjavanje za prekršaj iz nadležnosti prekršajnog suda, koji je na teritoriji Kantona izvršio strani državljanin čije je prebivalište u stranoj državi, odluku o ustupanju donosi Kantonalni sud za prekršaje. Ako strana država predloži da se u Kantonu preduzme gonjenje i kažnjavanje za prekršaj koji je u stranoj državi izvršio državljanin Kantona sa prebivalištem u Kantonu, odluku o preuzimanju gonjenja donosi Kantonalni sud za prekršaje.
Član 83.
3. Javnost rada sudova Rad prekršajnih sudova je javan. Javnost ra da obezbjeđuje se naročito: javnim raspravljanjem pred prekršajnim sudovima, davanjem obavještenja u toku postupka zainteresovanim licima pod uslovima predviđenim zakonom, omogućavanjem javnosti da se putem sredstava javnog informisanja upozna sa radom prekršajnog suda, obaviještavanjem Skupštine Kantona, odnosno općinskih vijeća i objavljivanjem važnijih odluka. Prekršajni sudovi mogu, saglasno zakonu, isključiti javnost u raspravljanju radi čuvanja tajne, zaštite morala, interesa maloljetnika i radi zaštite drugih posebnih interesa društvene zajednice.
Član 84.
Prekršajni sudovi prate i proučavaju društvene odnose i pojave koje su zapazili na svom radu, a koji su od interesa za zaštitu javnog poretka i o zapaženim pojavama obavještavaju Skupštinu Kantona, odnosno općinska vijeća na njihov zahtjev ili po vlastitoj inicijativi. Prekršajni sudovi mogu ukazati na potrebu donošenja ili izmjene propisa i preduzimanja mjera radi sprečavanja pojava koje ugrožavaju javni poredak.
Član 85.
Prekršajni sudovi podnose Skupštini Kantona i Vladi Kantona izvještaj o svom radu, po potrebi, a najmanje jednom godišnje.
Član 86.
Ministarstvo pravde: - obezbjeđuje sprovođenje zakona i drugih propisa i mjera koje se odnose na organizaciju prekršajnog suda; - prati i proučava rad prekršajnog suda i preduzima mjere u vezi sa unapređenjem njegove organizacije i poslovanja, kadrovskim pitanjima, stručnim usavršavanjem kadrova, obezbjeđenjem materijalnih i drugih uslova za rad prekršajnog suda, kao i o drugim pitanjima od značaja za pravilan rad prekršajnog suda; - ispituje, neposredno ili preko predsjednika prekršajnog suda, pritužbe na rad prekršajnog suda zbog nepostupanja, odugovlačenja postupka ili drugih razloga; - vrši i druge poslove utvrđene zakonom. Ministarstvo pravde može tražiti od prekršajnog suda podatke i izvještaje koji su mu potrebni radi vršenja poslova iz prethodnog stava.
Član 87.
4. Predsjednici sudova za prekršaje i sudije za prekršaje Prekršajni sud ima predsjednika i određeni broj sudija za prekršaje. Broj sudija za prekršaje u prekršajnom sudu i postupak za njihovo postavljenje i smjenjivanje utvrđuje Vlada Kantona.
Član 88.
Predsjednika općinskog suda postavlja i smjenjuje Vlada Kantona, na prijedlog ministra pravde Kantona, uz konsultacije s načelnikom općine na čijem je području općinski sud. Sudije za prekršaje općinskog suda postavlja i smjenjuje Vlada Kantona, na prijedlog ministra pravde Kantona, uz konsultacije s načelnikom općine na čijem je području općinski sud. Nacionalna struktura sudija za prekršaje općinskog suda odražava nacionalnu strukturu stanovništva općine za čije je područje općinski sud osnovan.
Član 89.
Za predsjednika općinskog suda i sudiju za prekršaje u općinskom sudu može biti postavljeno lice koje ispunjava opće uslove za zasnivanje radnog odnosa u organu uprave, koje je diplomirani pravnik i ima položen pravosudni ispit ili ispit za sudiju za prekršaje i najmanje dvije godine radnog staža na pravnim poslovima.
Član 90.
Predsjednik općinskog suda postavlja se na četiri godine i nakon isteka mandata može biti ponovo postavljen na istu funkciju, s tim da ne može biti postavljen više od dva puta uzastopno. Po isteku mandata iz prethodnog stava, predsjednik općinskog suda postavlja se za sudiju za prekršaje općinskog suda ili Kantonalnog suda za prekršaje, bez raspisivanja konkursa, ukoliko postoji nepopunjeno mjesto sudije za prekršaje.
Član 91.
Predsjednika i sudije za prekršaje Kantonalnog suda za prekršaje postavlja i smjenjuje Vlada Kantona, na prijedlog ministra pravde Kantona. Nacionalna struktura sudija za prekršaje Kantonalnog suda za prekršaje odražava nacionalnu strukturu stanovništva Kantona.
Član 92.
Za predsjednika i sudiju za prekršaje Kantonalnog suda za prekršaje može biti postavljen diplomirani pravnik sa položenim pravosudnim ispitom ili ispitom za sudiju za prekršaje i najmanje tri godine radnog staža na pravnim poslovima.
Član 93.
Predsjednik Kantonalnog suda za prekršaje postavlja se na četiri godine i nakon isteka mandata može biti ponovo postavljen na istu funkciju, s tim da ne može biti postavljen više od dva puta uzastopno. Po isteku mandata iz prethodnog stava, predsjednik Kantonalnog suda za prekršaje postavlja se za sudiju za prekršaje Kantonalnog suda za prekršaje ili općinskog suda, bez raspisivanja konkursa, ako postoji nepopunjeno mjesto sudije za prekršaje.
Član 94.
Sudija za prekršaje općinskog suda ili sudija za prekršaje Kantonalnog suda za prekršaje može se uputiti na privremeni rad u drugi prekršajni sud, najduže tri mjeseca, a po svom pristanku, najduže šest mjeseci u jednoj godini. Upućivanje na privremeni rad u drugi prekršajni sud vrši se samo ako, zbog spriječenosti ili izuzeća sudije za prekršaje ili iz drugih opravdanih razloga, bude dovedeno u pitanje redovno vršenje poslova u tom sudu. U općinski sud može se uputiti na privremeni rad sudija za prekršaje Kantonalnog suda za prekršaje ili sudija općinskog suda. Rješenje o upućivanju na privremeni rad u drugi prekršajni sud donosi predsjednik prekršajnog suda iz kojeg se sudija za prekršaje upućuje na privremeni rad, na zahtjev predsjednika prekršajnog suda u koji se sudija za prekršaje upućuje na privremeni rad, vodeći računa o ravnomjernom upućivanju sudija za prekršaje. U slučaju iz stava 1. ovog člana, sudiji za prekršaje pripada plaća utvrđena u skladu sa zakonom, koja je za njega povoljnija.
Član 95.
IX - UNUTRAŠNJA ORGANIZACIJA I RADNI ODNOSI Unutrašnja organizacija u Kantonalnom sudu za prekršaje i općinskom sudu utvrđuje se pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji. Pravilnik iz prethodnog stava donosi predsjednik Kantonalnog suda za prekršaje, odnosno općinskog suda, po prethodno pribavljenoj saglasnosti ministra pravde Kantona.
Član 96.
Za vršenje stručnih i administrativno-tehničkih poslova prekršajni sud ima potreban broj radnika sa odgovarajućom spremom. Prekršajni sud može imati potreban broj stručnih saradnika i pripravnika -diplomiranih pravnika.
Član 97.
Predsjednik prekršajnog suda rukovodi prekršajnim sudom, odgovoran je za rad prekršajnog suda i, u skladu sa zakonom, odlučuje o pravima i obavezama sudija za prekršaje, službenika i namještenika u prekršajnom sudu, ukoliko ovim zakonom nije drukčije određeno. Predsjednik prekršajnog suda predstavlja prekršajni sud prema drugim organima i organizacijama. Predsjednik prekršajnog suda je naredbodavac za izvršenje finansijskog plana i predračuna sredstava prekršajnog suda.
Član 98.
Propisi o sredstvima za rad i radnim odnosima radnika, funkcionera, njihovih zamjenika i rukovodećih radnika u organima uprave, shodno se primjenjuju i na predsjednika, sudije za prekršaje, rukovodeće i druge radnike prekršajnog suda, ako ovim zakonom nije drukčije određeno.
Član 99.
X - IZUZEĆE Sudija za prekršaje izuzeće se: 1. ako je oštećen prekršajem; 2. ako mu je okrivljeni, predstavnik pravnog lica, branilac okrivljenog, oštećeni ili njegov zastupnik, bračni drug ili srodnik u pravoj liniji do četvrtog, a po tazbini do drugog stepena; 3. ako je u istom predmetu bio predstavmk pravnog lica, branilac okrivljenog, zastupnik ili punomoćnik oštećenog, svjedok ili vještak; 4. ako postoje druge okolnosti koje izazivaju sumnju u njegovu nepristrasnost. Izuzeta su od donošenja rješenja u drugom stepenu lica koja su učestvovala u donošenju rješenja o prekršaju u prvom stepenu.
Član 100.
Sudija za prekrešaje koji učestvuje u prekršajnom postupku dužan je da sam traži svoje izuzeće čim sazna da za to postoji razlog. Zahtjev za izuzeće može podnijeti i okrivljeni, odnosno predstavnik okrivljenog pravnog lica, do donošenja rješenja o prekršaju. Sudija za prekršaje, čije se izuzeće traži, može, do donošenja rješenja o izuzeću, preduzimati samo radnje koje ne trpe odlaganje. O izuzeću sudije riješava predsjednik prekršajnog suda, o izuzeću predsjednika općinskog suda riješava predsjednik Kantonalnog suda za prekršaje, a o izuzeću predsjednika Kantonalnog suda za prekršaje rješava ministar pravde Kantona. Prije donošenja rješenja o izuzeću, uzeće se izjava od lica čije je izuzeće u pitanju. Protiv rješenja kojim se usvaja zahtjev za izuzeće nije dozvoljena žalba, a rješenje kojim se zahtjev za izuzeće odbija može se pobijati samo žalbom protiv rješenja o prekršaju.
Član 101.
XI - OKRIVLJENI 1 OŠTEĆENI Okrivljeni ima pravo da se brani sam ili uz stručnu pomoć branioca.
Član 102.
Za okrivljeno pravno lice u prekršajnom postupku učestvuje njegov predstavnik, koji je ovlašten da preduzima sve radnje koje može da preduzima sam okrivljeni.
Član 103.
Predstavnik pravnog lica je lice koje je ovlašteno da predstavlja pravno lice na osnovu zakona ili drugog propisa, općeg akta ili drugog akta pravnog lica. Predstavnik pravnog lica mora da ima pismeno ovlaštenje organa upravljanja. Predstavnik pravnog lica može biti samo jedno lice.
Član 104.
Predstavnik stranog pravnog lica je lice koje upravlja pravnim licem ili predstavništvom tog pravnog lica u Kantonu, ako za predstavnika nije određeno drugo lice.
Član 105.
Predstavnik pravnog lica ne može biti lice koje je u istoj stvari svjedok. Predstavnik pravnog lica ne može biti ni odgovorno lice protiv koga se vodi postupak za isti prekršaj, a koje ističe da je postupalo na osnovu naređenja drugog odgovornog lica ili organa upravljanja. Više okrivljenih pravnih lica mogu imati kao predstavnika isto lice samo ako to nije u suprotnosti sa interesima njihove odbrane. U slučajevima iz st. l. do 3. ovog člana prekršajni sud dužan je da obavijesti pravno lice radi određivanja drugog predstavnika. Prekršajni sud je dužan da uvijek upozori pravno lice ako je predstavnik pravnog lica u isto vrijeme i odgovorno lice protiv koga se vodi prekršajni postupak. Za strano pravno lice obavještenje i upozorenje iz st. 4. i 5. ovog člana upučivat će se pravnom licu, odnosno predstavništvu stranog pravnog lica u Kantonu.
Član 106.
Ako pravno lice, na poziv prekršajnog suda, ne odredi svog predstavnika, kaznit će se rješenjem prekršajnog suda novčanom kaznom do 250 KM. Ako i poslije izricanja kazne pravno lice ne odredi svog predstavnika, kaznit će se za svako dalje neodazivanje pozivu novčanom kaznom od 500 KM.
Član 107.
Okrivljeno pravno lice i okrivljeno odgovorno lice mogu imati svaki svog branioca ili zajedničkog branioca.
Član 108.
Oštećeni ima pravo da predlaže dokaze, da stavlja druge prijedloge, da ističe zahtjev za naknadu štete i da ostvaruje druga prava predviđena ovim zakonom. Ako je učinjenim prekršajem šteta nanesena državnoj svojini, o tome će se uvijek obavijestiti nadležno pravobranilaštvo. Zakonski zastupnik oštećenog vrši prava koja po ovom zakonu ima oštećeni. Oštećeni može svoja prava vršiti i preko punomoćnika.
Član 109.
Okrivljeni, predstavnik pravnog lica, branilac okrivljenog, oštećeni i zastupnik oštećenog imaju pravo da razmatraju spise predmeta. Ako je prekršajni postupak u toku, razmatranje i prepisivanje spisa dozvoljava prekršajni sud koji vodi postupak. Razmatranje spisa može da se uskrati ako bi se time ometalo pravilno vođenje postupka. Poslije izvedenih dokaza, licima iz stava l. ovog člana, kao i svakom drugom licu koje ima opravdan interes, ne može se uskratiti razmatranje i prepisivanje spisa.
Član 110.
XII - DONOŠENJE 1 SAOPŠTAVANJE ODLUKA I POVRAT U PRIJAŠNJE STANJE Odluka u prekršajnom postupku donosi se u obliku rješenja, ako u ovom zakonu za pojedinu odluku nije predviđeno da se donosi u obliku naredbe. U pogledu načina donošenja odluke, shodno se primjenjuju odgovarajuće odredbe zakona o krivičnom postupku koji se primjenjuje na teritoriji Kantona.
Član 111.
Odluka se saopštava okrivljenom i drugim zainteresiranim licima usmeno ako su prisutna, a dostavljanjem ovjerenog prepisa ako su odsutna. Ako je odluka usmeno saopštena, to će se naznačiti u zapisniku ili na spisu. Zainteresiranom licu dostavlja se ovjereni prepis usmeno saopštene odluke samo ako se protiv te odluke može izjaviti žalba. Prepis odluke protiv koje je dozvoljena žalba dostavlja se sa uputstvom o pravu na žalbu.
Član 112.
Poziv za saslušanje i poziv za prisustvovanje na usmenom pretresu, kao i sve odluke od čijeg dostavljanja teće rok za žalbu, dostavljaju se okrivljenom licu.
Član 113.
U pogledu rokova i dostavljanja pismena primjenjuju se odredbe zakona kojim se uređuje upravni postupak, ako ovim zakonom nije drukčije određeno.
Član 114.
Okrivljenom, koji iz opravdanih razloga propusti rok za izjavu prigovora ili žalbe na rješenje o prekršaju, dozvolit će se povrat u prijašnje stanje ako, u roku od tri dana od dana prestanka razloga zbog kojih je propustio rok, podnese molbu za povrat u prijašnje stanje i ako istovremeno s tom molbom preda prigovor, odnosno žalbu. Nakon isteka 30 dana od dana propuštanja roka ne može se tražiti povrat u prijašnje stanje. Za rješavanje o povratu u prijašnje stanje, zbog propuštanja roka za žalbu, nadležan je Kantonalni prekršajni sud, a zbog propuštanja roka za prigovor, općinski sud za donošenje rješenja o prekršaju u prvom stepenu. Ako Kantonalni sud za prekršaje, odnosno općinski sud dozvoli povrat u prijašnje stanje, odlučit će o tome rješenjem o žalbi, odnosno prigovoru.
Član 115.
Molba za povrat u prijašnje stanje predaje se prekršajnom sudu protiv čijeg je rješenja trebalo izjaviti žalbu, odnosno prigovor. Molba ne zadržava izvršenje rješenja, ali prekršajni sud može odlučiti da se zastane sa izvršenjem do donošenja odluke po molbi. Protiv rješenja donesenog o molbi za povrat u prijašnje stanje nije dozvoljena žalba.
Član 116.
XIII - TROŠKOVI PREKRŠAJNOG POSTUPKA I IMOVINSKO-PRAVNI ZAHTJEV Troškovi prekršajnog postupka obuhvataju stvarne izdatke učinjene radi vođenja postupka, i to: 1. troškove svjedoka, vještaka, tumača i uviđaja, 2. prevozne troškove okrivljenog, 3. izdatke za privođenje okrivljenog, 4. prevozne i putne troškove službenih lica, 5. nužne izdatke oštećenog, 6. paušalni iznos. Ako je rješenje doneseno u redovnom postupku, visina paušalnog iznosa može se utvrditi u iznosu od 25 do 50 KM, a ako je rješenje doneseno u skraćenom postupku, visina paušalnog iznosa može se utvrditi u iznosu od 5 do 25 KM." Paušalni iznos iz prethodnog stava je prihod prekršajnog suda koji je vodio postupak, a može se koristiti za podmirenje općih troškova koji nastanu u toku prekršajnog postupka koji padaju na teret prekršajnog suda.
Član 117.
Troškovi prekršajnog postupka padaju na teret lica kažnjenog za prekršaj. Troškove prekršajnog postupka za prekršaj po kome je postupak obustavljen snosi prekršajni sud koji je vodio taj postupak. Ako je postupak obustavljen na osnovu člana 36. ovog zakona, troškove postupka snosi lice protiv kojeg se vodio prekršajni postupak. Predstavnik okrivljenog pravnog lica i okrivljeno odgovorno lice snose troškove postupka koje su prouzrokovali svojom krivicom. Lice koje je svjesno podnijelo neistinitu prijavu za prekršaj snosi troškove postupka. U rješenju o prekršaju odredit će se ko snosi troškove i u kom iznosu. Ako za utvrđivanje visine troškova nema dovoljno podataka, donijet će se naknadno posebno rješenje o troškovima.
Član 118.
Okrivljeni može biti oslobođen od obaveze da naknadi u cijelosti ili samo djelimično troškove postupka, ako bi njihovim plaćanjem bilo dovedeno u pitanje njegovo izdržavanje ili izdržavanje lica koje je on dužan da izdržava. Troškovi prekršajnog postupka iz tač. l. do 4. stava 1. člana 116. ovog zakona isplaćuju se unaprijed iz sredstava prekršajnog suda koji vodi prekršajni postupak, a naplaćuju se od lica koja su dužna da ih nadoknade po odredbama ovog zakona. Ako lice koje je dužno da nadoknadi troškove prekršajnog postupka, u ostavljenom roku to ne učini, troškovi će se naplatiti prinudnim putem.
Član 119.
Zahtjev za naknadu štete može oštećeni u prekršajnom postupku da postavi do donošenja rješenja o prekršaju. U rješenju o prekršaju odredit će se rok u kome je okrivljeni dužan da naknadi pričinjenu štetu odnosno da vrati stvar. Rok za naknadu štete ne može biti kraći od 15 ni duži od 30 dana. Rok za povraćaj stvari može biti kraći. Ako iznos štete ne može da se utvrdi ili ako bi se utvrđivanje štete usporilo ili otežalo prekršajni postupak, ili ako je zahtjev za naknadu štete samo djelimično usvojen, oštećeni će se uputiti da svoj zahtjev za naknadu štete, odnosno neusvojeni iznos ostvaruje u parničnom postupku. Ako postupak bude obustavljen, oštećeni će se uputiti da svoj zahtjev za naknadu štete ostvaruje u parničnom postupku. Ako je oštećena imovina u državnoj svojini, o obustavljanju postupka obavijestit će se nadležno pravobranilaštvo.
Član 120.
XIV-POKRETANJE 1 TOK PREKRŠAJNOG POSTUPKA 1. Pokretanje postupka Prekršajni postupak pokreće općinski sud na osnovu zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka. Zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka može podnijeti ovlašteni or gan i oštećeni (u daljem tekstu: podnosilac zahtjeva). Ovlašteni or gan su tužilac i drugi državni or gan, ovlašteni inspektor ili ovlaštena lica koja vrše inspekcijske poslove, kao i preduzeće i drugo pravno lice.
Član 121.
Zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka sadrži: osnovne podatke za učinioca prekršaja (ime i prezime, ime jednog od roditelja, mjesto i da tum rođenja, mjesto stanovanja, matični broj i zanimanje), odnosno naziv i sjedište pravnog lica, a za odgovorno lice u pravnom licu i funkcija koju to lice obavlja, činjenični opis iz kojeg proizilaze pravna obilježja prekršaja, vrijeme i mjesto izvršenja i druge okolnosti potrebne da se prekršaj što bliže odredi, pravnu ocjenu prekršaja i prijedlog o dokazima koje treba izvesti u toku postupka. Ako zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka ne sadrži podatke iz stava 1. ovog člana vratit će se podnosiocu da u određenom roku otkloni nedostatke. U slučaju da podnosilac zahtjeva ne otkloni nedostatke u roku koji ne može biti kraći od tri ni duži od osam dana smatrat će se da je od zahtjeva odustao pa će prekršajni sud takav zahtjev odbaciti. Izuzetno od odredaba st. l. i 2. ovog člana, ukoliko podnosilac zahtjeva nije u mogućnosti iz objektivnih razloga pribaviti sve podatke iz stava 1. ovog člana, ali postoji dovoljno podataka na osnovu kojih bi općinski sud mogao voditi postupak, općinski sud će pokrenuti prekršajni postupak i u toku postupka sam pribaviti podatke koji nedostaju.
Član 122.
Ako općinski sud ocijeni da postoje uslovi za pokretanje prekršajnog postupka, provešće postupak i donijeti rješenje o prekršaju. O pokretanju prekršajnog postupka donosi se rješenje. Ako je učinilac prekršaja nepoznat, općinski sud može i prije donošenja rješenja o pokretanju prekršajnog postupka preduzeti one radnje koje ne trpe odlaganje.
Član 123.
Zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka općinski sud će odbaciti rješenjem ako je utvrdio: 1. da radnja opisana u prijavi nije prekršaj, 2. da postoje osnovi koji isključuju odgovornost za prekršaj, 3. da je nastupila zastarjelost gonjenja za prekršaj, 4. da je zahtjev podnio neovlašteni or gan, odnosno lice, 5. da su se stekli drugi zakonski razlozi zbog kojih se postupak ne može pokrenuti ni voditi. Rješenje iz stava 1. ovog člana dostavit će se podnosiocu prijave, a oštećeni će se obavijestiti da imovinsko-pravni zahtjev može ostvariti u parnici.
Član 124.
Kad općinski sud, na osnovu zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka, ocijeni da je prekršaj, prema okolnostima pod kojima je učinjen, malog značaja i ako nije prouzrokovao posljedice ili su posljedice neznatne, rješenjem će odbaciti zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka, sa navođenjem razloga za takvo rješenje. Rješenje iz prethodnog stava dostavlja se podnosiocu zahtjeva.
Član 125.
Ako općinski sud ne odbaci zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka, donijet će rješenje kojim se prekršajni postupak pokreće. Rješenje iz prethodnog stava sadrži označenje lica protiv koga se pokreće prekršajni postupak i pravnu kvalifikaciju prekršaja. Ako je zahtjev podnesen protiv više lica ili za više prekršaja, u rješenju se moraju naznačiti sva lica i pravna kvalifikacija za sve prekršaje. Nakon donošenja rješenja o pokretanju prekršajnog postupka, postupak se dalje vodi po službenoj dužnosti. Rješenje o pokretanju prekršajnog postupka ne dostavlja se podnosiocu zahtjeva ni okrivljenom. Protiv rješenja iz prethodnog stava žalba nije dozvoljena. Postupak se vodi samo u pogledu onog prekršaja i protiv onog okrivljenog na koji se odnosi rješenje o pokretanju prekršajnog postupka. Ako se u toku postupka dokaže da postupak treba proširiti na koji drugi prekršaj ili protiv drugog lica, općinski sud će o tome obavijestiti ovlašćeni or gan. Općinski sud nije vezan za pravnu kvalifikaciju datu u zahtjevu za pokretanje prekršajnog postupka odnosno u rješenju o pokretanju prekršajnog postupka.
Član 126.
2. Mjere za obezbjeđenje prisustva okrivljenog i drugih lica u prekršajnom postupku i jamstvo Lice čije je lično prisustvo u prekršajnom postupku potrebno poziva se, po pravilu, pismenim pozivom. U pozivu će se naznačiti naziv prekršajnog suda koji poziva, vrijeme i mjesto dolaska, predmet zbog koga se poziva i u kom svojstvu (kao okrivljeni, predstavnik okrivljenog pravnog lica, svjedok, vještak itd.). Ako se oštećeni poziva kao svjedok, to u pozivu mora da se naznači. U pozivu za okrivljenog naznačit će se zašto se okrivljuje i da mora lično da pristupi radi saslušanja. Kad se poziva da lično pristupi, okrivljeni će se u pozivu upozoriti da se u slučaju neodazivanja pozivu može narediti njegovo dovođenje. Ako za utvrđivanje činjeničnog stanja prisustvo okrivljenog nije neophodno, u pozivu će se okrivljeni upozoriti da će se, u slučaju njegovog neodazivanja, rješenje o prekršaju donijeti i bez njegovog saslušanja. Odredbe st. 1. i 2. ovog člana shodno se primjenjuju i na pozivanje predstavnika okrivljenog pravnog lica. Ako prekršajnom sudu nije poznato ko je određen za predstavnika okrivljenog pravnog lica, zatražit će od pravnog lica da odredi i uputi svog predstavnika. Ako je pozivanje izvršeno usmeno, to će se u spisima zabilježiti.
Član 127.
Ako se okrivljeni koji je uredno pozvan ne odazove pozivu i svoj izostanak ne opravda, a njegovo prisustvo je neophodno radi utvrđivanja činjeničnog stanja, naredit će se njegovo dovođenje. Dovođenje oštećenog može se narediti samo ako je pozvan kao svjedok. Dovođenje se naređuje pismenom naredbom, čije se izvršenje povjerava Ministarstvu unutrašnjih poslova Kantona (u daljem tekstu: policija). U naredbi se mora naznačiti: ime i prezime i adresa lica čije se dovođenje naređuje i razlog dovođenja, a u naredbi kojom se naređuje dovođenje okrivljenog i naziv prekršaja koji mu se stavlja na teret, uz navođenje odredbe zakona kojim je utvrđen prekršaj. Naredba mora biti ovjerena službenim pečatom i potpisom sudije općinskog suda koji naređuje dovođenje. Službeno lice policije , kojem je povjereno izvršenje naredbe, predaje naredbu licu čije je dovođenje naređeno i poziva ga da s njim pođe u općinski sud, a ako lice čije je dovođenje naređeno to odbije, lice kojem je povjereno izvršenje naredbe dovešće ga prinudno.
Član 128.
Od okrivljenog koji ne živi stalno u Kantonu, a želi da ga prije okončanja prekršajnog postupka napusti, prekršajni sud može zahtijevati da položi jamstvo kao obezbjeđenje za ispunjenje obaveza koje mogu biti određene u rješenju o prekršaju. Prekršajni sud može zahtijevati da okrivljeni, pored polaganja jamstva, odredi punomoćnika koji će u njegovo ime primati pismena i zastupati ga u postupku ako su u pitanju njegova imovinska prava. Jamstvo se ne može odrediti prije nego što je okrivljeni saslušan. Jamstvo uvijek glasi na novčani iznos koji se određuje s obzirom na težinu prekršaja, visinu propisane kazne i veličinu štete nanesene oštećenom licu. Jamstvo se sastoji u polaganju gotovog novca, vrijednosnih papira ili dragocjenosti. Ako bude doneseno rješenje o obustavljanju postupka, položeno jamstvo se vraća. Ako lice koje je kažnjeno za prekršaj po pravosnažnosti rješenja o prekršaju ne plati izrečenu kaznu ili ne otpočne da izdržava kaznu zatvora kojom je zamijenjena novčana kazna ili ne plati iznos utvrđene naknade štete ili imovinske koristi, iz položenog jamstva će se naplatiti iznosi i troškovi postupka, a ostatak će se vratiti kažnjenom licu.
Član 129.
3. Saslušanje okrivljenog Ispitivanje okrivljenog vrši se, po pravilu, usmeno. Ako općinski sud nađe da neposredno usmeno saslušanje nije potrebno, s obzirom na značaj prekršaja i podatke kojima raspolaže, pozvat će okrivljenog da svoju odbranu da usmeno. U takvom slučaju okrivljeni može zahtijevali da bude i usmeno saslušan.
Član 130.
Kad se okrivljeni prvi put sasluša uzet će se od njega lični podaci: ime i prezime, zanimanje, dan, mjesec, godina i mjesto rođenja, adresa, broj lične karte i matični broj, porodične prilike, državljanstvo, školska sprema, imovno stanje, da li je i kad osuđivan ili kažnjavan za prekršaj, a ako je maloljetan ko mu je zakonski zastupnik. Poslije uzimanja ličnih podataka, okrivljenom se saopštava zašto se okrivljuje i pozvat će se da iznese svoju odbranu. Ako se saslušava predstavnik okrivljenog pravnog lica, prethodno se utvrđuje njegov identitet i da li je ovlašten da predstavlja okrivljeno pravno lice. U pogledu saslušanja okrivljenog, suočenja i učestvovanja tumača, shodno se primjenjuju odredbe zakona o krivičnom postupku koje se primjenjuju na području Kantona.
Član 131.
4. Saslušanje svjedoka Svjedoci se saslušavaju kad je to potrebno za utvrđivanje činjenica. Svako lice koje je pozvano kao svjedok dužno je da se odazove pozivu i da svjedoči. Lica koja se zbog iznemoglosti ili bolesti ne mogu da odazovu pozivu saslušat će se u svom stanu.
Član 132.
Ako svjedok dođe, pa pošto je upozoren na posljedice, odbije bez zakonskog razloga da svjedoči, kaznit će se novčanom kaznom do 30 KM, a ako i poslije toga odbije da svjedoči, kaznit će se novčanom kaznom do 50 KM. Ako svjedok ne plati novčanu kaznu općinski sud može narediti da se kazna naplati prinudno. Rješenje o kazni iz stava 1. ovog člana unosi se u zapisnik. Žalba na rješenje o novčanoj kazni ne zadržava izvršenje rješenja.
Član 133.
U pogledu oslobađanja od dužnosti svjedočenja, načina saslušanja svjedoka, suočenja i učestvovanja tumača, shodno se primjenjuju odgovarajuće odredbe zakona o krivičnom postupku koji se primjenjuje na teritoriji Kantona.
Član 134.
Ako svjedok, koji je uredno pozvan, ne dođe, a izostanak ne opravda, ili se, bez odobrenja ili opravdanja razloga, udalji sa mjesta gdje treba da bude saslušan, može se kazniti novčanom kaznom do 20 KM. Rješenje o kazni unosi se u zapisnik. Žalba na rješenje o novčanoj kazni ne zadržava izvršenje rješenja.
Član 135.
5. Uviđaj i vještačenje Ako je za utvrđivanje i razjašnjenje kakve važne činjenice potrebno lično i neposredno opažanje, izvršit će se uviđaj. Prekršajni sud koji je naredio uviđaj određuje koja će se lica pozvati da prisustvuju uviđaju.
Član 136.
Ako je za utvrđivanje ili za ocjenjivanje neke činjenice neophodno stručno znanje kojim ne raspolaže prekršajni sud, u prekršajnom sudu se određuje vještak radi vještačenja. Vještačenje se može povjeriti i stručnoj ustanovi (bolnici, hemijskoj laboratoriji i dr.). U slučaju odbijanja vještačenja shodno će se primjenjivati odredbe čl. 132. do 134. ovog zakona.
Član 137.
Okrivljeni, podnosilac zahtjeva i oštećeni mogu zahtijevati izuzeće vještaka. O zahtjevu iz prethodnog stava rješava sudija za prekršaje. Žalba na rješenje kojim se odbija zahtjev za izuzećem vještaka odlaže izvršenje vještačenja, ukoliko ne postoji opasnost zbog odlaganja. U pogledu izuzeća vještaka i načina vještačenja, shodno se primjenjuju odgovarajuće odredbe zakona o krivičnom postupku koji se primjenjuje na teritoriji Kantona.
Član 138.
6. Pretresanje prostorija i lica Pretresanje stana i drugih prostorija, kao i pretresanje lica, može se preduzeti samo u slučaju težih prekršaja, ako ima dovoljno osnova da će se u prostorijama ili kod pojedinih lica naći predmeti ili tragovi koji bi mogli biti bitni za prekršajni postupak. Pretresanje prostorija koje pripadaju licima koja uživaju imunitet u međunarodnom pravu nije dopušteno.
Član 139.
Pretresanje se određuje pismenom naredbom općinskog suda. U slučaju potrebe, izvršenja naredbe o pretresu povjerit će se policiji. Prije početka pretresanja naredba o pretresanju predaje se licu na koje se odnosi. To lice će se pozvati da dobrovoljno preda ono što se pretresanjem traži. Pretresanje se obavlja danju, a noću samo kad treba da se nastavi pretresanje započeto danju.
Član 140.
Držalac stana ili prostorija, a u njegovom odsustvu jedan od odraslih članova domaćinstva, pozvat će se da prisustvuje pretresanju. Ako se pretresanje obavlja u preduzeću ili drugom pravnom licu pozvat će se ovlašteni predstavnik tog pravnog lica da prisustvuje pretresanju. Pretresanju prisustvuju dva punoljetna građanina. O svakom pretresanju sastavlja se zapisnik u kome se navodi naredba o pretresanju, kao i predmeti koji su oduzeti prilikom pretresanja. Zapisnik potpisuju lica koja obavezno prisustvuju pretresanju. Licu kod koga je pretresanje izvršeno izdaje se prepis zapisnika o pretresanju.
Član 141.
7. Privremeno oduzimanje predmeta Predmeti mogu biti privremeno oduzeti i prije donošenja rješenja o prekršaju. Privremeno oduzimanje predmeta određuje se naredbom prekršajnog suda. Prepis te naredbe mora se predati licu od kog se predmeti oduzimaju. Licu od kog se predmeti privremeno oduzimaju izdaje se potvrda sa tačnim naznačenjem i opisom oduzetih predmeta. Ako je predmet podložan kvaru ili ako njegovo čuvanje iziskuje nesrazmjerne troškove, prekršajni sud će odrediti da se takav predmet proda. Prekršajni sud može, povodom prigovora zainteresiranog lica ili po službenoj dužnosti, privremeno oduzete predmete vratiti vlasniku. Službeno lice organa inspekcije ili drugog organa, koje je na osnovu zakona ovlašteno da privremeno oduzme predmete u vezi sa izvršenim prekršajem, dužno je da te predmete odmah preda prekršajnom sudu.
Član 142.
8. Prekid prekršajnog postupka Općinski sud rješenjem prekida postupak: 1. ako ne zna prebivalište ili boravište okrivljenog ili je okrivljeni u bjegstvu ili inače nije dostupan državnim organima ili se nalazi u inozemstvu na neodređeno vrijeme; 2. ako je kod okrivljenog nastupilo privremeno duševno oboljenje ili privremena duševna poremećenost. Prije nego što se postupak prekine, prikupit će se svi dokazi o prekršaju i odgovornosti okrivljenog do kojih se može doći. Prekinuti postupak nastavit će se kad prestanu smetnje koje su ga izazvale. O prekidu i nastavljanju postupka obavijestit će se oštećeni.
Član 143.
9. Usmeni pretres Općinski sud koji vodi prekršajni postupak odredit će usmeni pretres ako je to potrebno radi boljeg razjašnjenja stvari. Na usmeni pretres pozivaju se okrivljeni i njegov branilac, a po potrebi, svjedoci i vještaci. Ako je okrivljeni pravno lice, na usmeni pretres poziva se predstavnik pravnog lica. O danu, satu i mjestu usmenog pretresa obavještava se i oštećeni ako se pozivanjem postupak ne bi odugovlačio.
Član 144.
Općinski sud može odlučiti da se usmeni pretres održi u odsustvu okrivljenog koji je uredno pozvan, ako je od ranije saslušan, a općinski sud nađe da prisustvo okrivljenog nije nužno za pravilno utvrđivanje stanja stvari. Pod istim uslovima usmeni pretres može se održati i u odsustvu uredno pozvanog predstavnika okrivljenog pravnog lica. Usmeni pretres će se održati i ako ne dođe uredno pozvani branilac okrivljenog.
Član 145.
Usmeni pretres je javan. Općinski sud može odlučiti da se pretres ili jedan njegov dio održi bez prisustva javnosti, ako to zahtijeva opći interes ili razlozi morala. Ako se postupak vodi samo protiv maloljetnika, usmeni pretres će se uvijek održati bez prisustva javnosti.
Član 146.
Usmeni pretres počinje objavljivanjem glavne sadržine predmeta po kome se vodi postupak, a nakon toga se pristupa saslušavanju okrivljenog. Ako su okrivljeni pravno lice i odgovorno lice, prvo se saslušava predstavnik pravnog lica, a poslije njega odgovorno lice. Nakon saslušanja okrivljenog provodi se dokazni postupak saslušavanjem svjedoka i vještaka i izvođenjem drugih dokaza.
Član 147.
Okrivljeni i njegov branilac, predstavnik i branilac pravnog lica i oštećeni imaju pravo da u toku pretresa predlažu dokaze i stavljaju druge prijedloge, a po odobrenju općinskog suda mogu da postavljaju i pitanja licima koja ih saslušavaju. Na usmenom pretresu posljednja riječ uvijek pripada okrivljenom, odnosno predstavniku okrivljenog pravnog lica.
Član 148.
10. Povreda reda u prekršajnom postupku Lice koje se pred općinskim sudom, i pored opomene, nepristojno ponaša ili na drugi način ometa rad općinskog suda kaznit će se novčanom kaznom od 30 KM. Žalba na rješenje iz prethodnog stava ne zadržava izvršenje rješenja.
Član 149.
11. Odnos općinskog suda i policije Radi pružanja pomoći općinskom sudu u prvostepenom prekršajnom postupku, u kojem je neophodno prisustvo okrivljenog i oštećenog kao svjedoka, kao i pretresanje stana i drugih prostorija i pretresanje lica, radi donošenja rješenja, općinski sud može angažovati policiju, samo u slijedećim slučajevima: 1. radi izvršenja naredbe za dovođenje lica iz člana 127. ovog zakona i 2. radi izvršenja naredbe iz člana l39. ovog zakona.
Član 150.
XV- RJEŠENJE O PREKRŠAJU 1. Donošenje rješenja o prekršaju Prekršajni postupak završava se donošenjem rješenja o prekršaju. Rješenje o prekršaju zasniva se na izvedenim dokazima i činjenicama koje su utvrđene u postupku. Rješenjem o prekršaju obustavlja se prekršajni postupak ili se okrivljeni oglašava odgovornim i kažnjava za prekršaj. Ako se prekršajni postupak vodi zbog više prekršaja, u rješenju će se navesti za koje se prekršaje postupak obustavlja, a za koje se okrivljeni oglašava odgovornim i kažnjava.
Član 151.
Rješenje kojim se prekršajni postupak obustavlja donijet će se: 1. ako je u pitanju radnja koja nije predviđena kao prekršaj, 2. ako je okrivljeni za isti prekršaj pravosnažno kažnjen ili je prekršajni postupak bio obustavljen, 3. ako okrivljeni uživa pravo imuniteta po pravilima međunarodnog prava, 4. ako nastupi zastarjelost gonjenja prekršaja, 5. ako nema dokaza da je prekršaj učinio okrivljeni, 6. ako u toku postupka okrivljeni umre ili okrivljeno pravno lice prestane da postoji, 7. ako postoje okolnosti koje po ovom zakonu isključuju odgovornost za prekršaj, odnosno protivpravnost radnje, 8. ako postoje druge okolnosti koje isključuju vođenje prekršajnog postupka. Rješenje kojim se prekršajni postupak obustavlja može se donijeti ako podnosilac odustane od zahtjeva prije pravosnažnosti rješenja, a prekršajni sud ocijeni da su razlozi odustajanja od zahtjeva opravdani. Odustajanje od zahtjeva iz prethodnog stava podnosilac je dužan pismeno obrazložiti.
Član 152.
U rješenju o prekršaju kojim se okrivljeni oglašava odgovornim, izreći će se: 1. za koji se prekršaj okrivljeni kažnjava, uz naznačenje činjenica i okolnosti iz kojih proizilaze obilježja prekršaja, 2. koji su propisi o prekršaju primijenjeni, 3. kojom kaznom se okrivljeni kažnjava, 4. odluka o zaštitnim mjerama i o oduzimanju imovinske koristi, 5. odluka o uračunavanju mjere zadržavanja, 6. odluka o troškovima postupka, 7. odluka o imovinsko-pravnom zahtjevu. U rješenju o prekršaju naznačava se i rok u kome se novčana kazna ima platiti i upozorava se da će se, u slučaju neplaćanja novčane kazne u tom roku, naplata izvršiti prinudno, odnosno da će se novčana kazna zamijeniti kaznom zatvora. Ako je izrečena zaštitna mjera oduzimanja predmeta, u rješenju se određuje i kako će se sa oduzetim predmetima postupiti. Ako tom mjerom nisu obuhvaćeni predmeti koji su privremeno oduzeti, u rješenju se određuje da se takvi predmeti vrate vlasniku.
Član 153.
2. Objavljivanje, izrada i dostavljanje rješenja o prekršaju Rješenje o prekršaju objavljuje se ako je okrivljeni prisutan. Ako okrivljeni nije prisutan, rješenje o prekršaju se pismeno izrađuje u roku od osam dana od dana okončanja svih radnji u prekršajnom postupku i dostavlja se okrivljenom.
Član 154.
Rješenje o prekršaju koje je objavljeno u prisustvu okrivljenog, dostavlja mu se u ovjerenom prepisu, osim ako on to ne zahtijeva i ako se odrekao prava na žalbu. Na zahtjev okrivljenog, ovjereni prepis rješenja o prekršaju dostavlja se braniocu okrivljenog. Ostalim licima, koja po ovom zakonu imaju pravo na žalbu protiv rješenja o prekršaju, prepis rješenja o prekršaju se dostavlja samo na njihov zahtjev. Svim podnosiocima zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka, dostavlja se rješenje o prekršaju i kad to nisu zahtijevali.
Član 155.
Ako se rješenje o prekršaju objavljuje, u zapisnik se unosi izreka rješenja.
Član 156.
Pismeno izrađeno rješenje o prekršaju sastoji se iz uvoda, izreke i obrazloženja. Uvod rješenja sadrži: naziv prekršajnog suda, ime i prezime lica koja su donijela rješenje i zapisničara, ime i prezime okrivljenog, predstavnika pravnog lica i branioca, odnosno naziv i sjedište okrivljenog pravnog lica, koji je prekršaj predmet postupka i dan donošenja rješenja. Izreka rješenja kojim se okrivljeni oglašava odgovornim sadrži: lične podatke o okrivljenom, odnosno naziv i sjedište okrivljenog pravnog lica, odluku kojom se okrivljeni oglašava odgovornim za prekršaj i podatke navedene u članu 152. ovog zakona. U slučaju sticaja prekršaja, u izreci rješenja unose se kazne utvrđene za pojedini prekršaj i ukupna kazna koja se izriče, kao i zaštitne mjere ako su izrečene za jedan ili više prekršaja. Izreka rješenja o prekršaju kojim se postupak obustavlja sadrži najpotrebnije podatke o okrivljenom, odnosno naziv i sjedište okrivljenog pravnog lica, odluku kojom se prekršajni postupak obustavlja sa pozivom na odgovarajuće propise, odluku o troškovima postupka i uputstvo za ostvarivanje imovinsko- -pravnog zahtjeva. U obrazloženju rješenja iznosi se sažeto koje se činjenice i iz kojih razloga uzimaju kao dokazane ili ne dokazane, koji razlozi su bili odlučni za primjenjivanje samih propisa, naročito pri utvrđivanju da li postoji, odnosno ne postoji prekršaj i odgovornost okrivljenog, koje okolnosti su uzete u obzir pri odmjeravanju kazne, odnosno za obustavu prekršajnog postupka, kao i osnov za odluku o troškovima postupka i o imovinsko-pravnom zahtjevu. Pismeno rješenje o prekršaju mora biti potpisano od sudije za prekršaje koji je donio rješenje i na njemu mora biti stavljen službeni pečat. Pismeno rješenje o prekršaju koje se dostavlja okrivljenom i drugim licima koja imaju pravo žalbe sadrži i uputstvo o pravu na žalbu.
Član 157.
Greške u pisanju imena i brojeva, kao i druge očigledne greške u pisanju i računanju u rješenju o prekršaju, ispravljaju se po službenoj dužnosti ili na prijedlog okrivljenog, podnosioca zahtjeva ili oštećenog. Ispravke se vrše posebnim rješenjem i unose u izvornik. Ako se radi o greškama u pogledu člana 152. stav 1. tač.1., 2. i 3. ovog zakona, ispravljeni prepisi rješenja dostavit će se licima koja imaju pravo žalbe protiv rješenja. U slučaju iz prethodnog stava, rok za žalbu teče od dana dostavljanja ispravljenog rješenja.
Član 158.
3. Donošenje rješenja o prekršaju u skraćenom postupku Rješenje o prekršaju može se donijeti i bez pozivanja i ispitivanja okrivljenog (skraćeni postupak) ako općinski sud nađe na osnovu prijave ovlaštenog podnosioca, koja je sačinjena na osnovu službenih ili drugih podataka ili neposrednog zapažaja, nesumnjivo utvrđuje da je okrivljeni izvršio prekršaj. Rješenje o prekršaju u skraćenom postupku može se donijeti samo za prekršaje za koje je propisana novčana kazna. U skraćenom postupku ne može se rješavati o naknadi štete niti se mogu izreći zaštitne mjere, osim zaštitne mjere oduzimanja predmeta čija vrijednost ne prelazi iznos od 500 KM i ne može se oduzeti imovinska korist čija vrijednost prelazi iznos od 500 KM. Rješenje o prekršaju dostavlja se okrivljenom u roku od tri dana od dana donošenja. Protiv rješenja o prekršaju okrivljeni može u roku od osam dana od dana prijema rješenja izjaviti prigovor. Neblagovremeni i nedopušteni prigovor odbacit će općinski sud koji je donio rješenje o prekršaju Protiv rješenja o odbacivanju prigovora okrivljeni ima pravo žalbe Kantonalnom sudu za prekršaje u roku od osam dana od dana prijema rješenja. Ako okrivljeni u određenom roku podnese prigovor i prigovor se ne odbaci, općinski sud koji je donio rješenje o prekršaju stavit će van snage to rješenje i nastavit će se redovan postupak. Rješenje o prekršaju doneseno u redovnom postupku ne može za okrivljenog biti nepovoljnije od rješenja koje je povodom njegovog prigovora stavljeno van snage. Rješenje o prekršaju maloljetnika ne može se donijeti u skraćenom postupku.
Član 159.
XVI - REDOVNI PRAVNI LIJEKOVI Protiv rješenja o prekršaju donesenog u prvom stepenu može se izjaviti žalba Kantonalnom sudu za prekršaje. Žalba se podnosi u roku od osam dana od dana prijema rješenja. Žalba se podnosi općinskom sudu koji je donio rješenje u prvom stepenu. Ako je rješenje o prekršaju doneseno u prvom stepenu objavljeno, za lica koja su prisutna rok za žalbu počinje teći od dana objavljivanja.
Član 160.
Žalbu mogu izjaviti okrivljeni, zakonski zastupnik okrivljenog, odnosno branilac, kao i bračni drug, roditelj i dijete okrivljenog. Za okrivljeno pravno lice žalbu izjavljuje njegov predstavnik ili branilac. Žalbu može izjaviti i tužilac ili drugi državni or gan kao i drugi podnosilac zahtjeva. Oštećeni koji nije podnio zahtjev može izjaviti žalbu samo u pogledu odluke o troškovima prekršajnog postupka. Ako je izrečena zaštitna mjera oduzimanja predmeta čiji vlasnik nije okrivljeni, vlasnik predmeta može izjaviti žalbu samo u pogledu odluke u toj mjeri. Branilac, bračni drug, roditelj ili dijete okrivljenog mogu izjaviti žalbu i bez posebnog ovlaštenja okrivljenog, ali ne i protiv njegove volje.
Član 161.
Okrivljeni se može odreći prava na žalbu, ako je u njegovom prisustvu objavljeno rješenje o prekršaju, a od izjavljene žalbe može odustati do donošenja odluke u drugom stepenu. Odricanje i odustajanje od žalbe ne može se opozvati.
Član 162.
Podnosilac žalbe je dužan da u žalbi navede u čemu je nezadovoljan rješenjem o prekršaju donesenom u prvom stepenu, ali žalbu ne mora posebno obrazložiti. U žalbi se mogu iznositi nove činjenice i novi dokazi. Pozivajući se na nove činjenice podnosilac žalbe je dužan da navedene dokaze kojima bi se te činjenice imale dokazati. Ako podnosilac žalbe u žalbi iznosi i nove dokaze, dužan je da obrazloži iz kojih razloga te dokaze ranije nije iznio, kao i da navedene činjenice koje pomoću novih dokaza želi da dokaže.
Član 163.
Rješenje o prekršaju može se pobijati: 1. zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, 2. zbog povrede materijalnog propisa o prekršaju, 3. zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, 4. zbog odluke o kazni, ukoru, zaštitnoj mjeri, oduzimanju imovinske koristi i troškovima prekršajnog postupka.
Član 164.
Bitna povreda odredaba prekršajnog postupka postoji: 1. ako je rješenje o prekršaju donio sudija za prekršaje koji se morao izuzeti ili je bio izuzet da vodi postupak, 2. ako okrivljeni nije ispitan prije donošenja rješenja o prekršaju, osim u slučajevima predviđenim ovim zakonom, 3. ako je okrivljenom ili oštećenom uskraćeno pravo da u postupku upotrebljava svoj jezik, 4. ako općinski sud nije bio stvarno nadležan da rješava u toj stvari, 5. ako je povrijeđen propis prekršajnog postupka po pitanju da li je zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka podnesen od ovlaštenog organa ili oštećenog, 6. ako u cijelosti nije odlučeno o zahtjevu za pokretanje prekršajnog postupka ili ako je odlučeno mimo tog zahtjeva, 7. ako se rješenje o prekršaju zasniva na dokazu na kome se po odredbama ovog zakona nije moglo zasnivati osim ako je, s obzirom na druge dokaze, očigledno da bi i bez tog dokaza bilo doneseno isto rješenje, 8. ako je rješenjem o prekršaju povrijeđena odredba člana 158. stav 7. ovog zakona, 9. ako je izreka rješenja o prekršaju nerazumljiva, protivrječna sama sebi ili razlozima rješenja ili ako rješenje uopšte nema navedenih razloga ili u njemu nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama ili su ti razlozi potpuno nejasni ili u znatnoj mjeri protivrječni ili ako o odlučenim činjenicama postoji znatna protivrječnost između onoga što se navodi u razlozima rješenja i sadržine isprava ili zapisnika o iskazima datim u prekršajnom postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Bitna povreda prekršajnog postupka postoji i ako sudija za prekršaje u toku postupka ili prilikom donošenja rješenja o prekršaju nije primijenio ili je pogrešno primijenio neku odredbu ovog zakona ili je u postupku povrijeđeno pravo odbrane, a to je bilo ili je moglo biti od uticaja na zakonito i pravilno donošenje rješenja o prekršaju.
Član 165.
Povreda materijalnog propisa o prekršaju postoji ako je povrijeđen taj propis po pitanju: 1. da li je radnja opisana u zahtjevu za pokretanje prekršajnog postupka prekršaj, 2. da li ima okolnosti koje isključuju odgovornost za prekršaj, 3. da li ima okolnosti koje isključuju gonjenje za prekršaj, a naročito da li je nastupila zastarjelost pokretanja i vođenja prekršajnog postupka ili je stvar već pravosnažno riješena, 4. da li je u pogledu prekršaja koji je predmet zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka primijenjen zakon ili drugi propis koji se ne može primjeniti, 5. da li je odlukom o kazni, ukoru, zaštitnoj mjeri ili mjeri oduzimanja imovinske koristi prekoračeno ovlaštenje koje sudija za prekršaje ima po zakonu, 6. da li su povrijeđene odredbe o uračunavanju zadržavanja odnosno pritvora u kaznu.
Član 166.
Rješenje o prekršaju može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kada je neka odlučna činjenica pogrešno utvrđena ili nije utvrđena. Nepotpuno utvrđeno činjenično stanje postoji i kada na to ukazuju nove činjenice ili novi dokazi.
Član 167.
Rješenje o prekršaju može se pobijati zbog odluke o kazni, kada nije prekoračeno zakonsko ovlaštenje, ali sudija za prekršaje nije pravilno odmjerio kaznu s obzirom na okolnosti koje utiču da kazna bude veća i manja. Odluka o kazni može se pobijati i zbog toga što je sudija za prekršaje primijenio ili nije primijenio odredbe o ublažavanju kazne ili što nije izrekao ukor iako su za to postojali zakonski uslovi. Rješenje o prekršaju , u pogledu zaštitne mjere ili oduzimanju imovinske koristi, može se pobijati ako ne postoje povrede zakona, ali je sudija za prekršaje nepravilno izrekao ove mjere ili ih nije izrekao, iako su za to postojali zakonski uslovi. Rješenje o prekršaju može se pobijati u pogledu odluke o troškovima postupka, kada je ta odluka donesena protivno odredbama ovog zakona.
Član 168.
Neblagovremenu ili nedopuštenu žalbu odbacit će općinski sud koji je rješenje o prekršaju donio u prvom stepenu. Protiv ovog rješenja može se izjaviti žalba Kantonalnom sudu za prekršaje u roku od tri dana. Blagovremenu žalbu općinski sud, koji je rješenje o prekršaju donio u prvom stepenu, dužan je da bez odlaganja dostavi Kantonalnom sudu za prekršaje.
Član 169.
Ako općinski sud koji je donio rješenje o prekršaju u prvom stepenu povodom žalbe na to rješenje, nađe da je provedeni dokazni postupak bio nepotpun, a to bi moglo da bude od uticaja na pravilno odlučivanje, dopunit će postupak prije dostavljanja žalbe Kantonalnom sudu za prekršaje. Ako općinski sud koji je donio rješenje u prvom stepenu u cjelini usvoji razloge iznesene u žalbi, može izmijeniti rješenje protiv kog je izjavljena žalba, poslije provedene dopune postupka u skladu sa prethodnim stavom.
Član 170.
Kantonalni sud za prekršaje odbacit će rješenjem neblagovremenu ili nedopuštenu žalbu, ako je to propustio da učini općinski sud koji je rješenje o prekršaju donio u prvom stepenu. Rješavajući o žalbi, Kantonalni sud za prekršaje može rješenje o prekršaju potvrditi, ukinuti ili preinačiti. Kantonalni sud za prekršaje odbit će žalbu kao neosnovanu i potvrditi rješenje općinskog suda koji je rješenje o prekršaju donio u prvom stepenu, ako utvrdi da ne postoje razlozi zbog kojih se rješenje pobija, niti takve bitne povrede prekršajnog postupka, odnosno materijalnog propisa na koje treba paziti po službenoj dužnosti. Kantonalm sud za prekršaje će, uvažavajući žalbu, ukinuti rješenje doneseno u prvom stepenu i predmet vratiti na ponovno rješavanje, ako utvrdi da je učinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka ili nađe da zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja općinski sud koji je rješenje o prekršaju donio u prvom stepenu treba da provede novi postupak i da ponovo rješava u istoj stvari. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud za prekršaje treba da ocijeni žalbene navode i da ukaže na povrede zakona koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti. Kad se prvostepeno rješenje o prekršaju ukine zbog povreda prekršajnog postupka, u obrazloženju rješenja će se navesti koje su odredbe povrijeđene i u čemu se povreda sastoji. Kad se prvostepeno rješenje ukida zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, navešće se u čemu se sastoje nedostaci postupka odnosno zašto su novi dokazi i nove činjenice važni i od uticaja za donošenje pravilne odluke. Kantonalni sud za prekršaje će, uvažavajući žalbu, preinačiti rješenje doneseno u prvom stepenu ako utvrdi da su odlučne činjenice u rješenju pravilno utvrđene, ali da se s obzirom na utvrđeno činjenično stanje, a na osnovu pravilne primjene propisa, ima donijeti drugačije rješenje. Kantonalni sud za prekršaje će preinačiti rješenje doneseno u prvom stepenu i kad nađe da postoje povrede zakona koje se mogu otkloniti i bez ukidanja takvog rješenja ili da pri odmjeravanju kazne ili izricanju zaštitne mjere treba drukčije ocijeniti okolnosti koje se uzimaju u obzir. Kantonalni sud za prekršaje može preinačiti rješenje doneseno u prvom stepenu i kad nađe da je općinski sud, koji je rješenje donio, pogrešno ocijenio isprave ili druge dokaze koje je sam izveo i na kojima je rješenje zasnovano. Općinski sud je dužan da izvede sve radnje i raspravi sva sporna pitanja na koja je ukazao Kantonalni sud za prekršaje u svom rješenju.
Član 171.
Lica čija su prava povrijeđena rješenjem donesenim u prekršajnom postupku, osim rješenja iz čl. 154. i 161. ovog zakona, mogu izjaviti žalbu uvijek kad u ovom zakonu nije izričito određeno da žalba nije dozvoljena. Žalba se podnosi u roku od tri dana od dana usmenog saopštenja rješenja, a ako rješenje nije usmeno saopšteno, od dana prijema rješenja. Na žalbu iz stava 1. ovog člana primjenjuju se odredbe čl. 158. do 170. ovog zakona. U pogledu postupka po žalbi shodno se primjenjuju odgovarajuće odredbe Zakona o krivičnom postupku koje se primjenjuju na teritoriji Kantona.
Član 172.
XVII-VANREDNI PRAVNI LIJEKOVI 1. Ponavljanje postupka Na zahtjev lica kažnjenog za prekršaj ili njegovog branioca, općinski sud koji je odlučivao u prvom stepenu ponovit će prekršajni postupak: 1. ako se dokaže da je rješenje o prekršaju zasnovano na lažnoj ispravi ili na lažnom iskazu svjedoka ili na lažnom iskazu svjedoka ili vještaka, 2. ako se dokaže da je do rješenja o prekršaju došlo usljed krivičnog djela službenog lica koje je provodilo postupak ili je u njemu učestvovalo, 3. ako se utvrdi da je lice koje je kažnjeno za prekršaj za istu radnju već jednom kažnjeno u prekršajnom postupku, krivičnom postupku ili u postupku za privredni prestup, 4. ako se iznesu nove činjenice ili se podnesu novi dokazi koji bi sami za sebe ili u vezi sa ranijim dokazima doveli do drukčijeg rješenja da su bili poznati u ranijem postupku. Zahtjev za ponavljanje postupka u slučajevima iz st. 1. do 3. ovog člana može se podnijeti u roku od šest mjeseci od dana pravosnažnosti odluke donesene u krivičnom postupku, prekršajnom postupku, odnosno postupku za privredni prestup. Zahtjev za ponavljanje postupka u slučaju iz stava 1. tačka 4. ovog člana može se podnijeti u roku od tri mjeseca od dana saznanja za nove činjenice ili nove dokaze, a najkasnije u roku od jedne godine od dana pravosnažnosti rješenja o prekršaju. Poslije smrti lica koje je kažnjeno za prekršaj, zahtjev za ponavljanje postupka mogu podnijeti njegov bračni drug, djeca, roditelji, staralac ili usvojilac.
Član 173.
Općinski sud iz stava l. prethodnog člana odbit će zahtjev za ponavljanje prekršajnog postupka kada utvrdi: 1. daje zahtjev podnijelo neovlašteno lice, 2. da je zahtjev neblagovremeno podnesen i 3. da nisu ispunjem uslovi za ponavljanje postupka iz člana 172. stav l. ovog zakona.
Član 174.
Zahtjev za ponavljanje postupka ne odgađa izvršenje rješenja o prekršaju povodom kog se traži ponavljanje postupka, ali ako prekršajni sud koji odlučuje o ponavljanju postupka smatra da ima osnova da se zahtjev uvaži, može odgoditi, odnosno prekinuti izvršenje rješenja dok ne odluči o ponavljanju postupka. Ako se ponavljanje postupka dozvoli, prekršajni sud koji odlučuje o ponavljanju postupka odgodit će izvršenje rješenja za koje je dozvolio ponavljanje postupka. Ako je pravno lice koje je kažnjeno za prekršaj prestalo da postoji, zahtjev za ponavljanje postupka može podnijeti pravno lice koje je preuzelo imovinu pravnog lica kažnjenog za prekršaj. U ponovljenom postupku rješenje o prekršaju ne može biti izmijenjeno na štetu kažnjenog lica. Rješenje doneseno u ponovljenom prekršajnom postupku je konačno. Ako se zahtjev za ponavljanje postupka odbije može se izjaviti žalba Kantonalnom sudu za prekršaje u roku od tri dana od dana prijema rješenja. U pogledu ponavljanja postupka shodno se primjenjuju odgovarajuće odredbe Zakona o krivičnom postupku koje se primjenjuju na području Kantona.
Član 175.
2. Zahtjev za sudsku zaštitu Zahtjev za sudsku zaštitu dozvoljen je protiv rješenja o prekršaju koje je donio Kantonalni sud za prekršaje. Zahtjev za sudsku zaštitu može podnijeti kažnjeni, zakonski zastupnik kažnjenog, odnosno njegov branilac. Ako je izrečena zaštitna mjera oduzimanja predmeta čiji vlasnik nije kažnjen i vlasnik predmeta može podnijeti zahtjev za sudsku zaštitu samo u pogledu odluke o toj mjeri. O zahtjevu za sudsku zaštitu rješava Kantonalni sud u Sarajevu. Zahtjev za sudsku zaštitu ne odgađa izvršenje rješenja, ali na zahtjev kažnjenog Kantonalni sud u Sarajevu može narediti Kantonalnom sudu za prekršaje da odgodi, odnosno prekine izvršenje rješenja dok ne odluči o zahtjevu, ako ima osnova iz kojih može zaključiti da će udovoljiti zahtjevu.
Član 176.
Zahtjev za sudsku zaštitu može se izjaviti protiv rješenja Kantonalnog suda za prekršaje donesenog u drugom stepenu kad je izrečena: - kazna zatvora, - pojedinačna novčana kazna fizičkom licu preko 500 KM, odgovornom licu preko 1.000 KM, imaocu radnje preko 1.500 KM i pravnom licu preko 2.000 KM, - zaštitna mjera zabrane vršenja samostalne djelatnosti, - zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom vozača motornog vozila po zanimanju, - zaštitna mjera oduzimanja predmeta ako vrijednost oduzetog predmeta iznosi 3.000 KM, - mjera oduzimanja imovinske koristi, ako oduzeta imovinska korist prelazi iznos od 3.000 KM. Zahtjev za sudsku zaštitu može se izjaviti u sljedećim slučajevima: 1. ako je rješenjem o prekršaju povrijeđen materijalni propis, 2. ako je u prekršajnom postupku učinjena povreda odredaba postupka koja je uticala ili je mogla uticati na zakonito i pravilno donošenje rješenja o prekršaju (hitna povreda postupka), 3. ako je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno ili ako je iz utvrđenih činjenica izveden nepravilan zaključak u pogledu činjeničnog stanja.
Član 177.
Zahtjev za sudsku zaštitu podnosi se u roku od osam dana od dana prijema rješenja o prekršaju donesenog u drugom stepenu. Zahtjev za sudsku zaštitu predaje se pismeno općinskom sudu koji je donio rješenje o prekršaju u prvom stepenu, koji će bez odlaganja zajedno sa spisima, dostaviti Kantonalnom sudu u Sarajevu.
Član 178.
Kantonalni sud u Sarajevu odlučuje o zahtjevu za sudsku zaštitu u nejavnoj sjednici, u vijeću sastavljenom od trojice sudija. Ako je prijavu za pokretanje prekršajnog postupka podnio kantonalni tužilac, ili drugi državni or gan, Kantonalni sud u Sarajevu će, prije zakazivanja sjednice vijeća, primjerak zahtjeva za sudsku zaštitu, zajedno sa spisima, dostaviti kantonalnom tužiocu, koji je dužan da ih bez odlaganja razmotri i u roku o 15 dana od dana prijema spisa vrati tom sudu sa svojim pismenim prijedlogom ili obavještenjem da će prijedlog staviti na sjednici vijeća. Sjednica vijeća može se održati i bez prisustva uredno pozvanog kantonalnog tužioca.
Član 179.
Kantonalni sud u Sarajevu će ukinuti rješenje o prekršaju ako utvrdi da je zahtjev za sudsku zaštitu osnovan. Ako Kantonalni sud u Sarajevu utvrdi da je povrijeđen matenjalni propis, a utvrđeno činjenično stanje pruža pouzdan osnov za donošenje drukčijeg rješenja, može donijeti odluku kojom preinačava drugostepeno rješenje.
Član 180.
3. Zahtjev za zaštitu zakonitosti Zahtjev za zaštitu zakonitosti može se podići protiv drugostepenog rješenja Kantonalnog suda za prekršaje, kao i rješenja iz člana 171. stav 1. ovog zakona kojim je povrijeđen zakon ili drugi propis koji predviđa prekršaje. Zahtjev za zaštitu zakonitosti podiže kantonalni tužilac u roku od tri mjeseca od dana kada je kažnjenom licu uručeno rješenje po žalbi. Zahtjev za zaštitu zakonitosti ne može se podići ako je Kantonalni sud u Sarajevu rješavao po zahtjevu za sudsku zaštitu (član 176.).
Član 181.
O zahtjevu za zaštitu zakonitosti rješava Kantonalni sud u Sarajevu u nejavnoj sjednici, u vijeću sastavljenom od trojice sudija. O nejavnoj sjednici sud će uvijek obavijestiti kantonalnog tužioca.
Član 182.
Zahtjev za zaštitu zakonitosti ne odgađa izvršenje rješenja o prekršaju, ali Kantonalni sud u Sarajevu pri rješavanju zahtjeva može narediti Kantonalnom sudu za prekršaje da odgodi, odnosno prekine izvršenje rješenja dok konačno ne odluči o podignutom zahtjevu.
Član 183.
U pogledu postupka za rješavanje o zahtjevu za zaštitu zakonitosti shodno se primjenjuju odgovarajuće odredbe zakona o krivičnom postupku koji se primjenjuje na teritoriji Kantona. XVIII -POSEBNI POSTUPCI l.
Član 184.
Postupak prema maloljetnicima U prekršajnom postupku prema starijem maloljetniku primjenjuju se odredbe ove glave, a ostale odredbe prekršajnog postupka predviđene ovim zakonom, samo ako nisu u suprotnosti sa odredbama ove glave. Kod preduzimanja radnji prema maloljetnom učiniocu prekršaja u njegovom prisustvu, a naročito pri njegovom ispitivanju, lica koja učestvuju u postupku dužna su da postupaju obazrivo, vodeći računa o duševnoj razvijenosti, osjetljivosti i ličnim svojstvima maloljetnika. Niko ne može biti oslobođen od dužnosti da svjedoči o okolnostima potrebnim za ocjenjivanje duševne razvijenosti maloljetnika, upoznavanje njegove ličnosti i prilika u kojima živi. Kad je stariji maloljetnik učestvovao u izvršenju prekršaja zajedno sa punoljetnim licima, postupak prema njemu će se izdvojiti i sprovesti prema odredbama ove glave. Iz opravdanih razloga može se postupak prema starijem maloljetniku voditi zajedno sa postupkom protiv punoljetnih lica i sprovesti po općim odredbama ovog zakona. U postupku prema starijim maloljetnicima or gan starateljstva i roditelj odnosno staralac maloljetnika imaju pravo da se upoznaju sa tokom postupka, da u toku postupka stavljaju prijedloge i da ukazuju na činjenicu i dokaze koji su od važnosti za donošenje pravilne odluke.
Član 185.
Prekršajni postupak prema starijem maloljetniku je hitan. Općinski sud može odlučiti da se ne pokrene prekršajni postupak protiv starijeg maloljetnika, ako smatra da ne bi bilo cjelishodno da se postupak vodi s obzirom na prirodu prekršaja i okolnosti pod kojima je prekršaj učinjen, raniji život maloljetnika i njegova lična svojstva. U slučaju iz prethodnog stava rješenjem će se odbaciti zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka sa navođenjem razloga zbog kojih je zahtjev odbačen. Protiv rješenja o prekršaju donesenog u postupku prema maloljetniku, kojim je maloljetnik oglašen krivim za prekršaj, žalbu mogu izjaviti pored lica iz člana 160. st. 1., 3., 4., 5. i 6. ovog zakona, još i staralac, brat, sestra i hranilac starijeg maloljetnika. Lica iz prethodnog stava mogu izjaviti žalbu u korist starijeg maloljetnika i protiv njegove volje.
Član 186.
Zahtjev za sudsku zaštitu u postupku prema starijem maloljetnikn može se podnijeti kako u slučaju kad je povrijeđen zakon, tako i kad je nepravilno primijenjena kazna ili zaštitna mjera prema maloljetniku.
Član 187.
Kad prekršajni sud utvrdi da maloljetnik, u vrijeme izvršenja prekršaja nije imao navršenih 16 godina života, odbacit će zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka odnosno obustavit će prekršajni postupak, a maloljetnika će poučiti da ubuduće ne vrši prekršaj. Ako je protiv starijeg maloljetnika pokrenut prekršajni postupak za prekršaj koji je propisana kazna zatvora, prije donošenja rješenja o prekršaju pribavit će se mišljenje organa starateljstva o ličnosti maloljetnika. U slučaju iz prethodnog stava, or gan starateljstva ukazat će prekršajnom sudu na sve okolnosti koje su od značaja za donošenje pravilne i zakonite odluke, a naročito na ranije vladanje maloljetnika i na njegove porodične prilike. U slučaju iz prethodnog stava prekršajni sud će obavijestiti roditelje odnosno staratelje maloljetnika, kao i or gan starateljstva, o prekršaju koji je učinjen, a po potrebi može to saopštiti i školi odnosno organizaciji ili zajednici u kojoj maloljetnik radi ili u kojoj je smješten.
Član 188.
2. Naplata novčane kazne na licu mjesta Za lakše prekršaje, za koje je zakonom ili propisom Vlade Kantona propisana novčana kazna u utvrđenom iznosu, koji za pravno lice i imaoca radnje ne prelazi 500 KM, a za odgovorno lice i drugog pojedinca ne prelazi 100 KM, mogu se tim zakonom ili propisom ovlastiti određena službena lica kantonalnog organa da naplaćuju mandatne kazne u utvrđenom iznosu od lica koja se zateknu u izvršenju prekršaja. O naplaćenoj mandatnoj kazni izdaje se potvrda. Protiv naplate mandatne kazne ne može se izjaviti žalba ni drugi pravni lijek. Nije dozvoljeno naplaćivanje mandatne kazne za više prekršaja izvršenih u sticaju.
Član 189.
Ako lice koje je učinilo prekršaj za koji je propisana mandatna kazna ne plati mandatnu kaznu na licu mjesta, ovlašteno službeno lice uručuje mu poziv da mandatnu kaznu plati u roku od osam dana. U pozivu iz prethodnog stava se određuje iznos mandatne kazne, način i rok plaćanja mandatne kazne i upozorenje da će se, u slučaju da se mandatna kazna ne plati u naznačenom roku, pokrenuti prekršajni postupak. Ako lice koje je učinilo prekršaj odbije da plati mandatnu kaznu ili ako mandatnu kaznu ne plati u roku iz stava 1. ovog člana, ovlašteno službeno lice podnosi zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka. Za prekršaj iz stava 1. ovog člana ne može se u prekršajnom postupku izreći novčana kazna veća od mandatne kazne.
Član 190.
3. Postupak za povrat novčanih iznosa u slučaju neopravdanog kažnjavanja Lice kome je u prekršajnom postupku neopravdano izrečena novčana kazna, zaštitna mjera oduzimanja predmeta ili oduzimanje imovinske koristi ima pravo na povrat plaćene novčane kazne, povrat predmeta ili novčane vrijednosti oduzetog predmeta i povrat oduzete imovinske koristi (u daljem tekstu: povrat novčanog iznosa). Smatra se da je lice neopravdano kažnjeno ako je u slučaju preinačenja pravosnažnog rješenja o prekršaju ili ukidanja pravosnažnog rješenja o prekršaju postupak protiv njega pravosnažno obustavljen usljed toga što je utvrđeno da djelo nije prekršaj ili što postoje osnovi koji isključuju odgovornost učinioca prekršaja ili što nema dokaza da je ono učinilo prekršaj. Povrat novčanog iznosa ne može zahtijevati kažnjeno lice koje je svojim lažnim priznanjem prouzrokovalo kažnjavanje.
Član 191.
Pravo na povrat novčanog iznosa prestaje ako je zahtjev za povrat podnesen nakon isteka šest mjeseci od dana prijema pravosnažnog rješenja o obustavi postupka. Zahtjev za povrat novčanog iznosa podnosi se kantonalnom ministarstvu nadležnom za poslove finansija. Ako kantonalno ministarstvo nadležno za poslove finansija zahtjev djelimično ili u cjelini odbije, ili ako u roku od 60 dana od dana prijema zahtjeva ne donese rješenje po zahtjevu, može se podnijeti tužba za naknadu štete. Rok za podnošenje tužbe je 30 dana od dana saopštenja rješenja, odnosno 60 dana od dana prijema rješenja. U pogledu povraćaja novčanih iznosa zbog neopravdanog kažnjavanja shodno se primjenjuju odgovarajuće odredbe Zakona o krivičnom postupku koji se primjenjuje na teritoriji Kantona.
Član 192.
4. Postupak za oduzimanje predmeta i za oduzimanje imovinske koristi Rješenje o prekršaju kojim je izrečena zaštitna mjera oduzimanja predmeta koji nije svojina učinioca prekršaja ili njima ne raspolaže pravno lice - učinilac prekršaja dostavlja se vlasniku predmeta, ako je vlasnik poznat. Član 192. Imovinska korist postignuta izvršenjem prekršaja utvrđuje se u prekršajnom postupku po službenoj dužnosti. Prekršajni sud je dužan da u toku postupka prikuplja dokaze i izviđa okolnosti koje su važne za utvrđivanje imovinske koristi. Ako je oštećeni postavio imovinsko-pravni zahtjev u pogledu iznosa koji odgovara vrijednosti stvari, imovinska korist će se utvrđivati samo u onom dijelu koji nije obuhvaćen imovinsko-pravnim zahtjevom.
Član 194.
Prekršajni sud će odmjeriti visinu iznosa imovinske koristi po slobodnoj ocjeni, ako bi njeno utvrđivanje bilo vezano sa nesrazmjernim teškoćama ili sa znatnim odugovlačenjem postupka.
Član 195.
Ako je nakon pokretanja prekršajnog postupka okrivljeno pravno lice prestalo da postoji, općinski sud koji je pokrenuo postupak provest će posebno postupak protiv pravnog lica na koje su prešle obaveze pravnog lica koje je prestalo da postoji, i to samo u pogledu oduzimanja imovinske koristi koja je postignuta izvršenjem prekršaja. Oduzimanje imovinske koristi može se izreći samo u visini vrijednosti imovine koja je preuzeta od okrivljenog pravnog lica koje je prestalo da postoji. Protiv rješenja donesenog u skladu sa stavom 1. ovog člana dopuštena je žalba Kantonalnom sudu za prekršaje u roku od osam dana od dana dostavljanja rješenja.
Član 196.
U pogledu postupka za oduzimanje imovinske koristi shodno će se primjenjivati odgovarajuće odredbe Zakona o krivičnom postupku koji se primjenjuje na području Kantona.
Član 197.
XIX -IZVRŠENJE RJEŠENJA O PREKRŠAJU Rješenje o prekršaju izvršava se kad postane pravosnažno i ako za izvršenje ne postoje zakonske smetnje, na način i po postuku propisanom zakonom.
Član 198.
Izvršenje rješenja o prekršaju, u dijelu koji se odnosi na naknadu štete, vrši se na zahtjev oštećenog po pravilima izvršnog postupka pred redovnim sudovima. Pravosnažno rješenje o prekršaju je izvršni naslov u izvršnom postupku.
Član 199.
Izvršenje rješenja o prekršaju, u dijelu koji se odnosi na oduzimanje imovinske koristi, vrši se po propisima o izvršnom postupku.
Član 200.
DIO TREĆI XX -PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE Kantonalni sud za prekršaje i općinski sudovi počinju s radom danom postavljenja predsjednika Kantonalnog suda za prekršaje i općinskih prekršajnih sudova i sudija za prekršaje, a najkasnije 15. aprila l997. godine. Do dana početka sa radom prekršajni sudovi iz prethodnog stava, postavit će se predsjednik Kantonalnog suda za prekršaje i općinskih sudova i sudije za prekršaje, kao i donijeti propis o broju sudija za prekršaje Kantonalnog suda za prekršaje i općinskih sudova.
Član 201.
Primopredaja predmeta, neutrošenih novčanih sredstava, opreme, registraturskog materijala i arhivske građe iz dosadašnje nadležnosti organa za prekršaje izvršit će se na način utvrđen Zakonom o prekršajima kojima se povređuju fed eralni propisi ("Službene novine Federacije BiH", broj 9/96).
Član 202.
Odredbe o kaznama i zaštitnim mjerama koje su predviđene za prekršaje u kantonalnim i drugim propisima donesenim do dana stupanja na snagu Zakona o prekršajima ("Službene novine Kantona Sarajevo", broj 3/97) uskladit će se u roku od šest mjeseci u odnosu na visinu kazne, odnosno zaštitne mjere sa kaznama odnosno zaštitnim mjerama propisanim tim zakonom. Dok se ne izvrši usklađivanje propisa u skladu sa prethodnim stavom, kazne i zaštitne mjere predviđene za prekršaje u kantonalnim i drugim propisima donesenim do dana stupanja na snagu Zakona o prekršajima ("Službene novine Kantona Sarajevo", broj 3/97) ne mogu se izricati preko najveće mjere kazne, odnosno vrste zaštitne mjere određene ovim zakonom. Odredba stava 2. ovog člana primjenjivat će se i na zatečene propise iz oblasti prekršaja, koji se primjenjuju do donošenja novih propisa.
Član 203.
Prekršajni postupak u kome do dana početka ra da prekršajnog suda ne bude doneseno pravosnažno rješenje o prekršaju završit će se po odredbama Zakona o prekršajima ("Službene novine Kantona Sarajevo", broj 3/97). Na zahtjev za ponavljanje postupka, zahtjev za sudsku zaštitu i zahtjev za zaštitu zakonitosti zbog prekršaja, a koji je podnesen do dana početka ra da prekršajnog suda i o njemu nije odlučeno, primjenit će se odredbe Zakona o prekršajima ("Službene novine Kantona Sarajevo", broj 3/97). Rješenje o prekršaju koje je postalo pravosnažno prije početka primjene Zakona o prekršajima ("Službene novine Kantona Sarajevo", broj 3/97), izvršit će se po propisima koji su tog dana bili na snazi.
Član 204.
Predsjednik Kantonalnog suda za prekršaje, odnosno općinskog suda za prekršaje, donijet će u roku od 20 dana od početka ra da prekršajnog suda, pravilnik o unutrašnjoj organizaciji prekršajnog suda.
Član 205.
Do donošenja propisa, koje po odredbama Zakona o prekršajima ("Službene novine Kantona Sarajevo", broj 3/97) donosi ministar pravde Kantona, primjenjivat će se postojeći propisi, ako nisu u suprotnosti sa tim zakonom. Propisi za čije je donošenje, po odredbama Zakona o prekršajima ("Službene novine Kantona Sarajevo", broj 3/97) ovlašten ministar pravde Kantona, donijet će se u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu tog zakona.
Član 206.
Ovlašćuje se ministar pravde Kantona da propiše: - orijentaciona mjerila za rad sudija za prekršaje, - organizaciju i način ukupnog poslovanja sudova za prekršaje, - troškove prekršajnog postupka.