Aktio

Zakon o medijima Kantona Sarajevo

Verzija 0

Izvorni tekst
Objavljeno
23. 07. 1998.
Stupila na snagu
31. 07. 1998.
Glasilo
Sl. novine KS 13/1998
Broj članova
80 članova

Algoritamski rekonstruisano - nije zvanični prečišćeni tekst.

Član 1.

Ovim zakonom uređuju se ostvarivanje slobode javnog izražavanja u Kantonu Sarajevo (u daljem tekstu: Kanton); osnivanje i izdavanje medija; prava i odgovornosti izdavača medija; prava i obaveze medija, izvora informacija, urednika i novinara; specifičnosti štampanih, odnosno elektronskih medija i ostvarivanje nadzora nad radom medija, te utvrđuju sankcije za kršenje zakona.

Član 2.

Definisanje pojmova MEDIJE, u smislu ovog zakona, čine štampa, programi radija i televizije i servisi novinskih agencija. Štampu, u smislu ovog zakona, čine dnevne i periodične novine, časopisi, revije i druge periodične publikacije. Programe radija i televizije, u smislu ovog zakona, čine informativni, obrazovni, kulturni, zabavni, propagandni i drugi programski sadržaji koje radio i televizijske organizacije javno emituju na odobrenoj frekvenciji, odnosno mreži. Servise novinskih agencija, u smislu ovog zakona, čine informacije koje prikupljaju, pripremaju, izdaju i distribuiraju novinske agencije. DRUGA SREDSTVA INFORMISANJA, u smislu ovog zakona, čine bilteni, leci, plakati, audio i video kasete, kompakt diskovi i druga štampana ili na drugi način proizvedena audiovizuelna i ostala sredstva u javnoj upotrebi, koja sadrže informacije. INFORMACIJA, u smislu ovog zakona, je vijest, podatak, tekst, fotografija, crtež, karikatura, film, usmeni izvještaj ili drugi prilog o nekom događaju, pojavi, osobi, predmetu ili djelatnosti, objavljen u mediju ili drugom sredstvu informisanja. Službena informacija, u smislu ovog zakona, je zvanična informacija iz djelokruga rada određenog pravnog lica. IZDAVAČ MEDIJA (u daljem tekstu: Izdavač), u smislu ovog zakona, je pravno lice registrovano kod nadležnog suda za obavljanje informativne djelatnosti, koje se bavi izdavanjem štampe i agencijskih servisa, odnosno emitovanjem programa radija i televizije. INFORMATIVNA DJELATNOST, u smislu ovog zakona, obuhvata novinsko-izdavačku, radio-televizijsku i djelatnost novinskih agencija.

Član 3.

Sloboda javnog izražavanja Garantuje se sloboda javnog izražavanja. Sloboda javnog izražavanja uključuje slobode: izražavanja mišljenja, prikupljanja, istraživanja, objavljivanja i prenosa informacija i ideja; štampanja i distribucije štampe i drugih sredstava informisanja; proizvodnje i emitovanja programa radija i televizije; primanja informacija i ideja i osnivanja pravnih lica za obavljanje informativne djelatnosti. Ostvarivanje slobode javnog izražavanja uključuje obaveze i odgovornosti i može, u skladu sa zakonom, podlijegati ograničenjima ili sankcijama, u interesu državne sigurnosti, teritorijalnog integriteta ili javne sigurnosti, radi spriječavanja nereda ili zločina, zaštite zdravlja, spriječavanje širenja povjerljivih informacija ili očuvanja autoriteta i nepristrasnosti sudstva. U sporovima o povredama slobode javnog izražavanja odlučuje nadležni sud.

Član 4.

Zabrana cenzure Nije dozvoljena cenzura informacija. Niko nema pravo zloupotrebom položaja ili na drugi način nezakonito ograničavati slobodu javnog izražavanja.

Član 5.

Zaštita privatnosti U ostvarivanju slobode javnog izražavanja, niko ne smije koristiti medije ili druga sredstva informisanja za ugrožavanje neprikosnovenog prava na privatnost osoba. Pravo iz prethodnog stava odnosi se na: privatni život - porodicu, stan, privatnu prepisku, fizički i moralni integritet, dostojanstvo, ugled i čast, objavljivanje privatnih fotografija, ukoliko nisu snimljene na javnim skupovima, kao i objavljivanje informacija pribavljenih prisluškivanjem ili na drugi nezakonit način, odnosno informacija koje osobe u povjerenju saopšte advokatima, ljekarima, vjerskim službenicima i drugim profesionalnim licima. Javne ličnosti imaju pravo na zaštitu privatnosti, osim u slučajevima koji su u vezi sa njihovim javnim životom. Javne ličnosti, u smislu ovog zakona, su osobe koje zauzimaju mjesto takvog interesa i uticaja da se mogu smatrati javnim ličnostima, kao što su nosioci javnih funkcija u tijelima i organima vlasti i drugi vršioci javnih dužnosti, zatim politički lideri, sportisti, glumci i sl.

Član 6.

II - OSNIVANJE I IZDAVANJE MEDIJA Osnivanje medija Komercijalne i nekomercijalne medije mogu osnivati fizička lica i pravna lica u svim oblicima svojine, u skladu sa zakonom. Komercijalne medije, u smislu ovog zakona, čine štampa i agencijski servisi koji se javno distribuiraju putem prodajne mreže ili pretplate, te programi privatnih radio i televizijskih organizacija, koji se javno emituju na odobrenoj frekvenciji, odnosno mreži. Nekomercijalne medije, u smislu ovog zakona, čine štampa i agencijski servisi čiji je sadržaj u vezi sa aktivnostima ili djelatnošću osnivača, koji se distribuiraju besplatno ili služe internom informisanju.

Član 7.

Javne medije kao "javne servise" za sve građane mogu osnivati pravna lica koja, radi obavljanja informativne djelatnosti, osnuju zakonodavna, odnosno predstavnička tijela vlasti, samostalno, zajednički ili u saradnji sa drugim fizičkim ili pravnim licima, u skladu sa zakonom.

Član 8.

Medij se osniva osnivačkim aktom. Osnivački akt sadrži: ime/naziv i prebivalište/sjedište osnivača medija, naziv medija, naziv i sjedište izdavača medija, programsku koncepciju, izvor i način finansiranja, ime i prezime glavnog urednika, jezik, pismo i početni tiraž, period izdavanja, odnosno vrijeme emitovanja i adresu štamparije, odnosno radiodifuzne stanice.

Član 9.

Izdavanje medija Štampu i agencijske servise mogu izdavati, odnosno programe radija i televizije mogu emitovati osnivači medija, nakon što se registruju ili izvrše doregistraciju kao izdavači medija, u skladu sa zakonom. Nekomercijalne medije mogu izdavati i pravna lica koja nisu registrovana kao izdavači medija.

Član 10.

Osnivač medija može koncesiju izdavanja medija povjeriti drugom izdavaču. U slučaju iz prethodnog stava, međusobna prava i odgovornosti regulišu se ugovorom.

Član 11.

III - PRAVA I ODGOVORNOSTI IZDAVAČA MEDIJA Upis u evidenciju medija Izdavač medija dužan je prije početka izdavanja štampe i agencijskih servisa, odnosno prije početka emitovanja programa radija i televizije, izvršiti upis medija u evidenciju medija. Izdavač elektronskog medija dužan je prije početka emitovanja programa od nadležnog organa obezbijediti i licencu za korištenje frekvencije, odnosno mreže. Licenca nije potrebna izdavaču koji želi proizvoditi program bez namjere da ga sam emituje.

Član 12.

Evidenciju medija vodi Ministarstvo Kantona nadležno za poslove informisanja (u daljem tekstu: Ministarstvo). Način vođenja evidencije medija utvrđuje posebnim aktom ministar Ministarstva iz prethodnog stava (u daljem tekstu: Ministar).

Član 13.

Medij se upisuje u evidenciju medija na osnovu prijave, koju podnosi ovlašteno lice izdavača. Uz prijavu se prilaže osnivački akt medija i izvod iz sudskog registra izdavača.

Član 14.

Ministarstvo je dužno, na bazi podnesene prijave iz prethodnog člana, izvršiti upis medija u evidenciju i rješenje o upisu dostaviti izdavaču u roku od 7 dana od dana podnošenja prijave ili u istom roku pozvati izdavača da dopuni nepotpunu prijavu. Ako to ne učini, smatraće se da je medij upisan u evidenciju medija. Ministarstvo će brisati medij iz evidencije medija ako izdavanje štampanog medija, odnosno emitovanje programa radija i televizije ne počne u roku od šest mjeseci od dana upisa u evidenciju, ili ako nadležni organ oduzme radio i televizijskoj organizaciji licencu za korištenje frekvencije.

Član 15.

Izdavač je dužan o svakoj promjeni podataka iz akta o osnivanju, kao i o odluci o prestanku izdavanja medija obavijestiti Ministarstvo radi evidentiranja nastale promjene, odnosno radi brisanja medija iz evidencije, u roku od 15 dana od dana nastajanja promjene, odnosno od dana donošenja odluke o prestanku izdavanja, odnosno emitovanja medija.

Član 16.

Izdavač je odgovoran za ostvarivanje utvrđene programske koncepcije i za materijalno-tehničku osnovu medija, u skladu sa zakonom. Izdavač je odgovoran i za sve posljedice koje prouzrokuje izdavanjem medija, odnosno emitovanjem programa radija i televizije, u skladu sa zakonom.

Član 17.

Donacije Izdavač može animirati donatore za pružanje podrške mediju na bazi donacija. Donatori ne mogu uslovljavati programsku koncepciju i uređivačku politiku medija.

Član 18.

IV - PRAVA I OBAVEZE MEDIJA, IZVORA INFORMACIJA, UREDNIKA I NOVINARA Uređivačka nezavisnost Mediji su slobodni u utvrđivanju i provođenju uređivačke politike, u skladu sa programskom koncepcijom osnivača. Uređivanje medija bazira se na poštivanju profesionalnih i etičkih standarda.

Član 19.

U ostvarivanju slobode iz prethodnog člana mediji su dužni: - služiti javnom interesu i doprinositi formiranju slobodnog javnog mišljenja, - objavljivati tačne, nepristrasne i objektivne informacije zasnovane na provjerenim činjenicama, - doprinositi promoviranju vrijednosti demokratije, političkog pluralizma, tolerancije i razumijevanja, - poštovati ljudsko dostojanstvo i fundamentalna prava drugih i - biti otvoreni i dostupni za različita mišljenja i poglede od interesa za javnost.

Član 20.

Pristup informacijama i događajima od javnog interesa Mediji imaju pravo pristupa, pod jednakim uslovima, svim događajima i informacijama od javnog interesa, u skladu sa zakonom i na zakonu zasnovanim aktima, a posebno: - raspravama zakonodavnih i predstavničkih tijela vlasti i organa izvršne i sudske vlasti i službenim informacijama iz djelokruga rada svih organa vlasti (u daljem tekstu: državne institucije), - službenim informacijama iz djelokruga rada javnih preduzeća, javnih ustanova i drugih javnih službi (u daljem tekstu: javne institucije), - službenim informacijama iz djelokruga rada ostalih fizičkih i pravnih lica u slučajevima kada javnost pokaže poseban interes za objavljivanje tih informacija, a posebno ako se razotkrivaju pojave i ponašanja koja narušavaju ekologiju, javno zdravlje ili javnu bezbjednost, - kulturnim, sportskim i drugim događajima i skupovima, koji su od javnog interesa.

Član 21.

Državne i javne institucije dužne su poslovnikom o radu ili posebnim aktom urediti način ostvarivanja javnosti rada, te odrediti osobe ovlaštene za davanje službenih informacija za javnost. Pristup medija službenim informacijama iz djelokruga rada pravosudnih organa, fotografisanje i snimanje istražnog i sudskog postupka i učesnika u postupku ostvaruje se na način i pod uslovima utvrđenim zakonom kojim se reguliše sudski postupak. Organizatori kulturnih, sportskih i drugih događaja i skupova koji su od javnog interesa dužni su, na zahtjev redakcije medija, omogućiti novinarima, fotoreporterima i snimateljima besplatan pristup događajima koje organizuju, u cilju informisanja javnosti.

Član 22.

Ovlaštene osobe, odnosno nosioci funkcija i odgovorna lica u državnim i javnim institucijama dužni su na zahtjev novinara ili redakcije dati traženu službenu informaciju i odgovorni su za tačnost podataka sadržanih u informaciji koju daju za javnost. Osobe iz prethodnog stava mogu davati medijima službene informacije samoinicijativno putem press-konferencija, saopštenja, obavještenja ili informacija za javnost, ili na drugi način, vodeći računa da ne povrijede pravo medija na ravnopravan pristup informacijama.

Član 23.

Ovlaštene osobe ne smiju davati za javnost službene informacije koje se smatraju tajnom, a čija je tajnost utvrđena zakonom ili na zakonu zasnovanim aktom. Osobe iz stava 1. ovog člana imaju pravo uskratiti pristup službenoj informaciji čije bi objavljivanje moglo uticati na državnu bezbjednost ili odbranu, ili bi ugrozilo međunarodne odnose, sprovođenje zakona, javnu bezbjednost, privatnost ili poslovnu tajnu.

Član 24.

Objavljivanje saopštenja Mediji informativnog karaktera su dužni na zahtjev organa vlasti bez odlaganja i bez nadoknade objaviti saopštenje o činjenicama čije je objavljivanje hitne prirode i od posebnog značaja za građane, a posebno o opasnostima po život i zdravlje ljudi, njihovu imovinu, bezbjednost zemlje i javni red i mir.

Član 25.

Objavljivanje ispravke Medij je dužan objaviti ispravku objavljene netačne informacije kojom je učinjena povreda dostojanstva, ugleda, časti, drugog prava ili interesa fizičkog ili pravnog lica. Ispravka se mora objaviti besplatno, bez izmjena i dopuna, u istom dijelu medija i na isti način na koji je objavljena informacija na koju se ispravka odnosi i to u prvom, a najkasnije u drugom broju štampe, odnosno informativnoj emisiji radija ili televizije, po prijemu ispravke. Nije dozvoljeno istovremeno objavljivati komentar ispravke. Ako su informaciju na koju je data ispravka objavili drugi mediji, isti su dužni prenijeti objavljenu ispravku.

Član 26.

Ispravka se mora zasnivati isključivo na činjenicama. Ispravka mora biti prezentirana u pisanoj formi i potpisana od zainteresirane strane ili njenog pravnog zastupnika. Ako je lice na koje se odnosi objavljena informacija umrlo, pravo da zahtijeva objavljivanje ispravke imaju njegova djeca, bračni drug, roditelj, braća i sestre. Objavljivanje ispravke može zahtijevati i pravno lice, ako se informacija odnosi na rad umrlog u vezi s tim pravnim licem.

Član 27.

Ako medij odbije objavljivanje ispravke ili je ne objavi na način predviđen ovim zakonom, podnosilac ispravke ima pravo da protiv glavnog urednika podnese tužbu nadležnom sudu na čijem se području nalazi sjedište, odnosno prebivalište podnosioca ispravke. Tužba se podnosi u roku od 15 dana od dana isteka roka za objavljivanje ispravke. Pravosnažnu presudu, kojom se naređuje objavljivanje ispravke, sud će odmah dostaviti glavnom uredniku medija.

Član 28.

Medij može odbiti objavljivanje ispravke ako: - ispravka ne sadrži činjenice u vezi sa navodima iznesenim u spornoj informaciji, - sadržaj ispravke može uzrokovati odgovornost glavnog urednika predviđenu zakonom, - je ispravka nesrazmjerno duža od sporne informacije ili njenog dijela na koju se ispravka odnosi, - je istinitost navoda u objavljenoj informaciji utvrđena pravosnažnim aktom nadležnog organa, - je ispravka podnesena po isteku 30 dana od dana objavljivanja informacije, - zahtjev za objavljivanje ispravke nije podnijelo ovlašteno lice.

Član 29.

Ako ovim zakonom nije drukčije određeno, u sporovima radi objavljivanja ispravke informacije shodno se primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku.

Član 30.

Objavljivanje odgovora Medij je dužan bez naknade objaviti odgovor na objavljenu informaciju kojom je, zbog nepotpunih činjenica, oštećeno fizičko ili pravno lice, ako se tim odgovorom bitno dopunjuju činjenice iz objavljene informacije u pogledu istinitosti i objektivnosti. Pravo na odgovor isključuje se kod tačnih izvještaja sa sjednica zakonodavnih i predstavničkih tijela vlasti i sudova. Objavljivanje odgovora vrši se u skladu sa odredbama ovog zakona o ispravci.

Član 31.

Objavljivanje reklama Reklama, u smislu ovog zakona, podrazumijeva svaku plaćenu ili na drugi način nadoknađenu ekonomsko-propagandnu poruku, oglas ili drugu obavijest objavljenu u mediju u cilju promocije prodaje, kupovine ili iznajmljivanja proizvoda ili usluga, ili podržavanje ideja, odnosno stvaranje nekog drugog efekta, koji želi da postigne naručilac ekonomsko-propagandne poruke, oglasa ili obavijesti.

Član 32.

Reklame se objavljuju u skladu sa ovim zakonom i uređivačkom politikom medija. Reklame se moraju na jasan i uočljiv način označiti vizuelnim ili akustičkim sredstvima i odvojiti od drugih sadržaja medija. Reklame, a posebno one u kojima se predstavljaju maloljetne osobe, ne smiju sadržavati nasilje, pornografiju ili druge sadržaje koji mogu uzrokovati povredu zdravlja, mentalni ili fizički razvoj maloljetnih osoba. Nije dozvoljeno objavljivanje reklama proizvoda i usluga čije je reklamiranje zabranjeno posebnim zakonima. Reklame se objavljuju na jeziku na kome se medij izdaje/emituje, a ako se objavljuju na stranom jeziku, obavezno je i objavljivanje njihovog prevoda. Za objavljivanje reklama u skladu sa zakonom odgovoran je glavni urednik.

Član 33.

Navođenje izvora informacija Medij je dužan uz informaciju koju prenosi iz drugog domaćeg ili inostranog medija naznačiti izvor informacije. Ukoliko je poznat autor informacije koja se prenosi, obavezno je navođenje imena i prezimena autora.

Član 34.

Obaveza čuvanja tekstova i audio-video snimaka Medij je dužan čuvati tekstove i audio-video snimke koji sadrže informacije 30 dana od dana objavljivanja. Na zahtjev zainteresovanih lica, medij je dužan omogućiti uvid u objavljene tekstove i audio-video snimke radi ostvarivanja legalnih prava zainteresovanih lica na ispravku ili odgovor, odnosno drugih zakonom utvrđenih prava. U slučaju pokretanja sudskog postupka, sporni tekst ili audiovideo snimak mora se čuvati sve dok se sudski postupak ne okonča.

Član 35.

Glavni urednik i urednici Medij mora imati glavnog urednika. Medij može imati i više urednika za pojedina izdanja ili rubrike, odnosno za pojedine programe radija i televizije.

Član 36.

Glavni urednik imenuje se i razrješava na način i u postupku utvrđenom općim aktom izdavača. Za glavnog urednika javnog medija može se imenovati osoba koja pored općih uslova predviđenih zakonom, ispunjava i posebne uslove: da je profesionalna i stručna, da je državljanin Bosne i Hercegovine i da ima stalno prebivalište na području Bosne i Hercegovine.

Član 37.

Glavni urednik odgovoran je, u skladu sa zakonom, za sve informacije objavljene u mediju, osim saopštenja iz člana 24. ovog zakona. Ako medij nema urednike pojedinih izdanja ili rubrike, odnosno programa, glavni urednik odgovoran je i za uredničku obradu objavljenih informacija. Urednici pojedinih izdanja ili rubrika, odnosno programa odgovorni su za informacije objavljene u dijelu medija koji uređuju i za uredničku obradu objavljenih informacija.

Član 38.

Novinari Novinar, u smislu ovog zakona, je profesionalno lice koje prikuplja i obrađuje podatke i priprema informacije za medije, koje je zaposleno kod izdavača ili koje živi od svog novinarskog rada, odnosno koje radi u informativnoj službi državne ili javne institucije ili drugog pravnog lica. Prava i odgovornosti novinara utvrđuju se zakonom, općim aktom izdavača, kolektivnim ugovorom i novinarskim kodeksom. Općim aktom se posebno uređuje sloboda rada i odgovornost novinara. Načela općeg akta utvrđuju se kolektivnim ugovorom.

Član 39.

Novinar je dužan pridržavati se provjerenih činjenica u svim oblicima novinarskog izražavanja i poštovati profesionalne i etičke standarde. Novinar je odgovoran za istinitost navoda i činjenica u objavljenoj informaciji čiji je autor, kao i za tačnost prenošenja informacije koju je dobio od izvora informacija.

Član 40.

Novinar ima slobodu pri selekciji činjenica, slobodu i autonomnost u obradi, odnosno oblikovanju informacije i slobodu interpretiranja događaja, uz poštivanje istine i prava javnosti na istinu. Novinar ima pravo izražavati mišljenje o svim događajima, pojavama, osobama, predmetima i djelatnostima, uz poštivanje istine i prava javnosti na istinu. Novinar ima pravo, bez ikakvih posljedica, odbiti napisati, odnosno pripremiti ili učestvovati u pripremi informacije, teksta ili priloga čiji je sadržaj u suprotnosti sa odredbama ovog zakona, profesionalnim standardima i novinarskom etikom. Novinar ima pravo štititi povjerljivost izvora informacija do kojih je došao istraživanjem. Otkrivanje izvora može naložiti samo nadležni sud i to samo u slučaju ako se time spriječava zločin protiv života.

Član 41.

Informacija čiji je sadržaj bitno promijenjen u postupku uredničke obrade ili čiji je smisao bitno promijenjen naslovom, ne smije se objaviti pod imenom ili pseudonimom novinara bez njegove saglasnosti. Za informaciju objavljen suprotno prethodnom stavu odgovara glavni urednik, odnosno urednik rubrike ili programa. Ako je informacijom objavljenim suprotno stavu 1. ovog člana povrijeđen ugled novinara, novinar može zahtijevati nadoknadu štete.

Član 42.

Odgovornost za štetu Ako se neistinitom informacijom objavljenom u mediju nanese drugome materijalna ili nematerijalna šteta, istu je dužan nadoknaditi izdavač medija. U sporovima radi nadoknade štete tužba se podnosi nadležnom sudu na čijem području tužitelj ima sjedište, prebivalište ili boravište, ili nadležnom sudu na čijem je području štetna radnja učinjena. Tužba se podnosi u roku i na način predviđen odredbama Zakona o parničnom postupku. Visinu novčane nadoknade materijalne štete utvrđuje nadležni sud, ukoliko se stranke pred sudom sporazumno ne dogovore o visini nadoknade. Nematerijalna šteta nadoknađuje se javnim objavljivanjem ispravke i izvinjenjem, te isplatom pravične novčane nadoknade.

Član 43.

Izdavač medija se oslobađa odgovornosti za štetu ako je informacija kojom je šteta učinjena: - tačan izvještaj sa rasprave na sjednici tijela ili organa vlasti ili javnog skupa, ili je prenesena iz javnog dokumenta, ukoliko se ne radi o podacima čija je tajnost propisana zakonom, ili podacima o maloljetnim osobama, ili informacijama pribavljenim na nezakonit način; - autorizovani intervju; - zasnovana na istinitim činjenicama i - originalna fotografija oštećene osobe snimljena na javnom mjestu.

Član 44.

Ako je informacija kojom je učinjena šteta iz člana 42. ovog zakona preuzeta od novinske agencije, drugog medija ili organa vlasti, a njen smisao nije promijenjen uredničkom obradom, za štetu su solidarno odgovorni izdavač medija i izvor informacije. U slučaju iz prethodnog stava, izdavač ima pravo zatražiti od izvora informacije nadoknadu isplaćeg iznosa. Pravo iz stava 2. ovog člana zastarjeva u skladu sa općim propisom.

Član 45.

Ako je novinar, glavni urednik ili urednik namjerno ili zbog grube nepažnje prouzrokovao štetu iz člana 42. ovog zakona, izdavač medija ima pravo zatražiti od novinara, glavnog urednika ili urednika nadoknadu isplaćenog iznosa. Pravo iz prethodnog stava zastarjeva u skladu sa općim propisom.

Član 46.

Izdavač je dužan u prvom sljedećem broju štampe, odnosno prvoj informativnoj emisiji radija ili televizije, objaviti bez komentara cijelu pravosnažnu presudu kojom je osuđen na nadoknadu štete.

Član 47.

V - SPECIFIČNOSTI ŠTAMPANIH MEDIJA Impresum Na svakom primjerku štampe mora biti naznačen impresum: ime/naziv i prebivalište/sjedište osnivača; naziv i sjedište izdavača; naziv štamparije; ime i prezime glavnog urednika; mjesto i godina štampanja i broj i datum rješenja o upisu u evidenciju medija. Odredba iz prethodnog stava ne odnosi se na štampu koja se štampa ili umnožava po narudžbi inostranog naručioca radi distribucije u inostranstvu.

Član 48.

Obaveza dostavljanja štampe Izdavač, odnosno štampar dužan je po jedan primjerak štampe dostavljati Ministarstvu i Federalnom ministarstvu obrazovanja, nauke, kulture i sporta i 10 primjeraka Narodnoj i univerzitetskoj biblioteci Bosne i Hercegovine, radi arhiviranja.

Član 49.

Distribucija štampe Distribucija štampe je slobodna. Distribucija štampe može se ograničiti ili zabraniti samo pod uslovima i u slučajevima utvrđenim zakonom.

Član 50.

Distribucija štampe vrši se putem prodajne mreže izdavača ili putem prodajne mreže pravnog lica registrovanog za distribuciju štampe (u daljem tekstu: distributer). Ukoliko se distribucija vrši putem prodajne mreže distributera, međusobni odnosi između izdavača i distributera regulišu se ugovorom.

Član 51.

Distributer je obavezan u svojoj prodajnoj mreži obezbijediti ravnopravan tretman štampe svih izdavača iz Bosne i Hercegovine, sa kojima sklopi ugovor o poslovnoj saradnji. U slučaju kršenja odredbe iz prethodnog stava, izdavač ostvaruje svoja prava u skladu sa zakonom i ugovorom.

Član 52.

Distribucija štampe može se vršiti i posredstvom uličnih prodavača - kolportera. Kolporter mora posjedovati kolportersku iskaznicu. Evidencija kolportera i izdavanje kolporterske iskaznice ovim zakonom prenosi se na općinskog načelnika.

Član 53.

Način vođenja evidencije kolportera propisuje općinski načelnik. Zahtjev za upis, odnosno brisanje kolportera u evidenciji kolportera podnosi ovlašteno lice izdavača. Općinski načelnik je dužan obezbijediti da se u roku od pet dana od dana podnošenja zahtjeva, izvrši upis kolportera u evidenciju i izda kolporterska iskaznica.

Član 54.

Distribucija štampe sa pornografskim sadržajima vrši se u skladu sa posebnim aktom, koji donosi Ministar. Pornografski sadržaj, u smislu ovog zakona, predstavlja nepristojni, bludni, bestidni, štetni i razvratni tekst, crtež, fotografija, film ili spot.

Član 55.

Zabranjena je distribucija štampe kojom se: - ugrožava državna bezbjednost ili teritorijalni integritet zemlje, - podstiče rasna, etnička ili vjerska mržnja ili netrpeljivost, - podstiče vršenje krivičnih djela i - propagira ili podržava akt protiv čovječnosti.

Član 56.

Izricanje zabrane iz prethodnog člana, kao i u slučaju kršenja akta iz člana 54. ovog zakona, vrši nadležni sud na čijem području se štampa distribuira. Privremenu zabranu izriče nadležni tužilac. Rješenje o privremenoj zabrani tužilac je dužan dostaviti Ministarstvu unutrašnjih poslova Kantona. O izricanju privremene zabrane tužilac obavještava Ministarstvo.

Član 57.

O pravosnažnom rješenju, kojim se na osnovu ovog zakona izriče zabrana distribucije štampe izdavač štampe dužan je obavijestiti javnost u roku od 24 sata.

Član 58.

Odredbe ovog zakona o zabrani distribucije štampe i o postupku izricanja zabrane shodno se primjenjuju i na elektronske medije i druga sredstva informisanja.

Član 59.

VI - SPECIFIČNOSTI ELEKTRONSKIH MEDIJA Programi radija i televizije Programi javnih radio i televizijskih organizacija se uređuju i pripremaju kao "javni servisi" za svo stanovništvo na području emitovanja. Oni moraju biti nepristrasni, raznovrsni i sadržajno izbalansirani i odražavati jezičku, etničku i kulturnu raznolikost područja na kojem se emituju. Programi iz stava 1. ovog člana treba da doprinose unapređivanju razumijevanja i tolerancije među ljudima različite etničke i vjerske pripadnosti, afirmaciji političkog pluralizma i demokratskih sloboda, poštivanju mišljenja i uvjerenja drugih, podizanju nivoa obrazovanosti stanovništva, razvoju ekološke svijesti, promociji vrijednosti kulture i nauke i razvoju kulturnog i umjetničkog stvaralaštva. U televizijskim programima iz stava 1. ovog člana nije dozvoljeno emitovanje igranih filmova ili drugih emisija koje sadrže pornografiju i programa koje mogu nanijeti štetu zdravlju, mentalnom ili fizičkom razvoju maloljetnih osoba.

Član 60.

U cilju zaštite interesa javnosti u odnosu na utvrđivanje programa javnih radio i televizijskih organizacija, javne radio i televizijske organizacije formiraju programske savjete. Programski savjet sačinjavaju stručnjaci koji imaju iskustvo iz oblasti medija, kulture, nauke, umjetnosti i religije. Programski savjet treba da po strukturi odražava etnički sastav stanovništva područja na koje se program emituje. Prava i odgovornosti Programskog savjeta bliže se uređuju općim aktom radio i televizijske organizacije. Pored savjetodavne uloge, Programski savjet nadgleda poštivanje utvrđenih programskih odgovornosti u javnom mediju i u slučaju povreda može naložiti njihovo prekidanje i poduzimanje mjera da se povrede dalje ne dešavaju. Programski savjet ne može revidirati programske emisije prije nego se one emituju.

Član 61.

Opći programi komercijalnih radio i televizijskih organizacija (u daljem tekstu: opći programi) moraju biti nepristrasni, sadržajno izbalansirani i odražavati sveukupnu raznolikost područja na kojem se emituju. Opći programi, u smislu ovog zakona, su neprofitni programi koji u ukupnom dnevnom programu sadrže informacije o kulturnim, vjerskim, sportskim i drugim događajima i političkim i drugim novostima koje imaju specifičan značaj za područje emitovanja. Opći programi mogu jednim svojim dijelom vršiti i javnu funkciju, o čemu radio i televizijske organizacije i nadležni državni organi mogu sklapati posebne sporazume. U općim televizijskim programima nije dozvoljeno emitovanje igranih filmova ili drugih emisija koje sadrže pornografiju. Filmovi i emisije koji sadrže pornografiju mogu se emitovati samo u kodiranom obliku. Emitovanje programskih sadržaja koji mogu nanijeti štetu zdravlju, mentalnom ili fizičkom razvoju maloljetnih osoba u općim televizijskim programima dozvoljeno je samo u periodu između 24,00 i 05,00 sati. Tokom cijelog trajanja navedeni sadržaji moraju biti označeni vizuelnim simbolom.

Član 62.

Pravo na kratke izvještaje i izvode U programima javnih i komercijalnih radio i televizijskih organizacija mogu se bez plaćanja nadoknade emitovati kratki izvještaji o kulturnim, sportskim i drugim događajima koji su od interesa za javnost. Kratki izvještaji ne mogu trajati duže od vremena potrebnog da se informacija o događaju prenese kao vijest, osim u slučaju kada organizator događaja dozvoli da ovi izvještaji traju duže. U redovnim vijestima programa radija i televizije mogu se bez nadoknade davati izvodi iz direktnih prenosa kulturnih, sportskih i drugih događaja koje vrše druge radio i televizijske organizacije, koji ne mogu trajati duže od 90 sekundi.

Član 63.

Emitovanja za treća lica Javne i komercijalne radio i televizijske organizacije dužne su, u skladu sa izbornim zakonom, u toku izborne kampanje omogućiti političkim strankama i kandidatima, pod ravnopravnim uslovima, odgovarajuće programske termine za predstavljanje izbornih programa i kandidata, uz pravo na nadoknadu minimalnih troškova nastalih po tom osnovu. Emitovanje izbornih spotova političkih stranaka i kandidata vrši se u skladu sa izbornim zakonom, po cjenovniku za objavljivanje radio i televizijskih reklama. Pojedinosti iz st. 1. i 2. ovog člana regulišu se pravilima radio i televizijskih organizacija. Političke stranke i kandidati kojima se odobre termini za emitovanje u skladu sa st. 1. i 2. ovog člana snose odgovornost za sadržaj emitovanog programa. Ukoliko sadržaji koji su predmet ovog člana na očit i ozbiljan način vrijeđaju primjenjivo pravo, radio i televizijska organizacija može odbiti njihovo emitovanje.

Član 64.

Objavljivanje radio i televizijskih reklama U programima javnih radio i televizijskih organizacija reklame se objavljuju umetanjem između pojedinih programskih emisija. Ako se programske emisije sastoje iz autonomnih dijelova, kao i u sportskim programima, predstavama i slično strukturiranim događajima koji sadrže pauze, reklame se mogu umetati između dijelova ili u pauzama, te u "krolu" i "rolu" sportskih i sličnih programa. Vrijeme reklamiranja u programu javne televizije ne može prelaziti 8% dnevnog vremena emitovanja, niti 8 minuta u bilo kom satu programa, a direktna ponuda javnosti za prodaju, kupovinu ili iznajmljivanje proizvoda ili usluga (telešop) ne može prelaziti 30 minuta dnevno. Vrijeme reklamiranja u programu javnog radija ne može prelaziti 90 minuta dnevno, niti 10 minuta u bilo kom satu programa.

Član 65.

U općim programima komercijalnih radio i televizijskih organizacija reklame se objavljuju umetanjem između pojedinih programskih emisija, a mogu se objavljivati i prekidanjem programskih emisija, na takav način da cjelovitost i kvalitet programa i prava nosioca prava ne budu oštećeni. U programima koji se sastoje iz autonomnih dijelova ili u sportskim i slično strukturiranim događajima i predstavama, koji sadrže pauze i prekide, reklame se objavljuju umetanjem između autonomnih dijelova, u "krolu" i "rolu" i u pauzama i prekidima sportskih i sličnih događaja i predstava. Dnevne informativne emisije čija dužina prelazi 30 minuta i igrani filmovi mogu se prekidati reklamama tek nakon 30-minute trajanja. Nije dozvoljeno prekidati reklamama programe u kojima se prenose vjerski ceremonijali. Vrijeme reklamiranja u općem programu komercijalne televizije ne može prelaziti 20% dnevnog vremena emitovanja, niti 15 minuta u bilo kom satu programa, a direktna ponuda javosti za prodaju, kupovinu ili iznajmljivanje proizvoda ili usluga (telešop) ne može pelaziti 60 minuta dnevno. Vrijeme reklamiranja u općem programu komercijalnog radija ne može prelaziti 20 minuta u svakom punom satu. Vremenska ograničenja u reklamiranju ne odnose se na specijalizovane programe radija i televizije, registrovane za objavljivanje reklama.

Član 66.

Sponzorstvo Sponzorstvom u smislu ovog zakona smatra se svaki dobrovoljni prilog fizičkog ili pravnog lica, koje nije aktivno angažovano u finansiranju i emitovanju programa, koji se daje u cilju promoviranja imena, zaštićenog znaka ili imidža tog lica. Sponzorisani programi, odnosno emisije moraju se jasno označiti na početku i na kraju emitovanja, za što je odgovoran glavni urednik. Sponzorisanje emisija vijesti i programa o tekućim događajima nije dozvoljeno. Sponzor ne može uticati na sadržaj i raspored sponzorisanog programa na način koji bi uticao na odgovornost i uredničku nezavisnost medija.

Član 67.

Finansiranje Komercijalne radio i televizijske organizacije finansiraju se iz komercijalnih prihoda od reklamiranja i usluga za treća lica, prihoda od emitovanja vlastitog programa putem kablovske mreže, sponzorstva, donacija i drugih prihoda. Osnovni izvor finansiranja javnih radio i televizijskih organizacija je radio-televizijska pretplata ili taksa koju propiše zakonodavno, odnosno predstavničko tijelo vlasti, dopunjen prihodima od reklama, usluga za treća lica, dotacija osnivača, sponzorstva, donacija i drugim prihodima. Javne radio i televizijske organizacije dužne su na početku svake kalendarske godine javno objavljivati izvore finansiranja i iznos prihoda po svakom izvoru za prethodnu kalendarsku godinu.

Član 68.

VII - NADZOR NAD RADOM MEDIJA Nadzor nad zakonitošću rada medija u Kantonu vrši Ministarstvo, na način predviđen zakonom. Nadzor nad poštivanjem tehničkih uslova i standarda emisione i prenosne opreme radio i televizijskih organizacija i kontrolu frekvencijskog spektra vrši Ministarstvo nadležno za oblast telekomunikacija u Kantonu. Poštivanje međunarodnih i uobičajenih profesionalnih standarda, novinarske etike i drugih pravila i kriterija profesije prate redakcije medija, izdavači i profesionalna udruženja, direktno ili putem posebnog tijela, i protiv prekršioca normi iniciraju ili poduzimaju odgovarajuće mjere.

Član 69.

VIII - KAZNENE ODREDBE Novčanom kaznom od 1.000 do 10.000 KM kaznit će se za prekršaj izdavač medija ako: 1. počne izdavanje medija prije upisa u evidenciju medija i prije obezbjeđivanja licence za frekvenciju, odnosno mrežu, za elektronske medije (član 11.), 2. o promjeni podataka iz akta o osnivanju ili o prestanku izdavanja ne obavijesti nadležni organ u skladu sa članom 15., 3. medij bez odlaganja ne objavi saopštenje o činjenicama čije je objavljivanje hitne prirode (član 24.), 4. štampani medij ne sadrži podatke iz impresuma (član 47.). Za prekršaje iz prethodnog stava kaznit će se odgovorno lice izdavača novčanom kaznom od 400 do 2.000 DEM.

Član 70.

Novčanom kaznom od 500 do 2.500 KM kaznit će se za prekršaj izdavač medija, ako: 1. za informaciju prenesenu iz drugog medija ne navede izvor informacije (član 33.), 2. ne čuva objavljene tekstove i audio-video snimke 30 dana ili ne udovolji zahtjevu za uvid u objavljenu informaciju (član 34.), Za prekršaj iz prethodnog stava kaznit će se i odgovorno lice izdavača novčanom kaznom od 200 do 1.000 KM.

Član 71.

Novčanom kaznom od 500 do 2.500 KM kaznit će se za prekršaj javna institucija ako ne usvoje akt kojim se reguliše način ostvarivanje javnosti rada i ako ne odrede ovlaštene osobe za davanje informacija (član 21. stav 1.), Za prekršaj iz prethodnog stava kaznit će se odgovorno lice u javnoj instituciji ili u organu vlasti novčanom kaznom od 200 do 1.000 KM.

Član 72.

Novčanom kaznom od 200 do 1.000 KM kaznit će se za prekršaj glavni urednik ako: 1. odbije da objavi ispravku objavljene netačne informacije u skladu sa članom 25., 2. ne objavi odgovor na objavljenu nepotpunu informaciju u skladu sa članom 30, 3. krši odredbe ovog zakona o objavljivanju reklama (čl. 32, 64. i 65.), 4. krši odredbe ovog zakona o sponzorstvu (član 66. st. 2. i 3.).

Član 73.

Novčanom kaznom od 500 do 2.000 KM kaznit će se za prekršaj izdavač medija ako: 1. izdaje medij koji nema glavnog urednika (član 35 stav 1.), 2. za glavnog urednika javnog medija imenuje osobu suprotno članu 36. stav 2. 3. ne objavi presudu kojom je osuđen na nadoknadu štete (član 46.) 4. ne obavijesti javnost o pravosnažnom sudskom rješenju kojim se izriče zabrana distribucije štampe, odnosno emitovanja programa (član 57). Za prekršaj iz prethodnog stava kaznit će se i odgovorno lice izdavača novčanom kaznom od 200 do 800 KM.

Član 74.

Novčanom kaznom od 500 do 2.000 KM kaznit će se za prekršaj izdavač, odnosno štampar, ako ne dostavi određen broj primjeraka štampe u skladu sa odredbama člana 48. ovog zakona. Za prekršaj iz prethodnog stava kaznit će se i odgovorno lice izdavača, odnosno štampara novčanom kaznom od 200 do 800 KM.

Član 75.

Novčanom kaznom od 500 do 2.000 KM kaznit će se za prekršaj izdavač, odnosno distributer štampe ako štampu sa pornografskim sadržajima distribuira suprotno odredbama akta iz člana 54. ovog zakona. Za prekršaje iz prethodnog stava kaznit će se prodavac štampe, odnosno kolporter, novčanom kaznom od 50 do 100 KKM. Sankcije za prekršaj iz stava 1. ovog člana shodno se primjenjuju i na izdavače i distributere drugih sredstava informisanja.

Član 76.

Novčanom kaznom od 1.000 do 3.000 KM kaznit će se za prekršaj radio i televizijska organizacija, ako: 1. u programu javne televizije emituje filmove ili druge emisije koje sadrže pornografiju ili druge programske sadržaje koji mogu nanijeti štetu zdravlju, mentalnom ili fizičkom razvoju maloljetnih osoba (član 59. stav 3.) 2. u općem programu komercijalne televizije emituje filmove i druge emisije koje sadrže pornografiju, odnosno sadržaje koji mogu nanijeti štetu razvoju maloljetnih osoba suprotno članu 61. st. 4. i 5. 3. u toku izborne kampanje ne omogući političkim strankama i kandidatima pod ravnopravnim uslovima termine za predstavljanje izbornih programa u skladu sa članom 63., 4. na početku godine javno ne objavi podatke o izvorima finansiranja javnog radija i televizije (član 67. stav 3.). Za prekršaj iz prethodnog stava kaznit će se odgovorno lice u radio televizijskoj organizaciji novčanom kaznom od 200 do 1.000 KM.

Član 77.

IX - PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE Izdavači medija čije je sjedište na području Kantona dužni su uskladiti svoje akte sa odredbama ovog zakona u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona.

Član 78.

Podzakonski akt iz člana 12. stav 2. Ministar će donijeti u roku od 30 dana, a akt iz člana 54. stav 1. u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona.

Član 79.

Danom stupanja na snagu ovog zakona, na području Kantona prestaje sa primjenom Zakon o javnom informisanju ("Službeni list SRBiH", broj 21/90).

Član 80.

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana obajvljivanja u "Službenim novinama Kantona Sarajevo".

Sudska praksa po ovom zakonu

1 odluka iz 1 člana

Sentence iz baze sudskapraksa.pravosudje.ba koje citiraju članove ovog zakona. Klik otvara odluku.

Sve verzije zakona

  1. Verzija 2 · 29. 05. 2009. · Službene novine 17/2009
  2. Verzija 1 · 02. 05. 2002. · Službene novine 10/2002
  3. Verzija 0 · 23. 07. 1998. · Službene novine 13/1998