Aktio

Zakon o zaštiti potrošača u Bosni i Hercegovini

Verzija 1

Izmjene i dopunePosljednja u bazi
Objavljeno
28. 09. 2004.
Stupila na snagu
06. 10. 2004.
Glasilo
Sl. glasnik BiH 44/2004
Broj članova
141 član

Akt: ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI POTROŠAČA U BOSNI I HERCEGOVINI

Algoritamski rekonstruisano - nije zvanični prečišćeni tekst.

Član 1.

Ovim zakonom uređuju se prava fizičkih lica koja kupovinom ili nabavkom koriste proizvode i usluge za lične potrebe ili potrebe svog domaćinstva, odnosno ne nabavljaju ih niti koriste za trgovačku ili poslovnu ili profesionalnu namjenu (u daljem tekstu: potrošač), određuju nadležni organi za zaštitu prava i interesa potrošača, propisuju obaveze i odgovornosti za sva fizička i pravna lica u Bosni i Hercegovini, kao i uslovi i način po kojima prodaju potrošačima ili isporučuju proizvode, prodaju ili pružaju usluge u okviru registrovane djelatnosti, bez obzira na njihov pravni, organizacijski i vlasnički oblik (u daljem tekstu: trgovac) ili uvoze u Bosnu i Hercegovinu proizvode i usluge (u daljem tekstu: uvoznik) ili izrađuju gotove (finalne) proizvode, uključujući poljoprivredne proizvode ili sirove dijelove proiz- voda, nabavljaju sirovine za proizvodni postupak (u daljem tekstu: proizvođač) kao i trgovca koji se znakom, imenom svoje firme ili žigom na proizvodu, omotu ili ponudi prikazuje kao proizvođač, te svakog proizvođača koji u dobavljačkom lancu u njihovom zajedničkom poslovanju utiče na sigurnost proizvoda na tržištu.

Član 2.

1. Prava koja potrošaču pripadaju, po ovome zakonu, ne umanjuju njegova prava koja ima po drugim zakonima i općim propisima o ugovornim odnosima. 2. U smislu odgovornosti za proizvode i usluge, ovaj zakon primjenjuje se na sva pravna i fizička lica koja su u Bosni i Hercegovini dobavljači, distributeri, predstavnici stranih firmi, odnosno izvođači uslužnih djelatnosti.

Član 3.

Trgovac i druga pravna i fizička lica koja potrošačima isporučuju komunalne usluge, obavezni su osigurati redovno i kvalitetno obavljanje tih usluga, kao i osigurati stalni razvoj i unapređenje njihovog kvaliteta.

Član 4.

Trgovci i druga pravna i fizička lica koji, u skladu sa ovim zakonom, potrošačima isporučuju proizvode ili pružaju usluge obavezni su poslovati na službenim jezicima Bosne i Hercegovine i u pisanim dokumentima koristiti puni naziv firme i sjedišta, ili skraćeni naziv firme, ako je takav naziv upisan u sudski ili zanatski registar i sjedište.

Član 5.

II - PRODAJA PROIZVODA I PRUŽANJE USLUGA 1. Trgovac je obavezan prodavati proizvod, odnosno pružati uslugu potrošaču na način koji nije u suprotnosti s dobrim poslovnim običajima. 2. Trgovac je obavezan prodavati proizvode, odnosno pružati usluge svim potrošačima po istim uslovima. Ako pojedinim grupama odobrava posebne uslove (porodilje, mladenci, invalidi, penzioneri i dr.), oni treba da budu jasno objavljeni na prodajnom mjestu. 3. Trgovac je obavezan bez odgađanja isporučiti potrošaču plaćeni proizvod ili uslugu. 4. Trgovcu je zabranjena diskriminacija bilo kog potrošača, naročito odbijanjem prodaje proizvoda koji je izložen ili na drugi način pripremljen za prodaju, ili odbijanju pružanja usluga koje se mogu obaviti, ili uslovljavanjem prodaje proizvoda ili pružanjem usluga prodajom drugih proizvoda ili pružanjem drugih usluga.

Član 6.

1. Trgovac je obavezan vidljivo istaknuti prodajnu cijenu proizvoda i usluga u konvertibilnim markama. 2. Prodajna cijena proizvoda i usluga je konačna cijena u koju su uključeni svi porezi, doprinosi i takse i jednaka je prodajnoj cijeni iz knjige popisa. 3. Osim prodajne cijene proizvoda, treba biti vidljivo istak- nuta cijena za jedinicu mjere istog proizvoda, te naziv i tip proizvoda. 4. Cijenu za jedinicu mjere nije potrebno istaknuti ako je jednaka prodajnoj cijeni proizvoda. 5. U slobodnom (rasutom) stanju su oni proizvodi ponuđeni na prodaju, koji nisu prethodno zamotani i koji su izmjereni u prisustvu potrošača. Kod proizvoda u slobodnom (rasutom) stanju ističe se samo cijena za jedinicu mjere. 6. Prodajna cijena i cijena za jedinicu mjere treba da budu jasno, vidljivo, čitko i jednoznačno napisani na proizvodu, odnosno omotu, te na prodajnom mjestu proizvoda i usluge, kao i na proizvodu u izlogu. Na proizvodu, osim prodajne cijene iz stava 2., ne smiju se istaknuti druge cijene, osim u slučaju rasprodaje. 7. Trgovac je dužan za prodani proizvod, odnosno pruženu uslugu izdati račun potrošaču, u skladu sa Zakonom i posebnim propisima. 8. Osim zakonom propisanih sadržaja, račun može sadržavati i druge sadržaje korisne za potrošače. 9. Trgovac je dužan potrošaču omogućiti provjeru ispravnosti zaračunatog iznosa u odnosu na kvalitet i količinu kupljenog proizvoda, odnosno pružane usluge. 10. Trgovac je dužan pridržavati se prodajne cijene proizvoda i usluga.

Član 7.

Nezavisno od općih odredbi o ugovornim odnosima, novčana obaveza potrošača koju plaća posredstvom pošte, banke ili neke druge ustanove za platni promet, smatrat će se da je izmirena na dan kada je takva ustanova primila od potrošača nalog za plaćanje.

Član 8.

1. Ako trgovac uz prodaju proizvoda nudi dostavu proizvoda u kuću ili stan potrošača ili neko drugo mjesto, trgovac je obavezan potrošaču proizvod dostaviti u ispravnom stanju, u ugovorenom kvalitetu i količini i u dogovornom roku (dan i sat), te mu tom prilikom uručiti sve pripadajuće dokumente. 2. Dostavom proizvoda iz stava 1. ne smatra se ostavljanje proizvoda ispred vrata kuće ili stana potrošača.

Član 9.

1. Trgovac je dužan sačuvati sve osobine proizvoda koji je namijenjen prodaji na način utvrđen važećim propisima o kvalitetu proizvoda ili preporuci proizvođača, a naročito proizvoda koji ima ograničeni rok upotrebe. 2. Na omotu proizvoda koji ima propisani rok upotrebe, on treba da bude jasno, vidljivo i čitko označen. 3. Proizvod koji zbog svojih osobina ne odgovara uobičajenoj upotrebi i propisanom kvalitetu, trgovac ne smije prodavati, odnosno dužan ga je povući iz prodaje, ili na omotu proizvoda označiti za koje je namjene upotrebljiv.

Član 10.

1. Trgovac je dužan na zahtjev potrošača upoznati ga sa osobinama ponuđenog proizvoda. 2. Na izabranom uzorku proizvoda trgovac je dužan prikazati rad proizvoda i dokazati njegovu ispravnost. Ako to nije moguće, trgovac je obavezan potrošaču dati detaljna uputstva i objašnjenja o proizvodu koji prodaje. 3. Trgovac koji ne može ispuniti obavezu iz stava 1. dužan je proizvod povući iz prodaje.

Član 11.

Trgovac treba prilikom prodaje proizvoda potrošaču obezbijediti dokumente iz čl. 27. i 28., propisane oznake, podatke i deklaraciju, te popis vlastitih i ovlaštenih servisa i servisera.

Član 12.

1. Trgovac treba proizvod prodavati s odgovarajućim omotom ili ambalažom, a na zahtjev potrošača, trgovac je dužan proizvod posebno zamotati. 2. U slučaju ponude posebnog papira za zamotavanje i upotrebe dodatnih ukrasa, cijena tih proizvoda treba biti jasno i vidljivo istaknuta. 3. Omot (vrećice, poseban papir i dr.) koji ima logotip i/ili naziv proizvođača i/ili trgovca smatra se propagandnim sredstvom koje trgovac ne smije posebno zaračunati kupcu. 4. Omot treba biti neškodljiv za zdravlje, prilagođen obliku i masi proizvoda i ne smije stvarati zabunu kod potrošača u pogledu mase i veličine proizvoda. 5. Trgovac je, na zahtjev potrošača, dužan zadržati omot ili ambalažu prodatog proizvoda.

Član 13.

1. U slučaju nedostatka na proizvodu, trgovac je na zahtjev i po izboru potrošača, dužan: a) zamijeniti proizvod s nedostatkom drugim istovjetnim novim ispravnim proizvodom; ili b) vratiti plaćeni iznos i nadoknaditi stvarne razumne troškove povratka proizvoda s nedostatkom; ili c) ukloniti nedostatak na proizvodu o trošku trgovca. 2. Ako je nedostatak vidljiv, potrošač treba zahtjev iz stava 1. dostaviti trgovcu u pisanoj formi u roku od osam dana od dana preuzimanja proizvoda. 3. Ako potrošač naknadno otkrije skriveni nedostatak na proizvodu, zahtjev treba u pisanoj formi podnijeti u roku od osam dana od dana kada je skriveni nedostatak otkriven, a najkasnije u roku od šest mjeseci od dana preuzimanja proizvoda. Ovaj rok ne odnosi se na proizvode s garancijom (garantnim listom). 4. Ako potrošač nakon mjesec dana otkrije skriveni nedostatak na proizvodu, osim vraćenog plaćenoga iznosa iz stava 1. tačka b) potrošaču pripadaju i kamate po stopama poslovne banke trgovca za oročene uloge na tri mjeseca, od dana kupovine (plaćanja) do dana isplate.

Član 14.

1. Ako je usluga obavljena nepravilno ili djelimično, trgovac je, na zahtjev i po izboru potrošača dužan: a) uslugu ponovo obaviti, odnosno dovršiti; ili b) umanjiti ugovorenu cijenu usluge zbog slabijeg kvaliteta. 2. Ako je nedostatak vidljiv, potrošač treba zahtjev iz stava 1. u pisanoj formi dostaviti trgovcu u roku od osam dana od dana obavljene usluge. 3. Ako potrošač naknadno otkrije skriveni nedostatak na obavljenoj usluzi, zahtjev treba u pisanoj formi podnijeti u roku od osam dana od dana kada je skriveni nedostatak otkriven, a najkasnije u roku od šest mjeseci od dana obavljene usluge. Ovaj rok ne odnosi se na usluge za koje je obavezan garantni list. 4. Ako potrošač nakon mjesec dana otkrije skriveni nedostatak na obavljenoj usluzi, osim vraćenog plaćenog iznosa iz stava 1. tačka b), potrošaču pripadaju i kamate po stopi poslovne banke trgovca za oročene štedne uloge na tri mjeseca do dana isplate.

Član 15.

1. Ako u slučajevima iz čl. 13. i 14. trgovac ne osporava nedostatak, dužan je bez odgađanja udovoljiti zahtjevu potrošača. 2. Ako trgovac osporava nedostatak, dužan je potrošaču odgovoriti u pisanoj formi u roku od osam dana od prijema zahtjeva. 3. Ako trgovac osporava nedostatak, a potrošač ne odustaje od svog zahtjeva stručno mišljenje o opravdanosti zahtjeva daje ovlašteni sudski vještak ili Institut za standarde, mjeriteljstvo i intelektualno vlasništvo Bosne i Hercegovine. 4. Ukoliko se vještačenjem dokaže nedostatak na proizvodu ili usluzi, troškove vještačenja namiruje trgovac.

Član 16.

1. Ukoliko se proizvod koji je potrošač dao trgovcu ili ovlaštenom serviseru na popravak, održavanje ili doradu, izgubi ili uništi, trgovac je dužan potrošaču po njegovom izboru: a) u roku od osam dana od dana podnošenja zahtjeva potrošača isporučiti novi proizvod s istim osobinama i za istu namjenu; ili b) bez odgađanja namiriti pričinjenu štetu u visini maloprodajne cijene novog proizvoda. 2. Ako trgovac ili ovlašteni servis ošteti ili pokvari proizvod koji je primio na popravak, održavanje ili doradu, dužan je o vlastitom trošku popraviti oštećenje, odnosno ukloniti kvar u roku od tri dana, ako se na taj način ne smanjuje vrijednost i upotrebljivost proizvoda. Ako to nije moguće, potrošaču pripada pravo iz stava 1.

Član 17.

III - DEKLARIRANJE (OZNAČAVANJE) PROIZVODA Proizvodi namjenjeni potrošačima moraju imati deklaraciju u skladu sa Zakonom, tehničkim i drugim propisima, odnosno standardima.

Član 18.

1. Deklariranje (označavanje) proizvoda je navođenje na prizvodu ili omotu, ili na neki drugi način, saopćenje podataka kojima se identificiraju proizvodi, osobine proizvoda, te podaci o proizvođaču i pravnom ili fizičkom licu koje proizvod stavlja u prodaju. 2. Deklaracijom se smatraju svi podaci, oznake, proizvođački ili trgovački žigovi, slike (ilustracije) i znakovi na proizvodu i njegovom omotu. 3. Deklariranjem se smatra i pisani dodatak, pločica, karika, kopča i drugo, što je smješteno na proizvodu i/ili omotu, te prati proizvod ili se na njega odnosi. 4. Deklaracija je obavezna za svaki proizvod i treba sadržavati najmanje sljedeće podatke: a) naziv proizvoda, ime pod kojim se proizvod prodaje; b) tip proizvoda ili model proizvoda; c) naziv i punu adresu proizvođača, a za uvozne proizvode i naziv i sjedište uvoznika, te zemlju porijekla. 5. Kod prethodno zamotanog proizvoda deklaracija treba sadržavati i netomasu, datum proizvodnje, minimalni rok trajanja, te ako postoje preoblikovana svojstva proizvoda i organizama, sastavne dijelove i dodatke, kao i postupak kojim je to ostvareno. 6. Ime pod kojim se proizvod prodaje je oznaka ili opis proizvoda i njegove upotrebe, ako je potrebno, koje je dovoljno da tačno omogući kupcu da prepozna traženi proizvod i razlikuje ga od drugih sličnih proizvoda s kojima bi ga bilo moguće zamijeniti. 7. Sadržaj deklaracije za pojedine proizvode ili grupe proizvoda propisuje nadležni ministar za trgovinu Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske (u daljem tekstu: entiteta), odnosno nadležni organ/tijelo Brčko Distriktu; 8. Puna adresa iz stava 4. tačka c) obavezno sadrži: mjesto, ulicu i kućni broj, broj telefona i telefaksa, te adresu elektronske pošte, a može sadržavati i broj poštanskog pretinca. 9. Smatrat će se da proizvod, njegovi sastojci ili dodaci, te organizmi imaju preoblikovana svojstva u smislu stava 5. ako: a) stručno mišljenje zasnovano na odgovarajućoj analizi može pokazati da su utvrđena svojstva različita u poređenju s uobičajenim za taj proizvod, sastavom ili dodatkom, te organizme, uzevši u obzir prihvaćene granice prirodnih različitosti za ta svojstva; b) postoji prisustvo materije u proizvodu, sastavu ili dodatku, te organizmu, koja nije prisutna u istom takvom već postojećem, a koja može ili za koju se procjenjuje da bi mogla uticati na zdravlje; c) postoji prisustvo materije u proizvodu, sastavu ili dodatku te organizmu, koja nije prisutna u istom takvom već postojećem, a koja izaziva opravdanu sumnju da proizvod nije podesan za upotrebu; d) postoji prisustvo organizma genetski preoblikovanog postupcima genetskog preoblikovanja, ili njegovih metabolita. 10. Na proizvodima se ne smiju uklanjati ili mijenjati oznake ili drugi podaci navedeni u deklaraciji. 11. Savez udruženja potrošača Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: SUPBiH) je ovlašten, na zahtjev proizvođača ili trgovca, dati na korištenje i označavanje prehrambeni proizvod, uključujući dodatke hrane i sjemenskog materijala, svoj zaštitni znak s tekstom: "Preporučuje Udruženje potrošača Bosne i Hercegovine", skraćeno "Preporučuje SUPBiH", pod uslovom da proizvodi zadovoljavaju kriterije, prema najnovijim naučnim saznanjima s ekološkim i zdravstvenim principima i očuvanjem biološke različitosti. 12. Kada je sirovina kupljena već sa oznakom "Preporučuje SUPBiH", trgovac, odnosno dobavljač mora to jasno naznačiti na omotu, kao i na dostavnicama i računima za proizvod, jer se u suprotnom smatra da nema takvog označavanja.

Član 19.

IV - ODGOVORNOST ZA PROIZVOD 1. Nadležni organi uprave u entitetima, odnosno u Brčko Distriktu posebnim propisima određuju sigurnost i zdravstvenu ispravnost proizvoda. 2. Proizvod, u smislu ovog zakona, svaka je pokretna stvar dobivena proizvodnim ili vještačkim putem, čak i kada je dio druge pokretne stvari ili je povezana s nekretninom, uključujući i svaki oblik energije.

Član 20.

1. U skladu s općim propisima o odgovornosti za štetu i propisima o odgovornosti proizvođača, odnosno dobavljača za proizvode s nedostatkom ili greškom, kada zbog nedostatka ili greške na proizvodu ili zbog nedostatka ili greške na uputstvima za upotrebu proizvoda nastane smrt ili tjelesna ozljeda potrošača ili kada zbog nedostatka ili greške na proizvodu nastane šteta na drugom proizvodu, proizvođač, odnosno dobavljač dužan je nadoknaditi nastalu štetu, u skladu sa zakonom. 2. Štetu na drugom proizvodu proizvođač, odnosno dobavljač dužan je nadoknaditi ako vrijednost oštećenog proizvoda iznosi više od 50 KM i ako je oštećeni proizvod namijenjen za ličnu upotrebu. 3. Ako se u smislu odgovornosti iz stava 2. ne može ustanoviti dobavljač, smatrat će se da je to trgovac.

Član 21.

1. Smatrat će se da proizvod ima nedostatak ili grešku kada njegova ispravnost ne ispunjava razumno očekivanje potrošača. 2. Prilikom ocjene razumnog očekivanja potrošača uzet će se u obzir: a) zamisao o proizvodu u odnosu na njegovu namjenu; b) predvidivu upotrebu proizvoda na uobičajeni način; c) datum kada je proizvod prodat. 3. Ne smatra se da proizvod ima nedostatak ili grešku, ako je kasnije stavljen u prodaju isti ili sličan proizvod boljeg kvaliteta ili drugih boljih svojstava.

Član 22.

1. Oštećeni potrošač dužan je dokazati postojanje nedostatka ili greške i nastalu štetu. 2. Proizvođač, odnosno dobavljač oslobađa se odgovornosti, ako dokaže da je šteta nastala zbog razloga koji nije bilo moguće predvidjeti, izbjeći ili ukloniti.

Član 23.

Proizvod je stavljen u prodaju kada ga proizvođač ili dobavljač stavi na raspolaganje ili upotrebu, u skladište radi otpreme ili ga otpremi.

Član 24.

1. Proizvođač ili dobavljač odgovoran je za štetu prouz- rokovanu proizvodom, 10 godina od dana kada je proizvod stavljen u prodaju. 2. Ako je za proizvod predviđen rok trajanja, odnosno upotrebe, proizvođač ili dobavljač je odgovoran za štetu samo u tom roku.

Član 25.

1. Proizvođač, odnosno dobavljač ne odgovara za štetu, ako dokaže: a) da proizvod nije stavio u prodaju; b) da nedostatak ili greška prouzrokovana proizvodom nije postojala kada je proizvod stavljen u prodaju; c) da se pridržavao obavezujućih propisa propisanih za proizvod; d) da je izradio samo sastavni dio proizvoda, odnosno da je pribavio samo sirovinu, pomoćnu sirovinu i/ili dodatak (aditiv), te da je nedostatak ili greška nastala zbog sastava proizvoda u kojem je sastavni dio ugrađen, odnosno za koji je bila upotrijebljena osnovna ili pomoćna sirovina ili dodatak, a ako je šteta nastala zbog nepridržavanja uputstva ili napomene proizvođača tog proizvoda; e) da svjetski nivo znanja i tehnički stepen razvijenosti u vrijeme stavljanja proizvoda u prodaju nisu omogućili otkrivanje nedostatka ili greške na proizvodu.

Član 26.

Odgovornost za štetu ne može se ograničiti ili isključiti odredbom u ugovoru o prodaji proizvoda ili usluge, niti drugim pravnim sredstvom ili poslom.

Član 27.

V - GARANCIJA ZA PROIZVOD ILI USLUGU 1. Proizvodi i usluge za besprijekoran rad proizvoda ili za besprijekorno obavljenu uslugu treba da imaju garantni list proizvođača i u obavezi je proizvođača i trgovca da ga izdaju potrošaču. 2. Najkraći garantni rok za nove tehnički jednostavnije proizvode i usluge iznosi godinu dana, a za nove tehnički složene proizvode i usluge iznosi dvije godine, od dana prodaje proizvoda ili obavljanja (primopredaje) usluge. 3. Najkraći garantni rok za korištene tehnički jednostavnije proizvode i usluge iznosi šest mjeseci, a za korištene tehnički složene proizvode i usluge godinu dana, od dana prodaje proizvoda ili obavljanja (primopredaje) usluga.

Član 28.

1. Tehnički složeni proizvodi treba da imaju tehničko uputstvo s popisom vlastitih i ovlaštenih servisa, odnosno servisera. Proizvodi čija određena svojstva mogu prilikom upotrebe izazvati opasnost za potrošača, druga lica ili okolinu, treba da budu snadbjeveni čitkim i lako razumljivim uputstvom za upotrebu. 2. Kod prodaje tehnički složenih proizvoda čija određena svojstva mogu prilikom upotrebe izazvati opasnost za potrošača, druga lica ili okolinu, sadržaj tehničkih uputstava, odnosno uputstva za upotrebu proizvoda iz stava 1. propisat će nadležni organi u entitetima.

Član 29.

Dokumenti i podaci čl. 17.,27. i 28. treba da budu napisani na jezicima u službenoj upotrebi u Bosni i Hercegovini.

Član 30.

1. Za tehnički složene proizvode proizvođač, odnosno dobavljač dužan je utvrditi i u tehničkom uputstvu navesti rok osiguranog servisiranja i snabdjeti tržišta rezervnim djelovima, priborom i drugim proizvodima bez kojih se taj proizvod ne može upotrijebiti prema predviđenoj namjeni (u daljem tekstu: rezervni dijelovi). 2. Rok iz stava 1. ne smije biti kraći od tri godine za kućanske aparate, odnosno pet godina za druge tehnički složene proizvode, ako propisom donesenim na osnovu ovog zakona nije drugačije određeno. 3. Nakon prestanka proizvodnje proizvoda, proizvođač ili dobavljač dužan je osigurati nabavku rezervnih dijelova radi održavanja proizvoda, u roku koji za tehnički složene proizvode ne može biti kraći od 10 godina. 4. Ako proizvođač, odnosno dobavljač nema vlastiti servis u Bosni i Hercegovini, dužan je tehnički složene proizvode osigurati i popisom pravnih i fizičkih lica (servisera) koje je ovlastio za pružanje usluga u Bosni i Hercegovini.

Član 31.

1. Proizvođač odnosno dobavljač dužan je svoje servise, odnosno ovlaštene servisere i tržište redovno snabdijevati potrebnom vrstom i količinom rezervnih dijelova. 2. Ovlašten je serviser koji ima valjanu punomoć proizvođača da može servisirati proizvode i ima potpisan ugovor za nabavku rezervnih dijelova.

Član 32.

Trgovci koji prodaju polovna motorna vozila, plovila i polovne tehnički složene proizvode, dužni su prilikom zaključenja ugovora o prodaji uručiti potrošaču garantni list za besprijekoran rad tog proizvoda, tehničko uputstvo i popis vlastitih i ovlaštenih servisa, odnosno servisera, te utvrditi rok važenja garantnog lista, koji za polovna motorna vozila, polovne tehnički složene proizvode i polovna plovila ne smije biti kraći od jedne godine.

Član 33.

VI - GARANTNI LIST 1. Garantni list mora da sadrži naročito sljedeće podatke: a) firmu i sjedište proizvođača; b) podatke za identifikaciju proizvoda; c) trajanje garantnog roka; d) firmu i sjedište trgovca i datum isporuke potrošaču; e) izjavu proizvođača da garantuje sve navedeno u garantnom roku, koji počinje od dana isporuke potrošaču: f) sve ostale podatke koji su propisani ovim ili drugim zakonom i podzakonskim aktima. 2. Proizvođač ima obavezu po osnovu garancije za proizvod i usluge po osnovu čl. 27., 28. i 29. i onda kada garantni list nije izdat ili nije uručen potrošaču, ili ne sadrži zakonom propisanu obavezu proizvođaču ili davaocu usluga.

Član 34.

1. Odredbe ovog zakona i propisa donesenih na osnovu ovog zakona primjenjuju se na proizvode i usluge domaćeg porijekla kao i na proizvode i usluge iz uvoza, i proizvode i usluge uzete u zakup iz inozemstva, radi upotrebe u Bosni i Hercegovini. 2. Odredbe ovog zakona i propisa donesenih na osnovu ovog zakona koje se odnose na garantni list, servis i nabavku rezervnih dijelova, ne primjenjuju se na proizvode i usluge carinskog porijekla, proizvode amaterske samogradnje, te na proizvode koji se pojedinačno uvoze na zahtjev i za potrebe fizičkih lica, osim ako propisom donesenim na osnovu ovog zakona ili drugim zakonom, odnosno propisom donesenim na osnovu tog zakona, nije drugačije propisano.

Član 35.

Prava iz ovog poglavlja pripadaju i licima koje se po ovom zakonu ne smatraju potrošačima.

Član 36.

VII - GARANCIJA ZA ZDRAVSTVENU ISPRAVNOST ŽIVOTNIH NAMIRNICA I PREDMETA OPĆE UPOTREBE 1. Životne namirnice i predmeti opće upotrebe koji se proizvode ili uvoze, radi stavljanja u promet na domaćem tržištu, moraju ispunjavati uslove u pogledu zdravstvene ispravnosti propisane zakonom i drugim propisima o zdravstvenoj ispravnosti namirnica. 2. Zdravstvena ispravnost životnih namirnica podrazumi- jeva: higijensku ispravnost životnih namirnica i ispravnost ovog sastava u pogledu energetskih, sastavnih i zaštitnih materija, koje imaju uticaj na biološku vrijednost namirnica u skladu sa zakonom.

Član 37.

Životnim namirnicama, u smislu ovog zakona, smatra se sve što se upotrebljava za hranu ili piće u prerađenom ili neprerađenom stanju, a da ne šteti zdravlju čovjeka, kao i voda, koja služi za javno snabdijevanje stanovništva ili proizvodnju namirnica namijenjenih prodaji.

Član 38.

1. Predmetima opće upotrebe, u smislu ovog zakona, smatraju se: a) posuđe, pribor, postrojenja, uređaji i ambalaža za namirnice; b) dječije igračke; c) sredstva za održavanje lične higijene, njegu i uljepšavanje lica i tijela, i ambalaža za ta sredstva; d) sredstva za održavanje čistoće; e) duhan, duhanske prerađevine i pribor za pušenje; f) određeni predmeti koji pri upotrebi dolaze u neposredan dodir s kožom ili sluznicom.

Član 39.

U slučaju kada proizvod ili grupe proizvoda predstavljaju ili mogu predstavljati opasnost za život i zdravlje potrošača, životnu sredinu ili mogu nanijeti štetu imovini potrošača, nadležni organ zabranit će njihovu prodaju.

Član 40.

VIII - OGLAŠAVANJE PROIZVODA I USLUGA 1. Oglašavanje proizvoda i usluga ne smije biti u suprotnosti sa zakonima i drugim propisima, ne smije vrijeđati ljudsko dostojanstvo, niti kršiti osnovna ljudska, privredna, društvena i kulturna prava. 2. Oglasi ne smiju sadržavati bilo kakvu izjavu ili vidljivi prikaz koji bi neposredno ili posredno izostavljanjem, neodrečenošću ili pretjerivanjem, dovodili potrošače u zabludu, a naročito u pogledu: a) osobina proizvoda ili usluge kao što su: priroda, sastav, postupak i datum proizvodnje, mogućnost upotrebe djelotvornosti i učinaka, količine, kvaliteta trgovačkog ili geografskog porijekla ili uticaja na okolinu; b) vrijednosti proizvoda ili usluge i ukupne cijene koje treba stvarno platiti; c) isporuke, zamjene, povrata ili održavanja; d uslove garancije; e) autorskih i srodnih prava, prava industrijskog vlasništva kao što su: patenti, žigovi, industrijska obličja, crteži i modeli, oznake geografskog porijekla i planovi raspo- reda integriranih sklopova (topografija), te trgovačkih naziva; f) potvrde skladnosti (homogenizacije) i službenog prizna- vanja, dodjele medalja, nagrada i dostignuća napredaka ostvarenih u dobrotvorne svrhe. 3. Oglašavanje ne smije nedolično upotrijebiti rezultate istraživanja ili navode izdvojene iz tehničkih i naučnih djela. Statistički podaci ne smiju biti prikazivani radi pretjerivanja valjanosti tvrdnji u oglasnim porukama. Ne smiju se upotrijebiti naučni pojmovi da bi se neistinito pripisale naučne vrijednosti oglasnim porukama. 4. Oglašavanje proizvoda i usluga ne smije biti neprimjereno, prevarantno, dvosmisleno i treba poštovati dobre poslovne običaje. Oglasne poruke trebada budu na jednom od službenih jezika u Bosni i Hercegovini, ako su namjenjene potrošačima u Bosni i Hercegovini. Izuzetno, slogani ili drugi dijelovi oglasne poruke mogu biti na drugom jeziku ili drugom pismu. 5. Neprimjerenim oglašavanjem proizvoda i usluga smatraju se oglasne poruke koje imaju uvredljive dijelove ili koje bi mogle biti uvredljive za potrošače, čitaoce, gledaoce ili slušaoce. 6. Neprimjerenim oglašavanjem proizvoda i usluga smatraju se oglasne poruke koje nisu etične, te djeluju nedostojno, odnosno prevarantski, ili sadrže elemente koji prouzrokuju ili bi mogli prouzrokovati tjelesnu, duševnu ili drugu štetu kod djece ili sadrže elemente koji ili iskorištavaju ili zloupotrebljavaju ili bi mogli zloupotrijebiti njihovu lakovjernost ili neiskustvo. 7. Prevarantskim oglašavanjem proizvoda i usluga smatraju se oglasne poruke i djelovanje kojim se potrošač vara ili može prevariti, te time uticaji na njegovo privredno ponašanje ili šteti ili može štetiti drugim učesnicima u tržišnoj utakmici uključujući prikazivanje manjim slovima, brojkama, slikama i znakovima (piktogramima) bitnih sastojaka ponude, naročito cijene. 8. Prevarantsko oglašavanje proizvoda i usluga iskorištava ili može iskoristiti neiskustvo, neznanje ili odvući pažnju potrošača od bitnih sastojaka ponude, radi ostvarivanja dobiti, te ono oglašavanje koje sadrži nejasnoće, dvosmislenosti, neistinitosti, pretjerivanja, uveličavanja, umanjivanja ili druge slične komponente koji potrošača varaju ili bi ga mogli prevariti. 9. Oglašavanjem se smatra i ponuda robe ili usluge u bilo kojem obliku, a naročito u obliku letka, plakata, postera. 10. U oglasu obavezno treba da budu objavljeni ime (naziv) oglašivača i njegova adresa.

Član 41.

Na zahtjev nadležnog organa ili organizacije za zaštitu potrošača, nadležni organ za informiranje daje stručno mišljenje da li je neka oglasna poruka nedostojna ili prevarantska, odnosno je li u suprotnosti s odredbama Međunarodnog kodeksa oglasne prakse Međunarodne trgovinske komore.

Član 42.

IX - ODREDBE O RASPRODAJI 1. Trgovac je dužan rasprodaju proizvoda objaviti na način uobičajen u mjestu prodaje. 2. Proizvod na rasprodaji treba biti jasno i vidljivo označen cijenom prije i cijenom nakon smanjenja. 3. Ako je postotak smanjenja cijena objavljen u rasponu, najveći postotak smanjenja treba da se odnosi na najmanje jednu petinu vrijednosti svih proizvoda na rasprodaji.

Član 43.

Proizvod koji je na rasprodaji jer mu uskoro ističe rok upotrebe, treba dodatno imati vidljivo istaknut krajnji rok upotrebe.

Član 44.

1. Trgovac koji putem rasprodaje prodaje proizvod s nedostatkom ili greškom, dužan je takav proizvod fizički odvojiti od redovne prodaje ispravnog proizvoda i vidljivo istaknuti da se radi o prodaji proizvoda s nedostatkom, ili greškom, te svaki pojedinačni proizvod posebno označiti. 2. Trgovac je dužan upoznati kupca o tome u čemu se sastoji nedostatak ili greška na proizvodu. 3. Trgovac koji prodaje proizvode kojima uskoro ističe rok upotrebe, dužan je takav proizvod fizički odvojiti od redovne prodaje ostalih proizvoda i vidljivo istaknuti da se radi o prodaji proizvoda kojima uskoro ističe rok upotrebe.

Član 45.

X - PRODAJA ENERGIJE, VODE, TELEKOMUNIKACIJ- SKIH, KOMUNALNIH I DRUGIH USLUGA 1. Prodaja energije (električna energija, grijanje, plin i sl.) i vode potrošačima treba biti obračunata na osnovu stvarnih isporuka očitanih na brojilu potrošača. 2. Ukoliko se prodaja (isporuka energije) ne obračunava na osnovu mjerenja potrošnje na brojilu potrošača, na zahtjev potrošača isporučilac usluga za isporuku energije navedene u stavu 1. dužan je omogućiti potrošaču ugradnju potrošačkog mjerila na svoj trošak, na osnovu projekta o tehničkoj izvodljivosti. Projekat o tehničkoj izvodljivosti izrađuje i ovjerava ovlašteno stručno pravno ili fizičko lice, u skladu sa zakonom. 3. Za usluge (komunalne) za koje se ne može precizno izmjeriti pružena usluga (odvoz smeća i sl.) obračun se vrši prema broju potrošača, odnosno lica koja uslugu koriste. 4. Organi nadležni za energetiku i ovlaštena lica za vodoprivredu, sporazumno s ovlaštenim licem Instituta za standarde, mjeriteljstvo i intelektualno vlasništvo, propisat će način mjerenja stvarno isporučene energije, odnosno vode.

Član 46.

1. Račun za obavljene telekomunikacijske usluge potrošaču treba sadržavati sve potrebne podatke koji potrošaču omogućavaju provjeru ispravnosti obračuna pružanih usluga (pozivani broj s kojim je ostvarena veza, vrijeme trajanje poziva, broj impulsa i iznos) u obračunskom periodu. 2. Račun za pružanje usluge isporuke energije iz člana 45., telekomunikacijske, komunalne i druge usluge (RTV i sl.), potrošaču se mora dostaviti posebno za svaku uslugu.

Član 47.

Ako trgovac ili pružalac usluga zahtijeva ili izričito uslovljava kupovinu proizvoda ili pružanje usluge s djelimičnim ili ukupnim predujmom i isporuči proizvod ili obavi uslugu nakon prijema predujma, dužan je potrošaču nakon isporuke proizvoda ili pružane usluge obračunati i isplatiti kamate po stopi poslovne banke trgovca za oročene štedne uloge na tri mjeseca, ako je rok isporuke duži od jednog mjeseca. XI - PRODAJA OD VRATA DO VRATA (DIREKTNA PRODAJA)

Član 48.

1. Prodaja od vrata do vrata (direktna prodaja) unaprijed je organizirana prodaja proizvoda i usluga izvan poslovnih prostorija trgovca, na osnovu ugovora zaključenog između trgovca i potrošača, na jedan od sljedećih načina: a) kod potrošača u njegovom stanu ili stanu nekog drugog lica; b) na radnom mjestu potrošača; c) na drugom mjestu izvan stalnih prodajnih prostora, a proizvod ili uslugu nudi i prodaje fizički prisutan direktni prodavac uz objašnjenja i prikazivanje upotrebe proizvoda ili usluge. 2. Prodajom od vrata do vrata neće se smatrati prodaja izvan poslovnih prostorija trgovca ako je posjeta trgovca uslijedila na izričit zahtjev potrošača, posebno ako se radi o proizvodu ili usluzi za koje je potrošač znao ili je mogao znati da spadaju u trgovčevu registriranu djelatnost. 3. Prodajom od vrata do vrata ne mogu se sklapati: ugovori o građenju, prodaji i iznajmljivanju nekretnina kao i drugi ugovori o drugim pravima na nekretnine; ugovori o dostavi robe i njenom smještaju u postojeće nekretnine, ili ugovori o popravcima postojećih nekretnina; ugovori o dostavljanju prehrambenih proizvoda ili pića ili drugih proizvoda za domaćinstvo za dnevne upotrebe, putem maloprodaje, koje se isporučuju u kratkim vremenskim razmacima; ugovori o kataloškoj prodaji robe i obavljanju usluga; ugovori o osiguranju; ugovori o vrijednosnim papirima. 4. Trgovac koji prodaje proizvode i usluge od vrata do vrata dužan je legitimirati se identifikacijskom karticom koju mu izdaje pravno ili fizičko lice upisano u sudski ili zanatski registar za obavljanje odnosne djelatnosti. 5. Prilikom prodaje proizvoda i usluga od vrata do vrata, potrošač ima pravo bez troškova i obrazloženja u roku od osam dana od prijema proizvoda ili ugovorene usluge obavijestiti trgovca u pisanoj formi da odustaje od kupovine. 6. Ako je potrošač već primio proizvod i naknadno odustane od kupovine, dužan je proizvod vratiti neoštećen i nepromi- jenjenog kvaliteta i količine u roku osam dana od dana prijema obavještenja iz stava 5., osim ako je proizvod uništen, pokvaren ili izgubljen ili ako je njegov kvalitet ili količina smanjena bez krivice potrošača. 7. Ako je potrošač već počeo koristiti ugovorenu uslugu, ne može odustati od obavljenog dijela te usluge, a za neobavljeni dio te usluge trgovac je dužan razmjerno smanjiti ugovorenu cijenu. 8. Povrat proizvoda trgovcu u roku od osam dana po prijemu proizvoda smatrat će se kao obavještenje o odustajanju od kupovine. 9. Odustajanje od neobavljenog dijela usluge smatrat će se ako potrošač o tome obavijesti trgovca u pisanoj formi u roku osam dana od dana obavljenog dijela usluge. 10. Rok za pismeno obavještenje iz st. 5., 8. i 9. i povrat proizvoda teče od dana predaje tog proizvoda na otpremu nadležnoj službi (otpremniku, prijevozniku i dr.), odnosno od dana pružanja usluge. 11. Rok za pismeno obavještenje o odustajanju od neobavljenog dijela usluge iz stava 9. teče od dana predaje ovog obavještenja preporučenim pismom na pošti. 12. U pogledu vraćanja plaćenog iznosa primjenjuju se odredbe iz člana 55. st. 5. i 6.

Član 49.

1. Ugovor o prodaji proizvoda ili usluga od vrata do vrata treba biti sastavljen u pisanoj formi i obavezno sadrži, sljedeće: a) naziv, matični broj i punu adresu sjedišta trgovca i dobavljača; b) ime, prezime i adresu potrošača; c) naziv,opis i količinu proizvoda ili usluge; d) rok u kojem će proizvod ili usluga biti isporučeni; e) datum zaključenja ugovora; f) rok i uslove plaćanja: g) cijenu proizvoda, odnosno usluge i mogućih dodatnih troškova; h) uslove kreditiranja u slučaju običnog plaćanja, uključujući iznos pologa na računu, iznos i vremenski raspored rata, ukupnu cijenu i popust ako se plaća u gotovini; i) prava potrošača u skladu s odredbama člana 48. i drugim zakonima i propisima. 2. Bitne odredbe u ugovoru iz stava 1. ne smiju biti napisane sitnim slovima i brojevima. 3. Puna adresa trgovca i dobavljača obavezno sadrži mjesto, ulicu i broj kuće, broj telefona i telefaksa, te adresu elektronske pošte, a može sadržavati i broj poštanskog pretinca.

Član 50.

XII - PRODAJA NA DALJINU 1. Ugovor o prodaji na daljinu je svaki ugovor koji se odnosi na prodaju proizvoda ili usluga, organiziranu od trgovca putem nekog sredstva za prodaju na daljinu, a zaključuje se između trgovca i potrošača. Do konačnog zaključenja ugovora koristi se jedno ili više sredstava za daljinsku komunikaciju. 2. Potrošač na vlastitu odgovornost zaključuje ugovor na daljinu s trgovcem koji nema sjedište ili predstavništvo na području Bosne i Hercegovine.

Član 51.

Sredstva za daljinsku komunikaciju u smislu ovog zakona su sva sredstva koja bez stvarnog fizičkog prisustva trgovca i potrošača mogu biti korištena za zaključivanje ugovora između dviju strana (štampani materijal, pisma, štampana reklamna poruka s narudžbenicom, katalog, telefon, videofon-telefon sa zaslonom, telefaks, radio, tv, kablovska televizija, elektronska pošta i dr.)

Član 52.

Odredbe o zaštiti potrošača u ugovorima o prodaji na daljinu ne odnose se na ugovore za finansijske usluge (usluge investiranja, osiguranja i bankovne usluge), ugovore zaključene putem prodajnih automata ili na automatiziranim prodajnim mjestima, ugovore koji se odnose na nekretnine, osim ugovora o najmu, i ugovore zaključene na licitacijama.

Član 53.

Prethodno obavještenje 1. Prije zaključenja ugovora na daljinu trgovac je dužan putem sredstva za daljinsku komunikaciju obavijestiti potrošača o sljedećem: a) nazivu, matičnom broju i punoj adresi trgovca i dobav- ljača; b) nazivu proizvoda ili usluge, imenu pod kojim se proizvod prodaje; c) glavnim svojstvima i upotrebnim vrijednostima proizvoda, odnosno usluge; d) cijeni i svim dodatnim troškovima za potrošača, uklju- čujući i troškove isporuke; e) načinu plaćanja, te načinu i predviđenom roku isporuke proizvoda ili pružanja usluge; f) podatke o uslugama poslije prodaje (servisiranje i prodaja rezervnih dijelova za vrijeme i poslije garantnog roka i dr.); g) pravu i roku za odustajanje od ugovora, osim u slučajevima iz člana 56.; h) troškovima upotrebe sredstava za daljinsku komunika- ciju kada se taj trošak ne zaračunava na uobičajen način u cijeni i dodatnim troškovima iz tačke d); i) periodu (opciji) za koji vrijedi ponuda ili cijena; j) najkraćem roku trajanja ugovora, ako se radi o neprekinutoj ili redovnoj ponavljajućoj zaštiti; k) sudskoj nadležnosti i primjeni određenog materijalnog prava u slučaju spora. 2. Puna adresa trgovca i dobavljača obavezno sadrži mjesto, ulicu i kućni broj, broj telefona i telefaxa, te adresu elektronske pošte, a može sadržavati i broj poštanskog pretinca, kako bi se potrošač, radi prigovora mogao obratiti trgovcu ili dobavljaču. 3. Obavještenje iz stava 1. treba biti jednoznačno, jasno, lako razumljivo, prilagođeno sredstvu za daljinsku komunikaciju, uz poštivanje dobre vjere u trgovini, dobrih poslovnih običaja i načela koja uređuju zaštitu maloljetnika i drugih lica koja nisu ovlaštena za davanje pristanka na kupovinu. 4. Obavještenje iz stava 1. obavezno sadrži uslove i postupak za odustajanje od ugovora na daljinu. 5. Prilikom prodaje na daljinu posredstvom daljinske komunikacije na početku svake komunikacije trgovac treba saopćiti svoj identitet i jasnu trgovačku namjeru.

Član 54.

1. Za vrijeme ugovaranja, a najkasnije prije isporuke, potrošač treba dobiti obavještenje u pisanoj ili drugoj trajnoj formi sa svim podacima iz člana 53. 2. Obavještenje iz člana 53. treba sadržavati obavezu trgovca da podatke o potrošaču neće saopćiti trećoj strani, niti strani koja kao pravno ili fizičko lice djeluje unutar iste grupe preduzeća (koncern) kojoj pripada trgovac, osim ako to potrošač odobri trgovcu u pismenoj formi. 3. Neposredno nakon otpreme proizvoda, trgovac je dužan na prikladan način obavijestiti potrošača o vremenu i načinu otpreme.

Član 55.

1. Potrošač ima pravo bez troškova i bez obrazloženja odustati od ugovora na daljinu u roku od 14 dana. U slučaju odustajanja potrošač nadoknađuje samo trošak povrata proizvoda. 2. Rok za odustajanje počinje teći od dana kada je potrošač primio proizvod uz uslov da je trgovac prethodno potrošaču dostavio pisameno obavještenje iz člana 53. 3. Kod usluga rok za odustajanje počinje teći od dana zaključenja ugovora, uz uslov da je trgovac prethodno potrošaču dostavio pisano obavještenje iz člana 53. 4. Ako trgovac potrošaču nije dostavio obavještenje iz člana 53., rok za povrat traje tri mjeseca, i to: a) kada se radi o proizvodu od dana kada ga je potrošač primio; b) kada se radi o usluzi, od dana zaključenja ugovora. 5. Ako trgovac potrošaču dostavi obavještenje iz člana 53. u roku tri mjeseca, rok za povrat od 14 dana iz stava 1. počinje teći od dana prijema pisanog obavještenja. 6. Kada potrošač odustane od ugovora o prodaji na daljinu, trgovac mu je dužan bez odgađanja vratiti plaćeni iznos novca. 7. Ako trgovac ne vrati plaćeni iznos u roku od 14 dana po prijemu obavještenja potrošača da odustaje od ugovora, dužan je osim cijene, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, platiti i dodatnih 10 % iznosa kupovine (cijene) za svakih 30 dana kašnjenja.

Član 56.

1. Ako se strane nisu drugačije dogovorile, potrošač ne može odustati od ugovora: a) za usluge ako je uz njihov pristanak počeo s radom prije nego što je istekao rok za odustajanje, b) za usluge igara na sreću; c) ako cijena proizvoda ili usluga zavisi od promjena na koje potrošač ne može uticati; d) kada je potrošač dao ličnu pismenu narudžbu ili specifikaciju za proizvod; e) kada se proizvod zbog njegove prirode ne može vratiti; f) kod isporuka audio i video snimaka ili računskog uputstva koje je potrošač upotrijebio; g) kod isporuke štampe, periodike i časopisa. 2. Pisano obavještenje iz člana 53. treba jasno sadržavati razloge zbog kojih se ne može odustati od ugovora. 3. Ako trgovac ugovorom o prodaji na daljinu osigurava potrošaču kredit sam ili putem trećeg lica, ne može, u slučaju odustajanja od ugovora, zahtijevati zatezne kamate ili druge troškove raskida ugovora o kreditu.

Član 57.

Trgovac treba isporučiti proizvod ili pružiti uslugu u roku 14 dana od dana kada mu je potrošač poslao narudžbu. U protivnom, potrošaču treba bez odgađanja vratiti plaćeni iznos novca ako je platio predujam. Za vraćanje plaćenog iznosa primjenjuju se odredbe člana 55. st. 6 i 7.

Član 58.

1. Zabranjuje se isporuka potrošaču proizvoda ili usluga koje nije naručio, ako takva isporuka zahtijeva plaćanje. 2. Ako trgovac pošalje proizvod potrošaču s namjerom zaključenja ugovora o prodaji, a potrošač proizvod nije naručio, potrošač ima pravo smatrati takvu pošiljku reklamnim poklonom trgovca. 3. Bez prethodnog pristanka potrošača, trgovac ne smije prema potrošaču upotrijebiti pojedinačna sredstva za daljinsku komunikaciju (telefon,telefax,elektronsku poštu i dr.) XIII - POTROŠAČKI KREDIT

Član 59.

Ugovor o potrošačkom kreditu je ugovor u pisanoj formi kojim povjerilac na osnovu svoje registrirane djelatnosti odobrava ili nudi na odobrenje korisniku kredita (u daljem tekstu: potrošač), kredit u obliku odgode plaćanja, novčanog zajma ili slične finansijske pomoći.

Član 60.

1. Ugovor o kreditu treba da sadrži: a) obavezu i uslove štednje ili pologa novca kod povjerioca ako je to uslov za odobrenje kredita; b) realnu godišnju kamatu na kredit; c) godišnju kamatnu stopu za kredit i kamatnu stopu za sredstva pologa, ako je to uslov za odobrenje kredita; d) mogućnost prebijanja kamatne stope; e) uslove pod kojima se može mijenjati realna godišnja kamata na kredit; f) iznos otplate, broj otplata i rokove plaćanja otplata; g) iznos isplaćenog kredita,ukupan iznos plaćanja za povrat kredita; h) osiguranje otplate kredita i druge uslove koje traži povjerilac; i) zateznu kamatnu stopu i druge troškove i obaveze koje terete potrošača u slučaju neizvršavanja ili neurednog izvršavanja ugovornih obaveza.

Član 61.

1. Potrošač treba prije zaključenja ugovora o kreditu biti upoznat u pisanoj formi (pismo, ponuda, letak i dr.) sa svim ugovornim odredbama i ukupnim troškovima kredita za potrošača, koji treba da budu prikazani potrošaču i pojedinačno za svaku stavku ugovora o kreditu. 2. Ukupni troškovi kredita za potrošača su ukupni troškovi, uključujući kamate i druge troškove, koje potrošač treba platiti za kredit.

Član 62.

1. Ukupni troškovi kredita za potrošača ne obuhvataju: a) troškove koje potrošač plaća ako ne ispunjava uredno obaveze iz ugovora o kreditu; b) troškove doznaka i troškove za vođenje računa za plaćanje otplate, kamate i ostale izdatke u vezi s ugovorenim kreditom; c) troškove osiguranja otplate kredita čiji iznos može biti najviše ukupan iznos kredita, uključujući kamate i ostale troškove; d) troškove članarina određenih udruženja ili grupa koji proizilaze iz posebnih ugovora, a utiču na uslove potrošačkog kredita; e) druge troškove, kao što su troškovi koje treba platiti potrošač pri kupovini određenog proizvoda, a ne smatraju se prodajnom cijenom proizvoda.

Član 63.

Realna godišnja kamata na kredit je godišnja stopa troškova kredita kojom su za potrošača ukupni troškovi kredita izraženi u godišnjem postotku za odobreni kredit, a kojim se na godišnjem nivou izjednačava vrijednost svih obaveza po kreditu (zajmova, otplata i troškova) o kojima su se sporazumjeli povjerilac i potrošač u ugovoru o kreditu.

Član 64.

Godišnja stopa troškova kredita obračunava se u vrijeme zaključenja ugovora i važi za vrijeme trajanja kredita i za ugovorne obaveze, pod pretpostavkom valjanosti ugovora za ugovoreno vrijeme i urednog ispunjavanja obaveza povjerioca i potrošača.

Član 65.

Potrošač ima pravo svoje obaveze iz ugovora o potrošačkom kreditu ispuniti prijevremeno i u tom slučaju ima pravo na srazmjerno smanjenje ukupnih troškova kredita.

Član 66.

U slučaju ustupanja prava povjerioca iz ugovora o kreditu trećem licu, potrošač može na to treće lice prenijeti odgovornost za prigovore, ako mu pravo na prigovor pripada prema prvobitnom povjeriocu, uključujući i prigovor za poravnanje.

Član 67.

Ako povjerilac za otplatu ili osiguranje otplate kredita prihvati mjenicu potrošača i/ili čekove, odgovoran je za primjerenu zaštitu potrošača, u pogledu upotrebe ovih vrijednosnih papira za tačno određenu svrhu.

Član 68.

1. Ako povjerilac odobrava potrošaču kredit za kupovinu određenog proizvoda ili/i usluge na osnovu prethodnog ugovora između povjerioca i dobavljača za taj proizvod i/ili uslugu, a proizvod i/ili usluga za čiju kupovinu je zaključen ugovor o potrošačkom kreditu nije dostavljen, ili je dostavljen samo djelimično, ili ako ne odgovara odredbama iz ugovora o kupovini proizvoda i/ili usluge, a potrošač bezuspješno dokazuje svoja prava dobavljaču, potrošač ima pravo da dokaže svoja prava povjeriocu. 2. Ako je potrošački kredit odobren za kupovinu određenog proizvoda od određenog dobavljača i ako, zbog nevraćanja kredita, ovaj proizvod treba da se oduzme potrošaču, obračun među stranama kod takvog oduzimanja ne smije omogućiti neovlašteno bogaćenje.

Član 69.

1. U slučaju zaključenja ugovora između potrošača i povjerioca o odobravanju potrošačkog kredita u obliku doz- voljenog prekoračenja na tekućem računu potrošača, povjerilac treba u pisanoj formi obavjestiti potrošača prije ili za vrijeme zaključenja ugovora o: a) dopuštenoj gornjoj granici prekoračenja na tekućem računu potrošača; b) godišnjoj kamatnoj stopi i troškovima kojima se tereti tekući račun potrošača za prekoračenje u okviru odobrenog kredita, za vrijeme trajanja ugovora o odobrenom kreditu, kao i o razlozima zbog kojih se uslovi mogu mjenjati; c) načinima okončanja ugovora. 2. Povjerilac treba potrošača obavijestiti u pisanoj formi o svakoj promjeni godišnje kamatne stope i troškova osam dana prije nastanka promjene, ili izuzetno u vrijeme saznanja promjene, ako je taj rok kraći od osam dana, kao i prilikom terećenja tekućeg računa potrošača.

Član 70.

Ako povjerilac prešutno dozvoljava prekoračenje tekućeg računa potrošača, dužan je obavijestiti potrošača u pisanoj formi o iznosu godišnjih kamata i kamatnih stopa, promjeni kamatnih stopa prilikom prekoračenja na tekućem računu dužem od tri mjeseca i troškovima kojima će teretiti tekući račun potrošača zbog prekoračenja, kao i o svim obavezama koje nastanu za potrošača zbog prekoračenja na njegovom tekućem računu.

Član 71.

XIV - PRODAJA S OTPLATOM CIJENE NA RATE Ugovorom o prodaji proizvoda ili pružanju usluge s otplatom cijene na rate trgovac se obavezuje potrošaču isporučiti određeni proizvod ili pružiti određenu uslugu prije nego potrošač plati cjelokupan iznos proizvoda ili usluge, a potrošač se obavezuje otplaćivati rate u ugovorenim periodima.

Član 72.

1. Ugovor o prodaji proizvoda ili pružanju usluge s otplatom cijene na rate treba biti sastavljen u pisanoj formi i sadržavati sve propisane elemente, kao ukupan iznos svih rata, uključujući ratu plaćenu prilikom zaključenja ugovora, iznos pojedine rate, broj rata i rokove otplate, i sve druge troškove koje trgovac zaračunava potrošaču u vezi s prodajom proizvoda ili pružanjem usluge s otplatom cijene na rate. 2. Ako ugovor o prodaji proizvoda ili pružanju usluga s otplatom cijene na rate ne sadrži sve elemente iz stava 1. potrošač ima pravo odustati od ugovora. 3. Bitne odredbe ugovora iz stava 1. ne smiju biti napisane sitnim slovima i brojevima. 4. Potrošač ima pravo odustati od ugovora o prodaji proizvoda ili pružanja usluge s otplatom cijene na rate, ako o tome u pisanoj formi obavijesti trgovca u roku od osam dana od dana zaključenja ugovora. 5. Potrošač se ne može odreći prava iz stava 4.

Član 73.

1. Potrošač ima pravo, u svako vrijeme, odjednom platiti ostatak iznosa rata bez ugovorenih kamata i bez dodatnih troškova. 2. Ništavna je odredba u ugovoru koja je u suprotnosti s odredbom stava 1.

Član 74.

1. Trgovac ima pravo odustati od ugovora o prodaji proizvoda ili pružanju usluge s otplatom cijene na rate, ako potrošač kasni s uplatom prve rate, samo ako su za plaćanje ukupnog iznosa ugovorene najviše četiri rate. 2. Nakon uplate prve rate, trgovac ima pravo odustati od ugovora o prodaji proizvoda ili pružanju usluge s otplatom cjene na rate, ako potrošač kasni s najmanje dvije rate uzastopno, ali ne manje od jedne osmine ukupne cijene. 3. Umjesto prava iz st. 1. i 2., trgovac ima pravo zahtijevati od potrošača plaćanje ostatka duga (neplaćenog iznosa), uz prihvaćanje plaćanja od 14 dana.

Član 75.

1. U slučaju izuzetnih okolnosti, sud može, na zahtjev potrošača, produžiti rok za plaćanje zakašnjelih rata, ako potrošač pruži garanciju da će izvršiti svoju obavezu i ako trgovac zbog toga ne trpi štetu. 2. Ništavna je ugovorna odredba o ugovornoj kazni zbog kašnjenja s plaćanjem.

Član 76.

1. Prilikom odustajanja od ugovora o prodaji proizvoda ili pružanju usluge s otplatom cijene na rate, trgovac ima obavezu potrošaču vratiti sve primljene rate i kamate po kamatnoj stopi poslovne banke trgovca za oročene štedne uloge na tri mjeseca od dana kada je novac primio do dana isplate i vratiti mu sve troškove koje je potrošač imao zbog proizvoda i/ili usluge. 2. Potrošač ima obavezu vratiti trgovcu proizvod neoštećen i u nepromijenjenom kvalitetu i količini ili platiti naknadu zbog umanjene vrijednosti nastale upotrebom proizvoda, do dana odustajanja od ugovora o prodaji proizvoda s otplatom cijene na rate.

Član 77.

1. Prava potrošača iz ovog poglavlja treba da budu navedena u ugovoru o prodaji proizvoda ili pružanju usluge s otplatom cijene na rate. 2. Ništavne su ugovorne odredbe o prodaji proizvoda ili pružanju usluge s otplatom cijene na rate, ako su nepovoljnije za potrošača od odredbi ovog poglavlja, osim odredbi o pridržavanju vlasničkih prava.

Član 78.

Odredbe o prodaji proizvoda ili pružanju usluge s otplatom cijene na rate iz ovog poglavlja primjenjuju se i na druge vrste ugovora koji imaju isti sadržaj (ugovor o zakupu proizvoda kojim taj proizvod prelazi u vlasništvo potrošača nakon određenog vremena plaćanja zakupnine leasing).

Član 79.

XV - OSIGURANJE Poslovi osiguranja u smislu ovoga zakona obuhvaćaju zaključivanje i ispunjavanje ugovora o osiguranju imovine i lica, mjere za sprečavanje i smanjenje rizika koji ugrožavaju imovinu i život lica i mjere za sprečavanje i smanjenje šteta, kao i druge poslove iz Zakona o osiguranju.

Član 80.

Osiguranje je ugovorni posao u kojem se potrošaču prodaju ili nude na prodaju za unaprijed utvrđenu cijenu poslovi osiguranja iz člana 79.

Član 81.

1. Osiguravalac je pravno lice koje zaključuje ugovor o osiguranju imovine i lica s ugovaraocem osiguranja. 2. Posrednik je pravno ili fizičko lice koje u ime i za račun osiguraoca nudi ili prodaje ugovor o osiguranju imovine i lica. 3. Ugovarač osiguranja je potrošač koji s osiguravaocem zaključuje ugovor o osiguranju u pisanoj formi. 4. Osiguranik je potrošač čija se imovina ili život osigurava i kojem pripadaju sva prava iz osiguranja. 5. Premija je iznos koji ugovarač plaća za osiguranje u skladu s odredbama iz ugovora o osiguranju. 6. Svota osiguranja je iznos na koji se osigurava imovina ili život. 7. Polica je dokument o ugovoru o osiguranju.

Član 82.

1. Opisi iz ponude osiguranja koje ugovaraču daje osiguravalac ili posrednik osiguranja, cijena i ostali ugovorni uslovi, ne smiju sadržavati prevarantske podatke. 2. Uslovi za osiguranje (u daljem tekstu: uslovi) koji se obavezno uručuju ugovaraču u pisanoj formi treba da budu razumijivi i čitki. 3. Bitni podaci o uslovima ne smiju biti napisani sitnim slovima i brojevima. Naknadne promjene podataka u uslovima treba da ugovaraču jasno i jednoznačno saopće prije zaključenja ugovora o osiguranju, o čemu u uslovima treba postojati izričito uputstvo.

Član 83.

1. Ugovarač treba biti upoznat sa svim ugovornim odredbama prije zaključenja ugovora o osiguranju (u daljem tekstu: Ugovor) tako što će mu se lično uručiti primjerak Ugovora. 2. Ništavna je odredba koja se u Ugovor unese naknadno ili neposredno prije zaključenja Ugovora, ako je ona u suprotnosti s ostalim ugovornim odredbama.

Član 84.

1. Ugovor treba sadržavati sljedeće: a) naziv i sjedište s punom adresom osiguravača; b) naziv i sjedište s punom adresom pravnog ili fizičkog lica posrednika; c) ime, prezime, JMBG i adresu ugovarača; d) ime, prezime, JMBG i adresu osiguranika; e) tačan opis prava koje ugovarač i osiguranik ostvaruju Ugovorom; f) predmet osiguranja; g) rok na koji se zaključuje Ugovor; h) period u kojem se mogu ostvariti prava iz Ugovora; i) dan početka osiguranja; j) tačnu svotu osiguranja; k) iznos premije osiguranja; l) dan kada dospijeva plaćanje premije; m) popusti na iznos premije osiguranja; n) broj rata, iznos svake pojedine rate i rokove otplate ako se ugovara osiguranje s otplatom premije na rate; o) poreze, prireze i druge takse; p) odredbu da se ugovarač ne može teretiti za bilo kakve naknade osim ugovorenih; r) uslove za otkazivanje Ugovora; s) način rješavanja sporova; t) odredbu o sudskoj nadležnosti i primjenu određenog materijalnog prava u slučaju spora; u) mjesto i datum zaključenja ugovora o osiguranju. 2. Puna adresa iz stava 1. tač. a) i b) obavezno sadrži mjesto, ulicu i kućni broj, broj telefona i telefaxa, adresu elektronske pošte, a može sadržavati i broj poštanskog pretinca. 3. Bitne odredbe u Ugovoru ne smiju biti napisane sitnim slovima i brojevima.

Član 85.

Ugovorom utvrđena cijena ne smije se mijenjati, osim ako je to u Ugovoru navedeno i ako Ugovor sadrži podatke za izračunavanje nove cijene.

Član 86.

1. Ugovarač ima pravo, bez navođenja razloga, odustati od Ugovora ako osiguravaocu s kojim je Ugovor zaključen pošalje pisanu izjavu o tome u roku od 14 dana od dana zaključenja Ugovora. 2. Za vrijeme roka za odustajanje iz stava 1. osiguravalac ne smije potraživati od osiguranika bilo kakva plaćanja. 3. Ako Ugovor ne sadrži sve odredbe propisane u članu 84., Ugovarač ima pravo odustati od Ugovora ako osiguravalac pošalje pisanu izjavu u roku od tri mjeseca od dana zaključenja Ugovora. 4. U slučaju odustajanja od Ugovora po osnovu stava 1., primjenjuju se odredbe iz člana 76. 5. Ništavna je odredba u Ugovoru kojom se ugovarač obavezuje nadoknaditi sve troškove ili dio troškova, ako odustane od Ugovora na osnovu odredbi ovog člana.

Član 87.

1. Kod Ugovora zaključenog na rok od najmanje tri godine, ugovarač ima pravo odustati od Ugovora ako o tome u pisanoj formi obavijesti osiguravaoca mjesec dana prije dana dospijeća plaćanja premije. 2. Otkaz Ugovora iz stava 1. treba biti sastavljen u pisanoj formi i dostavljen osiguravaocu preporučenim pismom ili na drugi odgovarajući način. 3. Ugovor zaključen na rok kraći od tri godine ne može se otkazati. 4. U slučaju odustajanja od Ugovora na osnovu odredbi ovog člana, primjenjuju se odredbe člana 76. 5. Ništavna je odredba u Ugovoru kojom se potrošač obavezuje nadoknaditi sve troškove ili dio troškova, ako odustane od Ugovora na osnovu odredbi ovog člana.

Član 88.

XVI - ELEKTRONSKI INSTRUMENTI PLAĆANJA 1. Elektronskim instrumentima plaćanja (u daljem tekstu: EIP) smatraju se instrumenti plaćanja na daljinu koji korisniku i vlasniku omogućuju pristup finansijskim sredstvima na njihovom računu kod neke novčane ustanove, radi obavljanja prijenosa novčane vrijednosti (transakcije) prilikom čega se redovno traži identifikacijski broj i/ili sličan dokaz identiteta. 2. Instrumenti plaćanja na daljinu mogu biti kartice za plaćanje kao što su: kreditne i debitne kartice, prodajne kartice (kartice trgovačkih društava), pomoću kojih se omogućava odgoda terećenja računa, kao i primjena telekomunikacijskog i kućnog bankarstva. 3. Elektronski novac (e-novac) je instrument koji obuhvaća karticu za pamćenje (memoriranje) novčanih vrijednosti ili memoriju računara u koji se novčane vrijednosne jedinice pohranjuju elektronski, omogućavajući njegovom vlasniku ili korisniku obavljanje prijenosa novčane vrijednosti. 4. Neke vrste e-novca mogu se ponovo napuniti jedinicama novčane vrijednosti. E-novac ne smatra se instrumentom plaćanja na daljinu. 5. Odredbe o EIP-u odnose se na: a) doznačavanje novca posredstvom EIP-a, osim plaćanja naručenih ili ostvarenih posredstvom finansijskih ustanova; b) ulaganje i povlačenje gotovine pomoću EIP-a iz uređaja kao što su bankomati, u ili izvan zgrada izdavaoca EIP-a ili drugih pravnih lica, koji na osnovu ugovora smiju prihvatiti EIP. 6. Odredbe o EIP-u ne odnose se na plaćanja čekom i na garantne funkcije EIP-a određenih kartica EIP-a u vezi sa plaćanjem čekom.

Član 89.

1. Izdavalac EIP-a je lice koje drugom licu, u okviru svog poslovanja, stavlja na raspolaganje EIP na osnovu međusobno zaključenog ugovora u pisanoj formi. 2. Vlasnik EIP-a je osoba koja je, na osnovu ugovora s izdavaocem zaključenog u pisanoj formi vlasnik EIP-a. 3. Korisnik EIP-a je lice koje na osnovu ugovora zaključenog s vlasnikom u pisanoj formi raspolaže EIP-om. Korisnik može biti i sam vlasnik EIP-a.

Član 90.

1. Izdavalac EIP-a treba da prilikom zaključenja ugovora, a u svakom slučaju prije isporuke EIP-a, u pisanom, a po mogućnosti i u elektronskom obliku, zainteresiranoj stranci (mogućem korisniku) saopćiti sljedeće podatke: a) opis EIP-a, a po potrebi i tehničke zahtjeve koji se odnose na primjenu odgovarajuće komunikacijske opreme vlasnika i korisnika EIP-a, vrstu i način upotrebe EIP-a uključujući, ako postoji, gornju finansijsku granicu plaćanja; b) pregled odgovarajućih obaveza i odgovornosti vlasnika i/ili korisnika i izdavaoca EIP-a, a naročito opis mjera koje izdavalac EIP-a treba preduzeti da bi učinio sigurnim EIP i sredstva koja omogućavaju njegovu upotrebu (npr. unošenje i upotreba šifre u EIP u obliku ličnog matičnog broja ili neke druge šifre); c) uobičajeno vrijeme u kojem se debitira ili kreditira račun vlasnika ili korisnika EIP-a, uključujući i datum pretvaranja, odnosno ako vlasnik ili korisnik EIP-a nema račun kod izdavaoca EIP-a, uobičajeno vrijeme u kojem će primati račune; d) sve troškove koji terete vlasnika, a posebno visinu početnih i godišnjih taksi, provizije i troškove koje vlasnik ili korisnik EIP-a plaća izdavaocu EIP-a za obavljene poslove, a po potrebi i kamate i način njihovog obračuna; e) vrijeme u kojem vlasnik ili korisnik EIP-a može staviti prigovor na određeni prijenos novčane vrijednosti, kao i uputstvo o postupku za pomoć i odštetu koji su vlasniku ili korisniku na raspolaganju, stavljanje prigovora, kao i pristup tom postupku; f) pravo koje se primjenjuje na ugovor. 2. Ako se EIP može upotrijebiti za poslove s inozemstvom (izvan zemije izdavaoca EIP-a, odnosno priključenja), izdavalac EIP-a će vlasniku ili korisniku EIP-a saopćiti: a) iznos svih taksi i cijena za zamjenu stranog sredstva plaćanja, a po potrebi i devizni kurs; b) referentni kurs za obračun posla, uključujući i datum deviznog kursa.

Član 91.

1. Nakon obavljenog prijenosa novčane vrijednosti, izdavalac EIP-a treba korisniku EIP-a uputiti pisanom, a po mogućnosti i u elektronskom obliku obavijest koja najmanje, sadrži: a) podatke pomoću kojih korisnik EIP-a može identificirati prijenos novčane vrijednosti i podatke o prihvatiocu prijenosa; b) iznos prijenosa koji će u obračunskoj vrijednosti teretiti vlasnika; c) valuti u kojoj će iznos prijenosa teretiti korisnika EIP-a; d) iznos takse i troškova za obavljeni prijenos. 2. Izdavalac EIP-a dužan je vlasniku i korisniku EIP-a omogućiti provjeru najmanje pet posljednjih prijenosa novčanih vrijednosti obavljenih na taj način, kao i preostali iznos novčanih sredstava na tom računu.

Član 92.

Obaveze vlasnika i korisnika EIP-a 1. Vlasnik i korisnik EIP-a treba da upotrijebe EIP u skladu s uslovima koji važe za izdavanje i upotrebu EIP-a. Vlasnik i korisnik EIP-a treba da preduzimu sve mjere da učine sigurnim EIP i njegovu upotrebu, a posebno sredstva (lični identifikacijski broj ili drugu šifru) koja omogućavaju njegovu upotrebu. 2. Korisnik EIP-a treba, prema svom saznanju, izdavaocu EIP-a ili ustanovi koju on naznači, bez odgađanja saopćiti: a) gubitak ili krađu EIP-a ili sredstva koja omogućava njegovu upotrebu; b) proknjiženje neodobrenog prijenosa novčane vrijednosti na njegovom računu; c) svaku grešku i svaku nepravilnost vođenja računa kod izdavaoca EIP-a. 3. Korisnik EIP-a ne smije zabilježiti u lagano prepoz- natljivom obliku svoj lični identifikacijski broj ili drugu šifru, a naročito ne na EIP-u, niti na bilo kojem predmetu koji sa EIP-om nosi sa sobom. 4. Korisnik EIP-a ne smije poništiti narudžbu koju je ispostavio posredstvom svoga EIP-a, osim ako iznos nije bio utvrđen kada je narudžba ispostavljena.

Član 93.

Odgovornost korisnika EIP-a 1. Do trenutka prijave gubitka ili krađe korisnik EIP-a sam nadoknađuje nastale troškove najviše do 300 KM, osim ako je gubitak nastao krajnjom nepažnjom korisnika EIP-a, prevarom ili kršenjem odredaba iz član 92. stav 2. 2. Od vremena kada korisnik EIP-a obavijesti izdavaoca EIP-a o gubitku ili krađi EIP-a (ili lice koje izdavalac odredi), on nije više odgovoran za posljedice tog gubitka ili krađe, osim u slučaju krajnje nepažnje, prevare ili kršenja odredbi ovog zakona od korisnika EIP-a. 3. Korisnik nije odgovoran ako je EIP upotrijebljen bez njegovog prisustva ili bez njegove identifikacijske kartice. Primjena povjerijive šifre ili drugog identifikacijskog sredstva nije dovoljna za njegovu odgovornost.

Član 94.

Obaveze izdavaoca EIP-a 1. Izdavalac EIP-a može mijenjati uslove ugovora, ako su te promjene pravovremeno saopćene vlasniku ili korisniku EIP-a lično, tako da vlasnik može zbog promjene uslova odustati od ugovora u roku od jednog mjeseca od prijema takvog obavještenja. 2. Odredbe stava 1. ne odnose se na promjenu kamatne stope koja važi od dana objavljivanja ako izdavalac EIP-a o tome bez odgađanja lično obavijesti vlasnika ili korisnika EIP-a, što ne utiče na pravo vlasnika EIP-a da odustane od ugovora. 3. Izdavalac EIP-a: a) ne smije otkriti lični identifikacijski broj vlasnika EIP-a ili bilo koju šifru vlasnika EIP-a, osim prema vlasniku; b) ne smije poslati nezatraženi EIP, osim ako se radi o zamjenskom EIP-u za EIP koji vlasnik ili korisnik EIP-a već posjeduje; c) treba dovoljno dugo čuvati interne zapise radi omogu- ćavanja provjere i ispravake grešaka u prijenosima novčanih vrijednosti iz člana 88.; d) dužan je vlasniku i korisniku EIP-a osigurati prikladno sredstvo radi dostave potrebnih saopćenja. Kada korisnik EIP-a obavještenje predaje preko telefona, izdavalac EIP-a je dužan korisniku EIP-a potvrditi prijem obavještenja u pisanoj formi. 4. U slučaju spora s vlasnikom EIP-a oko prijenosa novčanih vrijednosti iz člana 88., izdavalac EIP-a treba uz zadržavanje prava dokaza druge strane, dokazati: a) da je prijenos uredno zabilježen i proknjižen; b) da na prijenos nije uticao tehnički kvar ili sličan nedostatak.

Član 95.

Odgovornost izdavaoca EIP-a 1. Izdavalac EIP-a je odgovoran: a) za neobavljen ili pogrešno obavljen prijenos novčane vrijednosti vlasnika ili korisnika EIP-a i kada je prijenos obavljen preko uređaja/terminala koji nije pod direktnim i isključivim nadzorom izdavaoca EIP-a, pod uslovom da prijenos nije proveden preko uređaja čiju upotrebu izdavalac EIP-a nije odobrio; b) za prijenose koje vlasnik ili korisnik EIP-a nije odobrio, izdavalac EIP-a je odgovoran i za svaku grešku ili neispravnost vođenja računa vlasnika ili korisnika EIP-a; c) za iznos neobavljenog ili djelimično obavljenog prijenosa novčanih vrijednosti s obračunatim kamatama; d) za iznos koji je potreban da bi račun vlasnika ili korisnika EIP-a bio vraćen u stanje u kojem se nalazio prije proknjiženog iznosa koji nije odobren; e) za finansijske posljedice, a posebno one koje se odnose na obim i naknadu štete prema odredbama zaključenog ugovora između izdavaoca EIP-a i vlasnika EIP-a. 2. Izdavalac EIP-a odgovara vlasniku EIP-a za gubitak upisane vrijednosti ili za manjkavo obavljanje prijenosa novčanih vrijednosti zbog funkcionalne greške uređaja ili EIP-a, sve dok gubitak ili manjkavost ne budu ponovo ispravljeni pod uslovom da funkcionalnu grešku nije prouzrokovao korisnik namjerno ili u suprotnosti s odredbom člana 91. stav 1. tačka a.). 3. Funkcionalne greške uređaja ili EIP-a ne smiju za vlasnika ili korisnika EIP-a prouzrokovati štetu koju izdavalac EIP-a ne bi razumno nadoknadio.

Član 96.

1. Izdavalac EIP-a brine se da korisnik EIP-a može u svako doba dana i noći prijaviti gubitak ili krađu EIP-a. 2. Izdavlac EIP-a je nakon prijema obavještenja o gubitku ili krađi EIP-a dužan, čak i kada je vlasnik ili korisnik EIP-a grubo nemaran ili prevarantskog ponašanja, poduzeti sve mjere radi sprečavanja daljnje upotrebe EIP-a.

Član 97.

XVII - TURISTIČKI PAKET ARANŽMANI 1. Turistički paket aranžman (u daljem tekstu: aranžman) je ugovorni posao u kojem se potrošaču prodaju ili nude na prodaju za jedinstvenu unaprijed utvrđenu cijenu i u sastavu najmanje usluga prijevoza i smještaja, uz uslov da aranžman traje duže od 24 sata ili uključuje barem jedno noćenje. 2. Aranžman može obuhvatiti i druge turističke usluge koje nisu sporedne usluge prijevoza i/ili smještaja, a čine značajan dio ukupne cijene. 3. Kod odvojenog obračuna pojedinih usluga u okviru aranžmana, organizator ili posrednik (u daljem tekstu: organizator) odgovoran je i za te usluge.

Član 98.

1. Organizator je lice koje u poslovne svrhe trajno ili prikladno organizira aranžmane i koje te usluge nudi direktno ili preko posrednika. 2. Potrošač je lice koje zakupljuje (rezervira) aranžman ili se obavezuje na zakup (glavni ugovarač), ili lice preko kojeg se glavni ugovarač obavezuje upotrijebiti usluge aranžmana, ili lice kojem glavni ugovarač ili ostali pomagači ustupaju aranžman (primalac). 3. Posrednik je lice koje u ime i za račun organizatora nudi ili prodaje aranžman pripremljen od organizatora. 4. Ugovor o aranžmanu zaključuju potrošač i organizator u pisanoj formi.

Član 99.

1. Opisi turističkih usluga, cijena i ostale ugovorne odredbe koje potrošaču daje organizator ne smiju sadržavati prevarantske podatke. 2. Program, prospekt ili katalog koji se obavezno lično uručuje potrošaču prije zaključenja ugovora o aranžmanu treba biti razumljiv, čitak i treba sadržavati: a) tačan itinerer i opis prijevoznog puta (itinerer), odnosno aranžmana; b) tačan opis odredišta (kod boravka); c) jasne i tačne podatke o vrsti, položaju, kategoriji ili udob- nosti, i druge glavne oznake smještaja i ishrane; d) vrstu prijevoznog sredstva, njegove oznake i razred; e) ukupan broj dana i noćenja u aranžmanu; f) datum, vrijeme i mjesto polaska i povratka; g) cijenu aranžmana i iznos ili postotak od cijene koji se plaća kao kapara i vremenski raspored za plaćanje preostalog iznosa; h) cijenu neobaveznih (fakultativnih) usluga; i) uputstvo o najmanjem broju učesnika za ostvarenje aranžmana, ako je to uslov za organizirani aranžman; j) uslove za prijavu i otkaz učesnika aranžmana i garancije organizatora; k) rok do kada će se najkasnije potrošaču saopćiti ako organizator ili posrednik odustane od aranžmana; l) ostale podatke važne za potrošača (klima, vrste valuta i dr.). 3. Bitni podaci u programu, prospektu ili katalogu iz stava 1. ne smiju biti napisani sitnim slovima i brojkama. 4. Naknadne promjene podataka u programu, prospektu ili katalogu treba da se potrošaču jasno i jednoznačno saopće prije zaključenja ugovora, o čemu u programu, prospektu ili katalogu treba postojati izričito uputstvo. 5. Organizator ili posrednik dužan je u pisanoj ili drugoj odgovarajućoj formi, prije zaključenja ugovora, detaljno upoznati potrošača o svim formalnostima potrebnim za putovanje i boravak, a koje su u vezi s pasošem, vizom, te sa zahtjevima zdravstvenih vlasti u zemlji polaska, provoza i odredišta, a naročito o rokovima za nabavljanje i produženje navedenih isprava.

Član 100.

1. Organizator ili posrednik treba prije početka putovanja saopćiti potrošaču u pisanoj ili nekoj drugoj odgovarajućoj formi: a) vrijeme i mjesto međustanica i priključnih veza, i podatke o mjestu koje zauzima potrošač u prijevoznom sredstvu (kabina, krevet na brodu ili u vozu); b) ime, adresu i telefonski broj mjesnog predstavnika organizatora ili mjesto u kojem potrošaču može u slučaju potrebe biti pružena pomoć; c) ako takvih predstavnika nema, potrošaču se obavezno saopćava telefonski broj za poziv u slučaju nevolje ili sličan podatak koji potrošaču može poslužiti za istu svrhu, i uz čiju pomoć može doći u vezu s organizatorom; d) kod putovanja djece u inozemstvo o tome ko je odgovorno lice za dijete na putovanju i kako će se s djetetom ili s njegovim roditeljem uspostaviti direktna veza za vrijeme trajanja aranžmana; e) podatke o mogućem zaključenju posebne police osiguranja za pokriće troškova u slučaju otkazivanja putovanja, povrede, bolesti i smrti, povratka u zemlju, i gubitka prtljaga tokom aranžmana.

Član 101.

1. Potrošaču treba da budu saopćene sve ugovorne odredbe prije zaključenja ugovora i treba mu se uručiti primjerak ugovora. 2. Ugovor obavezno sadrži sve odredbe iz programa, prospekta ili kataloga iz člana 99. stav 2., koji je lično uručen potrošaču. 3. Ništavna je odredba koja se u ugovor unese naknadno ili neposredno prije zaključenja ugovora, ako je takva odredba u suprotnosti s ostalim ugovornim odredbama.

Član 102.

1. Potrošač može, ako je spriječen iskoristiti aranžman i ako je o tome obavijestio organizatora u pisanoj formi ili na drugi odgovarajući način, do ugovorenog dana polaska prenijeti svoj zakup (rezervaciju) na drugog potrošača koji ispunjava sve uslove za učešće u aranžmanu. 2. Potrošač koji prenosi svoje pravo učešća u aranžmanu i potrošač koji preuzima pravo učešća, zajednički su odgovorni organizatoru i zajednički (solidarno) ispunjavaju ugovorne obaveze (plaćanje preostalog iznosa, troškove prenošenja prava korištenja aranžmana i dr.).

Član 103.

1. Ugovorom utvrđena cijena ne smije se mijenjati osim ako je to u ugovoru izričito dozvoljeno, i ako ugovor sadrži podatke za izračunavanje nove cijene. Pritom do naknadne promjene obračuna smije doći samo ako dolazi do: a) promjene troškova prijevoza veće od 5% radi promjene cijene pogonskog goriva; b) promjene takse za određene usluge kao što su: pristajanje u morskim, slatkovodnim lukama i aerodromima, peljarenje i putničke takse na aerodromima; c) uticaj promjene deviznog kursa, ako ta promjena utiče na povećanje cijene aranžmana više od 5 %. 2. Ugovorena cijena bezuslovno se ne smije povećati u periodu od 20 dana prije ugovorenoga dana polaska.

Član 104.

1. Ako je organizator prije polaska prinuđen izvršiti značajnu promjenu neke bitne ugovorne odredbe opisane u programu, prospektu ili katalogu iz člana 99., a naročito promjenu cijene, dužan je to bez odgađanja saopćiti potrošaču u pisanoj formi, da bi mu pružio mogućnost donošenja odgovarajuće odluke, u slučajevima: a) odustajanja od ugovora bez obaveze plaćanja bilo kakve naknade; ili b) prihvaćanja izmijenjene i/ili dopunjene ugovorne odredbe kojom se unose odgovarajuće promjene i njen uticaj na cijenu. 2. Potrošač treba bez odgađanja obavijestiti organizatora o svojoj odluci. Ako potrošač odustane od ugovora zbog okolnosti iz stava 1. ili ako organizator bez krivice potrošača odustane od organizacije aranžmana prije ugovorenog dana polaska, potrošač ima pravo: a) učestvovati u jednako vrijednom ili vrednijem aranž- manu, ako je organizator u mogućnosti ponuditi takav aranžman. Ako je drugi ponuđeni aranžman vredniji od aranžmana iz ugovora, organizator ne smije od potrošača tražiti uplatu razlike u cijeni; b) da mu se vrate svi iznosi koje je uplatio po ugovoru. 3. Ako je drugi ponuđeni aranžman slabijeg kvaliteta ili jeftiniji, organizator ima obavezu isplatiti potrošaču razliku cijene ili bez odgađanja vratiti potrošaču sve iznose koje je uplatio po ugovoru. Osim toga, potrošaču pripadaju i kamate po kamatnoj stopi poslovne banke trgovca za oročene štedne uloge na tri mjeseca od dana uplate do dana isplate. 4. Potrošač ima pravo na obeštećenje za neispunjavanje ugovora zbog razloga iz stava 1.: a) ako do otkazivanja ugovora dođe jer broj lica koji je zakupio aranžman nije dostigao potreban najmanji broj potrošača, a potrošaču otkazivanje nije saopćeno u pisanoj formi u roku utvrđenom u aranžmanu, ili b) ako do otkazivanja dođe zbog više sile, odnosno na osnovu nepredvidivih i neuobičajenih događaja, a čije se posljedice uz svu pažnju nisu mogle izbjeći. 5. Višom silom iz stava 4. tačka b) ne smatra se prebukiranje.

Član 105.

1. Organizator aranžmana dužan je za svaki aranžman osigurati garanciju kod banke ili osiguravajućeg društva, radi naknade potrošaču: a) plaćanja cijene aranžmana, ako zbog nelikvidnosti ili stečaja organizatora izostanu usluge aranžmana, b) troškova koji nastanu zbog nelikvidnosti ili stečaja organizatora, za povratak potrošača u mjesto polaska. 2. Garancija iz stava 1. daje se u obliku police osiguranja, gotovinskog pologa, bankovne garancije i sl.

Član 106.

Organizator ili posrednik aranžmana dužan je potrošaču, prilikom uplate iznosa aranžmana, izdati potvrdu o osiguranju garancije koja mu omogućuje neposredno ostvarenje prava na obeštećenje zbog nastalih troskova iz člana 105. u banci ili osiguravajućem društvu.

Član 107.

1. Ako organizator nakon polaska utvrdi da neće biti u stanju izvršiti značajan dio ugovornih odredbi, dužan je, bez povećanja cijene za potrošača, preduzeti odgovarajuće mjere kojima će omogućiti daljnje ostvarenje aranžmana i platiti potrošaču obeštećenje čija visina odgovara razlici između predviđene i ostvarene cijene usluge. 2. Osim obeštećenja, potrošaču za razliku iz stava 1. pripadaju i kamate po kamatnoj stopi poslovne banke trgovca za oročene štedne uloge na tri mjeseca od dana uplate do dana isplate. 3. Ako se mjere iz stava 1. ne mogu preduzeti, ili ako ih potrošač zbog važnih razloga ne može prihvatiti, organizator se treba pobrinuti, bez povećanja cijene za potrošača, za jednako vrijedan ili vrijedniji prijevoz da bi se potrošač mogao vratiti u mjesto polaska ili u neko drugo mjesto dogovoreno s potrošačem, pri čemu potrošač ima pravo na obeštećenje. 4. Ako zbog razloga iz stava 1. potrošač nije u mogućnosti platiti troškove povratka, organizator je dužan osigurati njegov povratak.

Član 108.

1. Ugovor o aranžmanu treba obavezno da sadrži uputstvo potrošaču da svaku manjkavost koju ustanovi prilikom izvršavanja ugovora bez odgađanja u pisanoj formi ili na drugi prikladan način saopći organizatoru. 2. Ako u ugovoru izostane uputstvo iz stava 1., potrošaču će se priznati sva prava kao da je to uputstvo sadržano u ugovoru. 3. U slučaju prigovora, organizator je dužan potrošaču osigurati odgovarajuće rješenje. 4. Ako se prigovor potrošača odnosi na kvalitet ili količinu usluge (kategorija, razred i sl.), potrošač ima pravo na razliku cijene između ugovorene i pružene usluge. Potrošaču pripadaju i kamate po kamatnoj stopi poslovne banke trgovca za oročene štedne uloge na tri mjeseca od dana uplate do dana isplate. XVIII - VREMENSKI ZAKUP TURISTIČKOG OBJEKTA (TIME-SHARING)

Član 109.

1. Ugovor o neposrednom i posrednom sticanju prava na upotrebu turističkog objekta (nekretnine) na osnovu zakupa na određeno vrijeme time-sharing, (u daljem tekstu: Ugovor), treba biti sačinjen u pisanoj formi i zaključuje se na period koji ne može biti kraći od tri godine. 2. Ugovor treba sadržavati sljedeće: a) naziv i sjedište s punom adresom firme koja prodaje vremenski zakup turističkog objekta; b) naziv i sjedište s punom adresom pravnog ili fizičkog lica koje je vlasnik ili ima pravo raspolaganja turističkim objektom; c) ime, prezime i adresu potrošača; d) tačan opis prava koja potrošač ostvaruje Ugovorom; e) naziv (ime) i tačan opis turističkog objekta i njegove popunjenosti, ako se pravo odnosi na određenu nekretninu, državu, pokrajinu, grad ili mjesto i naselje u kojem se nalazi turistički objekat, položaj, razvrstanost, komunalnu opremljenost i druge podatke važne za njegovu upotrebu; f) period u kojem se mogu ostvariti prava iz Ugovora i vrijeme kada Ugovor stupa na snagu; g) ako turistički objekat nije dovršen u vrijeme zaključenja Ugovora, tačne podatke o stanju gradnje i rok do kojega se predviđa da će on biti u upotrebi, broj spisa građevinske dozvole, naziv i punu adresu organa koji je izdao građevinsku dozvolu; h) podatke o zajedničkim komunalnim uslugama kojima će raspolagati turistički objekat (priključci za gas, električnu i toplotnu energiju, vodu, telekomunikacije, kablovsku televiziju i dr.); i) garanciju za uredno dovršenje turističkog objekta i obeštećenje, ako objekat ne bude uopće dovršen ili ne bude dovršen u ugovorenom roku, i način ostvarenja garancije; j) tačnu cijenu upotrebe vremenskog zakupa turističkog objekta; k) poreze, prireze i druge takse koje je potrošač dužan platiti, a koji nisu obuhvaćeni u cijeni iz tačke j); l) troškove koje je potrošač, osim cijene, dužan plaćati u vezi s upotrebom turističkog objekta i načela obračuna tih troškova (boravišna taksa, održavanje i upravljanje turističkim objektom, upotreba zajedničkih prostorija i prostora, aparata i uređaja, odlaganje (odvoz) smeća, gas, električna i toplotna energija, voda i dr.); m) podatke o zajedničkim prostorijama, prostorima i uređajima (bazen, sauna, praonica i sušionica veša, terasa, vrt, podrum, drvarnica i dr.) i uslovima za pristup potrošača tim prostorijama, prostorima i uređajima; n) pravila za održavanje, popravke, upravljanje i poslovno vođenje turističkog objekta; o) prava potrošača po odredbama ovog zakona; p) odredbu da se potrošač ne može teretiti za bilo kakve naknade osim ugovorenih; r) mogućnost zamjene ili daljnje prodaje iz Ugovora; s) uslove za otkazivanje Ugovora; t) način rješavanja sporova; u) odredbu o sudskoj nadležnosti i primjeni određenog materijalnog prava u slučaju spora; v) mjesto i datum zaključenja Ugovora. 3. Puna adresa iz stava 2. tač. a),b) i g). i stava 2. ovog člana obavezno sadrži mjesto, te ulicu i broj kuće, broj telefona i telefaksa, te adresu elektronske pošte, a može sadržavati i broj poštanskog pretinca. 4. Bitne odredbe u Ugovoru ne smiju biti napisane sitnim slovima i brojevima. 5. Trgovac je dužan sva obavještenja iz ovoga člana saopćiti svakom potrošaču koji traži podatke o turističkom objektu. 6. Ako potrošač ne ugovori drugačije i/ili ako uslijede promjene na koje trgovac nije mogao uticati, promjene odredbi Ugovora dozvoljene su samo ako su potrošaču saopćene prije zaključenja Ugovora, s tim da su te promjene u ugovoru izričito navedene.

Član 110.

1. Potrošač ima pravo bez navođenja razloga odustati od Ugovora ako trgovcu s kojim je Ugovor zaključen pošalje pisanu izjavu u roku od 14 dana od dana zaključenja Ugovora. 2. Za vrijeme roka za odustajanje iz stava 1. trgovac ne smije potraživati od potrošača bilo kakva plaćanja. 3. Ako Ugovor ne sadrži sve odredbe propisane u članu 109., potrošač ima pravo odustati od Ugovora, ako trgovcu s kojim je zaključen Ugovor pošalje pisanu izjavu u roku od tri mjeseca od dana zaključenja Ugovora. 4. U slučaju odustajanja od Ugovora na osnovu odredbi ovog člana, primjenjuju se odredbe iz člana 55. st 6. i 7. 5. U slučaju odustajanja od Ugovora iz stava 3., potrošač nije dužan nadoknaditi bilo kakve troškove. 6. Ništavna je odredba u Ugovoru kojom se potrošač obavezuje nadoknaditi sve troškove ili dio troškova ako odustane od Ugovora na osnovu odredbi ovog člana.

Član 111.

XIX - UGOVORNE ODREDBE 1. Ugovorne odredbe obavezuju potrošača samo ako je prije zaključenja ugovora bio upoznat sa sadržajem ugovora, odnosno ako su mu ugovorni uslovi trebalo da budu poznati u vrijeme zaključenja ugovora. 2. Ugovorne odredbe treba da budu razumljive i u vezi s drugim odredbama u istom ili drugom ugovoru između istih strana uzimajući u obzir prirodu proizvoda ili usluge i svih drugih učesnika u vezi sa zaključenjem ugovora. 3. U slučaju sumnje u vezi sa značenjem pojedinih odredbi u ugovoru, važit će značenje koje je povoljnije za potrošača. 4. Smatra se da je potrošač bio upoznat o ugovornim odredbama ako ga je trgovac upozorio i ako su mu one bile dostupne.

Član 112.

1. Trgovac ne smije zahtijevati ugovorne odredbe koje su nepravedne ili koje bi prouzrokovale štetu potrošaču. 2. Ugovorne odredbe iz stava 1. su ništavne.

Član 113.

1. Ugovorne odredbe koje potrošač nije lično ugovarao smatrat će se nepravednim ako su u suprotnosti s načelima dobre namjere, a: a) koje stvaraju znatnu nejednakost činjenja na štetu potrošača u ugovornim pravima i obavezama strana; b) čije bi ispunjenje ugovornih obaveza znatno odstupilo od opravdanog očekivanja potrošača; c) koje su u suprotnosti s načelom poštenja, savjesti i dobrim poslovnim običajima. 2. U slučaju sumnje u pogledu značenja pojedine odredbe iz ugovora, vrijedit će tumačenje koje je povoljnije za potrošače. 3. Posebno će se ništavnim smatrati ugovorne odredbe iz kojih proizilazi: a) da trgovac može u svakom slučaju odustati od ugovora; b) da se potrošaču osporava pravo ispunjenja neke ugovorene odredbe (odredba o ništavnosti, nepotpunosti ili nepravilnom izvršavanju ugovornih odredbi); c) da cijena nije određena ili da nije dovoljno jasno određena; d) da se isključuje odgovornost za štetu koju trgovac, proizvođač ili uvoznik ili predstavnik prouzrokuju nenamjerno; e) da trgovac ugovara neprimjereno dug rok za izvršenje narudžbe potrošača; f) da je trgovcu dozvoljeno jednostrano mijenjanje odredbi u ugovoru; g) da trgovac zadržava pravo odlučivanja da li je isporučeni proizvod ili pružana usluga u skladu s odredbama ugovora; h) da trgovac ili potrošač može bez saglasnosti druge strane prenijeti svoje ugovorne obaveze na trećeg, koji nije imenovan u ugovoru; i) da trgovac obavezuje potrošača da namiri troškove, ako odustane od ugovora u skladu s pravima koja mu pripadaju po ovom zakonu.

Član 114.

1. Na ugovore zaključene u Bosni i Hercegovini između domaćeg potrošača i inozemnog pravnog ili fizičkog lica obavezno se kao pravna zaštita potrošača ugovara nadležnost Suda Bosne i Hercegovine. 2. Odredba koja je u suprotnosti sa stavom 1. ništavna je. 3. Ugovor između domaćeg potrošača i inozemnog pravnog ili fizičkog lica, i svaki ugovor o prodaji na daljinu, bez obzira na sjedište trgovca, smatrat će se Ugovorom zaključenim u Bosni i Hercegovini.

Član 115.

XX - NOSIOCI ZAŠTITE POTROŠAČA 1. Subjekti odgovorni za zaštitu potrošača u Bosni i Hercegovini su: a) Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ministarstvo); b) Konkurencijsko vijeće Bosne i Hercegovine; c) Vijeće za zaštitu potrošača Bosne i Hercegovine; d) Ministarstvo trgovine Federacije Bosne i Hercegovine; e) Ministarstvo trgovine i turizma Republike Srpske; f) Ured za konkurenciju i zaštitu potrošača u Federaciji Bosne i Hercegovine i Republici Srpskoj (u daljem tekstu: UKZP entiteta); g) Udruženja potrošača; h) Obrazovne institucije, mediji i štampane publikacije; i) Inspekcijski i drugi organi u skladu sa zakonom.

Član 116.

1. Ministarstvo u okviru svoje djelatnosti obavlja poslove u oblasti zaštite potrošača, a naročito: a) koordinira izradu Državnog godišnjeg programa zaštite potrošača; b) koordinira rad i aktivnosti na zaštiti potrošača s Konkurencijskim vijećem Bosne i Hercegovine, Vijećem za zaštitu potrošača Bosne i Hercegovine i UKZP entiteta; c) prati stanje u oblasti zaštite potrošača i predlaže, u okviru svoje nadležnosti, nadležnim organima izmjene propisa vezanih za zaštitu potrošača; d) izvješava javno mnijenje u Bosni i Hercegovini o povredama prava i interesa potrošača; e) sarađuje i razmjenjuje infomacije i podatke sa svim subjektima odgovornim za zaštitu potrošača; f) vodi evidenciju dodijeljenih javnih poslova Savezu udruženja potrošača Bosne i Hercegovine.

Član 117.

1. Vijeće ministara imenuje članove Vijeća za zaštitu potrošača Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Vijeće) i to po jednog predstavnika, iz: a) Konkurencijskog vijeća Bosne i Hercegovine; b) Ureda za veterinarstvo Bosne i Hercegovine; c) organa nadležanih za fitosanitarnu zaštitu; d) Agencije za statistiku Bosne i Hercegovine; e) Instituta za standarde, mjeriteljstvo i intelektualno vlasništvo Bosne i Hercegovine; f) UKZP Federacije Bosne i Hercegovine; g) UKZP Republike Srpske; h) Saveza udruženja potrošača Bosne i Hercegovine. 2. Vijeće održava sjednice najmanje dva puta godišnje. Sjednicama Vijeća predsjedava ministar Ministarstva.

Član 118.

1. Vijeće u okviru svojih nadležnosti obavlja poslove, a naročito: a) predlaže na usvajanje Vijeću ministara Bosne i Hercego- vine Državni godišnji program zaštite potrošača i prati njegovo izvršenje; b) utvrđuje osnove politike zaštite potrošača; c) usmjerava obim djelatnosti koja se finansiraju, odnosno sufinansiraju iz budžeta.

Član 119.

1. Državni godišnji program zaštite potrošača naročito sadrži: a) načela i ciljeve politike zaštite potrošača; b) zadatke koji imaju prednost prilikom ostvarivanja politike zaštite potrošača, a koji će se obavljati prenošenjem javnih poslova udruženjima za zaštitu potrošača; c) okvirni obim finansijskih sredstava za ostvarivanje zadataka; d) okvirni obim finansijskih sredstava za podsticanje razvoja i djelovanja udruženja zaštite potrošača.

Član 120.

Konkurencijsko vijeće Bosne i Hercegovine obavlja poslove zaštite potrošača u skladu sa zakonom i podzakonskim aktima koji reguliraju ovu materiju.

Član 121.

1. UKZP entiteta, u saradnji s udruženjima potrošača, priprema godišnje programe za zaštitu potrošača koji moraju biti usklađeni s Državnim godišnjim programom za zaštitu potrošača. Godišnji programi za zaštitu potrošača u entitetima finansiraju se iz budžeta, u kojima se određuju ciljevi i zadaci za njihovo izvršavanje, određuju udruženja potrošača kojima su ,u skladu sa zakonom, dodijeljeni javni poslovi. 2. UKZP entiteta, osim poslova iz stava 1., obavlja, i: a) sve poslove prijenosa javnih poslova udruženjima potrošača i prati njihov rad usko sarađujući; b) ustanovljava registar udruženja potrošača kojima su preneseni javni poslovi: c) prati izvršavanje godišnjeg programa za zaštitu potrošača; d) izvješatava javno mnijenje o povredama prava i interesa potrošača, sarađuje i razmjenjuje sve potrebne informacije sa subjektima nosiocima zaštite potrošača iz člana 115. ovog zakona.

Član 122.

1. Djelatnost zaštite potrošača obavljaju udruženja potrošača, koja, upisom u registar udruženja u skladu sa zakonom, stiču svojstvo pravnog lica. 2. Udruženja potrošača su neprofitabilne organizacije i ne mogu se baviti privrednom djelatnosti. 3. Udruženja potrošača mogu se osnivati na teritorijalnom principu i djeluju na nivou Bosne i Hercegovine, entiteta, kantona, grada ili općine. 4. Udruženja potrošača iz stava 1. mogu osnovati Savez udruženja potrošača Bosne i Hercegovine, radi uzajamne pomoći i ostvarivanja interesa zaštite potrošača u Bosni i Hercegovini i međunarodnim organizacijama potrošača. 5. U Savez uduženja potrošača Bosne i Hercegovine mogu se učlaniti sva entitetska udruženja potrošača pod istim uslovima.

Član 123.

1. Udruženja potrošača osnivaju se radi predstavljanja i zaštite potrošača i moraju djelovati nezavisno od trgovaca, uvoznika, dobavljača i davalaca usluga. 2. U okviru svojih nadležnosti udruženje potrošača: a) stara se o zaštiti pojedinačnih i zajedničkih interesa potrošača; b) pruža savjete i druge vrste pomoći za ostvarivanje prava potrošača; c) obavještava potrošače o cijenama, kvalitetu, kontroli i sigurnosti proizvoda i usluga koji se nalaze ili će se naći na tržištu; d) po potrebi organizira samostalno ili u saradnji s Ministarstvom, UKZP entiteta ili nadležnim organima inspekcije uporedna ispitivanja kvaliteta, uticaja na zdravlje, cijenu prehrambenih proizvoda, zaštite okoline, i o rezultatima informiraju javnost; e) nadležnim organima dostavljaju dokumentaciju za utvrđivanje odgovornosti trgovca ili davaoca usluga koji prodaju proizvode ili pružaju usluge koji ne odgovaraju propisanim uslovima u pogledu sigurnosti i kvaliteta; f) sarađuje sa svim nadležnim organima, inspekcijama, udruženjima potrošača i drugim subjektima u Bosni i Hercegovini kojima je u skladu sa zakonom propisana obaveza zaštite potrošača.

Član 124.

Udruženja potrošača donose godišnje planove rada, i u zavisnosti od područja na kojem djeluju, odnosno za koji su registrirana, konkurišu za dobijanje javnih poslova za oblast zaštite potrošača. Ako dobiju javne poslove, sredstva za finansiranje ili sufinansiranje, dodjeljuju im se iz budžeta.

Član 125.

Javni poslovi u oblasti zaštite potrošača udruženjima potrošača dodjeljuju se odlukom Vijeća ministara Bosne i Hercegovine i vlade entiteta (u daljem tekstu: prenosioci), na osnovu javnog konkursa. 2. Javni konkurs iz stava 1. sadrži, naročito: a) predmet dodjele; b) uslove za obavljanje javnih poslova; c) period za koje se dodjeljuju javni poslovi; d) rok do kojeg se ponude podnose; e) rok do kojeg će podnosilac ponude biti obaviješten o izboru.

Član 126.

1. Odnosi između prenosioca i primaoca javnih poslova uređuju se ugovorom o prijenosu javnih poslova. 2. Ugovorom iz stava 1. utvrđuje se, naročito: a) obim i dinamika obavljanja javnih poslova; b) početak obavljanja javnih poslova; c) uslove način i rok za otkazivanje prenesenih javnih poslova; d) sredstva koja prenosilac osigurava za obavljanje javnih poslova. 3. Ugovor o prijenosu javnih poslova zaključuje se u pisanoj formi.

Član 127.

1. Obrazovanje potrošača vrši se putem: a) školskog obrazovnog programa osnovnog i srednjeg obrazovanja koji treba sadržavati osnovno znanje o obavezama, pravima i zaštiti potrošača; b) posebnih kurseva, seminara i savjetovanja; c) sredstava javnog informiranja (TV, radio, štampa); d) specijalnih publikacija obrazovanja potrošača. 2. Školski obrazovni program osnovnog i srednjeg obrazovanja iz stava 1. tačka a) pripremaju nadležna ministarstva trgovine i ministarstva prosvjete i obrazovanja u entitetima.

Član 128.

XXI - INSPEKCIJSKI NADZOR I UPRAVNE MJERE Nadzor nad provođenjem ovog zakona obavljaju nadležni organi utvrđeni članom 115. u skladu s ovlaštenjima utvrđenim posebnim zakonima i drugim propisima.

Član 129.

Ako trgovac neopravdano odbije zahtjev potrošača iz čl. 12., 13., 14. ili 16., inspektor će na zahtjev potrošača donijeti rješenje kojim se trgovcu naređuje da udovolji opravdanom zahtjevu potrošača.

Član 130.

1. Inspektor će donijeti rješenje kojim naređuje obustavu prodaje proizvoda do otklanjanja utvrđenih nepravilnosti, ako ustanovi da: a) prodajna cijena proizvoda, odnosno usluge nije vidljivo istaknuta ili nije istaknuta u KM (član 6. stav 1.); b) propisani rok upotrebe nije jasno, vidljivo i čitko označen na omotu proizvoda (član 9. stav 2.); c) je trgovac stavio u prodaju proizvod koji radi njegovih osobina ne odgovara uobičajenoj upotrebi ili kvalitetu, odnosno da na njegovom omotu nema oznake za koje je namjene upotrebljiv (član 9.); d) trgovac prilikom prodaje proizvoda potrošaču nije osigurao propisane isprave iz čl. 27. i 28. propisane oznake, podatke i deklaraciju, te popis vlastitih i ovlaštenih servisa i servisera (član 11.); e) trgovac proizvod ne prodaje s odgovarajućim omotom (član 12. stav 1.); f) trgovac rasprodaju proizvoda nije objavio na način uobičajen u mjestu prodaje (član 42. stav 1.); g) proizvod na rasprodaji nije jasno i vidljivo označen cijenom prije i cijenom nakon smanjenja (član 42. stav 2.); h) najveći postotak smanjenja cijena proizvoda na rasprodaji ne iznosi najmanje jednu petinu vrijednosti svih proizvoda na rasprodaji (član 42. stav 3.); i) proizvod koji je na rasprodaji, jer mu uskoro ističe rok upotrebe, nema vidljivo istaknut krajnji rok upotrebe (član 43.); j) trgovac koji putem rasprodaje prodaje proizvod s nedostatkom ili greškom nije takav proizvod fizički odvojio od redovne prodaje ispravnog proizvoda i vidljivo istaknuo da se radi o prodaji proizvoda s nedostatkom ili greškom te svaki pojedinačni proizvod posebno označio (član 44. stav 1.); k) trgovac koji prodaje proizvode kojim uskoro ističe rok upotrebe nije takve proizvode fizički odvojio od redovne prodaje ostalih proizvoda i vidljivo istakao da se radi o prodaji proizvoda kojima uskoro ističe rok upotrebe (član 23. stav 3.). 2. Žalba na rješenje iz stava 1. ne odgađa izvršenje rješenja.

Član 131.

1. Inspektor će donijeti rješenje o obustavi oglašavanja do otklanjanja utvrđenih nepravilnosti, ako ustanovi da: a) trgovac oglašava proizvod ili uslugu u suprotnosti sa zakonima i drugim propisima, odnosno vrijeđa ljudsko dostojanstvo ili krši osnovna ljudska, privredna, društvena ili kulturna prava (član 40. stav 1.); b) trgovac oglašava proizvod ili uslugu čija oglasna poruka sadrži izjavu ili vidljive prikaze koji bi neposredno ili posredno dovodili potrošače u zabludu (član 40. stav 2.); c) trgovac oglašava proizvod ili uslugu u čijoj se oglasnoj poruci nedolično upotrebljavaju rezultati istraživanja ili navodi izdvojeni iz tehničkih i naučnih djela ili se statistički podaci prikazuju radi pretjerivanja valjanosti tvrdnji ili se upotrebljavaju naučni pojmovi da bi se neistinito pripisale naučne vrijednosti oglasnoj poruci (član 40. stav 3.); d) trgovac oglašava proizvod ili uslugu neprimjerno, prevarantno, dvosmisleno, odnosno ne poštuje dobre poslovne običaje (član 40. stav 4.); e) trgovac ne oglašava proizvod ili uslugu na jednom od službenih jezika u Bosni i Hercegovini (član 40. stav 4.); f) trgovac oglašava proizvod ili uslugu čija oglasna poruka sadrži elemente koji prouzrokuju ili bi mogli prouz- rokovati tjelesnu, duševnu ili drugu štetu kod djece ili sadrži elemente koji ih iskorištavaju ili zloupotrebljavaju ili bi mogli iskoristiti ili zloupotrijebiti njihovu lakovjer- nost ili neiskustvo (član 40. stav 6.). 2. Žalba na rješenje iz stava 1. ne odgađa izvršenje rješenja.

Član 132.

XXII - PRAVNA ZAŠTITA POTROŠAČA 1. Protiv trgovca može se podnijeti tužba nadležnom sudu, ako: a) u pravnom prometu s potrošačima primjenjuje neprihvatljive opće uslove poslovanja; b) prilikom zaključenja ugovora ponudi štampane obrasce (formularne ugovore) koji sadrže odredbe nepovoljne za potrošača ili su u suprotnosti s dobrim poslovnim običajima i odredbama ovog zakona.

Član 133.

1. Tužbu iz člana 132. može podnijeti svako pravno lice u čijoj je nadležnosti zaštita prava i interesa potrošača, a koje posluje najmanje godinu dana prije pokretanja sudskog spora. 2. Tužbu iz stava 1. može podnijeti i poslovno udruženje ili komora u kojoj je trgovac učlanjen.

Član 134.

1. Tužbom iz člana 132. može se zahtijevati utvrđivanje ništavosti ugovora ili njegovih dijelova, općih uslova poslovanja ili sadržaja štampanih obrazaca (formularnih ugovora), odnosno dijelova tih obrazaca. 2. Presude o ništavosti iz stava 1. imaju pravno djejstvo prema svakome. 3. Presuda kojom se tužba odbacuje ili odbija ima pravno djejstvo samo između stranaka i ne sprečava podnošenje nove tužbe s istim zahtjevom drugog pravnog lica ovlaštenog za pokretanje sudskog spora iz člana 133. 4. Drugo pravno lice ovlašteno za pokretanje sudskog spora iz člana 133. može se pridružiti već podnesenoj tužbi za sve vrijeme trajanja sudskog postupka, sve do pravosnažnosti sudske odluke.

Član 135.

XXIII - KAZNENE ODREDBE 1. Novčanom kaznom u iznosu od 500 KM do 2.500 KM kaznit će se za prekršaj trgovac, ako: a) prodajnu cijenu proizvoda i usluge ne istakne vidljivo i u KM (član 6. stav 1.); b) cijenu za jednicu mjere, naziv i tip proizvoda ne istakne vidljivo (član 6. stav 3.); c) prodajnu cijenu i cijenu za jedinicu mjere ne označi jasno, vidljivo, čitko i jednoobrazno na proizvodu, odnosno omotu, na prodajnom mjestu proizvoda i usluga, kao i na proizvodu u izlogu (član 6. stav 6.); d) za prodajni proizvod, odnosno pruženu uslugu ne izda račun potrošaču (član 6. stav 7. i član 46. st. 1. i 2.); e) se ne pridržava prodajne cijene proizvoda ili usluga (član 6. stav 10.); f) potrošača na njegov zahtjev ne upozna s osobinama ponuđenog proizvoda (član 10. stav 1.); g) na izabranom uzorku proizvoda ne prikaže rad proizvoda i dokaže njegovu ispravnost (član 10. stav 2.); h) ne povuče iz prodaje proizvod na čijem izabranom uzorku ne može ili ne zna prikazati njegovu upotrebu ili dati potrebne upute i objašnjenja o proizvodu koji prodaje (član 9. stav 3.); i) cijenu posebnog papira za zamotavanje i upotrebu dodatnih ukrasa ne istakne jasno i vidljivo (član 12. stav 2.); j) na zahtjev potrošača ne zadrži omot ili ambalažu prodanog proizvoda (član 12. stav 5.); k) proizvod na rasprodaji nije jasno i vidljivo označen cijenom prije i cijenom nakon smanjenja (član 42. stav 2.); l) isporučilac usluga ne omogući potrošaču ugradnju potrošačog mjerila (član 45. stav 2.): m) za vrijeme ugovaranja, a najkasnije prije isporuke, potrošač ne dobije pisanu obavijest sa svim podacima iz člana 53. (član 54. stav 1.); n) neposredno nakon otpreme proizvoda potrošača ne obavijesti o vremenu i načinu otpreme (član 54. stav 3.); o) potrošača prije zaključenja ugovora o kreditu ne upozna u pisanoj formi sa svim ugovornim odredbama i ukupnim troškovima kredita ili ako oni nisu prikazani pojedinačno za svaku stavku ugovora o kreditu (član 61. stav 1.); p) u pisanoj formi ne obavijesti potrošača prije ili za vrijeme zaključenja ugovora o odredbama iz člana 69. stav 1.; r) na razuman način prilikom zaključenja ugovora i prije isporuke EIP-a, u pismenom, a po mogućnosti i u elektronskom obliku ne obavijesti zainteresovanu stranu o uslovima upotrebe EIP-a u skladu s odredbama iz člana 90.; s) nakon obavljenog prijenosa novčane vrijednosti u pisanoj formi ne obavijesti vlasnika o podacima iz člana 91. stav 1.; t) vlasniku ili korisniku EIP-a blagovremeno lično ne saopći promjenu uslova (član 94. stav 1.); u) ne brine da korisnik EIP-a može u svako doba dana i noći prijaviti gubitak ili krađu EIP-a (član 96. stav 1.). 2. Ako je trgovac pravno lice za radnje iz stava 1. kaznit će se za prekršaj i odgovorno lice u pravnom licu novčanom kaznom u iznosu od 150 KM do 500 KM. 3. Novčanom kaznom u iznosu od 150 KM inspektor će kazniti na licu mjesta odgovorno lice u pravnom licu, odnosno fizičko lice - trgovca za prekršaj iz stava 1.

Član 136.

1. Novčanom kaznom u iznosu od 750 KM do 3.500 KM kaznit će se za prekršaj trgovac, ako: a) ne posluje na službenim jezicima Bosne i Hercegovine i ako u pisanim dokumentima ne koristi puni naziv firme i sjedišta ili skraćeni naziv firme i sjedišta, ako je skraćeni naziv upisan u sudski ili zanatski registar (član 4.); b) prodaje proizvod, odnosno pruža uslugu potrošaču na način koji je u suprotnosti s dobrim poslovnim običajima (član 5. stav 1.); c) potrošaču ne omogući provjeru ispravnosti zaračunatog iznosa u odnosu na kvalitet i količinu kupljenog proizvoda, odnosno pružene usluge (član 6. stav 9.); d) potrošaču proizvod ne dostavi u ispravnom stanju, u ugovorenoj količini i kvalitetu u dogovorenom roku, i tom prilikom ne uruči sve pripadajuće dokumente (član 8. stav 1.); e) ne sačuva sve osobine proizvoda koji je namijenjen prodaji, a naročito proizvoda koji ima ograničeni rok upotrebe (član 9. stav 1.); f) na omotu proizvoda koji ima propisani rok upotrebe, taj rok ne označi jasno, vidljivo i čitko (član 9. stav 2.); g) potrošaču ne da detaljna uputstva i objašnjenja o proizvodu koji prodaje (član 10. stav 2.); h) proizvod prodaje bez odgovarajućeg omota ili ambalaže ili na zahtjev potrošača posebno ne zamota proizvod (član 12. stav 1.); i) omot koji ima logotip i/ili naziv proizvođača i/ili trgovca posebno zaračuna kupcu (član 12. stav 3.); j) omot nije prilagođen obliku i masi proizvoda ili ako obmanjuje potrošača u pogledu mase i veličine proizvoda (član 12. stav 4.); k) u propisanom roku ne udovolji zahtjevu potrošača iz člana 15. stav 2.; l) proizvod nema deklaraciju, i ako ona ne sadrži propisane podatke (član 18. stav 4.); m) rasprodaju proizvoda ne objavi na način uobičajen u mjestu prodaje (član 42. stav 1.); n) se najveći postotak smanjenja cijena ne odnosi na najmanje jednu petinu vrijednosti svih proizvoda na rasprodaji (član 42. stav 3.); o) proizvod na rasprodaji jer mu uskoro istječe rok upotrebe nema dodatno vidljivo istaknut krajnji rok upotrebe (član 43.); p) prodaju energije i vode potrošaču ne obračuna na osnovu stvarnih isporuka očitanih na brojilu potrošača (član 45. stav 1.) ili pruženu uslugu ne obračuna u skladu sa članom 45. stav 3.; r) nema identifikacijsku karticu (član 48. stav 4.); s) ugovor o prodaji proizvoda od vrata do vrata (direktna prodaja) nije sastavljen u pisanoj formi i ako ne sadrži obavezne elemente (član 49. stav 1.); t) prije zaključenja ugovora na daljinu putem sredstava za daljinsku komunikaciju ne obavijesti potrošača o svim odredbama iz člana 53. stav 1. ili ako ta obavijest nije u skladu s odredbama člana 53. stav 3.; u) pisana obavijest iz člana 53. ne sadrži obavezu trgovca da podatke o potrošaču neće saopćiti trećoj strani, niti strani koja kao pravno ili fizičko lice djeluje unutar iste grupe preduzeća (koncern) kojoj pripada trgovac, osim ako to potrošač odobri trgovcu u pisanoj formi (član 54. stav 2.); v) potrošaču bez odgađanja ne vrati plaćeni iznos novca (član 55. stav 6.); z) ugovorom o prodaji na daljinu osigura potrošaču kredit sam ili putem trećeg lica, a u slučaju odustajanja potrošača od ugovora zahtijeva zatezne kamate ili druge troškove zbog raskida ugovora o kreditu (član 56. stav 3.); aa) isporuči potrošaču robu ili uslugu koje nije naručio, ako takva isporuka zahtijeva plaćanje (član 58. stav 1.); bb) bez prethodnog pristanka potrošača prema potrošaču upotrebljava pojedinačna sredstva za daljinsku komunikaciju (član 58. stav 3.); cc) ugovor o kreditu ne sadrži sve odredbe iz člana 60.; dd) potrošača ne obavijesti u pisanoj formi o svakoj promjeni godišnje kamatne stope i troškova osam dana prije nastanka promjene i prilikom terećenja tekućeg računa potrošača (član 69. stav 2.); ee) ne obavijesti potrošača u pisanoj formi o iznosu godišnjih kamata i kamatnih stopa i troškovima kojima će teretiti tekući račun potrošača zbog dozvoljenog prekoračenja tekućeg računa, kao i o svim obavezama koje nastanu za potrošača zbog prekoračenja njegovoga tekućeg računa (član 69. stav 1.); ff) ugovor o prodaji proizvoda ili pružanju usluga s otplatom cijene na rate sadrži bitne ugovorne odredbe štampane sitnim slovima (član 72.stav 3.); gg) prava potrošača u ugovoru o prodaji robe ili pružanju usluga s otplatom cijene na rate nisu navedena (član 77. stav 1.); hh) prekrši neku od odredaba iz člana 94. stav 3.; ii) ne postupi u skladu sa odredbama člana 99. stav 5.; jj) pravovremeno prije početka putovanja ne saopći potrošaču u pisanom ili nekom drugom odgovara- jućem obliku podatke propisane u odredbama člana 100.; kk) potrošača ne upozna sa svim ugovornim odredbama prije zaključenja ugovora, tako što će mu uručiti primjerak ugovora (član 101. stav 1.); ll) organizator koji je prinuđen prije polaska izvršiti značajnu promjenu neke bitne ugovorne odredbe - naročito promjenu cijene - bez odgađanja to ne saopći potrošaču u pisanoj formi, da bi mu pružio mogućnost donošenja odgovarajuće odluke (član 104. stav 1.); mm) od potrošača traži uplatu cjenovne razlike ako je drugi ponuđeni paket aranžman vredniji od aranžmana iz ugovora (član 104. stav 2. a); nn) osim obeštećenja za razliku između predviđene i ostvarene cijene usluge ne obračuna i isplati pripadajuće kamate (član 107. stav 2.); oo) ugovor o vremenskom zakupu turističkog objekta nije sastavljen u pisanoj formi i ako ne sadrži sve elemente iz člana 109. st. 1., 2. i 3.; pp) u vrijeme roka za odustajanje od ugovora o vremenskom zakupu turističkog objekta potražuje plaćanja od potrošača (član 110. stav 2.); rr) štetu na drugom proizvodu ne nadoknadi ako vrijednost oštećenog proizvoda iznosi više od 50 KM i ako je oštećeni predmet namijenjen za ličnu upotrebu (član 20. stav 2.); ss) garantni list, tehničke upute i dokumenti i podaci nisu u skladu sa članom 29.; tt) prilikom prodaje polovnog motornog vozila ili plovila, te prilikom zaključenja ugovora o prodaji ne uruči potrošaču garantni list za besprijekoran rad tog proizvoda, tehničko uputstvo i popis vlastitih i ovlaštenih servisa, odnosno servisera, te rok u vrijednosti garantnog lista koji za polovna motorna vozila i plovila ne smije biti kraći od jedne godine (član 32.); 2. Ako je trgovac pravno lice, za prekršaje iz stava 1. kaznit će se i odgovorno lice u pravnom licu novčanom kaznom u iznosu od 250 KM do 750 KM.

Član 137.

1. Novčanom kaznom u iznosu od 1.500 KM do 6.500 KM kaznit će se za prekršaj trgovac, ako: a) ne prodaje proizvod, odnosno ne pruža usluge svim potrošačima pod istim uslovima (član 5. stav 2.); b) u prodajnu cijenu ne uključi sve poreze, doprinose i takse i ako prodajna cijena nije jednaka prodajnoj cijeni iz knjige popisa (član 6. stav 2.); c) prodaje proizvod koji zbog svojih osobina ne odgovara uobičajenoj upotrebi ili ako na omotu proizvoda ne označi za koje je namjene upotrebljiv (član 9. stav 3.); d) prilikom prodaje proizvoda potrošaču ne osigura propisane dokumente, oznake, podatke i deklaraciju, te popis vlastitih i ovlaštenih servisa i servisera (član 11.); e) je omot škodljiv za zdravlje (član 12. stav 4.); f) u slučaju nedostatka na proizvodu, na zahtjev i po izboru potrošača, ne postupi u skladu s odredbama člana 13; g) kod usluge koju je obavio nepravilno ili djelomično ne postupi u skladu sa odredbama člana 14. stav 1.; h) izgubi ili uništi proizvod koji je potrošač dao na popravak, održavanje ili doradu a po izboru potrošača ne isporuči u roku od osam dana od zahtjeva potrošača novi proizvod s istim osobinama i za istu namjenu ili mu bez odlaganja ne namiri pričinjenu štetu u visini maloprodajne cijene novog proizvoda (član 16. stav 1.); i) ošteti ili pokvari proizvod koji je primio na popravak, održavanje ili doradu, te o vlastitom trošku ne popravi oštećenje odnosno ne ukloni kvar u roku od tri dana, ako se na taj način ne smanjuje vrijednost upotrebljivosti proizvoda (član 16. stav 2.); j) ne izda adekvatnu garanciju potrošaču (član 27.); k) prodaje namirnice koje ne ispunjavaju zdravstvene uvjete (član 36. st. 1 i 2). j) proizvod s nedostatkom ili greškom, koji putem rasprodaje prodaje fizički ne odvoji od redovne prodaje ispravnog proizvoda i vidljivo ne istakne da se radi o prodaji proizvoda s nedostatkom ili greškom, te svaki pojedinačni proizvod posebno ne označi (član 44. stav 1.); k) proizvod kojem uskoro istječe rok upotrebe fizički ne odvoji od redovne prodaje ostalih proizvoda i ako vidljivo ne istakne da se radi o prodaji proizvoda kojem uskoro ističe rok upotrebe (član 44. stav 3.); l) račun za obavljene telekomunikacijske usluge potrošaču ne sadrži sve potrebne podatke koji potrošaču omogućuju provjeru ispravnosti obračuna pruženih usluga ili račun za prodaju energije, vode, telekomunikacijskih, komunalnih i drugih usluga ne dostavi pojedinačno za svaku uslugu (član 46.); m) zahtijeva ili izričito uslovljava kupovinu proizvoda ili pružanje usluge s djelimičnim ili ukupnim predujmom i isporuči proizvod ili pruži uslugu i nakon prijema predujma, te potrošaču nakon isporuke proizvoda ili pružene usluge ne obračuna i ne isplati kamate po stopi poslovne banke trgovca za oročene štedne uloge na tri mjeseca, ako je rok isporuke duži od jednog mjeseca (član 47.); n) potrošaču osim cijene zajedno sa zakonskim zateznim kamatama ne plati i dodatnih 10 % iznosa kupovne (cijene) za svakih 30 dana kašnjenja (član 55. stav 7.); o) ne isporuči proizvod ili ne pruži uslugu u roku od 14 dana od dana kada mu je potrošač poslao narudžbu i u protivnom ako potrošaču bez odgađanja ne vrati plaćeni iznos novca ako je platio predujam (član 57.); p) onemogući potrošača da svoje obaveze iz ugovora o potrošačkom kreditu ispuni prijevremeno ili mu ne odobrava srazmjerno smanjenje ukupnih troškova kredita (član 65.); r) ugovor o prodaji proizvoda ili pružanju usluge s otplatom cijene na rate nije sastavljen u pisanoj formi, ako ne sadrži sve propisane elemente, te ako ne sadrži ukupan iznos rata, iznos pojedinačne rate, broj rata i rokove otplate i sve druge troškove koje trgovac zaračunava potrošaču u vezi s prodajom proizvoda ili pružanja usluge s otplatom cijene na rate (član 72. stav 1.); s) onemogući potrošača da odjednom plati ostatak iznosa rata bez ugovorenih kamata i bez dodatnih troškova (član 73. stav 1.); t) prilikom odustajanja od ugovora o prodaji proizvoda ili pružanja usluge s otplatom cijene na rate ne vrati sve primljene rate i kamate po kamatnoj stopi poslovne banke trgovca za oročene štedne uloge na tri mjeseca od dana kada je novac primio do dana isplate i sve troškove koje je potrošač imao zbog proizvoda i/ili usluge (član 76. stav 1.); u) mijenja ugovorom utvrđenu cijenu kada u ugovoru to nije izričito dopušteno i kada ugovor ne sadrži podatke za izračunavanje nove cijene (član 103. stav 1.); v) povećava ugovorenu cijenu u periodu od 20 dana prije ugovorenog dana polaska (član 103. stav 2.); z) je drugi ponuđeni aranžman slabijeg kvaliteta ili jeftiniji, a potrošaču ne isplati razliku cijene ili mu bez odgađanja ne vrati sve iznose koje je uplatio po ugovoru, zajedno s kamatama (član 104. stav 3.); aa) nakon polaska utvrdi da neće biti u stanju izvršiti značajan dio ugovornih odredbi, a ne poduzme - bez povećanja cijene za potrošača - druge odgovarajuće mjere kojima će omogućiti daljnje ostvarenje aranžmana i ne obešteti potrošača u visini razlike između predviđene i ostvarene cijene usluge (član 107. stav 1.); bb) bez povećanja cijene za potrošača ne pobrine se za jednakovrijedan ili vredniji prijevoz da bi se potrošač mogao vratiti u mjesto polaska ili u neko drugo mjesto dogovoreno s potrošačem, te ako osporava potrošaču pravo na obeštećenje (član 107. stav 3.); cc) potrošač nije u mogućnosti platiti troškove povratka, a organizator ne osigura njegov povratak (član 107. stav 4.); dd) oglašavanje proizvoda i usluga nije u skladu s odredbama člana 40. stav 4. i člana 112. stav 1; 2. Ako je trgovac pravno lice za prekršaje iz stava 1. kaznit će se i odgovorno lice u pravnom licu novčanom kaznom u iznosu od 500 KM do 1.500 KM.

Član 138.

1. Novčanom kaznom u iznosu od 750 KM do 3.500 KM kaznit će se za prekršaj dobavljač, ako: a) proizvod stavi u prodaju s deklaracijom koja ne sadrži podatke propisane u članu 18. stav 4. i podzakonskim aktima iz člana 19. stav 7.; b) za tehnički složene proizvode ne utvrdi i u tehničkom uputstvu ne navede rok osiguranog servisiranja i osiguranja tržišta rezervnim dijelovima, priborom i drugim proizvodima bez kojih se taj proizvod ne može upotrijebiti prema njegovoj namjeni (član 30. stav 1.); c) svoje servise, odnosno ovlaštene servise, servisere i tržište redovno ne snabdijeva potrebnom vrstom i količinom rezervnih dijelova, pribora i drugih proizvoda bez kojih se tehnički složen proizvod ne može upotrijebiti prema predviđenoj namjeni (član 31. stav 1.); 2. Ako je dobavljač pravno lice za prekršaje iz stava 1. kaznit će se i odgovorno lice u pravnom licu novčanom kaznom u iznosu od 250 KM do 750 KM.

Član 139.

XXIV - PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE 1. Nadležni organi donijeti će propise za provođenje ovog zakona, u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona. 2. Entiteti su dužni uskladiti sve propise i druge akte, najdalje u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona. 3. Na odnose i slučajeve, koji nisu regulirani ovim zakonom, primjenjivat će se odgovarajuće odredbe zakona kojima se uređuju obligacioni odnosi u Bosni i Hercegovini.

Član 140.

Odredbe člana 48. do člana 110. primjenjuju se do stupanja na snagu zakona koji regulišu obligacione odnose u Bosni i Hercegovini.

Član 141.

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku BiH", a objavit će se i u službenim glasilima entiteta i Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine.

Sve verzije zakona

  1. Verzija 1 · 28. 09. 2004. · Službene novine 44/2004
  2. Verzija 0 · 17. 07. 2002. · Službene novine 17/2002