Aktio

Odluka o odobravanju izdvajanja sredstava iz

292 Na temelju ~lanka 34. Zakona o prora~unima u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Slu`bene novine Federacije BiH" broj 19/06) i ~lanka 17. stavka 1. Zakona o izvr{avanju Prora~una Federacije Bosne i Hercegovine za 2006. godinu ("Slu`bene novine Federacije BiH", broj 12/06), Vlada Federacije Bosne i Hercegovine donosi ODLUKU O ODOBRAVANJU IZDVAJANJA SREDSTAVA IZ PRORA^UNA FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE ZA 2006. GODINU FEDERALNOM MINISTARSTVU FINANCIJA - FEDERALNOM MINISTARSTVU FINANSIJA, ZA OP]INU VISOKO NA IME PODR[KE ISTRA@IVANJIMA NA LOKALITETU PLATOA VISO^ICA I. Iz Prora~una Federacije Bosne i Hercegovine za 2006. godinu ("Slu`bene novine Federacije BiH", broj 12/06) odobrava se izdvajanje sredstava Federalnom ministarstvu financija - Federalnom ministarstvu finansija u iznosu od 20.000,00 KM za istra`ivanje na lokalitetu platoa Viso~ica Op}ine Visoko. II. Sredstva iz to~ke I. ove Odluke }e biti ispla}ena sa pozicije "Teku}a pri~uva Vlade Federacije" Prora~una Federacije Bosne i Hercegovine za 2006. godinu. III. Za realiziranje ove Odluke zadu`uje se Federalno ministarstvo financija - Federalno ministarstvo finansija. 1 Odluka je objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 94/05. USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudija, u predmetu broj AP 1064/04, rje{avaju}i apelaciju Olivera Rodi}a, na osnovu ~lana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lana 59. stav 2. alineja 2. i ~lana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik BiH", broj 60/05), u sastavu: Mato Tadi}, predsjednik Miodrag Simovi}, potpredsjednik Hatid`a Had`iosmanovi}, potpredsjednica Valerija Gali}, sutkinja Jovo Rosi}, sudija na sjednici odr`anoj 13. oktobra 2005. godine, donio je ODLUKU O MERITUMU1 Odbija se kao neosnovana apelacija Olivera Rodi}a podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj K`-93/04 od 12. oktobra 2004. godine i Presude Okru`nog suda u Bijeljini broj K-3/04 od 11. juna 2004. godine. Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku BiH", "Slu`benim novinama Federacije BiH", "Slu`benom glasniku Republike Srpske" i u "Slu`benom glasniku Br~ko Distrikta Bosne i Hercegovine". OBRAZLO@ENJE I. Uvod 1. Oliver Rodi} (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bijeljine, koga zastupa Dragomir Dumi}, advokat iz Bijeljine, podnio je 2. decembra 2004. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj K`-93/04 od 12. oktobra 2004. godine i Presude Okru`nog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okru`ni sud) broj K-3/04 od 11. juna 2004. godine. Apelant je dopunio apelaciju 7. i 21. decembra 2004. godine i 3. maja 2005. godine. II. Postupak pred Ustavnim sudom 2. Na osnovu ~lana 21. stav 1. tada va`e}eg Poslovnika Ustavnog suda, od Vrhovnog suda zatra`eno je 31. januara 2005. godine da dostavi odgovor na apelaciju. 3. Vrhovni sud je dostavio odgovor na apelaciju 4. februara 2005. godine. 4. Na osnovu ~lana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je apelantu 22. septembra 2005. godine. III. ^injeni~no stanje 5. ^injenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predo~enih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljede}i na~in. 6. Presudom Okru`nog suda broj K-3/04 od 11. juna 2004. godine apelant je progla{en krivim zato {to je kao saizvr{ilac upotrebom sile protiv drugog lica oduzeo tu|e pokretne stvari s namjerom da njihovim prisvajanjem pribavi sebi i drugim protivpravnu imovinsku korist. Pri tome je jedno lice sa umi{ljajem li{eno `ivota ~ime je po~inio krivi~no djelo-te{ki slu~ajevi razbojni~ke kra|e i razbojni{tva-iz ~lana 151. stav 2. u vezi sa ~lanom 150. Krivi~nog zakona Republike SrpskePosebni dio i u vezi sa ~lanom 22. Krivi~nog zakona Republike Srpske, pa je primjenom odredaba ~l. 42. i 43. Krivi~nog zakona Republike Srpske osu|en na kaznu zatvora od sedam godina. U izre~enu kaznu apelantu je ura~unato vrijeme provedeno u pritvoru od 3. do 24. augusta 1992. godine i od 11. juna 2004. godine, pa dalje. Apelant je obavezan platiti tro{kove krivi~nog postupka od 1.725 KM i na ime pau{ala 100 KM, te o{te}enima Ponedjeljak, 29.5.2006. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 26 – Strana 2657 na ime nagrade i nu`nih izdataka opunomo}enika 2.800 KM. pravo na pravi~no su|enje, zbog ~ega predla`e da se apelacija O{te}eni su upu}eni na parnicu radi rje{avanja imovinskoodbije kao neosnovana. pravnog zahtjeva. V. Relevantni propisi 7. U obrazlo`enju ove presude, izme|u ostalog, navedeno je 12. Krivi~ni zakon Republike Srpske-Posebni dio da je sud donio odluku nakon analize svih dokaza provedenih ("Slu`beni glasnik Republike Srpske" br. 15/92, 4/93, 17/93, tokom dokaznog postupka. Sud je izveo objektivne dokaze, 26/93, 14/94 i 3/96) (fotodokumentacija, zapisnik o uvi|aju, potvrde o oduzimanju "Razbojni{tvo predmeta i dr.), dobio pismeni i usmeni nalaz vje{taka sudske ^lan 150. medicine, te saslu{ao o{te}enu, suprugu ubijenog, kao svjedoka i Ko upotrebom sile protiv nekog lica ili prijetnjom da }e vi{e drugih svjedoka. Dalje, navedeno je da se apelant branio neposredno napasti na `ivot ili tijelo oduzme tu|u pokretnu stvar {utnjom, a su{tina odbrane koju je iznio branilac svodi se na s namjerom da njenim prisvajanjem pribavi sebi ili drugom poricanje da je apelant djelo izvr{io i da je prisustvovao protivpravnu imovinsku korist, doga|aju, odnosno da su izjave-obavje{tenja koje su u kaznit }e se zatvorom od jedne do deset godina. pretkrivi~nom postupku dali apelant i ostali u~esnici doga|aja Te{ki slu~ajevi razbojni~ke kra|e i razbojni{tva date pod prisilom. Ove izjave-obavje{tenja sud je uzeo u obzir, a s ^lan 151. stav 2. ciljem provjere navoda iz apelantove odbrane, izveo je dokaz saslu{anjem vi{e svjedoka i obrazlo`io razloge za{to neke izjave (2) Ako je pri izvr{enju razbojni~ke kra|e ili razbojni{tva prihvata, a neke ne. neko lice sa umi{ljajem li{eno `ivota, u~inilac }e se kazniti zatvorom najmanje deset godina ili 8. Presudom Vrhovnog suda broj K`-93/04 od 12. oktobra smrtnom kaznom." 2004. godine djelimi~no je uva`ena apelantova `alba, te prvostepena presuda preina~ena u odluci o kazni, tako {to je 13. Krivi~ni zakon Republike Srpske ("Slu`beni glasnik apelant osu|en na kaznu zatvora od {est godina. U preostalom Republike Srpske" broj 12/93) dijelu prvostepena presuda je ostala neizmijenjena. "Saizvr{ila{tvo 9. U obrazlo`enju ove presude, izme|u ostalog, navedeno je ^lan 22. da `albene tvrdnje o nedostacima ~injeni~ne osnove prvostepene Ako vi{e lica, u~estvovanjem u radnji izvr{enja ili na drugi presude nemaju upori{te u sadr`aju provedenih dokaza na na~in, zajedni~ki u~ine krivi~no djelo, svako od njih kaznit }e se glavnom pretresu, niti se kao osnovani mogu prihvatiti prigovori kaznom propisanom za to djelo. u `albi o manjkavosti datih razloga u obrazlo`enju presude za Ubla`avanje kazne odlu~ne ~injenice. Prvostepena presuda je dala uvjerljive razloge ^lan 42. uz sadr`ajnu analizu provedenih dokaza koje prihvata i ovaj sud. Sud mo`e u~iniocu odmjeriti kaznu ispod granice propisane S obzirom na to da je pravosna`nim rje{enjem prvostepenog zakonom ili primijeniti bla`u vrstu kazne: suda, u smislu odredbe ~lana 84. Zakona o krivi~nom postupku, 1) kad zakon predvi|a da se u~inilac mo`e bla`e kazniti; odlu~eno da se u postupku mogu koristiti kao dokaz 2) kad utvrdi da postoje osobito olak{avaju}e okolnosti koje izjave-obavje{tenja koje su date organima unutra{njih poslova, a ukazuju da se i sa bla`om kaznom mo`e posti}i svrha nakon toga pravilno razrije{eno sporno pitanje dopu{tenosti ovih ka`njavanja. dokaza, onda je prvostepeni sud bio u mogu}nosti da kvalitet Granice ubla`avanja kazne ovih dokaza ocijeni na na~in primjenjiv za sve dokaze provedene ^lan 43. stav 1. ta~ka 1. na glavnom pretresu, uz ograni~enje koje predvi|a odredba ~lana (2) Kad postoje uvjeti za ubla`avanje kazne iz ~lana 42. ovog 86. Zakona o krivi~nom postupku, koje podrazumijeva zabranu zakona, sud }e ubla`iti kaznu u ovim granicama: da se osu|uju}a presuda zasniva isklju~ivo na ovim 1) ako je za krivi~no djelo kao najmanja mjera kazne izjavama-obavje{tenjima. Me|utim, ispituju}i odluku o kazni, propisan zatvor u trajanju od tri ili vi{e godina, kazna se mo`e ovaj sud smatra da nisu u dovoljnoj mjeri do{le do izra`aja ubla`iti do jedne godine zatvora;" olak{avaju}e okolnosti, pa je prvostepena presuda preina~ena u 14. Zakon o krivi~nom postupku ("Slu`beni list SFRJ" br. tom pogledu tako {to je apelant osu|en na kaznu zatvora, umjesto 26/86, 74/87, 57/89 i 3/92) od sedam godina, kao u prvostepenoj presudi, od {est godina. "^lan 84. stav 1. ta~ka 2. IV. Apelacija (1) Izuzetno, zapisnici i obavje{tenja izdvojeni prema odredbama ~lana 83. ovog zakona mogu se koristiti na glavnom a) Navodi iz apelacije pretresu i u postupku prema redovnim pravnim lijekovima samo: 10. Apelant navodi povredu prava na pravi~no su|enje iz 2) ako na glavnom pretresu, po saslu{anju stranaka, vije}e ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. Evropske odlu~i da se u postupku mogu koristiti zapisnici o ispitivanju konvencije za za{titu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u okrivljenog koji su izdvojeni samo zbog povrede odredbe ~lana daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Tako|er, navodi da su 218. stav 9. ovog zakona i obavje{tenja koja je okrivljeni dao osporene presude donesene isklju~ivo na osnovu organima unutra{njih poslova. Rje{enje o kori{tenju ovih izjava-obavje{tenja koje su on i drugi u~esnici u doga|aju dali u izdvojenih zapisnika i obavje{tenja vije}e mo`e donijeti samo u pretkrivi~nom postupku organima unutra{njih poslova, iako se izuzetnim slu~ajevima ako se, i pored izvo|enja dokaza kojima na tim dokazima ne mo`e zasnivati presuda, jer su oni te sud raspola`e, ne mogu razjasniti va`ne ~injenice u postupku, a izjave-obavje{tenja dali pod prisilom po{to su prethodno bili smatra se da bi kori{tenje tih zapisnika i obavje{tenja doprinijelo pretu~eni. Dalje navodi da ga o{te}ena, koja je saslu{ana kao svjedok i koja je jedini o~evidac doga|aja, nije prepoznala kao razja{njenju stvari, a u pitanju su krivi~na djela za koja je izvr{ioca djela za koje se tereti. U dopuni apelacije od 21. propisana kazna zatvora od dvadeset godina ili te`a kazna. [...] decembra 2004. godine apelant je naveo da apelaciju nije podnio ^lan 86. zbog "pogre{no i nepotpuno utvr|enog ~injeni~nog stanja", ve} Ako su kori{teni izdvojeni zapisnici i obavje{tenja na osnovu zbog "kardinalnog kr{enja najvi{ih pravnih akata koji ~lana 84. ovog zakona, osu|uju}a presuda ne mo`e se zasnivati ustanovljuju i {tite ljudska prava i osnovne slobode". U dopuni isklju~ivo na izjavama na koje se odnose ovi zapisnici i apelacije od 3. maja 2005. godine apelant je naveo da je podnio obavje{tenja." zahtjev za ponavljanje postupka o kojem jo{ nije odlu~eno. VI. Dopustivost b) Odgovor na apelaciju 15. U skladu sa ~lanom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, tako|er, ima apelacionu nadle`nost u pitanjima koja 11. Vrhovni sud konstatira da se apelacija zasniva na su sadr`ana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog prigovoru ~injeni~nog karaktera pri ~emu se razvija teza da je presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. pobijanim presudama pogre{no ocijenjen iskaz svjedoka, 16. U skladu sa ~lanom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, o{te}ene, te da su pobijane presude isklju~ivo zasnovane na Ustavni sud mo`e razmatrati apelaciju samo ako su protiv izjavama-obavje{tenjima koje su date pod pritiskom organima presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi unutra{njih poslova u pretkrivi~nom postupku. Ovi prigovori su djelotvorni pravni lijekovi mogu}i prema zakonu i ako se isticani i u `albi, te je u razlozima osporene presude sadr`ano podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije obrazlo`enje za neosnovanost takvih apelantovih tvrdnji. Ovaj primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg sud smatra da su neosnovane tvrdnje o povredi ~lana 6. Evropske je koristio. konvencije, jer su ispo{tovani standardi na kojima se temelji Broj 26 – Strana 2658 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Ponedjeljak, 29.5.2006. prava zahtijevaju, u pravilu, mogu}nost da optu`eni poku{a 17. U konkretnom slu~aju predmet osporavanja apelacijom osporiti navode optu`be, kao i da ispituje svjedoke u nekoj od je Presuda Vrhovnog suda broj K`-93/04 od 12. oktobra 2004. faza su|enja. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogu}ih prema zakonu. Zatim, apelacija je podnesena 2. 28. U konkretnom slu~aju Okru`ni sud o kori{tenju dokaza decembra 2004. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano koji su prikupljeni u fazi prije su|enja odlu~io je u skladu sa ~lanom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Kona~no, apelacija odredbama procesnog zakona. Osim toga, na glavnom pretresu ispunjava i uvjete iz ~lana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer sud je saslu{ao vi{e svjedoka radi utvr|ivanja kvaliteta ovih nije o~igledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi dokaza. Osu|uju}a presuda se ne zasniva samo na tim dokazima formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva. ve} i na ostalim objektivnim i subjektivnim dokazima. Svi dokazi 18. Imaju}i u vidu odredbe ~lana VI/3.b) Ustava Bosne i na kojima se temelji osporena presuda izvedeni su na glavnom Hercegovine, ~lana 16. st. 1., 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, pretresu kome su prisustvovali apelant i njegov branilac. Iako se Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u apelant na glavnom pretresu branio {utnjom, nema nijednog pogledu dopustivosti. razloga da se posumnja kako se osporena presuda temelji na dokazima kori{tenim suprotno od standarda koje propisuje ~lan VII. Meritum 6. Evropske konvencije. 19. Apelant pobija navedene presude, tvrde}i da je tim 29. U pogledu navoda iz apelacije da su redovni sudovi presudama povrije|eno njegovo pravo iz ~lana II/3.e) Ustava pogre{no ocijenili izjavu svjedoka, o{te}ene, Ustavni sud se ne}e Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije. mije{ati u to kojim su dokazima izvedenim u postupku sudovi 20. ^lan II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: povjerovali na osnovu slobodne sudske procjene. To je isklju~ivo "Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine u`ivaju ljudska uloga redovnih sudova, ~ak i kada su izjave svjedoka na glavnom prava i slobode iz stava 2. ovog ~lana, {to uklju~uje: [...] pretresu i pod zakletvom suprotne jedna drugoj (vidi Odluku e) Pravo na pravi~no saslu{anje u gra|anskim i krivi~nim Ustavnog suda broj AP 612/04 od 30. novembra 2004. godine i stvarima i druga prava u vezi sa krivi~nim postupkom." Evropski sud za ljudska prava, Doorson protiv Holandije, 21. ^lan 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu presuda od 6. marta 1996. godine, objavljena u Izvje{tajima broj glasi: 1996-II, stav 78. i). U konkretnom slu~aju Ustavni sud nije "Prilikom utvr|ivanja gra|anskih prava i obaveza ili prona{ao elemente koji bi ukazivali da je sudska ocjena dokaza osnovanosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv njega, svako ima bila o~igledno proizvoljna, ili da je dokazni postupak pravo na pravi~no su|enje i javnu raspravu u razumnom roku zloupotrijebljen na apelantovu {tetu u smislu prava na pravi~an pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom postupak. Ustavni sud smatra da su sudovi dali jasne i precizne [...]." razloge za svoje stavove u obrazlo`enjima pobijanih presuda, te 22. Postupak pred sudovima u konkretnom slu~aju odnosi se da je prvostepeni sud za svaki dokaz koji je prihvatio, kao i onaj na utvr|ivanje osnovanosti krivi~ne optu`be protiv apelanta, te je koji nije prihvatio, dao logi~no i uvjerljivo obrazlo`enje koje ni u ~lan 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv. Prema tome, jednom dijelu ne izgleda proizvoljno ili neprihvatljivo samo po Ustavni sud mora preispitati da li je postupak pred sudovima bio sebi. pravi~an onako kako to zahtijeva ~lan 6. stav 1. Evropske 30. Na osnovu svega navedenog Ustavni sud zaklju~uje da konvencije. nema kr{enja apelantovog prava na pravi~no su|enje iz ~lana 23. Pravi~nost postupka se ocjenjuje na osnovu postupka kao II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske cjeline (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Barbera, Messeque i konvencije. Jabardo protiv [panije, presuda od 6. decembra 1988. godine, serija A, broj 146, stav 68. i Odluku Ustavnog suda broj U 63/01 VIII. Zaklju~ak od 27. juna 2003. godine, objavljenu u "Slu`benom glasniku 31. Kori{tenje dokaza prikupljenih u fazi prije su|enja ne BiH", broj 38/03). predstavlja samo po sebi kr{enje prava na pravi~no su|enje 24. U su{tini, apelantovi prigovori se odnose na to da je sud ukoliko se osu|uju}a presuda ne zasniva isklju~ivo na tim osu|uju}u presudu zasnovao samo na izjavama-obavje{tenjima dokazima. Ustavni sud se ne}e mije{ati u to kojim su dokazima koja su data organima unutra{njih poslova, te da je pogre{no izvedenim u postupku sudovi povjerovali na osnovu slobodne ocijenio izjavu svjedoka, o{te}ene, jer se iz njenih navoda nije sudske procjene, jer nije prona{ao elemente koji bi ukazivali da je moglo zaklju~iti da je ona prepoznala apelanta kao izvr{ioca sudska ocjena dokaza bila o~igledno proizvoljna, ili da je djela za koje je osu|en. dokazni postupak zloupotrijebljen na apelantovu {tetu u smislu 25. Ustavni sud nije nadle`an da vr{i provjeru utvr|enih prava na pravi~an postupak. Prema tome, nema kr{enja prava na ~injenica i na~ina na koji su redovni sudovi protuma~ili pravi~an postupak iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i pozitivno-pravne propise osim ukoliko odluke tih sudova kr{e ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije. ustavna prava. To }e biti slu~aj kada odluka redovnog suda ne 32. Na osnovu ~lana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, uklju~uje ili pogre{no primjenjuje ustavno pravo, kad je Ustavni sud je odlu~io kao u dispozitivu ove odluke. primjena pozitivno-pravnih propisa bila o~igledno proizvoljna, 33. Prema ~lanu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke kad je sam relevantni zakon neustavan, ili kada je do{lo do Ustavnog suda su kona~ne i obavezuju}e. povrede osnovnih procesnih prava, kao {to su pravo na pravi~an postupak, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni Predsjednik lijek i u drugim slu~ajevima (vidi Odluku Ustavnog suda U 29/02 Ustavnog suda od 27. juna 2003. godine, objavljenu u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine BiH", broj 31/03). Mato Tadi}, s. r. 26. Me|utim, Ustavni sud mora ispitati postupak kojim su prvostepeni i drugostepeni sudovi odlu~ili da li da prihvate dokaze koji ugro`avaju pravi~nost postupka, da bi osigurali da postupak dono{enja odluke bude adekvatan kako bi za{titio Ustavni je sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudaca, u apelantova prava iz ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi, predmetu broj AP 1064/04, rje{avaju}i apelaciju Olivera Evropski sud za ljudska prava, Edvards i Lewis protiv Rodi}a, na temelju ~lanka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ujedinjenog Kraljevstva, aplikacija broj 39647/98 i 4046/98, ~lanka 59. stavak 2. alineja 2. i ~lanka 61. st. 1. i 3. Pravila presuda od 22. jula 2003. godine). Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik BiH", 27. U krivi~nim predmetima po{tivanje prava na odbranu broj 60/05), u sastavu: zahtijeva da svi dokazi, u principu, moraju biti izvedeni u prisustvu optu`enog, na javnoj raspravi gdje ih optu`eni mo`e Mato Tadi}, predsjednik osporiti i dovesti u pitanje (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Miodrag Simovi}, dopredsjednik ve} citirana presuda Barbera, Messeque i Jabardo protiv Hatid`a Had`iosmanovi}, dopredsjednica [panije, st. 68. i 78.). Kori{tenje izjava i drugih materijalnih Valerija Gali}, sutkinja dokaza koji su prikupljeni u fazi prije su|enja kao dokaznog Jovo Rosi}, sudac materijala, u principu, nije nekonzistentno sa standardima ~lana na sjednici odr`anoj 13. listopada 2005. godine, donio 6. Evropske konvencije sve dok se po{tuju prava odbrane. Ova Ponedjeljak, 29.5.2006. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 26 – Strana 2659 1 prihvatiti prigovori u prizivu o manjkavosti datih razloga u ODLUKU O MERITUMU obrazlo`enju presude za odlu~ne ~injenice. Prvostupanjska je Odbija se kao neutemeljena apelacija Olivera Rodi}a presuda dala uvjerljive razloge uz sadr`ajnu analizu provedenih podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj dokaza koje prihva}a i ovaj sud. Obzirom da je pravomo}nim K`-93/04 od 12. listopada 2004. godine i Presude Okru`nog suda rje{enjem prvostupanjskog suda, u smislu odredbe ~lanka 84. u Bijeljini broj K-3/04 od 11. lipnja 2004. godine. Zakona o kaznenom postupku, odlu~eno da se u postupku mogu Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku BiH", "Slu`benim koristiti kao dokaz izjave-obavijesti koje su date tijelima novinama Federacije BiH", "Slu`benom glasniku Republike unutarnjih poslova, a nakon toga pravilno razrije{eno sporno Srpske" i u "Slu`benom glasniku Br~ko Distrikta Bosne i pitanje dopu{tenosti ovih dokaza, onda je prvostupanjski sud bio Hercegovine". u mogu}nosti da kvalitetu ovih dokaza ocijeni na na~in OBRAZLO@ENJE primjenjiv za sve dokaze provedene na glavnom pretresu, uz ograni~enje koje predvi|a odredba ~lanka 86. Zakona o I. Uvod kaznenom postupku, koje podrazumijeva zabranu da se 1. Oliver Rodi} (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bijeljine, osu|uju}a presuda temelji isklju~ivo na ovim kojega zastupa Dragomir Dumi}, odvjetnik iz Bijeljine, je izjavama-obavijestima. Me|utim, ispituju}i odluku o kazni, ovaj podnio 2. prosinca 2004. godine Ustavnom sudu Bosne i sud smatra da nisu u dostatnoj mjeri do{le do izra`aja olakotne Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv okolnosti, pa je prvostupanjska presuda preina~ena glede toga Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: tako {to je apelant osu|en na kaznu zatvora, umjesto od sedam Vrhovni sud) broj K`-93/04 od 12. listopada 2004. godine i godina, kao u prvostupanjskoj presudi, od {est godina. Presude Okru`nog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okru`ni IV. Apelacija sud) broj K-3/04 od 11. lipnja 2004. godine. Apelant je dopunio apelaciju 7. i 21. prosinca 2004. godine i 3. svibnja 2005. godine. a) Navodi iz apelacije II. Postupak pred Ustavnim sudom 10. Apelant navodi povredu prava na pravi~no su|enje iz 2. Na temelju ~lanka 21. stavak 1. tada va`e}eg Poslovnika ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. Europske Ustavnog suda, od Vrhovnog je suda zatra`eno 31. sije~nja 2005. konvencije za za{titu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u godine da dostavi odgovor na apelaciju. daljnjem tekstu: Europska konvencija). Tako|er, navodi da su 3. Vrhovni je sud dostavio odgovor na apelaciju 4. velja~e pobijane presude donesene isklju~ivo na osnovi izjava-obavijesti 2005. godine. koje su on i drugi sudionici u doga|aju dali u pretkaznenom 4. Na temelju ~lanka 26. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, postupku tijelima unutarnjih poslova, iako se na tim dokazima ne odgovor na apelaciju je dostavljen apelantu 22. rujna 2005. mo`e temeljiti presuda, jer su oni te izjave-obavijesti dali pod godine. prisilom po{to su prethodno bili pretu~eni. Dalje navodi da ga o{te}ena, koja je saslu{ana kao svjedok i koja je jedini o~evidac III. ^injeni~no stanje doga|aja, nije prepoznala kao izvr{itelja djela za koje se tereti. U 5. ^injenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dopuni je apelacije od 21. prosinca 2004. godine apelant naveo dokumenata predo~enih Ustavnom sudu mogu se sumirati na da apelaciju nije podnio zbog "pogre{no i nepotpuno ustvr|enog sljede}i na~in. ~injeni~nog stanja", ve} zbog "kardinalnog kr{enja najvi{ih 6. Presudom je Okru`nog suda broj K-3/04 od 11. lipnja pravnih akata koji ustanovljuju i {tite ljudska prava i temeljne 2004. godine apelant progla{en krivim {to je kao suizvr{itelj slobode". U dopuni je apelacije od 3. svibnja 2005. godine uporabom sile protiv druge osobe oduzeo tu|e pokretne stvari s apelant naveo da je podnio zahtjev za ponavljanje postupka o namjerom da njihovim prisvajanjem pribavi sebi i drugim kojem jo{ nije odlu~eno. protupravnu imovinsku korist. Pri tomu je jedna osoba sa b) Odgovor na apelaciju promi{ljajem li{ena `ivota ~ime je po~inio kazneno djelo-te{ki slu~ajevi razbojni~ke kra|e i razbojni{tva-iz ~lanka 151. stavak 11. Vrhovni sud konstatira da se apelacija temelji na 2. u svezi ~lanka 150. Kaznenog zakona Republike prigovoru ~injeni~nog karaktera pri ~emu se razvija teza da je Srpske-Posebni dio i u svezi ~lanka 22. Kaznenog zakona pobijanim presudama pogre{no ocijenjen iskaz svjedoka, Republike Srpske, pa je primjenom odredaba ~l. 42. i 43. o{te}ene, te da su pobijane presude isklju~ivo utemeljene na Kaznenog zakona Republike Srpske osu|en na kaznu zatvora od izjavama-obavijestima koje su date pod pritiskom tijelima sedam godina. U izre~enu je kaznu apelantu ura~unato vrijeme unutarnjih poslova u pretkaznenom postupku. Ovi su prigovori provedeno u pritvoru od 3. do 24. kolovoza 1992. godine i od 11. isticani i u prizivu, te je u razlozima pobijane presude sadr`ano lipnja 2004. godine, pa dalje. Apelant je obvezan platiti tro{kove obrazlo`enje za neutemeljenost takvih apelantovih tvrdnji. Ovaj kaznenog postupka od 1.725 KM i na ime pau{ala 100 KM, te sud smatra da su neutemeljene tvrdnje o povredi ~lanka 6. o{te}enima na ime nagrade i nu`nih izdataka opunomo}enika Europske konvencije, jer su ispo{tovani standardi na kojima se 2.800 KM. O{te}eni su upu}eni na parnicu radi rje{avanja temelji pravo na pravi~no su|enje, zbog ~ega predla`e da se imovinsko-pravnog zahtjeva. apelacija odbije kao neutemeljena. 7. U obrazlo`enju ove presude, izme|u ostalog, je navedeno V. Relevantni propisi da je sud donio odluku nakon analize svih dokaza provedenih 12. Kazneni zakon Republike Srpske-Posebni dio tijekom dokaznog postupka. Sud je izveo objektivne dokaze, ("Slu`beni glasnik Republike Srpske" br. 15/92, 4/93, 17/93, (fotodokumentacija, zapisnik o uvi|aju, potvrde o oduzimanju 26/93, 14/94 i 3/96) predmeta i dr.), dobio pismeni i usmeni nalaz vje{taka sudske medicine, te saslu{ao o{te}enu, suprugu ubijenog, kao svjedoka i "Razbojstvo vi{e drugih svjedoka. Dalje, navedeno je da se apelant branio ^lanak 150. {utnjom, a bit obrane koju je iznio branitelj svodi se na poricanje Ko uporabom sile protiv neke osobe ili prijetnjom da }e da je apelant djelo izvr{io i da je bio nazo~an doga|aju, odnosno neposredno napasti na `ivot ili tijelo oduzme tu|u pokretnu stvar da su izjave-obavijesti koje su u pretkaznenom postupku dali s namjerom da njezinim prisvajanjem pribavi sebi ili drugom apelant i ostali sudionici doga|aja date pod prisilom. Ove je protupravnu imovinsku korist, izjave-obavijesti sud uzeo u obzir, a s ciljem provjere navoda iz kaznit }e se zatvorom od jedne do deset godina. apelantove obrane, izveo je dokaz saslu{anjem vi{e svjedoka i Te{ki slu~ajevi razbojni~ke kra|e i razbojstva obrazlo`io razloge za{to neke izjave prihva}a, a neke ne. ^lanak 151. stavak 2. 8. Presudom Vrhovnog suda broj K`-93/04 od 12. listopada (2) Ako je prigodom izvr{enja razbojni~ke kra|e ili 2004. godine djelomi~no je uva`en apelantov priziv, te razbojstva neka osoba sa predumi{ljajem li{ena `ivota, prvostupanjska presuda preina~ena u odluci o kazni, tako {to je u~initelj }e se kazniti zatvorom najmanje deset godina ili apelant osu|en na kaznu zatvora od {est godina. U preostalom smrtnom kaznom." dijelu prvostupanjska je presuda ostala neizmijenjena. 13. Kazneni zakon Republike Srpske ("Slu`beni glasnik 9. U obrazlo`enju ove presude, izme|u ostalog, je navedeno Republike Srpske" broj 12/93) da prizivne tvrdnje o nedostacima ~injeni~ne osnove "Suizvr{iteljstvo prvostupanjske presude nemaju upori{te u sadr`aju provedenih dokaza na glavnom pretresu, niti se kao utemeljeni mogu ^lanak 22. 1 Odluka je objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 94/05. Broj 26 – Strana 2660 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Ponedjeljak, 29.5.2006. Ako vi{e osoba, sudjelovanjem u postupku izvr{enja ili na "Prigodom ustvr|ivanja gra|anskih prava i obveza ili drugi na~in, zajedni~ki u~ine kazneno djelo, svaka od njih kaznit utemeljenosti bilo kakve kaznene optu`be protiv njega, svatko }e se kaznom propisanom za to djelo. ima pravo na pravi~no su|enje i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim Ubla`avanje kazne sudom [...]." ^lanak 42. 22. Postupak pred sudovima u konkretnom se slu~aju odnosi Sud mo`e u~initelju odmjeriti kaznu ispod granice propisane na ustvr|ivanje utemeljenosti kaznene optu`be protiv apelanta, zakonom ili primijeniti bla`u vrstu kazne: te je ~lanak 6. stavak 1. Europske konvencije primjenjiv. Prema 1) kad zakon predvi|a da se u~initelj mo`e bla`e kazniti; tomu, Ustavni sud mora preispitati je li postupak pred sudovima 2) kad ustvrdi da postoje osobito olakotne okolnosti koje bio pravi~an onako kako to zahtijeva ~lanak 6. stavak 1. ukazuju da se i sa bla`om kaznom mo`e posti}i svrha Europske konvencije. ka`njavanja. 23. Pravi~nost se postupka ocjenjuje na temelju postupka kao Granice ubla`avanja kazne cjeline (vidi, Europski sud za ljudska prava, Barbera, Messeque i ^lanak 43. stavak 1. to~ka 1. Jabardo protiv [panjolske, presuda od 6. prosinca 1988. godine, (1) Kad postoje uvjeti za ubla`avanje kazne iz ~lanka 42. serija A, broj 146, stavak 68. i Odluku Ustavnog suda broj U ovog zakona, sud }e ubla`iti kaznu u ovim granicama: 63/01 od 27. lipnja 2003. godine, objavljenu u "Slu`benom 2) ako je za kazneno djelo kao najmanja mjera kazne glasniku BiH", broj 38/03). propisan zatvor u trajanju od tri ili vi{e godina, kazna se mo`e 24. U biti, apelantovi se prigovori odnose na to da je sud ubla`iti do jedne godine zatvora;" osu|uju}u presudu utemeljio samo na izjavama-obavijestima 14. Zakon o kaznenom postupku ("Slu`beni list SFRJ" br. koje su date tijelima unutarnjih poslova, te da je pogre{no 26/86, 74/87, 57/89 i 3/92) ocijenio izjavu svjedoka, o{te}ene, jer se iz njezinih navoda nije "^lanak 84. stavak 1. to~ka 2. moglo zaklju~iti da je ona prepoznala apelanta kao izvr{itelja (1) Iznimno, zapisnici i obavijesti izdvojeni prema djela za koje je osu|en. odredbama ~lanka 83. ovog zakona se mogu koristiti na glavnom 25. Ustavni sud nije nadle`an vr{iti provjeru ustvr|enih pretresu i u postupku prema redovitim pravnim lijekovima samo: ~injenica i na~ina na koji su redoviti sudovi protuma~ili 2) ako na glavnom pretresu, po saslu{anju stranaka, vije}e pozitivno-pravne propise osim ukoliko odluke tih sudova kr{e odlu~i da se u postupku mogu koristiti zapisnici o ispitivanju ustavna prava. To }e biti slu~aj kada odluka redovitog suda ne okrivljenog koji su izdvojeni samo zbog povrede odredbe ~lanka uklju~uje ili pogre{no primjenjuje ustavno pravo, kad je 218. stavak 9. ovog zakona i obavijesti koje je okrivljeni dao primjena pozitivno-pravnih propisa bila bjelodano proizvoljna, tijelima unutarnjih poslova. Rje{enje o uporabi ovih izdvojenih kad je sam relevantni zakon neustavan, ili kada je do{lo do zapisnika i obavijesti vije}e mo`e donijeti samo u iznimnim povrede temeljnih procesnih prava, kao {to su pravo na pravi~an slu~ajevima ako se, i pored izvo|enja dokaza kojima sud postupak, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni raspola`e, ne mogu razjasniti va`ne ~injenice u postupku, a lijek i u drugim slu~ajevima (vidi Odluku Ustavnog suda U 29/02 smatra se da bi uporaba tih zapisnika i obavijesti doprinijela od 27. lipnja 2003. godine, objavljenu u "Slu`benom glasniku razja{njenju stvari, a u pitanju su kaznena djela za koja je BiH", broj 31/03). propisana kazna zatvora od dvadeset godina ili te`a kazna. [...] 26. Me|utim, Ustavni sud mora ispitati postupak kojim su ^lanak 86. prvostupanjski i drugostupanjski sudovi odlu~ili o tomu Ako su kori{teni izdvojeni zapisnici i obavijesti na temelju prihva}aju li dokaze koji ugro`avaju pravi~nost postupka, da bi ~lanka 84. ovog zakona, osu|uju}a se presuda ne mo`e temeljiti osigurali da postupak dono{enja odluke bude adekvatan kako bi isklju~ivo na izjavama na koje se odnose ovi zapisnici i za{titio apelantova prava iz ~lanka 6. stavak 1. Europske obavijesti." konvencije (vidi, Europski sud za ljudska prava, Edvards i Lewis protiv Ujedinjenog Kraljevstva, aplikacija broj 39647/98 i VI. Dopustivost 4046/98, presuda od 22. srpnja 2003. godine). 15. Sukladno ~lanku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, 27. U kaznenim predmetima po{tivanje prava na obranu Ustavni sud, tako|er, ima apelacijsku nadle`nost u pitanjima zahtijeva da svi dokazi, u na~elu, moraju biti izvedeni u koja su sadr`ana u ovom ustavu kada ona postanu predmetom nazo~enju optu`enog, na javnoj raspravi gdje ih optu`eni mo`e spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. osporiti i dovesti u pitanje (vidi, Europski sud za ljudska prava, 16. Sukladno ~lanku 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, ve} citirana presuda Barbera, Messeque i Jabardo protiv Ustavni sud mo`e razmatrati apelaciju samo ako su protiv [panjolske, st. 68. i 78). Uporaba izjava i drugih materijalnih presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi dokaza koji su prikupljeni u fazi prije su|enja kao dokaznog djelotvorni pravni lijekovi mogu}i prema zakonu i ako se materijala, u na~elu, nije nekonzistentna sa standardima ~lanka 6. podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije Europske konvencije sve dok se po{tuju prava obrane. Ova prava primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg zahtijevaju, u pravilu, mogu}nost da optu`eni poku{a pobiti je koristio. navode optu`be, kao i da ispituje svjedoke u nekoj od faza 17. U konkretnom je slu~aju predmet pobijanja apelacijom su|enja. Presuda Vrhovnog suda broj K`-93/04 od 12. listopada 2004. 28. U konkretnom slu~aju Okru`ni je sud o uporabi dokaza godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova koji su prikupljeni u fazi prije su|enja odlu~io sukladno mogu}ih prema zakonu. Potom, apelacija je podnesena 2. odredbama procesnog zakona. Osim toga, na glavnom je pretresu prosinca 2004. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano sud saslu{ao vi{e svjedoka radi ustvr|ivanja kvalitete ovih ~lankom 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda. Kona~no, apelacija dokaza. Osu|uju}a se presuda ne temelji samo na tim dokazima ispunjava i uvjete iz ~lanka 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, ve} i na ostalim objektivnim i subjektivnim dokazima. Svi dokazi jer nije bjelodano (prima facie) neutemeljena, niti postoji neki na kojima se temelji pobijana presuda su izvedeni na glavnom drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva. pretresu kojem su bili nazo~ni apelant i njegov branitelj. Iako se 18. Imaju}i u vidu odredbe ~lanka VI/3.(b) Ustava Bosne i apelant na glavnom pretresu branio {utnjom, nema nijednog Hercegovine, ~lanka 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, razloga da se posumnja kako se pobijana presuda temelji na Ustavni je sud ustvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete dokazima kori{tenim protivno standardima koje propisuje ~lanak glede dopustivosti. 6. Europske konvencije. VII. Meritum 29. Glede navoda iz apelacije da su redoviti sudovi pogre{no 19. Apelant pobija navedene presude, tvrde}i da je tim ocijenili izjavu svjedoka, o{te}ene, Ustavni se sud ne}e mije{ati u presudama povrije|eno njegovo pravo iz ~lanka II/3.(e) Ustava to kojim su dokazima izvedenim u postupku sudovi povjerovali Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije. na temelju slobodne sudske procjene. To je isklju~ivo uloga 20. ^lanak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: redovitih sudova, ~ak i kada su izjave svjedoka na glavnom "Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine u`ivaju ljudska pretresu i pod prisegom opre~ne jedna drugoj (vidi Odluku prava i slobode iz stavka 2. ovog ~lanka, {to uklju~uje: [...] Ustavnog suda broj AP 612/04 od 30. studenog 2004. godine i (e) Pravo na pravi~no saslu{anje u gra|anskim i kaznenim Europski sud za ljudska prava, Doorson protiv Nizozemske, stvarima i druga prava u svezi kaznenog postupka." presuda od 6. o`ujka 1996. godine, objavljena u Izvje{}ima broj 21. ^lanak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom 1996-II, stavak 78. i). U konkretnom slu~aju Ustavni sud nije dijelu glasi: prona{ao elemente koji bi ukazivali da je sudska ocjena dokaza Ponedjeljak, 29.5.2006. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 26 – Strana 2661 3. Vrhovni sud je dostavio odgovor na apelaciju 4. februara bila bjelodano proizvoljna, ili da je dokazni postupak 2005. godine. zlouporabljen na apelantovu {tetu u smislu prava na pravi~an postupak. Ustavni sud smatra da su sudovi dali razvidne i 4. Na osnovu ~lana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, odgovor precizne razloge za svoje stavove u obrazlo`enjima pobijanih na apelaciju dostavqen je apelantu 22. septembra 2005. godine. presuda, te da je prvostupanjski sud za svaki dokaz koji je prihvatio, kao i onaj koji nije prihvatio, dao logi~no i uvjerljivo obrazlo`enje koje ni u jednom dijelu ne izgleda proizvoljno ili III ^iweni~no stawe neprihvatljivo samo po sebi. 5. ^iwenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih 30. Na temelju svega navedenog Ustavni sud zaklju~uje da navoda i dokumenata predo~enih Ustavnom sudu mogu da se nema kr{enja apelantovog prava na pravi~no su|enje iz ~lanka sumiraju na sqede}i na~in. II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije. 6. Presudom Okru`nog suda broj K-3/04 od 11. juna 2004. VIII. Zaklju~ak godine apelant je progla{en krivim zato {to je kao saizvr{ilac upotrebom sile protiv drugog lica oduzeo tu|e 31. Uporaba dokaza prikupljenih u fazi prije su|enja ne pokretne stvari s namjerom da wihovim prisvajawem pribavi predstavlja samo po sebi kr{enje prava na pravi~no su|enje sebi i drugim protivpravnu imovinsku korist. Pri tome je ukoliko se osu|uju}a presuda ne temelji isklju~ivo na tim jedno lice sa umi{qajem li{eno `ivota ~ime je po~inio dokazima. Ustavni se sud ne}e mije{ati u to kojim su dokazima krivi~no djelo-te{ki slu~ajevi razbojni~ke kra|e i izvedenim u postupku sudovi povjerovali na temelju slobodne razbojni{tva-iz ~lana 151 stav 2 u vezi sa ~lanom 150 sudske procjene, jer nije prona{ao elemente koji bi ukazivali da je Krivi~nog zakona Republike Srpske-Posebni dio i u vezi sa sudska ocjena dokaza bila bjelodano proizvoljna, ili da je ~lanom 22 Krivi~nog zakona Republike Srpske, pa je dokazni postupak zlouporabljen na apelantovu {tetu u smislu primjenom odredbi ~l. 42 i 43 Krivi~nog zakona Republike prava na pravi~an postupak. Prema tomu, nema kr{enja prava na Srpske osu|en na kaznu zatvora od sedam godina. U izre~enu pravi~an postupak iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine kaznu apelantu je ura~unato vrijeme provedeno u pritvoru od 3. i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije. do 24. avgusta 1992. godine i od 11. juna 2004. godine, pa daqe. 32. Na temelju ~lanka 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Apelant je obavezan da plati tro{kove krivi~nog postupka od Ustavni je sud odlu~io kao u dispozitivu ove odluke. 1.725 KM i na ime pau{ala 100 KM, te o{te}enima na ime 33. Prema ~lanku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke nagrade i nu`nih izdataka punomo}nika 2.800 KM. O{te}eni Ustavnog su suda kona~ne i obvezuju}e. su upu}eni na parnicu radi rje{avawa imovinsko-pravnog Predsjednik zahtjeva. Ustavnog suda 7. U obrazlo`ewu ove presude, izme|u ostalog, navedeno je Bosne i Hercegovine da je sud donio odluku nakon analize svih dokaza sprovedenih Mato Tadi}, v. r. tokom dokaznog postupka. Sud je izveo objektivne dokaze, (foto-dokumentacija, zapisnik o uvi|aju, potvrde o oduzimawu predmeta i dr.), dobio pismeni i usmeni nalaz vje{taka sudske medicine, te saslu{ao o{te}enu, suprugu ubijenog, kao Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudija, u svjedoka i vi{e drugih svjedoka. Daqe, navedeno je da se apelant predmetu broj AP 1064/04, rje{avaju}i apelaciju Olivera branio }utwom, a su{tina odbrane koju je iznio branilac svodi Rodi}a, na osnovu ~lana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, se na poricawe da je apelant djelo izvr{io i da je prisustvovao ~lana 59 stav 2 alineja 2 i ~lana 61 st. 1 i 3 Pravila Ustavnog doga|aju, odnosno da su izjave-obavje{tewa koje su u suda Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik BiH", broj pretkrivi~nom postupku dali apelant i ostali u~esnici 60/05), u sastavu: doga|aja date pod prisilom. Ove izjave-obavje{tewa sud je uzeo Mato Tadi}, predsjednik u obzir, a s ciqem provjere navoda iz apelantove odbrane, izveo Miodrag Simovi}, potpredsjednik je dokaz saslu{awem vi{e svjedoka i obrazlo`io razloge Hatixa Haxiosmanovi}, potpredsjednik za{to neke izjave prihvata, a neke ne. Valerija Gali}, sudija Jovo Rosi}, sudija 8. Presudom Vrhovnog suda broj K`-93/04 od 12. oktobra na sjednici odr`anoj 13. oktobra 2005. godine, donio je 2004. godine djelimi~no je uva`ena apelantova `alba, te prvostepena presuda preina~ena u odluci o kazni, tako {to je ODLUKU O MERITUMU1 apelant osu|en na kaznu zatvora od {est godina. U preostalom dijelu prvostepena presuda je ostala neizmijewena. Odbija se kao neosnovana apelacija Olivera Rodi}a podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske 9. U obrazlo`ewu ove presude, izme|u ostalog, navedeno je broj K`-93/04 od 12. oktobra 2004. godine i Presude Okru`nog da `albene tvrdwe o nedostacima ~iweni~ne osnove suda u Bijeqini broj K-3/04 od 11. juna 2004. godine. prvostepene presude nemaju upori{te u sadr`aju provedenih Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku BiH", dokaza na glavnom pretresu, niti kao osnovani mogu da se "Slu`benim novinama Federacije BiH", "Slu`benom prihvate prigovori u `albi o mawkavosti datih razloga u glasniku Republike Srpske" i u "Slu`benom glasniku Br~ko obrazlo`ewu presude za odlu~ne ~iwenice. Prvostepena Distrikta Bosne i Hercegovine". presuda je dala uvjerqive razloge uz sadr`ajnu analizu sprovedenih dokaza koje prihvata i ovaj sud. S obzirom na to da OBRAZLO@EWE je pravosna`nim rje{ewem prvostepenog suda, u smislu I Uvod odredbe ~lana 84 Zakona o krivi~nom postupku, odlu~eno da u postupku mogu da se koriste kao dokaz izjave-obavje{tewa koje 1. Oliver Rodi} (u daqwem tekstu: apelant) iz Bijeqine, su date organima unutra{wih poslova, a nakon toga pravilno koga zastupa Dragomir Dumi}, advokat iz Bijeqine, podnio je 2. razrije{eno sporno pitawe dopu{tenosti ovih dokaza, onda je decembra 2004. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u prvostepeni sud bio u mogu}nosti da kvalitet ovih dokaza daqwem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Presude ocijeni na na~in primjenqiv za sve dokaze sprovedene na Vrhovnog suda Republike Srpske (u daqwem tekstu: Vrhovni glavnom pretresu, uz ograni~ewe koje predvi|a odredba ~lana sud) broj K`-93/04 od 12. oktobra 2004. godine i Presude 86 Zakona o krivi~nom postupku, koje podrazumijeva zabranu da Okru`nog suda u Bijeqini (u daqwem tekstu: Okru`ni sud) se osu|uju}a presuda zasniva iskqu~ivo na ovim broj K-3/04 od 11. juna 2004. godine. Apelant je dopunio izjavama-obavje{tewima. Me|utim, ispituju}i odluku o kazni, apelaciju 7. i 21. decembra 2004. godine i 3. maja 2005. godine. ovaj sud smatra da nisu u dovoqnoj mjeri do{le do izra`aja II Postupak pred Ustavnim sudom olak{avaju}e okolnosti, pa je prvostepena presuda preina~ena 2. Na osnovu ~lana 21 stav 1 tada va`e}eg Poslovnika u tom pogledu tako {to je apelant osu|en na kaznu zatvora, Ustavnog suda, od Vrhovnog suda zatra`eno je 31. januara 2005. umjesto od sedam godina, kao u prvostepenoj presudi, od {est godine da dostavi odgovor na apelaciju. godina. 1 Odluka je objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 94/05. Broj 26 – Strana 2662 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Ponedjeljak, 29.5.2006. (1) Izuzetno, zapisnici i obavje{tewa izdvojeni prema IV Apelacija odredbama ~lana 83 ovog zakona mogu da se koriste na glavnom a) Navodi iz apelacije pretresu i u postupku prema redovnim pravnim lijekovima 10. Apelant navodi povredu prava na pravi~no su|ewe iz samo: 2) ako na glavnom pretresu, po saslu{awu stranaka, vije}e ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 Evropske odlu~i da u postupku mogu da se koriste zapisnici o konvencije za za{titu qudskih prava i osnovnih sloboda (u ispitivawu okrivqenog koji su izdvojeni samo zbog povrede daqwem tekstu: Evropska konvencija). Tako|e, navodi da su odredbe ~lana 218 stav 9 ovog zakona i obavje{tewa koja je osporene presude donesene iskqu~ivo na osnovu okrivqeni dao organima unutra{wih poslova. Rje{ewe o izjava-obavje{tewa koje su on i drugi u~esnici u doga|aju dali u kori{}ewu ovih izdvojenih zapisnika i obavje{tewa vije}e pretkrivi~nom postupku organima unutra{wih poslova, iako mo`e da donese samo u izuzetnim slu~ajevima ako se, i pored na tim dokazima ne mo`e da se zasniva presuda, jer su oni te izvo|ewa dokaza kojima sud raspola`e, ne mogu da razjasne izjave-obavje{tewa dali pod prisilom po{to su prethodno va`ne ~iwenice u postupku, a smatra se da bi kori{}ewe tih bili pretu~eni. Daqe navodi da ga o{te}ena, koja je saslu{ana zapisnika i obavje{tewa doprinijelo razja{wewu stvari, a u kao svjedok i koja je jedini o~evidac doga|aja, nije prepoznala pitawu su krivi~na djela za koja je propisana kazna zatvora od kao izvr{ioca djela za koje se tereti. U dopuni apelacije od 21. decembra 2004. godine apelant je naveo da apelaciju nije podnio dvadeset godina ili te`a kazna. [...] zbog "pogre{no i nepotpuno utvr|enog ~iweni~nog stawa", ve} ^lan 86 zbog "kardinalnog kr{ewa najvi{ih pravnih akata koji Ako su kori{}eni izdvojeni zapisnici i obavje{tewa na ustanovquju i {tite qudska prava i osnovne slobode". U osnovu ~lana 84 ovog zakona, osu|uju}a presuda ne mo`e da se dopuni apelacije od 3. maja 2005. godine apelant je naveo da je zasniva iskqu~ivo na izjavama na koje se odnose ovi zapisnici i podnio zahtjev za ponavqawe postupka o kom jo{ nije odlu~eno. obavje{tewa." b) Odgovor na apelaciju VI Dopustivost 11. Vrhovni sud konstatuje da se apelacija zasniva na 15. U skladu sa ~lanom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, prigovoru ~iweni~nog karaktera pri ~emu se razvija teza da je Ustavni sud, tako|e, ima apelacionu nadle`nost u pitawima osporenim presudama pogre{no ocijewen iskaz svjedoka, koja su sadr`ana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora o{te}ene, te da su osporene presude iskqu~ivo zasnovane na zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini. izjavama-obavje{tewima koje su date pod pritiskom organima 16. U skladu sa ~lanom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, unutra{wih poslova u pretkrivi~nom postupku. Ovi Ustavni sud mo`e da razmatra apelaciju samo ako su protiv prigovori su isticani i u `albi, te je u razlozima osporene presude, odnosno odluke koja se wome osporava, iscrpqeni svi presude sadr`ano obrazlo`ewe za neosnovanost takvih djelotvorni pravni lijekovi mogu}i prema zakonu i ako se apelantovih tvrdwi. Ovaj sud smatra da su neosnovane tvrdwe o podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije povredi ~lana 6 Evropske konvencije, jer su ispo{tovani primio odluku o posqedwem djelotvornom pravnom lijeku koga standardi na kojim se temeqi pravo na pravi~no su|ewe, zbog je koristio. ~ega predla`e da se apelacija odbije kao neosnovana. 17. U konkretnom slu~aju predmet osporavawa apelacijom V Relevantni propisi je Presuda Vrhovnog suda broj K`-93/04 od 12. oktobra 2004. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova 12. Krivi~ni zakon Republike Srpske-Posebni dio mogu}ih prema zakonu. Zatim, apelacija je podnesena 2. ("Slu`beni glasnik Republike Srpske" br. 15/92, 4/93, 17/93, decembra 2004. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano 26/93, 14/94 i 3/96) ~lanom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda. Kona~no, apelacija "Razbojni{tvo ispuwava i uslove iz ~lana 16 st. 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, ^lan 150 jer nije o~igledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki Ko upotrebom sile protiv nekog lica ili prijetwom da }e drugi formalni razlog zbog koga apelacija nije dopustiva. neposredno napasti na `ivot ili tijelo oduzme tu|u 18. Imaju}i u vidu odredbe ~lana VI/3b) Ustava Bosne i pokretnu stvar s namjerom da wenim prisvajawem pribavi sebi Hercegovine, ~lana 16 st. 1, 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, ili drugom protivpravnu imovinsku korist, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispuwava uslove kazni}e se zatvorom od jedne do deset godina. u pogledu dopustivosti. Te{ki slu~ajevi razbojni~ke kra|e i razbojni{tva ^lan 151 stav 2 VII Meritum (2) Ako je pri izvr{ewu razbojni~ke kra|e ili 19. Apelant osporava navedene presude, tvrde}i da je tim razbojni{tva neko lice sa umi{qajem li{eno `ivota, presudama povrije|eno wegovo pravo iz ~lana II/3e) Ustava u~inilac }e se kazniti zatvorom najmawe deset godina Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije. ili smrtnom kaznom." 20. ^lan II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: 13. Krivi~ni zakon Republike Srpske ("Slu`beni glasnik "Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine u`ivaju Republike Srpske" broj 12/93) qudska prava i slobode iz stava 2 ovog ~lana, {to ukqu~uje: "Saizvr{ila{tvo [...] ^lan 22 e) Pravo na pravi~no saslu{awe u gra|anskim i krivi~nim Ako vi{e lica, u~estvovawem u radwi izvr{ewa ili na stvarima i druga prava u vezi sa krivi~nim postupkom." drugi na~in, zajedni~ki u~ine krivi~no djelo, svako od wih 21. ^lan 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu kazni}e se kaznom propisanom za to djelo. glasi: Ubla`avawe kazne "Prilikom utvr|ivawa gra|anskih prava i obaveza ili ^lan 42 osnovanosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv wega, Sud mo`e u~iniocu da odmjeri kaznu ispod granice svako ima pravo na pravi~no su|ewe i javnu raspravu u razumnom propisane zakonom ili primijeni bla`u vrstu kazne: roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom 1) kad zakon predvi|a da se u~inilac mo`e bla`e da kazni; ustanovqenim sudom [...]." 2) kad utvrdi da postoje naro~ito olak{avaju}e 22. Postupak pred sudovima u konkretnom slu~aju odnosi se okolnosti koje ukazuju da se i sa bla`om kaznom mo`e da na utvr|ivawe osnovanosti krivi~ne optu`be protiv postigne svrha ka`wavawa. apelanta, te je ~lan 6 stav 1 Evropske konvencije primjenqiv. Granice ubla`avawa kazne Prema tome, Ustavni sud mora da preispita da li je postupak ^lan 43 stav 1 ta~ka 1 pred sudovima bio pravi~an onako kako to zahtijeva ~lan 6 stav (1) Kad postoje uslovi za ubla`avawe kazne iz ~lana 42 1 Evropske konvencije. ovog zakona, sud }e ubla`iti kaznu u ovim granicama: 23. Pravi~nost postupka se ocjewuje na osnovu postupka kao 1) ako je za krivi~no djelo kao najmawa mjera kazne propisan cjeline (vidi, Evropski sud za qudska prava, Barbera, zatvor u trajawu od tri ili vi{e godina, kazna mo`e da se ubla`i do jedne godine zatvora;" Messeque i Jabardo protiv [panije, presuda od 6. decembra 14. Zakon o krivi~nom postupku ("Slu`beni list SFRJ" 1988. godine, serija A, broj 146, stav 68 i Odluku Ustavnog suda br. 26/86, 74/87, 57/89 i 3/92) broj U 63/01 od 27. juna 2003. godine, objavqenu u "Slu`benom "^lan 84 stav 1 ta~ka 2 glasniku BiH", broj 38/03). Ponedjeljak, 29.5.2006. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 26 – Strana 2663 24. U su{tini, apelantovi prigovori se odnose na to da je VIII Zakqu~ak sud osu|uju}u presudu zasnovao samo na 31. Kori{}ewe dokaza prikupqenih u fazi prije su|ewa ne izjavama-obavje{tewima koja su data organima unutra{wih predstavqa samo po sebi kr{ewe prava na pravi~no su|ewe poslova, te da je pogre{no ocijenio izjavu svjedoka, o{te}ene, ukoliko se osu|uju}a presuda ne zasniva iskqu~ivo na tim jer iz wenih navoda nije moglo da se zakqu~i da je ona dokazima. Ustavni sud ne}e da se mije{a u to kojim su dokazima prepoznala apelanta kao izvr{ioca djela za koje je osu|en. izvedenim u postupku sudovi povjerovali na osnovu slobodne sudske procjene, jer nije prona{ao elemente koji bi ukazivali 25. Ustavni sud nije nadle`an da vr{i provjeru utvr|enih da je sudska ocjena dokaza bila o~igledno proizvoqna, ili da je ~iwenica i na~ina na koji su redovni sudovi protuma~ili dokazni postupak zloupotrijebqen na apelantovu {tetu u pozitivno-pravne propise osim ukoliko odluke tih sudova smislu prava na pravi~an postupak. Prema tome, nema kr{ewa kr{e ustavna prava. To }e biti slu~aj kada odluka redovnog suda ne ukqu~uje ili pogre{no primjewuje ustavno pravo, kad je prava na pravi~an postupak iz ~lana II/3e) Ustava Bosne i primjena pozitivno-pravnih propisa bila o~igledno Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije. proizvoqna, kad je sam relevantni zakon neustavan, ili kada je 32. Na osnovu ~lana 61 st. 1 i 3 Pravila Ustavnog suda, do{lo do povrede osnovnih procesnih prava, kao {to su pravo Ustavni sud je odlu~io kao u dispozitivu ove odluke. na pravi~an postupak, pravo na pristup sudu, pravo na 33. Shodno ~lanu VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke djelotvoran pravni lijek i u drugim slu~ajevima (vidi Odluku Ustavnog suda su kona~ne i obavezuju}e. Ustavnog suda U 29/02 od 27. juna 2003. godine, objavqenu u Predsjednik "Slu`benom glasniku BiH", broj 31/03). Ustavnog suda 26. Me|utim, Ustavni sud mora da ispita postupak kojim su Bosne i Hercegovine prvostepeni i drugostepeni sudovi odlu~ili da li da prihvate Mato Tadi}, s. r. dokaze koji ugro`avaju pravi~nost postupka, da bi obezbijedili da postupak dono{ewa odluke bude adekvatan kako bi za{titio apelantova prava iz ~lana 6 stav 1 Evropske Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudija, u predmetu broj AP 1073/04, rje{avaju}i apelaciju Ljube konvencije (vidi, Evropski sud za qudska prava, Edvards i Vranjkovi}a, na osnovu ~lana VI/3.b) Ustava Bosne i Lewis protiv Ujediwenog Kraqevstva, aplikacija broj Hercegovine, ~lana 59. stav 2. alineja 2. i ~lana 61. st. 1. i 3. Pravila 39647/98 i 4046/98, presuda od 22. jula 2003. godine). Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik BiH", 27. U krivi~nim predmetima po{tivawe prava na odbranu broj 60/05), u sastavu: zahtijeva da svi dokazi, u principu, moraju da budu izvedeni u Mato Tadi}, predsjednik prisustvu optu`enog, na javnoj raspravi gdje ih optu`eni mo`e Miodrag Simovi}, potpredsjednik da ospori i dovede u pitawe (vidi, Evropski sud za qudska Hatid`a Had`iosmanovi}, potpredsjednica prava, ve} citirana presuda Barbera, Messeque i Jabardo Valerija Gali}, sutkinja protiv [panije, st. 68 i 78). Kori{}ewe izjava i drugih Jovo Rosi}, sudija materijalnih dokaza koji su prikupqeni u fazi prije su|ewa na sjednici odr`anoj 13. septembra 2005. godine, donio je kao dokaznog materijala, u principu, nije nekonzistentno sa standardima ~lana 6 Evropske konvencije sve dok se po{tuju ODLUKU O MERITUMU1 prava odbrane. Ova prava zahtijevaju, u pravilu, mogu}nost da Odbija se kao neosnovana apelacija Ljube Vranjkovi}a optu`eni poku{a da ospori navode optu`be, kao i da ispituje podnesena protiv Presude Kantonalnog suda Mostar broj svjedoke u nekoj od faza su|ewa. G`-382/03 od 30. septembra 2004. godine. 28. U konkretnom slu~aju Okru`ni sud o kori{}ewu dokaza Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku BiH", "Slu`benim koji su prikupqeni u fazi prije su|ewa odlu~io je u skladu sa novinama Federacije BiH", "Slu`benom glasniku Republike odredbama procesnog zakona. Osim toga, na glavnom pretresu Srpske" i u "Slu`benom glasniku Br~ko Distrikta Bosne i sud je saslu{ao vi{e svjedoka da bi utvrdio kvalitet ovih Hercegovine". dokaza. Osu|uju}a presuda ne zasniva se samo na tim dokazima OBRAZLO@ENJE ve} i na ostalim objektivnim i subjektivnim dokazima. Svi I. Uvod dokazi na kojima se zasniva osporena presuda izvedeni su na glavnom pretresu kome su prisustvovali apelant i wegov 1. Ljubo Vranjkovi} (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg branilac. Iako se apelant na glavnom pretresu branio }utwom, zastupa Rizo Tvrtkovi}, advokat iz Mostara, podnio je 7. nema nijednog razloga da se posumwa kako se osporena presuda decembra 2004. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i zasniva na dokazima kori{}enim suprotno od standarda koje Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude propisuje ~lan 6 Evropske konvencije. Kantonalnog suda Mostar (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj G`-382/03 od 30. septembra 2004. godine. 29. U pogledu navoda iz apelacije da su redovni sudovi II. Postupak pred Ustavnim sudom pogre{no ocijenili izjavu svjedoka, o{te}ene, Ustavni sud ne}e da se mije{a u to kojim su dokazima izvedenim u postupku 2. Na osnovu ~lana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od sudovi povjerovali na osnovu slobodne sudske procjene. To je Kantonalnog suda, Op}inskog suda I Mostar (u daljnjem tekstu: iskqu~ivo uloga redovnih sudova, ~ak i kada su izjave svjedoka Op}inski sud) i od u~esnika u postupku, Op}ine Mostar na glavnom pretresu i pod zakletvom suprotne jedna drugoj Jugozapad (u daljnjem tekstu: tu`ena), zatra`eno je 22. aprila (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 612/04 od 30. novembra 2005. godine da dostave odgovore na apelaciju. 2004. godine i Evropski sud za qudska prava, Doorson protiv 3. Kantonalni sud je dostavio odgovor 29. aprila 2005. Holandije, presuda od 6. marta 1996. godine, objavqena u godine, a Op}inski sud i tu`ena nisu dostavili odgovore. 4. Na osnovu ~lana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Izvje{tajima broj 1996-II, stav 78 i). U konkretnom slu~aju odgovor Kantonalnog suda je dostavljen apelantu 24. augusta Ustavni sud nije prona{ao elemente koji bi ukazivali da je 2005. godine. sudska ocjena dokaza bila o~igledno proizvoqna, ili da je dokazni postupak zloupotrijebqen na apelantovu {tetu u III. ^injeni~no stanje smislu prava na pravi~an postupak. Ustavni sud smatra da su 5. ^injenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i sudovi dali jasne i precizne razloge za svoje stavove u dokumenata predo~enih Ustavnom sudu mogu se sumirati na obrazlo`ewima osporenih presuda, te da je prvostepeni sud za sljede}i na~in. svaki dokaz koji je prihvatio, kao i onaj koji nije prihvatio, 6. U saobra}ajnoj nezgodi, koja se dogodila 6. marta 2000. dao logi~no i uvjerqivo obrazlo`ewe koje ni u jednom dijelu ne godine u mjestu Rodo~, op}ina Mostar – Jugozapad, na izgleda proizvoqno ili neprihvatqivo samo po sebi. raskrsnici lokalnih puteva Rodo~-Varda-Jasenica, do{lo je do 30. Na osnovu svega navedenog Ustavni sud zakqu~uje da o{te}enja na apelantovom putni~kom vozilu, kao i na putni~kom nema kr{ewa apelantovog prava na pravi~no su|ewe iz ~lana vozilu drugog u~esnika u ovoj saobra}ajnoj nezgodi. 7. Op}inski sud, odlu~uju}i o apelantovoj tu`bi, donio je II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske Presudu broj P-299/01 od 28. novembra 2002. godine, koja je konvencije. 1 Odluka je objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 94/05. Broj 26 – Strana 2664 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Ponedjeljak, 29.5.2006. potvr|ena osporenom presudom Kantonalnog suda, kojom je 14. U konkretnom slu~aju predmet osporavanja apelacijom odbio apelantov tu`beni zahtjev da mu tu`ena na ime naknade je Presuda Kantonalnog suda broj G`-382/03 od 30. septembra {tete na putni~kom vozilu isplati iznos od 2.555,00 KM sa 2004. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih zakonskom zateznom kamatom po~ev{i od 26. aprila 2000. lijekova mogu}ih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu godine do isplate i nalo`io apelantu da tu`enoj plati parni~ne apelant je primio 8. novembra 2004. godine a apelacija tro{kove u iznosu od 840,00 KM. Op}inski sud je utvrdio da je Ustavnom sudu je podnesena 7. decembra 2004. godine, tj. u uzrok saobra}ajne nezgode neispravna saobra}ajna signalizacija, roku od 60 dana, kako je propisano ~lanom 16. stav 1. Pravila koja je oba u~esnika u nezgodi upu}ivala na zaklju~ak da se Ustavnog suda. Kona~no, apelacija ispunjava i uvjete iz ~lana 16. nalaze na putu sa pravom prvenstva prolaza kroz raskrsnicu, ali i st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda. da su se voza~i mogli pravovremeno uo~iti i da su u podjednakoj 15. Imaju}i u vidu odredbe ~lana VI/3.b) Ustava Bosne i mjeri doprinijeli nezgodi, jer nisu postupali sa du`nom pa`njom. Hercegovine i ~lana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Op}inski sud je zaklju~io da se u pogledu osnova tu`benog Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u zahtjeva radi o podijeljenoj odgovornosti u~esnika u pogledu dopustivosti. saobra}ajnoj nezgodi. U vezi sa neispravnom saobra}ajnom VII. Meritum signalizacijom, Op}inski sud je prihvatio prigovor o nedostatku 16. Apelant navodi da su mu osporenim presudama pasivne legitimacije tu`ene, jer je utvrdio da je za {tetu nanesenu povrije|ena pravo na pravi~no su|enje i pravo na imovinu. korisniku javne ceste, ukoliko je {teta prouzrokovana stanjem javne ceste, odgovorno Preduze}e "Ceste" HZHB, kako to a) pravo na pravi~no su|enje proizlazi iz odredaba ~lana 18. Uredbe o cestama ("Narodni list 17. ^lan II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: HZHB" broj 8/93), koja je u vrijeme saobra}ajne nezgode bila na "3. Katalog prava snazi. Op}inski sud smatra neosnovanim apelantove navode da Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine u`ivaju ljudska bi, prema Uredbi o komunalnim djelatnostima ("Narodni list prava i slobode iz stava 2. ovog ~lana, {to uklju~uje: HZHB" broj 34/94), u nadle`nosti Op}ine bilo odr`avanje (...) lokalne ceste, jer takav zaklju~ak ne proizlazi iz spomenute e) Pravo na pravi~no saslu{anje u gra|anskim i krivi~nim uredbe. Sud je naglasio da u nadle`nosti Op}ine u vrijeme stvarima i druga prava u vezi sa krivi~nim postupkom." {tetnog doga|aja nisu bili obavljanje i finansiranje djelatnosti ^lan 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu koje se odnose na lokalne puteve, a {to je u skladu s Zakonom o glasi: izmjenama i dopunama Zakona o putevima ("Slu`beni list "1. Pri utvr|ivanju gra|anskih prava i obaveza ili RBiH", broj 33/95). osnovanosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv njega, svako ima IV. Relevantni propisi pravo na pravi~no su|enje i javnu raspravu u razumnom roku 8. Zakon o putevima ("Slu`beni list SRBiH", broj 10/90 i pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. "Slu`beni list RBiH", br. 21/92, 13/94 i 33/95) [...]" "^lan 10. stav 2. 18. Apelant navodi da je osporenim presudama redovnih 2) Osiguranje materijalnih i drugih uvjeta za izgradnju, sudova pogre{no primijenjeno materijalno pravo na njegovu rekonstrukciju, odr`avanje, za{titu i upravljanje regionalnih i {tetu. lokalnih puteva vr{i okru`ni-kantonalni organ nadle`an za 19. U vezi sa navedenim, Ustavni sud se poziva na svoj stav poslove saobra}aja putem direkcije puteva okruga-kantona ..." (vidi Odluku broj U 62/01 od 5. aprila 2002. godine, objavljenu u "Slu`benom glasniku BiH", broj 24/02) prema kojem: V. Apelacija "Nadle`nost Ustavnog suda u apelacionim postupcima a) Navodi iz apelacije ograni~ena je na pitanja koja su sadr`ana u ovom ustavu i Sud 9. Apelant se `ali da je u postupku koji je okon~an pobijanom nije nadle`an da preispituje ~injeni~no stanje ili tuma~enje i presudom do{lo do povrede njegovog prava na fer i pravi~no na~in na koji su primijenili zakon redovni sudovi osim u su|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. slu~ajevima u kojima su odluke ni`ih sudova povrijedile ustavna stav 1. Evropske konvencije za za{titu ljudskih prava i osnovnih prava, ili su zanemarile ta prava, te ako je primjena zakona bila sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant proizvoljna ili diskriminacijska, ukoliko je do{lo do povrede ponavlja `albene navode iz postupka, te isti~e da su sudovi procesnih prava (pravo na pravi~no su|enje, pravo na pristup pogre{no primijenili materijalne propise i odbili njegov tu`beni sudu, pravo na efektivni pravni lijek i dr.), ili ukoliko utvr|eno zahtjev za naknadu {tete do koje je do{lo zbog neispravne ~injeni~no stanje ukazuje na povredu Ustava." signalizacije na lokalnom putu za ~ije je odr`avanje, kako navodi 20. Ustavni sud smatra da se navedeni stav mo`e primijeniti i apelant, odgovorna tu`ena. Apelant se poziva na Uredbu o u konkretnom slu~aju. Iz navoda u apelaciji, kao i prilo`ene komunalnim djelatnostima ("Narodni list HRHB" 34/94) kojom dokumentacije ne mo`e se zaklju~iti da su odlukama redovnih je, izme|u ostalog, propisano da su op}ine du`ne osigurati za sudova povrije|ena ili zanemarena apelantova ustavna prava. svoje podru~je trajno i kvalitetno obavljanje komunalnih Tako|er, ne mo`e se zaklju~iti da je primjena zakona bila djelatnosti u koje se ubrajaju i saobra}ajnice na njihovom proizvoljna ili diskriminacijska, ili da je do{lo do povrede podru~ju, te na kraju isti~e da tu`ena odgovara za {tetu procesnih prava. Jo{ manje se mo`e tvrditi da utvr|eno prouzro~enu neodr`avanjem saobra}ajnica po principu ~injeni~no stanje ukazuje na bilo koju povredu Ustava Bosne i pretpostavljene krivice i ne mo`e se osloboditi odgovornosti Hercegovine. osnivanjem specijaliziranih organizacija ili povjeravanjem ovih 21. Apelant nije uspio dokazati u postupku pred redovnim poslova njima. sudovima postojanje pasivne legitimacije tu`ene i s tim u vezi 10. Tako|er, apelant se `ali na povredu prava na imovinu iz njenu odgovornost za {tetu na njegovom putni~kom vozilu. ~lana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1. Protokola Prvostepeni i drugostepeni sud u obrazlo`enju svojih presuda broj 1 uz Evropsku konvenciju. naveli su precizne razloge na osnovu kojih su primijenjeni b) Odgovor na apelaciju propisi na kojima se zasnivaju donesene presude. 22. Apelant nije predo~io Ustavnom sudu bilo kakve dokaze 11. Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju isti~e da ostaje da je u konkretnom slu~aju primjena materijalnog prava bila pri navodima i razlozima datim u obrazlo`enju pobijane presude, proizvoljna ili diskriminacijska. Stoga, Ustavni sud ne}e te predla`e da Ustavni sud odbije apelaciju kao neosnovanu. raspravljati o primjeni i na~inu na koji su redovni sudovi tuma~ili VI. Dopustivost materijalna prava. 12. U skladu sa ~lanom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, 23. Zatim, Ustavni sud zaklju~uje da apelantovo Ustavni sud, tako|er, ima apelacionu nadle`nost u pitanjima koja nezadovoljstvo ishodom sudskog postupka ne zna~i u su sadr`ana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog konkretnom slu~aju i uskra}ivanje prava na pravi~an postupak. presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. 24. Imaju}i u vidu izlo`eno, Ustavni sud smatra da nije do{lo 13. U skladu sa ~lanom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, do povrede prava na pravi~an postupak iz ~lana II/3.e) Ustava Ustavni sud mo`e razmatrati apelaciju samo ako su protiv Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije. presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi Ostali navodi djelotvorni pravni lijekovi mogu}i prema zakonu i ako se 25. U vezi sa zaklju~kom o kr{enju prava iz ~lana II/3.e) podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske primio odluku o posljednjem pravnom lijeku kojeg je koristio. Ponedjeljak, 29.5.2006. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 26 – Strana 2665 uzrok prometne nezgode neispravna prometna signalizacija, koja konvencije, Ustavni sud smatra da nije neophodno posebno je oba sudionika u nezgodi upu}ivala na zaklju~ak da se nalaze na razmatrati ostale navode iz apelacije o kr{enju prava na imovinu putu sa pravom prvenstva prolaza kroz raskri`je, ali i da su se iz ~lana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1. Protokola voza~i mogli pravodobno uo~iti i da su u podjednakoj mjeri broj 1 uz Evropsku konvenciju. doprinijeli nezgodi, jer nisu postupali sa du`nom pozorno{}u. VIII. Zaklju~ak Op}inski je sud zaklju~io da se glede temelja tu`benog zahtjeva 26. Na osnovu ~lana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, radi o podijeljenoj odgovornosti sudionika u prometnoj nezgodi. Ustavni sud je odlu~io kao u dispozitivu ove odluke. U svezi neispravne prometne signalizacije, Op}inski je sud 27. Prema ~lanu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke prihvatio prigovor o nedostatku pasivne legitimacije tu`ene, jer Ustavnog suda su kona~ne i obavezuju}e. je ustvrdio da je za {tetu nanesenu korisniku javne ceste, ukoliko Predsjednik je {teta prouzro~ena stanjem javne ceste, odgovorno Poduze}e Ustavnog suda "Ceste" HZHB, kako to proizlazi iz odredaba ~lanka 18. Uredbe o cestama ("Narodni list HZHB" broj 8/93), koja je u vrijeme Bosne i Hercegovine prometne nezgode bila na snazi. Op}inski sud smatra Mato Tadi}, s. r. neutemeljenim apelantove navode da bi, prema Uredbi o komunalnom gospodarstvu ("Narodni list HZHB" broj 34/94), u nadle`nosti Op}ine bilo odr`avanje lokalne ceste, jer takav zaklju~ak ne proizlazi iz spomenute uredbe. Sud je naglasio da u Ustavni je sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudaca, u nadle`nosti Op}ine u vrijeme {tetnog doga|aja nisu bili predmetu broj AP 1073/04, rje{avaju}i apelaciju Ljube obavljanje i financiranje djelatnosti koje se odnose na lokalne Vranjkovi}a, na temelju ~lanka VI/3.(b) Ustava Bosne i putove, a {to je sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Hercegovine, ~lanka 59. stavak 2. alineja 2. i ~lanka 61. st. 1. i 3. Zakona o putovima ("Slu`beni list RBiH", broj 33/95). Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik BiH", broj 60/05), u sastavu: IV. Relevantni propisi Mato Tadi}, predsjednik 8. Zakon o putovima ("Slu`beni list SRBiH", broj 10/90 i Miodrag Simovi}, dopredsjednik "Slu`beni list RBiH", br. 21/92, 13/94 i 33/95) Hatid`a Had`iosmanovi}, dopredsjednica "^lanak 10. stavak 2. Valerija Gali}, sutkinja 2) Osiguranje materijalnih i drugih uvjeta za izgradnju, Jovo Rosi}, sudac rekonstrukciju, odr`avanje, za{titu i upravljanje regionalnih i na sjednici odr`anoj 13. rujna 2005. godine, donio lokalnih putova vr{i okru`no-kantonalno tijelo nadle`no za poslove prometa putem direkcije putova okruga-kantona ..." ODLUKU O MERITUMU1 V. Apelacija Odbija se kao neosnovana apelacija Ljube Vranjkovi}a podnesena protiv Presude Kantonalnog suda Mostar broj a) Navodi iz apelacije G`-382/03 od 30. septembra 2004. godine. 9. Apelant se `ali da je u postupku koji je okon~an pobijanom Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku BiH", "Slu`benim presudom do{lo do povrede njegovog prava na fer i pravi~no novinama Federacije BiH", "Slu`benom glasniku Republike su|enje iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. Srpske" i u "Slu`benom glasniku Br~ko Distrikta Bosne i stav 1. Europske konvencije za za{titu ljudskih prava i temeljnih Hercegovine". sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Apelant OBRAZLO@ENJE ponavlja prizivne navode iz postupka, te isti~e da su sudovi pogre{no primijenili materijalne propise i odbili njegov tu`beni I. Uvod zahtjev za naknadu {tete do koje je do{lo zbog neispravne 1. Ljubo Vranjkovi} (u daljnjem tekstu: apelant), kojega signalizacije na lokalnom putu za ~ije je odr`avanje, kako navodi zastupa Rizo Tvrtkovi}, odvjetnik iz Mostara, je podnio 7. apelant, odgovorna tu`ena. Apelant se poziva na Uredbu o prosinca 2004. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i komunalnom gospodarstvu ("Narodni list HRHB" 34/94) kojom Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude je, izme|u ostalog, propisano da su op}ine du`ne osigurati za Kantonalnog suda Mostar (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) svoje podru~je trajno i kvalitetno obavljanje komunalnih broj G`-382/03 od 30. rujna 2004. godine. djelatnosti u koje se ubrajaju i prometnice na njihovom podru~ju, II. Postupak pred Ustavnim sudom te na kraju isti~e da tu`ena odgovara za {tetu prouzro~enu 2. Na temelju ~lanka 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od neodr`avanjem prometnica po na~elu pretpostavljene krivnje i Kantonalnog suda, Op}inskog suda I Mostar (u daljnjem tekstu: ne mo`e se osloboditi odgovornosti utemeljenjem Op}inski sud) i sudionika u postupku, Op}ine Mostar specijaliziranih organizacija ili povjeravanjem ovih poslova Jugozapad (u daljnjem tekstu: tu`ena), je zatra`eno 22. travnja njima. 2005. godine da dostave odgovore na apelaciju. 10. Tako|er, apelant se `ali na povredu prava na imovinu iz 3. Kantonalni je sud dostavio odgovor 29. travnja 2005. ~lanka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 1. Protokola godine, a Op}inski sud i tu`ena nisu dostavili odgovore. broj 1 uz Europsku konvenciju. 4. Na temelju ~lanka 26. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, b) Odgovor na apelaciju odgovor Kantonalnog je suda dostavljen apelantu 24. kolovoza 11. Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju isti~e da ostaje 2005. godine. pri navodima i razlozima datim u obrazlo`enju pobijane presude, III. ^injeni~no stanje te predla`e da Ustavni sud odbije apelaciju kao neutemeljenu. 5. ^injenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i VI. Dopustivost dokumenata predo~enih Ustavnom sudu mogu se sumirati na 12. Sukladno ~lanku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, sljede}i na~in. Ustavni sud, tako|er, ima apelacijsku nadle`nost u pitanjima 6. U prometnoj nezgodi, koja se dogodila 6. o`ujka 2000. koja su sadr`ana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora godine u mjestu Rodo~, op}ina Mostar – Jugozapad, na raskri`ju zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. lokalnih putova Rodo~-Varda-Jasenica, do{lo je do o{te}enja na 13. Sukladno ~lanku 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, apelantovom osobnom vozilu, kao i na osobnom vozilu drugog Ustavni sud mo`e razmatrati apelaciju samo ako su protiv sudionika u ovoj prometnoj nezgodi. presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi 7. Op}inski je sud, odlu~uju}i o apelantovoj tu`bi, donio djelotvorni pravni lijekovi mogu}i prema zakonu i ako se Presudu broj P-299/01 od 28. studenoga 2002. godine, koja je podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije potvr|ena pobijanom presudom Kantonalnog suda, kojom je primio odluku o posljednjem pravnom lijeku kojeg je koristio. odbio apelantov tu`beni zahtjev da mu tu`ena na ime naknade {tete na osobnom vozilu isplati iznos od 2.555,00 KM sa 14. U konkretnom slu~aju predmet osporavanja apelacijom zakonskom zateznom kamatom po~ev{i od 26. travnja 2000. je Presuda Kantonalnog suda broj G`-382/03 od 30. rujna 2004. godine do isplate i nalo`io apelantu da tu`enoj plati parni~ne godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova tro{kove u iznosu od 840,00 KM. Op}inski je sud ustvrdio da je mogu}ih prema zakonu. Potom, pobijanu je presudu apelant 1 Odluka je objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 94/05. Broj 26 – Strana 2666 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Ponedjeljak, 29.5.2006. primio 8. studenoga 2004. godine a apelacija Ustavnom je sudu iz ~lanka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 1. podnesena 7. prosinca 2004. godine, tj. u roku od 60 dana, kako Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. je propisano ~lankom 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda. VIII. Zaklju~ak Kona~no, apelacija ispunjava i uvjete iz ~lanka 16. st. 2. i 4. 26. Na temelju ~lanka 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Pravila Ustavnog suda. Ustavni je sud odlu~io kao u dispozitivu ove odluke. 15. Imaju}i u vidu odredbe ~lanka VI/3.(b) Ustava Bosne i 27. Prema ~lanku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Hercegovine i ~lanka 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavnog su suda kona~ne i obvezuju}e. Ustavni je sud ustvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete Predsjednik glede dopustivosti. Ustavnog suda VII. Meritum Bosne i Hercegovine 16. Apelant navodi da su mu pobijanim presudama Mato Tadi}, v. r. povrije|ena pravo na pravi~no su|enje i pravo na imovinu. a) pravo na pravi~no su|enje 17. ^lanak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudija, u "3. Popis prava predmetu broj AP 1073/04, rje{avaju}i apelaciju Qube Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine u`ivaju ljudska Vrawkovi}a, na osnovu ~lana VI/3b) Ustava Bosne i prava i slobode iz stavka 2. ovog ~lanka, {to uklju~uje: Hercegovine, ~lana 59 stav 2 alineja 2 i ~lana 61 st. 1 i 3 (...) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Slu`beni (e) Pravo na pravi~no saslu{anje u gra|anskim i kaznenim glasnik BiH", broj 60/05), u sastavu: stvarima i druga prava u svezi kaznenog postupka." Mato Tadi}, predsjednik ^lanak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom Miodrag Simovi}, potpredsjednik dijelu glasi: Hatixa Haxiosmanovi}, potpredsjednik Valerija Gali}, sudija "1. Prilikom utvr|ivanja gra|anskih prava i obveza ili Jovo Rosi}, sudija osnovanosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv njega, svako ima na sjednici odr`anoj 13. septembra 2005. godine, donio je pravo na pravi~nu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. [...]" ODLUKU O MERITUMU1 18. Apelant navodi da je pobijanim presudama redovitih sudova pogre{no primijenjeno materijalno pravo na njegovu Odbija se kao neosnovana apelacija Qube Vrawkovi}a {tetu. podnesena protiv Presude Kantonalnog suda Mostar broj 19. U svezi navedenog, Ustavni se sud poziva na svoj stav G`-382/03 od 30. septembra 2004. godine. (vidi Odluku broj U 62/01 od 5. travnja 2002. godine, objavljenu Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku BiH", u "Slu`benom glasniku BiH", broj 24/02) prema kojem: "Slu`benim novinama Federacije BiH", "Slu`benom "Nadle`nost Ustavnog je suda u apelacijskim postupcima glasniku Republike Srpske" i u "Slu`benom glasniku Br~ko ograni~ena na pitanja koja su sadr`ana u ovom ustavu i Sud nije Distrikta Bosne i Hercegovine". nadle`an preispitivati ~injeni~no stanje ili tuma~enje i na~in na OBRAZLO@EWE koji su primijenili zakon redoviti sudovi osim u slu~ajevima u kojima su odluke ni`ih sudova povrijedile ustavna prava, ili su I. Uvod zanemarile ta prava, te ako je primjena zakona bila proizvoljna ili 1. Qubo Vrawkovi} (u daqwem tekstu: apelant), koga diskriminacijska, ukoliko je do{lo do povrede procesnih prava zastupa Rizo Tvrtkovi}, advokat iz Mostara, podnio je 7. (pravo na pravi~no su|enje, pravo na pristup sudu, pravo na decembra 2004. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i djelotvorni pravni lijek i dr.), ili ukoliko utvr|eno ~injeni~no Hercegovine (u daqwem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude stanje ukazuje na povredu Ustava." Kantonalnog suda Mostar (u daqwem tekstu: Kantonalni sud) 20. Ustavni sud smatra da se navedeni stav mo`e primijeniti i broj G`-382/03 od 30. septembra 2004. godine. u konkretnom slu~aju. Iz navoda u apelaciji, kao i prilo`ene II. Postupak pred Ustavnim sudom dokumentacije ne mo`e se zaklju~iti da su odlukama redovitih 2. Na osnovu ~lana 22 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda, od sudova povrije|ena ili zanemarena apelantova ustavna prava. Tako|er, ne mo`e se zaklju~iti da je primjena zakona bila Kantonalnog suda, Op{tinskog suda I Mostar (u daqwem proizvoljna ili diskriminacijska, ili da je do{lo do povrede tekstu: Op{tinski sud) i od u~esnika u postupku, Op{tine procesnih prava. Jo{ manje se mo`e tvrditi da ustvr|eno Mostar - Jugozapad (u daqwem tekstu: tu`ena), zatra`eno je 22. ~injeni~no stanje ukazuje na bilo koju povredu Ustava Bosne i aprila 2005. godine da dostave odgovore na apelaciju. Hercegovine. 3. Kantonalni sud je dostavio odgovor 29. aprila 2005. 21. Apelant nije uspio dokazati u postupku pred redovitim godine, a Op{tinski sud i tu`ena nisu dostavili odgovore. sudovima postojanje pasivne legitimacije tu`ene i u svezi toga 4. Na osnovu ~lana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, odgovor njezinu odgovornost za {tetu na njegovom osobnom vozilu. Kantonalnog suda je dostavqen apelantu 24. avgusta 2005. Prvostupanjski i drugostupanjski sud u obrazlo`enju svojih godine. presuda su naveli precizne razloge na osnovi kojih su III. ^iweni~no stawe primijenjeni propisi na kojima se temelje donesene presude. 5. ^iwenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih 22. Apelant nije predo~io Ustavnom sudu bilo kakve dokaze navoda i dokumenata predo~enih Ustavnom sudu mogu da se da je u konkretnom slu~aju primjena materijalnog prava bila sumiraju na sqede}i na~in. proizvoljna ili diskriminacijska. Stoga, Ustavni sud ne}e 6. U saobra}ajnoj nezgodi, koja se dogodila 6. marta 2000. raspravljati o primjeni i na~inu na koji su redoviti sudovi tuma~ili godine u mjestu Rodo~, op{tina Mostar – Jugozapad, na materijalna prava. raskrsnici lokalnih puteva Rodo~-Varda-Jasenica, do{lo je 23. Potom, Ustavni sud zaklju~uje da apelantovo do o{te}ewa na apelantovom putni~kom vozilu, kao i na nezadovoljstvo rezultatom sudskog postupka ne zna~i u putni~kom vozilu drugog u~esnika u ovoj saobra}ajnoj nezgodi. konkretnom slu~aju i uskra}ivanje prava na pravi~an postupak. 7. Op{tinski sud, odlu~uju}i o apelantovoj tu`bi, donio je 24. Imaju}i u vidu izlo`eno, Ustavni sud smatra da nije do{lo Presudu broj P-299/01 od 28. novembra 2002. godine, koja je do povrede prava na pravi~an postupak iz ~lanka II/3.(e) Ustava potvr|ena osporenom presudom Kantonalnog suda, kojom je Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije. odbio apelantov tu`beni zahtjev da mu tu`ena na ime naknade Ostali navodi {tete na putni~kom vozilu isplati iznos od 2.555,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom po~ev od 26. aprila 2000. godine do 25. U svezi zaklju~ka o kr{enju prava iz ~lanka II/3.(e) isplate i nalo`io apelantu da tu`enoj plati parni~ne Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske tro{kove u iznosu od 840,00 KM. Op{tinski sud je utvrdio da je konvencije, Ustavni sud smatra da nije prijeko potrebno posebice uzrok saobra}ajne nezgode neispravna saobra}ajna razmatrati ostale navode iz apelacije o kr{enju prava na imovinu 1 Odluka je objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 94/05. Ponedjeljak, 29.5.2006. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 26 – Strana 2667 signalizacija, koja je oba u~esnika u nezgodi upu}ivala na 2004. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih zakqu~ak da se nalaze na putu sa pravom prvenstva prolaza kroz lijekova mogu}ih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu raskrsnicu, ali i da su se voza~i mogli pravovremeno da uo~e i apelant je primio 8. novembra 2004. godine a apelacija da su u podjednakoj mjeri doprinijeli nezgodi, jer nisu Ustavnom sudu je podnesena 7. decembra 2004. godine, tj. u roku postupali sa du`nom pa`wom. Op{tinski sud je zakqu~io da se od 60 dana, kako je propisano ~lanom 16 stav 1. Pravila u pogledu osnova tu`benog zahtjeva radi o podijeqenoj Ustavnog suda. Na kraju, apelacija ispuwava i uslove iz ~lana odgovornosti u~esnika u saobra}ajnoj nezgodi. U vezi sa 16 st. 2 i 4 Pravila Ustavnog suda. neispravnom saobra}ajnom signalizacijom, Op{tinski sud je 15. Imaju}i u vidu odredbe ~lana VI/3b) Ustava Bosne i prihvatio prigovor o nedostatku pasivne legitimacije Hercegovine i ~lana 16 st. 1, 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, tu`ene, jer je utvrdio da je za {tetu nanesenu korisniku javnog Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispuwava uslove puta, ukoliko je {teta prouzrokovana stawem javnog puta, u pogledu dopustivosti. odgovorno Preduze}e "Putevi" HZHB, kako to proizilazi iz VII. Meritum odredbi ~lana 18 Uredbe o putevima ("Narodni list HZHB" broj 8/93), koja je u vrijeme saobra}ajne nezgode bila na snazi. 16. Apelant navodi da su mu osporenim presudama Op{tinski sud smatra neosnovanim apelantove navode da bi, povrije|ena pravo na pravi~no su|ewe i pravo na imovinu. shodno Uredbi o komunalnim djelatnostima ("Narodni list a) pravo na pravi~no su|ewe HZHB" broj 34/94), u nadle`nosti Op{tine bilo da odr`ava lokalne puteve, jer takav zakqu~ak ne proizilazi iz spomenute 17. ^lan II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: uredbe. Sud je naglasio da u nadle`nosti Op{tine u vrijeme "3. Nabrajawe prava {tetnog doga|aja nisu bili obavqawe i finansirawe Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine u`ivaju djelatnosti koje se odnose na lokalne puteve, a {to je u skladu s qudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog ~lana, a ona Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o putevima obuhvataju: ("Slu`beni list RBiH", broj 33/95). (...) IV. Relevantni propisi e) Pravo na pravi~no saslu{awe u gra|anskim i krivi~nim 8. Zakon o putevima ("Slu`beni list SRBiH", broj 10/90 i stvarima i druga prava u vezi sa krivi~nim postupkom." "Slu`beni list RBiH", br. 21/92, 13/94 i 33/95) ^lan 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu "^lan 10 stav 2 glasi: 2) Osigurawe materijalnih i drugih uslova za izgradwu, "1. Prilikom utvr|ivawa gra|anskih prava i obaveza ili rekonstrukciju, odr`avawe, za{titu i upravqawe osnovanosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv wega, regionalnih i lokalnih puteva vr{i okru`ni-kantonalni orsvako ima pravo na pravi~no su|ewe i javnu raspravu u razumnom gan nadle`an za poslove saobra}aja putem direkcije puteva roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom okruga-kantona ..." ustanovqenim sudom. [...]" V. Apelacija 18. Apelant navodi da je osporenim presudama redovnih a) Navodi iz apelacije sudova pogre{no primijeweno materijalno pravo na wegovu {tetu. 9. Apelant se `ali da je u postupku koji je zavr{en 19. U vezi sa navedenim, Ustavni sud se poziva na svoj stav osporvanom presudom do{lo do povrede wegovog prava na fer i (vidi Odluku broj U 62/01 od 5. aprila 2002. godine, objavqenu u pravi~no su|ewe iz ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i "Slu`benom glasniku BiH", broj 24/02) prema kom: ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije za za{titu qudskih prava i "Nadle`nost Ustavnog suda u apelacionim postupcima osnovnih sloboda (u daqwem tekstu: Evropska konvencija). ograni~ena je na pitawa koja su sadr`ana u ovom ustavu i Sud Apelant ponavqa `albene navode iz postupka, te isti~e da su nije nadle`an da preispituje ~iweni~no stawe ili tuma~ewe i sudovi pogre{no primijenili materijalne propise i odbili na~in na koji su primijenili zakon redovni sudovi sem u wegov tu`beni zahtjev za naknadu {tete do koje je do{lo zbog slu~ajevima u kojima su odluke ni`ih sudova povrijedile neispravne signalizacije na lokalnom putu za ~ije je ustavna prava, ili su zanemarile ta prava, te ako je primjena odr`avawe, kako navodi apelant, odgovorna tu`ena. Apelant zakona bila proizvoqna ili diskriminatorska, ukoliko je se poziva na Uredbu o komunalnim djelatnostima ("Narodni do{lo do povrede procesnih prava (pravo na pravi~no su|ewe, list HRHB" 34/94) kojom je, izme|u ostalog, propisano da su pravo na pristup sudu, pravo na efektivni pravni lijek i dr.), op{tine du`ne da obezbijede za svoje podru~je trajno i ili ukoliko utvr|eno ~iweni~no stawe ukazuje na povredu kvalitetno obavqawe komunalnih djelatnosti u koje se Ustava." ubrajaju i saobra}ajnice na wihovom podru~ju, te na kraju 20. Ustavni sud smatra da navedeni stav mo`e da se isti~e da tu`ena odgovara za {tetu prouzrokovanu primijeni i u konkretnom slu~aju. Iz navoda u apelaciji, kao i neodr`avawem saobra}ajnica po principu pretpostavqene prilo`ene dokumentacije ne mo`e da se zakqu~i da su odlukama krivice i ne mo`e da se oslobodi odgovornosti osnivawem redovnih sudova povrije|ena ili zanemarena apelantova specijalizovanih organizacija ili povjeravawem ovih poslova ustavna prava. Tako|e, ne mo`e da se zakqu~i da je primjena wima. zakona bila proizvoqna ili diskriminatorska, ili da je 10. Tako|e, apelant se `ali na povredu prava na imovinu iz do{lo do povrede procesnih prava. Jo{ mawe mo`e da se tvrdi ~lana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1 Protokola da utvr|eno ~iweni~no stawe ukazuje na bilo koju povredu broj 1 uz Evropsku konvenciju. Ustava Bosne i Hercegovine. b) Odgovor na apelaciju 21. Apelant nije uspio da doka`e u postupku pred redovnim 11. Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju isti~e da ostaje sudovima da postoji pasivna legitimacija tu`ene i s tim u vezi pri navodima i razlozima datim u obrazlo`ewu osporavane wenu odgovornost za {tetu na wegovom putni~kom vozilu. presude, te predla`e da Ustavni sud odbije apelaciju kao Prvostepeni i drugostepeni sud u obrazlo`ewu svojih presuda neosnovanu. naveli su precizne razloge na osnovu kojih su primijeweni propisi na kojima se zasnivaju donesene presude. VI. Dopustivost 22. Apelant nije predo~io Ustavnom sudu bilo kakve dokaze 12. U skladu sa ~lanom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, da je u konkretnom slu~aju primjena materijalnog prava bila Ustavni sud, tako|e, ima apelacionu nadle`nost u pitawima proizvoqna ili diskriminatorska. Stoga, Ustavni sud ne}e da koja su sadr`ana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora raspravqa o primjeni i na~inu na koji su redovni sudovi zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini. tuma~ili materijalna prava. 13. U skladu sa ~lanom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, 23. Zatim, Ustavni sud zakqu~uje da apelantovo Ustavni sud mo`e da razmatra apelaciju samo ako su protiv nezadovoqstvo ishodom sudskog postupka ne zna~i u presude, odnosno odluke koja se wome pobija, iscrpqeni svi konkretnom slu~aju i uskra}ivawe prava na pravi~an postupak. djelotvorni pravni lijekovi mogu}i prema zakonu i ako se 24. Imaju}i u vidu izlo`eno, Ustavni sud smatra da nije podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posqedwem pravnom lijeku kog je koristio. do{lo do povrede prava na pravi~an postupak iz ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske 14. U konkretnom slu~aju predmet osporavawa apelacijom konvencije. je Presuda Kantonalnog suda broj G`-382/03 od 30. septembra Broj 26 – Strana 2668 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Ponedjeljak, 29.5.2006. Ostali navodi Pravobranila{tvo), zatra`eno je 29. aprila 2005. godine da dostave odgovore na apelaciju. 25. U vezi sa zakqu~kom o kr{ewu prava iz ~lana II/3e) 4. Vrhovni sud je 24. februara 2005. godine dostavio odgovor Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske na apelaciju, a Pravobranila{tvo 19. maja 2005. godine. konvencije, Ustavni sud smatra da nije neophodno da posebno 5. Na osnovu ~lana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, razmatra ostale navode iz apelacije o kr{ewu prava na odgovori Vrhovnog suda i Pravobranila{tva su 26. maja 2004. imovinu iz ~lana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1 godine dostavljeni apelantima. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. III. ^injeni~no stanje VIII. Zakqu~ak 6. ^injenice predmeta, koje proizlaze iz navoda apelanata i 26. Na osnovu ~lana 61 st. 1 i 3 Pravila Ustavnog suda, dokumenata predo~enih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na Ustavni sud je odlu~io kao u dispozitivu ove odluke. sljede}i na~in. 27. Shodno ~lanu VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke 7. Apelanti su bili zaposleni u RO "Gradski saobra}aj" iz Ustavnog suda su kona~ne i obavezuju}e. Banje Luke, a radni odnos u tom preduze}u im je prestao 7. marta Predsjednik 1990. godine, kad je nad preduze}em otvoren ste~ajni postupak, Ustavnog suda a nakon toga i postupak likvidacije. Odlukom Suda udru`enog Bosne i Hercegovine rada u Banjoj Luci broj RS-142/90 od 12. juna 1990. godine, koja Mato Tadi}, s. r. je potvr|ena Odlukom Suda udru`enog rada BiH broj @-4226/90 od 31. januara 1991. godine, odbijen je prijedlog apelanata za poni{tenje rje{enja likvidacionog upravnika broj 1168 od 7. Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudija, u marta 1990. godine, kojim je apelantima prestao radni odnos. predmetima br. AP 972/04, AP 973/04, AP 974/04, AP 975/04, Zbog krivi~nog djela zloupotrebe slu`benog polo`aja i AP 984/04, AP 985/04, AP 987/04, AP 988/04, AP 998/04 i AP ovla{tenja protiv likvidacionog upravnika je pokrenut krivi~ni 999/04, rje{avaju}i apelacije Slobodana Bojani}a i dr., na postupak koji je okon~an dono{enjem Rje{enja Osnovnog suda osnovu ~lana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 59. stav broj K-95/00 od 8. februara 2001. godine, kojim je obustavljen 2. alineja 2. i ~lana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i krivi~ni postupak protiv njega zbog zastare vo|enja krivi~nog Hercegovine ("Slu`beni glasnik BiH", broj 60/05), u sastavu: postupka. U me|uvremenu je imovina preduze}a RO "Gradski Mato Tadi}, predsjednik saobra}aj" iz Banje Luke, nakon zavr{etka ste~ajnog postupka, Miodrag Simovi}, potpredsjednik prodata RO Autoprevoz ODP "Putni~ki saobra}aj", Banja Luka Hatid`a Had`iosmanovi}, potpredsjednica (u daljnjem tekstu: prvotu`eni). Valerija Gali}, sutkinja 8. Apelanti su podnijeli tu`bu protiv prvotu`enog i Grada Jovo Rosi}, sudija Banja Luka (u daljnjem tekstu: drugotu`eni), kojom su na sjednici odr`anoj 13. septembra 2005. godine donio je zahtijevali da im tu`eni solidarno nadoknade {tetu u izgubljenom li~nom dohotku po~ev{i od 7. marta 1990. godine i uplate 1 ODLUKU O MERITUMU doprinose za penzijsko-invalidsko osiguranje sa zakonskom zateznom kamatom od dospije}a svakog li~nog dohotka pa do Odbijaju se kao neosnovane apelacije Slobodana Bojani}a, isplate, a sve u roku od 15 dana pod prijetnjom prinudnog Vidosava Jankovi}a, Milenka Jankovi}a, Todora izvr{enja. Mila{inovi}a, Milivoja Voja{}uka, Mehmeda Pori}a, Petra 9. Osnovni sud je Presudom broj RS-355/01 od 11. aprila @eli}a, Zdravka Lu`ije, Mirka Mihajlovi}a i Marinka 2002. godine, koja je potvr|ena Presudom Okru`nog suda broj Kopanje podnesene protiv Presude Vrhovnog suda Republike @-174/02 od 25. decembra 2002. godine, tu`beni zahtjev Srpske broj Rev-128/03 od 12. augusta 2004. godine, Presude apelanata u cijelosti odbio kao neosnovan. Osnovni sud je Okru`nog suda u Banjoj Luci broj @-174/02 od 25. decembra utvrdio da ne stoje prigovori apelanata da je prvotu`eni preuzeo 2002. godine i Presude Osnovnog suda u Banjoj Luci broj prava i obaveze od RO "Gradski saobra}aj" iz Banje Luke, ve} je RS-355/01 od 11. aprila 2002. godine. rije~ o kupovini likvidacione mase u skladu sa va`e}im Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku BiH", "Slu`benim zakonskom propisima. Osnovni sud je, dalje, utvrdio da je novinama Federacije BiH", "Slu`benom glasniku Republike osnovan prigovor tu`enih o nedostatku pasivne legitimacije kao i Srpske" i u "Slu`benom glasniku Br~ko Distrikta Bosne i prigovor prvotu`enog o zastarjelosti potra`ivanja apelanata u Hercegovine". predmetnoj stvari. Dalje, u presudi je utvr|eno da je odlukom OBRAZLO@ENJE Suda udru`enog rada u Banjoj Luci broj Rs-142/90 od 12. juna 1990. godine, koja je potvr|ena Odlukom Suda udru`enog rada I. Uvod Bosne i Hercegovine broj @-4226/90 od 61. januara 1991. 1. Slobodan Bojani}, Vidosav Jankovi}, Milenko Jankovi}, godine, odbijen prijedlog apelanata za poni{tenje rje{enja Todor Mila{inovi}, Milivoje Voja{}uk, Mehmed Pori}, Petar likvidacionog upravnika broj 1168 od 7. marta 1990. godine, @eli}, Zdravko Lu`ija, Mirko Mihajlovi} i Marinko Kopanja (u kojim im je prestao radni odnos. I kona~no, u navedenoj daljnjem tekstu: apelanti), svi iz Banje Luke, podnijeli su u prvostepenoj presudi je utvr|eno da je danom otvaranja periodu od 8. novembra 2004. godine do 12. novembra 2004. likvidacionog postupka nad poslodavcem apelantima zakonito godine apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u prestao radni odnos, {to je utvr|eno ~lanom 93. Zakona o daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda prinudnom poravnanju, ste~aju i likvidaciji ("Slu`beni list SFRJ" Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj broj 84/89) odnosno u skladu sa odredbom ~lana 77. stav 1. Rev-128/03 od 12. augusta 2004. godine, Presude Okru`nog Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa ("Slu`beni list suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okru`ni sud) broj SFRJ" br. 60/89 i 42/90), kojim je propisano da radni odnos @-174/02 od 25. decembra 2002. godine i Presude Osnovnog prestaje pod uvjetima i na na~in utvr|en propisima kad je otvoren suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj postupak za prestanak organizacije. RS-355/01 od 11. aprila 2002. godine. 10. Presudom Vrhovnog suda broj 128/04 od 12. augusta II. Postupak pred Ustavnim sudom 2004. godine je odbijena revizija apelanata izjavljena protiv presude Okru`nog suda kao neosnovana. 2. Ustavni sud je, u skladu sa ~lanom 31. Pravila Ustavnog suda, odlu~io da apelacije AP 972/04, AP 973/04, AP 974/04, AP IV. Relevantni propisi 975/04, AP 984/04, AP 985/04, AP 987/04, AP 988/04, AP 11. U Zakonu o prinudnom poravnanju, ste~aju i 998/04 i AP 999/04 spoji u jedan predmet, pod brojem AP likvidaciji ("Slu`beni list SFRJ" broj 84/89), relevantne odredbe 972/04, jer se radi o nadle`nosti Ustavnog suda o istom pitanju, glase: povodom kojeg Ustavni sud mo`e voditi jedan postupak i "Radni odnosi donijeti jednu odluku. ^lan 93. 3. Na osnovu ~lana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda i u~esnika u postupku Republi~kog Danom otvaranja ste~ajnog postupka prestaju radni odnosi pravobranila{tva Republike Srpske (u daljnjem tekstu: radnika du`nika". 1 Odluka je objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 3/06. Ponedjeljak, 29.5.2006. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 26 – Strana 2669 rad iz ~lana 6. Me|unarodnog pakta o ekonomskim, kulturnim i 12. U Zakonu o osnovnim pravima iz radnog odnosa socijalnim pravima. ("Slu`beni list SFRJ" br. 60/89 i 42/90), relevantne odredbe glase: a) Pravo na pravi~an postupak "^lan 77. stav 1. 21. ^lan II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi Radniku prestaje radni odnos pod uvjetima i na na~in "Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine u`ivaju ljudska utvr|en saveznim zakonom kad je otvoren postupak za prestanak prava i slobode iz stava 2. ovog ~lana, {to uklju~uje: organizacije (...) [...]" e) Pravo na pravi~no saslu{anje u gra|anskim i krivi~nim V. Apelacija stvarima i druga prava u vezi sa krivi~nim postupkom." ^lan 6. stav 1. Evropske konvencije, u relevantnom dijelu, a) Navodi apelacije glasi: 13. Iako to nisu izri~ito naveli, iz apelacije proizlazi da se "1. Prilikom utvr|ivanja gra|anskih prava i obaveza ili apelanti `ale da im je osporenim presudama povrije|eno pravo na osnovanosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv njega, svako ima pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i pravo na pravi~no su|enje i javnu raspravu u razumnom roku ~lana 6. Evropske konvencije za za{titu ljudskih prava i osnovnih pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelanti [...]" smatraju da im je radni odnos u preduze}u prestao na nezakonit 22. Postupak u konkretnom slu~aju se odnosi na prava iz na~in. Iako je izvr{ena transformacija preduze}a, apelanti isti~u radnog odnosa, dakle na predmet gra|ansko-pravne prirode, pa da ona nikako nije mogla dovesti do prestanka radnog odnosa je ~lan 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv. Prema tome, apelanata, jer se radi zapravo o istom preduze}u. Tako|er, Ustavni sud mora preispitati je li spor pred sudom bio pravi~an apelanti navode da im je nezakonitim prestankom radnog odnosa onako kako to zahtijeva ~lan 6. stav 1. Evropske konvencije. povrije|eno pravo na rad garantirano Me|unarodnim paktom o 23. ^lan II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lan 6. stav 1. ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima. S obzirom da su u Evropske konvencije garantiraju svakome pravo da iznese pred preduze}u radili ve}inom pripadnici jednog naroda, oni su, sud bilo koji zahtjev koji se odnosi na njegova gra|anska prava i navodi se dalje u apelaciji, na diskriminacijski na~in dovedeni na obaveze, sa "pravom na pravi~no su|enje u gra|anskim i rub ekonomske i socijalne egzistencije. Kona~no, apelanti tra`e krivi~nim stvarima i druga prava u vezi sa krivi~nim postupkom" da se odlukom Ustavnog suda osporene odluke redovnih sudova (vidi Evropski sud za ljudska prava, Golder protiv Velike ukinu, da se solidarno uplate doprinosi za penzijsko i invalidsko Britanije, presuda od 21. februara 1975, serija A, broj 18, stav osiguranje po~ev{i od 7. marta 1990. godine pa dok se ne ostvare 36). Prava garantirana ~lanom II/3.e) Ustava Bosne i uvjeti za penziju i, najzad, da im se za taj period naknadi {teta Hercegovine i ~lanom 6. stav 1. Evropske konvencije pri~injena zbog neispla}enih zarada najmanje u visini od najni`e obuhvataju, inter alia, pravo na sudsku za{titu, koja cijene rada sa zakonskom zateznom kamatom, po~ev{i od podrazumijeva pravo stranke da nezavisan i nepristran sud, u dospije}a svakog obroka pa do kona~ne isplate. vremenskom okviru koji se s obzirom na slo`enost predmeta b) Odgovori na apelaciju mo`e smatrati razumnim, uz pravilnu ocjenu iznesenih navoda i 14. U odgovoru na apelaciju Vrhovnog suda se navodi da su adekvatnu primjenu materijalnog prava, donese odluku o svi odlu~uju}i razlozi odbijaju}e presude dati ranije u samoj razmatranom predmetu. Pravo na pravi~no su|enje daje, inter presudi Vrhovnog suda i da utvr|ene ~injenice i dokazi, kao i alia, mogu}nost da se predo~e razlozi za dono{enje sudske primjena materijalnog prava, ukazuju da nije povrije|eno pravo odluke u odre|enom pravcu, s obzirom da to omogu}ava apelanata na pravi~no su|enje iz ~lana 6. Evropske konvencije, apelantima da djelotvorno koriste raspolo`ive pravne lijekove. niti odredbe Me|unarodnog pakta o ekonomskim, kulturnim i Me|utim, ~lan 6. Evropske konvencije ne predvi|a da sud socijalnim pravima. ispituje sve argumente koje su strane izlo`ile u toku postupka, 15. Tako|er, u odgovoru Pravobranila{tva se isti~e da se nego samo argumente koje sud smatra relevantnim i bitnim za navodi apelanata o povredi prava na pravi~no su|enje i postupak. Sud mora da uzme u obzir argumente strana u Me|unarodnog pakta o ekonomskim, kulturnim i socijalnim postupku, ali oni ne moraju svi da budu izneseni u obrazlo`enju pravima ne mogu prihvatiti, jer je su|enje zavr{eno u razumnom presude (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 62/01 od 5. aprila 2002. roku uz po{tovanje svih utvr|enih ~injenica i dokaza konkretnog godine, ta~ka 19, objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj predmeta i uz adekvatnu primjenu materijalnog prava. 24/02). 24. Ustavni sud napominje da nije nadle`an da vr{i provjeru VI. Dopustivost utvr|enih ~injenica i na~ina na koji su ni`estepeni sudovi 16. U skladu sa ~lanom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, protuma~ili pozitivno-pravne propise, osim ukoliko odluke ni`ih Ustavni sud tako|er ima apelacionu nadle`nost u pitanjima koja sudova kr{e ustavna prava. To }e biti slu~aj kada odluke redovnih su sadr`ana u ovom ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog sudova ne uklju~uju ili pogre{no primjenjuju ustavno pravo, kad presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. je primjena pozitivno-pravnih propisa bila o~igledno 17. U skladu sa ~lanom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, proizvoljna, kad je relevantni zakon sam po sebi neustavan ili Ustavni sud mo`e razmatrati apelaciju samo ako su protiv kada je do{lo do povrede osnovnih procesnih prava, kao {to su presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi pravo na pravi~an postupak, pravo na pristup sudu, pravo na efektivni pravni lijekovi mogu}i po zakonu i ako se podnese u efektivan pravni lijek i sl. (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 29/02 roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio od 27. juna 2003. godine, objavljena u "Slu`benom glasniku odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio. BiH", broj 31/03). 18. U konkretnom slu~aju, predmet osporavanja apelacijama 25. Osnovni prigovor koji apelanti iznose u apelaciji odnosi je Presuda Vrhovnog suda broj Rev-128/03 od 12. augusta 2004. se na njihove navode da im je radni odnos kod prvotu`enog godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova prestao na nezakonit na~in, zbog ~ega tra`e da im se uspostavi mogu}ih po zakonima. Dalje, osporenu presudu apelanti su kontinuitet radnog sta`a od dana prestanka radnog odnosa, da im preko punomo}nika primili 14. septembra 2004. godine, a se uplate pripadaju}i iznosi doprinosa za penzijsko-invalidsko apelacije su Ustavnom sudu predavane sukcesivno od 8. osiguranja za sve vrijeme od prestanka radnog odnosa i, novembra 2004. godine do 12. novembra 2004. godine, tj. u roku kona~no, da se za taj period naknadi pri~injena {teta zbog od 60 dana, kako je propisano ~lanom 16. stav 1. Pravila neispla}enih zarada najmanje u visini od najni`e cijene rada sa Ustavnog suda. Kona~no, apelacije ispunjavaju i uvjete iz ~lana zakonskom zateznom kamatom, po~ev{i od dospije}a svakog 16. stav 4. Pravila Ustavnog suda. obroka pa do kona~ne isplate. Me|utim, prvostepeni sud je 19. Imaju}i u vidu odredbe ~lana VI/3.b) Ustava Bosne i utvrdio da je osnovan prigovor pasivne legitimacije tu`enih, kao i Hercegovine, ~lana 16. st. 1. i 4. Poslovnika Ustavnog suda, da je osnovan prigovor prvotu`enog o zastarjelosti potra`ivanja. Ustavni sud je utvrdio da predmetne apelacije u pogledu Naime, za uspjeh apelanata u sporu, kod tu`benog zahtjeva koji dopustivosti ispunjavaju uvjete iz navedenih ~lanova. su iznijeli apelanti, uklju~uju}i i naknadu {tete iz osnova V. Apelacija izgubljene zarade, od su{tinskog pravnog zna~aja je zakonitost 20. Apelanti se `ale da im je osporenim presudama prestanka radnog odnosa apelanata. S obzirom da je me|u povrije|eno pravo na pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) Ustava parni~nim strankama nesporna ~injenica da je u toku 1990. Bosne i Hercegovine i ~lana 6. Evropske konvencije, te pravo na godine pokrenut ste~aj nad preduze}em "Gradski saobra}aj", Broj 26 – Strana 2670 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Ponedjeljak, 29.5.2006. danom otvaranja ste~ajnog postupka (7. marta 1990. godine) je "U`ivanje prava i sloboda, predvi|enih u ovom ~lanu ili u prestao radni odnos apelanata. Tako|er, u skladu sa stavom 1. me|unarodnim sporazumima navedenim u Aneksu I ovog ~lana 77. Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa, radni Ustava, osigurano je svim licima u Bosni i Hercegovini bez odnos prestaje na na~in utvr|en saveznim zakonom u diskriminacije po bilo kojem osnovu kao {to je spol, rasa, boja, slu~ajevima kad je otvoren postupak za prestanak radne jezik, vjera, politi~ko i drugo mi{ljenje, nacionalno ili socijalno organizacije. I kona~no, odlukom Suda udru`enog rada u Banjoj porijeklo, povezanost sa nacionalnom manjinom, imovina, Luci broj RS-142/90 od 12. juna 1990. godine, koja je potvr|ena ro|enje ili drugi status." odlukom Suda udru`enog rada BiH broj @-4226/90 od 31. 32. ^lan 6. stav 1. Me|unarodnog pakta o ekonomskim, januara 1991. godine, odbijen je prijedlog apelanata za socijalnim i kulturnim pravima glasi: poni{tenje Rje{enja likvidacionog upravnika broj 1168 od 7. "Dr`ave potpisnice ovog Pakta priznaju pravo na rad, koje marta 1990. godine, kojim im je prestao radni odnos. S obzirom podrazumijeva pravo svakog lica da dobije mogu}nost da da je do prestanka radnog odnosa apelanata do{lo primjenom obezbijedi sebi sredstva za `ivot slobodno izabranim ili tada va`e}ih zakonskih propisa, koji su imali potreban kvalitet prihva}enim radom, te }e preduzeti odgovaraju}e mjere za jasnosti i transparentnosti, Ustavni sud konstatuje da primjenom za{titu ovog prava". tih propisa nisu povrije|ena ustavna prava apelanata na koja se 33. Ustavni sud prije svega mora utvrditi je li se prema pozivaju u apelaciji. apelantima postupalo razli~ito od drugih u istoj ili sli~noj 26. [to se ti~e zahtjeva apelanata za naknadu {tete zbog situaciji. Svako razli~ito postupanje se smatra diskriminacijskim krivi~nog djela, Ustavni sud zapa`a da nije utvr|ena veza izme|u ukoliko nema razumno i objektivno opravdanje, odnosno navodno u~injenog krivi~nog djela zloupotrebe polo`aja i ukoliko ne slijedi zakoniti cilj ili ako nema razumnog odnosa ovla{tenja i pri~injene {tete koju su apelanti potra`ivali, pa slijedi proporcionalnosti izme|u upotrijebljenih sredstava i cilja koji se da je neosnovan zahtjev apelanata o obaveznosti primjene ~lana `eli posti}i (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 116/03 od 15. juna 377. Zakona o obligacionim odnosima, kojim je predvi|ena 2004. godine, objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj mogu}nost potra`ivanja naknade {tete zbog navodno u~injenog 40/04). krivi~nog djela. Naime, protiv odgovornog lica je vo|en krivi~ni 34. Apelanti isti~u da im je radni odnos prestao nezakonito, postupak zbog zloupotrebe slu`benog polo`aja i ovla{tenja. da im nije ispla}ena naknada na ime nezakonitog prestanka Me|utim, Rje{enjem Osnovnog suda broj K-95/00 od 8. februara radnog odnosa, te smatraju da su diskriminirani, jer su na ste~aj i 2001. godine obustavljen je krivi~ni postupak protiv optu`enog likvidaciju preduze}a u kojem su radili uticali razli~iti faktori itd. zbog zastare vo|enja krivi~nog postupka. Za mogu}nost Tu`eni, s druge strane, navode da su u cijelosti po{tovali va`e}e primjene ovog instituta neophodno je da su ispunjena pravne propise, prvenstveno Zakon o prinudnom poravnanju, kumulativno dva uvjeta: da {teta postoji i da je prouzrokovana ste~aju i likvidaciji i Zakon o osnovnim pravima iz radnog krivi~nim djelom. S obzirom na odluku o zastarjelosti vo|enja odnosa i da je prestanak radnog odnosa apelanata izazvan krivi~nog postupka, ne mo`e se konstituisati eventualna ekonomskim te{ko}ama i uz primjenu odgovaraju}ih zakonskih odgovornost odgovornog lica za u~injeno krivi~no djelo, kao propisa. osnova za naknadu {tete apelantima, pa je utvr|ivanje eventualne 35. U konkretnom slu~aju, apelanti u pogledu prava na gra|anskopravne odgovornosti na temelju krivi~nog djela u zabranu diskriminacije u vezi sa pravom na rad nisu dostavili bilo konkretnom slu~aju bespredmetno. To {to je vo|en krivi~ni kakav dokaz koji bi mogao pokazati da se, u stvari, radi o postupak ne obezbje|uje osnovu za utvr|ivanje diskriminaciji na bilo kakvoj osnovi, kako je navedeno u ~lanu gra|anskopravne odgovornosti, pogotovo jer je obustavljen II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, niti to proizlazi iz informacija i krivi~ni postupak protiv odgovornog lica, u kojem slu~aju nije dokumenata predo~enih Ustavnom sudu. Osim toga, Ustavni sud bilo osnova da se apelanti upute na gra|ansku parnicu za zapa`a da apelanti nisu ni isticali diskriminiraju}i odnos prema ostvarivanje imovinsko-pravnog zahtjeva. njima u toku redovnih sudskih postupaka, nego se na zabranu 27. Kona~no, utvr|ivanje nedostatka pasivne legitimacije diskriminacije pozivaju tek u apelaciji. Tako|er, apelanti nisu odnosno zastarjelosti potra`ivanja u slu~aju prvotu`enog rezultat naveli ~injenice niti dokaze na osnovu kojih bi se moglo je primjene odgovaraju}ih materijalno-pravnih propisa (Zakon o zaklju~iti da je sudski postupak u kojem su donesene pobijane parni~nom postupku i Zakon o obligacionim odnosima), ~ijom presude bio diskriminiraju}i u odnosu na apelante, niti je takva primjenom nisu povrije|ena ustavna prava apelanata, na koja se diskriminacija o~igledna. oni pozivaju u apelaciji s obzirom da je rije~ o zakonima koji su 36. Na osnovu izlo`enog, Ustavni sud zaklju~uje da nije jasni i objavljeni tako da su na odgovaraju}i na~in dostupni prekr{eno pravo apelanata na zabranu diskriminacije iz ~lana javnosti. II/4. Ustava Bosne i Hercegovine u vezi sa pravom na rad iz ~lana 28. Ustavni sud zaklju~uje da je u postupku pred redovnim 6. stav 1. Me|unarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i sudovima data razumna mogu}nost strankama u postupku za kulturnim pravima. izno{enje navoda, ~injenica i dokazne gra|e. Svi procesni VIII. Zaklju~ak zahtjevi ~lana 6. Evropske konvencije su u cijelosti respektovani. 37. Nije povrije|eno pravo apelanata na pravi~no su|enje iz Stranke su imale "pristup sudu" kao su{tinski element zahtjeva ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, jer je apelantima u na~ela pravi~nosti koji garantira "nezavisan i nepristran sud". toku sudskih postupaka pred tri sudske instance data mogu}nost Postupci pred sudovima nisu trajali dugo da bi se moglo da iznesu svoje navode, ~injenice i dokaze, a same sudske zaklju~iti da je povrije|en princip "razumnosti roka" Sudovi su presude su rezultat nepristranog i nezavisnog rada suda koji nije primijenili odre|ene zakonske odredbe u predmetu, a sudske proizvoljno protuma~io i primijenio zakonske propise. odluke navode sve potrebne razloge na kojima su zasnovane i 38. Ustavni sud zaklju~uje da nema povrede prava na dovoljno su obrazlo`ene. Ustavni sud smatra da sudovi nisu zabranu diskriminacije u vezi sa pravom na rad, s obzirom da proizvoljnim tuma~enjem zloupotrijebili pozitivno-pravne apelanti nisu ponudili nikakav dokaz o tome da su osobe koje se odredbe na kojima se zasnivaju odluke, te da Ustavni sud nije nalaze u istoj ili sli~noj situaciji tretirane na razli~it na~in, ili da nadle`an da taj aspekt preispituje sve dok primjena relevantnih takva diskriminacija o~igledno proizlazi iz odluka koje se zakonskih odredbi ne kr{i, Ustavom Bosne i Hercegovine, pobijaju. garantirana ljudska prava. 39. Na osnovu ~lana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, 29. Imaju}i u vidu navedeno, Ustavni sud zaklju~uje da nije Ustavni sud je odlu~io kao u dispozitivu ove odluke. do{lo do povrede prava na pravi~an postupak iz ~lana 6. stav 1. 40. Prema ~lanu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Evropske konvencije. Ustavnog suda su kona~ne i obavezuju}e. b) Pravo na zabranu diskriminacije Predsjednik 30. Apelanti se `ale da im je povrije|eno pravo na rad i pri Ustavnog suda tome se pozivaju na odredbe Me|unarodnog pakta o Bosne i Hercegovine ekonomskim, kulturnim i socijalnim pravima. Iz navoda Mato Tadi}, s. r. apelacija proizlazi da se apelanti `ale na pravo na zabranu diskriminacije iz ~lana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine u vezi sa pravom na rad iz ~lana 6. stav 1. Me|unarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima. Ustavni je sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudaca, u 31. ^lan II/4. Ustava Bosne i Hercegovine glasi: predmetima br. AP 972/04, AP 973/04, AP 974/04, AP 975/04, Ponedjeljak, 29.5.2006. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 26 – Strana 2671 Zbog kaznenog djela zlouporabe slu`benog polo`aja i ovlasti AP 984/04, AP 985/04, AP 987/04, AP 988/04, AP 998/04 i AP protiv likvidacijskog je upravnika pokrenut kazneni postupak 999/04, rje{avaju}i apelacije Slobodana Bojani}a i dr., na koji je okon~an dono{enjem Rje{enja Osnovnog suda broj temelju ~lanka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 59. K-95/00 od 8. velja~e 2001. godine, kojim je obustavljen kazneni stavak 2. alineja 2. i ~lanka 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda postupak protiv njega zbog zastare vo|enja kaznenog postupka. Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik BiH", broj 60/05), u U me|uvremenu je imovina poduze}a RO "Gradski promet" iz sastavu: Banjaluke, nakon zavr{etka ste~ajnog postupka, prodana RO Mato Tadi}, predsjednik Autoprijevoz ODP "Putni~ki promet", Banjaluka (u daljnjem Miodrag Simovi}, dopredsjednik tekstu: prvotu`eni). Hatid`a Had`iosmanovi}, dopredsjednica 8. Apelanti su podnijeli tu`bu protiv prvotu`enog i Grada Valerija Gali}, sutkinja Banjaluka (u daljnjem tekstu: drugotu`eni), kojom su zahtijevali Jovo Rosi}, sudac da im tu`eni solidarno nadoknade {tetu u izgubljenom osobnom na sjednici odr`anoj 13. rujna 2005. godine donio dohotku po~ev{i od 7. o`ujka 1990. godine i uplate doprinose za mirovinsko-invalidsko osiguranje sa zakonskom zateznom ODLUKU O MERITUMU1 kamatom od dospije}a svakog osobnog dohotka pa do isplate, a Odbijaju se kao neutemeljene apelacije Slobodana sve u roku od 15 dana pod prijetnjom prinudnog izvr{enja. Bojani}a, Vidosava Jankovi}a, Milenka Jankovi}a, Todora 9. Osnovni je sud Presudom broj RS-355/01 od 11. travnja Mila{inovi}a, Milivoja Voja{}uka, Mehmeda Pori}a, Petra 2002. godine, koja je potvr|ena Presudom Okru`nog suda broj @eli}a, Zdravka Lu`ije, Mirka Mihajlovi}a i Marinka @-174/02 od 25. prosinca 2002. godine, tu`beni zahtjev Kopanje podnesene protiv Presude Vrhovnog suda Republike apelanata u cijelosti odbio kao neutemeljen. Osnovni je sud Srpske broj Rev-128/03 od 12. kolovoza 2004. godine, Presude ustvrdio da ne stoje prigovori apelanata da je prvotu`eni preuzeo Okru`nog suda u Banjaluci broj @-174/02 od 25. prosinca 2002. prava i obveze od RO "Gradski promet" iz Banjaluke, ve} je rije~ godine i Presude Osnovnog suda u Banjaluci broj RS-355/01 od o kupnji likvidacijske mase sukladno va`e}im zakonskom 11. travnja 2002. godine. propisima. Osnovni je sud, dalje, ustvrdio da je utemeljen Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku BiH", "Slu`benim prigovor tu`enih o nedostatku pasivne legitimacije kao i prigovor novinama Federacije BiH", "Slu`benom glasniku Republike prvotu`enog o zastarjelosti potra`ivanja apelanata u predmetnoj Srpske" i u "Slu`benom glasniku Br~ko Distrikta Bosne i stvari. Dalje, u presudi je utvr|eno da je odlukom Suda Hercegovine". udru`enog rada u Banjaluci broj Rs-142/90 od 12. lipnja 1990. godine, koja je potvr|ena Odlukom Suda udru`enog rada Bosne i OBRAZLO@ENJE Hercegovine broj @-4226/90 od 61. sije~nja 1991. godine, I. Uvod odbijen prijedlog apelanata za poni{tenje rje{enja likvidacijskog upravnika broj 1168 od 7. o`ujka 1990. godine, kojim im je 1. Slobodan Bojani}, Vidosav Jankovi}, Milenko Jankovi}, prestao radni odnos. I kona~no, u navedenoj je prvostupanjskoj Todor Mila{inovi}, Milivoje Voja{}uk, Mehmed Pori}, Petar presudi utvr|eno da je danom otvaranja likvidacijskog postupka @eli}, Zdravko Lu`ija, Mirko Mihajlovi} i Marinko Kopanja (u nad poslodavcem apelantima zakonito prestao radni odnos, {to je daljnjem tekstu: apelanti), svi iz Banjaluke, podnijeli su u utvr|eno ~lankom 93. Zakona o prinudnom poravnanju, ste~aju i razdoblju od 8. studenoga 2004. godine do 12. studenoga 2004. likvidaciji ("Slu`beni list SFRJ" broj 84/89) odnosno sukladno godine apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u odredbi ~lanka 77. stavak 1. Zakona o osnovnim pravima iz daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda radnog odnosa ("Slu`beni list SFRJ" br. 60/89 i 42/90), kojim je Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj propisano da radni odnos prestaje pod uvjetima i na na~in utvr|en Rev-128/03 od 12. kolovoza 2004. godine, Presude Okru`nog propisima kad je otvoren postupak za prestanak organizacije. suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okru`ni sud) broj @-174/02 10. Presudom Vrhovnog suda broj 128/04 od 12. kolovoza od 25. prosinca 2002. godine i Presude Osnovnog suda u 2004. godine je odbijena revizija apelanata izjavljena protiv Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj RS-355/01 od presude Okru`nog suda kao neutemeljena. 11. travnja 2002. godine. IV. Relevantni propisi II. Postupak pred Ustavnim sudom 2. Ustavni je sud, sukladno ~lanku 31. Pravila Ustavnog 11. U Zakonu o prinudnom poravnanju, ste~aju i suda, odlu~io apelacije AP 972/04, AP 973/04, AP 974/04, AP likvidaciji ("Slu`beni list SFRJ" broj 84/89), relevantne odredbe 975/04, AP 984/04, AP 985/04, AP 987/04, AP 988/04, AP glase: 998/04 i AP 999/04 spojiti u jedan predmet, pod brojem AP "Radni odnosi 972/04, jer se radi o nadle`nosti Ustavnog suda o istom pitanju, ^lanak 93. povodom kojeg Ustavni sud mo`e voditi jedan postupak i Danom otvaranja ste~ajnog postupka prestaju radni odnosi donijeti jednu odluku. djelatnika du`nika". 3. Na temelju ~lanka 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od 12. U Zakonu o osnovnim pravima iz radnog odnosa Vrhovnog suda i sudionika u postupku Republi~kog ("Slu`beni list SFRJ" br. 60/89 i 42/90), relevantne odredbe pravobraniteljstva Republike Srpske (u daljnjem tekstu: glase: Pravobraniteljstvo), je zatra`eno 29. travnja 2005. godine da "^lanak 77. stavak 1. dostave odgovore na apelaciju. Djelatniku prestaje radni odnos pod uvjetima i na na~in 4. Vrhovni je sud 24. velja~e 2005. godine dostavio odgovor utvr|en saveznim zakonom kad je otvoren postupak za prestanak na apelaciju, a Pravobraniteljstvo 19. svibnja 2005. godine. organizacije 5. Na temelju ~lanka 26. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, [...]" odgovori Vrhovnog suda i Pravobraniteljstva su 26. svibnja V. Apelacija 2004. godine dostavljeni apelantima. III. ^injeni~no stanje a) Navodi apelacije 6. ^injenice predmeta, koje proizlaze iz navoda apelanata i 13. Iako to nisu izri~ito naveli, iz apelacije proizlazi da se dokumenata predo~enih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na apelanti `ale da im je pobijanim presudama povrije|eno pravo na sljede}i na~in. pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i 7. Apelanti su bili uposleni u RO "Gradski promet" iz ~lanka 6. Europske konvencije za za{titu ljudskih prava i Banjaluke, a radni odnos u tom poduze}u im je prestao 7. o`ujka temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). 1990. godine, kad je nad poduze}em otvoren ste~ajni postupak, a Apelanti smatraju da im je radni odnos u poduze}u prestao na nakon toga i postupak likvidacije. Odlukom Suda udru`enog nezakonit na~in. Iako je izvr{ena transformacija poduze}a, rada u Banjaluci broj RS-142/90 od 12. lipnja 1990. godine, koja apelanti isti~u da ona nikako nije mogla dovesti do prestanka je potvr|ena Odlukom Suda udru`enog rada BiH broj @-4226/90 radnog odnosa apelanata, jer se radi zapravo o istom poduze}u. od 31. sije~nja 1991. godine, odbijen je prijedlog apelanata za Tako|er, apelanti navode da im je nezakonitim prestankom poni{tenje rje{enja likvidacijskog upravnika broj 1168 od 7. radnog odnosa povrije|eno pravo na rad zajam~eno o`ujka 1990. godine, kojim je apelantima prestao radni odnos. Me|unarodnim paktom o ekonomskim, socijalnim i kulturnim 1 Odluka je objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 3/06. Broj 26 – Strana 2672 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Ponedjeljak, 29.5.2006. pravima. Obzirom da su u poduze}u radili ve}inom pripadnici 23. ^lanak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanak 6. jednog naroda, oni su, navodi se dalje u apelaciji, na stavak 1. Europske konvencije jam~e svakomu pravo da iznese diskriminacijski na~in dovedeni na rub ekonomske i socijalne pred sud bilo koji zahtjev koji se odnosi na njegova gra|anska egzistencije. Kona~no, apelanti tra`e da se odlukom Ustavnog prava i obveze, sa "pravom na pravi~no su|enje u gra|anskim i suda pobijane odluke redovitih sudova ukinu, da se solidarno kaznenim stvarima i druga prava u svezi kaznenog postupka" uplate doprinosi za mirovinsko i invalidsko osiguranje po~ev{i (vidi Europski sud za ljudska prava, Golder protiv Velike od 7. o`ujka 1990. godine pa dok se ne ostvare uvjeti za mirovinu Britanije, presuda od 21. velja~e 1975, serija A, broj 18, stavak i, najzad, da im se za to razdoblje naknadi {teta pri~injena zbog 36). Prava garantirana ~lankom II/3.(e) Ustava Bosne i neispla}enih zarada najmanje u visini od najni`e cijene rada sa Hercegovine i ~lankom 6. stavak 1. Europske konvencije zakonskom zateznom kamatom, po~ev{i od dospije}a svakog obuhva}aju, inter alia, pravo na sudsku za{titu, koja obroka pa do kona~ne isplate. podrazumijeva pravo stranke da neovisan i nepristran sud, u vremenskom okviru koji se obzirom na slo`enost predmeta mo`e b) Odgovori na apelaciju smatrati razumnim, uz pravilnu ocjenu iznesenih navoda i 14. U odgovoru na apelaciju Vrhovnog suda se navodi da su adekvatnu primjenu materijalnog prava, donese odluku o svi odlu~uju}i razlozi odbijaju}e presude dati ranije u samoj razmatranom predmetu. Pravo na pravi~no su|enje daje, inter presudi Vrhovnog suda i da utvr|ene ~injenice i dokazi, kao i alia, mogu}nost predo~avanja razloga za dono{enje sudske primjena materijalnog prava, ukazuju da nije povrije|eno pravo odluke u odre|enom pravcu, obzirom da to omogu}uje apelanata na pravi~no su|enje iz ~lanka 6. Europske konvencije, apelantima da u~inkovito koriste raspolo`ive pravne lijekove. niti odredbe Me|unarodnog pakta o ekonomskim, kulturnim i Me|utim, ~lanak 6. Europske konvencije ne predvi|a da sud socijalnim pravima. ispituje sve argumente koje su strane izlo`ile tijekom postupka, 15. Tako|er, u odgovoru Pravobraniteljstva se isti~e da se nego samo argumente koje sud smatra relevantnim i bitnim za navodi apelanata o povredi prava na pravi~no su|enje i postupak. Sud mora uzeti u obzir argumente strana u postupku, Me|unarodnog pakta o ekonomskim, kulturnim i socijalnim ali oni ne moraju svi biti izneseni u obrazlo`enju presude (vidi pravima ne mogu prihvatiti, jer je su|enje zavr{eno u razumnom Ustavni sud, Odluka broj U 62/01 od 5. travnja 2002. godine, roku uz po{tovanje svih utvr|enih ~injenica i dokaza konkretnog to~ka 19, objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 24/02). predmeta i uz adekvatnu primjenu materijalnog prava. 24. Ustavni sud napominje da nije mjerodavan vr{iti provjeru VI. Dopustivost utvr|enih ~injenica i na~ina na koji su ni`estupanjski sudovi protuma~ili pozitivno-pravne propise, osim ukoliko odluke ni`ih 16. Sukladno ~lanku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, sudova kr{e ustavna prava. To }e biti slu~aj kada odluke redovitih Ustavni sud tako|er ima prizivnu nadle`nost u pitanjima koja su sudova ne uklju~uju ili pogre{no primjenjuju ustavno pravo, kad sadr`ana u ovom ustavu, kada ona postanu predmetom spora je primjena pozitivno-pravnih propisa bila o~ito proizvoljna, kad zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. je relevantni zakon sam po sebi neustavan ili kada je do{lo do 17. Sukladno ~lanku 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, povrede temeljnih procesnih prava, kao {to su pravo na pravi~an Ustavni sud mo`e razmatrati apelaciju samo ako su protiv postupak, pravo na pristup sudu, pravo na efektivan pravni lijek i presude, odnosno odluke koja se njome pobija iscrpljeni svi sl. (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 29/02 od 27. lipnja 2003. efektivni pravni lijekovi mogu}i po zakonu i ako se podnese u godine, objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 31/03). roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio. 25. Osnovni se prigovor koji apelanti iznose u apelaciji odnosi na njihove navode da im je radni odnos kod prvotu`enog 18. U konkretnom slu~aju, predmet pobijanja apelacijama je prestao na nezakonit na~in, zbog ~ega tra`e da im se uspostavi Presuda Vrhovnog suda broj Rev-128/03 od 12. kolovoza 2004. kontinuitet radnog sta`a od dana prestanka radnog odnosa, da im godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova se uplate pripadaju}i iznosi doprinosa za mirovinsko-invalidsko mogu}ih po zakonima. Dalje, pobijanu su presudu apelanti preko osiguranja za sve vrijeme od prestanka radnog odnosa i, punomo}nika primili 14. rujna 2004. godine, a apelacije su kona~no, da se za to razdoblje naknadi pri~injena {teta zbog Ustavnom sudu predavane sukcesivno od 8. studenoga 2004. neispla}enih zarada najmanje u visini od najni`e cijene rada sa godine do 12. studenoga 2004. godine, tj. u roku od 60 dana, kako zakonskom zateznom kamatom, po~ev{i od dospije}a svakog je propisano ~lankom 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda. obroka pa do kona~ne isplate. Me|utim, prvostupanjski je sud Kona~no, apelacije ispunjavaju i uvjete iz ~lanka 16. stavak 4. ustvrdio da je utemeljen prigovor pasivne legitimacije tu`enih, Pravila Ustavnog suda. kao i da je utemeljen prigovor prvotu`enog o zastarjelosti 19. Imaju}i u vidu odredbe ~lanka VI/3.(b) Ustava Bosne i potra`ivanja. Naime, za uspjeh apelanata u sporu, kod tu`benog Hercegovine, ~lanka 16. st. 1. i 4. Poslovnika Ustavnog suda, zahtjeva koji su iznijeli apelanti, uklju~uju}i i naknadu {tete iz Ustavni je sud ustvrdio da predmetne apelacije glede osnova izgubljene zarade, od su{tinskog pravnog zna~aja je dopustivosti ispunjavaju uvjete iz navedenih ~lanaka. zakonitost prestanka radnog odnosa apelanata. S obzirom da je V. Apelacija me|u parni~nim strankama nesporna ~injenica da je u toku 1990. 20. Apelanti se `ale da im je pobijanim presudama godine pokrenut ste~aj nad poduze}em "Gradski promet", danom povrije|eno pravo na pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e) Ustava otvaranja ste~ajnog postupka (7. o`ujka 1990. godine) je prestao Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. Europske konvencije, te pravo radni odnos apelanata. Tako|er, sukladno stavku 1. ~lanka 77. na rad iz ~lanka 6. Me|unarodnog pakta o ekonomskim, Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa, radni odnos kulturnim i socijalnim pravima. prestaje na na~in utvr|en saveznim zakonom u slu~ajevima kad je otvoren postupak za prestanak radne organizacije. I kona~no, a) Pravo na pravi~an postupak odlukom Suda udru`enog rada u Banjaluci broj RS-142/90 od 21. ^lanak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: 12. lipnja 1990. godine, koja je potvr|ena odlukom Suda "Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine u`ivaju ljudska udru`enog rada BiH broj @-4226/90 od 31. sije~nja 1991. godine, prava i temeljne slobode ovog ~lanka, stavak 2, {to uklju~uje: odbijen je prijedlog apelanata za poni{tenje Rje{enja (...) likvidacijskog upravnika broj 1168 od 7. o`ujka 1990. godine, (e) Pravo na pravi~no saslu{anje u gra|anskim i krivi~nim kojim im je prestao radni odnos. S obzirom da je do prestanka stvarima i druga prava vezana za krivi~ne postupke". radnog odnosa apelanata do{lo primjenom tada va`e}ih ^lanak 6. stavak 1. Europske konvencije, u relevantnom zakonskih propisa, koji su imali potrebnu kvalitetu jasnosti i dijelu, glasi: transparentnosti, Ustavni sud konstatira da primjenom tih "1. Prilikom utvr|ivanja gra|anskih prava i obveza ili propisa nisu povrije|ena ustavna prava apelanata na koja se utemeljenosti bilo kakve kaznene optu`be protiv njega, svako ima pozivaju u apelaciji. pravo na pravi~no su|enje i javnu raspravu u razumnom roku 26. [to se ti~e zahtjeva apelanata za naknadom {tete zbog pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. kaznenog djela, Ustavni sud zapa`a da nije utvr|ena veza izme|u [...]" navodno u~injenog kaznenog djela zlouporabe polo`aja i ovlasti 22. Postupak u konkretnom slu~aju se odnosi na prava iz i pri~injene {tete koju su apelanti potra`ivali, pa slijedi da je radnog odnosa, dakle na predmet gra|ansko-pravne naravi, pa je neutemeljen zahtjev apelanata o obveznosti primjene ~lanka 377. ~lanak 6. stavak 1. Europske konvencije primjenjiv. Prema tomu, Zakona o obligacijskim odnosima, kojim je predvi|ena Ustavni sud mora preispitati je li spor pred sudom bio pravi~an mogu}nost potra`ivanja naknade {tete zbog navodno u~injenog onako kako to zahtijeva ~lanak 6. stavak 1. Europske konvencije. kaznenog djela. Naime, protiv odgovorne osobe je vo|en Ponedjeljak, 29.5.2006. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 26 – Strana 2673 kazneni postupak zbog zlouporabe slu`benog polo`aja i ovlasti. 34. Apelanti isti~u da im je radni odnos prestao nezakonito, Me|utim, Rje{enjem Osnovnog suda broj K-95/00 od 8. velja~e da im nije ispla}ena naknada na ime nezakonitog prestanka 2001. godine je obustavljen kazneni postupak protiv optu`enog radnog odnosa, te smatraju da su diskriminirani, jer su na ste~aj i zbog zastare vo|enja kaznenog postupka. Za mogu}nost likvidaciju poduze}a u kojem su radili uticali razli~iti faktori itd. primjene ovog instituta je nu`no da su ispunjena kumulativno Tu`eni, s druge strane, navode da su u cijelosti po{tovali va`e}e dva uvjeta: da {teta postoji i da je prouzro~ena kaznenim djelom. pravne propise, prvenstveno Zakon o prinudnom poravnanju, Obzirom na odluku o zastarjelosti vo|enja kaznenog postupka, ste~aju i likvidaciji i Zakon o temeljnim pravima iz radnog ne mo`e se konstituirati eventualna odgovornost odgovorne odnosa i da je prestanak radnog odnosa apelanata izazvan osobe za u~injeno kazneno djelo, kao osnova za naknadu {tete ekonomskim te{ko}ama i uz primjenu odgovaraju}ih zakonskih apelantima, pa je utvr|ivanje eventualne gra|anskopravne propisa. odgovornosti na temelju kaznenog djela u konkretnom slu~aju 35. U konkretnom slu~aju, apelanti glede prava na zabranu bespredmetno. To {to je vo|en kazneni postupak ne osigurava diskriminacije u svezi prava na rad nisu dostavili bilo kakav osnovu za utvr|ivanje gra|anskopravne odgovornosti, osobito dokaz koji bi mogao pokazati da se, u stvari, radi o diskriminaciji jer je obustavljen kazneni postupak protiv odgovorne osobe, u na bilo kakvoj osnovi, kako je navedeno u ~lanku II/4. Ustava kojem slu~aju nije bilo osnove da se apelanti upute na gra|ansku Bosne i Hercegovine, niti to proizlazi iz informacija i parnicu za ostvarivanje imovinsko-pravnog zahtjeva. dokumenata predo~enih Ustavnom sudu. Osim toga, Ustavni sud zapa`a da apelanti nisu ni isticali diskriminiraju}i odnos prema 27. Kona~no, utvr|ivanje nedostatka pasivne legitimacije njima tijekom redovitih sudskih postupaka, nego se na zabranu odnosno zastarjelosti potra`ivanja u slu~aju prvotu`enog je diskriminacije pozivaju tek u apelaciji. Tako|er, apelanti nisu rezultat primjene odgovaraju}ih materijalno-pravnih propisa naveli ~injenice niti dokaze na temelju kojih bi se moglo (Zakon o parni~nom postupku i Zakon o obligacijskim zaklju~iti da je sudski postupak u kojem su donesene pobijane odnosima), ~ijom primjenom nisu povrije|ena ustavna prava presude bio diskriminiraju}i u odnosu na apelante, niti je takva apelanata, na koja se oni pozivaju u apelaciji obzirom da je rije~ o diskriminacija o~ita. zakonima koji su razvidni i objavljeni tako da su na odgovaraju}i 36. Na temelju izlo`enog, Ustavni sud zaklju~uje da nije na~in dostupni javnosti. prekr{eno pravo apelanata na zabranu diskriminacije iz ~lanka 28. Ustavni sud zaklju~uje da je u postupku pred redovitim II/4. Ustava Bosne i Hercegovine u svezi prava na rad iz ~lanka 6. sudovima data razumna mogu}nost strankama u postupku za stavak 1. Me|unarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i izno{enje navoda, ~injenica i dokazne gra|e. Svi procesni kulturnim pravima. zahtjevi ~lanka 6. Europske konvencije su u cijelosti respektirani. Stranke su imale "pristup sudu" kao su{tinski eleVIII. Zaklju~ak ment zahtjeva na~ela pravi~nosti koji garantira "neovisan i 37. Nije povrije|eno pravo apelanata na pravi~no su|enje iz nepristran sud". Postupci pred sudovima nisu trajali dugo da bi se ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine, jer je apelantima moglo zaklju~iti da je povrije|en princip "razumnosti roka" tijekom sudskih postupaka pred tri sudske instance data Sudovi su primijenili odre|ene zakonske odredbe u predmetu, a mogu}nost da iznesu svoje navode, ~injenice i dokaze, a same sudske odluke navode sve potrebne razloge na kojima su sudske presude su rezultat nepristranog i neovisnog rada suda utemeljene i dovoljno su obrazlo`ene. Ustavni sud smatra da koji nije proizvoljno protuma~io i primijenio zakonske propise. sudovi nisu proizvoljnim tuma~enjem zlouporabili 38. Ustavni sud zaklju~uje da nema povrede prava na pozitivno-pravne odredbe na kojima se temelje odluke, te da zabranu diskriminacije u svezi prava na rad, obzirom da apelanti Ustavni sud nije mjerodavan taj aspekt preispitivati sve dok nisu ponudili nikakav dokaz o tomu da su osobe koje se nalaze u primjena relevantnih zakonskih odredbi ne kr{i, Ustavom Bosne istoj ili sli~noj situaciji tretirane na razli~it na~in, ili da takva i Hercegovine, garantirana ljudska prava. diskriminacija o~ito proizlazi iz odluka koje se pobijaju. 29. Imaju}i u vidu navedeno, Ustavni sud zaklju~uje da nije 39. Na temelju ~lanka 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, do{lo do povrede prava na pravi~an postupak iz ~lanka 6. stavak Ustavni je sud odlu~io kao u dispozitivu ove odluke. 1. Europske konvencije. 40. Prema ~lanku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su kona~ne i obvezuju}e. b) Pravo na zabranu diskriminacije Predsjednik 30. Apelanti se `ale da im je povrije|eno pravo na rad i pri Ustavnog suda tomu se pozivaju na odredbe Me|unarodnog pakta o Bosne i Hercegovine ekonomskim, kulturnim i socijalnim pravima. Iz navoda Mato Tadi}, v. r. apelacija proizlazi da se apelanti `ale na pravo na zabranu diskriminacije iz ~lanka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine u svezi prava na rad iz ~lanka 6. stavak 1. Me|unarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima. Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudija, u 31. ^lanak II/4. Ustava Bosne i Hercegovine glasi: predmetima br. AP 972/04, AP 973/04, AP 974/04, AP 975/04, AP "U`ivanje prava i sloboda, predvi|enih ovim ~lankom ili u 984/04, AP 985/04, AP 987/04, AP 988/04, AP 998/04 i AP 999/04, me|unarodnim sporazumima navedenim u Aneksu I ovom rje{avaju}i apelacije Slobodana Bojani}a i dr., na osnovu Ustavu, osigurano je za sve osobe u Bosni i Hercegovini bez ~lana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 59 stav 2 diskriminacije po bilo kojoj osnovi kao {to je spol, rasa, boja, alineja 2 i ~lana 61 st. 1 i 3 Pravila Ustavnog suda Bosne i jezik, vjera, politi~ko ili drugo uvjerenje, nacionalno ili Hercegovine ("Slu`beni glasnik BiH", broj 60/05), u sastavu: dru{tveno podrijetlo, vezivanje za neku nacionalnu manjinu, Mato Tadi}, predsjednik imovina, ro|enje ili drugi status." Miodrag Simovi}, potpredsjednik 32. ^lanak 6. stavak 1. Me|unarodnog pakta o ekonomskim, Hatixa Haxiosmanovi}, potpredsjednik socijalnim i kulturnim pravima glasi: Valerija Gali}, sudija Jovo Rosi}, sudija "Dr`ave potpisnice ovog Pakta priznaju pravo na rad, koje na sjednici odr`anoj 13. septembra 2005. godine donio je podrazumijeva pravo svake osobe da dobije mogu}nost osigurati sebi sredstva za `ivot slobodno izabranim ili prihva}enim radom, ODLUKU O MERITUMU1 te }e poduzeti odgovaraju}e mjere za za{titu ovog prava". 33. Ustavni sud prije svega mora utvrditi je li se prema Odbijaju se kao neosnovane apelacije Slobodana Bojani}a, apelantima postupalo razli~ito od drugih u istoj ili sli~noj Vidosava Jankovi}a, Milenka Jankovi}a, Todora situaciji. Svako razli~ito postupanje se smatra diskriminacijskim Mila{inovi}a, Milivoja Voja{}uka, Mehmeda Pori}a, Petra ukoliko nema razumno i objektivno opravdanje, odnosno @eli}a, Zdravka Lu`ije, Mirka Mihajlovi}a i Marinka ukoliko ne slijedi zakoniti cilj ili ako nema razumnog odnosa Kopawe podnesene protiv Presude Vrhovnog suda Republike proporcionalnosti izme|u uporabljenih sredstava i cilja koji se Srpske broj Rev-128/03 od 12. avgusta 2004. godine, Presude Okru`nog suda u Bawoj Luci broj @-174/02 od 25. decembra 2002. `eli posti}i (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 116/03 od 15. lipnja godine i Presude Osnovnog suda u Bawoj Luci broj RS-355/01 od 2004. godine, objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 11. aprila 2002. godine. 40/04). 1 Odluka je objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 3/06. Broj 26 – Strana 2674 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Ponedjeljak, 29.5.2006. da je osnovan prigovor tu`enih o nedostatku pasivne Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku BiH", legitimacije kao i prigovor prvotu`enog o zastarjelosti "Slu`benim novinama Federacije BiH", "Slu`benom potra`ivawa apelanata u predmetnoj stvari. Daqe, u presudi je glasniku Republike Srpske" i u "Slu`benom glasniku Br~ko utvr|eno da je odlukom Suda udru`enog rada u Bawoj Luci broj Distrikta Bosne i Hercegovine". Rs-142/90 od 12. juna 1990. godine, koja je potvr|ena Odlukom OBRAZLO@EWE Suda udru`enog rada Bosne i Hercegovine broj @-4226/90 od 61. I. Uvod januara 1991. godine, odbijen prijedlog apelanata da se poni{ti rje{ewe likvidacionog upravnika broj 1168 od 7. 1. Slobodan Bojani}, Vidosav Jankovi}, Milenko Jankovi}, marta 1990. godine, kojim im je prestao radni odnos. I na kraju, u Todor Mila{inovi}, Milivoje Voja{}uk, Mehmed Pori}, navedenoj prvostepenoj presudi je utvr|eno da je danom Petar @eli}, Zdravko Lu`ija, Mirko Mihajlovi} i Marinko otvarawa likvidacionog postupka nad poslodavcem Kopawa (u daqwem tekstu: apelanti), svi iz Bawe Luke, apelantima zakonito prestao radni odnos, {to je utvr|eno podnijeli su u periodu od 8. novembra 2004. godine do 12. ~lanom 93 Zakona o prinudnom poravnawu, ste~aju i novembra 2004. godine apelacije Ustavnom sudu Bosne i likvidaciji ("Slu`beni list SFRJ" broj 84/89) odnosno u Hercegovine (u daqwem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude skladu sa odredbom ~lana 77 stav 1 Zakona o osnovnim pravima Vrhovnog suda Republike Srpske (u daqwem tekstu: Vrhovni iz radnog odnosa ("Slu`beni list SFRJ" br. 60/89 i 42/90), sud) broj Rev-128/03 od 12. avgusta 2004. godine, Presude kojim je propisano da radni odnos prestaje pod uslovima i na Okru`nog suda u Bawoj Luci (u daqwem tekstu: Okru`ni sud) na~in utvr|en propisima kad je otvoren postupak za prestanak broj @-174/02 od 25. decembra 2002. godine i Presude Osnovnog organizacije. suda u Bawoj Luci (u daqwem tekstu: Osnovni sud) broj 10. Presudom Vrhovnog suda broj 128/04 od 12. avgusta 2004. RS-355/01 od 11. aprila 2002. godine. godine je odbijena revizija apelanata izre~ena protiv presude II. Postupak pred Ustavnim sudom Okru`nog suda kao neosnovana. 2. Ustavni sud je, u skladu sa ~lanom 31 Pravila Ustavnog IV. Relevantni propisi suda, odlu~io da apelacije AP 972/04, AP 973/04, AP 974/04, AP 11. U Zakonu o prinudnom poravnawu, ste~aju i likvidaciji 975/04, AP 984/04, AP 985/04, AP 987/04, AP 988/04, AP 998/04 i ("Slu`beni list SFRJ" broj 84/89), relevantne odredbe glase: AP 999/04 spoji u jedan predmet, pod brojem AP 972/04, jer se "Radni odnosi radi o nadle`nosti Ustavnog suda o istom pitawu, povodom kog ^lan 93 Ustavni sud mo`e da vodi jedan postupak i da donese jednu Danom otvarawa ste~ajnog postupka prestaju radni odluku. odnosi radnika du`nika". 3. Na osnovu ~lana 22 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda, od 12. U Zakonu o osnovnim pravima iz radnog odnosa Vrhovnog suda i u~esnika u postupku Republi~kog ("Slu`beni list SFRJ" br. 60/89 i 42/90), relevantne odredbe pravobranila{tva Republike Srpske (u daqwem tekstu: glase: Pravobranila{tvo), zatra`eno je 29. aprila 2005. godine da "^lan 77 stav 1 dostave odgovore na apelaciju. Radniku prestaje radni odnos pod uslovima i na na~in 4. Vrhovni sud je 24. februara 2005. godine dostavio odgovor utvr|en saveznim zakonom kad je otvoren postupak za na apelaciju, a Pravobranila{tvo 19. maja 2005. godine. prestanak organizacije 5. Na osnovu ~lana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, odgovori Vrhovnog suda i Pravobranila{tva su 26. maja 2004. [...]" godine dostavqeni apelantima. V. Apelacija III. ^iweni~no stawe a) Navodi apelacije 6. ^iwenice predmeta, koje proizilaze iz navoda apelanata 13. Iako to nisu izri~ito naveli, iz apelacije proizilazi i dokumenata predo~enih Ustavnom sudu, mogu da se sumiraju na da se apelanti `ale da im je osporenim presudama povrije|eno sqede}i na~in. pravo na pravi~no su|ewe iz ~lana II/3e) Ustava Bosne i 7. Apelanti su bili zaposleni u RO "Gradski saobra}aj" iz Hercegovine i ~lana 6 Evropske konvencije za za{titu Bawe Luke, a radni odnos u tom preduze}u im je prestao 7. marta qudskih prava i osnovnih sloboda (u daqwem tekstu: Evropska 1990. godine, kad je nad preduze}em otvoren ste~ajni postupak, a konvencija). Apelanti smatraju da im je radni odnos u nakon toga i postupak likvidacije. Odlukom Suda udru`enog preduze}u prestao na nezakonit na~in. Iako je izvr{ena rada u Bawoj Luci broj RS-142/90 od 12. juna 1990. godine, koja je transformacija preduze}a, apelanti isti~u da ona nikako nije potvr|ena Odlukom Suda udru`enog rada BiH broj @-4226/90 mogla da dovede do prestanka radnog odnosa apelanata, jer se od 31. januara 1991. godine, odbijen je prijedlog apelanata da se radi zapravo o istom preduze}u. Tako|e, apelanti navode da im poni{ti rje{ewa likvidacionog upravnika broj 1168 od 7. je nezakonitim prestankom radnog odnosa povrije|eno pravo na marta 1990. godine, kojim je apelantima prestao radni odnos. rad garantovano Me|unarodnim paktom o ekonomskim, Zbog krivi~nog djela zloupotrebe slu`benog polo`aja i socijalnim i kulturnim pravima. S obzirom da su u preduze}u ovla{}ewa protiv likvidacionog upravnika je pokrenut radili ve}inom pripadnici jednog naroda, oni su, navodi se krivi~ni postupak koji je zavr{en dono{ewem Rje{ewa daqe u apelaciji, na diskriminatorski na~in dovedeni na rub Osnovnog suda broj K-95/00 od 8. februara 2001. godine, kojim je ekonomske i socijalne egzistencije. Na kraju, apelanti tra`e obustavqen krivi~ni postupak protiv wega zbog zastare da se odlukom Ustavnog suda osporene odluke redovnih sudova vo|ewa krivi~nog postupka. U me|uvremenu je imovina ukinu, da se solidarno uplate doprinosi za penziono i preduze}a RO "Gradski saobra}aj" iz Bawe Luke, nakon invalidsko osigurawe po~ev od 7. marta 1990. godine pa dok se zavr{etka ste~ajnog postupka, prodata RO Autoprevoz ODP ne ostvare uslovi za penziju i, najzad, da im se za taj period "Putni~ki saobra}aj", Bawa Luka (u daqwem tekstu: nadoknadi {teta pri~iwena zbog neispla}enih zarada najmawe prvotu`eni). u visini od najni`e cijene rada sa zakonskom zateznom 8. Apelanti su podnijeli tu`bu protiv prvotu`enog i kamatom, po~ev od dospijevawa svakog obroka pa do krajwe Grada Bawa Luka (u daqwem tekstu: drugotu`eni), kojom su isplate. zahtijevali da im tu`eni solidarno nadoknade {tetu u b) Odgovori na apelaciju izgubqenom li~nom dohotku po~ev od 7. marta 1990. godine i uplate doprinose za penziono-invalidsko osigurawe sa 14. U odgovoru na apelaciju Vrhovnog suda se navodi da su zakonskom zateznom kamatom od dospije}a svakog li~nog svi odlu~uju}i razlozi odbijaju}e presude dati ranije u samoj dohotka pa do isplate, a sve u roku od 15 dana pod prijetwom presudi Vrhovnog suda i da utvr|ene ~iwenice i dokazi, kao i prinudnog izvr{ewa. primjena materijalnog prava, ukazuju da nije povrije|eno pravo apelanata na pravi~no su|ewe iz ~lana 6 Evropske konvencije, 9. Osnovni sud je Presudom broj RS-355/01 od 11. aprila niti odredbe Me|unarodnog pakta o ekonomskim, kulturnim i 2002. godine, koja je potvr|ena Presudom Okru`nog suda broj socijalnim pravima. @-174/02 od 25. decembra 2002. godine, tu`beni zahtjev 15. Tako|e, u odgovoru Pravobranila{tva se isti~e da apelanata u cijelosti odbio kao neosnovan. Osnovni sud je navodi apelanata o povredi prava na pravi~no su|ewe i utvrdio da ne stoje prigovori apelanata da je prvotu`eni Me|unarodnog pakta o ekonomskim, kulturnim i socijalnim preuzeo prava i obaveze od RO "Gradski saobra}aj" iz Bawe pravima ne mogu da se prihvate, jer je su|ewe zavr{eno u Luke, ve} je rije~ o kupovini likvidacione mase u skladu sa razumnom roku uz po{tovawe svih utvr|enih ~iwenica i va`e}im zakonskom propisima. Osnovni sud je, daqe, utvrdio Ponedjeljak, 29.5.2006. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 26 – Strana 2675 dokaza konkretnog predmeta i uz adekvatnu primjenu Sud mora da uzme u obzir argumente strana u postupku, ali oni materijalnog prava. ne moraju svi da budu izneseni u obrazlo`ewu presude (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 62/01 od 5. aprila 2002. godine, ta~ka VI. Dopustivost 19, objavqena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 24/02). 16. U skladu sa ~lanom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, 24. Ustavni sud napomiwe da nije nadle`an da vr{i Ustavni sud tako|e ima apelacionu nadle`nost u pitawima provjeru utvr|enih ~iwenica i na~ina na koji su ni`estepeni koja su sadr`ana u ovom ustavu, kada ona postanu predmet spora sudovi protuma~ili pozitivno-pravne propise, sem ukoliko zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini. odluke ni`ih sudova kr{e ustavna prava. To }e biti slu~aj kada 17. U skladu sa ~lanom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, odluke redovnih sudova ne ukqu~uju ili pogre{no primjewuju Ustavni sud mo`e da razmatra apelaciju samo ako su protiv ustavno pravo, kad je primjena pozitivno-pravnih propisa bila presude, odnosno odluke, koja se wome osporava iscrpqeni svi o~igledno proizvoqna, kad je relevantni zakon sam po sebi efektivni pravni lijekovi mogu}i po zakonu i ako se podnese u neustavan ili kada je do{lo do povrede osnovnih procesnih roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio prava, kao {to su pravo na pravi~an postupak, pravo na pristup odluku o posqedwem pravnom lijeku koji je koristio. sudu, pravo na efektivan pravni lijek i sl. (vidi Ustavni sud, 18. U konkretnom slu~aju, predmet osporavawa apelacijama Odluka broj U 29/02 od 27. juna 2003. godine, objavqena u je Presuda Vrhovnog suda broj Rev-128/03 od 12. avgusta 2004. "Slu`benom glasniku BiH", broj 31/03). godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogu}ih po zakonima. Daqe, osporenu presudu apelanti su 25. Osnovni prigovor koji apelanti iznose u apelaciji preko punomo}nika primili 14. septembra 2004. godine, a odnosi se na wihove navode da im je radni odnos kod apelacije su Ustavnom sudu predavane sukcesivno od 8. prvotu`enog prestao na nezakonit na~in, zbog ~ega tra`e da im novembra 2004. godine do 12. novembra 2004. godine, tj. u roku od se uspostavi kontinuitet radnog sta`a od dana prestanka 60 dana, kako je propisano ~lanom 16 stav 1 Pravila Ustavnog radnog odnosa, da im se uplate pripadaju}i iznosi doprinosa za suda. Na kraju, apelacije ispuwavaju i uslove iz ~lana 16 stav 4 penziono-invalidsko osigurawa za sve vrijeme od prestanka Pravila Ustavnog suda. radnog odnosa i, kona~no, da se za taj period naknadi pri~iwena 19. Imaju}i u vidu odredbe ~lana VI/3b) Ustava Bosne i {teta zbog neispla}enih zarada najmawe u visini od najni`e Hercegovine, ~lana 16 st. 1 i 4 Poslovnika Ustavnog suda, cijene rada sa zakonskom zateznom kamatom, po~ev od Ustavni sud je utvrdio da predmetne apelacije u pogledu dospijevawa svakog obroka pa do krajwe isplate. Me|utim, dopustivosti ispuwavaju uslove iz navedenih ~lanova. prvostepeni sud je utvrdio da je osnovan prigovor pasivne legitimacije tu`enih, kao i da je osnovan prigovor V. Apelacija prvotu`enog o zastarjelosti potra`ivawa. Naime, za uspjeh 20. Apelanti se `ale da im je osporenim presudama apelanata u sporu, kod tu`benog zahtjeva koji su iznijeli povrije|eno pravo na pravi~no su|ewe iz ~lana II/3e) Ustava apelanti, ukqu~uju}i i nadoknadu {tete iz osnova izgubqene Bosne i Hercegovine i ~lana 6 Evropske konvencije, te pravo zarade, od su{tinskog pravnog zna~aja je zakonitost prestanka na rad iz ~lana 6 Me|unarodnog pakta o ekonomskim, kulturnim radnog odnosa apelanata. S obzirom da je me|u parni~nim i socijalnim pravima. strankama nesporna ~iwenica da je u toku 1990. godine pokrenut ste~aj nad preduze}em "Gradski saobra}aj", danom a) Pravo na pravi~an postupak otvarawa ste~ajnog postupka (7. marta 1990. godine) je prestao 21. ^lan II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi radni odnos apelanata. Tako|e, u skladu sa stavom 1 ~lana 77 "Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine u`ivaju Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa, radni odnos qudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog ~lana, a ona prestaje na na~in utvr|en saveznim zakonom u slu~ajevima kad obuhvataju: je otvoren postupak za prestanak radne organizacije. I na (...) kraju, Odlukom Suda udru`enog rada u Bawoj Luci broj e) Pravo na pravi~no saslu{awe u gra|anskim i krivi~nim RS-142/90 od 12. juna 1990. godine, koja je potvr|ena Odlukom stvarima i druga prava u vezi sa krivi~nim postupkom." Suda udru`enog rada BiH broj @-4226/90 od 31. januara 1991. ^lan 6 stav 1 Evropske konvencije, u relevantnom dijelu, godine, odbijen je prijedlog apelanata da se poni{ti Rje{ewe glasi: likvidacionog upravnika broj 1168 od 7. marta 1990. godine, "1. Prilikom utvr|ivawa gra|anskih prava i obaveza ili kojim im je prestao radni odnos. S obzirom da je do prestanka osnovanosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv wega, radnog odnosa apelanata do{lo primjenom tada va`e}ih svako ima pravo na pravi~no su|ewe i javnu raspravu u razumnom zakonskih propisa, koji su imali potreban kvalitet jasnosti i roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom transparentnosti, Ustavni sud konstatuje da primjenom tih ustanovqenim sudom. [...]" propisa nisu povrije|ena ustavna prava apelanata na koja se 22. Postupak u konkretnom slu~aju se odnosi na prava iz pozivaju u apelaciji. radnog odnosa, dakle na predmet gra|ansko-pravne prirode, pa 26. [to se ti~e zahtjeva apelanata za nadoknadu {tete zbog je ~lan 6 stav 1 Evropske konvencije primjenqiv. Shodno tome, krivi~nog djela, Ustavni sud zapa`a da nije utvr|ena veza Ustavni sud mora da preispita da li je spor pred sudom bio izme|u navodno u~iwenog krivi~nog djela zloupotrebe pravi~an onako kako to zahtijeva ~lan 6 stav 1 Evropske polo`aja i ovla{}ewa i pri~iwene {tete koju su apelanti konvencije. potra`ivali, pa slijedi da je neosnovan zahtjev apelanata o 23. ^lan II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lan 6 stav 1 obaveznosti primjene ~lana 377 Zakona o obligacionim Evropske konvencije garantuju svakome pravo da iznese pred odnosima, kojim je predvi|ena mogu}nost da se potra`uje sud bilo koji zahtjev koji se odnosi na wegova gra|anska prava i nadoknada {tete zbog navodno u~iwenog krivi~nog djela. obaveze, sa "pravom na pravi~no su|ewe u gra|anskim i Naime, protiv odgovornog lica je vo|en krivi~ni postupak krivi~nim stvarima i druga prava u vezi sa krivi~nim zbog zloupotrebe slu`benog polo`aja i ovla{}ewa. Me|utim, postupkom" (vidi Evropski sud za qudska prava, Golder protiv Rje{ewem Osnovnog suda broj K-95/00 od 8. februara 2001. Velike Britanije, presuda od 21. februara 1975, serija A, broj godine obustavqen je krivi~ni postupak protiv optu`enog 18, stav 36). Prava garantovana ~lanom II/3e) Ustava Bosne i zbog zastare vo|ewa krivi~nog postupka. Za mogu}nost Hercegovine i ~lanom 6 stav 1 Evropske konvencije obuhvataju, primjene ovog instituta neophodno je da su ispuwena inter alia, pravo na sudsku za{titu, koja podrazumijeva pravo kumulativno dva uslova: da {teta postoji i da je prouzrokovana stranke da nezavisan i nepristrasan sud, u vremenskom okviru krivi~nim djelom. S obzirom na odluku o zastarjelosti vo|ewa koji s obzirom na slo`enost predmeta mo`e da se smatra krivi~nog postupka, ne mo`e se konstituisati eventualna razumnim, uz pravilnu ocjenu iznesenih navoda i adekvatnu odgovornost odgovornog lica za u~iweno krivi~no djelo, kao primjenu materijalnog prava, donese odluku o razmatranom osnova za nadoknadu {tete apelantima, pa je utvr|ivawe predmetu. Pravo na pravi~no su|ewe daje, inter alia, mogu}nost eventualne gra|ansko-pravne odgovornosti na osnovu da se predo~e razlozi zbog kojih je donesena sudska odluka u krivi~nog djela, u konkretnom slu~aju bespredmetno. To {to je odre|enom pravcu, s obzirom da to omogu}ava apelantima da vo|en krivi~ni postupak ne obezbje|uje osnovu za utvr|ivawe djelotvorno koriste raspolo`ive pravne lijekove. Me|utim, gra|ansko-pravne odgovornosti, pogotovo jer je obustavqen ~lan 6 Evropske konvencije ne predvi|a da sud ispituje sve krivi~ni postupak protiv odgovornog lica, u kom slu~aju nije argumente koje su strane izlo`ile u toku postupka, nego samo bilo osnova da se apelanti upute na gra|ansku parnicu da bi argumente koje sud smatra relevantnim i bitnim za postupak. ostvarili imovinsko-pravni zahtjev. Broj 26 – Strana 2676 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Ponedjeljak, 29.5.2006. informacija i dokumenata predo~enih Ustavnom sudu. Sem 27. Na kraju, utvr|ivawe nedostatka pasivne legitimacije toga, Ustavni sud zapa`a da apelanti nisu ni isticali odnosno zastarjelosti potra`ivawa u slu~aju prvotu`enog diskrimini{u}i odnos prema wima u toku redovnih sudskih rezultat je primjene odgovaraju}ih materijalno-pravnih postupaka, nego se na zabranu diskriminacije pozivaju tek u propisa (Zakon o parni~nom postupku i Zakon o obligacionim apelaciji. Tako|e, apelanti nisu naveli ~iwenice niti dokaze odnosima), ~ijom primjenom nisu povrije|ena ustavna prava na osnovu kojih bi moglo da se zakqu~i da je sudski postupak u apelanata, na koja se oni pozivaju u apelaciji s obzirom da je kom su donesene osporavane presude bio diskrimini{u}i u rije~ o zakonima koji su jasni i objavqeni tako da su na odnosu na apelante, niti je takva diskriminacija o~igledna. odgovaraju}i na~in dostupni javnosti. 36. Na osnovu izlo`enog, Ustavni sud zakqu~uje da nije 28. Ustavni sud zakqu~uje da je u postupku pred redovnim prekr{eno pravo apelanata na zabranu diskriminacije iz sudovima data razumna mogu}nost strankama u postupku da iznesu navode, ~iwenice i dokaznu gra|u. Svi procesni ~lana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine u vezi sa pravom na rad iz zahtjevi ~lana 6 Evropske konvencije su u cijelosti ~lana 6 stav 1 Me|unarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i respektovani. Stranke su imale "pristup sudu" kao su{tinski kulturnim pravima. elemenat zahtjeva na~ela pravi~nosti koji garantuje VIII. Zakqu~ak "nezavisan i nepristrasan sud". Postupci pred sudovima nisu 37. Nije povrije|eno pravo apelanata na pravi~no su|ewe trajali dugo da bi moglo da se zakqu~i da je povrije|en princip "razumnosti roka". Sudovi su primijenili odre|ene zakonske iz ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine, jer je apelantima u odredbe u predmetu, a sudske odluke navode sve potrebne toku sudskih postupaka pred tri sudske instance data razloge na kojima su zasnovane i dovoqno su obrazlo`ene. mogu}nost da iznesu svoje navode, ~iwenice i dokaze, a same Ustavni sud smatra da sudovi nisu proizvoqnim tuma~ewem sudske presude su rezultat nepristrasnog i nezavisnog rada zloupotrijebili pozitivno-pravne odredbe na kojima se suda koji nije proizvoqno protuma~io i primijenio zakonske zasnivaju odluke, te da Ustavni sud nije nadle`an da taj aspekat propise. preispituje sve dok primjena relevantnih zakonskih odredbi 38. Ustavni sud zakqu~uje da nema povrede prava na zabranu ne kr{i, Ustavom Bosne i Hercegovine, garantovana qudska diskriminacije u vezi sa pravom na rad, s obzirom da apelanti prava. nisu ponudili nikakav dokaz o tome da su lica koja se nalaze u 29. Imaju}i u vidu navedeno, Ustavni sud zakqu~uje da nije istoj ili sli~noj situaciji tretirana na razli~it na~in, ili da do{lo do povrede prava na pravi~an postupak iz ~lana 6 stav 1 takva diskriminacija o~igledno proizilazi iz odluka koje se Evropske konvencije. osporavaju. 39. Na osnovu ~lana 61 st. 1 i 3 Pravila Ustavnog suda, b) Pravo na zabranu diskriminacije Ustavni sud je odlu~io kao u dispozitivu ove odluke. 30. Apelanti se `ale da im je povrije|eno pravo na rad i pri 40. Shodno ~lanu VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke tome se pozivaju na odredbe Me|unarodnog pakta o ekonomskim, Ustavnog suda su kona~ne i obavezuju}e. kulturnim i socijalnim pravima. Iz navoda apelacija proizlazi da se apelanti `ale na pravo na zabranu Predsjednik diskriminacije iz ~lana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine u vezi Ustavnog suda sa pravom na rad iz ~lana 6 stav 1 Me|unarodnog pakta o Bosne i Hercegovine ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima. Mato Tadi}, s. r. 31. ^lan II/4 Ustava Bosne i Hercegovine glasi: "U`ivawe prava i sloboda, predvi|enih u ovom ~lanu ili u Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudija, u me|unarodnim sporazumima navedenim u Aneksu I ovog Ustava, predmetu broj AP 1092/04, rje{avaju}i apelaciju Dijane Zovko obezbije|eno je svim licima u Bosni i Hercegovini bez na osnovu ~lana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lana 59. diskriminacije po bilo kojoj osnovi kao {to je pol, rasa, boja, stav 2. alineja 2. i ~lana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i jezik, vjeroispovijest, politi~ko ili drugo mi{qewe, Hercegovine ("Slu`beni glasnik BiH", broj 60/05), u sastavu: nacionalno i socijalno porijeklo ili povezanost sa Mato Tadi}, predsjednik nacionalnom mawinom, imovina, ro|ewe ili drugi status." Miodrag Simovi}, potpredsjednik 32. ^lan 6 stav 1 Me|unarodnog pakta o ekonomskim, Hatid`a Had`iosmanovi}, potpredsjednica socijalnim i kulturnim pravima glasi: Valerija Gali}, sutkinja "Dr`ave potpisnice ovog Pakta priznaju pravo na rad, Jovo Rosi}, sudija koje podrazumijeva pravo svakog lica da dobije mogu}nost da na sjednici odr`anoj 13. oktobra 2005. godine, donio je obezbijedi sebi sredstva za `ivot slobodno izabranim ili prihva}enim radom, te }e preduzeti odgovaraju}e mjere za ODLUKU O MERITUMU1 za{titu ovog prava". 33. Ustavni sud prije svega mora da utvrdi da li se je prema Odbija se kao neosnovana apelacija Dijane Zovko, apelantima postupalo razli~ito od drugih u istoj ili sli~noj podnesena protiv Rje{enja Kantonalnog suda u Tuzli broj situaciji. Svako razli~ito postupawe se smatra G`-1160/04 od 29. oktobra 2004. godine. diskriminatorskim ukoliko nema razumno i objektivno Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku BiH", "Slu`benim opravdawe, odnosno ukoliko ne slijedi zakoniti ciq ili ako novinama Federacije BiH", "Slu`benom glasniku Republike nema razumnog odnosa proporcionalnosti izme|u Srpske" i u "Slu`benom glasniku Br~ko Distrikta Bosne i upotrijebqenih sredstava i ciqa koji se `eli posti}i (vidi Hercegovine". Ustavni sud, Odluka broj U 116/03 od 15. juna 2004. godine, OBRAZLO@ENJE objavqena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 40/04). 34. Apelanti isti~u da im je radni odnos prestao I. Uvod nezakonito, da im nije ispla}ena nadoknada na ime nezakonitog 1. Dijana Zovko (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Tuzle prestanka radnog odnosa, te smatraju da su diskriminisani, jer podnijela je 14. decembra 2004. godine apelaciju Ustavnom sudu su na ste~aj i likvidaciju preduze}a u kom su radili uticali Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv razli~iti faktori, itd. Tu`eni, s druge strane, navode da su u Rje{enja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: cijelosti po{tovali va`e}e pravne propise, prevashodno Kantonalni sud) broj G`-1160/04 od 29. oktobra 2004. godine. Zakon o prinudnom poravnawu, ste~aju i likvidaciji i Zakon o Apelantica je 23. juna 2005. godine dostavila Ustavnom sudu osnovnim pravima iz radnog odnosa i da je prestanak radnog dopunu apelacije. odnosa apelanata izazvan ekonomskim te{ko}ama i uz primjenu II. Postupak pred Ustavnim sudom odgovaraju}ih zakonskih propisa. 2. Na osnovu ~lana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od 35. U konkretnom slu~aju, apelanti u pogledu prava na Kantonalnog i Op}inskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: zabranu diskriminacije u vezi sa pravom na rad nisu dostavili Op}inski sud) te u~esnika u postupku Samira Arnauta (u bilo kakav dokaz koji bi mogao da poka`e da se, u stvari, radi o daljnjem tekstu: tu`eni), zatra`eno je 27. januara i 7. septembra diskriminaciji na bilo kakvoj osnovi, kako je navedeno u ~lanu 2005. godine da dostave odgovore na apelaciju. II/4 Ustava Bosne i Hercegovine, niti to proizilazi iz 1 Odluka je objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 14/06. Ponedjeljak, 29.5.2006. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 26 – Strana 2677 apelacija kao neosnovana odbije s obzirom da nisu povrije|ena 3. Odgovor na apelaciju Kantonalni sud je dostavio 11. apelanticina ustavna prava na pravi~no su|enje niti na imovinu. februara 2005. godine, Op}inski sud 19. septembra 2005. godine, a tu`eni 26. septembra 2005. godine. 9. Op}inski sud u odgovoru na apelaciju isti~e da su navodi iz apelacije neosnovani, o ~emu je dao op{irne razloge u 4. Na osnovu ~lana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda obrazlo`enju Rje{enja broj P-307/04 od 11. juna 2004. godine, odgovori Kantonalnog suda, Op}inskog suda i tu`enog su 27. ocjenjuju}i da je apelanticin zahtjev za utvr|ivanje smetanja septembra 2005. godine dostavljeni apelantici. posjeda u odnosu na tu`enog neosnovan. U postupku dono{enja III. ^injeni~no stanje navedene odluke sud je strankama omogu}io predlaganje i 5. ^injenice predmeta, koje proizlaze iz apelanticinih navoda provo|enje svih predlo`enih dokaza, te sve provedene dokaze i dokumenata predo~enih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na procijenio i detaljno obrazlo`io u svojoj odluci, pozivaju}i se na sljede}i na~in. zakonske propise na kojim je takva odluka utemeljena. Ove 6. Op}inski sud je Rje{enjem broj P-307/04 od 11. juna 2004. razloge u cjelini je prihvatio i Kantonalni sud, pa slijedi da nije godine, koje je potvr|eno Rje{enjem Kantonalnog suda broj bilo povrede apelanticinih ustavnih prava i na osnovu navedenog G`-1160/04 od 29. oktobra 2004. godine, odbio apelanticin predla`e da se apelacija odbije kao neosnovana tu`beni zahtjev kojim je tra`ila da se utvrdi smetanje posjeda koje 10. I tu`eni isti~e da su sudske odluke ispravne i zakonite, te je navodno izvr{io tu`eni, na nekretninama ozna~enim kao u da se u konkretnom slu~aju radi o nezadovoljstvu stranke koja osporenim rje{enjima. U obrazlo`enju prvostepenog rje{enja je nije uspjela u postupku, a da u postupku okon~anom osporenim navedeno da je tu`beni zahtjev neosnovan jer je tu`eni na rje{enjem Kantonalnog suda nije do{lo do povrede apelanticinih vlastitom zemlji{tu izgradio gra|evinski objekt, a sud pru`a ustavnih prava. Dalje tu`eni podsje}a na stav Ustavnog suda da je za{titu u postupku smetanja posjeda posljednjem stanju posjeda. nadle`nost Ustavnog suda u apelacionim postupcima ograni~ena Dalje se navodi da sud nije ovla{ten u postupku smetanja posjeda na pitanja sadr`ana u Ustavu i da se Ustavni sud ne bavi nalo`iti ru{enje bespravno izgra|enog gra|evinskog objekta, a o utvr|ivanjem ~injeni~nog stanja i preispitivanjem tuma~enja i ru{enju gra|evinskog objekta koji je izgra|en bez odobrenja na~ina na koji su primijenili pravo redovni sudovi, osim u nadle`nog organa mo`e odlu~iti organ koji je nadle`an za slu~ajevima povrede ustavnih prava, {to u konkretnom predmetu izdavanje odobrenja za gra|enje, u posebnom postupku, a ne u nije slu~aj. postupku smetanja posjeda. U obrazlo`enju drugostepenog V. Relevantni propisi rje{enja se navodi da je prvostepeni sud pravilno zaklju~io da u 11. U Zakonu o vlasni~ko-pravnim odnosima ("Slu`bene radnjama tu`enog nema elemenata protivpravnog novine Federacije BiH", broj 6/98) relevantne odredbe glase: uznemiravanja apelanticinog posjeda, pa je pravilnom "^lan 75. primjenom materijalnog prava odbijen apelanticin tu`beni 12. Posjed stvari ima svako lice koje neposredno vr{i fakti~ku zahtjev. Kantonalni sud u obrazlo`enju isti~e da apelanticin vlast na stvari (neposredni posjed). Posjed stvari ima i lice koje navod da joj je izgradnjom stambenog objekta tu`eni oduzeo pravo na nesmetan pogled nije mogao uticati na dono{enje fakti~ku vlast na stvari vr{i preko drugog lica kojem je, na osnovu druga~ije odluke u ovoj pravnoj stvari zato {to bi apelantica, kao pravnog posla, dalo stvar u neposredan posjed (posredan susjed tu`enog, mogla tu`bom eventualno zahtijevati da se posjed). Posjed prava stvarne slu`nosti ima lice koje fakti~ki susjedu (tu`enom) zabrani podizanje sprata samo kada bi sama koristi nekretninu drugog lica u obimu koji odgovara sadr`aju te stekla pravo negativne slu`nosti, koje bi se sastojalo u zabrani slu`nosti. Posjed prava kori{tenja tehni~kih usluga (elektri~na susjedu da podi`e sprat objekta i time spre~ava njen vidik. energija, voda, plin, telefonska linija i sl.) ima lice koje te usluge neposredno fakti~ki koristi ili to ~ini preko drugog lica. Vi{e lica IV. Apelacija mogu imati posjed iste stvari ili prava (suposjed). a) Navodi iz apelacije ^lan 80. 7. Apelantica se `ali da su joj navedenim sudskim rje{enjima Posjednik ima pravo na za{titu od protupravnog povrije|ena ustavna prava na pravi~no su|enje i pravo na uznemiravanja ili oduzimanja posjeda (smetanja posjeda). imovinu iz ~lana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lana 6. ^lan 82. Evropske konvencije o za{titi ljudskih prava i osnovnih sloboda Posjednik ima pravo da zahtjeva sudsku za{titu od smetanja (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i ~lana 1. Protokola posjeda u roku od 30 dana od dana saznanja za smetanje i broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantica navodi da je klju~na u~inioca, a najkasnije u roku od jedne godine od dana nastalog ~injenica u stavu oba suda da ~in tu`enog ne predstavlja smetanje smetanja (spor zbog smetanja posjeda). posjeda, te u tuma~enju suda da u parnici zbog smetanja posjeda ^lan 83. sud ne mo`e nalo`iti ru{enje bespravno sagra|enog objekta. Sud pru`a za{titu prema posljednjem stanju posjeda i Apelantica navodi da ovo tuma~enje vrije|a njena temeljna nastalom smetanju, pri ~emu nisu od utjecaja pravo na posjed, ljudska prava na pravi~no saslu{anje u gra|anskim stvarima i pravna osnova posjeda i savjesnost posjednika. I posjednik koji posljedi~no pravo na imovinu, jer apelanticina imovina zbog je posjed stekao silom, potajno ili zloupotrebom povjerenja, ima promijenjenih okolnosti vrijedi mnogo manje nego prije {to je pravo na za{titu od smetanja posjeda, osim prema licu od kojeg je tu`eni poduzeo bespravnu gradnju. na takav na~in do{ao do posjeda, ako od nastalog smetanja nisu b) Odgovori na apelaciju protekli rokovi iz ~lana 82 . ovog zakona. 8. U odgovoru na apelaciju, koji je Ustavnom sudu dostavio ^lan 86. Kantonalni sud, isti~e se da u sudskom postupku prema ocjeni Nezavisno od spora zbog smetanja posjeda ovla{teno lice tog suda nisu povrije|eni principi pravi~nog su|enja iz ~lana 6. ima pravo zahtijevati sudsku za{titu posjeda po osnovu prava na stav 1. Evropske konvencije, ravnopravnost stranaka, niti posjed". dono{enje odluke u razumnom roku u javnom postupku, jer je 13. U Zakonu o parni~nom postupku ("Slu`bene novine predmet koji je dat u rad sudiji izvjestiocu 12. oktobra 2004. Federacije BiH", broj 53/03) relevantna odredba glasi: godine izvije}an 29. oktobra 2004. godine i sa izra|enom "^lan 425. odlukom predat na otpremu 18. novembra 2004. godine. Sud 14. Raspravljanje o tu`bi zbog smetanja posjeda }e se smatra neosnovanim navedene apelanticine prigovore, o ~emu je ograni~iti samo na raspravljanje i dokazivanje ~injenica dao razloge u svojoj odluci. Apelantica i u apelaciji ponavlja iste posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja. Isklju~eno je prigovore koje je isticala i protiv prvostepenog rje{enja i svi ovi raspravljanje o pravu na posjed, o pravnom osnovu, savjesnosti navodi su bili predmet razmatranja u postupku odlu~ivanja o ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu {tete". apelanticinoj `albi izjavljenoj protiv prvostepenog rje{enja, te su VI. Dopustivost odbijeni kao neosnovani. Tako|er se navodi da ne stoje ni navodi 15. U skladu sa ~lanom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, apelacije da je osporenim rje{enjima povrije|eno apelanticino Ustavni sud tako|er ima apelacionu nadle`nost u pitanjima koja pravo na imovinu, ~iju za{titu bi apelantica eventualno mogla su sadr`ana u ovom ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog tra`iti na osnovu ~lana 49. Zakona o vlasni~ko-pravnim presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. odnosima, o ~emu se u parnici zbog smetanja posjeda nije moglo raspravljati. Svoje pravno shvatanje iz osporenog rje{enja 16. U skladu sa ~lanom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, drugostepeni sud je donio pravilnim, logi~kim i jezi~kim Ustavni sud mo`e razmatrati apelaciju samo ako su protiv tuma~enjem Zakona o vlasni~ko-pravnim odnosima. Imaju}i u presude, odnosno odluke koja se njome pobija iscrpljeni svi vidu sve navedene razloge, Kantonalni sud predla`e da se efektivni pravni lijekovi mogu}i po zakonu i ako se podnese u Broj 26 – Strana 2678 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Ponedjeljak, 29.5.2006. roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio betonski stub, koji je bio izgra|en u produ`etku spornog objekta odluku o posljednjem efektivnom pravnom lijeku koji je koristio. poru{en i da nije ponovo gra|en, apelanticin tu`beni zahtjev je neosnovan i u tom dijelu. 17. U konkretnom slu~aju, predmet osporavanja apelacijom je Rje{enje Kantonalnog suda broj G`-1160/04 od 29. oktobra 25. Ocjenjuju}i pravi~nost postupka u cjelini u konkretnom 2004. godine, protiv kojeg nema drugih efektivnih pravnih slu~aju, Ustavni sud isti~e da su redovni sudovi primijenili lijekova mogu}ih po zakonu. Apelacija Ustavnom sudu je odre|ene zakonske odredbe u predmetu, a sudske odluke navode podnesena 14. decembra 2004. godine, tj. u roku od 60 dana, sve potrebne razloge na kojima su zasnovane. Ustavni sud smatra kako je propisano ~lanom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. da sudovi nisu zloupotrijebili pozitivno-pravne odredbe na Kona~no, apelacija ispunjava i uvjete iz ~lana 16. st. 2. i 4. kojima se temelji odluka, te da Ustavni sud nije nadle`an da taj Pravila Ustavnog suda, jer nije o~igledno (prima facie) aspekt preispituje, sve dok se radi o tuma~enju navedenih neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg odredbi. Sudski postupci nisu trajali predugo da bi se moglo apelacija nije dopustiva. smatrati da je naru{en princip "razumnosti roka" kao elementa 18. Imaju}i u vidu odredbe ~lana VI/3.b) Ustava Bosne i prava na pravi~no su|enje iz ~lana 6. stav 1. Evropske Hercegovine, ~lana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, konvencije, pa slijedi da u postupku koji je okon~an osporenim Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u rje{enjem nije povrije|eno apelanticino ustavno pravo na pogledu dopustivosti. pravi~an postupak iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije. VII. Meritum 19. Apelantica se `ali da su u postupku koji je okon~an b) Pravo na imovinu osporenim rje{enjem Kantonalnog suda povrije|ena njezina 26. ^lan 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju glasi: ustava prava na pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i "Svako fizi~ko ili pravno lice ima pravo na neometano Hercegovine i ~lana 6. Evropske konvencije, te pravo na imovinu u`ivanje svoje imovine. Niko ne mo`e biti li{en svoje imovine, iz ~lana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1. Protokola osim u javnom interesu i pod uvjetima predvi|enim zakonom i broj 1 uz Evropsku konvenciju. op}im na~elima me|unarodnog prava. a) Pravo na pravi~no su|enje Prethodne odredbe, me|utim, ni na koji na~in ne uti~u na 20. ^lan II/3. Ustava Bosne i Hercegovine, u relevantnom pravo dr`ave da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim dijelu, glasi da bi nadzirala kori{tenje imovine u skladu s op}im interesima ili "Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine u`ivaju ljudska da bi osigurala naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni." prava i slobode iz stava 2. ovog ~lana, {to uklju~uje: 27. ^lan 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju (...) obuhvata tri razli~ita pravila. Prvo, koje je izra`eno u prvoj e) Pravo na pravi~no saslu{anje u gra|anskim i krivi~nim re~enici 1. stava i koje je op}e prirode, izra`ava princip mirnog stvarima i druga prava u vezi sa krivi~nim postupkom. u`ivanja imovine. Drugo pravilo, u drugoj re~enici istog stava, k) Pravo na imovinu". odnosi se na li{avanje imovine i podvrgava ga izvjesnim ^lan 6. stav 1. Evropske konvencije, u relevantnom dijelu, uvjetima. Tre}e pravilo, sadr`ano u stavu 2. ovog ~lana, glasi: dozvoljava da dr`ave potpisnice imaju pravo, izme|u ostalog, da "1. Prilikom utvr|ivanja gra|anskih prava i obaveza ili kontroliraju kori{tenje imovine u skladu sa op}im interesom. osnovanosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv njega, svako ima Ova tri pravila nisu razli~ita, u smislu da nisu povezana: drugo i tre}e pravilo se odnose na pojedine slu~ajeve mije{anja u pravo pravo na pravi~no su|enje i javnu raspravu u razumnom roku na mirno u`ivanje imovine i trebaju biti tuma~ena u svjetlu op}eg pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. principa izra`enog u prvom pravilu (vidi Evropski sud za ljudska [...]" prava, Sporrong i Lönnorth protiv [vedske, presuda od 23. 21. U konkretnom slu~aju postupak okon~an osporenom septembra 1982. godine, serija A broj 52, stav 61). presudom je parnica zbog smetanja posjeda, {to spada u kategoriju gra|anskih prava, te je ~lan 6. stav 1. Evropske 28. Pojam "imovina" podrazumijeva {irok spektar vlasni~kih konvencije primjenjiv u ovom slu~aju. interesa koji predstavljaju ekonomsku vrijednost (vidi Ustavni 22. Ustavni sud podsje}a da se pravi~nost postupka ocjenjuje sud, Odluka broj U 14/00 od 4. aprila 2001. godine, objavljena u na osnovu postupka kao cjeline (vidi Evropski sud za ljudska "Slu`benom glasniku BiH", broj 33/01). Tako|er, ~lan 1. prava, Barbera, Messeque i Jabardo protiv [panije, presuda od Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju {titi samo postoje}u 6. decembra 1988. godine, serija A, broj 146, stav 68. i Odluku imovinu, ali ne uklju~uje prava ili o~ekivanja na stjecanje Ustavnog suda broj U 63/01 od 27. juna 2003. godine, objavljenu imovine u budu}nosti npr. kroz nasljedstvo (vidi Ustavni sud, u "Slu`benom glasniku BiH", broj 38/03). Odluka broj U 12/01 od 25. februara 2002. godine, objavljena u 23. Ustavni sud napominje da nije nadle`an da vr{i provjeru "Slu`benom glasniku BiH", broj 20/02). utvr|enih ~injenica i na~ina na koji su ni`estepeni sudovi 29. U konkretnom predmetu Ustavni sud zapa`a da su protuma~ili pozitivno-pravne propise, osim ukoliko odluke ni`ih nadle`ni organi utvrdili da je apelanticin tu`beni zahtjev sudova kr{e ustavna prava. To }e biti slu~aj kada odluka neosnovan jer je apelant izgradio sporni objekt na vlastitoj redovnog suda ne uklju~uje ili pogre{no primjenjuje ustavno zemlji, na kojoj apelantica nema konstituirano nikakvo pravo, kad je primjena pozitivno-pravnih propisa bila o~igledno imovinsko pravo, uklju~uju}i i pravo negativne slu`nosti na proizvoljna, kad je relevantni zakon sam po sebi neustavan ili osnovu koje bi mogla zahtijevati zabranu nastavka gradnje zbog kada je do{lo do povrede osnovnih procesnih prava, kao {to su zaklanjanja vidika. Stoga, Ustavni sud zaklju~uje da se u pravi~an postupak, pristup sudu, efikasan pravni lijek i drugi konkretnom predmetu ne radi o imovini na kojoj apelantica ima slu~ajevi (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 29/02 od 27. juna konstituirano relevantno imovinsko pravo, u smislu ~lana 1. 2003. godine, objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. 31/03). 30. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zaklju~uje da u 24. Ustavni sud konstatuje, ocjenjuju}i postupak okon~an konkretnom slu~aju nije bilo kr{enja prava na imovinu iz ~lana osporenim rje{enjem u cjelini, da je apelantica imala pravo II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1. Protokola broj 1 uz pristupa sudovima pune jurisdikcije u toku cjelokupnog Evropsku konvenciju. postupka i u dvije sudske instance. Ni u jednoj fazi postupka VIII. Zaklju~ak apelantici nije onemogu}ena su{tinska ravnopravnost u izno{enju argumenata, dokaza i ~injenica. Redovni sudovi su sve 31. Ustavni sud zaklju~uje da nema povrede prava na provedene dokaze procijenili i detaljno obrazlo`ili u svojim pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i odlukama, pozivaju}i se na zakonske propise na kojim su takve ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije jer se apelantica `ali na odluke utemeljene. Redovni sudovi su utvrdili da je tu`eni gradio pogre{no utvr|eno ~injeni~no stanje i pogre{no tuma~enje i na svojoj zemlji, te da je apelanticin tu`beni zahtjev u odnosu na primjenu materijalnog prava u postupku koji je okon~an tu`enog neosnovan, jer tu`eni svojim postupkom nije izvr{io pobijanim rje{enjem, a Ustavni sud nije utvrdio da su apelanticini smetanje apelanticinog posjeda. Dalje je utvr|eno da je tu`beni navodi osnovani, niti da postoje drugi elementi koji bi ukazivali zahtjev apelantice neosnovan jer sud nije nadle`an u postupku da je postupak bio nepravi~an. Nema ni povrede apelanticinog smetanja posjeda nalo`iti ru{enje bespravno izgra|enog prava na imovinu iz ~lana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i gra|evinskog objekta, niti zabraniti budu}u gradnju na spornom ~lana 1. Protokola 1 uz Evropsku konvenciju, jer tu`eni je sporne objektu tu`enog. Kako je me|u strankama nesporno da je gra|evinske radove radio na vlastitom zemlji{tu, na kom Ponedjeljak, 29.5.2006. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 26 – Strana 2679 apelantica nema konstituirano relevantno imovinsko pravo u postupku smetanja posjeda. U obrazlo`enju drugostupanjskog smislu ~lana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. rje{enja se navodi da je prvostupanjski sud pravilno zaklju~io da u radnjama tu`enog nema elemenata protupravnog 32. Na osnovu ~lana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, uznemiravanja apelanti~inog posjeda, pa je pravilnom Ustavni sud je jednoglasno odlu~io kao u dispozitivu ove odluke. primjenom materijalnog prava odbijen apelanti~in tu`beni 33. Prema ~lanu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke zahtjev. Kantonalni sud u obrazlo`enju isti~e da apelanti~in Ustavnog suda su kona~ne i obavezuju}e. navod da joj je izgradnjom stambenog objekta tu`eni oduzeo Predsjednik pravo na nesmetan pogled nije mogao uticati na dono{enje Ustavnog suda druga~ije odluke u ovoj pravnoj stvari zato {to bi apelantica, kao Bosne i Hercegovine susjed tu`enog, mogla tu`bom eventualno zahtijevati da se Mato Tadi}, s. r. susjedu (tu`enom) zabrani podizanje kata samo kada bi sama stekla pravo negativne slu`nosti, koje bi se sastojalo u zabrani susjedu da podi`e kat objekta i time spre~ava njezin vidik. IV. Apelacija Ustavni je sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudaca, u predmetu broj AP 1092/04, rje{avaju}i apelaciju Dijane Zovko a) Navodi iz apelacije na temelju ~lanka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lanka 7. Apelantica se `ali da su joj navedenim sudskim rje{enjima 59. stavak 2. alineja 2. i ~lanka 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog povrije|ena ustavna prava na pravi~no su|enje i pravo na suda Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik BiH", broj 60/05), imovinu iz ~lanka II/3.(e) i (k) Ustava Bosne i Hercegovine, u sastavu: ~lanka 6. Europske konvencije o za{titi ljudskih prava i temeljnih Mato Tadi}, predsjednik sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i ~lanka 1. Miodrag Simovi}, dopredsjednik Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelantica navodi da Hatid`a Had`iosmanovi}, dopredsjednica je klju~na ~injenica u stavu oba suda da ~in tu`enog ne Valerija Gali}, sutkinja predstavlja smetanje posjeda, te u tuma~enju suda da u parnici Jovo Rosi}, sudac zbog smetanja posjeda sud ne mo`e nalo`iti ru{enje bespravno na sjednici odr`anoj 13. listopada 2005. godine, donio sagra|enog objekta. Apelantica navodi da ovo tuma~enje vrije|a njezina temeljna ljudska prava na pravi~no saslu{anje u 1 ODLUKU O MERITUMU gra|anskim stvarima i posljedi~no pravo na imovinu, jer apelanti~ina imovina zbog promijenjenih okolnosti vrijedi Odbija se kao neutemeljena apelacija Dijane Zovko, mnogo manje nego prije {to je tu`eni poduzeo bespravnu podnesena protiv Rje{enja Kantonalnog suda u Tuzli broj gradnju. G`-1160/04 od 29. listopada 2004. godine. Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku BiH", "Slu`benim b) Odgovori na apelaciju novinama Federacije BiH", "Slu`benom glasniku Republike 8. U odgovoru na apelaciju, koji je Ustavnom sudu dostavio Srpske" i u "Slu`benom glasniku Br~ko Distrikta Bosne i Kantonalni sud, isti~e se da u sudskom postupku prema ocjeni Hercegovine". tog suda nisu povrije|eni principi pravi~nog su|enja iz ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije, ravnopravnost stranaka, niti OBRAZLO@ENJE dono{enje odluke u razumnom roku u javnom postupku, jer je I. Uvod predmet koji je dat u rad sucu izvjestitelju 12. listopada 2004. 1. Dijana Zovko (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Tuzle godine izvije}an 29. listopada 2004. godine i sa izra|enom podnijela je 14. prosinca 2004. godine apelaciju Ustavnom sudu odlukom predat na otpremu 18. studenoga 2004. godine. Sud Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv smatra neutemeljenim navedene apelanti~ine prigovore, o ~emu Rje{enja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: je dao razloge u svojoj odluci. Apelantica i u apelaciji ponavlja Kantonalni sud) broj G`-1160/04 od 29. listopada 2004. godine. iste prigovore koje je isticala i protiv prvostupanjskog rje{enja i Apelantica je 23. lipnja 2005. godine dostavila Ustavnom sudu svi ovi navodi su bili predmetom razmatranja u postupku dopunu apelacije. odlu~ivanja o apelanti~inom prizivu izjavljenom protiv prvostupanjskog rje{enja, te su odbijeni kao neutemeljeni. II. Postupak pred Ustavnim sudom Tako|er se navodi da ne stoje ni navodi apelacije da je pobijanim 2. Na temelju ~lanka 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od rje{enjima povrije|eno apelanti~ino pravo na imovinu, ~iju Kantonalnog i Op}inskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: za{titu bi apelantica eventualno mogla tra`iti na temelju ~lanka Op}inski sud) te sudionika u postupku Samira Arnauta (u 49. Zakona o vlasni~ko-pravnim odnosima, o ~emu se u parnici daljnjem tekstu: tu`eni), zatra`eno je 27. sije~nja i 7. rujna 2005. zbog smetanja posjeda nije moglo raspravljati. Svoje pravno godine da dostave odgovore na apelaciju. shva}anje iz pobijanog rje{enja drugostupanjski je sud donio 3. Odgovor na apelaciju Kantonalni je sud dostavio 11. pravilnim, logi~nim i jezi~nim tuma~enjem Zakona o velja~e 2005. godine, Op}inski sud 19. rujna 2005. godine, a vlasni~ko-pravnim odnosima. Imaju}i u vidu sve navedene tu`eni 26. rujna 2005. godine. razloge, Kantonalni sud predla`e da se apelacija kao 4. Na temelju ~lanka 26. stavak 2. Pravila Ustavnog suda neutemeljena odbije obzirom da nisu povrije|ena apelanti~ina odgovori Kantonalnog suda, Op}inskog suda i tu`enog su 27. ustavna prava na pravi~no su|enje niti na imovinu. rujna 2005. godine dostavljeni apelantici. 9. Op}inski sud u odgovoru na apelaciju isti~e da su navodi iz III. ^injeni~no stanje apelacije neutemeljeni, o ~emu je dao op{irne razloge u 5. ^injenice predmeta, koje proizlaze iz apelanti~inih navoda obrazlo`enju Rje{enja broj P-307/04 od 11. lipnja 2004. godine, i dokumenata predo~enih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na ocjenjuju}i da je apelanti~in zahtjev za utvr|ivanjem smetanja sljede}i na~in. posjeda u odnosu na tu`enog neutemeljen. U postupku dono{enja navedene odluke sud je strankama omogu}io predlaganje i 6. Op}inski je sud Rje{enjem broj P-307/04 od 11. lipnja provo|enje svih predlo`enih dokaza, te sve provedene dokaze 2004. godine, koje je potvr|eno Rje{enjem Kantonalnog suda procijenio i detaljno obrazlo`io u svojoj odluci, pozivaju}i se na broj G`-1160/04 od 29. listopada 2004. godine, odbio apelanti~in zakonske propise na kojim je takva odluka utemeljena. Ove tu`beni zahtjev kojim je tra`ila da se utvrdi smetanje posjeda koje razloge je u cjelini prihvatio i Kantonalni sud, pa slijedi da nije je navodno izvr{io tu`eni, na nekretninama ozna~enim kao u bilo povrede apelanti~inih ustavnih prava i na temelju navedenog pobijanim rje{enjima. U obrazlo`enju prvostupanjskog rje{enja predla`e da se apelacija odbije kao neutemeljena je navedeno da je tu`beni zahtjev neutemeljen jer je tu`eni na vlastitom zemlji{tu izgradio gra|evinski objekt, a sud pru`a 10. I tu`eni isti~e da su sudske odluke ispravne i zakonite, te za{titu u postupku smetanja posjeda posljednjem stanju posjeda. da se u konkretnom slu~aju radi o nezadovoljstvu stranke koja Dalje se navodi da sud nije ovla{ten u postupku smetanja posjeda nije uspjela u postupku, a da u postupku okon~anom pobijanim nalo`iti ru{enje bespravno izgra|enog gra|evinskog objekta, a o rje{enjem Kantonalnog suda nije do{lo do povrede apelanti~inih ru{enju gra|evinskog objekta koji je izgra|en bez odobrenja ustavnih prava. Dalje tu`eni podsje}a na stav Ustavnog suda da je mjerodavnog tijela mo`e odlu~iti tijelo koji je mjerodavno za nadle`nost Ustavnog suda u prizivnim postupcima ograni~ena na izdavanje odobrenja za gra|enje, u posebnom postupku, a ne u pitanja sadr`ana u Ustavu i da se Ustavni sud ne bavi 1 Odluka je objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 14/06. Broj 26 – Strana 2680 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Ponedjeljak, 29.5.2006. utvr|ivanjem ~injeni~nog stanja i preispitivanjem tuma~enja i ustava prava na pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne na~ina na koji su primijenili pravo redoviti sudovi, osim u i Hercegovine i ~lanka 6. Europske konvencije, te pravo na slu~ajevima povrede ustavnih prava, {to u konkretnom predmetu imovinu iz ~lanka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 1. nije slu~aj. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. V. Relevantni propisi a) Pravo na pravi~no su|enje 11. U Zakonu o vlasni~ko-pravnim odnosima ("Slu`bene 20. ^lanak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine, u relevantnom novine Federacije BiH", broj 6/98) relevantne odredbe glase: dijelu, glasi "^lanak 75. "Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine u`ivaju ljudska 12. Posjed stvari ima svaka osoba koja neposredno vr{i prava i temeljne slobode ovog ~lanka, stavak 2, {to uklju~uje: fakti~ku vlast na stvari (neposredni posjed). Posjed stvari ima i (...) osoba koje fakti~ku vlast na stvari vr{i preko druge osobe kojoj (e) Pravo na pravi~no saslu{anje u gra|anskim i krivi~nim je, na temelju pravnog posla, dala stvar u neposredan posjed stvarima i druga prava u vezi sa krivi~nim postupkom. (posredan posjed). Posjed prava stvarne slu`nosti ima osoba (k) Pravo na imovinu". koja fakti~ki koristi nekretninu druge osobe u opsegu koji ^lanak 6. stavak 1. Europske konvencije, u relevantnom odgovara sadr`aju te slu`nosti. Posjed prava kori{tenja dijelu, glasi: tehni~kih usluga (elektri~na energija, voda, plin, telefonska "1. Prilikom utvr|ivanja gra|anskih prava i obveza ili linija i sl.) ima osoba koja te usluge neposredno fakti~ki koristi ili osnovanosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv njega, svako ima to ~ini preko druge osobe. Vi{e osoba mogu imati posjed iste pravo na pravi~nu i javnu raspravu u razumnom roku pred stvari ili prava (suposjed). neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. [...]" ^lanak 80. 21. U konkretnom slu~aju postupak okon~an pobijanom Posjednik ima pravo na za{titu od protupravnog presudom je parnica zbog smetanja posjeda, {to spada u uznemiravanja ili oduzimanja posjeda (smetanja posjeda). kategoriju gra|anskih prava, te je ~lanak 6. stavak 1. Europske ^lanak 82. konvencije primjenjiv u ovom slu~aju. Posjednik ima pravo zahtijevati sudsku za{titu od smetanja 22. Ustavni sud podsje}a da se pravi~nost postupka ocjenjuje posjeda u roku od 30 dana od dana saznanja za smetanje i na temelju postupka kao cjeline (vidi Europski sud za ljudska u~initelja, a najkasnije u roku od jedne godine od dana nastalog prava, Barbera, Messeque i Jabardo protiv [panjolske, presuda smetanja (spor zbog smetanja posjeda). od 6. prosinca 1988. godine, serija A, broj 146, stavak 68. i ^lanak 83. Odluku Ustavnog suda broj U 63/01 od 27. lipnja 2003. godine, Sud pru`a za{titu prema posljednjem stanju posjeda i objavljenu u "Slu`benom glasniku BiH", broj 38/03). nastalom smetanju, pri ~emu nisu od utjecaja pravo na posjed, 23. Ustavni sud napominje da nije mjerodavan vr{iti provjeru pravna osnova posjeda i savjesnost posjednika. I posjednik koji utvr|enih ~injenica i na~ina na koji su ni`estupanjski sudovi je posjed stekao silom, potajno ili zlouporabom povjerenja, ima protuma~ili pozitivno-pravne propise, osim ukoliko odluke ni`ih pravo na za{titu od smetanja posjeda, osim prema osobi od koje sudova kr{e ustavna prava. To }e biti slu~aj kada odluka je na takav na~in do{ao do posjeda, ako od nastalog smetanja redovitog suda ne uklju~uje ili pogre{no primjenjuje ustavno pravo, kad je primjena pozitivno-pravnih propisa bila o~ito nisu protekli rokovi iz ~lanka 82 . ovog zakona. proizvoljna, kad je relevantni zakon sam po sebi neustavan ili ^lanak 86. kada je do{lo do povrede temeljnih procesnih prava, kao {to su Neovisno o sporu zbog smetanja posjeda ovla{tena osoba pravi~an postupak, pristup sudu, efikasan pravni lijek i drugi ima pravo zahtijevati sudsku za{titu posjeda temeljem prava na slu~ajevi (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 29/02 od 27. lipnja posjed". 2003. godine, objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 13. U Zakonu o parni~nom postupku ("Slu`bene novine 31/03). Federacije BiH", broj 53/03) relevantna odredba glasi: 24. Ustavni sud konstatira, ocjenjuju}i postupak okon~an "^lanak 425. pobijanim rje{enjem u cjelini, da je apelantica imala pravo 14. Raspravljanje o tu`bi zbog smetanja posjeda }e se pristupa sudovima pune jurisdikcije tijekom cjelokupnog ograni~iti samo na raspravljanje i dokazivanje ~injenica postupka i u dvije sudske instance. Ni u jednoj fazi postupka posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja. Isklju~eno je apelantici nije onemogu}ena su{tinska jednakopravnost u raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili izno{enju argumenata, dokaza i ~injenica. Redoviti su sudovi sve nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu {tete". provedene dokaze procijenili i detaljno obrazlo`ili u svojim VI. Dopustivost odlukama, pozivaju}i se na zakonske propise na kojim su takve odluke utemeljene. Redoviti su sudovi utvrdili da je tu`eni gradio 15. Sukladno ~lanku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, na svojoj zemlji, te da je apelanti~in tu`beni zahtjev u odnosu na Ustavni sud tako|er ima prizivnu nadle`nost u pitanjima koja su tu`enog neutemeljen, jer tu`eni svojim postupkom nije izvr{io sadr`ana u ovom ustavu, kada ona postanu predmetom spora smetanje apelanti~inog posjeda. Dalje je utvr|eno da je zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. apelanticin tu`beni zahtjev neutemeljen jer sud nije nadle`an u 16. Sukladno ~lanku 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, postupku smetanja posjeda nalo`iti ru{enje bespravno Ustavni sud mo`e razmatrati apelaciju samo ako su protiv izgra|enog gra|evinskog objekta, niti zabraniti budu}u gradnju presude, odnosno odluke koja se njome pobija iscrpljeni svi na prijepornom objektu tu`enog. Kako je me|u strankama efektivni pravni lijekovi mogu}i po zakonu i ako se podnese u neprijeporno da je betonski stup, koji je bio izgra|en u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio produ`etku prijepornog objekta poru{en i da nije ponovo gra|en, odluku o posljednjem efektivnom pravnom lijeku koji je koristio. apelanti~in tu`beni zahtjev je neutemeljen i u tom dijelu. 17. U konkretnom slu~aju, predmet pobijanja apelacijom je 25. Ocjenjuju}i pravi~nost postupka u cjelini u konkretnom Rje{enje Kantonalnog suda broj G`-1160/04 od 29. listopada slu~aju, Ustavni sud isti~e da su redoviti sudovi primijenili 2004. godine, protiv kojeg nema drugih efektivnih pravnih odre|ene zakonske odredbe u predmetu, a sudske odluke navode lijekova mogu}ih po zakonu. Apelacija Ustavnom sudu je sve potrebne razloge na kojima su utemeljene. Ustavni sud podnesena 14. prosinca 2004. godine, tj. u roku od 60 dana, kako smatra da sudovi nisu zlouporabili pozitivno-pravne odredbe na je propisano ~lankom 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda. kojima se temelji odluka, te da Ustavni sud nije mjerodavan taj Kona~no, apelacija ispunjava i uvjete iz ~lanka 16. st. 2. i 4. aspekt preispitivati, sve dok se radi o tuma~enju navedenih Pravila Ustavnog suda, jer nije o~ito (prima facie) neutemeljena, odredbi. Sudski postupci nisu trajali predugo da bi se moglo niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije smatrati da je naru{en princip "razumnosti roka" kao elementa dopustiva. prava na pravi~no su|enje iz ~lanka 6. stavak 1. Europske 18. Imaju}i u vidu odredbe ~lanka VI/3.(b) Ustava Bosne i konvencije, pa slijedi da u postupku koji je okon~an pobijanim Hercegovine, ~lanka 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, rje{enjem nije povrije|eno apelanti~ino ustavno pravo na Ustavni je sud ustvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete pravi~an postupak iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine glede dopustivosti. i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije. VII. Meritum b) Pravo na imovinu 19. Apelantica se `ali da su u postupku koji je okon~an pobijanim rje{enjem Kantonalnog suda povrije|ena njezina 26. ^lanak 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju glasi: Ponedjeljak, 29.5.2006. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 26 – Strana 2681 stav 2 alineja 2 i ~lana 61 st. 1 i 3 Pravila Ustavnog suda Bosne "Svaka fizi~ka ili pravna osoba ima pravo na neometano i Hercegovine ("Slu`beni glasnik BiH", broj 60/05), u sastavu: u`ivanje svoje imovine. Nitko ne mo`e biti li{en svoje imovine, Mato Tadi}, predsjednik osim u javnom interesu i pod uvjetima predvi|enim zakonom i op}im na~elima me|unarodnog prava. Miodrag Simovi}, potpredsjednik Prethodne odredbe, me|utim, ni na koji na~in ne utje~u na Hatixa Haxiosmanovi}, potpredsjednik pravo dr`ave da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim Valerija Gali}, sudija da bi nadzirala kori{tenje imovine sukladno op}im interesima ili Jovo Rosi}, sudija da bi osigurala naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni." na sjednici odr`anoj 13. oktobra 2005. godine, donio je 27. ^lanak 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju obuhva}a tri razli~ita pravila. Prvo, koje je izra`eno u prvoj ODLUKU O MERITUMU1 re~enici 1. stavka i koje je op}e naravi, izra`ava princip mirnog u`ivanja imovine. Drugo se pravilo, u drugoj re~enici istog Odbija se kao neosnovana apelacija Dijane Zovko, stavka, odnosi na li{avanje imovine i podvrgava ga izvjesnim podnesena protiv Rje{ewa Kantonalnog suda u Tuzli broj uvjetima. Tre}e pravilo, sadr`ano u stavku 2. ovog ~lanka, G`-1160/04 od 29. oktobra 2004. godine. dopu{ta da dr`ave potpisnice imaju pravo, izme|u ostalog, Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku BiH", kontrolirati kori{tenje imovine sukladno op}em interesu. Ova tri "Slu`benim novinama Federacije BiH", "Slu`benom pravila nisu razli~ita, u smislu da nisu povezana: drugo i tre}e glasniku Republike Srpske" i u "Slu`benom glasniku Br~ko pravilo se odnose na pojedine slu~ajeve mije{anja u pravo na Distrikta Bosne i Hercegovine". mirno u`ivanje imovine i trebaju biti tuma~ena u svjetlu op}eg OBRAZLO@EWE principa izra`enog u prvom pravilu (vidi Europski sud za ljudska prava, Sporrong i Lönnorth protiv [vedske, presuda od 23. rujna I. Uvod 1982. godine, serija A broj 52, stavak 61). 28. Pojam "imovina" podrazumijeva {irok spektar vlasni~kih 1. Dijana Zovko (u daqwem tekstu: apelantkiwa) iz Tuzle interesa koji predstavljaju ekonomsku vrijednost (vidi Ustavni podnijela je 14. decembra 2004. godine apelaciju Ustavnom sudu sud, Odluka broj U 14/00 od 4. travnja 2001. godine, objavljena u Bosne i Hercegovine (u daqwem tekstu: Ustavni sud) protiv "Slu`benom glasniku BiH", broj 33/01). Tako|er, ~lanak 1. Rje{ewa Kantonalnog suda u Tuzli (u daqwem tekstu: Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju {titi samo postoje}u Kantonalni sud) broj G`-1160/04 od 29. oktobra 2004. godine. imovinu, ali ne uklju~uje prava ili o~ekivanja na stjecanje Apelantkiwa je 23. juna 2005. godine dostavila Ustavnom sudu imovine u budu}nosti npr. kroz nasljedstvo (vidi Ustavni sud, dopunu apelacije. Odluka broj U 12/01 od 25. velja~e 2002. godine, objavljena u II. Postupak pred Ustavnim sudom "Slu`benom glasniku BiH", broj 20/02). 29. U konkretnom predmetu Ustavni sud zapa`a da su 2. Na osnovu ~lana 22 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda, od mjerodavna tijela ustvrdila da je apelanti~in tu`beni zahtjev Kantonalnog i Op{tinskog suda u Tuzli (u daqwem tekstu: neutemeljen jer je apelant izgradio prijeporni objekt na vlastitoj Op{tinski sud) te u~esnika u postupku Samira Arnauta (u zemlji, na kojoj apelantica nema konstituirano nikakvo daqwem tekstu: tu`eni), zatra`eno je 27. januara i 7. septembra imovinsko pravo, uklju~uju}i i pravo negativne slu`nosti na 2005. godine da dostave odgovore na apelaciju. temelju koje bi mogla zahtijevati zabranu nastavka gradnje zbog 3. Odgovor na apelaciju Kantonalni sud je dostavio 11. zaklanjanja vidika. Stoga, Ustavni sud zaklju~uje da se u februara 2005. godine, Op{tinski sud 19. septembra 2005. konkretnom predmetu ne radi o imovini na kojoj apelantica ima godine, a tu`eni 26. septembra 2005. godine. konstituirano relevantno imovinsko pravo, u smislu ~lanka 1. 4. Na osnovu ~lana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. odgovori Kantonalnog suda, Op{tinskog suda i tu`enog su 27. 30. Obzirom na navedeno, Ustavni sud zaklju~uje da u septembra 2005. godine dostavqeni apelantkiwi. konkretnom slu~aju nije bilo kr{enja prava na imovinu iz ~lanka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 1. Protokola broj 1 III. ^iweni~no stawe uz Europsku konvenciju. 5. ^iwenice predmeta, koje proizilaze iz apelantkiwinih VIII. Zaklju~ak navoda i dokumenata predo~enih Ustavnom sudu, mogu da se sumiraju na sqede}i na~in. 31. Ustavni sud zaklju~uje da nema povrede prava na 6. Op{tinski sud je Rje{ewem broj P-307/04 od 11. juna 2004. pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i godine, koje je potvr|eno Rje{ewem Kantonalnog suda broj ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije jer se apelantica `ali na G`-1160/04 od 29. oktobra 2004. godine, odbio apelantkiwin pogre{no utvr|eno ~injeni~no stanje i pogre{no tuma~enje i tu`beni zahtjev kojim je tra`ila da se utvrdi smetawe posjeda primjenu materijalnog prava u postupku koji je okon~an koje je navodno izvr{io tu`eni, na nekretninama ozna~enim pobijanim rje{enjem, a Ustavni sud nije ustvrdio utemeljenost kao u osporenim rje{ewima. U obrazlo`ewu prvostepenog apelanti~inih navoda, niti postojanje drugih elemenata koji bi rje{ewa je navedeno da je tu`beni zahtjev neosnovan jer je ukazivali da je postupak bio nepravi~an. Nema ni povrede tu`eni na sopstvenom zemqi{tu izgradio gra|evinski apelanti~inog prava na imovinu iz ~lanka II/3.(k) Ustava Bosne i objekat, a sud pru`a za{titu u postupku smetawa posjeda Hercegovine i ~lanka 1. Protokola 1 uz Europsku konvenciju, jer posqedwem stawu posjeda. Daqe se navodi da sud nije ovla{}en je tu`eni prijeporne gra|evinske radove radio na vlastitom u da postupku smetawa posjeda nalo`i ru{ewe bespravno zemlji{tu, na kojem apelantica nema konstituirano relevantno izgra|enog gra|evinskog objekta, a o ru{ewu gra|evinskog imovinsko pravo u smislu ~lanka 1. Protokola broj 1 uz Europsku objekta koji je izgra|en bez odobrewa nadle`nog organa mo`e konvenciju. da odlu~i organ koji je nadle`an za izdavawe odobrewa za 32. Na temelju ~lanka 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, gra|ewe, u posebnom postupku, a ne u postupku smetawa posjeda. Ustavni je sud jednoglasno odlu~io kao u dispozitivu ove odluke. U obrazlo`ewu drugostepenog rje{ewa se navodi da je 33. Prema ~lanku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke prvostepeni sud pravilno zakqu~io da u radwama tu`enog nema Ustavnog suda su kona~ne i obvezuju}e. elemenata protivpravnog uznemiravawa apelantkiwinog Predsjednik posjeda, pa je pravilnom primjenom materijalnog prava odbijen Ustavnog suda apelantkiwin tu`beni zahtjev. Kantonalni sud u obrazlo`ewu isti~e da apelantkiwin navod da joj je izgradwom stambenog Bosne i Hercegovine objekta tu`eni oduzeo pravo na nesmetan pogled nije mogao da Mato Tadi}, v. r. uti~e na dono{ewe druga~ije odluke u ovoj pravnoj stvari zato {to bi apelantkiwa, kao susjed tu`enog, mogla tu`bom eventualno da zahtijeva da se susjedu (tu`enom) zabrani podizawe sprata samo kada bi sama stekla pravo negativne Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudija, u slu`nosti, koje bi se sastojalo u zabrani susjedu da podi`e predmetu broj AP 1092/04, rje{avaju}i apelaciju Dijane Zovko sprat objekta i time spre~ava wen vidik. na osnovu ~lana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lana 59 1 Odluka je objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 14/06. Broj 26 – Strana 2682 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Ponedjeljak, 29.5.2006. lice koje fakti~ki koristi nekretninu drugog lica u obimu IV. Apelacija koji odgovara sadr`aju te slu`nosti. Posjed prava a) Navodi iz apelacije kori{}ewa tehni~kih usluga (elektri~na energija, voda, 7. Apelantkiwa se `ali da su joj navedenim sudskim plin, telefonska linija i sl.) ima lice koje te usluge rje{ewima povrije|ena ustavna prava na pravi~no su|ewe i neposredno fakti~ki koristi ili to ~ini preko drugog lica. Vi{e lica mogu da imaju posjed iste stvari ili prava pravo na imovinu iz ~lana II/3e) i k) Ustava Bosne i (suposjed). Hercegovine, ~lana 6 Evropske konvencije o za{titi qudskih ^lan 80 prava i osnovnih sloboda (u daqwem tekstu: Evropska Posjednik ima pravo na za{titu od protivpravnog konvencija) i ~lana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. uznemiravawa ili oduzimawa posjeda (smetawa posjeda). Apelantkiwa navodi da je kqu~na ~iwenica u stavu oba suda da ^lan 82 ~in tu`enog ne predstavqa smetawe posjeda, te u tuma~ewu suda Posjednik ima pravo da zahtjeva sudsku za{titu od da u parnici zbog smetawa posjeda sud ne mo`e da nalo`i da se smetawa posjeda u roku od 30 dana od dana saznawa za smetawe i sru{i bespravno sagra|eni objekat. Apelantkiwa navodi da u~inioca, a najkasnije u roku od jedne godine od dana nastalog ovo tuma~ewe vrije|a wena osnovna qudska prava na pravi~no smetawa (spor zbog smetawa posjeda). saslu{awe u gra|anskim stvarima i posqedi~no pravo na ^lan 83 imovinu, jer apelantkiwina imovina zbog promijewenih Sud pru`a za{titu prema posqedwem stawu posjeda i okolnosti vrijedi mnogo mawe nego prije {to je tu`eni nastalom smetawu, pri ~emu nisu od uticaja pravo na posjed, poduzeo bespravnu gradwu. pravna osnova posjeda i savjesnost posjednika. I posjednik b) Odgovori na apelaciju koji je posjed stekao silom, potajno ili zloupotrebom 8. U odgovoru na apelaciju, koji je Ustavnom sudu dostavio povjerewa, ima pravo na za{titu od smetawa posjeda, sem Kantonalni sud, isti~e se da u sudskom postupku shodno ocjeni prema licu od kog je na takav na~in do{ao do posjeda, ako od tog suda nisu povrije|eni principi pravi~nog su|ewa iz ~lana nastalog smetawa nisu protekli rokovi iz ~lana 82 ovog 6 stav 1 Evropske konvencije, ravnopravnost stranaka, niti zakona. dono{ewe odluke u razumnom roku u javnom postupku, jer je ^lan 86 predmet koji je dat u rad sudiji izvjestiocu 12. oktobra 2004. Nezavisno od spora zbog smetawa posjeda ovla{}eno lice godine izvije}an 29. oktobra 2004. godine i sa izra|enom ima pravo zahtijevati sudsku za{titu posjeda po osnovu odlukom predat na otpremu 18. novembra 2004. godine. Sud prava na posjed". smatra neosnovanim navedene apelantkiwine prigovore, o 13. U Zakonu o parni~nom postupku ("Slu`bene novine ~emu je dao razloge u svojoj odluci. Apelantkiwa i u apelaciji Federacije BiH", broj 53/03) relevantna odredba glasi: ponavqa iste prigovore koje je isticala i protiv prvostepenog "^lan 425 rje{ewa i svi ovi navodi su bili predmet razmatrawa u 14. Raspravqawe o tu`bi zbog smetawa posjeda }e se postupku odlu~ivawa o apelantkiwinoj `albi izre~enoj ograni~iti samo na raspravqawe i dokazivawe ~iwenica protiv prvostepenog rje{ewa, te su odbijeni kao neosnovani. posqedweg stawa posjeda i nastalog smetawa. Iskqu~eno je Tako|e se navodi da ne stoje ni navodi apelacije da je osporenim raspravqawe o pravu na posjed, o pravnom osnovu, savjesnosti rje{ewima povrije|eno apelantkiwino pravo na imovinu, ~iju ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu za{titu bi apelantkiwa eventualno mogla da tra`i na osnovu {tete". ~lana 49 Zakona o svojinsko-pravnim odnosima, o ~emu u VI. Dopustivost parnici zbog smetawa posjeda nije moglo da se raspravqa. Svoje pravno shvatawe iz osporenog rje{ewa drugostepeni sud je 15. U skladu sa ~lanom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, donio pravilnim, logi~kim i jezi~kim tuma~ewem Zakona o Ustavni sud tako|e ima apelacionu nadle`nost u pitawima svojinsko-pravnim odnosima. Imaju}i u vidu sve navedene koja su sadr`ana u ovom ustavu, kada ona postanu predmet spora razloge, Kantonalni sud predla`e da se apelacija kao zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini. neosnovana odbije s obzirom da nisu povrije|ena 16. U skladu sa ~lanom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, apelantkiwina ustavna prava na pravi~no su|ewe niti na Ustavni sud mo`e da razmatra apelaciju samo ako su protiv imovinu. presude, odnosno odluke koja se wome osporava iscrpqeni svi 9. Op{tinski sud u odgovoru na apelaciju isti~e da su efektivni pravni lijekovi mogu}i po zakonu i ako se podnese u navodi iz apelacije neosnovani, o ~emu je dao op{irne razloge roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio u obrazlo`ewu Rje{ewa broj P-307/04 od 11. juna 2004. godine, odluku o posqedwem efektivnom pravnom lijeku koji je ocjewuju}i da je apelantkiwin zahtjev za utvr|ivawe smetawa koristio. posjeda u odnosu na tu`enog neosnovan. U postupku dono{ewa 17. U konkretnom slu~aju, predmet osporavawa apelacijom navedene odluke sud je strankama omogu}io da predla`u i je Rje{ewe Kantonalnog suda broj G`-1160/04 od 29. oktobra sprovode sve predlo`ene dokaze, te sve sprovedene dokaze 2004. godine, protiv kog nema drugih efektivnih pravnih procijenio i detaqno obrazlo`io u svojoj odluci, pozivaju}i lijekova mogu}ih po zakonu. Apelacija Ustavnom sudu je se na zakonske propise na kojim je takva odluka zasnovana. Ove podnesena 14. decembra 2004. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je razloge u cjelini je prihvatio i Kantonalni sud, pa slijedi da propisano ~lanom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda. Na kraju, nije bilo povrede apelantkiwinih ustavnih prava i na osnovu apelacija ispuwava i uslove iz ~lana 16 st. 2 i 4 Pravila navedenog predla`e da se apelacija odbije kao neosnovana Ustavnog suda, jer nije o~igledno (prima facie) neosnovana, 10. I tu`eni isti~e da su sudske odluke ispravne i niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kog apelacija zakonite, te da se u konkretnom slu~aju radi o nezadovoqstvu nije dopustiva. stranke koja nije uspjela u postupku, a da u postupku okon~anom 18. Imaju}i u vidu odredbe ~lana VI/3b) Ustava Bosne i osporenim rje{ewem Kantonalnog suda nije do{lo do povrede Hercegovine, ~lana 16 st. 1, 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, apelantkiwinih ustavnih prava. Daqe tu`eni podsje}a na stav Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispuwava uslove Ustavnog suda da je nadle`nost Ustavnog suda u apelacionim u pogledu dopustivosti. postupcima ograni~ena na pitawa sadr`ana u Ustavu i da se VII. Meritum Ustavni sud ne bavi utvr|ivawem ~iweni~nog stawa i preispitivawem tuma~ewa i na~ina na koji su primijenili 19. Apelantkiwa se `ali da su u postupku koji je okon~an pravo redovni sudovi, sem u slu~ajevima povrede ustavnih osporenim rje{ewem Kantonalnog suda povrije|ena wena prava, {to u konkretnom predmetu nije slu~aj. ustava prava na pravi~no su|ewe iz ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 Evropske konvencije, te pravo na V. Relevantni propisi imovinu iz ~lana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1 11. U Zakonu o svojinsko-pravnim odnosima ("Slu`bene Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. novine Federacije BiH", broj 6/98) relevantne odredbe glase: a) Pravo na pravi~no su|ewe "^lan 75 20. ^lan II/3 Ustava Bosne i Hercegovine, u relevantnom 12. Posjed stvari ima svako lice koje neposredno vr{i dijelu, glasi fakti~ku vlast na stvari (neposredni posjed). Posjed stvari ima i lice koje fakti~ku vlast na stvari vr{i preko drugog "Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine u`ivaju lica kom je, na osnovu pravnog posla, dalo stvar u neposredan qudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog ~lana, a ona posjed (posredan posjed). Posjed prava stvarne slu`nosti ima obuhvataju: Ponedjeljak, 29.5.2006. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 26 – Strana 2683 op{tim interesom ili da bi obezbijedila naplatu poreza ili (...) drugih doprinosa ili kazni". e) Pravo na pravi~no saslu{awe u gra|anskim i krivi~nim stvarima i druga prava u vezi sa krivi~nim postupkom. 27. ^lan 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju k) Pravo na imovinu". obuhvata tri razli~ita pravila. Prvo, koje je izra`eno u prvoj re~enici 1 stava i koje je op{te prirode, izra`ava princip ^lan 6 stav 1 Evropske konvencije, u relevantnom dijelu, mirnog u`ivawa imovine. Drugo pravilo, u drugoj re~enici glasi: istog stava, odnosi se na li{avawe imovine i podvrgava ga "1. Prilikom utvr|ivawa gra|anskih prava i obaveza ili izvjesnim uslovima. Tre}e pravilo, sadr`ano u stavu 2 ovog osnovanosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv wega, ~lana, dozvoqava da dr`ave potpisnice imaju pravo, izme|u svako ima pravo na pravi~no su|ewe i javnu raspravu u razumnom ostalog, da kontroli{u kori{}ewe imovine u skladu sa roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom op{tim interesom. Ova tri pravila nisu razli~ita, u smislu ustanovqenim sudom. [...]" da nisu povezana: drugo i tre}e pravilo se odnose na pojedine 21. U konkretnom slu~aju postupak okon~an osporenom slu~ajeve mije{awa u pravo na mirno u`ivawe imovine i treba presudom je parnica zbog smetawa posjeda, {to spada u da budu tuma~ena u svjetlu op{teg principa izra`enog u prvom kategoriju gra|anskih prava, te je ~lan 6 stav 1 Evropske pravilu (vidi Evropski sud za qudska prava, Sporrong i konvencije primjenqiv u ovom slu~aju. Lönnorth protiv [vedske, presuda od 23. septembra 1982. 22. Ustavni sud podsje}a da se pravi~nost postupka ocjewuje godine, serija A broj 52, stav 61). na osnovu postupka kao cjeline (vidi Evropski sud za qudska prava, Barbera, Messeque i Jabardo protiv [panije, presuda 28. Pojam "imovina" podrazumijeva {irok spektar od 6. decembra 1988. godine, serija A, broj 146, stav 68 i Odluku svojinskih interesa koji predstavqaju ekonomsku vrijednost Ustavnog suda broj U 63/01 od 27. juna 2003. godine, objavqenu u (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 14/00 od 4. aprila 2001. godine, "Slu`benom glasniku BiH", broj 38/03). objavqena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 33/01). Tako|e, ~lan 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju {titi samo 23. Ustavni sud napomiwe da nije nadle`an da vr{i postoje}u imovinu, ali ne ukqu~uje prava ili o~ekivawa na provjeru utvr|enih ~iwenica i na~ina na koji su ni`estepeni sticawe imovine u budu}nosti npr. kroz nasqedstvo (vidi sudovi protuma~ili pozitivno-pravne propise, sem ukoliko Ustavni sud, Odluka broj U 12/01 od 25. februara 2002. godine, odluke ni`ih sudova kr{e ustavna prava. To }e biti slu~aj kada objavqena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 20/02). odluka redovnog suda ne ukqu~uje ili pogre{no primjewuje ustavno pravo, kad je primjena pozitivno-pravnih propisa bila 29. U konkretnom predmetu Ustavni sud zapa`a da su o~igledno proizvoqna, kad je relevantni zakon sam po sebi nadle`ni organi utvrdili da je apelantkiwin tu`beni zahtjev neustavan ili kada je do{lo do povrede osnovnih procesnih neosnovan jer je apelant izgradio sporni objekat na sopstvenoj prava, kao {to su pravi~an postupak, pristup sudu, efikasan zemqi, na kojoj apelantkiwa nema konstituisano nikakvo pravni lijek i drugi slu~ajevi (vidi Ustavni sud, Odluka broj U imovinsko pravo, ukqu~uju}i i pravo negativne slu`nosti na 29/02 od 27. juna 2003. godine, objavqena u "Slu`benom glasniku osnovu koje bi mogla da zahtijeva zabranu nastavka gradwe zbog BiH", broj 31/03). zaklawawa vidika. Stoga, Ustavni sud zakqu~uje da se u 24. Ustavni sud konstatuje, ocjewuju}i postupak okon~an konkretnom predmetu ne radi o imovini na kojoj apelantkiwa osporenim rje{ewem u cjelini, da je apelantkiwa imala pravo ima konstituisano relevantno imovinsko pravo, u smislu pristupa sudovima pune jurisdikcije u toku cjelokupnog ~lana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. postupka i u dvije sudske instance. Ni u jednoj fazi postupka 30. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zakqu~uje da u apelantkiwi nije onemogu}ena su{tinska ravnopravnost u konkretnom slu~aju nije bilo kr{ewa prava na imovinu iz izno{ewu argumenata, dokaza i ~iwenica. Redovni sudovi su ~lana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1 Protokola sve sprovedene dokaze procijenili i detaqno obrazlo`ili u broj 1 uz Evropsku konvenciju. svojim odlukama, pozivaju}i se na zakonske propise na kojim su takve odluke zasnovane. Redovni sudovi su utvrdili da je VIII. Zakqu~ak tu`eni gradio na svojoj zemqi, te da je apelantkiwin tu`beni 31. Ustavni sud zakqu~uje da nema povrede prava na zahtjev u odnosu na tu`enog neosnovan, jer tu`eni svojim pravi~no su|ewe iz ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i postupkom nije izvr{io smetawe apelantkiwinog posjeda. ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije jer se apelantkiwa `ali na Daqe je utvr|eno da je tu`beni zahtjev apelantkiwe neosnovan pogre{no utvr|eno ~iweni~no stawe i pogre{no tuma~ewe i jer sud nije nadle`an u postupku smetawa posjeda da nalo`i primjenu materijalnog prava u postupku koji je okon~an ru{ewe bespravno izgra|enog gra|evinskog objekta, niti da osporavanim rje{ewem, a Ustavni sud nije utvrdio da su zabrani budu}u gradwu na spornom objektu tu`enog. Kako je apelantkiwini navodi osnovani, niti da postoje drugi me|u strankama nesporno da je betonski stub, koji je bio elementi koji bi ukazivali da je postupak bio nepravi~an. izgra|en u produ`etku spornog objekta poru{en i da nije Nema ni povrede apelantkiwinog prava na imovinu iz ~lana ponovo gra|en, apelantkiwin tu`beni zahtjev je neosnovan i u II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1 Protokola 1 uz tom dijelu. Evropsku konvenciju, jer tu`eni je sporne gra|evinske radove 25. Ocjewuju}i pravi~nost postupka u cjelini u radio na sopstvenom zemqi{tu, na kom apelantkiwa nema konkretnom slu~aju, Ustavni sud isti~e da su redovni sudovi konstituisano relevantno imovinsko pravo u smislu ~lana 1 primijenili odre|ene zakonske odredbe u predmetu, a sudske Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. odluke navode sve potrebne razloge na kojima su zasnovane. 32. Na osnovu ~lana 61 st. 1 i 3 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud smatra da sudovi nisu zloupotrijebili Ustavni sud je jednoglasno odlu~io kao u dispozitivu ove pozitivno-pravne odredbe na kojima se zasniva odluka, te da odluke. Ustavni sud nije nadle`an da taj aspekat preispituje, sve dok se radi o tuma~ewu navedenih odredbi. Sudski postupci nisu 33. Shodno ~lanu VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke trajali predugo da bi moglo da se smatra da je naru{en princip Ustavnog suda su kona~ne i obavezuju}e. "razumnosti roka" kao elementa prava na pravi~no su|ewe iz ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije, pa slijedi da u postupku Predsjednik koji je okon~an osporenim rje{ewem nije povrije|eno Ustavnog suda apelantkiwino ustavno pravo na pravi~an postupak iz ~lana Bosne i Hercegovine II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske Mato Tadi}, s. r. konvencije. b) Pravo na imovinu Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudija, u 26. ^lan 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju glasi: sastavu: predsjednik Mato Tadi}, potpredsjednici Miodrag "Svako fizi~ko ili pravno lice ima pravo na neometano Simovi} i Hatid`a Had`iosmanovi}, sudije Valerija Gali} i Jovo u`ivawe svoje imovine. Niko ne mo`e biti li{en svoje Rosi}, na sjednici odr`anoj 13. septembra 2005. godine, imovine osim u javnom interesu i pod uslovima predvi|enim rje{avaju}i apelaciju Seada Halilovi}a, u predmetu broj AP zakonom i op{tim na~elima me|unarodnog prava. 1126/04, na osnovu ~lana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Prethodne odredbe, me|utim, ni na koji na~in ne uti~u na ~lana 16. stav 4. ta~ka 7. i ~lana 59. stav 2. alineja 1. Pravila pravo dr`ave da primjewuje takve zakone koje smatra Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik BiH", broj 60/05), donio je potrebnim da bi nadzirala kori{}ewe imovine u skladu s Broj 26 – Strana 2684 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Ponedjeljak, 29.5.2006. 1 ovlasti, Ustavni sud smatra da ne treba analizirati razloge koji su ODLUKU O DOPUSTIVOSTI potakli apelanta na podno{enje apelacije, niti ima obavezu u vezi Odbacuje se kao nedopu{tena apelacija Seada Halilovi}a s tim, jer su mogu}e pobude razli~ite. Zadatak Ustavnog suda nije podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici broj da se meritorno bavi apelacijama kojima je zloupotrijebljeno G`-450/04 od 20. oktobra 2004. godine zbog zloupotrebe prava pravo na njihovo podno{enje, stvaraju}i time nepotreban posao na podno{enje apelacije. koji je inkompatibilan sa njegovom stvarnom funkcijom (vidi, Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku BiH", "Slu`benim mutatis mutandis, odluka o dopustivosti biv{e Evropske komisije novinama Federacije BiH", "Slu`benom glasniku Republike za ljudska prava u predmetu M. protiv Ujedinjenog Kraljevstva, Srpske" i u "Slu`benom glasniku Br~ko Distrikta Bosne i aplikacija broj 13284/87, od 15. oktobra 1987. godine). Hercegovine". 9. U skladu sa navedenim, a imaju}i u vidu odredbu ~lana 16. stav 4. ta~ka 7. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj }e se OBRAZLO@ENJE apelacija odbaciti kao nedopu{tena ukoliko je zloupotrijebljeno 1. Sead Halilovi} (u daljnjem tekstu: apelant) iz Visokog, pravo na podno{enje apelacije, Ustavni sud je odlu~io kao u kojega zastupa Zahid Had`i}, advokat iz Visokog, podnio je 24. dispozitivu ove odluke. decembra 2004. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i 10. U skladu sa ~lanom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude odluke Ustavnog suda su kona~ne i obavezuju}e. Kantonalnog suda u Visokom (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj G`-450/04 od 20. oktobra 2004. godine. Predsjednik 2. Apelant u apelaciji navodi da je njegova porodi~na ku}a u Ustavnog suda selu Lije{eva, op}ina Visoko, o{te}ena zbog miniranja terena za Bosne i Hercegovine potrebe Javnog preduze}a "Aerodrom Visoko" iz Visokog (u Mato Tadi}, s. r. daljnjem tekstu: "Aerodrom Visoko"). 3. Op}inski sud u Visokom je Presudom broj P-644/00 od 8. januara 2004. godine, postupaju}i po apelantovoj tu`bi radi naknade {tete protiv Op}ine Visoko i "Aerodroma Visoko", Ustavni je sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudaca, u utvrdio da su tu`eni du`ni solidarno apelantu, kao tu`iocu, sastavu: predsjednik Mato Tadi}, dopredsjednici Miodrag isplatiti na ime naknade {tete iznos od 9.303,22 KM sa Simovi} i Hatid`a Had`iosmanovi}, suci Valerija Gali} i Jovo zakonskom zateznom kamatom od dana dono{enja presude do Rosi}, na sjednici odr`anoj 13. rujna 2005. godine, rje{avaju}i isplate, kao i naknaditi tro{kove postupka u iznosu od 1.896,40 apelaciju Seada Halilovi}a, u predmetu broj AP 1126/04, na KM, sve u roku od 30 dana pod prijetnjom izvr{enja. temelju ~lanka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lanka 16. 4. Protiv navedene presude `alila se Op}ina Visoko. stavak 4. to~ka 7. i ~lanka 59. stavak 2. alineja 1. Pravila Rje{avaju}i `albu Kantonalni sud donio je Presudu broj Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik BiH", G`-450/04 od 20. oktobra 2004. godine kojom je `albu uva`io i broj 60/05), donio prvostepenu presudu preina~io tako {to se apelantov tu`beni zahtjev u odnosu na Op}inu odbija. Prema pravomo}noj presudi, ODLUKU O DOPUSTIVOSTI2 "Aerodrom Visoko", kao drugotu`eni, du`an je apelantu isplatiti Odbacuje se kao nedopu{tena apelacija Seada Halilovi}a utvr|enu naknadu za nastalu {tetu. podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici broj 5. Apelant pobija navedenu presudu Kantonalnog suda, G`-450/04 od 20. listopada 2004. godine zbog zlouporabe prava tvrde}i da mu je povrije|eno pravo na imovinu iz ~lana II/3.k) na podno{enje apelacije. Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1. Protokola broj 1 uz Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku BiH", "Slu`benim Evropsku konvenciju za za{titu ljudskih prava i osnovnih novinama Federacije BiH", "Slu`benom glasniku Republike sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Srpske" i u "Slu`benom glasniku Br~ko Distrikta Bosne i 6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je po{ao Hercegovine". od odredaba ~lana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 16. stav 4. ta~ka 7. Pravila Ustavnog suda. OBRAZLO@ENJE ^lan VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: 1. Sead Halilovi} (u daljnjem tekstu: apelant) iz Visokog, "Ustavni sud, tako|er, ima apelacionu nadle`nost u kojega zastupa Zahid Had`i}, odvjetnik iz Visokog, je podnio 24. pitanjima koja su sadr`ana u ovom ustavu kada ona postanu prosinca 2004. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Hercegovini." Kantonalnog suda u Visokom (u daljnjem tekstu: Kantonalni ^lan 16. stav 4. ta~ka 7. Pravila Ustavnog suda glasi: sud) broj G`-450/04 od 20. listopada 2004. godine. "Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljede}ih 2. Apelant u apelaciji navodi da je njegova obiteljska ku}a u slu~ajeva: selu Lije{eva, op}ina Visoko, o{te}ena zbog miniranja terena za (...) potrebe Javnog poduze}a "Aerodrom Visoko" iz Visokog (u daljnjem tekstu: "Aerodrom Visoko"). 7. apelant je zloupotrijebio pravo na podno{enje apelacije;" 3. Op}inski je sud u Visokom Presudom broj P-644/00 od 8. 7. U konkretnom slu~aju Ustavni sud primje}uje da je apelant sije~nja 2004. godine, postupaju}i po apelantovoj tu`bi radi podnio apelaciju protiv presude drugostepenog suda kojom je naknade {tete protiv Op}ine Visoko i "Aerodroma Visoko", preina~ena prvostepena presuda i za utvr|enu {tetu progla{en ustvrdio da su tu`eni du`ni solidarno apelantu, kao tu`itelju, odgovornim drugotu`eni, "Aerodrom Visoko". Dakle, apelantov isplatiti na ime naknade {tete iznos od 9.303,22 KM sa je tu`beni zahtjev protiv drugotu`enog uspio ~ime je stekao zakonskom zateznom kamatom od dana dono{enja presude do pravnu osnovu da zahtijeva da mu naknada za nastalu {tetu bude isplate, kao i naknaditi tro{kove postupka u iznosu od 1.896,40 ispla}ena. Apelant smatra da je i Op}ina Visoko trebalo da bude KM, sve u roku od 30 dana pod prijetnjom izvr{enja. progla{ena odgovornom za {tetu kao solidarni du`nik. Iz takvog apelantovog pona{anja nedvojbeno proizlazi da apelant nije 4. Protiv navedene se presude `alila Op}ina Visoko. preduzeo procesna ovla{tenja, kao {to je ulaganje apelacije Rje{avaju}i priziv Kantonalni je sud donio Presudu broj Ustavnom sudu na odluku kojom je u provedenom sudskom G`-450/04 od 20. listopada 2004. godine kojom je priziv uva`io i postupku utvr|en iznos naknade za nastalu {tetu i utvr|ena prvostupanjsku presudu preina~io tako {to se apelantov tu`beni obaveza {tetnika da tu {tetu apelantu naknadi, sa ciljem za{tite zahtjev u odnosu na Op}inu odbija. Prema pravomo}noj presudi, svojih prava, jer je za{titu tih prava ve} ostvario putem osporenih "Aerodrom Visoko", kao drugotu`eni, je du`an apelantu isplatiti sudskih odluka. Prema tome, apelant ne snosi posljedice u smislu utvr|enu naknadu za nastalu {tetu. ~lana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, na koji se 5. Apelant pobija navedenu presudu Kantonalnog suda, poziva, iz ~ega proizlazi da je bez stvarnog razloga ulo`io tvrde}i da mu je povrije|eno pravo na imovinu iz ~lanka II/3.(k) apelaciju Ustavnom sudu. Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 1. Protokola broj 1 uz 8. U ovakvom slu~aju, kada apelacija nije usmjerena na Europsku konvenciju za za{titu ljudskih prava i temeljnih za{titu ustavnih prava, nego predstavlja zloupotrebu procesnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). 1 2 Odluka je objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 17/06. Odluka je objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 17/06. Ponedjeljak, 29.5.2006. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 26 – Strana 2685 glasniku Republike Srpske" i u "Slu`benom glasniku Br~ko 6. Prigodom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni je sud Distrikta Bosne i Hercegovine". po{ao od odredaba ~lanka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 16. stavak 4. to~ka 7. Pravila Ustavnog suda. OBRAZLO@EWE ^lanak VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: 1. Sead Halilovi} (u daqwem tekstu: apelant) iz Visokog, "Ustavni sud, tako|er, ima apelacijsku nadle`nost u kog zastupa Zahid Haxi}, advokat iz Visokog, podnio je 24. pitanjima koja su sadr`ana u ovom ustavu kada ona postanu decembra 2004. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovine (u daqwem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Hercegovini." Kantonalnog suda u Visokom (u daqwem tekstu: Kantonalni ^lanak 16. stavak 4. to~ka 7. Pravila Ustavnog suda glasi: sud) broj G`-450/04 od 20. oktobra 2004. godine. "Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljede}ih 2. Apelant u apelaciji navodi da je wegova porodi~na ku}a u slu~ajeva: selu Lije{eva, op{tina Visoko, o{te}ena zbog minirawa terena za potrebe Javnog preduze}a "Aerodrom Visoko" iz (...) Visokog (u daqwem tekstu: "Aerodrom Visoko"). 7. apelant je zlouporabio pravo na podno{enje apelacije;" 3. Op{tinski sud u Visokom je Presudom broj P-644/00 od 8. 7. U konkretnom slu~aju Ustavni sud primje}uje da je apelant januara 2004. godine, postupaju}i po apelantovoj tu`bi radi podnio apelaciju protiv presude drugostupanjskog suda kojom je naknade {tete protiv Op{tine Visoko i "Aerodroma Visoko", preina~ena prvostupanjska presuda i za utvr|enu {tetu progla{en utvrdio da su tu`eni du`ni solidarno apelantu, kao tu`iocu, odgovornim drugotu`eni, "Aerodrom Visoko". Dakle, apelantov isplatiti na ime naknade {tete iznos od 9.303,22 KM sa je tu`beni zahtjev protiv drugotu`enog uspio ~ime je stekao zakonskom zateznom kamatom od dana dono{ewa presude do pravni temelj da zahtijeva da mu naknada za nastalu {tetu bude isplate, kao i naknaditi tro{kove postupka u iznosu od ispla}ena. Apelant smatra da je i Op}ina Visoko trebala biti 1.896,40 KM, sve u roku od 30 dana pod prijetwom izvr{ewa. progla{ena odgovornom za {tetu kao solidarni du`nik. Iz takvog 4. Protiv navedene presude `alila se Op{tina Visoko. apelantovog pona{anja nedvojbeno proizlazi da apelant nije Rje{avaju}i `albu Kantonalni sud donio je Presudu broj poduzeo procesne ovlasti, kao {to je ulaganje apelacije G`-450/04 od 20. oktobra 2004. godine kojom je `albu uva`io i Ustavnom sudu na odluku kojom je u provedenom sudskom prvostepenu presudu preina~io tako {to se apelantov tu`beni postupku ustvr|en iznos naknade za nastalu {tetu i ustvr|ena zahtjev u odnosu na Op{tinu odbija. Prema pravosna`noj obveza {tetnika da tu {tetu apelantu naknadi, sa ciljem za{tite presudi, "Aerodrom Visoko", kao drugotu`eni, du`an je da svojih prava, jer je za{titu tih prava ve} ostvario putem pobijanih apelantu isplati utvr|enu nadoknadu za nastalu {tetu. sudskih odluka. Prema tomu, apelant ne snosi posljedice u smislu 5. Apelant osporava navedenu presudu Kantonalnog suda, ~lanka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, na koji se tvrde}i da mu je povrije|eno pravo na imovinu iz ~lana II/3k) poziva, iz ~ega proizlazi da je bez stvarnog razloga ulo`io Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1 Protokola broj 1 uz apelaciju Ustavnom sudu. Evropsku konvenciju za za{titu qudskih prava i osnovnih 8. U ovakvom slu~aju, kada apelacija nije usmjerena na sloboda (u daqwem tekstu: Evropska konvencija). za{titu ustavnih prava, nego predstavlja zlouporabu procesnih 6. Pri ispitivawu dopustivosti apelacije Ustavni sud je ovlasti, Ustavni sud smatra da ne treba analizirati razloge koji su potakli apelanta na podno{enje apelacije, niti ima obvezu u svezi po{ao od odredbi ~lana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i toga, jer su mogu}e pobude razli~ite. Zadatak Ustavnog suda nije ~lana 16 stav 4 ta~ka 7 Pravila Ustavnog suda. da se meritorno bavi apelacijama kojima je zlouporabljeno pravo ^lan VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: na njihovo podno{enje, stvaraju}i time nepotreban posao koji je "Ustavni sud ima i apelacionu nadle`nost nad pitawima inkompatibilan sa njegovom stvarnom funkcijom (vidi, mutatis po ovom Ustavu, koja proisti~u iz presude svakog suda u Bosni mutandis, odluka o dopustivosti biv{ega Europskoga i Hercegovini." povjerenstva za ljudska prava u predmetu M. protiv Ujedinjenog ^lan 16 stav 4 ta~ka 7 Pravila Ustavnog suda glasi: Kraljevstva, aplikacija broj 13284/87, od 15. listopada 1987. "Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sqede}ih godine). slu~ajeva: 9. Sukladno navedenom, a imaju}i u vidu odredbu ~lanka 16. (...) stavak 4. to~ka 7. Pravila Ustavnog suda prema kojoj }e se 7. apelant je zloupotrijebio pravo na podno{ewe apelacija odbaciti kao nedopu{tena ukoliko je zlouporabljeno apelacije". pravo na podno{enje apelacije, Ustavni je sud odlu~io kao u 7. U konkretnom slu~aju Ustavni sud primje}uje da je dispozitivu ove odluke. apelant podnio apelaciju protiv presude drugostepenog suda 10. Sukladno ~lanku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, kojom je preina~ena prvostepena presuda i za utvr|enu {tetu odluke Ustavnog su suda kona~ne i obvezuju}e. progla{en odgovornim drugotu`eni, "Aerodrom Visoko". Dakle, apelantov je tu`beni zahtjev protiv drugotu`enog Predsjednik uspio ~ime je stekao pravnu osnovu da zahtijeva da mu nadoknada Ustavnog suda za nastalu {tetu bude ispla}ena. Apelant smatra da je i Bosne i Hercegovine Op{tina Visoko trebalo da bude progla{ena odgovornom za Mato Tadi}, v. r. {tetu kao solidarni du`nik. Iz takvog apelantovog pona{awa nesumwivo proizilazi da apelant nije preduzeo procesna ovla{}ewa, kao {to je ulagawe apelacije Ustavnom sudu na odluku kojom je u provedenom sudskom postupku utvr|en iznos Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudija, u nadoknade za nastalu {tetu i utvr|ena obaveza {tetnika da tu sastavu: predsjednik Mato Tadi}, potpredsjednici Miodrag {tetu apelantu nadoknadi, sa ciqem da za{titi svoja prava, jer Simovi} i Hatixa Haxiosmanovi}, sudije Valerija Gali} i je za{titu tih prava ve} ostvario osporenim sudskim odlukama. Jovo Rosi}, na sjednici odr`anoj 13. septembra 2005. godine, Shodno tome, apelant ne snosi posqedice u smislu ~lana 1 rje{avaju}i apelaciju Seada Halilovi}a, u predmetu broj AP Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, na koji se poziva, iz 1126/04, na osnovu ~lana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~ega proizilazi da je bez stvarnog razloga ulo`io apelaciju ~lana 16 stav 4 ta~ka 7 i ~lana 59 stav 2 alineja 1 Pravila Ustavnom sudu. Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik BiH", 8. U ovakvom slu~aju, kada apelacija nije usmjerena na broj 60/05), donio je za{titu ustavnih prava, nego predstavqa zloupotrebu procesnih ovla{}ewa, Ustavni sud smatra da ne treba da ODLUKU O DOPUSTIVOSTI1 analizira razloge koji su potakli apelanta da podnese apelaciju, niti ima obavezu u vezi s tim, jer su mogu}e pobude Odbacuje se kao nedopu{tena apelacija Seada Halilovi}a razli~ite. Zadatak Ustavnog suda nije da se meritorno bavi podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici broj apelacijama kojima je zloupotrijebqeno pravo na wihovo G`-450/04 od 20. oktobra 2004. godine zbog zloupotrebe prava na podno{ewe, stvaraju}i time nepotreban posao koji je podno{ewe apelacije. inkompatibilan sa wegovom stvarnom funkcijom (vidi, mutatis Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku BiH", "Slu`benim novinama Federacije BiH", "Slu`benom mutandis, odluka o dopustivosti biv{e Evropske komisije za 1 Odluka je objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 17/06. Broj 26 – Strana 2686 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Ponedjeljak, 29.5.2006. qudska prava u predmetu M. protiv Ujediwenog Kraqevstva, drugostepenog organa Fonda PIO broj 1058040254 od 5. marta aplikacija broj 13284/87, od 15. oktobra 1987. godine). 2003. godine, u postupku ponovnog utvr|ivanja penzije prema 9. U skladu sa navedenim, a imaju}i u vidu odredbu ~lana 16 ~lanu 188. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju stav 4 ta~ka 7 Pravila Ustavnog suda, shodno kojoj }e se ("Slu`beni glasnik Republike Srpske" br. 32/00, 40/00, 37/01, apelacija odbaciti kao nedopu{tena ukoliko je 32/02, 40/02 i 47/02), apelantu je utvr|en penzijski osnov u visini zloupotrijebqeno pravo na podno{ewe apelacije, Ustavni sud od 268,56 KM u periodu od 1. januara 1970. godine do 1978. je odlu~io kao u dispozitivu ove odluke. godine, te odre|eni iznosi invalidske penzije od 52,90% u 2002. 10. U skladu sa ~lanom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, godini, od 52,70% u 2003. godini i 52,50% u 2004. godini i dalje. odluke Ustavnog suda su kona~ne i obavezuju}e. 8. Presudom Okru`nog suda broj U-49/04 od 18. oktobra 2004. godine odbijena je apelantova tu`ba protiv navedenog Predsjednik kona~nog upravnog rje{enja drugostepenog organa Fonda PIO. Ustavnog suda U obrazlo`enju ove presude je, izme|u ostalog, navedeno kako Bosne i Hercegovine se u tu`bi isti~e da nisu pravilno primijenjene odredbe ~l. 105. i Mato Tadi}, s. r. 188. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju. Me|utim, prema ocjeni tog suda, organi tu`eneg pravilno su postupali kada su primijenili odredbu iz ~lana 188. navedenog zakona, te kada Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudija, u su, prema ~l. 48.-58. istog zakona, utvrdili da penzijski osnov predmetu broj AP 1080/04, rje{avaju}i apelaciju Ratka Div~i}a, predstavlja prosje~an iznos netopla}e osiguranika od 1. januara na osnovu ~lana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lana 59. 1970. godine do dana ostvarivanja prava na penziju. Pri tome stav 2. alineja 2. i ~lana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i navode odredbu ~lana 52. navedenog zakona u kojoj je propisano Hercegovine ("Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine" broj da, ako ovim zakonom nije druga~ije odre|eno, pla}a, odnosno 60/05), u sastavu: osnovica osiguranja iz godine u kojoj osiguranik stje~e pravo na Mato Tadi}, predsjednik penziju, ne uzima se za utvr|ivanje penzijskog osnova. Dakle, Miodrag Simovi}, potpredsjednik apelantove tvrdnje da nije pravilno odre|en penzijski osnov, te da Hatid`a Had`iosmanovi}, potpredsjednica su pogre{no primijenjene odredbe ~l. 105. i 188. Zakona o Valerija Gali}, sutkinja penzijskom i invalidskom osiguranju nisu osnovane. Jovo Rosi}, sudija na sjednici odr`anoj 17. novembra 2005. godine, donio je IV. Apelacija 1 a) Navodi iz apelacije ODLUKU O MERITUMU 9. Apelant smatra da je Fond PIO Republike Srpske bio Odbija se kao neosnovana apelacija Ratka Div~i}a du`an, zbog promjene valute, samo da izvr{i "sravnjenje" podnesena protiv Presude Okru`nog suda u Isto~nom Sarajevu vrijednosti valute prilikom ostvarivanja prava, bez ukidanja broj U-49/04 od 18. oktobra 2004. godine. prava na za{titni dodatak i ne diraju}i penzijski osnov. U Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku Bosne i pobijanoj presudi sud je pogre{no prihvatio tvrdnju Fonda PIO u Hercegovine", "Slu`benim novinama Federacije Bosne i pogledu utvr|ivanja penzijskog osnova. Apelant smatra da se ne Hercegovine", "Slu`benom glasniku Republike Srpske" i u mo`e retroaktivno mijenjati ve} ste~eno pravo umanjivanjem "Slu`benom glasniku Br~ko Distrikta Bosne i Hercegovine". osnovice za obra~un penzije. Sud je pogre{no primijenio pravo OBRAZLO@ENJE tako {to je prilikom utvr|ivanja osnovice izostavio 1979. godinu, te je tako povrijedio zakon na apelantovu {tetu. I. Uvod 1. Ratko Div~i} (u daljnjem tekstu: apelant) iz Isto~nog b) Odgovor na apelaciju Sarajeva, koga zastupa Rajko P. Bojat, advokat iz Isto~nog 10. U odgovoru na apelaciju Okru`ni sud je naveo kako Sarajeva, podnio je 6. decembra 2004. godine Ustavnom sudu smatra da je u osporenoj presudi pravilno utvr|eno ~injeni~no Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju stanje i pravilno primijenjen zakon, pa predla`e da se apelacija protiv Presude Okru`nog suda u Isto~nom Sarajevu (u daljnjem odbaci. tekstu: Okru`ni sud) broj U-49/04 od 18. oktobra 2004. godine. 11. Drugostepeni organ Fonda PIO u odgovoru na apelaciju II. Postupak pred Ustavnim sudom naveo je da su navodi iz apelacije neosnovani, te predlo`io da se apelacija odbije. 2. Na osnovu ~lana 21. st. 1. i 2. tada va`e}eg Poslovnika Ustavnog suda, od Okru`nog suda i Fonda za penzijsko i V. Relevantni propisi invalidsko osiguranje Republike Srpske, Odjeljenje za 12. Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju ("Slu`beni rje{avanje o pravima iz PIO u drugom stepenu u Banjoj Luci (u glasnik Republike Srpske" br. 32/00. 40/00, 37/01, 32/02, 40/02 i daljnjem tekstu: drugostepeni organ Fonda PIO), zatra`eno je 15. 47/02) februara 2005. godine da dostave odgovore na apelaciju. "^lan 45. u relevantnom dijelu glasi: 3. Okru`ni sud je odgovor na apelaciju dostavio 18. februara Prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja prema ovom 2005. godine, a drugostepeni organ Fonda PIO 7. marta 2005. zakonu su: godine. 1) za slu~aj starosti-starosna penzija; 4. Na osnovu ~lana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, 2) za slu~aj invalidnosti-invalidska penzija; [...] odgovori na apelaciju dostavljeni su apelantu 20. oktobra 2005. ^lan 48. godine. Penzijski osnov za odre|ivanje starosne i invalidske penzije III. ^injeni~no stanje predstavlja prosje~an iznos netopla}e osiguranika, odnosno neto 5. ^injenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i osnovica osiguranja, po~ev{i od 1. januara 1970. godine do dokumenata predo~enih Ustavnom sudu mogu se sumirati na dana ostvarivanja prava s tim {to se za odre|ivanje penzijskog sljede}i na~in. osnova ne uzimaju pla}e, niti osnovice osiguranja iz 1992. i 6. Rje{enjem Zajednice penzijskog i invalidskog osiguranja 1993. godine. Bosne i Hercegovine, Filijala Sarajevo, broj 1058040254 od 21. ^lan 52. februara 1980. godine apelantu, u`ivaocu invalidske penzije u Ako ovim zakonom nije druga~ije odre|eno, pla}a, odnosno iznosu od 2.351,25 dinara, odre|en je za{titni dodatak u iznosu osnovica osiguranja iz godine u kojoj osiguranik stje~e pravo na od 210,75 dinara, po~ev{i od 4. augusta 1979. godine, tako da od penziju ne uzima se za utvr|ivanje penzijskog osnova. ovog dana penzija i za{titni dodatak iznose ukupno 2.562,00 ^lan 105. u relevantnom dijelu glasi: dinara mjese~no. Od 1. januara 1980. godine apelantu pripada Invalidska penzija u slu~aju invalidnosti prouzrokovane penzija od 2.351,25 dinara, a za{titni dodatak od 436,00 dinara, bole{}u ili povredom na radu odre|uje se u odgovaraju}em odnosno ukupno 2.787,25 dinara. procentu od penzijskog osnova utvr|enog u smislu ~l. 48.-58. 7. Rje{enjem Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje ovog zakona, zavisno od du`ine penzijskog sta`a, spola Republike Srpske, Filijala u Isto~nom Sarajevu (u daljnjem tekstu: prvostepeni organ Fonda PIO), broj 1058040254 od 1. osiguranika i kalendarske godine u kojoj se ostvaruje pravo na oktobra 2002. godine, koje je potvr|eno Rje{enjem penziju. [...] 1 Odluka je objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 20/06. Ponedjeljak, 29.5.2006. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 26 – Strana 2687 treba ponovno odre|ivati, nego samo prera~unati u va`e}u ^lan 188. valutu-konvertibilnu marku. Penzije ostvarene prema propisima koji su va`ili do dana 22. S druge strane, organi uprave i sud su donijeli stav da sve stupanja na snagu ovog zakona odredit }e se u skladu sa penzije ostvarene prema propisima koji su va`ili do dana odredbama ovog zakona." stupanja na snagu ovog zakona treba da se odrede u skladu sa VI. Dopustivost odredbama va`e}eg zakona, dalje, da visina penzije zavisi od 13. U skladu sa ~lanom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, ostvarenih pla}a osiguranika koje se uzimaju za obra~un Ustavni sud, tako|er, ima apelacionu nadle`nost u pitanjima koja penzijskog osnova i du`ine penzijskog sta`a, a da se pla}a, su sadr`ana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog odnosno osnovica osiguranja iz godine u kojoj osiguranik stje~e presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. pravo na penziju ne uzima za utvr|ivanje penzijskog osnova. 14. U skladu sa ~lanom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, 23. Ustavni sud nije nadle`an da vr{i provjeru utvr|enih Ustavni sud mo`e razmatrati apelaciju samo ako su protiv ~injenica i na~ina na koji su redovni sudovi protuma~ili i presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi primijenili pozitivno-pravne propise osim ukoliko odluke tih djelotvorni pravni lijekovi mogu}i prema zakonu i ako se sudova kr{e ustavna prava. To }e biti slu~aj kada odluke redovnih podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije sudova ne uklju~uju ili pogre{no primjenjuju ustavno pravo, kad primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je primjena pozitivno-pravnih propisa bila o~igledno je koristio. proizvoljna, kad je relevantni zakon sam po sebi neustavan ili 15. U konkretnom slu~aju predmet osporavanja apelacijom kada je do{lo do povrede osnovnih procesnih prava, kao {to su je Presuda Okru`nog suda broj U-49/04 od 18. oktobra 2004. pravo na pravi~an postupak, pravo na pristup sudu, pravo na godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova djelotvoran pravni lijek i sl. (vidi Odluku Ustavnog suda broj U mogu}ih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelant je 29/02 od 27. juna 2003. godine, objavljenu u "Slu`benom primio 25. oktobra 2004. godine a apelacija je podnesena 6. glasniku Bosne i Hercegovine" broj 31/03). decembra 2004. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano 24. U konkretnom slu~aju za Ustavni sud nema sumnje da se, ~lanom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Kona~no, apelacija prema odredbama ~lana 188. Zakona o penzijskom i invalidskom ispunjava i uvjete iz ~lana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer osiguranju ("Slu`beni glasnik Republike Srpske" br. 32/00, nije o~igledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi 40/00, 37/01, 32/02, 40/02 i 47/02), sve penzije ostvarene prema formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva. propisima koji su va`ili do dana stupanja na snagu ovog zakona 16. Imaju}i u vidu odredbe ~lana VI/3.b) Ustava Bosne i moraju odrediti u skladu sa odredbama ovog zakona. Na~in Hercegovine, ~lana 16. st. 1., 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, njihovog odre|ivanja u apelantovom slu~aju propisan je Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u odredbama ~l. 48.-58. navedenog zakona. Prema ovim pogledu dopustivosti. odredbama, visina penzije zavisi samo od ostvarenih pla}a osiguranika koje se uzimaju za obra~un penzijskog osnova i VII. Meritum du`ine penzijskog sta`a, a pla}a, odnosno osnovica osiguranja iz 17. Iz apelacije proizlazi da apelant pobija navedenu presudu godine u kojoj osiguranik stje~e pravo na penziju, ne uzima se za tvrde}i da je tom presudom povrije|eno njegovo pravo iz ~lana utvr|ivanje penzijskog osnova, a druge okolnosti nisu bitne i ne II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske utje~u na visinu penzije (~l. 48.-58.). Zbog toga, Ustavni sud konvencije za za{titu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u smatra da nisu arbitrarno primijenjene odredbe materijalnog daljnjem tekstu: Evropska konvencija). prava, niti da postoje drugi elementi koji bi ukazivali da je 18. ^lan II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: postupak bio nepravi~an, a nadle`ni organi/sud su uzeli u obzir "Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine u`ivaju ljudska sve apelantove navode koji bi mogli biti zna~ajni za visinu prava i slobode iz stava 2. ovog ~lana, {to uklju~uje: penzije, te pru`ili precizne razloge na osnovu kojih se zasnivaju (...) njihove osporene odluke i razloge na osnovu kojih su e) Pravo na pravi~no saslu{anje u gra|anskim i krivi~nim primijenjeni zakonski propisi. stvarima i druga prava u vezi sa krivi~nim postupkom." 25. Prema navedenom, Ustavni sud zaklju~uje da nema kr{enja apelantovog ustavnog prava na pravi~no su|enje iz ~lana 19. ^lan 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske glasi: konvencije. "1.Prilikom utvr|ivanja gra|anskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv njega, svako ima VIII. Zaklju~ak pravo na pravi~no su|enje i javnu raspravu u razumnom roku 26. Ustavni sud zaklju~uje da nema povrede prava na pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i [...]" ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer se apelant `ali na 20. U konkretnom slu~aju postoji spor o sadr`aju pogre{nu primjenu materijalnog prava u upravnom i sudskom apelantovog prava na penziju. U vezi s tim apelantovo pravo da postupku, a Ustavni sud nije utvrdio da postoje drugi elementi dobije svoju penziju treba posmatrati kao "gra|ansko pravo" u koji bi ukazivali da je postupak bio nepravi~an. smislu ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije, koji je stoga 27. Na osnovu ~lana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, primjenjiv u konkretnom slu~aju (vidi, Evropski sud za ljudska Ustavni sud je odlu~io kao u dispozitivu ove odluke. prava, Paccione protiv Italije, presuda od 27. aprila 1995. 28. Prema ~lanu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke godine, serija A, broj A-315, stav 15. i dalje, i Lombardo protiv Ustavnog suda su kona~ne i obavezuju}e. Italije, presuda od 26. novembra 1992. godine, serija A, broj 249, Predsjednik stav 16.). Ustavni sud napominje da dr`ava ima obavezu da Ustavnog suda apelantu prizna pravo na penziju ako je ispunio sve zakonske Bosne i Hercegovine uvjete. U izvr{avanju ove obaveze dr`ava se slu`i svojim diskrecionim ovlastima. Dalje, ova obaveza mora biti izvr{ena u Mato Tadi}, s. r. skladu sa zakonskim propisima, koji su primjenjivi na apelantov slu~aj (vidi, mutatis mutandis, Odluku Ustavnog suda U 65/01 od 25. jula 2003. godine, ta~ka 45., objavljenu u "Slu`benom Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudaca, u glasniku Bosne i Hercegovine" broj 38/03). To uklju~uje predmetu broj AP 1080/04, rje{avaju}i apelaciju Ratka Div~i}a, obavezu nadle`nog organa/suda da uzme u obzir sve apelantove na temelju ~lanka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lanka navode koji bi mogli biti zna~ajni za visinu penzije, kao i da pru`i 59. stavak 2. alineja 2. i ~lanka 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog precizne razloge na osnovu kojih se zasniva presuda, te razloge suda Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik Bosne i na osnovu kojih su primijenjeni zakonski propisi (vidi, Evropski Hercegovine" broj 60/05), u sastavu: sud za ljudska prava, Hadjianastassiou protiv Gr~ke, presuda od Mato Tadi}, predsjednik 16. decembra 1992. godine, serija A, broj 252, stav 33.). Miodrag Simovi}, dopredsjednik 21. Apelant smatra da mu je pravo na pravi~no su|enje Hatid`a Had`iosmanovi}, dopredsjednica prekr{eno time {to su organi uprave i sud pogre{no tuma~ili materijalno pravo u osporenim rje{enjima i presudi. Tako|er, Valerija Gali}, sutkinja Jovo Rosi}, sudac apelant smatra da se ~lan 188. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju treba tuma~iti na taj na~in da penzije ne na sjednici odr`anoj 17. studenog 2005. godine, donio je Broj 26 – Strana 2688 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Ponedjeljak, 29.5.2006. 1 primijenjene odredbe ~l. 105. i 188. Zakona o mirovinskom i ODLUKU O MERITUMU invalidskom osiguranju nisu utemeljene. Odbija se kao neutemeljena apelacija Ratka Div~i}a IV. Apelacija podnesena protiv Presude Okru`nog suda u Isto~nom Sarajevu broj U-49/04 od 18. listopada 2004. godine. a) Navodi iz apelacije Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku Bosne i 9. Apelant smatra da je Fond MIO Republike Srpske bio Hercegovine", "Slu`benim novinama Federacije Bosne i du`an, zbog promjene valute, samo izvr{iti "sravnjenje" Hercegovine", "Slu`benom glasniku Republike Srpske" i u vrijednosti valute prigodom ostvarivanja prava, bez ukidanja "Slu`benom glasniku Br~ko Distrikta Bosne i Hercegovine". prava na za{titni dodatak i ne diraju}i mirovinski osnov. U pobijanoj je presudi sud pogre{no prihvatio tvrdnju Fonda MIO OBRAZLO@ENJE glede ustvr|ivanja mirovinskog osnova. Apelant smatra da se ne I. Uvod mo`e retroaktivno mijenjati ve} ste~eno pravo umanjivanjem osnovice za obra~un mirovine. Sud je pogre{no primijenio pravo 1. Ratko Div~i} (u daljnjem tekstu: apelant) iz Isto~nog tako {to je prigodom ustvr|ivanja osnovice izostavio 1979. Sarajeva, kojega zastupa Rajko P. Bojat, odvjetnik iz Isto~nog godinu, te je tako povrijedio zakon na apelantovu {tetu. Sarajeva, je podnio 6. prosinca 2004. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju b) Odgovor na apelaciju protiv Presude Okru`nog suda u Isto~nom Sarajevu (u daljnjem 10. U odgovoru na apelaciju Okru`ni sud je naveo kako tekstu: Okru`ni sud) broj U-49/04 od 18. listopada 2004. godine. smatra da je u pobijanoj presudi pravilno ustvr|eno ~injeni~no II. Postupak pred Ustavnim sudom stanje i pravilno primijenjen zakon, pa predla`e da se apelacija odbaci. 2. Na temelju ~lanka 21. st. 1. i 2. tada va`e}eg Poslovnika 11. Drugostupanjsko tijelo Fonda MIO u odgovoru na Ustavnog suda, od Okru`nog suda i Fonda za mirovinsko i apelaciju je navelo da su navodi iz apelacije neutemeljeni, te invalidsko osiguranje Republike Srpske, Odjel za rje{avanje o predlo`io da se apelacija odbije. pravima iz MIO u drugom stupnju u Banjaluci (u daljnjem tekstu: drugostupanjsko tijelo Fonda MIO), je zatra`eno 15. velja~e V. Relevantni propisi 2005. godine da dostave odgovore na apelaciju. 12. Zakon o mirovinskom i invalidskom osiguranju 3. Okru`ni sud je odgovor na apelaciju dostavio 18. velja~e ("Slu`beni glasnik Republike Srpske" br. 32/00. 40/00, 37/01, 2005. godine, a drugostupanjsko tijelo Fonda MIO 7. o`ujka 32/02, 40/02 i 47/02) 2005. godine. ^lanak 45. u relevantnom dijelu glasi: 4. Na temelju ~lanka 26. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, "Prava iz mirovinskog i invalidskog osiguranja prema ovome odgovori na apelaciju su dostavljeni apelantu 20. listopada 2005. zakonu su: godine. 1) za slu~aj starosti-starosna mirovina; III. ^injeni~no stanje 2) za slu~aj invalidnosti-invalidska mirovina; [...] ^lanak 48. 5. ^injenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i Mirovinski osnov za odre|ivanje starosne i invalidske dokumenata predo~enih Ustavnom sudu mogu se sumirati na mirovine predstavlja prosje~an iznos neto-pla}e osiguranika, sljede}i na~in. odnosno neto osnovica osiguranja, po~ev{i od 1. sije~nja 1970. 6. Rje{enjem Zajednice mirovinskog i invalidskog godine do dana ostvarivanja prava s tim {to se za odre|ivanje osiguranja Bosne i Hercegovine, Filijala Sarajevo, broj 1058040254 od 21. velja~e 1980. godine apelantu, u`ivatelju mirovinskog osnova ne uzimaju pla}e, niti osnovice osiguranja iz invalidske mirovine u iznosu od 2.351,25 dinara, je odre|en 1992. i 1993. godine. za{titni dodatak u iznosu od 210,75 dinara, po~ev{i od 4. ^lanak 52. kolovoza 1979. godine, tako da od ovog dana mirovina i za{titni Ako ovim zakonom nije druga~ije odre|eno, pla}a, odnosno dodatak iznose ukupno 2.562,00 dinara mjese~no. Od 1. sije~nja osnovica osiguranja iz godine u kojoj osiguranik stje~e pravo na 1980. godine apelantu pripada mirovina od 2.351,25 dinara, a mirovinu se ne uzima za ustvr|ivanje mirovinskog osnova. za{titni dodatak od 436,00 dinara, odnosno ukupno 2.787,25 ^lanak 105. u relevantnom dijelu glasi: dinara. Invalidska mirovina u slu~aju invalidnosti prouzro~ene 7. Rje{enjem Fonda za mirovinsko i invalidsko osiguranje bole{}u ili povredom na radu se odre|uje u odgovaraju}em Republike Srpske, Filijala u Isto~nom Sarajevu (u daljnjem postotku od mirovinskog osnova ustvr|enog u smislu ~l. 48.-58. tekstu: prvostupanjsko tijelo Fonda MIO), broj 1058040254 od ovog zakona, ovisno o duljini mirovinskog sta`a, spola 1. listopada 2002. godine, koje je potvr|eno Rje{enjem osiguranika i kalendarske godine u kojoj se ostvaruje pravo na drugostupanjskoga tijela Fonda MIO broj 1058040254 od 5. mirovinu. [...] o`ujka 2003. godine, u postupku ponovnog ustvr|ivanja ^lanak 188. mirovine prema ~lanku 188. Zakona o mirovinskom i Mirovine ostvarene prema propisima koji su va`ili do dana invalidskom osiguranju ("Slu`beni glasnik Republike Srpske" stupanja na snagu ovog zakona }e se odrediti sukladno br. 32/00, 40/00, 37/01, 32/02, 40/02 i 47/02), apelantu je odredbama ovog zakona." ustvr|en mirovinski osnov u visini od 268,56 KM u razdoblju od VI. Dopustivost 1. sije~nja 1970. godine do 1978. godine, te odre|eni iznosi invalidske mirovine od 52,90% u 2002. godini, od 52,70% u 13. Sukladno ~lanku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, 2003. godini i 52,50% u 2004. godini i dalje. Ustavni sud, tako|er, ima apelacijsku nadle`nost u pitanjima koja su sadr`ana u ovom ustavu kada ona postanu predmetom 8. Presudom Okru`nog suda broj U-49/04 od 18. listopada spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. 2004. godine je odbijena apelantova tu`ba protiv navedenog 14. Sukladno ~lanku 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, kona~nog upravnog rje{enja drugostupanjskoga tijela Fonda Ustavni sud mo`e razmatrati apelaciju samo ako su protiv MIO. U obrazlo`enju ove presude, izme|u ostalog, je navedeno presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi kako se u tu`bi isti~e da nisu pravilno primijenjene odredbe ~l. u~inkoviti pravni lijekovi mogu}i prema zakonu i ako se podnese 105. i 188. Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju. u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio Me|utim, prema ocjeni tog suda, tijela tu`enog su pravilno odluku o posljednjem u~inkovitom pravnom lijeku kojeg je postupala kada su primijenila odredbu iz ~lanka 188. navedenog koristio. zakona, te kada su, prema ~l. 48.-58. istog zakona, ustvrdila da mirovinski osnov predstavlja prosje~an iznos neto-pla}e 15. U konkretnom je slu~aju predmet pobijanja apelacijom osiguranika od 1. sije~nja 1970. godine do dana ostvarivanja Presuda Okru`nog suda broj U-49/04 od 18. listopada 2004. prava na mirovinu. Pri tomu navode odredbu ~lanka 52. godine protiv koje nema drugih u~inkovitih pravnih lijekova navedenog zakona u kojoj je propisano da, ako ovim zakonom mogu}ih prema zakonu. Potom, pobijanu je presudu apelant nije druga~ije odre|eno, pla}a, odnosno osnovica osiguranja iz primio 25. listopada 2004. godine a apelacija je podnesena 6. godine u kojoj osiguranik stje~e pravo na mirovinu, se ne uzima prosinca 2004. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano za ustvr|ivanje mirovinskog osnova. Dakle, apelantove tvrdnje ~lankom 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda. Kona~no, apelacija da nije pravilno odre|en mirovinski osnov, te da su pogre{no ispunjava i uvjete iz ~lanka 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, 1 Odluka je objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 20/06. Ponedjeljak, 29.5.2006. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 26 – Strana 2689 24. U konkretnom slu~aju za Ustavni sud nema dvojbe da se, jer nije bjelodano (prima facie) neutemeljena, niti postoji neki prema odredbama ~lanka 188. Zakona o mirovinskom i drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva. invalidskom osiguranju ("Slu`beni glasnik Republike Srpske" 16. Imaju}i u vidu odredbe ~lanka VI/3.(b) Ustava Bosne i br. 32/00, 40/00, 37/01, 32/02, 40/02 i 47/02), sve mirovine Hercegovine, ~lanka 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, ostvarene prema propisima koji su va`ili do dana stupanja na Ustavni sud je ustvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete snagu ovog zakona moraju odrediti sukladno odredbama ovog glede dopustivosti. zakona. Na~in njihovog odre|ivanja u apelantovom slu~aju je VII. Meritum propisan odredbama ~l. 48.-58. navedenog zakona. Prema ovim 17. Iz apelacije proizlazi da apelant pobija navedenu presudu odredbama, visina mirovine ovisi samo o ostvarenim pla}ama tvrde}i da je tom presudom povrije|eno njegovo pravo iz ~lanka osiguranika koje se uzimaju za obra~un mirovinskog osnova i II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. duljine mirovinskog sta`a, a pla}a, odnosno osnovica osiguranja Europske konvencije za za{titu ljudskih prava i temeljnih iz godine u kojoj osiguranik stje~e pravo na mirovinu, ne uzima sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). se za ustvr|ivanje mirovinskog osnova, a druge okolnosti nisu 18. ^lanak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: bitne i ne utje~u na visinu mirovine (~l. 48.-58.). Zbog toga, "Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine u`ivaju ljudska Ustavni sud smatra da nisu arbitrarno primijenjene odredbe prava i slobode iz stavka 2. ovog ~lanka, {to uklju~uje: materijalnog prava, niti da postoje drugi elementi koji bi (...) ukazivali da je postupak bio nepravi~an, a nadle`na tijela /sud su (e) Pravo na pravi~no saslu{anje u gra|anskim i kaznenim uzela u obzir sve apelantove navode koji bi mogli biti zna~ajni za stvarima i druga prava u svezi kaznenog postupka." visinu mirovine, te pru`ili precizne razloge na osnovi kojih se 19. ^lanak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom temelje njihove pobijane odluke i razloge na temelju kojih su dijelu glasi: primijenjeni zakonski propisi. "1.Prigodom ustvr|ivanja gra|anskih prava i obveza ili 25. Prema navedenom, Ustavni sud zaklju~uje da nema kr{enja apelantovog ustavnog prava na pravi~no su|enje iz utemeljenosti bilo kakve kaznene optu`be protiv njega, svatko ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. ima pravo na pravi~no su|enje i javnu raspravu u razumnom Europske konvencije. roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. [...]" VIII. Zaklju~ak 20. U konkretnom slu~aju postoji spor o sadr`aju 26. Ustavni sud zaklju~uje da nema povrede prava na apelantovog prava na mirovinu. U svezi toga apelantovo pravo pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i da dobije svoju mirovinu treba promatrati kao "gra|ansko pravo" ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije, jer se apelant `ali na u smislu ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije, koji je stoga pogre{nu primjenu materijalnog prava u upravnom i sudskom primjenjiv u konkretnom slu~aju (vidi, Europski sud za ljudska postupku, a Ustavni sud nije ustvrdio postojanje drugih prava, Paccione protiv Italije, presuda od 27. travnja 1995. elemenata koji bi ukazivali da je postupak bio nepravi~an. godine, serija A, broj A-315, stavak 15. i dalje, i Lombardo protiv 27. Na temelju ~lanka 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Italije, presuda od 26. studenog 1992. godine, serija A, broj 249, Ustavni sud je odlu~io kao u dispozitivu ove odluke. stavak 16). Ustavni sud napominje da dr`ava ima obvezu 28. Prema ~lanku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke apelantu priznati pravo na mirovinu ako je ispunio sve zakonske Ustavnog suda su kona~ne i obvezuju}e. uvjete. U izvr{avanju ove obveze dr`ava se slu`i svojim diskrecijskim ovlastima. Dalje, ova obveza mora biti izvr{ena Predsjednik sukladno zakonskim propisima, koji su primjenjivi na apelantov Ustavnog suda slu~aj (vidi, mutatis mutandis, Odluku Ustavnog suda U 65/01 od Bosne i Hercegovine 25. srpnja 2003. godine, to~ka 45, objavljenu u "Slu`benom Mato Tadi}, v. r. glasniku Bosne i Hercegovine" broj 38/03). To uklju~uje obvezu nadle`nog tijela/suda da uzme u obzir sve apelantove navode koji bi mogli biti zna~ajni za visinu mirovine, kao i da pru`i precizne razloge na osnovi kojih se temelji presuda, te razloge na osnovi Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudija, u kojih su primijenjeni zakonski propisi (vidi, Europski sud za predmetu broj AP 1080/04, rje{avaju}i apelaciju Ratka ljudska prava, Hadjianastassiou protiv Gr~ke, presuda od 16. Div~i}a, na osnovu ~lana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, prosinca 1992. godine, serija A, broj 252, stavak 33). ~lana 59 stav 2 alineja 2 i ~lana 61 st. 1 i 3 Pravila Ustavnog 21. Apelant smatra da mu je pravo na pravi~no su|enje suda Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik Bosne i prekr{eno time {to su tijela uprave i sud pogre{no tuma~ili Hercegovine" broj 60/05), u sastavu: materijalno pravo u pobijanim rje{enjima i presudi. Tako|er, Mato Tadi}, predsjednik apelant smatra da se ~lanak 188. Zakona o mirovinskom i Miodrag Simovi}, potpredsjednik invalidskom osiguranju treba tuma~iti na taj na~in da mirovine ne Hatixa Haxiosmanovi}, potpredsjednik treba ponovno odre|ivati, nego samo prera~unati u va`e}u Valerija Gali}, sudija valutu-konvertibilnu marku. Jovo Rosi}, sudija 22. S druge strane, tijela uprave i sud imaju stajali{te da se sve na sjednici odr`anoj 17. novembra 2005. godine, donio je mirovine ostvarene prema propisima koji su va`ili do dana stupanja na snagu ovog zakona trebaju odrediti sukladno ODLUKU O MERITUMU1 odredbama va`e}eg zakona, dalje, da visina mirovine ovisi o ostvarenim pla}ama osiguranika koje se uzimaju za obra~un Odbija se kao neosnovana apelacija Ratka Div~i}a mirovinskog osnova i duljine mirovinskog sta`a, a da se pla}a, podnesena protiv Presude Okru`nog suda u Isto~nom Sarajevu odnosno osnovica osiguranja iz godine u kojoj osiguranik stje~e broj U-49/04 od 18. oktobra 2004. godine. pravo na mirovinu ne uzima za ustvr|ivanje mirovinskog Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku Bosne i osnova. Hercegovine", "Slu`benim novinama Federacije Bosne i 23. Ustavni sud nije nadle`an vr{iti provjeru ustvr|enih Hercegovine", "Slu`benom glasniku Republike Srpske" i u ~injenica i na~ina na koji su redoviti sudovi protuma~ili i "Slu`benom glasniku Br~ko Distrikta Bosne i Hercegovine". primijenili pozitivno-pravne propise osim ukoliko odluke tih OBRAZLO@EWE sudova kr{e ustavna prava. To }e biti slu~aj kada odluke redovitih sudova ne uklju~uju ili pogre{no primjenjuju ustavno pravo, kad I. Uvod je primjena pozitivno-pravnih propisa bila bjelodano proizvoljna, kad je relevantni zakon sam po sebi neustavan ili 1. Ratko Div~i} (u daqwem tekstu: apelant) iz Isto~nog kada je do{lo do povrede temeljnih procesnih prava, kao {to su Sarajeva, koga zastupa Rajko P. Bojat, advokat iz Isto~nog pravo na pravi~an postupak, pravo na pristup sudu, pravo na Sarajeva, podnio je 6. decembra 2004. godine Ustavnom sudu u~inkovit pravni lijek i sl. (vidi Odluku Ustavnog suda broj U Bosne i Hercegovine (u daqwem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Presude Okru`nog suda u Isto~nom Sarajevu (u daqwem 29/02 od 27. lipnja 2003. godine, objavljenu u "Slu`benom tekstu: Okru`ni sud) broj U-49/04 od 18. oktobra 2004. godine. glasniku Bosne i Hercegovine" broj 31/03). 1 Odluka je objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 20/06. Broj 26 – Strana 2690 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Ponedjeljak, 29.5.2006. 11. Drugostepeni organ Fonda PIO u odgovoru na apelaciju II. Postupak pred Ustavnim sudom naveo je da su navodi iz apelacije neosnovani, te predlo`io da 2. Na osnovu ~lana 21 st. 1 i 2 tada va`e}eg Poslovnika se apelacija odbije. Ustavnog suda, od Okru`nog suda i Fonda za penziono i V. Relevantni propisi invalidsko osigurawe Republike Srpske, Odjeqewe za rje{avawe o pravima iz PIO u drugom stepenu u Bawoj Luci (u 12. Zakon o penzionom i invalidskom osigurawu daqwem tekstu: drugostepeni organ Fonda PIO), zatra`eno je ("Slu`beni glasnik Republike Srpske" br. 32/00. 40/00, 37/01, 15. februara 2005. godine da dostave odgovore na apelaciju. 32/02, 40/02 i 47/02) 3. Okru`ni sud je odgovor na apelaciju dostavio 18. "^lan 45 u relevantnom dijelu glasi: februara 2005. godine, a drugostepeni organ Fonda PIO 7. Prava iz penzionog i invalidskog osigurawa prema ovom marta 2005. godine. zakonu su: 1) za slu~aj starosti-starosna penzija; 4. Na osnovu ~lana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju dostavqeni su apelantu 20. oktobra 2005. 2) za slu~aj invalidnosti-invalidska penzija; [...] godine. ^lan 48 Penzioni osnov za odre|ivawe starosne i invalidske III. ^iweni~no stawe penzije predstavqa prosje~an iznos neto plate osiguranika, 5. ^iwenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih odnosno neto osnovica osigurawa, po~ev od 1. januara 1970. navoda i dokumenata predo~enih Ustavnom sudu mogu da se godine do dana ostvarivawa prava s tim {to se za odre|ivawe sumiraju na sqede}i na~in. penzionog osnova ne uzimaju plate, niti osnovice osigurawa iz 1992. i 1993. godine. 6. Rje{ewem Zajednice penzionog i invalidskog osigurawa ^lan 52 Bosne i Hercegovine, Filijala Sarajevo, broj 1058040254 od 21. Ako ovim zakonom nije druga~ije odre|eno, plata, odnosno februara 1980. godine apelantu, u`ivaocu invalidske penzije u osnovica osigurawa iz godine u kojoj osiguranik sti~e pravo iznosu od 2.351,25 dinara, odre|en je za{titni dodatak u iznosu na penziju ne uzima se za utvr|ivawe penzionog osnova. od 210,75 dinara, po~ev od 4. avgusta 1979. godine, tako da od ovog dana penzija i za{titni dodatak iznose ukupno 2.562,00 dinara ^lan 105 u relevantnom dijelu glasi: mjese~no. Od 1. januara 1980. godine apelantu pripada penzija od Invalidska penzija u slu~aju invalidnosti prouzrokovane 2.351,25 dinara, a za{titni dodatak od 436,00 dinara, odnosno bole{}u ili povredom na radu odre|uje se u odgovaraju}em ukupno 2.787,25 dinara. procentu od penzionog osnova utvr|enog u smislu ~l. 48-58 ovog zakona, zavisno od du`ine penzionog sta`a, pola 7. Rje{ewem Fonda za penziono i invalidsko osigurawe osiguranika i kalendarske godine u kojoj se ostvaruje pravo na Republike Srpske, Filijala u Isto~nom Sarajevu (u daqwem tekstu: prvostepeni organ Fonda PIO), broj 1058040254 od 1. penziju. [...] oktobra 2002. godine, koje je potvr|eno Rje{ewem ^lan 188 drugostepenog organa Fonda PIO broj 1058040254 od 5. marta Penzije ostvarene prema propisima koji su va`ili do dana 2003. godine, u postupku ponovnog utvr|ivawa penzije prema stupawa na snagu ovog zakona odredi}e se u skladu sa odredbama ~lanu 188 Zakona o penzionom i invalidskom osigurawu ovog zakona." ("Slu`beni glasnik Republike Srpske" br. 32/00, 40/00, 37/01, VI. Dopustivost 32/02, 40/02 i 47/02), apelantu je utvr|en penzioni osnov u 13. U skladu sa ~lanom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, visini od 268,56 KM u periodu od 1. januara 1970. godine do 1978. Ustavni sud, tako|e, ima apelacionu nadle`nost u pitawima godine, te odre|eni iznosi invalidske penzije od 52,90% u 2002. koja su sadr`ana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora godini, od 52,70% u 2003. godini i 52,50% u 2004. godini i daqe. zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini. 8. Presudom Okru`nog suda broj U-49/04 od 18. oktobra 2004. 14. U skladu sa ~lanom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, godine odbijena je apelantova tu`ba protiv navedenog Ustavni sud mo`e da razmatra apelaciju samo ako su protiv kona~nog upravnog rje{ewa drugostepenog organa Fonda PIO. presude, odnosno odluke koja se wome osporava, iscrpqeni svi U obrazlo`ewu ove presude je, izme|u ostalog, navedeno kako se djelotvorni pravni lijekovi mogu}i prema zakonu i ako se u tu`bi isti~e da nisu pravilno primijewene odredbe ~l. 105 i podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije 188 Zakona o penzionom i invalidskom osigurawu. Me|utim, primio odluku o posqedwem djelotvornom pravnom lijeku kog prema ocjeni tog suda, organi tu`eneg pravilno su postupali je koristio. kada su primijenili odredbu iz ~lana 188 navedenog zakona, te 15. U konkretnom slu~aju predmet osporavawa apelacijom kada su, prema ~l. 48-58 istog zakona, utvrdili da penzioni je Presuda Okru`nog suda broj U-49/04 od 18. oktobra 2004. osnov predstavqa prosje~an iznos neto plate osiguranika od 1. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova januara 1970. godine do dana ostvarivawa prava na penziju. Pri mogu}ih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelant je tome navode odredbu ~lana 52 navedenog zakona u kojoj je primio 25. oktobra 2004. godine a apelacija je podnesena 6. propisano da, ako ovim zakonom nije druga~ije odre|eno, plata, decembra 2004. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano odnosno osnovica osigurawa iz godine u kojoj osiguranik sti~e ~lanom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda. Na kraju, apelacija pravo na penziju, ne uzima se za utvr|ivawe penzionog osnova. ispuwava i uslove iz ~lana 16 st. 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, Dakle, apelantove tvrdwe da nije pravilno odre|en penzioni osnov, te da su pogre{no primijewene odredbe ~l. 105 i 188 jer nije o~igledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki Zakona o penzionom i invalidskom osigurawu nisu zasnovane. drugi formalni razlog zbog kog apelacija nije dopustiva. 16. Imaju}i u vidu odredbe ~lana VI/3b) Ustava Bosne i IV. Apelacija Hercegovine, ~lana 16 st. 1, 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispuwava uslove a) Navodi iz apelacije u pogledu dopustivosti. 9. Apelant smatra da je Fond PIO Republike Srpske bio du`an, zbog promjene valute, samo da izvr{i "sravwewe" VII. Meritum vrijednosti valute prilikom ostvarivawa prava, bez ukidawa 17. Iz apelacije proizilazi da apelant osporava navedenu prava na za{titni dodatak i ne diraju}i penzioni osnov. U presudu tvrde}i da je tom presudom povrije|eno wegovo pravo osporenoj presudi sud je pogre{no prihvatio tvrdwu Fonda iz ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 PIO u pogledu utvr|ivawa penzionog osnova. Apelant smatra Evropske konvencije za za{titu qudskih prava i osnovnih da ne mo`e retroaktivno da se mijewa ve} ste~eno pravo sloboda (u daqwem tekstu: Evropska konvencija). umawivawem osnovice za obra~un penzije. Sud je pogre{no 18. ^lan II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: primijenio pravo tako {to je prilikom utvr|ivawa osnovice "Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine u`ivaju izostavio 1979. godinu, te je tako povrijedio zakon na qudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog ~lana, a ona apelantovu {tetu. obuhvataju: b) Odgovor na apelaciju (...) e) Pravo na pravi~an postupak u gra|anskim i krivi~nim 10. U odgovoru na apelaciju Okru`ni sud je naveo kako stvarima i druga prava u vezi s krivi~nim postupkom." smatra da je u osporenoj presudi pravilno utvr|eno ~iweni~no 19. ^lan 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu stawe i pravilno primijewen zakon, pa predla`e da se glasi: apelacija odbaci. Ponedjeljak, 29.5.2006. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 26 – Strana 2691 zasnivaju wihove osporene odluke i razloge na osnovu kojih su "1. Prilikom utvr|ivawa gra|anskih prava i obaveza ili primijeweni zakonski propisi. osnovanosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv wega, svako ima pravo na pravi~nu i javnu raspravu u razumnom roku 25. Prema navedenom, Ustavni sud zakqu~uje da nema pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovqenim kr{ewa apelantovog ustavnog prava na pravi~no su|ewe iz sudom. [...]" ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije. 20. U konkretnom slu~aju postoji spor o sadr`ini apelantovog prava na penziju. U vezi s tim apelantovo pravo da VIII. Zakqu~ak dobije svoju penziju treba da se posmatra kao "gra|ansko pravo" 26. Ustavni sud zakqu~uje da nema povrede prava na u smislu ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije, koji je stoga pravi~no su|ewe iz ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i primjenqiv u konkretnom slu~aju (vidi, Evropski sud za ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije, jer se apelant `ali na qudska prava, Paccione protiv Italije, presuda od 27. aprila pogre{nu primjenu materijalnog prava u upravnom i sudskom 1995. godine, serija A, broj A-315, stav 15 i daqe, i Lombardo postupku, a Ustavni sud nije utvrdio da postoje drugi elementi protiv Italije, presuda od 26. novembra 1992. godine, serija koji bi ukazivali da je postupak bio nepravi~an. A, broj 249, stav 16). Ustavni sud napomiwe da dr`ava ima 27. Na osnovu ~lana 61 st. 1 i 3 Pravila Ustavnog suda, obavezu da apelantu prizna pravo na penziju ako je ispunio sve Ustavni sud je odlu~io kao u dispozitivu ove odluke. zakonske uslove. U izvr{avawu ove obaveze dr`ava se slu`i svojim diskrecionim ovla{}ewima. Daqe, ova obaveza mora da 28. Shodno ~lanu VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke bude izvr{ena u skladu sa zakonskim propisima, koji su Ustavnog suda su kona~ne i obavezuju}e. primjenqivi na apelantov slu~aj (vidi, mutatis mutandis, Predsjednik Odluku Ustavnog suda U 65/01 od 25. jula 2003. godine, ta~ka 45, Ustavnog suda objavqenu u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine" broj Bosne i Hercegovine 38/03). To ukqu~uje obavezu nadle`nog organa/suda da uzme u Mato Tadi}, s. r. obzir sve apelantove navode koji bi mogli da budu zna~ajni za visinu penzije, kao i da pru`i precizne razloge na osnovu kojih se zasniva presuda, te razloge na osnovu kojih su primijeweni Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudija, u zakonski propisi (vidi, Evropski sud za qudska prava, predmetu broj AP 1065/05, rje{avaju}i apelaciju Radovana Hadjianastassiou protiv Gr~ke, presuda od 16. decembra 1992. Vukote na osnovu ~lana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, godine, serija A, broj 252, stav 33). ~lana 59. stav 2. alineja 2. i ~lana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik Bosne i 21. Apelant smatra da mu je pravo na pravi~no su|ewe Hercegovine" broj 60/05), u sastavu: prekr{eno time {to su organi uprave i sud pogre{no tuma~ili materijalno pravo u osporenim rje{ewima i presudi. Tako|e, Mato Tadi}, predsjednik apelant smatra da ~lan 188 Zakona o penzionom i invalidskom Miodrag Simovi}, potpredsjednik osigurawu treba da se tuma~i na taj na~in da penzije ne treba Hatid`a Had`iosmanovi}, potpredsjednica ponovo da se odre|uju, nego samo da se prera~unaju u va`e}u Valerija Gali}, sutkinja valutu - konvertibilnu marku. Jovo Rosi}, sudija 22. S druge strane, organi uprave i sud su donijeli stav da na sjednici odr`anoj 13. septembra 2005. godine donio je sve penzije ostvarene prema propisima koji su va`ili do dana stupawa na snagu ovog zakona treba da se odrede u skladu sa ODLUKU O MERITUMU1 odredbama va`e}eg zakona, daqe, da visina penzije zavisi od Odbija se kao neosnovana apelacija Radovana Vukote ostvarenih plata osiguranika koje se uzimaju za obra~un podnesena protiv Presude Okru`nog suda u Banjoj Luci broj penzionog osnova i du`ine penzionog sta`a, a da se plata, K`-202/03 od 24. novembra 2004. godine i Presude Osnovnog odnosno osnovica osigurawa iz godine u kojoj osiguranik sti~e suda u Gradi{ci broj K-27/01 od 30. decembra 2002. godine. pravo na penziju ne uzima za utvr|ivawe penzionog osnova. Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercego23. Ustavni sud nije nadle`an da vr{i provjeru utvr|enih vine", "Slu`benim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", ~iwenica i na~ina na koji su redovni sudovi protuma~ili i "Slu`benom glasniku Republike Srpske" i u "Slu`benom primijenili pozitivno-pravne propise osim ukoliko odluke glasniku Br~ko Distrikta Bosne i Hercegovine". tih sudova kr{e ustavna prava. To }e biti slu~aj kada odluke redovnih sudova ne ukqu~uju ili pogre{no primjewuju ustavno OBRAZLO@ENJE pravo, kad je primjena pozitivno-pravnih propisa bila I. Uvod o~igledno proizvoqna, kad je relevantni zakon sam po sebi neustavan ili kada je do{lo do povrede osnovnih procesnih 1. Radovan Vukota (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg prava, kao {to su pravo na pravi~an postupak, pravo na pristup zastupa Marica ]ulum, advokatica iz Banje Luke, podnio je 19. sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i sl. (vidi Odluku aprila 2005. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u Ustavnog suda broj U 29/02 od 27. juna 2003. godine, objavqenu u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Presude Okru`nog "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 31/03). suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okru`ni sud) broj K`-202/03 od 24. novembra 2004. godine i Presude Osnovnog 24. U konkretnom slu~aju za Ustavni sud nema sumwe da, suda u Gradi{ci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj K-27/01 od prema odredbama ~lana 188 Zakona o penzionom i invalidskom 30. decembra 2002. godine. Apelant je, tako|er, podnio zahtjev osigurawu ("Slu`beni glasnik Republike Srpske" br. 32/00, za dono{enje privremene mjere kojom bi Ustavni sud odgodio 40/00, 37/01, 32/02, 40/02 i 47/02), sve penzije ostvarene prema izvr{enje izre~ene kazne zatvora do dono{enja odluke o apelaciji. propisima koji su va`ili do dana stupawa na snagu ovog zakona moraju da se odrede u skladu sa odredbama ovog zakona. Na~in II. Postupak pred Ustavnim sudom wihovog odre|ivawa u apelantovom slu~aju propisan je 2. Ustavni sud je Odlukom broj AP 1065/05 od 18. maja odredbama ~l. 48-58 navedenog zakona. Prema ovim odredbama, 2005. godine odbio kao neosnovan apelantov zahtjev za visina penzije zavisi samo od ostvarenih plata osiguranika dono{enje privremene mjere. koje se uzimaju za obra~un penzionog osnova i du`ine penzionog 3. Na osnovu ~lana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od sta`a, a plata, odnosno osnovica osigurawa iz godine u kojoj Okru`nog suda i u~esnika u postupku, Okru`nog tu`ila{tva u osiguranik sti~e pravo na penziju, ne uzima se za utvr|ivawe Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okru`no tu`ila{tvo), zatra`eno je penzionog osnova, a druge okolnosti nisu bitne i ne uti~u na 29. aprila 2005. godine da dostave odgovore na apelaciju. visinu penzije (~l. 48-58). Zbog toga, Ustavni sud smatra da nisu 4. Okru`ni sud dostavio je odgovor 16. maja 2005. godine, a arbitrarno primijewene odredbe materijalnog prava, niti da Okru`no tu`ila{tvo nije dostavilo odgovor. postoje drugi elementi koji bi ukazivali da je postupak bio 5. Na osnovu ~lana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, nepravi~an, a nadle`ni organi/sud su uzeli u obzir sve odgovor Okru`nog suda na apelaciju dostavljen je apelantu 29. apelantove navode koji bi mogli da budu zna~ajni za visinu juna 2005. godine. penzije, te pru`ili precizne razloge na osnovu kojih se 1 Odluka je objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 22/06. Broj 26 – Strana 2692 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Ponedjeljak, 29.5.2006. drugostepenog sudskog vije}a i da u~estvuju u postupku o `albi, III. ^injeni~no stanje ali da ovaj prijedlog drugostepeni sud nije prihvatio. Dalje je 6. ^injenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i naveo da je Okru`ni sud sjednicu drugostepenog krivi~nog vije}a dokumenata predo~enih Ustavnom sudu mogu se sumirati na odr`ao u odsustvu apelanta i njegovog branioca. S obzirom na to sljede}i na~in. da mu na ovaj na~in nije data mogu}nost sudjelovanja u postupku 7. Presudom Osnovnog suda u Gradi{ci broj K-27/01 od 30. pred drugostepenim sudom, apelant smatra da mu je povrije|eno decembra 2002. godine utvr|eno je da je apelant u no}i izme|u 1. pravo na pravi~an postupak iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i i 2. aprila 1999. godine izvr{io krivi~no djelo silovanja iz ~lana Hercegovine i ~lana 6. stav 1. i stav 3. ta~ka c. Evropske 183. stav 1. Krivi~nog zakonika Republike Srpske ("Slu`beni konvencije. glasnik RS" br. 22/00 i 33/00) i osu|en na kaznu zatvora od dvije b) Odgovor na apelaciju godine. Protiv ove presude apelant je u zakonskom roku ulo`io `albu Okru`nom sudu u Banjoj Luci zbog svih zakonskih razloga 15. Okru`ni sud u Banjoj Luci u odgovoru na apelaciju isti~e i predlo`io da se prvostepena presuda ukine i predmet vrati da je sjednica drugostepenog vije}a vo|ena u odsutnosti prvostepenom sudu na ponovno su|enje, ili da se osporena okru`nog tu`ioca, apelanta i njegovog branioca. Dakle, sjednici presuda preina~i i okrivljeni (apelant) oslobodi optu`be. drugostepenog vije}a nije bio prisutan ni okru`ni tu`ilac, pa, 8. Okru`ni sud je Presudom broj K`-202/03 od 24. novembra prema ocjeni tog suda, nije povrije|eno apelantovo pravo na 2004. godine odbio kao neosnovanu apelantovu `albu i potvrdio pravi~no su|enje koje garantiraju Evropska konvencija i Ustav Presudu Osnovnog suda broj K-27/01 od 30. decembra 2002. Bosne i Hercegovine. Da je sjednici prisustvovao okru`ni godine. Okru`ni sud je utvrdio da su navodi `albe neosnovani, da tu`ilac, a ne i apelant i njegov branilac iako su to zahtijevali, je prvostepeni sud pravilno i potpuno utvrdio ~injeni~no stanje, prema mi{ljenju Okru`nog suda, radilo bi se o kr{enju prava na pravilno primijenio zakonske propise na konkretan slu~aj i da u pravi~no su|enje. prvostepenom postupku nisu u~injene bitne povrede krivi~nog 16. Okru`ni sud zbog navedenih razloga predla`e da se postupka. apelacija odbije kao neosnovana, jer je o~ito, prema mi{ljenju Okru`nog suda, da je podnesena da bi se odugovla~ilo IV. Relevantni propisi apelantovo upu}ivanje na izdr`avanje kazne zatvora zbog 9. Zakon o krivi~nom postupku ("Slu`beni list SFRJ" br. po~injenog krivi~nog djela silovanja. 26/86, 74/87, 57/89 i 3/90) i Zakon o izmjenama i dopunama VI. Dopustivost Zakona o krivi~nom postupku ("Slu`beni glasnik Republike 17. U skladu sa ~lanom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Srpske" br. 4/93, 26/93, 14/94, 6/97 i 61/01) koji je u Republici Ustavni sud, tako|er, ima apelacionu nadle`nost u pitanjima koja Srpskoj primjenjivan na osnovu ~lana 12. ustavnog zakona za su sadr`ana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog provo|enje Ustava Republike Srpske. presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. ^lan 371. st. 1. i 2. Zakona u relevantnom dijelu glasi: 18. U skladu sa ~lanom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, "(1) O sjednici vije}a obavijestit }e se onaj optu`eni i njegov Ustavni sud mo`e razmatrati apelaciju samo ako su protiv branilac, o{te}eni kao tu`ilac ili privatni tu`ilac koji je u roku presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi predvi|enom za `albu ili za odgovor na `albu zahtijevao da bude djelotvorni pravni lijekovi mogu}i prema zakonu i ako se obavije{ten o sjednici [...]. Predsjednik vije}a ili vije}e mo`e podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije odlu~iti da se o sjednici vije}a obavijeste stranke i kad nisu to primio odluku o posljednjem pravnom lijeku kojeg je koristio. zahtijevale [...]. 19. U konkretnom slu~aju predmet osporavanja apelacijom (2) Ako je optu`eni u pritvoru ili na izdr`avanju kazne a ima je Presuda Okru`nog suda broj K`-202/03 od 24. novembra branioca, osigurat }e se prisustvo optu`enog samo ako 2004. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih predsjednik vije}a ili vije}e smatra da je to svrsishodno [...]." lijekova mogu}ih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu 10. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivi~nom apelant je primio 11. aprila 2005. godine a apelacija je podnesena postupku ("Slu`beni glasnik Republike Srpske" broj 26/93) Ustavnom sudu 19. aprila 2005. godine, tj. u roku od 60 dana, ^lan 5. Zakona glasi: kako je propisano ~lanom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. "Ne}e se primjenjivati re~enica prva u stavu 1, stav 4. i stav 7. Kona~no, apelacija ispunjava i uvjete iz ~lana 16. st. 2. i 4. ~lana 371." Pravila Ustavnog suda. 11. Novi Zakon o krivi~nom postupku ("Slu`beni glasnik 20. Imaju}i u vidu odredbe ~lana VI/3.b) Ustava Bosne i Republike Srpske" broj 50/03) stupio je na snagu 1. jula 2003. Hercegovine, ~lana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, godine. Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti. ^lan 442. Zakona u relevantnom dijelu glasi: "(1) Postupci u krivi~nim predmetima primljenim u rad kod VII. Meritum sudova prije stupanja na snagu ovog zakona nastavit }e se prema 21. Apelant pobija navedene presude tvrde}i da je tim odredbama ovog zakona osim ako odredbama ovog ~lana nije presudama povrije|eno njegovo pravo na pravi~no su|enje iz druk~ije odre|eno. ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. st. 1. i 3.c. (3) Postupci u predmetima iz stava 1. ovog ~lana u kojima je Evropske konvencije. optu`nica stupila na pravnu snagu nastavit }e se prema ^lan II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: dosada{njim propisima osim ako odredbama ovog poglavlja nije "Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine u`ivaju ljudska druk~ije odre|eno." prava i slobode iz stava 2. ovog ~lana, {to uklju~uje: (…) V. Apelacija e) Pravo na pravi~no saslu{anje u gra|anskim i krivi~nim a) Navodi iz apelacije stvarima i druga prava u vezi sa krivi~nim postupkom." 12. Apelant tra`i, u skladu sa ~lanom VI/3.b) Ustava Bosne i ^lan 6. stav 1. i stav 3.c. Evropske konvencije glasi: Hercegovine, da se ocijeni ustavnost Presude Okru`nog suda "1. Prilikom utvr|ivanja gra|anskih prava i obaveza ili broj K`-202/03 od 24. novembra 2004. godine i Presude osnovanosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv njega, svako ima Osnovnog suda broj K-27/01 od 30. decembra 2002. godine, pravo na pravi~no su|enje i javnu raspravu u razumnom roku smatraju}i da mu je navedenim presudama povrije|eno pravo na pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. pravi~no su|enje u krivi~nom postupku iz ~lana II/3.e) Ustava [...] Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. i stav 3.c. Evropske 3. Svako ko je optu`en za krivi~no djelo ima sljede}a konvencije za za{titu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u minimalna prava: daljnjem tekstu: Evropska konvencija). c. da se brani sam ili uz pomo} branioca koga sam izabere ili 13. Apelant je predlo`io da Ustavni sud meritorno odlu~i o da, ukoliko ne raspola`e sredstvima da plati branioca, da ga ovom predmetu i donese privremenu mjeru, u skladu sa ~lanom dobije besplatno, kada to nala`u interesi pravde". 78. Pravila Ustavnog suda, smatraju}i da za to postoje uvjeti jer je Pravo na pravi~no su|enje pozvan na izvr{enje kazne zatvora pa bi mogle nastati nenadoknadive {tetne posljedice po njega. 22. Postupak pred redovnim sudovima u konkretnom slu~aju 14. Apelant je u apelaciji naveo da je njegov branilac u `albi odnosi se na utvr|ivanje osnovanosti krivi~ne optu`be protiv izri~ito tra`io od Okru`nog suda u Banjoj Luci da apelant i apelanta, te je ~lan 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv. njegov branilac budu blagovremeno obavije{teni o sjednici Prema tome, Ustavni sud mora preispitati da li je postupak pred Ponedjeljak, 29.5.2006. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 26 – Strana 2693 redovnim sudovima bio pravi~an, onako kako to zahtijeva ~lan 6. zakonodavstvo eksplicitno pokazuje praksa Evropskog suda za stav 1. Evropske konvencije. ljudska prava: "Da li okrivljeni ima pravo da prisustvuje javnom 23. Pravi~nost postupka se ocjenjuje na osnovu postupka kao saslu{anju i brani svoj slu~aj pred @albenim sudom, [....] zavisi cjeline (vidi Evropski sud za ljudska prava Barbera, Messeque i od posebnih odredaba doma}eg zakonodavstva posmatranog Jabardo protiv [panije, presuda od 6. decembra 1988. godine, kao cjelina" (vidi Evropski sud za ljudska prava Ekbatani protiv serija A, broj 146, stav 68, i Ustavni sud, Odluka broj U 63/01 od [vedske, presuda od 26. maja 1988. godine, ta~ka 25). 27. juna 2003. godine, objavljena u "Slu`benom glasniku Bosne i 33. ^lan 6. stav 1. i stav 3.c. Evropske konvencije uvijek je Hercegovine" broj 38/03). povrije|en kad apelant nije bio pozvan na sjednicu `albenog 24. U konkretnom slu~aju apelant se `ali na ~injenicu da je vije}a, ako je to propisano doma}im zakonom, a odluka se ticala Okru`ni sud donio presudu kojom je odbio njegovu `albu, a da ~injenica i navoda krivi~nog djela, okolnosti pod kojim je djelo mu nije data mogu}nost da u~estvuje u postupku pred tim sudom u~injeno, kakvo je po~initeljevo li~no vi|enje tih ~injenica, a on iako je to u `albi izri~ito tra`io. Ta okolnost, smatra apelant, je zahtijevao da bude prisutan radu `albenog vije}a (vidi dovela je do toga da mu nije bila data mogu}nost da pred Evropski sud za ljudska prava, Delcourt protiv Belgije, presuda drugostepenim krivi~nim vije}em iznese svoju odbranu i od 17. januara 1970. godine, A.11, strane 14. i 15. i Monnell i prezentira navode `albe tim vi{e {to je u `albenom postupku Morris protiv Velike Britanije, presuda od 2. marta 1987. godine, anga`irao novog branioca. A.115, strana 25). 25. U `albi izjavljenoj Okru`nom sudu apelant je tra`io da se 34. Tako, u citiranoj odluci Delcourt protiv Belgije na prvostepena presuda ispita u pogledu bitne povrede odredaba stranama 14. i 15. navodi se: "[A] Krivi~na optu`ba nije rije{ena Zakona o krivi~nom postupku, kao i pogre{no i nepotpuno dok osloba|aju}a ili osu|uju}a presuda nije postala kona~na. utvr|enog ~injeni~nog stanja i zbog odluke o kazni. Okru`ni sud Krivi~ni postupak ~ini cjelinu i mora se, obi~no, zavr{iti je rje{avaju}i apelantovu `albu potvrdio prvostepenu presudu. izvr{nom odlukom......[T] Evropska konvencija ne prisiljava 26. Po{to je ~lanom 371. Zakona o krivi~nom postupku strane ugovornice da ustanove, odnosno formiraju `albene ili predvi|ena dispozicija suda u pogledu pozivanja optu`enog i kasacione sudove. Ipak, od dr`ava koje su osnovale takve sudove njegovog branioca na sjednicu vije}a, Ustavni sud u vezi sa zahtijeva se da osiguraju da se licima kojima se doma}im apelantovim navodima zaklju~uje da Okru`ni sud nije povrijedio zakonima zahtijeva u`ivanje svih osnovnih garancija sadr`anih u zakon kada je, nakon ocjene navoda `albe, odlu~io da ne pozove ~lanu 6. Evropske konvencije te garancije i osiguraju." Iz toga apelanta i njegovog branioca na sjednicu vije}a. Me|utim, slijedi, ako je apelant ponudio ~injenice i dokaze u `albi za koje postavlja se istovremeno pitanje da li je osporena Presuda on smatra da su mu korisni i zahtijeva da ih li~no prezentira pred Okru`nog suda broj K`-202/03 od 24. novembra 2004. godine u `albenim vije}em, a takva mogu}nost je predvi|ena doma}im saglasnosti sa standardima i kriterijima ~lana 6. stav 1. Evropske krivi~nim zakonodavstvom, da mu se to mora i omogu}iti. U konvencije. suprotnom, radi se o povredi prava na pravi~no su|enje iz ~lana Ravnopravnost stranaka 6. Evropske konvencije. U tom kontekstu su i navodi iz ta~ke 57. 27. Ustavni sud, tako|er, uzima u obzir da je apelant osu|en presude Evropskog suda za ljudska prava Monnell i Morris na kaznu zatvora od dvije godine, te smatra da je ishod su|enja protiv Velike Britanije, koja glasi: "U vezi sa aplikacijom kojom pred Okru`nim sudom za njega bio veoma zna~ajan (vidi odluke se tra`i dopu{tenje za prisustvovanje `albenom vije}u, @albeni Evropskog suda za ljudska prava Ekbatani protiv [vedske od 26. sud nije ponovo razmatrao ~injenice slu~aja, niti pozivao maja 1988, serija A, broj 134 i Kremzov protiv Austrije od 21. svjedoke iako osnovi `albe sadr`e pitanja utvr|ivanja ~injenica septembra 1993, serija A, broj 268-B). nasuprot tuma~enju samog zakona. Ali, su{tinsko za odlu~ivanje 28. U vezi s op}im zahtjevom ~lana 6. stav 1. Evropske u ovakvim postupcima jeste da li je apelant pokazao postojanje konvencije za primjenu principa pravi~nosti, Ustavni sud isti~e osnova koje bi opravdale saslu{anje o `albi. Ako su razlozi koji se da je najva`niji od svih neformuliranih principa iz ~lana 6. navode zasnovani na zakonu i zaslu`uju daljnju argumentaciju ili ravnopravnost stranaka, tj. postavka da svaka strana u postupku razmatranje, prisustvo `alioca }e biti dopu{teno." treba imati iste mogu}nosti da izlo`i svoje argumente i da nijedna 35. Ustavni sud smatra da je u konkretnom predmetu Zakon o od njih ne smije imati nikakvu prednost u odnosu na svog krivi~nom postupku ostavio dispoziciju predsjedniku vije}a ili protivnika. Na~elo ravnopravnosti stranaka objedinjuje vije}u drugostepenog suda da odlu~i o tome da li }e o sjednici shvatanje da obje stranke u postupku imaju pravo na informacije vije}a obavijestiti stranke. Ustavni sud dalje zapa`a da se navodi o ~injenicama i navodima suprotne stranke i da svaka stranka ima `albe odnose na na~in na koji je prvostepeni sud ocijenio jednake mogu}nosti da odgovori drugoj. izvedene dokaze, te da `alba ne nudi nikakve nove ~injenice niti 29. Imaju}i u vidu da u `albenom postupku nisu sudjelovali dokaze koji nisu bili ve} prezentirani prvostepenom sudu. ni apelant ni javni tu`ilac, Ustavni sud smatra da apelantov 36. Na osnovu navedenog Ustavni sud zaklju~uje da u izostanak sa sjednice Okru`nog suda u konkretnom slu~aju ne konkretnom slu~aju nije prekr{eno apelantovo pravo na pravi~no naru{ava principe ravnopravnosti stranaka i kontradiktornosti su|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. postupka. Prema tome, apelantovo neprisustvovanje sjednici stav 1. i stav 3.c. Evropske konvencije. drugostepenog suda u navedenim konkretnim okolnostima ovog slu~aja ne predstavlja povredu ovog aspekta ~lana 6. stav 1. VIII. Zaklju~ak Evropske konvencije s obzirom na to da ciljevi ovog ~lana 37. ^lan II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lan 6. stav 1. i Evropske konvencije time nisu manje ostvareni. To stav 3.c. Evropske konvencije nisu povrije|eni kad apelant nije podrazumijeva da optu`eni u krivi~nom postupku treba imati ista bio pozvan na sjednicu `albenog vije}a, kojoj nije prisustvovao procesna prava kao i javni tu`ilac. ni ovla{teni tu`ilac, iako je to zahtijevao, ako je takva mogu}nost Prisustvovanje pred prvostepenim i drugostepenim sudom i propisana zakonom, a odluka se nije ticala ~injenica i navoda krivi~nog djela. javna rasprava 38. Na osnovu ~lana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, 30. Optu`eni mora imati mogu}nost da li~no prisustvuje Ustavni sud je odlu~io kao u dispozitivu ove Odluke. sjednici suda. Ovo se odnosi, prvenstveno, na su|enje pred 39. Prema ~lanu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke prvostepenim sudom. Me|utim, pravo na pravi~no su|enje, Ustavnog suda su kona~ne i obavezuju}e. tako|er, podrazumijeva pravo prisustvovanja pred sudovima vi{e instance koji odlu~uju o `albama osim kada je razmatranje Predsjednik pred ovim sudovima ograni~eno na procesna ili ~isto pravna Ustavnog suda pitanja, kada prisustvo optu`enog nije zna~ajno. Bosne i Hercegovine 31. Ustavni sud, dalje, primje}uje da ~lan 6. stav 1. Evropske Mato Tadi}, s. r. konvencije govori o javnoj raspravi, a Zakon o krivi~nom postupku navodi sjednicu vije}a suda. S obzirom na to da je Evropska konvencija, prema ~lanu II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, direktno primjenjiva, ovaj pojam se mora tuma~iti Ustavni je sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudaca, u u duhu pojma javne rasprave iz ~lana 6. stav 1. Evropske predmetu broj AP 1065/05, rje{avaju}i apelaciju Radovana konvencije. Vukote na temelju ~lanka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, 32. Kada je rije~ o prisustvovanju podnosioca `albe pred ~lanka 59. stavak 2. alineja 2. i ~lanka 61. st. 1. i 3. Pravila drugostepenim sudom, da se mora primjenjivati doma}e Broj 26 – Strana 2694 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Ponedjeljak, 29.5.2006. Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik Bosne i "(1) O sjednici vije}a obavijestit }e se onaj optu`eni i njegov Hercegovine" broj 60/05), u sastavu: branitelj, o{te}eni kao tu`itelj ili privatni tu`itelj koji je u roku Mato Tadi}, predsjednik predvi|enom za priziv ili za odgovor na priziv zahtijevao da bude Miodrag Simovi}, dopredsjednik obavije{ten o sjednici [...]. Predsjednik vije}a ili vije}e mo`e Hatid`a Had`iosmanovi}, dopredsjednica odlu~iti da se o sjednici vije}a obavijeste stranke i kad nisu to Valerija Gali}, sutkinja zahtijevale [...]. Jovo Rosi}, sudac (2) Ako je optu`eni u pritvoru ili na izdr`avanju kazne a ima na sjednici odr`anoj 13. rujna 2005. godine donio branitelja, osigurat }e se nazo~nost optu`enog samo ako predsjednik vije}a ili vije}e smatra da je to svrsishodno [...]." ODLUKU O MERITUMU1 10. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom Odbija se kao neutemeljena apelacija Radovana Vukote postupku ("Slu`beni glasnik Republike Srpske" broj 26/93) podnesena protiv Presude Okru`nog suda u Banjaluci broj ^lanak 5. Zakona glasi: K`-202/03 od 24. studenoga 2004. godine i Presude Osnovnog "Ne}e se primjenjivati re~enica prva u stavku 1, stavak 4. i suda u Gradi{ci broj K-27/01 od 30. prosinca 2002. godine. stavak 7. ~lanka 371." Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercego11. Novi je Zakon o kaznenom postupku ("Slu`beni vine", "Slu`benim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", glasnik Republike Srpske" broj 50/03) stupio na snagu 1. srpnja "Slu`benom glasniku Republike Srpske" i u "Slu`benom 2003. godine. glasniku Br~ko Distrikta Bosne i Hercegovine". ^lanak 442. Zakona u relevantnom dijelu glasi: OBRAZLO@ENJE "(1) Postupci u kaznenim predmetima primljenim u rad kod sudova prije stupanja na snagu ovog zakona nastavit }e se prema I. Uvod odredbama ovog zakona osim ako odredbama ovog ~lanka nije 1. Radovan Vukota (u daljnjem tekstu: apelant), kojega druk~ije odre|eno. zastupa Marica ]ulum, odvjetnica iz Banjaluke, je podnio 19. (3) Postupci u predmetima iz stavka 1. ovog ~lanka u kojima travnja 2005. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u je optu`nica stupila na pravnu snagu nastavit }e se prema daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Presude Okru`nog dosada{njim propisima osim ako odredbama ovog poglavlja nije suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okru`ni sud) broj druk~ije odre|eno." K`-202/03 od 24. studenoga 2004. godine i Presude Osnovnog V. Apelacija suda u Gradi{ci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj K-27/01 od 30. prosinca 2002. godine. Apelant je, tako|er, podnio zahtjev za a) Navodi iz apelacije dono{enje privremene mjere kojom bi Ustavni sud odgodio 12. Apelant tra`i, sukladno ~lanku VI/3.(b) Ustava Bosne i izvr{enje izre~ene kazne zatvora do dono{enja odluke o apelaciji. Hercegovine, da se ocijeni ustavnost Presude Okru`nog suda II. Postupak pred Ustavnim sudom broj K`-202/03 od 24. studenog 2004. godine i Presude 2. Ustavni je sud Odlukom broj AP 1065/05 od 18. svibnja Osnovnog suda broj K- 27/01 od 30. prosinca 2002. godine, 2005. godine odbio kao neutemeljen apelantov zahtjev za smatraju}i da mu je navedenim presudama povrije|eno pravo na dono{enje privremene mjere. pravi~no su|enje u kaznenom postupku iz ~lanka II/3.(e) Ustava 3. Na temelju ~lanka 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. i stavak 3.c. Europske Okru`nog suda i sudionika u postupku, Okru`nog tu`iteljstva u konvencije za za{titu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okru`no tu`iteljstvo), je zatra`eno daljnjem tekstu: Europska konvencija). 29. travnja 2005. godine da dostave odgovore na apelaciju. 13. Apelant je predlo`io da Ustavni sud meritorno odlu~i o 4. Okru`ni je sud dostavio odgovor 16. svibnja 2005. godine, ovom predmetu i donese privremenu mjeru, sukladno ~lanku 78. a Okru`no tu`iteljstvo nije dostavilo odgovor. Pravila Ustavnog suda, smatraju}i da za to postoje uvjeti jer je 5. Na temelju ~lanka 26. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, pozvan na izvr{enje kazne zatvora pa bi mogle nastati odgovor Okru`nog suda na apelaciju je dostavljen apelantu 29. nenadoknadive {tetne posljedice po njega. lipnja 2005. godine. 14. Apelant je u apelaciji naveo da je njegov branitelj u prizivu izri~ito tra`io od Okru`nog suda u Banjaluci da apelant i III. ^injeni~no stanje njegov branitelj budu pravodobno obavije{teni o sjednici 6. ^injenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i drugostupanjskoga sudskog vije}a i da sudjeluju u postupku o dokumenata predo~enih Ustavnom sudu mogu se sumirati na prizivu, ali da ovaj prijedlog drugostupanjski sud nije prihvatio. sljede}i na~in. Dalje je naveo da je Okru`ni sud sjednicu drugostupanjskoga 7. Presudom Osnovnog suda u Gradi{ci broj K-27/01 od 30. kaznenoga vije}a odr`ao u odsustvu apelanta i njegovog prosinca 2002. godine je ustvr|eno da je apelant u no}i izme|u 1. branitelja. Obzirom da mu na ovaj na~in nije data mogu}nost i 2. travnja 1999. godine izvr{io kazneno djelo silovanja iz ~lanka sudjelovanja u postupku pred drugostupanjskim sudom, apelant 183. stavak 1. Kaznenog zakonika Republike Srpske ("Slu`beni smatra da mu je povrije|eno pravo na pravi~an postupak iz glasnik RS" br. 22/00 i 33/00) i osu|en na kaznu zatvora od dvije ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. i godine. Protiv ove presude je apelant u zakonskom roku ulo`io stavak 3. to~ka c) Europske konvencije. priziv Okru`nom sudu u Banjaluci zbog svih zakonskih razloga i b) Odgovor na apelaciju predlo`io da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno su|enje, ili da se pobijana 15. Okru`ni sud u Banjaluci u odgovoru na apelaciju isti~e da presuda preina~i i okrivljeni (apelant) oslobodi optu`be. je sjednica drugostupanjskoga vije}a vo|ena u odsutnosti 8. Okru`ni je sud Presudom broj K`-202/03 od 24. studenog okru`nog tu`itelja, apelanta i njegovog branitelja. Dakle, 2004. godine odbio kao neutemeljen apelantov priziv i potvrdio sjednici drugostupanjskoga vije}a nije bio nazo~an ni okru`ni Presudu Osnovnog suda broj K-27/01 od 30. prosinca 2002. tu`itelj, pa, prema ocjeni toga suda, nije povrije|eno apelantovo godine. Okru`ni je sud ustvrdio da su navodi priziva pravo na pravi~no su|enje koje garantiraju Europska konvencija neutemeljeni, da je prvostupanjski sud pravilno i potpuno i Ustav Bosne i Hercegovine. Da je sjednici bio nazo~an okru`ni ustvrdio ~injeni~no stanje, pravilno primijenio zakonske propise tu`itelj, a ne i apelant i njegov branitelj iako su to zahtijevali, na konkretan slu~aj i da u prvostupanjskom postupku nisu prema mi{ljenju Okru`nog suda, radilo bi se o kr{enju prava na u~injene bitne povrede kaznenog postupka. pravi~no su|enje. 16. Okru`ni sud zbog navedenih razloga predla`e da se IV. Relevantni propisi apelacija odbije kao neutemeljena, jer je o~ito, prema mi{ljenju 9. Zakon o kaznenom postupku ("Slu`beni list SFRJ" br. Okru`nog suda, da je podnesena kako bi se odugovla~ilo 26/86, 74/87, 57/89 i 3/90) i Zakon o izmjenama i dopunama apelantovo upu}ivanje na izdr`avanje kazne zatvora zbog Zakona o kaznenom postupku ("Slu`beni glasnik Republike po~injenog kaznenog djela silovanja. Srpske" br. 4/93, 26/93, 14/94, 6/97 i 61/01) koji je u Republici VI. Dopustivost Srpskoj primjenjivan na temelju ~lanka 12. ustavnog zakona za provedbu Ustava Republike Srpske. 17. Sukladno ~lanku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, ^lanak 371. st. 1. i 2. Zakona u relevantnom dijelu glasi: Ustavni sud, tako|er, ima apelacijsku nadle`nost u pitanjima 1 Odluka je objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 22/06. Ponedjeljak, 29.5.2006. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 26 – Strana 2695 koja su sadr`ana u ovome ustavu kada ona postanu predmet spora standardima i kriterijima ~lanka 6. stavak 1. Europske zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. konvencije. 18. Sukladno ~lanku 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, Ravnopravnost stranaka Ustavni sud mo`e razmatrati apelaciju samo ako su protiv 27. Ustavni sud, tako|er, uzima u obzir da je apelant osu|en presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi na kaznu zatvora od dvije godine, te smatra da je rezultat su|enja djelotvorni pravni lijekovi mogu}i prema zakonu i ako se pred Okru`nim sudom za njega bio veoma zna~ajan (vidi odluke podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije Europskog suda za ljudska prava Ekbatani protiv [vedske, od 26. primio odluku o posljednjem pravnom lijeku kojeg je koristio. svibnja 1988, serija A, broj 134 i Kremzov protiv Austrije od 21. 19. U konkretnom slu~aju predmet pobijanja apelacijom je rujna 1993, serija A, broj 268-B). Presuda Okru`nog suda broj K`-202/03 od 24. studenoga 2004. 28. U svezi op}ega zahtjeva ~lanka 6. stavak 1. Europske godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova konvencije za primjenu na~ela pravi~nosti, Ustavni sud isti~e da mogu}ih prema zakonu. Potom, pobijanu je presudu apelant je najva`niji od svih neformuliranih na~ela iz ~lanka 6. primio 11. travnja 2005. godine a apelacija je podnesena ravnopravnost stranaka, tj. postavka da svaka strana u postupku Ustavnom sudu 19. travnja 2005. godine, tj. u roku od 60 dana, treba imati iste mogu}nosti da izlo`i svoje argumente i da nijedna kako je propisano ~lankom 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda. od njih ne smije imati nikakvu prednost glede svog protivnika. Kona~no, apelacija ispunjava i uvjete iz ~lanka 16. st. 2. i 4. Na~elo ravnopravnosti stranaka objedinjuje shva}anje da obje Pravila Ustavnog suda. stranke u postupku imaju pravo na informacije o ~injenicama i 20. Imaju}i u vidu odredbe ~lanka VI/3.(b) Ustava Bosne i navodima suprotne stranke i da svaka stranka ima jednake Hercegovine, ~lanka 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, mogu}nosti odgovoriti drugoj. Ustavni je sud ustvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete 29. Imaju}i u vidu da u prizivnom postupku nisu sudjelovali glede dopustivosti. ni apelant ni javni tu`itelj, Ustavni sud smatra da apelantov VII. Meritum izostanak sa sjednice Okru`nog suda u konkretnom slu~aju ne 21. Apelant pobija navedene presude tvrde}i da je tim naru{ava na~ela ravnopravnosti stranaka i kontradiktornosti presudama povrije|eno njegovo pravo na pravi~no su|enje iz postupka. Prema tomu, apelantovo odsustvo sa sjednice ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. st. 1. i 3.c. drugostupanjskoga suda u navedenim konkretnim okolnostima Europske konvencije. ovog slu~aja ne predstavlja povredu ovog aspekta ~lanka 6. ^lanak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: stavak 1. Europske konvencije obzirom da ciljevi ovog ~lanka "Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine u`ivaju ljudska Europske konvencije time nisu manje ostvareni. To podrazuprava i temeljne slobode ovog ~lanka, stavak 2., {to uklju~uje: mijeva da optu`eni u kaznenom postupku treba imati ista (…) procesna prava kao i javni tu`itelj. (e) Pravo na pravi~no saslu{anje u gra|anskim i krivi~nim Nazo~enje prvostupanjskom i drugostupanjskom sudu i stvarima i druga prava vezana za krivi~ne postupke". javna rasprava ^lanak 6. stavak 1. i stavak 3.c. Europske konvencije glasi: "1. Prilikom utvr|ivanja gra|anskih prava i obveza ili 30. Optu`eni mora imati mogu}nost da bude osobno nazo~an osnovanosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv njega, svako ima sjednici suda. Ovo se odnosi, prvenstveno, na su|enje pred prvostupanjskim sudom. Me|utim, pravo na pravi~no su|enje, pravo na pravi~nu i javnu raspravu u razumnom roku pred tako|er, podrazumijeva pravo nazo~enja sudovima vi{e instance neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. [...] koji odlu~uju o prizivima osim kada je razmatranje pred ovim 3. Svako tko je optu`en za krivi~no djelo ima sljede}a sudovima ograni~eno na procesna ili ~isto pravna pitanja, kada minimalna prava: nazo~nost optu`enog nije zna~ajna. c. da se brani sam ili uz pomo} branitelja kojega sam izabere 31. Ustavni sud, dalje, primje}uje da ~lanak 6. stavak 1. ili, ukoliko ne raspola`e sredstvima da plati branitelja, da ga Europske konvencije govori o javnoj raspravi, a Zakon o dobije besplatno, kada to nala`u interesi pravde". kaznenom postupku navodi sjednicu vije}a suda. Obzirom da je Pravo na pravi~no su|enje Europska konvencija, prema ~lanku II/2. Ustava Bosne i 22. Postupak se pred redovitim sudovima u konkretnom Hercegovine, izravno primjenjiva, ovaj se pojam mora tuma~iti u slu~aju odnosi na utvr|ivanje utemeljenosti kaznene optu`be duhu pojma javne rasprave iz ~lanka 6. stavak 1. Europske protiv apelanta, te je ~lanak 6. stavak 1. Europske konvencije konvencije. primjenjiv. Prema tomu, Ustavni sud mora preispitati je li 32. Kada je rije~ o nazo~enju podnositelja priziva drugostupostupak pred redovitim sudovima bio pravi~an, onako kako to panjskom sudu, da se mora primjenjivati doma}e zakonodavstvo zahtijeva ~lanak 6. stavak 1. Europske konvencije. eksplicitno pokazuje praksa Europskog suda za ljudska prava: " 23. Pravi~nost se postupka ocjenjuje na temelju postupka kao Ima li okrivljeni pravo biti nazo~an javnom saslu{anju i braniti cjeline (vidi, Europski sud za ljudska prava, Barbera, Messeque i svoj slu~aj pred Prizivnim sudom, [....] ovisi o posebnim Jabardo protiv [panjolske, presuda od 6. prosinca 1988. godine, odredbama doma}eg zakonodavstva promatranog kao cjelina" serija A, broj 146, stavak 68, i Ustavni sud, Odluka broj U 63/01 (vidi Europski sud za ljudska prava, Ekbatani protiv [vedske, od 27. lipnja 2003. godine, objavljena u "Slu`benom glasniku presuda od 26. svibnja 1988. godine, to~ka 25). Bosne i Hercegovine" broj 38/03). 33. ^lanak 6. stavak 1. i stavak 3.c. Europske konvencije je 24. U konkretnom se slu~aju apelant `ali na ~injenicu da je uvijek povrije|en kad apelant nije bio pozvan na sjednicu Okru`ni sud donio presudu kojom je odbio njegov priziv, a da mu prizivnog vije}a, ako je to propisano doma}im zakonom, a nije data mogu}nost da sudjeluje u postupku pred tim sudom iako odluka se ticala ~injenica i navoda kaznenoga djela, okolnosti je to u prizivu izri~ito tra`io. Ta okolnost, smatra apelant, dovela pod kojim je djelo u~injeno, kakvo je po~initeljevo osobno je do toga da mu nije bila data mogu}nost da pred vi|enje tih ~injenica, a on je zahtijevao da bude nazo~an radu drugostupanjskim kaznenim vije}em iznese svoju obranu i prizivnog vije}a (vidi Europski sud za ljudska prava Delcourt prezentira navode priziva tim vi{e {to je u prizivnom postupku protiv Belgije, presuda od 17. sije~nja 1970. godine, A.11, strane anga`irao novog branitelja. 14. i 15, i Monnell i Morris protiv Velike Britanije, presuda od 2. 25. U prizivu ulo`enome Okru`nom sudu apelant je tra`io da o`ujka 1987. godine, A.115, strana 25). se prvostupanjska presuda ispita glede bitne povrede odredaba 34. Tako, u citiranoj odluci Delcourt protiv Belgije na Zakona o kaznenom postupku, kao i pogre{no i nepotpuno stranama 14. i 15. se navodi: "[A] Kaznena optu`ba nije rije{ena utvr|enog ~injeni~nog stanja i zbog odluke o kazni. Okru`ni je dok osloba|aju}a ili osu|uju}a presuda nije postala kona~na. sud rje{avaju}i apelantov priziv potvrdio prvostupanjsku Kazneni postupak ~ini cjelinu i mora se, obi~no, zavr{iti presudu. izvr{nom odlukom......[T] Europska konvencija ne prisiljava 26. Po{to je ~lankom 371. Zakona o kaznenom postupku strane ugovornice da ustanove, odnosno formiraju prizivne ili predvi|ena dispozicija suda glede pozivanja optu`enog i kasacione sudove. Ipak, od dr`ava koje su utemeljile takve njegovog branitelja na sjednicu vije}a, Ustavni sud u svezi sudove se zahtijeva da osiguraju da se osobama kojima se apelantovih navoda zaklju~uje da Okru`ni sud nije povrijedio doma}im zakonima zahtijeva u`ivanje svih temeljnih garancija zakon kada je, nakon ocjene navoda priziva, odlu~io ne pozvati sadr`anih u ~lanku 6. Europske konvencije te garancije i apelanta i njegovog branitelja na sjednicu vije}a. Me|utim, postavlja se istodobno pitanje je li pobijana Presuda Okru`nog osiguraju." Iz toga slijedi, ako je apelant ponudio ~injenice i suda broj K`-202/03 od 24. studenoga 2004. godine suglasna sa dokaze u prizivu za koje on smatra da su mu korisni i zahtijeva da Broj 26 – Strana 2696 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Ponedjeljak, 29.5.2006. Luci (u daqwem tekstu: Okru`ni sud) broj K`-202/03 od 24. ih osobno prezentira pred prizivnim vije}em, a takva je novembra 2004. godine i Presude Osnovnog suda u Gradi{ci (u mogu}nost predvi|ena doma}im kaznenim zakonodavstvom, da daqwem tekstu: Osnovni sud) broj K-27/01 od 30. decembra 2002. mu se to mora i omogu}iti. U protivnom, radi se o povredi prava godine. Apelant je, tako|e, podnio zahtjev da se donese na pravi~no su|enje iz ~lanka 6. Europske konvencije. U tome su privremena mjera kojom bi Ustavni sud odgodio izvr{ewe kontekstu i navodi iz to~ke 57. presude Europskog suda za izre~ene kazne zatvora dok se ne donese odluka o apelaciji. ljudska prava Monnell i Morris protiv Velike Britanije, koja glasi: "U svezi aplikacije kojom se tra`i dopu{tenje za nazo~enje II. Postupak pred Ustavnim sudom prizivnom vije}u, Prizivni sud nije ponovno razmatrao ~injenice 2. Ustavni sud je Odlukom broj AP 1065/05 od 18. maja 2005. slu~aja, niti pozivao svjedoke iako osnovi priziva sadr`e pitanja godine odbio kao neosnovan apelantov zahtjev da donese utvr|ivanja ~injenica nasuprot tuma~enju samog zakona. Ali, privremenu mjeru. su{tinsko za odlu~ivanje u ovakvim postupcima jeste je li apelant 3. Na osnovu ~lana 22 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda, od pokazao postojanje osnova koje bi opravdale saslu{anje o Okru`nog suda i u~esnika u postupku, Okru`nog tu`ila{tva u prizivu. Ako su razlozi koji se navode utemeljeni na zakonu i Bawoj Luci (u daqwem tekstu: Okru`no tu`ila{tvo), zaslu`uju daljnju argumentaciju ili razmatranje, nazo~nost zatra`eno je 29. aprila 2005. godine da dostave odgovore na `alitelja bit }e dopu{tena." apelaciju. 35. Ustavni sud smatra da je u konkretnom predmetu Zakon o 4. Okru`ni sud dostavio je odgovor 16. maja 2005. godine, a kaznenom postupku ostavio dispoziciju predsjedniku vije}a ili Okru`no tu`ila{tvo nije dostavilo odgovor. vije}u drugostupanjskoga suda da odlu~i o tomu ho}e li o 5. Na osnovu ~lana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, odgovor sjednici vije}a obavijestiti stranke. Ustavni sud dalje zapa`a da se Okru`nog suda na apelaciju dostavqen je apelantu 29. juna 2005. navodi priziva odnose na na~in na koji je prvostupanjski sud godine. ocijenio izvedene dokaze, te da priziv ne nudi nikakve nove ~injenice niti dokaze koji nisu bili ve} prezentirani III. ^iweni~no stawe prvostupanjskome sudu. 6. ^iwenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih 36. Na temelju navedenog Ustavni sud zaklju~uje da u navoda i dokumenata predo~enih Ustavnom sudu mogu da se konkretnom slu~aju nije prekr{eno apelantovo pravo na pravi~no sumiraju na sqede}i na~in. su|enje iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. 7. Presudom Osnovnog suda u Gradi{ci broj K-27/01 od 30. stavak 1. i stavak 3.c. Europske konvencije. decembra 2002. godine utvr|eno je da je apelant u no}i izme|u 1. VIII. Zaklju~ak i 2. aprila 1999. godine izvr{io krivi~no djelo silovawa iz 37. ^lanak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanak 6. ~lana 183 stav 1 Krivi~nog zakonika Republike Srpske stavak 1. i stavak 3.c) Europske konvencije nisu povrije|eni kad ("Slu`beni glasnik RS" br. 22/00 i 33/00) i osu|en na kaznu apelant nije bio pozvan na sjednicu prizivnog vije}a, kojoj nije zatvora od dvije godine. Protiv ove presude apelant je u bio nazo~an ni ovla{teni tu`itelj, iako je to zahtijevao, ako je zakonskom roku ulo`io `albu Okru`nom sudu u Bawoj Luci takva mogu}nost propisana zakonom, a odluka se nije ticala zbog svih zakonskih razloga i predlo`io da se prvostepena ~injenica i navoda kaznenog djela. presuda ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno 38. Na temelju ~lanka 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, su|ewe, ili da se osporena presuda preina~i i okrivqeni Ustavni je sud odlu~io kao u dispozitivu ove Odluke. (apelant) oslobodi optu`be. 39. Prema ~lanku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke 8. Okru`ni sud je Presudom broj K`-202/03 od 24. novembra Ustavnog su suda kona~ne i obvezuju}e. 2004. godine odbio kao neosnovanu apelantovu `albu i potvrdio Presudu Osnovnog suda broj K-27/01 od 30. decembra Predsjednik 2002. godine. Okru`ni sud je utvrdio da su navodi `albe Ustavnog suda Bosne i neosnovani, da je prvostepeni sud pravilno i potpuno utvrdio Hercegovine ~iweni~no stawe, pravilno primijenio zakonske propise na Mato Tadi}, s. r. konkretan slu~aj i da u prvostepenom postupku nisu u~iwene bitne povrede krivi~nog postupka. Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudija, u predmetu broj AP 1065/05, rje{avaju}i apelaciju Radovana Vukote na osnovu ~lana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lana 59 stav 2 alineja 2 i ~lana 61 st. 1 i 3 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 60/05), u sastavu: Mato Tadi}, predsjednik Miodrag Simovi}, potpredsjednik Hatixa Haxiosmanovi}, potpredsjednik Valerija Gali}, sudija Jovo Rosi}, sudija na sjednici odr`anoj 13. septembra 2005. godine donio je ODLUKU O MERITUMU1 Odbija se kao neosnovana apelacija Radovana Vukote podnesena protiv Presude Okru`nog suda u Bawoj Luci broj K`-202/03 od 24. novembra 2004. godine i Presude Osnovnog suda u Gradi{ci broj K-27/01 od 30. decembra 2002. godine. Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine", "Slu`benim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Slu`benom glasniku Republike Srpske" i u "Slu`benom glasniku Br~ko Distrikta Bosne i Hercegovine". OBRAZLO@EWE I. Uvod 1. Radovan Vukota (u daqwem tekstu: apelant), kog zastupa Marica ]ulum, advokat iz Bawe Luke, podnio je 19. aprila 2005. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daqwem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Presude Okru`nog suda u Bawoj 1 Odluka je objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 22/06. IV. Relevantni propisi 9. Zakon o krivi~nom postupku ("Slu`beni list SFRJ" br. 26/86, 74/87, 57/89 i 3/90) i Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivi~nom postupku ("Slu`beni glasnik Republike Srpske" br. 4/93, 26/93, 14/94, 6/97 i 61/01) koji je u Republici Srpskoj primjewivan na osnovu ~lana 12 ustavnog zakona za provo|ewe Ustava Republike Srpske. ^lan 371 st. 1 i 2 Zakona u relevantnom dijelu glasi: "(1) O sjednici vije}a obavijesti}e se onaj optu`eni i wegov branilac, o{te}eni kao tu`ilac ili privatni tu`ilac koji je u roku predvi|enom za `albu ili za odgovor na `albu zahtijevao da bude obavije{ten o sjednici [...]. Predsjednik vije}a ili vije}e mo`e da odlu~i da se o sjednici vije}a obavijeste stranke i kad nisu to zahtijevale [...]. (2) Ako je optu`eni u pritvoru ili na izdr`avawu kazne a ima branioca, obezbjedi}e se prisustvo optu`enog samo ako predsjednik vije}a ili vije}e smatra da je to svrsishodno [...]." 10. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivi~nom postupku ("Slu`beni glasnik Republike Srpske" broj 26/93) ^lan 5 Zakona glasi: "Ne}e se primjewivati re~enica prva u stavu 1 stav 4 i stav 7 ~lana 371." 11. Novi Zakon o krivi~nom postupku ("Slu`beni glasnik Republike Srpske" broj 50/03) stupio je na snagu 1. jula 2003. godine. ^lan 442 Zakona u relevantnom dijelu glasi: "(1) Postupci u krivi~nim predmetima primqenim u rad kod sudova prije stupawa na snagu ovog zakona nastavi}e se Ponedjeljak, 29.5.2006. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 26 – Strana 2697 prema odredbama ovog zakona osim ako odredbama ovog ~lana VII. Meritum nije druk~ije odre|eno. 21. Apelant osporava navedene presude tvrde}i da je tim (3) Postupci u predmetima iz stava 1. ovog ~lana u kojima presudama povrije|eno wegovo pravo na pravi~no su|ewe iz je optu`nica stupila na pravnu snagu nastavi}e se prema ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 st. 1 i 3c. dosada{wim propisima osim ako odredbama ovog poglavqa Evropske konvencije. nije druk~ije odre|eno." ^lan II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: V. Apelacija "Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine u`ivaju qudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog ~lana, a ona a) Navodi iz apelacije obuhvataju: 12. Apelant tra`i, u skladu sa ~lanom VI/3b) Ustava Bosne (…) i Hercegovine, da se ocijeni ustavnost Presude Okru`nog suda e) Pravo na pravi~no saslu{awe u gra|anskim i krivi~nim broj K`-202/03 od 24. novembra 2004. godine i Presude Osnovnog stvarima i druga prava u vezi sa krivi~nim postupkom." suda broj K-27/01 od 30. decembra 2002. godine, smatraju}i da mu ^lan 6 stav 1 i stav 3c. Evropske konvencije glasi: je navedenim presudama povrije|eno pravo na pravi~no su|ewe "1. Prilikom utvr|ivawa gra|anskih prava i obaveza ili u krivi~nom postupku iz ~lana II/3e) Ustava Bosne i osnovanosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv wega, Hercegovine i ~lana 6 stav 1 i stav 3c. Evropske konvencije za svako ima pravo na pravi~no su|ewe i javnu raspravu u razumnom za{titu qudskih prava i osnovnih sloboda (u daqwem tekstu: roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom Evropska konvencija). ustanovqenim sudom. [...] 13. Apelant je predlo`io da Ustavni sud meritorno odlu~i 3. Svako ko je optu`en za krivi~no djelo ima sqede}a o ovom predmetu i donese privremenu mjeru, u skladu sa ~lanom minimalna prava: 78 Pravila Ustavnog suda, smatraju}i da za to postoje uslovi jer c. da se brani sam ili uz pomo} branioca koga sam izabere je pozvan na izvr{ewe kazne zatvora pa bi mogle da nastanu ili da, ukoliko ne raspola`e sredstvima da plati branioca, nenadoknadive {tetne posqedice po wega. da ga dobije besplatno, kada to nala`u interesi pravde; 14. Apelant je u apelaciji naveo da je wegov branilac u Pravo na pravi~no su|ewe `albi izri~ito tra`io od Okru`nog suda u Bawoj Luci da apelant i wegov branilac budu blagovremeno obavije{teni o 22. Postupak pred redovnim sudovima u konkretnom slu~aju sjednici drugostepenog sudskog vije}a i da u~estvuju u postupku odnosi se na utvr|ivawe osnovanosti krivi~ne optu`be protiv o `albi, ali da ovaj predlog drugostepeni sud nije prihvatio. apelanta, te je ~lan 6 stav 1 Evropske konvencije primjewiv. Daqe je naveo da je Okru`ni sud sjednicu drugostepenog Shodno tome, Ustavni sud mora da preispita da li je postupak krivi~nog vije}a odr`ao u odsustvu apelanta i wegovog pred redovnim sudovima bio pravi~an, onako kako to zahtijeva branioca. S obzirom na to da mu na ovaj na~in nije data ~lan 6 stav 1 Evropske konvencije. mogu}nost da u~estvuje u postupku pred drugostepenim sudom, 23. Pravi~nost postupka se ocjewuje na osnovu postupka kao apelant smatra da mu je povrije|eno pravo na pravi~an cjeline (vidi Evropski sud za qudska prava Barbera, Messeque postupak iz ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 i Jabardo protiv [panije, presuda od 6. decembra 1988. godine, stav 1 i stav 3 ta~ka c. Evropske konvencije. serija A, broj 146 stav 68, i Ustavni sud, Odluka broj U 63/01 od 27. juna 2003. godine, objavqena u "Slu`benom glasniku Bosne i b) Odgovor na apelaciju Hercegovine" broj 38/03). 15. Okru`ni sud u Bawoj Luci u odgovoru na apelaciju 24. U konkretnom slu~aju apelant se `ali na ~iwenicu da je isti~e da je sjednica drugostepenog vije}a vo|ena u odsutnosti Okru`ni sud donio presudu kojom je odbio wegovu `albu, a da mu okru`nog tu`ioca, apelanta i wegovog branioca. Dakle, nije data mogu}nost da u~estvuje u postupku pred tim sudom iako sjednici drugostepenog vije}a nije bio prisutan ni okru`ni je to u `albi izri~ito tra`io. Ta okolnost, smatra apelant, tu`ilac, pa, shodno ocjeni tog suda, nije povrije|eno dovela je do toga da mu nije bila data mogu}nost da pred apelantovo pravo na pravi~no su|ewe koje garantuju Evropska drugostepenim krivi~nim vije}em iznese svoju odbranu i konvencija i Ustav Bosne i Hercegovine. Da je sjednici prezentira navode `albe tim vi{e {to je u `albenom postupku prisustvovao okru`ni tu`ilac, a ne i apelant i wegov anga`ovao novog branioca. branilac iako su to zahtijevali, shodno mi{qewu Okru`nog 25. U `albi izre~enoj Okru`nom sudu apelant je tra`io da suda, radilo bi se o kr{ewu prava na pravi~no su|ewe. se prvostepena presuda ispita u pogledu bitne povrede odredbi 16. Okru`ni sud zbog navedenih razloga predla`e da se Zakona o krivi~nom postupku, kao i pogre{no i nepotpuno apelacija odbije kao neosnovana, jer je o~igledno, shodno utvr|enog ~iweni~nog stawa i zbog odluke o kazni. Okru`ni mi{qewu Okru`nog suda, da je podnesena da bi se odugovla~ilo sud je rje{avaju}i apelantovu `albu potvrdio prvostepenu apelantovo upu}ivawe na izdr`avawe kazne zatvora zbog presudu. po~iwenog krivi~nog djela silovawa. 26. Po{to je ~lanom 371 Zakona o krivi~nom postupku predvi|ena dispozicija suda u pogledu pozivawa optu`enog i VI. Dopustivost wegovog branioca na sjednicu vije}a, Ustavni sud u vezi sa 17. U skladu sa ~lanom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, apelantovim navodima zakqu~uje da Okru`ni sud nije Ustavni sud, tako|e, ima apelacionu nadle`nost u pitawima povrijedio zakon kada je, nakon ocjene navoda `albe, odlu~io da koja su sadr`ana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora ne pozove apelanta i wegovog branioca na sjednicu vije}a. zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini. Me|utim, postavqa se istovremeno pitawe da li je osporena 18. U skladu sa ~lanom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Presuda Okru`nog suda broj K`-202/03 od 24. novembra 2004. Ustavni sud mo`e da razmatra apelaciju samo ako su protiv godine u saglasnosti sa standardima i kriterijumima ~lana 6 presude, odnosno odluke koja se wome osporava, iscrpqeni svi stav 1 Evropske konvencije. djelotvorni pravni lijekovi mogu}i shodno zakonu i ako se Ravnopravnost stranaka podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije 27. Ustavni sud, tako|e, uzima u obzir da je apelant osu|en primio odluku o posqedwem pravnom lijeku kog je koristio. na kaznu zatvora od dvije godine, te smatra da je ishod su|ewa 19. U konkretnom slu~aju predmet osporavawa apelacijom pred Okru`nim sudom za wega bio veoma zna~ajan (vidi odluke je Presuda Okru`nog suda broj K`-202/03 od 24. novembra 2004. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova Evropskog suda za qudska prava Ekbatani protiv [vedske od 26. mogu}ih shodno zakonu. Zatim, osporenu presudu apelant je maja 1988, serija A, broj 134 i Kremzov protiv Austrije od 21. primio 11. aprila 2005. godine a apelacija je podnesena septembra 1993, serija A, broj 268-B). Ustavnom sudu 19. aprila 2005. godine, tj. u roku od 60 dana, kako 28. U vezi sa op{tim zahtjevom ~lana 6 stav 1 Evropske je propisano ~lanom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda. Na kraju, konvencije za primjenu principa pravi~nosti, Ustavni sud apelacija ispuwava i uslove iz ~lana 16 st. 2 i 4 Pravila isti~e da je najva`niji od svih neformulisanih principa iz Ustavnog suda. ~lana 6 ravnopravnost stranaka, tj. postavka da svaka strana u 20. Imaju}i u vidu odredbe ~lana VI/3b) Ustava Bosne i postupku treba da ima iste mogu}nosti da izlo`i svoje Hercegovine, ~lana 16 st. 1, 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, argumente i da nijedna od wih ne smije da ima nikakvu prednost Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispuwava uslove u odnosu na svog protivnika. Na~elo ravnopravnosti stranaka u pogledu dopustivosti. objediwuje shvatawe da obje stranke u postupku imaju pravo na Broj 26 – Strana 2698 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Ponedjeljak, 29.5.2006. informacije o ~iwenicama i navodima suprotne stranke i da se navode zasnovani na zakonu i zaslu`uju daqwu svaka stranka ima jednake mogu}nosti da odgovori drugoj. argumentaciju ili razmatrawe, prisustvo `alioca }e biti dopu{teno." 29. Imaju}i u vidu da u `albenom postupku nisu u~estvovali ni apelant ni javni tu`ilac, Ustavni sud smatra da apelantov 35. Ustavni sud smatra da je u konkretnom predmetu Zakon o izostanak sa sjednice Okru`nog suda u konkretnom slu~aju ne krivi~nom postupku ostavio dispoziciju predsjedniku vije}a naru{ava principe ravnopravnosti stranaka i ili vije}u drugostepenog suda da odlu~i o tome da li }e o kontradiktornosti postupka. Shodno tome, apelantovo neprisjednici vije}a obavijestiti stranke. Ustavni sud daqe zapa`a sustvovawe sjednici drugostepenog suda u navedenim konkretda se navodi `albe odnose na na~in na koji je prvostepeni sud nim okolnostima ovog slu~aja ne predstavqa povredu ovog ocijenio izvedene dokaze, te da `alba ne nudi nikakve nove aspekta ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije s obzirom na to da ~iwenice niti dokaze koji nisu bili ve} prezentirani ciqevi ovog ~lana Evropske konvencije time nisu mawe prvostepenom sudu. ostvareni. To podrazumijeva da optu`eni u krivi~nom postu36. Na osnovu navedenog Ustavni sud zakqu~uje da u pku treba da ima ista procesna prava kao i javni tu`ilac. konkretnom slu~aju nije prekr{eno apelantovo pravo na Prisustvovawe pred prvostepenim i drugostepenim sudom i pravi~no su|ewe iz ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 i stav 3c. Evropske konvencije. javna rasprava 30. Optu`eni mora da ima mogu}nost da li~no prisustvuje VIII. Zakqu~ak sjednici suda. Ovo se odnosi, prvenstveno, na su|ewe pred 37. ^lan II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lan 6 stav 1 i prvostepenim sudom. Me|utim, pravo na pravi~no su|ewe, stav 3c. Evropske konvencije nisu povrije|eni kad apelant nije tako|e, podrazumijeva pravo da se prisustvuje pred sudovima bio pozvan na sjednicu `albenog vije}a, kojoj nije prisustvovao vi{e instance koji odlu~uju o `albama sem kada je razmatrawe ni ovla{}eni tu`ilac, iako je to zahtijevao, ako je takva pred ovim sudovima ograni~eno na procesna ili ~isto pravna mogu}nost propisana zakonom, a odluka se nije ticala pitawa, kada prisustvo optu`enog nije zna~ajno. ~iwenica i navoda krivi~nog djela. 31. Ustavni sud, daqe, primje}uje da ~lan 6 stav 1 Evropske 38. Na osnovu ~lana 61 st. 1 i 3 Pravila Ustavnog suda, konvencije govori o javnoj raspravi, a Zakon o krivi~nom Ustavni sud je odlu~io kao u dispozitivu ove Odluke. postupku navodi sjednicu vije}a suda. S obzirom na to da je 39. Shodno ~lanu VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Evropska konvencija, shodno ~lanu II/2 Ustava Bosne i Ustavnog suda su kona~ne i obavezuju}e. Hercegovine, direktno primjewiva, ovaj pojam mora da se tuma~i u duhu pojma javne rasprave iz ~lana 6 stav 1 Evropske Predsjednik konvencije. Ustavnog suda 32. Kada je rije~ o prisustvovawu podnosioca `albe pred Bosne i Hercegovine drugostepenim sudom, da mora da se primjewuje doma}e Mato Tadi}, s. r. zakonodavstvo eksplicitno pokazuje praksa Evropskog suda za qudska prava: "Da li okrivqeni ima pravo da prisustvuje javnom saslu{awu i brani svoj slu~aj pred @albenim sudom, Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudija, [....] zavisi od posebnih odredbi doma}eg zakonodavstva rje{avaju}i apelaciju Ismeta Varcara u predmetu broj AP posmatranog kao cjelina" (vidi Evropski sud za qudska prava 1072/04, na osnovu ~lana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lana 59. stav 2. alineja 2. i ~lana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog Ekbatani protiv [vedske, presuda od 26. maja 1988. godine, suda Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik Bosne i ta~ka 25). Hercegovine" broj 60/05), u sastavu: 33. ^lan 6 stav 1 i stav 3c. Evropske konvencije uvijek je Mato Tadi}, predsjednik povrije|en kad apelant nije bio pozvan na sjednicu `albenog Miodrag Simovi}, potpredsjednik vije}a, ako je to propisano doma}im zakonom, a odluka se ticala Hatid`a Had`iosmanovi}, potpredsjednica ~iwenica i navoda krivi~nog djela, okolnosti pod kojim je Valerija Gali}, sutkinja djelo u~iweno, kakvo je po~inii~evo li~no vi|ewe tih Jovo Rosi}, sudija ~iwenica, a on je zahtijevao da bude prisutan radu `albenog na sjednici odr`anoj 13. oktobra 2005. godine donio je vije}a (vidi Evropski sud za qudska prava, Delcourt protiv Belgije, presuda od 17. januara 1970. godine, A.11, strane 14 i 15 i ODLUKU O MERITUMU1 Monnell i Morris protiv Velike Britanije, presuda od 2. Odbija se kao neosnovana apelacija Ismeta Varcara, marta 1987. godine, A.115, strana 25). podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Biha}u broj 34. Tako, u citiranoj odluci Delcourt protiv Belgije na G`-417/02 od 21. septembra 2004. godine. stranama 14 i 15 navodi se: "[A] Krivi~na optu`ba nije Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegorije{ena dok osloba|aju}a ili osu|uju}a presuda nije postala vine", "Slu`benim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", kona~na. Krivi~ni postupak ~ini cjelinu i mora, obi~no, da se "Slu`benom glasniku Republike Srpske" i u " Slu`benom zavr{i izvr{nom odlukom......[T] Evropska konvencija ne glasniku Br~ko Distrikta Bosne i Hercegovine". prisiqava strane ugovornice da ustanove, odnosno formiraju OBRAZLO@ENJE `albene ili kasacione sudove. Ipak, od dr`ava koje su osnovale takve sudove zahtijeva se da obezbijede da se licima kojima se I. Uvod doma}im zakonima zahtijeva da u`ivaju sve osnovne garancije 1. Ismet Varcar (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa sadr`ane u ~lanu 6 Evropske konvencije te garancije i Hamdija Velad`i}, advokat iz Biha}a, podnio je 6. decembra obezbijede." Iz toga slijedi, ako je apelant ponudio ~iwenice i 2004. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u dokaze u `albi za koje on smatra da su mu korisni i zahtijeva da daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u ih li~no prezentira pred `albenim vije}em, a takva mogu}nost Biha}u (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj G`-417/02 od je predvi|ena doma}im krivi~nim zakonodavstvom, da to mora i 21. septembra 2004. godine. da mu se omogu}i. U suprotnom, radi se o povredi prava na II. Postupak pred Ustavnim sudom pravi~no su|ewe iz ~lana 6. Evropske konvencije. U tom kontekstu su i navodi iz ta~ke 57 presude Evropskog suda za 2. Na osnovu ~lana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda i u~esnika u postupku, [emse Kapi} i qudska prava Monnell i Morris protiv Velike Britanije, koja maloljetnih Isaka i Zlatana Kapi}a, koje je zastupala majka i glasi: "U vezi sa aplikacijom kojom se tra`i dopu{tewe da se zakonska zastupnica [emsa Kapi} (u daljnjem tekstu: tu`itelji), prisustvuje `albenom vije}u, @albeni sud nije ponovo zatra`eno je 5. i 28. aprila 2005. godine da dostave odgovore na razmatrao ~iwenice slu~aja, niti pozivao svjedoke iako apelaciju. osnovi `albe sadr`e pitawa utvr|ivawa ~iwenica nasuprot 3. Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju 13. aprila tuma~ewu samog zakona. Ali, su{tinsko za odlu~ivawe u 2005. godine, dok su tu`itelji dostavili odgovor na apelaciju 2. ovakvim postupcima jeste da li je apelant pokazao da postoji augusta 2005. godine. osnov koji bi opravdao saslu{awe o `albi. Ako su razlozi koji 1 Odluka je objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 22/06. Ponedjeljak, 29.5.2006. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 26 – Strana 2699 protivtu`benog zahtjeva sud utvrdio primjenom odredbe ~lana 4. Na osnovu ~lana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, 559. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima, kojim su propisani odgovori na apelaciju dostavljeni su apelantu 15. septembra rokovi za zajmoprimca, a ne i zajmodavca. S obzirom da je u 2005. godine. konkretnom slu~aju apelant zajmodavac, smatra da se na njegovo III. ^injeni~no stanje potra`ivanje iz protivtu`be ne mogu primijeniti rokovi iz 5. ^injenice predmeta, koje proizlaze iz apelantovih navoda i navedene odredbe Zakona, ve} op}i zastarni rok od 5 godina. dokumenata predo~enih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na Apelant dalje isti~e da je on tu`iteljima, kao nasljednicima sljede}i na~in. zajmoprimca, vi{e puta produ`avao rokove za vra}anje zajma, a 6. [emsa Kapi}, kao prvotu`iteljica, je 26. februara 1993. to je obaveza vra}anja zajma nastala podno{enjem protivtu`be godine podnijela tu`bu protiv apelanta, tra`e}i povrat ma{ina za 11. maja 2001. godine, iz ~ega apelant zaklju~uje da njegovo obradu drveta marke "Giber" i "Taurinija" ili njihovu potra`ivanje nije zastarjelo. protuvrijednost. Navela je da je njen, sada ve} pokojni mu`, s apelantom kupio navedene ma{ine i da su ih platili 14.000,00 b) Odgovor na apelaciju DEM, te da je njen mu` radio s predmetnim ma{inama oko 13. Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju isti~e da apelant godinu i pol, dok ih apelant nije odvukao iz njihove gara`e u vidi razloge za apelaciju u ~injenici {to su prvostepeni i vrijeme kada oni nisu bili kod ku}e. Tu`iteljicin mu` je poginuo drugostepeni sud utvrdili da je njegovo potra`ivanje po~etkom rata, ne uspjev{i vratiti sporne ma{ine. Tu`iteljica u (protupotra`ivanje) zastarjelo, iako apelant smatra da zastarjelost tu`bi nije osporila da je dogovor izme|u njenog mu`a i apelanta nije nastupila i da su sudovi, tako, pogre{no primijenili odredbe bio da njen mu` radi s predmetnim ma{inama, te na taj na~in Zakona o obligacionim odnosima Federacije BiH. Kantonalni isplati apelantu polovinu vrijednosti ma{ina, odnosno 7.000,00 sud dalje navodi da su prvostepeni i drugostepeni sud obrazlo`ili DEM, {to je njen mu` i u~inio. Predlo`ila je sudu da, nakon razloge vezane za istaknuti prigovor zastarjelosti, da je pravilno provedenog dokaznog postupka, obave`e apelanta na povrat primijenjen Zakon o obligacionim odnosima i da je u navedenih ma{ina ili isplatu polovine nov~ane vrijednosti konkretnom slu~aju nastupila zastarjelost apelantovog ma{ina, odnosno 7.000,00 DEM. Nakon toga dolazi do potra`ivanja prema pravnom predniku tu`itelja, odnosno prema subjektivnog preina~avanja tu`be, tako {to tu`bi pristupaju i tu`iteljima kao njegovom pravnom slijedniku. Kantonalni sud prvotu`iteljicini sinovi, kao zakonski nasljednici njihovog oca. predla`e da se apelacija odbije. Tu`itelji su 19. jula 2001. godine, na zapisnik o glavnoj raspravi, 14. Tu`itelji su u odgovoru na apelaciju istakli da je apelant smanjili tu`beni zahtjev potra`uju}i da im apelant isplati na ime sa grupom ljudi, s kojom je do{ao u dvori{te i gara`u tu`itelja, protuvrijednosti ma{ina iznos od 6.424,60 KM sa pripadaju}om zapravo izvr{io provalnu kra|u otu|iv{i ma{ine za obradu drveta zakonskom kamatom od dana podno{enja tu`be do isplate i ~iji je povrat tra`en (odnosno njihova nov~ana protivvrijednost), tro{kovima postupka. zatim ih prodao, ostvariv{i tako materijalnu korist. Tu`itelji 7. U odgovoru na tu`bu, datom na raspravnom zapisniku 29. smatraju da, ukoliko je apelant imao kakva potra`ivanja od aprila 1994. godine, apelant je osporio osnovanost tu`benog tu`itelja, kao nasljednika Osmana Kapi}a, mogao ih je zahtjeva navode}i da su sporne ma{ine njegove, jer ih je on potra`ivati redovnim zakonskim putem u blagovremenim platio, predlo`iv{i sudu da se na te okolnosti saslu{aju odre|eni rokovima. Tako|er, isti~u da apelant kao vjerovnik, primjenom svjedoci. ~lana 287. Zakona o obligacionim odnosima, nema pravo 8. Apelant je na zapisnik o glavnoj raspravi, 11. maja 2001. zadr`avanja pokretnih stvari, koje je zaposjeo protiv volje godine, podnio protivtu`bu tra`e}i da sud obave`e tu`itelje da du`nika, do naplate potra`ivanja. mu na ime duga isplate iznos od 10.000,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom po~ev{i od 1. januara 1996. godine do V. Relevantni propisi isplate, te tro{kove postupka. Apelant je u protivtu`bi naveo da je u februaru 1991. godine predniku tu`itelja, sada umrlom Osmanu 15. Zakon o obligacionim odnosima ("Slu`beni list SFRJ" Kapi}u, dao na posudbu 90 milijardi YU dinara, koje po njemu br. 29/78, 39/85 i 57/89, "Slu`beni list RBiH" br. 2/92, 13/93 i imaju protuvrijednost 12.000,00 KM. Apelant navodi da je 13/94, te "Slu`bene novine FBiH" broj 29/03) posu|eni novac Osman Kapi} iskoristio za kupovinu spornih "^lan 371. ma{ina. Apelant je u protivtu`bi, dalje, naveo da je rok vra}anja Potra`ivanja zastarijevaju za pet godina, ako zakonom nije zajma bio 1. maj 1991. godine, te da mu je, u me|uvremenu, za odre|en neki drugi rok zastarjelosti. `ivota Osman Kapi} izveo odre|ene stolarske radove, ~ija ^lan 559. stav 2. vrijednost je prema njihovom dogovoru bila 2.000,00 KM. 9. Op}inski sud u Cazinu (u daljnjem tekstu: Op}inski sud) je Pravo zajmoprimca da tra`i predaju odre|enih stvari Presudom broj P-256/97 od 23. oktobra 2001. godine, utvrdio da zastarijeva za tri mjeseca od dolaska zajmodavca u docnju, a u je apelant, kao tu`eni u ovoj parnici, du`an isplatiti tu`iteljima svakom slu~aju za godinu dana od zaklju~enja ugovora. iznos od 6.424,60 KM, sa zakonskom zateznom kamatom od 26. VI. Dopustivost februara 1993. godine do isplate, te naknaditi tro{kove postupka u iznosu od 2.141,60 KM, sve u roku od 15 dana od dana 16. U skladu sa ~lanom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, pravomo}nosti presude pod prijetnjom prinudnog izvr{enja. Ustavni sud tako|er ima apelacionu nadle`nost u pitanjima koja Istom presudom je odbijen kao neosnovan apelantov su sadr`ana u ovom ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog protivtu`beni zahtjev da mu tu`itelji-protivtu`enici isplate na presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. ime duga iznos od 10.000,00 KM sa zakonskom zateznom 17. U skladu sa ~lanom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, kamatom, po~ev{i od 1. januara 1996. godine do isplate, te Ustavni sud mo`e razmatrati apelaciju samo ako su protiv naknade tro{kove parni~nog postupka. presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi 10. Apelant se `alio protiv navedene presude Op}inskog efektivni pravni lijekovi mogu}i po zakonu i ako se podnese u suda. Rje{avaju}i o `albi, Kantonalni sud je donio osporenu roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio presudu kojom je djelimi~no `albu uva`io i prvostepenu presudu odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio. preina~io utoliko {to je apelant du`an isplatiti tu`iteljima 18. U konkretnom slu~aju, predmet osporavanja apelacijom tro{kove parni~nog postupka u iznosu od 1.091,00 KM. U je Presuda Kantonalnog suda broj G`-417/02 od 21. septembra ostalom dijelu prvostepena presuda je potvr|ena. 2004. godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih IV. Apelacija lijekova mogu}ih po zakonu. Dalje, osporenu presudu apelant je primio 3. novembra 2004. godine, a apelacija je podnesena 6. a) Navodi iz apelacije decembra 2004. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano 11. Apelant smatra da je osporenom presudom povrije|eno ~lanom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Kona~no, apelacija njegovo pravo na imovinu iz ~lana II/3.k) Ustava Bosne i ispunjava i uvjete iz ~lana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer Hercegovine i ~lana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. nije o~igledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi 12. U apelaciji je navedeno da je u konkretnom slu~aju do{lo formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva. do pogre{ne primjene Zakona o obligacionim odnosima, budu}i da redovni sudovi nisu usvojili njegov prigovor prebijanja 19. Imaju}i u vidu odredbe ~lana VI/3.b) Ustava Bosne i me|usobnih potra`ivanja parni~nih stranaka, ve} je apelantov Hercegovine, ~lana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, protivtu`beni zahtjev za vra}anje zajma odbijen zbog Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u zastarjelosti. Apelant navodi da je zastarjelost potra`ivanja iz pogledu dopustivosti. Broj 26 – Strana 2700 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Ponedjeljak, 29.5.2006. dokazao pred sudom. Stoga, Ustavni sud zaklju~uje da se u VII. Meritum konkretnom predmetu ne radi o imovini koja u`iva za{titu u 20. Apelant pobija navedenu presudu tvrde}i da mu je smislu ~lana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. povrije|eno pravo na imovinu iz ~lana II/3.k) Ustava Bosne i 26. U pogledu apelantovih navoda da su redovni sudovi Hercegovine i ~lana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. pogre{no utvrdili odre|ene ~injenice i pogre{no primijenili 21. ^lan II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: zakon, Ustavni sud podsje}a da nije nadle`an da vr{i provjeru "3. Katalog prava ~injenica i na~ina na koji su ni`estepeni sudovi protuma~ili Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine u`ivaju ljudska pozitivno-pravne propise, osim ukoliko odluke ni`ih sudova kr{e prava i slobode iz stava 2. ovog ~lana, {to uklju~uje: ustavna prava. To }e biti slu~aj kada odluka redovnog suda ne (…) uklju~uje ili pogre{no primjenjuje ustavno pravo, kad je k) Pravo na imovinu". primjena pozitivno-pravnih propisa bila o~igledno proizvoljna, ^lan 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju: kad je relevantni zakon sam po sebi neustavan ili kada je do{lo do "Svako fizi~ko ili pravno lice ima pravo na neometano povrede osnovnih procesnih prava, kao {to su pravo na pravi~an u`ivanje svoje imovine. Niko ne mo`e biti li{en svoje imovine, postupak, pravo na pristup sudu, pravo na efektivan pravni lijek i osim u javnom interesu i pod uvjetima predvi|enim zakonom i u drugim slu~ajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 29/02 od op}im na~elima me|unarodnog prava. 27. juna 2003. godine, objavljena u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 31/03), a {to u ovom predmetu nije slu~aj. Prethodne odredbe, me|utim, ni na koji na~in ne uti~u na 27. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zaklju~uje da u pravo dr`ave da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim konkretnom slu~aju nije bilo kr{enja prava na imovinu iz ~lana da bi nadzirala kori{tenje imovine u skladu s op}im interesima ili II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1. Protokola broj 1 uz da bi osigurala naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni." Evropsku konvenciju. 22. ^lan 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju obuhvata tri razli~ita pravila. Prvo pravilo, navedeno u prvom VIII. Zaklju~ak stavu, je op}e prirode i iskazuje princip mirnog u`ivanja 28. Ustavni sud zaklju~uje da nema povrede prava na imovine. Drugo pravilo, sadr`ano u drugoj re~enici istog stava, imovinu iz ~lana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1. obuhvata li{avanje imovine i ~ini ga podlo`nim odre|enim Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, jer se ne radi o imovini uvjetima. Tre}e pravilo, koje se nalazi u drugom stavu, priznaje na kojoj apelant ima konstituirano relevantno imovinsko pravo. da dr`ave ~lanice imaju pravo, izme|u ostalog, da nadziru 29. Na osnovu ~lana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, kori{tenje imovine u skladu sa javnim interesom. Ova tri pravila Ustavni sud je odlu~io kao u dispozitivu ove Odluke. nisu "razli~ita" u smislu da su nepovezana: drugo i tre}e pravilo 30. Prema ~lanu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke se odnose na pojedina~ne slu~ajeve ometanja prava na mirno Ustavnog suda su kona~ne i obavezuju}e. u`ivanje imovine, te ih stoga treba tuma~iti u svjetlu op}eg Predsjednik principa iskazanog u prvom pravilu. Ustavnog suda 23. Evropski sud za ljudska prava je naveo u vi{e navrata da Bosne i Hercegovine koncept "imovine" u ~lanu 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ima autonomno zna~enje, koje nesumnjivo nije Mato Tadi}, s. r. ograni~eno na vlasni{tvo nad fizi~kim stvarima: odre|ena druga prava i interesi koji ~ine imovinu svakako se mogu smatrati kao "imovinska prava" i na taj na~in kao "imovina" u smislu ove Ustavni je sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudaca, odredbe (vidi Evropski sud za ljudska prava, Iatridis protiv rje{avaju}i apelaciju Ismeta Varcara u predmetu broj AP Gr~ke, presuda od 25. marta 1999, Izvje{taji o presudama i odlukama 1999-II, strana 96, ta~ka 54). 1072/04, na temelju ~lanka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lanka 59. stavak 2. alineja 2. i ~lanka 61. st. 1. i 3. 24. Ustavni sud zapa`a da pravo i interesi za{ti}eni ~lanom 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju moraju biti utvr|eni na Bosne i Hercegovine" broj 60/05), u sastavu: odgovaraju}i na~in. Osoba koja se `ali na uplitanje u svoju imovinu mora dokazati da je imovinsko pravo postojalo (vidi Mato Tadi}, predsjednik Evropski sud za ljudska prava, Van der Mussele protiv Belgije, Miodrag Simovi}, dopredsjednik presuda od 23. novembra 1983. godine, serija A, broj 70, st. 48. i Hatid`a Had`iosmanovi}, dopredsjednica 49). Prema postojanom obi~ajnom pravu "posjed" mo`e biti bilo Valerija Gali}, sutkinja postoje}i posjed ili vrijedna imovina, uklju~uju}i i od{tetne Jovo Rosi}, sudac zahtjeve, u pogledu kojih podnositelj tu`be mo`e obrazlo`iti da na sjednici odr`anoj 13. listopada 2005. godine donio ima bar "legitimno o~ekivanje" da }e oni biti realizirani (vidi Evropski sud za ljudska prava, Pine Valley Developments Ltd i ODLUKU O MERITUMU1 drugi protiv Irske, presuda od 29. novembra 1991. godine, serija Odbija se kao neutemeljena apelacija Ismeta Varcara, A, broj 222, stav 51). podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Biha}u broj 25. U konkretnom predmetu, redovni sudovi su utvrdili da je G`-417/02 od 21. rujna 2004. godine. pravni prednik tu`itelja kupio sporne ma{ine za obradu drveta, Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegozatim da je apelant nasilnim putem do{ao u posjed tih ma{ina, vine", "Slu`benim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", kako bi, prema njegovoj izjavi, naplatio svoje potra`ivanje, koje "Slu`benom glasniku Republike Srpske" i u " Slu`benom se temelji na usmenom ugovoru o zajmu izme|u njega i prednika glasniku Br~ko Distrikta Bosne i Hercegovine". tu`itelja. Sudovi su tako|er utvrdili da, prvo, apelant pred sudom OBRAZLO@ENJE nije uspio dokazati da je dao u zajam predniku tu`itelja odre|eni iznos novca, kao i to da, ~ak i da mu je dao zajam u navedenom I. Uvod iznosu, da je njegovo potra`ivanje po tom osnovu zastarjelo. 1. Ismet Varcar (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa Naime, u provedenom dokaznom postupku apelant nije ponudio Hamdija Velad`i}, odvjetnik iz Biha}a, podnio je 6. prosinca redovnim sudovima dokaze na temelju kojih bi sudovi mogli 2004. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u utvrditi da apelant ima pravno utemeljeno potra`ivanje od daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u tu`itelja, te su iz navedenih razloga odbili njegov protivtu`beni Biha}u (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj G`-417/02 od zahtjev kao neosnovan. Prema tome, s obzirom da nije dokazao 21. rujna 2004. godine. da postoji njegovo potra`ivanje od tu`itelja, Ustavni sud smatra II. Postupak pred Ustavnim sudom da apelant u konkretnom predmetu nema imovinsko pravo koje 2. Na temelju ~lanka 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od u`iva za{titu ~lana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Kantonalnog suda i sudionika u postupku, [emse Kapi} i Apelantov prigovor da redovni sudovi nisu primijenili malodobnih Isaka i Zlatana Kapi}a, koje je zastupala majka i odgovaraju}e odredbe Zakona o obligacionim odnosima u zakonska zastupnica [emsa Kapi} (u daljnjem tekstu: tu`itelji), pogledu rokova zastarjelosti potra`ivanja zajma u konkretnom zatra`eno je 5. i 28. travnja 2005. godine da dostave odgovore na predmetu nije od odlu~uju}eg zna~aja za utvr|ivanje postojanja apelaciju. navodnog apelantovog prava na imovinu, ~ije postojanje nije 1 Odluka je objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 22/06. Ponedjeljak, 29.5.2006. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 26 – Strana 2701 da redoviti sudovi nisu usvojili njegov prigovor prebijanja 3. Kantonalni je sud dostavio odgovor na apelaciju 13. me|usobnih potra`ivanja parni~nih stranaka, ve} je apelantov travnja 2005. godine, dok su tu`itelji dostavili odgovor na protutu`beni zahtjev za vra}anje zajma odbijen zbog apelaciju 2. kolovoza 2005. godine. zastarjelosti. Apelant navodi da je zastarjelost potra`ivanja iz 4. Na temelju ~lanka 26. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, protutu`benog zahtjeva sud utvrdio primjenom odredbe ~lanka odgovori na apelaciju su dostavljeni apelantu 15. rujna 2005. 559. stavak 2. Zakona o obligacijskim odnosima, kojim su godine. propisani rokovi za zajmoprimca, a ne i zajmodavca. Obzirom da III. ^injeni~no stanje je u konkretnom slu~aju apelant zajmodavac, smatra da se na 5. ^injenice predmeta, koje proizlaze iz apelantovih navoda i njegovo potra`ivanje iz protutu`be ne mogu primijeniti rokovi iz dokumenata predo~enih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na navedene odredbe Zakona, ve} op}i zastarni rok od 5 godina. sljede}i na~in. Apelant dalje isti~e da je on tu`iteljima, kao nasljednicima 6. [emsa Kapi}, kao prvotu`iteljica, je 26. velja~e 1993. zajmoprimca, vi{e puta produljivao rokove za vra}anje zajma, a godine podnijela tu`bu protiv apelanta, tra`e}i povrat strojeva za to je obveza vra}anja zajma nastala podno{enjem protutu`be 11. obradu drveta marke "Giber" i "Taurinija" ili njihovu svibnja 2001. godine, iz ~ega apelant zaklju~uje da njegovo protuvrijednost. Navela je da je njezin, sada ve} pokojni mu`, s potra`ivanje nije zastarjelo. apelantom kupio navedene strojeve i da su ih platili 14.000,00 b) Odgovor na apelaciju DEM, te da je njezin mu` radio s predmetnim strojevima oko godinu i pol, dok ih apelant nije odvukao iz njihove gara`e u 13. Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju isti~e da apelant vrijeme kada oni nisu bili kod ku}e. Tu`itelji~in je mu` poginuo vidi razloge za apelaciju u ~injenici {to su prvostupanjski i po~etkom rata, ne uspjev{i vratiti prijeporne strojeve. Tu`iteljica drugostupanjski sud ustvrdili da je njegovo potra`ivanje u tu`bi nije pobijala da je dogovor izme|u njezinog mu`a i (protupotra`ivanje) zastarjelo, iako apelant smatra da zastarjelost apelanta bio da njezin mu` radi s predmetnim strojevima, te na taj nije nastupila i da su sudovi, tako, pogre{no primijenili odredbe na~in isplati apelantu polovicu vrijednosti strojeva, odnosno Zakona o obligacijskim odnosima Federacije BiH. Kantonalni 7.000, 00 DEM, {to je njezin mu` i u~inio. Predlo`ila je sudu da, sud dalje navodi da su prvostupanjski i drugostupanjski sud nakon provedenog dokaznog postupka, obve`e apelanta na obrazlo`ili razloge vezane za istaknuti prigovor zastarjelosti, da povrat navedenih strojeva ili isplatu polovice nov~ane je pravilno primijenjen Zakon o obligacijskim odnosima i da je u vrijednosti strojeva, odnosno 7.000,00 DEM. Nakon toga dolazi konkretnom slu~aju nastupila zastarjelost apelantovog do subjektivnog preina~avanja tu`be, tako {to tu`bi pristupaju i potra`ivanja prema pravnom predniku tu`itelja, odnosno prema prvotu`itelji~ini sinovi, kao zakonski nasljednici njihovog oca. tu`iteljima kao njegovom pravnom slijedniku. Kantonalni sud Tu`itelji su 19. srpnja 2001. godine, na zapisnik o glavnoj predla`e da se apelacija odbije. raspravi, smanjili tu`beni zahtjev potra`uju}i da im apelant 14. Tu`itelji su u odgovoru na apelaciju istaknuli da je isplati na ime protuvrijednosti strojeva iznos od 6.424,60 KM sa apelant sa skupinom ljudi, s kojom je do{ao u dvori{te i gara`u pripadaju}om zakonskom kamatom od dana podno{enja tu`be tu`itelja, zapravo izvr{io provalnu kra|u otu|iv{i strojeve za do isplate i tro{kovima postupka. obradu drveta ~iji je povrat tra`en (odnosno njihova nov~ana 7. U odgovoru na tu`bu, datom na raspravnom zapisniku 29. protuvrijednost), potom ih prodao, ostvariv{i tako materijalnu travnja 1994. godine, apelant je pobijao utemeljenost tu`benog korist. Tu`itelji smatraju da, ukoliko je apelant imao kakva zahtjeva navode}i da su prijeporni strojevi njegove, jer ih je on potra`ivanja od tu`itelja, kao nasljednika Osmana Kapi}a, platio, predlo`iv{i sudu da se na te okolnosti saslu{aju odre|eni mogao ih je potra`ivati redoitnim zakonskim putem u svjedoci. pravodobnim rokovima. Tako|er, isti~u da apelant kao 8. Apelant je na zapisnik o glavnoj raspravi, 11. svibnja 2001. vjerovnik, primjenom ~lanka 287. Zakona o obligacijskim godine, podnio protutu`bu tra`e}i da sud obve`e tu`itelje da mu odnosima, nema pravo zadr`avanja pokretnih stvari, koje je na ime duga isplate iznos od 10.000,00 KM sa zakonskom zaposjeo protiv volje du`nika, do naplate potra`ivanja. zateznom kamatom po~ev{i od 1. sije~nja 1996. godine do V. Relevantni propisi isplate, te tro{kove postupka. Apelant je u protutu`bi naveo da je u velja~i 1991. godine predniku tu`itelja, sada umrlom Osmanu 15. Zakon o obligacijskim odnosima ("Slu`beni list SFRJ" Kapi}u, dao na posudbu 90 milijardi YU dinara, koje po njemu br. 29/78, 39/85 i 57/89, "Slu`beni list RBiH" br. 2/92, 13/93 i imaju protuvrijednost 12.000,00 KM. Apelant navodi da je 13/94, te "Slu`bene novine FBiH" broj 29/03) posu|eni novac Osman Kapi} iskoristio za kupnju spornih "^lanak 371. strojeva. Apelant je u protutu`bi, dalje, naveo da je rok vra}anja Potra`ivanja zastarijevaju za pet godina, ako zakonom nije zajma bio 1. svibanj 1991. godine, te da mu je, u me|uvremenu, odre|en neki drugi rok zastarjelosti. za `ivota Osman Kapi} izveo odre|ene tesarske radove, ~ija ^lanak 559. stavak 2. vrijednost je prema njihovom dogovoru bila 2.000,00 KM. Pravo zajmoprimca da tra`i predaju odre|enih stvari 9. Op}inski je sud u Cazinu (u daljnjem tekstu: Op}inski sud) zastarijeva za tri mjeseca od dolaska zajmodavca u docnju, a u Presudom broj P-256/97 od 23. listopada 2001. godine, utvrdio svakom slu~aju za godinu dana od zaklju~enja ugovora. da je apelant, kao tu`eni u ovoj parnici, du`an isplatiti tu`iteljima iznos od 6.424,60 KM, sa zakonskom zateznom kamatom od 26. VI. Dopustivost velja~e 1993. godine do isplate, te naknaditi tro{kove postupka u 16. Sukladno ~lanku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, iznosu od 2.141,60 KM, sve u roku od 15 dana od dana Ustavni sud tako|er ima prizivnu nadle`nost u pitanjima koja su pravomo}nosti presude pod prijetnjom prinudnog izvr{enja. sadr`ana u ovom ustavu, kada ona postanu predmetom spora Istom je presudom odbijen kao neutemeljen apelantov zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. protutu`beni zahtjev da mu tu`itelji-protutu`enici isplate na ime 17. Sukladno ~lanku 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, duga iznos od 10.000,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom, Ustavni sud mo`e razmatrati apelaciju samo ako su protiv po~ev{i od 1. sije~nja 1996. godine do isplate, te naknade presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi tro{kove parni~nog postupka. efektivni pravni lijekovi mogu}i po zakonu i ako se podnese u 10. Apelant se `alio protiv navedene presude Op}inskog roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio suda. Rje{avaju}i o prizivu, Kantonalni je sud donio pobijanu odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio. presudu kojom je djelimi~no priziv uva`io i prvostupanjsku 18. U konkretnom slu~aju, predmet pobijanja apelacijom je presudu preina~io utoliko {to je apelant du`an isplatiti tu`iteljima Presuda Kantonalnog suda broj G`-417/02 od 21. rujna 2004. tro{kove parni~nog postupka u iznosu od 1.091,00 KM. U godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova ostalom dijelu prvostupanjska je presuda potvr|ena. mogu}ih po zakonu. Dalje, pobijanu je presudu apelant primio 3. IV. Apelacija studenoga 2004. godine, a apelacija je podnesena 6. prosinca a) Navodi iz apelacije 2004. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano ~lankom 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda. Kona~no, apelacija 11. Apelant smatra da je pobijanom presudom povrije|eno ispunjava i uvjete iz ~lanka 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, njegovo pravo na imovinu iz ~lanka II/3.(k) Ustava Bosne i jer nije o~ito (prima facie) neutemeljena, niti postoji koji drugi Hercegovine i ~lanka 1. Protokola broj 1 uz Europsku formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva. konvenciju. 12. U apelaciji je navedeno da je u konkretnom slu~aju do{lo 19. Imaju}i u vidu odredbe ~lanka VI/3.(b) Ustava Bosne i do pogre{ne primjene Zakona o obligacijskim odnosima, budu}i Hercegovine, ~lanka 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Broj 26 – Strana 2702 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Ponedjeljak, 29.5.2006. Ustavni je sud ustvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete odnosima glede rokova zastarjelosti potra`ivanja zajma u glede dopustivosti. konkretnom predmetu nije od odlu~uju}eg zna~aja za utvr|ivanje postojanja navodnog apelantovog prava na imovinu, VII. Meritum ~ije postojanje nije dokazao pred sudom. Stoga, Ustavni sud 20. Apelant pobija navedenu presudu tvrde}i da mu je zaklju~uje da se u konkretnom predmetu ne radi o imovini koja povrije|eno pravo na imovinu iz ~lanka II/3.(k) Ustava Bosne i u`iva za{titu u smislu ~lanka 1. Protokola broj 1 uz Europsku Hercegovine i ~lanka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. konvenciju. 26. Glede apelantovih navoda da su redoviti sudovi pogre{no 21. ^lanak II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: ustvrdili odre|ene ~injenice i pogre{no primijenili zakon, "3. Popis prava Ustavni sud podsje}a da nije mjerodavan provjeravati ~injenice i Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine u`ivaju ljudska na~ine na koji su ni`estupanjski sudovi protuma~ili prava i temeljne slobode ovog ~lanka, stavak 2, {to uklju~uje: pozitivno-pravne propise, osim ukoliko odluke ni`ih sudova kr{e (…) ustavna prava. To }e biti slu~aj kada odluka redovitog suda ne (k) Pravo na imovinu". uklju~uje ili pogre{no primjenjuje ustavno pravo, kad je primjena pozitivno-pravnih propisa bila o~ito proizvoljna, kad je ^lanak 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju: relevantni zakon sam po sebi neustavan ili kada je do{lo do "Svaka fizi~ka ili pravna osoba ima pravo na neometano povrede temeljnih procesnih prava, kao {to su pravo na pravi~an u`ivanje svoje imovine. Nitko ne mo`e biti li{en svoje imovine, postupak, pravo na pristup sudu, pravo na efektivan pravni lijek i osim u javnom interesu i pod uvjetima predvi|enim zakonom i u drugim slu~ajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 29/02 od op}im na~elima me|unarodnog prava. 27. juna 2003. godine, objavljena u "Slu`benom glasniku Bosne i Prethodne odredbe, me|utim, ni na koji na~in ne utje~u na Hercegovine" broj 31/03), a {to u ovom predmetu nije slu~aj. pravo dr`ave da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim 27. Obzirom na navedeno, Ustavni sud zaklju~uje da u da bi nadzirala kori{tenje imovine sukladno op}im interesima ili konkretnom slu~aju nije bilo kr{enja prava na imovinu iz ~lanka da bi osigurala naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni." II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 1. Protokola broj 1 22. ^lanak 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju uz Europsku konvenciju. obuhva}a tri razli~ita pravila. Prvo pravilo, navedeno u prvom VIII. Zaklju~ak stavku, je op}e naravi i iskazuje princip mirnog u`ivanja imovine. Drugo pravilo, sadr`ano u drugoj re~enici istog stavka, 28. Ustavni sud zaklju~uje da nema povrede prava na obuhva}a li{avanje imovine i ~ini ga podlo`nim odre|enim imovinu iz ~lanka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 1. uvjetima. Tre}e pravilo, koje se nalazi u drugom stavku, priznaje Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, jer se ne radi o imovini da dr`ave ~lanice imaju pravo, izme|u ostalog, nadzirati na kojoj apelant ima konstituirano relevantno imovinsko pravo. kori{tenje imovine sukladno javnom interesu. Ova tri pravila 29. Na temelju ~lanka 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, nisu "razli~ita" u smislu da su nepovezana: drugo i tre}e pravilo Ustavni je sud odlu~io kao u dispozitivu ove Odluke. se odnose na pojedina~ne slu~ajeve ometanja prava na mirno 30. Prema ~lanku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke u`ivanje imovine, te ih stoga treba tuma~iti u svjetlu op}eg Ustavnog suda su kona~ne i obvezuju}e. principa iskazanog u prvom pravilu. Predsjednik 23. Europski je sud za ljudska prava naveo u vi{e navrata da Ustavnog suda koncept "imovine" u ~lanku 1. Protokola broj 1 uz Europsku Bosne i Hercegovine konvenciju ima autonomno zna~enje, koje nedvojbeno nije Mato Tadi}, v. r. ograni~eno na vlasni{tvo nad fizi~kim stvarima: odre|ena druga prava i interesi koji ~ine imovinu svakako se mogu smatrati kao "imovinska prava" i na taj na~in kao "imovina" u smislu ove odredbe (vidi Europski sud za ljudska prava, Iatridis protiv Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudija, Gr~ke, presuda od 25. o`ujka 1999, Izvje{}a o presudama i rje{avaju}i apelaciju Ismeta Varcara u predmetu broj AP odlukama 1999-II, stranica 96, to~ka 54). 1072/04, na osnovu ~lana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, 24. Ustavni sud zapa`a da pravo i interesi za{ti}eni ~lankom ~lana 59 stav 2 alineja 2 i ~lana 61 st. 1 i 3 Pravila Ustavnog 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju moraju biti utvr|eni suda Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik Bosne i na odgovaraju}i na~in. Osoba koja se `ali na uplitanje u svoju Hercegovine" broj 60/05), u sastavu: imovinu mora dokazati da je imovinsko pravo postojalo (vidi Mato Tadi}, predsjednik Europski sud za ljudska prava, Van der Mussele protiv Belgije, Miodrag Simovi}, potpredsjednik presuda od 23. studenoga 1983. godine, serija A, broj 70, st. 48. i Hatixa Haxiosmanovi}, potpredsjednik 49). Prema postojanom obi~ajnom pravu "posjed" mo`e biti bilo Valerija Gali}, sudija postoje}i posjed ili vrijedna imovina, uklju~uju}i i od{tetne Jovo Rosi}, sudija zahtjeve, glede kojih podnositelj tu`be mo`e obrazlo`iti da ima na sjednici odr`anoj 13. oktobra 2005. godine donio je bar "legitimno o~ekivanje" da }e oni biti realizirani (vidi Europski sud za ljudska prava, Pine Valley Developments Ltd i ODLUKU O MERITUMU1 drugi protiv Irske, presuda od 29. studenoga 1991. godine, serija Odbija se kao neosnovana apelacija Ismeta Varcara, A, broj 222, stavak 51). podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Biha}u broj 25. U konkretnom predmetu, redoviti su sudovi utvrdili da je G`-417/02 od 21. septembra 2004. godine. pravni prednik tu`itelja kupio prijeporne strojeve za obradu Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegodrveta, potom da je apelant nasilnim putem do{ao u posjed tih vine", "Slu`benim novinama Federacije Bosne i Hercegostrojeva, kako bi, prema njegovoj izjavi, naplatio svoje vine", "Slu`benom glasniku Republike Srpske" i u potra`ivanje, koje se temelji na usmenom ugovoru o zajmu "Slu`benom glasniku Br~ko Distrikta Bosne i Hercegovine". izme|u njega i prednika tu`itelja. Sudovi su tako|er utvrdili da, prvo, apelant pred sudom nije uspio dokazati da je dao u zajam OBRAZLO@EWE predniku tu`itelja odre|eni iznos novca, kao i to da, ~ak i da mu je I. Uvod dao zajam u navedenom iznosu, da je njegovo potra`ivanje po toj osnovi zastarjelo. Naime, u provedenom dokaznom postupku 1. Ismet Varcar (u daqwem tekstu: apelant) kog zastupa apelant nije ponudio redovitim sudovima dokaze na temelju Hamdija Velad`i}, advokat iz Biha}a, podnio je 6. decembra kojih bi sudovi mogli ustvrditi da apelant ima pravno utemeljeno 2004. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u potra`ivanje od tu`itelja, te su iz navedenih razloga odbili njegov daqwem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda protutu`beni zahtjev kao neutemeljen. Prema tomu, obzirom da u Biha}u (u daqwem tekstu: Kantonalni sud) broj G`-417/02 od nije dokazao da postoji njegovo potra`ivanje od tu`itelja, 21. septembra 2004. godine. Ustavni sud smatra da apelant u konkretnom predmetu nema II. Postupak pred Ustavnim sudom imovinsko pravo koje u`iva za{titu ~lanka 1. Protokola broj 1 uz 2. Na osnovu ~lana 22 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda, od Europsku konvenciju. Apelantov prigovor da redoviti sudovi Kantonalnog suda i u~esnika u postupku, [emse Kapi} i nisu primijenili odgovaraju}e odredbe Zakona o obligacijskim 1 Odluka je objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 22/06. Ponedjeljak, 29.5.2006. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 26 – Strana 2703 maloqetnih Isaka i Zlatana Kapi}a, koje je zastupala majka i IV. Apelacija zakonska zastupnica [emsa Kapi} (u daqwem tekstu: tu`ioci), a) Navodi iz apelacije zatra`eno je 5. i 28. aprila 2005. godine da dostave odgovore na 11. Apelant smatra da je osporenom presudom povrije|eno apelaciju. wegovo pravo na imovinu iz ~lana II/3k) Ustava Bosne i 3. Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju 13. Hercegovine i ~lana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku aprila 2005. godine, dok su tu`ioci dostavili odgovor na konvenciju. apelaciju 2. avgusta 2005. godine. 12. U apelaciji je navedeno da je u konkretnom slu~aju 4. Na osnovu ~lana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, do{lo do pogre{ne primjene Zakona o obligacionim odnosima, odgovori na apelaciju dostavqeni su apelantu 15. septembra budu}i da redovni sudovi nisu usvojili wegov prigovor 2005. godine. prebijawa me|usobnih potra`ivawa parni~nih stranaka, ve} je apelantov protivtu`beni zahtjev za vra}awe zajma odbijen III. ^iweni~no stawe zbog zastarjelosti. Apelant navodi da je zastarjelost potra`ivawa iz protivtu`benog zahtjeva sud utvrdio 5. ^iwenice predmeta, koje proizilaze iz apelantovih primjenom odredbe ~lana 559 stav 2 Zakona o obligacionim navoda i dokumenata predo~enih Ustavnom sudu, mogu da se odnosima, kojim su propisani rokovi za zajmoprimca, a ne i sumiraju na sqede}i na~in. zajmodavca. S obzirom da je u konkretnom slu~aju apelant 6. [emsa Kapi}, kao prvotu`iteqka, je 26. februara 1993. zajmodavac, smatra da na wegovo potra`ivawe iz protivtu`be godine podnijela tu`bu protiv apelanta, tra`e}i povra}aj ne mogu da se primijene rokovi iz navedene odredbe Zakona, ve} ma{ina za obradu drveta marke "Giber" i "Taurinija" ili op{ti zastarni rok od 5 godina. Apelant daqe isti~e da je on wihovu protivvrijednost. Navela je da je wen, sada ve} pokojni tu`iocima, kao nasqednicima zajmoprimca, vi{e puta mu`, s apelantom kupio navedene ma{ine i da su ih platili produ`avao rokove za vra}awe zajma, a to je obaveza vra}awa 14.000,00 DEM, te da je wen mu` radio s predmetnim ma{inama zajma nastala podno{ewem protivtu`be 11. maja 2001. godine, oko godinu i po, dok ih apelant nije odvukao iz wihove gara`e u iz ~ega apelant zakqu~uje da wegovo potra`ivawe nije vrijeme kada oni nisu bili kod ku}e. Tu`iteqkin mu` je zastarjelo. poginuo po~etkom rata, ne uspjev{i da vrati sporne ma{ine. Tu`iteqka u tu`bi nije osporila da je dogovor izme|u wenog b) Odgovor na apelaciju mu`a i apelanta bio da wen mu` radi s predmetnim ma{inama, 13. Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju isti~e da te na taj na~in isplati apelantu polovinu vrijednosti ma{ina, apelant vidi razloge za apelaciju u ~iwenici {to su odnosno 7.000,00 DEM, {to je wen mu` i u~inio. Predlo`ila je prvostepeni i drugostepeni sud utvrdili da je wegovo sudu da, nakon sprovedenog dokaznog postupka, obave`e potra`ivawe (protivpotra`ivawe) zastarjelo, iako apelant apelanta na povra}aj navedenih ma{ina ili isplatu polovine smatra da zastarjelost nije nastupila i da su sudovi, tako, nov~ane vrijednosti ma{ina, odnosno 7.000,00 DEM. Nakon pogre{no primijenili odredbe Zakona o obligacionim toga dolazi do subjektivnog preina~avawa tu`be, tako {to odnosima Federacije BiH. Kantonalni sud daqe navodi da su tu`bi pristupaju i prvotu`iteqkini sinovi, kao zakonski prvostepeni i drugostepeni sud obrazlo`ili razloge vezane za nasqednici wihovog oca. Tu`ioci su 19. jula 2001. godine, na istaknuti prigovor zastarjelosti, da je pravilno primijewen zapisnik o glavnoj raspravi, smawili tu`beni zahtjev Zakon o obligacionim odnosima i da je u konkretnom slu~aju potra`uju}i da im apelant isplati na ime protivvrijednosti nastupila zastarjelost apelantovog potra`ivawa prema ma{ina iznos od 6.424,60 KM sa pripadaju}om zakonskom pravnom predniku tu`ioca, odnosno prema tu`iocima kao kamatom od dana podno{ewa tu`be do isplate i tro{kovima wegovom pravnom slijedniku. Kantonalni sud predla`e da se postupka. apelacija odbije. 7. U odgovoru na tu`bu, datom na raspravnom zapisniku 29. 14. Tu`ioci su u odgovoru na apelaciju istakli da je aprila 1994. godine, apelant je osporio osnovanost tu`benog apelant sa grupom qudi, s kojom je do{ao u dvori{te i gara`u zahtjeva navode}i da su sporne ma{ine wegove, jer ih je on tu`ioca, zapravo izvr{io provalnu kra|u otu|iv{i ma{ine za platio, predlo`iv{i sudu da se na te okolnosti saslu{aju obradu drveta ~iji je povra}aj tra`en (odnosno wihova nov~ana odre|eni svjedoci. protivvrijednost), zatim ih prodao, ostvariv{i tako materijalnu korist. Tu`ioci smatraju da je apelant, ukoliko je 8. Apelant je na zapisnik o glavnoj raspravi, 11. maja 2001. imao kakva potra`ivawa od tu`ioca, kao nasqednika Osmana godine, podnio protivtu`bu tra`e}i da sud obave`e tu`ioce Kapi}a, mogao da ih potra`uje redovnim zakonskim putem u da mu na ime duga isplate iznos od 10.000,00 KM sa zakonskom blagovremenim rokovima. Tako|e, isti~u da apelant kao zateznom kamatom po~ev od 1. januara 1996. godine do isplate, te vjerovnik, primjenom ~lana 287 Zakona o obligacionim tro{kove postupka. Apelant je u protivtu`bi naveo da je u odnosima, nema pravo da zadr`ava pokretne stvari, koje je februaru 1991. godine predniku tu`ioca, sada umrlom Osmanu zaposjeo protiv voqe du`nika, do naplate potra`ivawa. Kapi}u, posudio 90 milijardi YU dinara, koje po wemu imaju protivvrijednost 12.000,00 KM. Apelant navodi da je posu|eni V. Relevantni propisi novac Osman Kapi} iskoristio za kupovinu spornih ma{ina. 15. Zakon o obligacionim odnosima ("Slu`beni list Apelant je u protivtu`bi, daqe, naveo da je rok vra}awa zajma SFRJ" br. 29/78, 39/85 i 57/89, "Slu`beni list RBiH" br. 2/92, bio 1. maj 1991. godine, te da mu je, u me|uvremenu, za `ivota 13/93 i 13/94, te "Slu`bene novine FBiH" broj 29/03) Osman Kapi} izveo odre|ene stolarske radove, ~ija vrijednost "^lan 371 je shodno wihovom dogovoru bila 2.000,00 KM. Potra`ivawa zastarjevaju za pet godina, ako zakonom 9. Op{tinski sud u Cazinu (u daqwem tekstu: Op{tinski nije odre|en neki drugi rok zastarjelosti. sud) je Presudom broj P-256/97 od 23. oktobra 2001. godine, ^lan 559 stav 2 utvrdio da je apelant, kao tu`eni u ovoj parnici, du`an da Pravo zajmoprimca da tra`i predaju odre|enih stvari isplati tu`iocima iznos od 6.424,60 KM, sa zakonskom zastarjeva za tri mjeseca od dolaska zajmodavca u docwu, a u zateznom kamatom od 26. februara 1993. godine do isplate, te da svakom slu~aju za godinu dana od zakqu~ewa ugovora. naknadi tro{kove postupka u iznosu od 2.141,60 KM, sve u roku VI. Dopustivost od 15 dana od dana pravosna`nosti presude pod prijetwom prinudnog izvr{ewa. Istom presudom je odbijen kao neosnovan 16. U skladu sa ~lanom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, apelantov protivtu`beni zahtjev da mu Ustavni sud tako|e ima apelacionu nadle`nost u pitawima tu`ioci-protivtu`enici isplate na ime duga iznos od koja su sadr`ana u ovom ustavu, kada ona postanu predmet spora 10.000,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom, po~ev od 1. zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini. januara 1996. godine do isplate, te nadoknade tro{kove 17. U skladu sa ~lanom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, parni~nog postupka. Ustavni sud mo`e da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se wome osporava iscrpqeni svi 10. Apelant se `alio protiv navedene presude Op{tinskog efektivni pravni lijekovi mogu}i po zakonu i ako se podnese u suda. Rje{avaju}i o `albi, Kantonalni sud je donio osporenu roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio presudu kojom je djelimi~no `albu uva`io i prvostepenu odluku o posqedwem pravnom lijeku koji je koristio. presudu preina~io utoliko {to je apelant du`an da isplati tu`iocima tro{kove parni~nog postupka u iznosu od 1.091,00 18. U konkretnom slu~aju, predmet osporavawa apelacijom KM. U ostalom dijelu prvostepena presuda je potvr|ena. je Presuda Kantonalnog suda broj G`-417/02 od 21. septembra Broj 26 – Strana 2704 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Ponedjeljak, 29.5.2006. 2004. godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih izme|u wega i prednika tu`ioca. Sudovi su tako|e utvrdili da, lijekova mogu}ih po zakonu. Daqe, osporenu presudu apelant je prvo, apelant pred sudom nije uspio da doka`e da je dao u zajam primio 3. novembra 2004. godine, a apelacija je podnesena 6. predniku tu`ioca odre|eni iznos novca, kao i to da, ~ak i da mu decembra 2004. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano je dao zajam u navedenom iznosu, da je wegovo potra`ivawe po ~lanom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda. Na kraju, apelacija tom osnovu zastarjelo. Naime, u sprovedenom dokaznom ispuwava i uslove iz ~lana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, postupku apelant nije ponudio redovnim sudovima dokaze na osnovu kojih bi sudovi mogli da utvrde da apelant ima pravno jer nije o~igledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji zasnovano potra`ivawe od tu`ioca, te su iz navedenih razloga drugi formalni razlog zbog kog apelacija nije dopustiva. odbili wegov protivtu`beni zahtjev kao neosnovan. Shodno 19. Imaju}i u vidu odredbe ~lana VI/3b) Ustava Bosne i tome, s obzirom da nije dokazao da postoji wegovo potra`ivawe Hercegovine, ~lana 16 st. 1, 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, od tu`ioca, Ustavni sud smatra da apelant u konkretnom Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispuwava uslove predmetu nema imovinsko pravo koje u`iva za{titu ~lana 1 u pogledu dopustivosti. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantov prigovor VII. Meritum da redovni sudovi nisu primijenili odgovaraju}e odredbe Zakona o obligacionim odnosima u pogledu rokova 20. Apelant osporava navedenu presudu tvrde}i da mu je zastarjelosti potra`ivawa zajma u konkretnom predmetu nije povrije|eno pravo na imovinu iz ~lana II/3k) Ustava Bosne i od odlu~uju}eg zna~aja za utvr|ivawe postojawa navodnog Hercegovine i ~lana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku apelantovog prava na imovinu, ~ije postojawe nije dokazao pred konvenciju. sudom. Stoga, Ustavni sud zakqu~uje da se u konkretnom 21. ^lan II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: predmetu ne radi o imovini koja u`iva za{titu u smislu ~lana "3. Nabrajawe prava 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine u`ivaju 26. U pogledu apelantovih navoda da su redovni sudovi qudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog ~lana, a ona pogre{no utvrdili odre|ene ~iwenice i pogre{no obuhvataju: primijenili zakon, Ustavni sud podsje}a da nije nadle`an da (…) vr{i provjeru ~iwenica i na~ina na koji su ni`estepeni k) Pravo na imovinu". sudovi protuma~ili pozitivno-pravne propise, sem ukoliko ^lan 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju: odluke ni`ih sudova kr{e ustavna prava. To }e biti slu~aj kada "Svako fizi~ko ili pravno lice ima pravo na neometano odluka redovnog suda ne ukqu~uje ili pogre{no primjewuje u`ivawe svoje imovine. Niko ne mo`e biti li{en svoje ustavno pravo, kad je primjena pozitivno-pravnih propisa bila imovine osim u javnom interesu i pod uslovima predvi|enim o~igledno proizvoqna, kad je relevantni zakon sam po sebi zakonom i op{tim na~elima me|unarodnog prava. neustavan ili kada je do{lo do povrede osnovnih procesnih Prethodne odredbe, me|utim, ni na koji na~in ne uti~u na prava, kao {to su pravo na pravi~an postupak, pravo na pristup pravo dr`ave da primjewuje takve zakone koje smatra sudu, pravo na efektivan pravni lijek i u drugim slu~ajevima potrebnim da bi nadzirala kori{}ewe imovine u skladu s (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 29/02 od 27. juna 2003. godine, op{tim interesom ili da bi obezbijedila naplatu poreza ili objavqena u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine" broj drugih doprinosa ili kazni". 31/03), a {to u ovom predmetu nije slu~aj. 22. ^lan 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju 27. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zakqu~uje da u obuhvata tri razli~ita pravila. Prvo pravilo, navedeno u konkretnom slu~aju nije bilo kr{ewa prava na imovinu iz prvom stavu, je op{te prirode i iskazuje princip mirnog ~lana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1 Protokola u`ivawa imovine. Drugo pravilo, sadr`ano u drugoj re~enici broj 1 uz Evropsku konvenciju. istog stava, obuhvata li{avawe imovine i ~ini ga podlo`nim odre|enim uslovima. Tre}e pravilo, koje se nalazi u drugom VIII. Zakqu~ak stavu, priznaje da dr`ave ~lanice imaju pravo, izme|u ostalog, 28. Ustavni sud zakqu~uje da nema povrede prava na imovinu da nadziru kori{}ewe imovine u skladu sa javnim interesom. iz ~lana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1 Ova tri pravila nisu "razli~ita" u smislu da su nepovezana: Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, jer se ne radi o drugo i tre}e pravilo se odnose na pojedina~ne slu~ajeve imovini na kojoj apelant ima konstituisano relevantno ometawa prava na mirno u`ivawe imovine, te ih stoga treba imovinsko pravo. tuma~iti u svjetlu op{teg principa iskazanog u prvom 29. Na osnovu ~lana 61 st. 1 i 3 Pravila Ustavnog suda, pravilu. Ustavni sud je odlu~io kao u dispozitivu ove Odluke. 23. Evropski sud za qudska prava je naveo u vi{e navrata da koncept "imovine" u ~lanu 1 Protokola broj 1 uz Evropsku 30. Shodno ~lanu VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke konvenciju ima autonomno zna~ewe, koje nesumwivo nije Ustavnog suda su kona~ne i obavezuju}e. ograni~eno na svojinu nad fizi~kim stvarima: odre|ena druga Predsjednik prava i interesi koji ~ine imovinu svakako mogu da se smatraju kao "imovinska prava" i na taj na~in kao "imovina" u smislu Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ove odredbe (vidi Evropski sud za qudska prava, Iatridis Mato Tadi}, s. r. protiv Gr~ke, presuda od 25. marta 1999, Izvje{taji o presudama i odlukama 1999-II, strana 96, ta~ka 54). 24. Ustavni sud zapa`a da pravo i interesi za{ti}eni Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudija, u ~lanom 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju moraju da predmetu broj AP 1102/04, rje{avaju}i apelaciju Gorana Deli}a, budu utvr|eni na odgovaraju}i na~in. Lice koje se `ali na na osnovu ~lana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lana 59. uplitawe u svoju imovinu mora da doka`e da je imovinsko pravo stav 2. alineja 2. i ~lana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i postojalo (vidi Evropski sud za qudska prava, Van der Mussele Hercegovine ("Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 60/05), u sastavu: protiv Belgije, p resuda od 23. novembra 1983. godine, serija A, broj 70, st. 48 i 49). Shodno postojanom obi~ajnom pravu "posjed" Mato Tadi}, predsjednik mo`e da bude bilo postoje}i posjed ili vrijedna imovina, Miodrag Simovi}, potpredsjednik ukqu~uju}i i od{tetne zahtjeve, u pogledu kojih podnosilac Hatid`a Had`iosmanovi}, potpredsjednica tu`be mo`e da obrazlo`i da ima bar "legitimno o~ekivawe" Valerija Gali}, sutkinja da }e oni biti realizovani (vidi Evropski sud za qudska prava, Jovo Rosi}, sudija Pine Valley Developments Ltd i drugi protiv Irske, presuda od na sjednici odr`anoj 13. oktobra 2005. godine donio je 29. novembra 1991. godine, serija A, broj 222, stav 51). 25. U konkretnom predmetu, redovni sudovi su utvrdili da ODLUKU O MERITUMU1 je pravni prednik tu`ioca kupio sporne ma{ine za obradu drveta, zatim da je apelant nasilnim putem do{ao u posjed tih Odbija se kao neosnovana apelacija Gorana Deli}a ma{ina, kako bi, shodno wegovoj izjavi, naplatio svoje podnesena protiv Presude Okru`nog suda u Isto~nom Sarajevu potra`ivawe, koje se zasniva na usmenom ugovoru o zajmu broj K`-91/03 od 30. novembra 2004. godine. 1 Odluka je objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 22/06. Ponedjeljak, 29.5.2006. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 26 – Strana 2705 drugostepenog vije}a odr`ana u odsutnosti okru`nog javnog Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku Bosne i tu`ioca, apelanta i njegovog branioca, te da su razmatrani Hercegovine", "Slu`benim novinama Federacije Bosne i pismeni navodi iz `albe i odgovora na `albu. Prema ocjeni Hercegovine", "Slu`benom glasniku Republike Srpske" i u navedenog suda, apelantovo pravo na odbranu nije povrije|eno, "Slu`benom glasniku Br~ko Distrikta Bosne i Hercegovine". niti je on stavljen u neravnopravan polo`aj u odnosu na javnog OBRAZLO@ENJE tu`ioca, jer ni on nije prisustvovao sjednici Vije}a, {to je u odluci I. Uvod evidentno. Predlo`eno je da se apelacija odbije kao neosnovana. 11. Okru`no tu`ila{tvo Isto~no Sarajevo ocjenjuje da je 1. Goran Deli} (u daljnjem tekstu: apelant) podnio je 14. Okru`ni sud postupio u skladu sa ~lanom 310. Zakona o decembra 2004. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u krivi~nom postupku, pa s tim u vezi smatra da nije bilo kr{enja daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Presude Okru`nog navedenih ustavnih prava na koje se poziva apelant. suda u Isto~nom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okru`ni sud) broj K`-91/03 od 30. novembra 2004. godine. V. Relevantni propisi II. Postupak pred Ustavnim sudom 12. Zakon o krivi~nom postupku ("Slu`beni list SFRJ" br. 2. Na osnovu ~lana 21. st. 1. i 2. tada va`e}eg Poslovnika 26/86, 74/87, 57/89 i 3/90) Ustavnog suda, od Okru`nog suda, Okru`nog tu`ila{tva Isto~no ^lan 371. st. 1. i 2. u relevantnom dijelu glasi: Sarajevo i Osnovnog javnog tu`ila{tva Vlasenica zatra`eno je 10. "(1) O sjednici vije}a obavijestit }e se onaj optu`eni i njegov februara 2005. godine da dostave odgovore na apelaciju. branilac, o{te}eni kao tu`ilac ili privatni tu`ilac koji je u roku 3. Okru`ni sud je odgovor dostavio 4. marta 2005. godine, a predvi|enom za `albu ili za odgovor na `albu zahtijevao da bude Okru`no tu`ila{tvo Isto~no Sarajevo 21. februara 2005. godine. obavije{ten o sjednici [...]. Predsjednik vije}a ili vije}e mo`e 4. Na osnovu ~lana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda odlu~iti da se o sjednici vije}a obavijeste stranke i kad nisu to odgovori na apelaciju dostavljeni su apelantu 27. septembra zahtijevale [...]. 2005. godine. (2) Ako je optu`eni u pritvoru ili na izdr`avanju kazne a ima branioca, osigurat }e se prisustvo optu`enog samo ako III. ^injeni~no stanje predsjednik vije}a ili vije}e smatra da je to svrsishodno [...]." 5. ^injenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i 13. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivi~nom dokumenata predo~enih Ustavnom sudu mogu se sumirati na postupku ("Slu`beni glasnik Republike Srpske" broj 26/93) sljede}i na~in. ^lan 5. 6. Presudom Osnovnog suda u Vlasenici broj K-284/98 od "Ne}e se primjenjivati re~enica prva u stavu 1., stav 4. i stav 21. januara 2003. godine utvr|eno je da je apelant izvr{io krivi~no djelo razbojni{tva iz ~lana 223. stav 2. u vezi sa stavom 7. ~lana 371." 1. a u vezi sa ~lanom 23. Krivi~nog zakonika Republike Srpske i 14. Zakon o krivi~nom postupku ("Slu`beni glasnik osu|en je na kaznu zatvora od dvije godine. Protiv ove presude Republike Srpske" broj 50/03) stupio je na snagu 1. jula 2003. apelant je ulo`io `albu Okru`nom sudu zbog bitne povrede godine. odredaba Zakona o krivi~nom postupku iz ~lana 364. stav 1. ^lan 442. u relevantnom dijelu glasi: ta~ka 11. i odluke o kazni. U `albi nije izri~ito zahtijevao da sud "(1) Postupci u krivi~nim predmetima primljenim u rad kod na sjednicu Vije}a pozove njega i branioca. Predlo`io je da se sudova prije stupanja na snagu ovog zakona nastavit }e se prema pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na odredbama ovog zakona osim ako odredbama ovog ~lana nije ponovno su|enje, ili da se uva`avanjem `albe u dijelu odluke o druk~ije odre|eno. kazni ona zna~ajno umanji. (3) Postupci u predmetima iz stava 1. ovog ~lana u kojima je 7. Okru`ni sud je Presudom broj K@-91/03 od 30. novembra optu`nica stupila na pravnu snagu nastavit }e se prema 2004. godine, na nejavnoj sjednici Vije}a, bez prisustva apelanta dosada{njim propisima osim ako odredbama ovog poglavlja nije i tu`ioca, odbio kao neosnovanu apelantovu `albu i potvrdio druk~ije odre|eno." presudu. Okru`ni sud je utvrdio da su navodi `albe neosnovani, VI. Dopustivost da je prvostepeni sud pravilno i potpuno utvrdio ~injeni~no 15. U skladu sa ~lanom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, stanje, da je pravilno primijenio zakonske propise na konkretan Ustavni sud, tako|er, ima apelacionu nadle`nost u pitanjima koja slu~aj i da u prvostepenom postupku nisu u~injene bitne povrede su sadr`ana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog krivi~nog postupka. presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. IV. Apelacija 16. U skladu sa ~lanom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, a) Navodi iz apelacije Ustavni sud mo`e razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi 8. Apelant smatra da mu je navedenom presudom djelotvorni pravni lijekovi mogu}i prema zakonu i ako se povrije|eno pravo na pravi~no su|enje, tako {to mu je podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije povrije|eno pravo na odbranu iz ~lana 6. stav 1. i stav 3. ta~ka c. primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg Evropske konvencije za za{titu ljudskih prava i osnovnih sloboda je koristio. (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). 17. U konkretnom slu~aju predmet osporavanja apelacijom 9. U apelaciji apelant je naveo da je Okru`ni sud sjednicu je Presuda Okru`nog suda broj K`- 91/03 od 30. novembra 2004. Vije}a odr`ao u odsutnosti apelanta i njegovog branioca, a da je o godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova sjednici obavije{ten i da je njoj prisustvovao zamjenik okru`nog mogu}ih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelant je javnog tu`ioca, koji je predlo`io da se `alba odbije. Apelant dalje primio 13. decembra 2004. godine a apelacija je podnesena 14. navodi da je time tu`iocu bila data mogu}nost da se izja{njava o decembra 2004. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano navodima `albe, a apelantu i njegovom braniocu nije bilo ~lanom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Kona~no, apelacija omogu}eno da sjednici prisustvuju, izjasne se i, prema potrebi, ispunjava i uvjete iz ~lana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer dopune svoju `albu i iznesu odgovaraju}e prijedloge, {to je nije o~igledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi obaveza @albenog vije}a prema Zakonu o krivi~nom postupku. formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva. Time {to on i njegov branilac nisu obavije{teni o sjednici Vije}a, 18. Imaju}i u vidu odredbe ~lana VI/3.b) Ustava Bosne i smatra apelant, sud ih je doveo u neravnopravan polo`aj u Hercegovine, ~lana 16. st. 1., 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, odnosu na javnog tu`ioca, ~ime je povrije|eno apelantovo pravo Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u na odbranu. Apelant, tako|er, smatra da je `albeni sud bio du`an pogledu dopustivosti. da ga pozove na sjednicu Vije}a bez obzira na to da li je on to izri~ito tra`io. VII. Meritum b) Odgovor na apelaciju 19. Apelant pobija navedenu presudu tvrde}i da je tom presudom povrije|eno njegovo pravo na pravi~no su|enje iz 10. U odgovoru na apelaciju Okru`ni sud isti~e da navodi iz ~lana 6. st. 1. i 3.c. Evropske konvencije. apelacije nisu osnovani zbog toga {to je u konkretnom slu~aju 20. Ove odredbe Evropske konvencije odgovaraju ~lanu postupak vo|en prema odredbama ranijeg Zakona o krivi~nom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine. postupku. Dalje isti~e da ni apelant, a ni njegov branilac nisu ^lan II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: izri~ito zahtijevali da budu obavije{teni o sjednici Vije}a tog suda, niti je sud ocijenio da bi njihovo prisustvo bilo korisno za "Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine u`ivaju ljudska razrje{enje konkretne pravne stvari. Istakao je da je sjednica prava i slobode iz stava 2. ovog ~lana, {to uklju~uje: Broj 26 – Strana 2706 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Ponedjeljak, 29.5.2006. pokazuje da se mora primjenjivati doma}e zakonodavstvo: "Da li (...) okrivljeni ima pravo da prisustvuje javnom saslu{anju i brani e) Pravo na pravi~no saslu{anje u gra|anskim i krivi~nim svoj slu~aj pred `albenim sudom, [....] zavisi od posebnih stvarima i druga prava u vezi sa krivi~nim postupkom." odredaba doma}eg zakonodavstva posmatranog kao cjelina" ^lan 6. st. 1. i 3.c. Evropske konvencije glasi: (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Ekbatani protiv [vedske, "1. Prilikom utvr|ivanja gra|anskih prava i obaveza ili presuda od 26. maja 1988. godine, ta~ka 25). osnovanosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv njega, svako ima pravo na pravi~no su|enje i javnu raspravu u razumnom roku 30. ^lan 6. st. 1. i 3.c. Evropske konvencije uvijek je pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. povrije|en kad apelant nije bio pozvan na sjednicu `albenog [...] vije}a, ako je to propisano doma}im zakonom, a odluka se ticala 3. Svako ko je optu`en za krivi~no djelo ima sljede}a ~injenica i navoda krivi~nog djela, okolnosti pod kojim je djelo minimalna prava: u~injeno, kakvo je po~initeljevo li~no vi|enje tih ~injenica, a on c. da se brani sam ili uz pomo} branioca koga sam izabere ili, je zahtijevao da bude prisutan radu `albenog vije}a (vidi, ukoliko ne raspola`e sredstvima da plati branioca, da ga dobije Evropski sud za ljudska prava, Delcourt protiv Belgije, presuda besplatno, kada to nala`u interesi pravde." od 17. januara 1970. godine, A.11, strane 14. i 15. i Monnell i 21. Postupak pred redovnim sudom u konkretnom slu~aju Morris protiv Velike Britanije, presuda od 2. marta 1987. godine, odnosi se na utvr|ivanje osnovanosti krivi~ne optu`be protiv A.115, strana 25). apelanta, te je ~lan 6. Evropske konvencije primjenjiv. Prema 31. U tom kontekstu su i navodi iz ta~ke 57. presude tome, Ustavni sud mora preispitati da li je postupak pred Evropskog suda za ljudska prava Monnell i Morris protiv Velike redovnim sudom bio pravi~an, onako kako to zahtijeva ~lan 6. Britanije, koja glasi: "U vezi sa aplikacijom kojom se tra`i Evropske konvencije. dopu{tenje za prisustvovanje `albenom vije}u, `albeni sud nije 22. Pravi~nost postupka se ocjenjuje na osnovu postupka kao ponovo razmatrao ~injenice slu~aja, niti pozivao svjedoke iako cjeline (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Barbera, Messeque i osnovi `albe sadr`e pitanja utvr|ivanja ~injenica nasuprot Jabardo protiv [panije, presuda od 6. decembra 1988. godine, tuma~enju samog zakona. Ali, za odlu~ivanje u ovakvim serija A, broj 146, stav 68., i Odluku Ustavnog suda broj U 63/01 postupcima su{tinsko je da li je apelant pokazao postojanje od 27. juna 2003. godine, objavljenu u "Slu`benom glasniku osnova koje bi opravdale saslu{anje o `albi. Ako su razlozi koji se Bosne i Hercegovine" broj 38/03). navode zasnovani na zakonu i zaslu`uju daljnju argumentaciju ili 23. U konkretnom slu~aju apelant se `ali na ~injenicu da je razmatranje, prisustvo `alioca }e biti dopu{teno." Okru`ni sud donio presudu kojom je odbio njegovu `albu bez mogu}nosti da on li~no u~estvuje u postupku, a istovremeno 32. Ustavni sud smatra da je u konkretnom predmetu Zakon o javnom tu`iocu ta mogu}nost je data, pa je, kako smatra apelant, i krivi~nom postupku ostavio dispoziciju predsjedniku Vije}a ili presuda donijeta na prijedlog i u prisustvu javnog tu`ioca. Ta Vije}u drugostepenog suda da odlu~i o tome da li }e o sjednici okolnost dovela je do toga da mu nije bila data mogu}nost da pred Vije}a obavijestiti stranke ili }e odluku donijeti na nejavnoj drugostepenim krivi~nim vije}em iznese svoju odbranu i sjednici. Ustavni sud napominje da je Zakonom o izmjenama i prezentira navode `albe koji se ti~u povrede odredaba Zakona o dopunama Zakona o krivi~nom postupku ("Slu`beni glasnik krivi~nom postupku i odluke o kazni zbog ~ega je doveden u Republike Srpske" broj 26/93) stavljena van primjene ranija neravnopravan polo`aj u odnosu na javnog tu`ioca. zakonska odredba prema kojoj se o sjednici vije}a obavje{tavao 24. U `albi izjavljenoj Okru`nom sudu apelant je tra`io da se onaj optu`eni i njegov branilac, o{te}eni kao tu`ilac ili privatni prvostepena presuda ispita u pogledu bitne povrede odredaba tu`ilac koji je u roku predvi|enom za `albu ili za odgovor na Zakona o krivi~nom postupku i odluke o kazni. Rje{avaju}i `albu zahtijevao da bude obavije{ten o sjednici. apelantovu `albu Okru`ni sud je potvrdio prvostepenu presudu, 33. Ustavni sud, u vezi sa ovim apelantovim navodima, smatraju}i da je utvr|eno da `albom nije dovedeno u pitanje da je zaklju~uje da time {to drugostepeni sud, nakon ocjene navoda apelant po~inio krivi~no djelo. Iz toga proizlazi da utvr|eno `albe, na sjednicu Vije}a nije pozvao apelanta, njegovog ~injeni~no stanje nije sporno, a povreda postupka na koje sud branioca niti javnog tu`ioca, ve} je ocijenio pismene navode pazi po slu`benoj du`nosti nije bilo. U svojoj odluci Okru`ni sud `albe i pismene navode odgovora na `albu, nije prekr{eno navodi da kazna zatvora od dvije godine izre~ena apelantu za apelantovo pravo na pravi~no su|enje. izvr{eno krivi~no djelo sasvim odgovara stepenu opasnosti i 34. Ustavni sud, dalje, zapa`a da se navodi `albe odnose na te`ini djela, kao i stepenu krivi~ne odgovornosti, pri ~emu je na~in na koji je prvostepeni sud ocijenio izvedene dokaze, te da prvostepeni sud na jasan i iscrpan na~in ocijenio sve okolnosti `alba ne nudi nikakve nove ~injenice niti dokaze koji nisu bili ve} zna~ajne za odmjeravanje vrste i visine kazne. prezentirani prvostepenom sudu. 25. Ustavni sud uzima u obzir da je apelant osu|en na kaznu zatvora od dvije godine, te smatra da je ishod su|enja pred 35. U vezi sa navedenim Ustavni sud nagla{ava da u njegovoj Okru`nim sudom za njega bio veoma zna~ajan (vidi odluke nadle`nosti nije da preispituje na~in na koji su sudovi utvrdili Evropskog suda za ljudska prava, Ekbatani protiv [vedske, od ~injenice predmeta, kao i dokaze koje su izveli ili koje nisu izveli, 26. maja 1988., serija A, broj 134, i Kremzov protiv Austrije, od ukoliko takav postupak nije sadr`avao povredu ustavnih prava. 21. septembra 1993., serija A, broj 268-B). Tako|er, Ustavni sud napominje da nije nadle`an da preispituje 26. U vezi s op}im zahtjevom ~lana 6. stav 1. Evropske tuma~enje ili na~in na koji su redovni sudovi primijenili va`e}e konvencije za primjenu principa pravi~nosti, Ustavni sud isti~e zakone osim u slu~aju ako to tuma~enje, odnosno primjena, kr{i da je jedan od najva`nijih principa ravnopravnost stranaka, tj. da ustavna prava (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 33/00 od 23. svaka strana u postupku treba imati iste mogu}nosti da izlo`i juna 2001. godine, objavljenu u "Slu`benom glasniku Bosne i svoje argumente i da nijedna od njih ne smije imati nikakvu Hercegovine" broj 2/02). U konkretnom slu~aju Ustavni sud nije prednost u odnosu na svog protivnika. Na~elo ravnopravnosti na{ao osnova za zaklju~ak da je postupanje redovnih sudova bilo stranaka podrazumijeva da obje stranke u postupku imaju pravo proizvoljno i da je dovelo do kr{enja apelantovih ustavnih prava. na informacije o ~injenicama i navodima suprotne stranke i da 36. Na osnovu navedenog Ustavni sud zaklju~uje da nema svaka stranka ima jednake mogu}nosti da odgovori drugoj. kr{enja apelantovog prava na pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) 27. Pravo na pravi~no su|enje, tako|er, podrazumijeva Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. st. 1. i 3.c. Evropske pravo prisustvovanja sudovima vi{e instance koji odlu~uju o konvencije. `albama osim kada je razmatranje pred ovim sudovima ograni~eno na procesna ili ~isto pravna pitanja, kada prisustvo VIII. Zaklju~ak optu`enog nije zna~ajno. 28. Ustavni sud, dalje, primje}uje da ~lan 6. stav 1. Evropske 37. ^lan II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lan 6. stav 1. i konvencije govori o javnoj raspravi, a Zakon o krivi~nom stav 3.c. Evropske konvencije nisu povrije|eni u slu~aju kad postupku navodi sjednicu vije}a suda. S obzirom na to da je apelant nije bio pozvan na sjednicu `albenog vije}a, kojoj nije Evropska konvencija, prema ~lanu II/2. Ustava Bosne i prisustvovao ni ovla{teni tu`ilac, ako je takva mogu}nost Hercegovine, direktno primjenjiva, ovaj pojam se mora tuma~iti propisana zakonom, a odluka se nije ticala ~injenica i navoda u duhu pojma javne rasprave iz ~lana 6. stav 1. Evropske krivi~nog djela. konvencije. 29. Praksa Evropskog suda za ljudska prava, kada je rije~ o 38. Na osnovu ~lana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, prisustvovanju podnosioca `albe pred drugostepenim sudom, Ustavni sud je odlu~io kao u dispozitivu ove Odluke. Ponedjeljak, 29.5.2006. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 26 – Strana 2707 39. Prema ~lanu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke IV. Apelacija Ustavnog suda su kona~ne i obavezuju}e. a) Navodi iz apelacije Predsjednik 8. Apelant smatra da mu je navedenom presudom Ustavnog suda povrije|eno pravo na pravi~no su|enje, tako {to mu je Bosne i Hercegovine povrije|eno pravo na obranu iz ~lanka 6. stavak 1. i stavak 3. Mato Tadi}, s. r. to~ka c. Europske konvencije za za{titu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). 9. U apelaciji je apelant naveo da je Okru`ni sud sjednicu Vije}a odr`ao u odsutnosti apelanta i njegovog branitelja, a da je Ustavni je sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudaca, u o sjednici obavije{ten i da je njoj bio nazo~an zamjenik okru`nog predmetu broj AP 1102/04, rje{avaju}i apelaciju Gorana Deli}a, javnog tu`itelja, koji je predlo`io da se priziv odbije. Apelant na temelju ~lanka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lanka dalje navodi da je time tu`itelju bila data mogu}nost da se 59. stavak 2. alineja 2. i ~lanka 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog izja{njava o navodima priziva, a apelantu i njegovom branitelju suda Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik Bosne i nije bilo omogu}eno da budu nazo~ni sjednici, izjasne se i, prema Hercegovine" broj 60/05), u sastavu: potrebi, dopune svoj priziv i iznesu odgovaraju}e prijedloge, {to Mato Tadi}, predsjednik je obveza Prizivnog vije}a prema Zakonu o kaznenom postupku. Miodrag Simovi}, dopredsjednik Time {to on i njegov branitelj nisu obavije{teni o sjednici Vije}a, smatra apelant, sud ih je doveo u neravnopravan polo`aj u Hatid`a Had`iosmanovi}, dopredsjednica odnosu na javnog tu`itelja, ~ime je povrije|eno apelantovo pravo Valerija Gali}, sutkinja na obranu. Apelant, tako|er, smatra da je prizivni sud bio du`an Jovo Rosi}, sudac pozvati ga na sjednicu Vije}a bez obzira je li on to izri~ito tra`io. na sjednici odr`anoj 13. listopada 2005. godine donio b) Odgovor na apelaciju ODLUKU O MERITUMU1 10. U odgovoru na apelaciju Okru`ni sud isti~e da navodi iz Odbija se kao neutemeljena apelacija Gorana Deli}a apelacije nisu utemeljeni zbog toga {to je u konkretnom slu~aju podnesena protiv Presude Okru`nog suda u Isto~nom Sarajevu postupak vo|en prema odredbama ranijeg Zakona o kaznenom broj K`-91/03 od 30. novembra 2004. godine. postupku. Dalje isti~e da ni apelant, a ni njegov branitelj nisu Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku Bosne i izri~ito zahtijevali da budu obavije{teni o sjednici Vije}a tog Hercegovine", "Slu`benim novinama Federacije Bosne i suda, niti je sud ocijenio da bi njihova nazo~nost bila korisna za Hercegovine", "Slu`benom glasniku Republike Srpske" i u razrje{enje konkretne pravne stvari. Istaknuo je da je sjednica "Slu`benom glasniku Br~ko Distrikta Bosne i Hercegovine". drugostupanjskog vije}a odr`ana u odsutnosti okru`nog javnog tu`itelja, apelanta i njegovog branitelja, te da su razmatrani OBRAZLO@ENJE pismeni navodi iz priziva i odgovora na priziv. Prema ocjeni navedenog suda, apelantovo pravo na obranu nije povrije|eno, I. Uvod niti je on stavljen u neravnopravan polo`aj u odnosu na javnog 1. Goran Deli} (u daljnjem tekstu: apelant) je podnio 14. tu`itelja, jer ni on nije bio nazo~an sjednici Vije}a, {to je u odluci studenog 2004. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u evidentno. Predlo`eno je da se apelacija odbije kao daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Presude Okru`nog neutemeljena. suda u Isto~nom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okru`ni sud) broj 11. Okru`no tu`iteljstvo Isto~no Sarajevo ocjenjuje da je K`-91/03 od 30. studenog 2004. godine. Okru`ni sud postupio sukladno ~lanku 310. Zakona o kaznenom II. Postupak pred Ustavnim sudom postupku, pa u svezi toga smatra da nije bilo kr{enja navedenih ustavnih prava na koje se poziva apelant. 2. Na temelju ~lanka 21. st. 1. i 2. tada va`e}eg Poslovnika Ustavnog suda, od Okru`nog suda, Okru`nog tu`iteljstva Isto~no V. Relevantni propisi Sarajevo i Osnovnog javnog tu`iteljstva Vlasenica je zatra`eno 12. Zakon o kaznenom postupku ("Slu`beni list SFRJ" br. 10. velja~e 2005. godine da dostave odgovore na apelaciju. 26/86, 74/87, 57/89 i 3/90) 3. Okru`ni je sud odgovor dostavio 4. o`ujka 2005. godine, a Okru`no tu`iteljstvo Isto~no Sarajevo 21. velja~e 2005. godine. ^lanak 371. st. 1. i 2. u relevantnom dijelu glasi: 4. Na temelju ~lanka 26. stavak 2. Pravila Ustavnog suda "(1) O sjednici vije}a obavijestit }e se onaj optu`eni i njegov odgovori na apelaciju su dostavljeni apelantu 27. rujna 2005. branitelj, o{te}eni kao tu`itelj ili privatni tu`itelj koji je u roku godine. predvi|enom za priziv ili za odgovor na priziv zahtijevao da bude obavije{ten o sjednici [...]. Predsjednik vije}a ili vije}e mo`e III. ^injeni~no stanje odlu~iti da se o sjednici vije}a obavijeste stranke i kad nisu to 5. ^injenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i zahtijevale [...]. dokumenata predo~enih Ustavnom sudu mogu se sumirati na (2) Ako je optu`eni u pritvoru ili na izdr`avanju kazne a ima sljede}i na~in. branitelja, osigurat }e se nazo~nost optu`enog samo ako 6. Presudom je Osnovnog suda u Vlasenici broj K-284/98 od predsjednik vije}a ili vije}e smatra da je to svrsishodno [...]." 21. sije~nja 2003. godine ustvr|eno da je apelant izvr{io kazneno 13. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom djelo razbojstva iz ~lanka 223. stavak 2. u svezi stavka 1. a u svezi postupku ("Slu`beni glasnik Republike Srpske" broj 26/93) ~lanka 23. Kaznenog zakonika Republike Srpske i osu|en je na kaznu zatvora od dvije godine. Protiv ove je presude apelant ^lanak 5. ulo`io priziv Okru`nom sudu zbog bitne povrede odredaba "Ne}e se primjenjivati re~enica prva u stavku 1, stavak 4. i Zakona o kaznenom postupku iz ~lanka 364. stavak 1. to~ka 11. i stavak 7. ~lanka 371." odluke o kazni. U prizivu nije izri~ito zahtijevao da sud na 14. Zakon o kaznenom postupku ("Slu`beni glasnik sjednicu Vije}a pozove njega i branitelja. Predlo`io je da se Republike Srpske" broj 50/03) je stupio na snagu 1. srpnja 2003. pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na godine. ponovno su|enje, ili da se uva`avanjem priziva u dijelu odluke o ^lanak 442. u relevantnom dijelu glasi: kazni ona zna~ajno umanji. "(1) Postupci u kaznenim predmetima primljenim u rad kod 7. Okru`ni je sud Presudom broj K@-91/03 od 30. studenog sudova prije stupanja na snagu ovog zakona nastavit }e se prema 2004. godine, na nejavnoj sjednici Vije}a, bez nazo~nosti odredbama ovog zakona osim ako odredbama ovog ~lanka nije apelanta i tu`itelja, odbio kao neutemeljen apelantov priziv i druk~ije odre|eno. potvrdio presudu. Okru`ni je sud ustvrdio da su navodi priziva (3) Postupci u predmetima iz stavka 1. ovog ~lanka u kojima neutemeljeni, da je prvostupanjski sud pravilno i potpuno je optu`nica stupila na pravnu snagu nastavit }e se prema ustvrdio ~injeni~no stanje, da je pravilno primijenio zakonske propise na konkretan slu~aj i da u prvostupanjskom postupku dosada{njim propisima osim ako odredbama ovog poglavlja nije nisu u~injene bitne povrede kaznenog postupka. druk~ije odre|eno." 1 Odluka je objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 22/06. Broj 26 – Strana 2708 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Ponedjeljak, 29.5.2006. ustvr|eno ~injeni~no stanje nije upitno, a povreda postupka na VI. Dopustivost koje sud pazi po slu`benoj du`nosti nije bilo. U svojoj odluci 15. Sukladno ~lanku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Okru`ni sud navodi da kazna zatvora od dvije godine izre~ena Ustavni sud, tako|er, ima apelacijsku nadle`nost u pitanjima apelantu za izvr{eno kazneno djelo sasvim odgovara stupnju koja su sadr`ana u ovom ustavu kada ona postanu predmetom opasnosti i te`ini djela, kao i stupnju kaznene odgovornosti, spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. prigodom ~ega je prvostupanjski sud na razvidan i iscrpan na~in 16. Sukladno ~lanku 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, ocijenio sve okolnosti zna~ajne za odmjeravanje vrste i visine Ustavni sud mo`e razmatrati apelaciju samo ako su protiv kazne. presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi 25. Ustavni sud uzima u obzir da je apelant osu|en na kaznu u~inkoviti pravni lijekovi mogu}i prema zakonu i ako se podnese zatvora od dvije godine, te smatra da je rezultat su|enja pred u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio Okru`nim sudom za njega bio veoma zna~ajan (vidi odluke odluku o posljednjem u~inkovitom pravnom lijeku kojeg je Europskog suda za ljudska prava, Ekbatani protiv [vedske, od koristio. 26. svibnja 1988, serija A, broj 134, i Kremzov protiv Austrije, od 17. U konkretnom je slu~aju predmet pobijanja apelacijom 21. rujna 1993, serija A, broj 268-B). Presuda Okru`nog suda broj K`- 91/03 od 30. studenog 2004. 26. U svezi op}eg zahtjeva ~lanka 6. stavak 1. Europske godine protiv koje nema drugih u~inkovitih pravnih lijekova konvencije za primjenu na~ela pravi~nosti, Ustavni sud isti~e da mogu}ih prema zakonu. Potom, pobijanu je presudu apelant je jedno od najva`nijih na~ela ravnopravnost stranaka, tj. da primio 13. prosinca 2004. godine a apelacija je podnesena 14. svaka strana u postupku treba imati iste mogu}nosti izlo`iti svoje prosinca 2004. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano argumente i da nijedna od njih ne smije imati nikakvu prednost u ~lankom 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda. Kona~no, apelacija odnosu na svojeg protivnika. Na~elo ravnopravnosti stranaka ispunjava i uvjete iz ~lanka 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, podrazumijeva da obje stranke u postupku imaju pravo na jer nije bjelodano (prima facie) neutemeljena, niti postoji neki informacije o ~injenicama i navodima suprotne stranke i da svaka drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva. stranka ima jednake mogu}nosti odgovoriti drugoj. 18. Imaju}i u vidu odredbe ~lanka VI/3.(b) Ustava Bosne i 27. Pravo na pravi~no su|enje, tako|er, podrazumijeva Hercegovine, ~lanka 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, pravo nazo~enja sudovima vi{e instance koji odlu~uju o Ustavni je sud ustvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete prizivima osim kada je razmatranje pred ovim sudovima glede dopustivosti. ograni~eno na procesna ili ~isto pravna pitanja, kada nazo~nost VII. Meritum optu`enog nije zna~ajna. 19. Apelant pobija navedenu presudu tvrde}i da je tom 28. Ustavni sud, dalje, primje}uje da ~lanak 6. stavak 1. presudom povrije|eno njegovo pravo na pravi~no su|enje iz Europske konvencije govori o javnoj raspravi, a Zakon o ~lanka 6. st. 1. i 3.c. Europske konvencije. kaznenom postupku navodi sjednicu vije}a suda. Obzirom da je 20. Ove odredbe Europske konvencije odgovaraju ~lanku Europska konvencija, prema ~lanku II/2. Ustava Bosne i II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine. Hercegovine, izravno primjenjiva, ovaj se pojam mora tuma~iti u ^lanak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: duhu pojma javne rasprave iz ~lanka 6. stavak 1. Europske "Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine u`ivaju ljudska konvencije. prava i slobode iz stavka 2. ovog ~lanka, {to uklju~uje: 29. Praksa Europskog suda za ljudska prava, kada je rije~ o (...) nazo~enju podnositelja priziva drugostupanjskom sudu, (e) Pravo na pravi~no saslu{anje u gra|anskim i kaznenim pokazuje da se mora primjenjivati doma}e zakonodavstvo: "Ima stvarima i druga prava u svezi kaznenog postupka." li okrivljeni pravo biti nazo~an javnom saslu{anju i braniti svoj ^lanak 6. st. 1. i 3.c. Europske konvencije glasi: slu~aj pred prizivnim sudom, [....] ovisi o posebnim odredbama "1. Prigodom ustvr|ivanja gra|anskih prava i obveza ili doma}eg zakonodavstva promatranog kao cjelina" (vidi, utemeljenosti bilo kakve kaznene optu`be protiv njega, svatko Europski sud za ljudska prava, Ekbatani protiv [vedske, presuda ima pravo na pravi~no su|enje i javnu raspravu u razumnom od 26. svibnja 1988. godine, to~ka 25). roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim 30. ^lanak 6. st. 1. i 3.c. Europske je konvencije uvijek sudom. [...] povrije|en kad apelant nije bio pozvan na sjednicu prizivnog 3. Svatko tko je optu`en za kazneno djelo ima sljede}a vije}a, ako je to propisano doma}im zakonom, a odluka se ticala minimalna prava: ~injenica i navoda kaznenog djela, okolnosti pod kojim je djelo c. da se brani sam ili uz pomo} branitelja kojega sam izabere u~injeno, kakvo je po~initeljevo osobno vi|enje tih ~injenica, a on je zahtijevao da bude nazo~an radu prizivnog vije}a (vidi, ili, ukoliko ne raspola`e sredstvima da plati branitelja, da ga Europski sud za ljudska prava, Delcourt protiv Belgije, presuda dobije besplatno, kada to nala`u interesi pravde." 21. Postupak pred redovitim sudom u konkretnom se slu~aju od 17. sije~nja 1970. godine, A.11, strane 14. i 15. i Monnell i odnosi na ustvr|ivanje utemeljenosti kaznene optu`be protiv Morris protiv Velike Britanije, presuda od 2. o`ujka 1987. apelanta, te je ~lanak 6. Europske konvencije primjenjiv. Prema godine, A.115, strana 25). tomu, Ustavni sud mora preispitati je li postupak pred redovitim 31. U tom su kontekstu i navodi iz to~ke 57. presude sudom bio pravi~an, onako kako to zahtijeva ~lanak 6. Europske Europskog suda za ljudska prava Monnell i Morris protiv Velike konvencije. Britanije, koja glasi: "U svezi aplikacije kojom se tra`i 22. Pravi~nost se postupka ocjenjuje na osnovi postupka kao dopu{tenje za nazo~enje prizivnom vije}u, prizivni sud nije cjeline (vidi, Europski sud za ljudska prava, Barbera, Messeque i ponovno razmatrao ~injenice slu~aja, niti pozivao svjedoke iako Jabardo protiv [panjolske, presuda od 6. prosinca 1988. godine, osnove priziva sadr`e pitanja ustvr|ivanja ~injenica nasuprot tuma~enju samog zakona. Ali, za odlu~ivanje u ovakvim serija A, broj 146, stavak 68, i Odluku Ustavnog suda broj U postupcima je bitno je li apelant pokazao postojanje osnova koje 63/01 od 27. lipnja 2003. godine, objavljenu u "Slu`benom bi opravdale saslu{anje o prizivu. Ako su razlozi koji se navode glasniku Bosne i Hercegovine" broj 38/03). utemeljeni na zakonu i zaslu`uju daljnju argumentaciju ili 23. U konkretnom se slu~aju apelant `ali na ~injenicu da je razmatranje, nazo~nost `alitelja }e biti dopu{tena." Okru`ni sud donio presudu kojom je odbio njegov priziv bez 32. Ustavni sud smatra da je u konkretnom predmetu Zakon o mogu}nosti da on osobno sudjeluje u postupku, a istodobno kaznenom postupku ostavio dispoziciju predsjedniku Vije}a ili javnom tu`itelju ta mogu}nost je data, pa je, kako smatra apelant, Vije}u drugostupanjskog suda da odlu~i o tomu ho}e li o sjednici i presuda donijeta na prijedlog i u nazo~nosti javnog tu`itelja. Ta Vije}a obavijestiti stranke ili }e odluku donijeti na nejavnoj je okolnost dovela do toga da mu nije bila data mogu}nost pred sjednici. Ustavni sud napominje da je Zakonom o izmjenama i drugostupanjskim kaznenim vije}em iznijeti svoju obranu i dopunama Zakona o kaznenom postupku ("Slu`beni glasnik prezentirati navode priziva glede povrede odredaba Zakona o Republike Srpske" broj 26/93) stavljena izvan primjene ranija kaznenom postupku i odluke o kazni zbog ~ega je doveden u zakonska odredba prema kojoj se o sjednici vije}a obavje{tavao neravnopravan polo`aj u odnosu na javnog tu`itelja. onaj optu`eni i njegov branitelj, o{te}eni kao tu`itelj ili privatni 24. U prizivu ulo`enom Okru`nom sudu apelant je tra`io da tu`itelj koji je u roku predvi|enom za priziv ili za odgovor na se prvostupanjska presuda ispita glede bitne povrede odredaba priziv zahtijevao da bude obavije{ten o sjednici. Zakona o kaznenom postupku i odluke o kazni. Rje{avaju}i apelantov priziv Okru`ni je sud potvrdio prvostupanjsku 33. Ustavni sud, u svezi ovih apelantovih navoda, zaklju~uje presudu, smatraju}i da je ustvr|eno da prizivom nije dovedeno u da time {to drugostupanjski sud, nakon ocjene navoda priziva, na pitanje da je apelant po~inio kazneno djelo. Iz toga proizlazi da sjednicu Vije}a nije pozvao apelanta, njegovog branitelja niti Ponedjeljak, 29.5.2006. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 26 – Strana 2709 zatra`eno je 10. februara 2005. godine da dostave odgovore na javnog tu`itelja, ve} je ocijenio pismene navode priziva i apelaciju. pismene navode odgovora na priziv, nije prekr{eno apelantovo 3. Okru`ni sud je odgovor dostavio 4. marta 2005. godine, a pravo na pravi~no su|enje. Okru`no tu`ila{tvo Isto~no Sarajevo 21. februara 2005. 34. Ustavni sud, dalje, zapa`a da se navodi priziva odnose na godine. na~in na koji je prvostupanjski sud ocijenio izvedene dokaze, te 4. Na osnovu ~lana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda da priziv ne nudi nikakve nove ~injenice niti dokaze koji nisu bili odgovori na apelaciju dostavqeni su apelantu 27. septembra ve} prezentirani prvostupanjskom sudu. 2005. godine. 35. U svezi navedenog Ustavni sud nagla{ava da u njegovoj nadle`nosti nije preispitivanje na~ina na koji su sudovi ustvrdili III. ^iweni~no stawe ~injenice predmeta, kao i dokaze koje su izveli ili koje nisu izveli, 5. ^iwenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih ukoliko takav postupak nije sadr`avao povredu ustavnih prava. navoda i dokumenata predo~enih Ustavnom sudu mogu da se Tako|er, Ustavni sud napominje da nije nadle`an preispitivati sumiraju na sqede}i na~in. tuma~enje ili na~in na koji su redoviti sudovi primijenili va`e}e 6. Presudom Osnovnog suda u Vlasenici broj K-284/98 od 21. zakone osim u slu~aju ako to tuma~enje, odnosno primjena, kr{i januara 2003. godine utvr|eno je da je apelant izvr{io ustavna prava (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 33/00 od 23. krivi~no djelo razbojni{tva iz ~lana 223 stav 2 u vezi sa lipnja 2001. godine, objavljenu u "Slu`benom glasniku Bosne i stavom 1 a u vezi sa ~lanom 23 Krivi~nog zakonika Republike Hercegovine" broj 2/02). U konkretnom slu~aju Ustavni sud nije Srpske i osu|en je na kaznu zatvora od dvije godine. Protiv ove na{ao osnove za zaklju~ak da je postupanje redovitih sudova bilo presude apelant je izjavio `albu Okru`nom sudu zbog bitne proizvoljno i da je dovelo do kr{enja apelantovih ustavnih prava. povrede odredbi Zakona o krivi~nom postupku iz ~lana 364 36. Na temelju navedenog Ustavni sud zaklju~uje da nema stav 1 ta~ka 11 i odluke o kazni. U `albi nije izri~ito kr{enja apelantovog prava na pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e) zahtijevao da sud na sjednicu Vije}a pozove wega i branioca. Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. st. 1. i 3.c. Europske Predlo`io je da se osporena presuda ukine i predmet vrati konvencije. prvostepenom sudu na ponovno su|ewe, ili da se uva`avawem VIII. Zaklju~ak `albe u dijelu odluke o kazni ona zna~ajno umawi. 37. ^lanak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanak 6. 7. Okru`ni sud je Presudom broj K@-91/03 od 30. novembra stavak 1. i stavak 3.c. Europske konvencije nisu povrije|eni u 2004. godine, na nejavnoj sjednici Vije}a, bez prisustva slu~aju kad apelant nije bio pozvan na sjednicu prizivnog vije}a, apelanta i tu`ioca, odbio kao neosnovanu apelantovu `albu i kojoj nije bio nazo~an ni ovla{teni tu`itelj, ako je takva potvrdio presudu. Okru`ni sud je utvrdio da su navodi `albe mogu}nost propisana zakonom, a odluka se nije ticala ~injenica i neosnovani, da je prvostepeni sud pravilno i potpuno utvrdio navoda kaznenog djela. ~iweni~no stawe, da je pravilno primijenio zakonske propise 38. Na temelju ~lanka 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, na konkretan slu~aj i da u prvostepenom postupku nisu u~iwene Ustavni je sud odlu~io kao u dispozitivu ove Odluke. bitne povrede krivi~nog postupka. 39. Prema ~lanku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke IV. Apelacija Ustavnog su suda kona~ne i obvezuju}e. a) Navodi iz apelacije Predsjednik 8. Apelant smatra da mu je navedenom presudom povrije|eno Ustavnog suda pravo na pravi~no su|ewe, tako {to mu je povrije|eno pravo na Bosne i Hercegovine odbranu iz ~lana 6 stav 1 i stav 3 ta~ka c Evropske konvencije za Mato Tadi}, v. r. za{titu qudskih prava i osnovnih sloboda (u daqwem tekstu: Evropska konvencija). 9. U apelaciji apelant je naveo da je Okru`ni sud sjednicu Vije}a odr`ao u odsutnosti apelanta i wegovog branioca, a da Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudija, u je o sjednici obavije{ten i da je woj prisustvovao zamjenik predmetu broj AP 1102/04, rje{avaju}i apelaciju Gorana okru`nog javnog tu`ioca, koji je predlo`io da se `alba odbije. Deli}a, na osnovu ~lana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Apelant daqe navodi da je time tu`iocu bila data mogu}nost da ~lana 59 stav 2 alineja 2 i ~lana 61 st. 1 i 3 Pravila Ustavnog se izja{wava o navodima `albe, a apelantu i wegovom braniocu suda Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik Bosne i nije bilo omogu}eno da sjednici prisustvuju, izjasne se i, prema Hercegovine" broj 60/05), u sastavu: potrebi, dopune svoju `albu i iznesu odgovaraju}e predloge, Mato Tadi}, predsjednik {to je obaveza @albenog vije}a prema Zakonu o krivi~nom Miodrag Simovi}, potpredsjednik postupku. Time {to on i wegov branilac nisu obavije{teni o Hatixa Haxiosmanovi}, potpredsjednik sjednici Vije}a, smatra apelant, sud ih je doveo u Valerija Gali}, sudija neravnopravan polo`aj u odnosu na javnog tu`ioca, ~ime je Jovo Rosi}, sudija povrije|eno apelantovo pravo na odbranu. Apelant, tako|e, na sjednici odr`anoj 13. oktobra 2005. godine donio je smatra da je `albeni sud bio du`an da ga pozove na sjednicu Vije}a bez obzira na to da li je on to izri~ito tra`io. ODLUKU O MERITUMU1 b) Odgovor na apelaciju Odbija se kao neosnovana apelacija Gorana Deli}a 10. U odgovoru na apelaciju Okru`ni sud isti~e da navodi podnesena protiv Presude Okru`nog suda u Isto~nom Sarajevu iz apelacije nisu osnovani zbog toga {to je u konkretnom broj K`-91/03 od 30. novembra 2004. godine. slu~aju postupak vo|en prema odredbama ranijeg Zakona o Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku Bosne i krivi~nom postupku. Daqe isti~e da ni apelant, a ni wegov Hercegovine", "Slu`benim novinama Federacije Bosne i branilac nisu izri~ito zahtijevali da budu obavije{teni o Hercegovine", "Slu`benom glasniku Republike Srpske" i u sjednici Vije}a tog suda, niti je sud ocijenio da bi wihovo "Slu`benom glasniku Br~ko Distrikta Bosne i Hercegovine". prisustvo bilo korisno za razrje{ewe konkretne pravne OBRAZLO@EWE stvari. Istakao je da je sjednica drugostepenog vije}a odr`ana I. Uvod u odsutnosti okru`nog javnog tu`ioca, apelanta i wegovog branioca, te da su razmatrani pismeni navodi iz `albe i 1. Goran Deli} (u daqwem tekstu: apelant) je podnio 14. odgovora na `albu. Prema ocjeni navedenog suda, apelantovo decembra 2004. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u pravo na odbranu nije povrije|eno, niti je on stavqen u daqwem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Presude neravnopravan polo`aj u odnosu na javnog tu`ioca, jer ni on Okru`nog suda u Isto~nom Sarajevu (u daqwem tekstu: nije prisustvovao sjednici Vije}a, {to je u odluci evidentno. Okru`ni sud) broj K`-91/03 od 30. novembra 2004. godine. Predlo`eno je da se apelacija odbije kao neosnovana. II. Postupak pred Ustavnim sudom 11. Okru`no tu`ila{tvo Isto~no Sarajevo ocjewuje da je 2. Na osnovu ~lana 21 st. 1 i 2 tada va`e}eg Poslovnika Okru`ni sud postupio u skladu sa ~lanom 310 Zakona o Ustavnog suda, od Okru`nog suda, Okru`nog tu`ila{tva krivi~nom postupku, pa s tim u vezi smatra da nije bilo kr{ewa Isto~no Sarajevo i Osnovnog javnog tu`ila{tva Vlasenica navedenih ustavnih prava na koje se poziva apelant. 1 Odluka je objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 22/06. Broj 26 – Strana 2710 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Ponedjeljak, 29.5.2006. 3. Svako ko je optu`en za krivi~no djelo ima sqede}a V. Relevantni propisi minimalna prava: 12. Zakon o krivi~nom postupku ("Slu`beni list SFRJ" c. da se brani sam ili uz pomo} branioca koga sam izabere br. 26/86, 74/87, 57/89 i 3/90) ili, ukoliko ne raspola`e sredstvima da plati branioca, da ^lan 371 st. 1 i 2 u relevantnom dijelu glasi: ga dobije besplatno, kada to nala`u interesi pravde." "(1) O sjednici vije}a obavijesti}e se onaj optu`eni i 21. Postupak pred redovnim sudom u konkretnom slu~aju wegov branilac, o{te}eni kao tu`ilac ili privatni odnosi se na utvr|ivawe osnovanosti krivi~ne optu`be protiv tu`ilac koji je u roku predvi|enom za `albu ili za odgovor na apelanta, te je ~lan 6 Evropske konvencije primjenqiv. Prema `albu zahtijevao da bude obavije{ten o sjednici [...]. tome, Ustavni sud mora da preispita da li je postupak pred Predsjednik vije}a ili vije}e mo`e da odlu~i da se o sjednici redovnim sudom bio pravi~an, onako kako to zahtijeva ~lan 6 vije}a obavijeste stranke i kad nisu to zahtijevale [...]. Evropske konvencije. (2) Ako je optu`eni u pritvoru ili na izdr`avawu kazne a 22. Pravi~nost postupka se ocjewuje na osnovu postupka kao ima branioca, obezbijedi}e se prisustvo optu`enog samo ako cjeline (vidi, Evropski sud za qudska prava, Barbera, Messeque predsjednik vije}a ili vije}e smatra da je to svrhovito [...]." i Jabardo protiv [panije, presuda od 6. decembra 1988. godine, 13. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivi~nom serija A, broj 146, stav 68, i Odluku Ustavnog suda broj U 63/01 postupku ("Slu`beni glasnik Republike Srpske" broj 26/93) od 27. juna 2003. godine, objavqenu u "Slu`benom glasniku ^lan 5 Bosne i Hercegovine" broj 38/03). "Ne}e se primjewivati re~enica prva u stavu 1, stav 4 i 23. U konkretnom slu~aju apelant se `ali na ~iwenicu da je stav 7 ~lana 371." Okru`ni sud donio presudu kojom je odbio wegovu `albu bez 14. Zakon o krivi~nom postupku ("Slu`beni glasnik mogu}nosti da on li~no u~estvuje u postupku, a istovremeno Republike Srpske" broj 50/03) stupio je na snagu 1. jula 2003. javnom tu`iocu ta mogu}nost je data, pa je, kako smatra apelant, godine. i presuda donijeta na predlog i u prisustvu javnog tu`ioca. Ta ^lan 442 u relevantnom dijelu glasi: okolnost dovela je do toga da mu nije bila data mogu}nost da "(1) Postupci u krivi~nim predmetima primqenim u rad pred drugostepenim krivi~nim vije}em iznese svoju odbranu i kod sudova prije stupawa na snagu ovog zakona nastavi}e se prezentuje navode `albe koji se ti~u povrede odredbi Zakona o prema odredbama ovog zakona osim ako odredbama ovog ~lana krivi~nom postupku i odluke o kazni zbog ~ega je doveden u nije druk~ije odre|eno. neravnopravan polo`aj u odnosu na javnog tu`ioca. (3) Postupci u predmetima iz stava 1 ovog ~lana u kojima 24. U `albi izjavqenoj Okru`nom sudu apelant je tra`io da je optu`nica stupila na pravnu snagu nastavi}e se prema se prvostepena presuda ispita u pogledu bitne povrede dosada{wim propisima osim ako odredbama ove glave nije odredaba Zakona o krivi~nom postupku i odluke o kazni. druk~ije odre|eno." Rje{avaju}i apelantovu `albu Okru`ni sud je potvrdio prvostepenu presudu, smatraju}i da je utvr|eno da `albom nije VI. Dopustivost dovedeno u pitawe da je apelant po~inio krivi~no djelo. Iz 15. U skladu sa ~lanom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, toga proizilazi da utvr|eno ~iweni~no stawe nije sporno, a Ustavni sud, tako|e, ima apelacionu nadle`nost u pitawima povreda postupka na koje sud pazi po zvani~noj du`nosti nije koja su sadr`ana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora bilo. U svojoj odluci Okru`ni sud navodi da kazna zatvora od zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini. dvije godine izre~ena apelantu za izvr{eno krivi~no djelo 16. U skladu sa ~lanom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, sasvim odgovara stepenu opasnosti i te`ini djela, kao i Ustavni sud mo`e da razmatra apelaciju samo ako su protiv stepenu krivi~ne odgovornosti, pri ~emu je prvostepeni sud na presude, odnosno odluke koja se wome osporava, iscrpqeni svi jasan i iscrpan na~in ocijenio sve okolnosti zna~ajne za djelotvorni pravni lijekovi mogu}i prema zakonu i ako se odmjeravawe vrste i visine kazne. podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije 25. Ustavni sud uzima u obzir da je apelant osu|en na kaznu primio odluku o posqedwem djelotvornom pravnom lijeku koga zatvora od dvije godine, te smatra da je ishod su|ewa pred je koristio. Okru`nim sudom za wega bio veoma zna~ajan (vidi odluke 17. U konkretnom slu~aju predmet osporavawa apelacijom Evropskog suda za qudska prava, Ekbatani protiv [vedske, od je Presuda Okru`nog suda broj K`-91/03 od 30. novembra 2004. 26. maja 1988, serija A, broj 134, i Kremzov protiv Austrije, od godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova 21. septembra 1993, serija A, broj 268-B). mogu}ih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelant je 26. U vezi s op{tim zahtjevom ~lana 6 stav 1 Evropske primio 13. decembra 2004. godine a apelacija je podnesena 14. konvencije za primjenu principa pravi~nosti, Ustavni sud decembra 2004. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano isti~e da je jedan od najva`nijih principa ravnopravnost ~lanom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda. Kona~no, apelacija stranaka, tj. da svaka strana u postupku treba da ima iste ispuwava i uslove iz ~lana 16 st. 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, mogu}nosti da izlo`i svoje argumente i da nijedna od wih ne jer nije o~igledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki smije da ima nikakvu prednost u odnosu na svog protivnika. drugi formalni razlog zbog koga apelacija nije dopustiva. Princip ravnopravnosti stranaka podrazumijeva da obje 18. Imaju}i u vidu odredbe ~lana VI/3b) Ustava Bosne i stranke u postupku imaju pravo na informacije o ~iwenicama i Hercegovine, ~lana 16 st. 1, 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, navodima suprotne stranke i da svaka stranka ima jednake Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispuwava uslove mogu}nosti da odgovori drugoj. u pogledu dopustivosti. 27. Pravo na pravi~no su|ewe, tako|e, podrazumijeva pravo da se prisustvuje sudovima vi{e instance koji odlu~uju o VII. Meritum `albama osim kada je razmatrawe pred ovim sudovima 19. Apelant osporava navedenu presudu tvrde}i da je tom ograni~eno na procesna ili ~isto pravna pitawa, kada presudom povrije|eno wegovo pravo na pravi~no su|ewe iz prisustvo optu`enog nije zna~ajno. ~lana 6 st. 1 i 3c Evropske konvencije. 28. Ustavni sud, daqe, primje}uje da ~lan 6 stav 1 Evropske 20. Ove odredbe Evropske konvencije odgovaraju ~lanu konvencije govori o javnoj raspravi, a Zakon o krivi~nom postupku navodi sjednicu vije}a suda. S obzirom na to da je II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine. Evropska konvencija, prema ~lanu II/2 Ustava Bosne i ^lan II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Hercegovine, direktno primjenqiva, ovaj pojam mora da se "Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine u`ivaju tuma~i u duhu pojma javne rasprave iz ~lana 6 stav 1 Evropske qudska prava i slobode iz stava 2 ovog ~lana, {to ukqu~uje: konvencije. (...) 29. Praksa Evropskog suda za qudska prava, kada je rije~ o e) Pravo na pravi~no saslu{awe u gra|anskim i krivi~nim prisustvovawu podnosioca `albe pred drugostepenim sudom, stvarima i druga prava u vezi sa krivi~nim postupkom." pokazuje da se mora primjewivati doma}e zakonodavstvo: "Da li ^lan 6 st. 1 i 3c Evropske konvencije glasi: okrivqeni ima pravo da prisustvuje javnom saslu{awu i brani "1. Prilikom utvr|ivawa gra|anskih prava i obaveza ili svoj slu~aj pred `albenim sudom, [....] zavisi od posebnih osnovanosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv wega, odredbi doma}eg zakonodavstva posmatranog kao cjelina" svako ima pravo na pravi~no su|ewe i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom (vidi, Evropski sud za qudska prava, Ekbatani protiv [vedske, presuda od 26. maja 1988. godine, ta~ka 25). ustanovqenim sudom. [...] Ponedjeljak, 29.5.2006. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 26 – Strana 2711 30. ^lan 6 st. 1 i 3c Evropske konvencije uvijek je 39. Shodno ~lanu VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke povrije|en kad apelant nije bio pozvan na sjednicu `albenog Ustavnog suda su kona~ne i obavezuju}e. vije}a, ako je to propisano doma}im zakonom, a odluka se ticala Predsjednik ~iwenica i navoda krivi~nog djela, okolnosti pod kojim je Ustavnog suda djelo u~iweno, kakvo je po~inio~evo li~no vi|ewe tih Bosne i Hercegovine ~iwenica, a on je zahtijevao da bude prisutan radu `albenog Mato Tadi}, s. r. vije}a (vidi, Evropski sud za qudska prava, Delcourt protiv Belgije, presuda od 17. januara 1970. godine, A.11, strane 14 i 15 i Monnell i Morris protiv Velike Britanije, presuda od 2. Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudija, u marta 1987. godine, A.115, strana 25). predmetu broj AP 1111/04, rje{avaju}i apelaciju Safete Kara, na osnovu ~lana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lana 16. stav 31. U tom kontekstu su i navodi iz ta~ke 57 presude 2., ~lana 59. stav 2. alineja 2. i ~lana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog Evropskog suda za qudska prava Monnell i Morris protiv suda Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik Bosne i Velike Britanije, koja glasi: "U vezi sa aplikacijom kojom se Hercegovine" broj 60/05), u sastavu: tra`i dozvola da se prisustvuje `albenom vije}u, `albeni sud Mato Tadi}, predsjednik nije ponovo razmatrao ~iwenice slu~aja, niti pozivao svjedoke iako osnovi `albe sadr`e pitawa utvr|ivawa ~iwenica Miodrag Simovi}, potpredsjednik nasuprot tuma~ewu samog zakona. Ali, da bi se odlu~ilo u Hatid`a Had`iosmanovi}, potpredsjednica ovakvim postupcima, su{tinsko je da li je apelant pokazao da Valerija Gali}, sutkinja postoje osnovi koji bi opravdali saslu{awe o `albi. Ako su razlozi koji se navode zasnovani na zakonu i zaslu`uju daqwu Jovo Rosi}, sudija argumentaciju ili razmatrawe, prisustvo `alioca }e biti na sjednici odr`anoj 13. oktobra 2005. godine donio je dozvoqeno." 32. Ustavni sud smatra da je u konkretnom predmetu Zakon o krivi~nom postupku ostavio dispoziciju predsjedniku Vije}a ili Vije}u drugostepenog suda da odlu~i o tome da li }e o sjednici Vije}a obavijestiti stranke ili }e odluku donijeti na nejavnoj sjednici. Ustavni sud napomiwe da je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o krivi~nom postupku ("Slu`beni glasnik Republike Srpske" broj 26/93) stavqena van primjene ranija zakonska odredba prema kojoj se o sjednici vije}a obavje{tavao onaj optu`eni i wegov branilac, o{te}eni kao tu`ilac ili privatni tu`ilac koji je u roku predvi|enom za `albu ili za odgovor na `albu zahtijevao da bude obavije{ten o sjednici. 33. Ustavni sud, u vezi sa ovim apelantovim navodima, zakqu~uje da time {to drugostepeni sud, nakon ocjene navoda `albe, na sjednicu Vije}a nije pozvao apelanta, wegovog branioca niti javnog tu`ioca, ve} je ocijenio pismene navode `albe i pismene navode odgovora na `albu, nije prekr{eno apelantovo pravo na pravi~no su|ewe. 34. Ustavni sud, daqe, zapa`a da se navodi `albe odnose na na~in na koji je prvostepeni sud ocijenio izvedene dokaze, te da `alba ne nudi nikakve nove ~iwenice niti dokaze koji nisu bili ve} prezentovani prvostepenom sudu. 35. U vezi sa navedenim Ustavni sud nagla{ava da u wegovoj nadle`nosti nije da preispituje na~in na koji su sudovi utvrdili ~iwenice predmeta, kao i dokaze koje su izveli ili koje nisu izveli, ukoliko takav postupak nije sadr`avao povredu ustavnih prava. Tako|e, Ustavni sud napomiwe da nije nadle`an da preispituje tuma~ewe ili na~in na koji su redovni sudovi primijenili va`e}e zakone osim u slu~aju ako to tuma~ewe, odnosno primjena, kr{i ustavna prava (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 33/00 od 23. juna 2001. godine, objavqenu u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 2/02). U konkretnom slu~aju Ustavni sud nije na{ao osnova da zakqu~i da je postupawe redovnih sudova bilo proizvoqno i da je dovelo do kr{ewa apelantovih ustavnih prava. 36. Na osnovu navedenog Ustavni sud zakqu~uje da nema kr{ewa apelantovog prava na pravi~no su|ewe iz ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 st. 1 i 3c Evropske konvencije. VIII. Zakqu~ak 37. ^lan II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lan 6 stav 1 i stav 3c Evropske konvencije nisu povrije|eni u slu~aju kad apelant nije bio pozvan na sjednicu `albenog vije}a, kojoj nije prisustvovao ni ovla{}eni tu`ilac, ako je takva mogu}nost propisana zakonom, a odluka se nije ticala ~iwenica i navoda krivi~nog djela. 38. Na osnovu ~lana 61 st. 1 i 3 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlu~io kao u dispozitivu ove Odluke. 1 Odluka je objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 25/06. ODLUKU O MERITUMU1 Odbija se kao neosnovana apelacija Safete Kara podnesena protiv Rje{enja Kantonalnog suda u Mostaru broj G`-191/04 od 11. novembra 2004. godine i Rje{enja Op}inskog suda II u Mostaru broj I-2488/03 od 26. januara 2004. godine u odnosu na pravo na pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije za za{titu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Odbacuje se kao nedopu{tena apelacija Safete Kara podnesena protiv Rje{enja Kantonalnog suda u Mostaru broj G`-191/04 od 11. novembra 2004. godine i Rje{enja Op}inskog suda II u Mostaru broj I-2488/03 od 26. januara 2004. godine u odnosu na pravo na `ivot iz ~lana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 2. Evropske konvencije za za{titu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog toga {to je o~igledno (prima facie) neosnovana. Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku BiH", "Slu`benim novinama Federacije BiH", "Slu`benom glasniku Republike Srpske" i u "Slu`benom glasniku Br~ko Distrikta Bosne i Hercegovine". OBRAZLO@ENJE I. Uvod 1. Safeta Kara (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Mostara, koju zastupa Zlatan M. Dizdar, advokat iz Mostara, podnijela je 21. decembra 2004. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rje{enja Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj G`-191/04 od 11. novembra 2004. godine i Rje{enja Op}inskog suda II u Mostaru (u daljnjem tekstu: Op}inski sud) broj I-2488/03 od 26. januara 2004. godine. Apelantica je 28. marta 2005. godine podnijela dopunu apelacije. II. Postupak pred Ustavnim sudom 2. Na osnovu ~lana 21. stav 1. tada va`e}eg Poslovnika Ustavnog suda, od Kantonalnog suda i Op}inskog suda je 19. aprila 2005. godine zatra`eno da dostave odgovor na apelaciju. 3. Kantonalni sud i Op}inski sud su 28. aprila i 11. maja 2005. godine dostavili odgovore na apelaciju. 4. Na osnovu ~lana 21. stav 2. tada va`e}eg Poslovnika Ustavnog suda, od Op}inskog javnog pravobranila{tva je 19. aprila 2005. godine zatra`eno da dostavi odgovor na apelaciju. 5. Javno pravobranila{tvo Grada Mostara (u daljnjem tekstu: Javno pravobranila{tvo) je dostavilo odgovor na apelaciju 9. maja 2005. godine. 6. Na osnovu ~lana 25. stav 2. tada va`e}eg Poslovnika Ustavnog suda, odgovori Kantonalnog suda, Op}inskog suda i Javnog pravobranila{tva su 9. augusta 2005. godine dostavljeni apelantici. Broj 26 – Strana 2712 III. ^injeni~no stanje SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Ponedjeljak, 29.5.2006. IV. Relevantni propisi 15. Zakon o izvr{nom postupku ("Slu`bene novine 7. ^injenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda Federacije BiH" broj 32/03) i dokumenata predo~enih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljede}i na~in. "^lan 23. (1) Izvr{ne isprave su: 8. Rje{enjem Centra za socijalni rad Mostar (u daljnjem tekstu: Centar za socijalni rad) broj 07-41-108/99 od 24. augusta 2) izvr{na odluka donesena u upravnom postupku i 1999. godine apelantici je priznato pravo na civilnu invalidninu poravnanje u upravnom postupku ako glasi na ispunjenje na osnovu tjelesnog o{te}enja od 90 odsto, pravo na dodatnu nov~ane obaveze ukoliko zakonom nije druk~ije odre|eno, nov~anu pomo} i dodatak za ~lana nesposobnog za rad. Utvr|eno (2) Pod izvr{nom ispravom iz stava 1. ovog ~lana smatra se je da isplata te~e od 1. septembra 1999. godine, u ukupnom svaka takva isprava donesena u Bosni i Hercegovini. iznosu od 81 KM mjese~no. ^lan 24. 9. Apelantica je protiv Hercegova~ko-neretvanskog kantona (2) Odlukom u upravnom postupku, prema ovom Zakonu, i Centra za socijalni rad podnijela tu`bu Op}inskom sudu tra`e}i smatraju se rje{enje i zaklju~ak koji su u upravnom postupku da joj se isplate sredstva u iznosu od 3.321,00 KM sa donijeli upravni organi i slu`be ili pravno lice s javnim pripadaju}im kamatama, a na osnovu rje{enja Centra za socijalni ovla{tenjima, a upravnim poravnanjem smatra se poravnanje rad. U navedenom parni~nom postupku Op}inski sud je zaklju~eno u smislu Zakona o upravnom postupku. Rje{enjem broj P-94/03 od 10. aprila 2003. godine obustavio postupak povodom apelanticine tu`be i odredio da }e se postupak ^lan 27. nastaviti pred istim sudom prema pravilima izvr{nog postupka. (1) Izvr{na isprava podobna je za izvr{enje ako su u njoj nazna~eni tra`ilac izvr{enja i izvr{enik, te predmet, vrsta, obim i 10. Apelantica je 1. septembra 2003. godine podnijela vrijeme ispunjenja obaveze. prijedlog za dozvolu izvr{enja protiv Gradske op}ine Mostar-Stari Grad obaveza Centra za socijalni rad radi nov~anog ^lan 30. potra`ivanja, a na osnovu Rje{enja Centra za socijalni rad broj (1) Izvr{enje se odre|uje i na prijedlog i u korist lica koje u 07-41-108/99 od 24. augusta 1999. godine. Op}inski sud je izvr{noj ispravi nije ozna~eno kao tra`ilac izvr{enja ako ono Rje{enjem broj I-2251/03 od 21. oktobra 2003. godine dopustio javnom ili ovjerenom privatnom ispravom doka`e da je predlo`eno izvr{enje. potra`ivanje na njega preneseno ili da je na njega na drugi na~in 11. Protiv navedenog rje{enja o izvr{enju Gradska op}ina pre{lo. Ako se prijenos ne mo`e dokazati na taj na~in, stranke Mostar-Stari Grad kao du`nik je 31. oktobra 2003. godine svoja prava, vezana za prijenos potra`ivanja, mogu dokazivati izjavila prigovor u kojem je istakla da navedena op}ina ne mo`e samo u parni~nom postupku. biti du`nik za namirenje predmetne obaveze, budu}i da je za (2) Izvr{enje se odre|uje i protiv tre}eg lica koje u izvr{noj izmirenje te obaveze zadu`en Hercegova~ko-neretvanski ispravi nije ozna~eno kao izvr{enik ako tra`ilac izvr{enja javnom kanton. Apelantica je 18. novembra 2003. godine dostavila ili prema zakonu ovjerenom privatnom ispravom doka`e da je to Op}inskom sudu odgovor na prigovor du`nika. lice na zakonit na~in preuzelo dug iz izvr{ne isprave ili je taj dug prema zakonu obavezno da izmiri. Ako se obaveza tre}eg lica na 12. Op}inski sud je Zaklju~kom broj I-2488/03 od 25. ispunjenje duga ospori, stranke prije izvr{enja to pitanje moraju decembra 2003. godine pozvao apelanticu da mu uz izvr{ni razrije{iti u parni~nom postupku." prijedlog dostavi javnu ili po zakonu ovjerenu ispravu ili pravosna`nu sudsku presudu kao dokaz da je potra`ivanje kao V. Apelacija materijalno-pravno ovla{tenje iz Rje{enja Centra za socijalni rad broj 07-41-108/99 od 24. augusta 1999. godine pre{lo na Op}inu a) Navodi iz apelacije Mostar-Stari Grad kao subjekta koji je ozna~en kao izvr{enik u 16. Apelantica se `ali na povredu prava na `ivot, prava na prijedlogu za izvr{enje, a u skladu sa odredbom ~lana 30. stav 2. pravi~no su|enje, prava na nepristrasan sud, prava na du`inu Zakona o izvr{nom postupku ("Slu`bene novine Federacije BiH" postupka i prava na mirno u`ivanje imovine. Apelantica navodi broj 32/03). Sud je odredio da apelantica to dostavi u roku od 15 da je izvr{ni sud postupio suprotno odredbama kako ranijeg, tako dana od dana prijema zaklju~ka. i novog Zakona o izvr{enju, jer prilikom dono{enja rje{enja povodom prigovora du`nika-izvr{enika nije saglasno 13. Apelantica je 30. decembra 2003. godine dostavila odredbama zakona utvrdio da li prihvata ili odbija prigovor podnesak Op}inskom sudu u kojem je navela da Centar za du`nika, odnosno da li je ulaga~ prigovora bio ovla{ten da ga socijalni rad Mostar kao izvr{no-upravno tijelo nema svojstvo podnese, iako se iz obrazlo`enja rje{enja mo`e zaklju~iti da je pravnog subjekta, te da je iz prigovora du`nika jasno da tu Op}inski sud prihvatio prigovor du`nika kao opravdan i zbog instituciju finansira Centar za socijalni rad. Dalje je navela da toga donio rje{enje kojim stavlja van snage rje{enje o dozvoli navedeni Centar nema svoj transakcijski ra~un, te po{to je izvr{enja. Dalje, navodi da, prema stanovi{tu Kantonalnog suda, Gradska op}ina Mostar osniva~ Centra, ona je obavezna i da proizlazi da sudovi ne priznaju provo|enje rje{enja upravnih izmiri dugove za svog osiguranika. organa kojima se odre|uje nov~ana naknada ili isplata, a posebno je ~udi razli~ito tuma~enje parni~nih sudova i sudova uop}e o 14. Op}inski sud je Rje{enjem broj I-2488/03 od 26. januara ovom pravnom pitanju. Navodi da njoj nije jasno za{to upravni 2004. godine, koje je potvr|eno Rje{enjem Kantonalnog suda organi donose nekakva rje{enja koja nisu prikladna za naplatu, te broj G`-191/04 od 11. novembra 2004. godine, stavio van snage ko je du`an da vr{i isplatu po rje{enju upravnih organa koja glase Rje{enje o izvr{enju broj I-2251/03 od 21. oktobra 2003. godine i na nov~ano potra`ivanje ako to nisu redovni sudovi, kako je to odbio apelanticin prijedlog za izvr{enje protiv Op}ine odre|eno odredbama Zakona o izvr{nom postupku. Me|utim, Mostar-Stari Grad. U obrazlo`enju rje{enja Op}inski sud je apelantica navodi da ono {to njoj najvi{e smeta, a zbog ~ega je i naveo da je prigovor izvr{enika osnovan. Dalje, iz obrazlo`enja podnijela apelaciju, jeste ~injenica da ni nakon skoro {est godina proizlazi da apelantica povodom Zaklju~ka suda broj I-2488/03 od dono{enja rje{enja kojim su utvr|ena njena prava i pravo na od 25. decembra 2003. godine sudu nije dostavila tra`enu javnu invalidninu ona ne mo`e ostvariti to svoje pravo. Navodi da se ili prema zakonu ovjerenu ispravu kojom dokazuje da je ona `ali na du`inu trajanja postupka izvr{enja, povredu njenih potra`ivanje iz Rje{enja Centra za socijalni rad Mostar broj ljudskih prava i sloboda koje se odnose na pravo na `ivot, jer bez 07-41-108/99 od 24. augusta 1999. godine preneseno na Op}inu naknade, iako minimalne, osu|ena je na `ivotarenje, a ne na bilo Mostar-Stari Grad. U obrazlo`enju drugostepenog rje{enja se kakav `ivot, kao i da je povrije|eno pravo na po{teno su|enje, navodi da se u konkretnom slu~aju radi o rje{enju upravnog pravo na nepristrasan sud zasnovan na zakonu, kao i na mirno organa kojim je utvr|eno pravo stranke uz pripadaju}u isplatu, te u`ivanje svoje imovine. da takva rje{enja nisu izvr{ni naslov za prinudno izvr{enje tog rje{enja ni protiv organa koji je to rje{enje donio. Zbog toga je b) Odgovor na apelaciju parni~ni sud nadle`an da odlu~uje o zahtjevu za isplatu prema takvom rje{enju upravnog organa, kada taj organ odbije da izvr{i 17. Kantonalni sud navodi da je u toku prvostepenog i isplatu. Tek tada takva presuda predstavljat }e izvr{ni naslov. drugostepenog postupka utvr|eno da Rje{enje Centra za Ponedjeljak, 29.5.2006. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 26 – Strana 2713 socijalni rad Mostar broj 07-41-108/99 od 24. augusta 1999. stranke u postupku, odnosno da predo~ene ~injenice ni na koji godine nije izvr{na isprava u smislu ~lana 23. ta~ka 2. Zakona o na~in ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kr{enje Ustavom izvr{nom postupku, pa se na osnovu takvog rje{enja ne mo`e za{ti}enih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne tra`iti izvr{enje. U konkretnom slu~aju radi se o rje{enju snosi posljedice kr{enja Ustavom za{ti}enih prava tako da je upravnog organa kojim je utvr|eno odre|eno pravo stranke uz ispitivanje merituma apelacije nepotrebno." pripadaju}u isplatu. U slu~aju kada takvu isplatu ne vr{i organ 21. Pravo na `ivot ne pru`a garanciju protiv svih prijetnji utvr|en prema rje{enju ili kada on odbije da izvr{i isplatu ne `ivotu, ve} protiv namjernog li{avanja `ivota i bezobzirnog mo`e se na temelju takvog rje{enja zahtijevati izvr{enje, ve} ugro`avanja `ivota. U konkretnom slu~aju o~igledno je da ne o{te}enik u parni~nom postupku mo`e tra`iti da se utvrdi postoje nikakvi razlozi koji dovode u pitanje apelanticin `ivot, obaveza na temelju priznatog prava, pa }e tek tada takva presuda ve} da se ona `ali na nemogu}nost ostvarivanja naknade po predstavljati izvr{ni naslov. Kantonalni sud smatra da nije rje{enju Centra za socijalni rad, navode}i da je zbog toga osu|ena povrijedio apelanticino pravo na pravi~an i zakonit postupak, jer na "`ivotarenje", a ne na bilo kakav `ivot, te da joj je zbog toga je utvr|eno da apelantica na osnovu navedenog rje{enja direktno povrije|eno pravo na `ivot, pa slijedi da je apelacija u odnosu na ne mo`e tra`iti izvr{enje, {to ne zna~i da su joj uskra}ena prava na navode o kr{enju prava na `ivot iz ~lana II/3.a) Ustava Bosne i ostvarivanje za{tite pred sudom. Hercegovine i ~lana 2. Evropske konvencije o~igledno (prima fa18. Op}inski sud navodi da izvr{na isprava na osnovu koje je cie) neosnovana. odre|eno izvr{enje nije bila prikladna za izvr{enje u skladu sa 22. Imaju}i u vidu odredbe ~lana 16. stav 2. Pravila Ustavnog ~lanom 27. Zakona o izvr{nom postupku, jer njome izvr{enik suda, apelacija }e se odbaciti kao nedopu{tena ukoliko je nije bio odre|en, pa je jedina ispravna odluka koju je mogao o~igledno (prima facie) neosnovana. donijeti bila da rje{enje o izvr{enju stavi van snage i odbije 23. U odnosu na dio apelacije koji se ti~e prava na pravi~no apelanticin prijedlog. U pogledu du`ine izvr{nog postupka su|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. Op}inski sud je naveo da je izvr{ni prijedlog podnesen 1. stav 1. Evropske konvencije i prava na imovinu iz ~lana II/3.k) septembra 2003. godine, rje{enje o izvr{enju doneseno 21. Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1. Protokola broj 1 uz oktobra 2003. godine, a o prigovoru odlu~eno 26. januara 2004. Evropsku konvenciju, u skladu sa ~lanom VI/3.b) Ustava Bosne i godine. Imaju}i u vidu radnje koje je sud preduzimao, proizlazi Hercegovine, Ustavni sud, tako|er, ima apelacionu nadle`nost u da je sud u navedenom postupku postupao relativno brzo i pitanjima koja su sadr`ana u ovom ustavu kada ona postanu blagovremeno, pa nisu ta~ni apelanticini navodi da je predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i povrije|eno njeno pravo na su|enje u razumnom roku pred Hercegovini. nezavisnim i nepristrasnim sudom iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine. 24. U skladu sa ~lanom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud mo`e razmatrati apelaciju samo ako su protiv 19. Javno pravobranila{tvo navodi da ono dostavlja odgovor presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi na apelaciju jer je u me|uvremenu do{lo do reorganizacije Grada djelotvorni pravni lijekovi mogu}i prema zakonu i ako se Mostara, odnosno do ukidanja gradskih op}ina, tako da je Grad podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije Mostar njihov pravni sljednik. Navodi da je neta~no da je u ovom primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg predmetu povrije|eno pravo na pravi~no su|enje u razumnom je koristio. roku, jer je prijedlog za dozvolu izvr{enja podnesen 1. septembra 2003. godine, a ve} 11. novembra 2004. godine postupak je U konkretnom slu~aju predmet osporavanja apelacijom je okon~an i pred drugostepenim sudom. Navedeni postupak je Rje{enje Kantonalnog suda broj G`-191/04 od 11. novembra okon~an u roku od godinu dana, {to se mo`e smatrati relativno 2004. godine protiv kojega nema drugih djelotvornih pravnih kratkim rokom. Dalje, navodi da drugostepenim rje{enjem nije lijekova mogu}ih prema zakonu. Zatim, apelacija je podnesena povrije|eno apelanticino pravo da ostvari svoja prava jer joj je Ustavnom sudu 21. decembra 2004. godine, tj. u roku od 60 dana, ostavljena mogu}nost da pokrene parni~ni postupak, {to zna~i da kako je propisano ~lanom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. joj nije povrije|eno pravo na `ivot i na nesmetano u`ivanje Kona~no, apelacija ispunjava i uvjete iz ~lana 16. st. 2. i 4. imovine iako je upitno da li se navedena vrsta potra`ivanja mo`e Pravila Ustavnog suda, jer nije o~igledno (prima facie) smatrati imovinom u duhu Evropske konvencije za za{titu neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska apelacija nije dopustiva. konvencija). Do neuspjeha u postupku je do{lo isklju~ivo 25. Imaju}i u vidu odredbe ~lana VI/3.b) Ustava Bosne i krivicom stranke jer je apelantica pogre{no ozna~ila du`nika. Hercegovine, ~lana 16. st. 1., 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Navodi da Gradska op}ina ne mo`e odgovarati za izmirivanje Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u obaveza Centra za socijalni rad, jer se sredstva za naknade pogledu dopustivosti. korisnicima socijalne pomo}i ne ispla}uju iz bud`eta op}ina na podru~ju Hercegova~ko-neretvanskog kantona. Op}ina Stari VII. Meritum Grad Mostar je Centru za socijalni rad upla}ivala mjese~ne 26. Apelantica navodi povredu prava na pravi~no saslu{anje dotacije na ime materijalnih tro{kova i dijela plata u iznosu od u gra|anskom postupku iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i 5.000,00 KM, ali ta sredstva nisu upla}ivana na ime tro{kova za Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije i prava na naknade korisnicima pomo}i. Navodi da nema povrede imovinu iz ~lana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1. apelanticinog prava na imovinu. Apelantica nije iskoristila sve Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. mogu}nosti za ostvarivanje svojih prava, a pogre{nim Pravo na pravi~no su|enje navo|enjem pasivne legitimacije i sama je prouzrokovala sada{nje stanje. Predla`e da se apelacija ne usvoji ili da se utvrdi ^lan II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: da nisu izvr{ene povrede apelanticinih prava. "Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine u`ivaju ljudska VI. Dopustivost prava i slobode iz stava 2. ovog ~lana, {to uklju~uje: 20. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije u odnosu na (...) navode o kr{enju prava na `ivot iz ~lana II/3.a) Ustava Bosne i e) Pravo na pravi~no saslu{anje u gra|anskim i krivi~nim Hercegovine i ~lana 2. Evropske konvencije Ustavni sud je po{ao stvarima i druga prava u vezi sa krivi~nim postupkom"; od odredaba ~lana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana ^lan 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. glasi: ^lan VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: "1. Prilikom utvr|ivanja gra|anskih prava i obaveza ili "Ustavni sud, tako|er, ima apelacionu nadle`nost u osnovanosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv njega, svako ima pitanjima koja su sadr`ana u ovom ustavu kada ona postanu pravo na pravi~no su|enje i javnu raspravu u razumnom roku predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Hercegovini." [...]" ^lan 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi: 27. Ustavni sud, kao prvo, treba utvrditi da li je ishod predmetnog postupka, koji se zavr{io dono{enjem osporenih " Ustavni sud }e odbaciti apelaciju kao o~igledno (prima faodluka, bio odlu~uju}i za ostvarivanje apelanticinih gra|anskih cie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev Broj 26 – Strana 2714 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Ponedjeljak, 29.5.2006. prava i obaveza u smislu ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije. U postupku, a izvr{enje se temelji na izvr{noj ispravi, Zakon o predmetnom postupku apelantica je tra`ila naknadu koja joj izvr{nom postupku propisuje da se isto odre|uje i protiv tre}eg pripada po Rje{enju Centra za socijalni rad broj 07-41-108/99 od lica iako to lice u izvr{noj ispravi nije ozna~eno kao izvr{enik, i to 24. augusta 1999. godine. Stoga je ishod ovog postupka bio uz ispunjenje uvjeta da tra`ilac izvr{enja javnom ili prema odlu~uju}i za ostvarivanje apelanticinih gra|anskih prava zakonu ovjerenom privatnom ispravom doka`e da je to lice na utvr|enih rje{enjem Centra za socijalni rad, te je ~lan 6. stav 1. zakonit na~in preuzelo dug iz izvr{ne isprave ili je taj dug prema Evropske konvencije primjenjiv. zakonu obavezno da izmiri. U slu~aju da tre}e lice osporava obaveze na ispunjenje duga, propisuje se da to pitanje stranke 28. Ustavni sud podsje}a da je, u skladu sa dosada{njom moraju razrije{iti u parni~nom postupku prije izvr{enja. Do praksom, nadle`nost Ustavnog suda iz ~lana VI/3.b) Ustava izvr{enja mo`e do}i tek po{to stranke pitanje pasivne Bosne i Hercegovine ograni~ena samo na "pitanja sadr`ana u legitimacije rasprave i utvrde u parni~nom postupku. Ustavu". Ustavni sud nije nadle`an vr{iti provjeru utvr|enih 33. Na osnovu navedenog proizlazi da u konkretnom slu~aju ~injenica i na~ina na koji su ni`estepeni sudovi protuma~ili Op}inski sud nije mogao dopustiti tra`eno izvr{enje na temelju pozitivno-pravne propise osim ukoliko odluke ni`ih sudova kr{e Rje{enja Centra za socijalni rad broj 07-41-108/99 od 24. augusta ustavna prava. To }e biti slu~aj kada odluka redovnog suda ne 1999. godine, jer apelantica nije udovoljila pozivu suda da uklju~uje ili pogre{no primjenjuje ustavno pravo, kada je dostavi tra`enu ispravu kojom bi dokazala da je Op}ina primjena pozitivno-pravnih propisa bila o~igledno proizvoljna, Mostar-Stari Grad na zakonit na~in preuzela dug iz izvr{ne kada je relevantni zakon sam po sebi neustavan ili kada je do{lo isprave ili je taj dug prema zakonu obavezna da izmiri, a u smislu do povrede osnovnih procesnih prava, kao {to su pravo na ~lana 30. stav 2. Zakona o izvr{nom postupku. Stoga, Ustavni pravi~an postupak, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran sud zaklju~uje da je apelantici ostala jedina mogu}nost da u pravni lijek i u drugim slu~ajevima (vidi Odluku Ustavnog suda parni~nom postupku razrije{i pitanje pasivne legitimacije. Prema broj U 29/02 od 27. juna 2003. godine, objavljenu u "Slu`benom tome, nedostaci u pogledu prvostepenog i drugostepenog glasniku BiH" broj 31/03). rje{enja na koje apelantica ukazuje, a koje je i sam Ustavni sud 29. Pravi~nost postupka se ocjenjuje na osnovu postupka kao zapazio, ne mijenjaju su{tinu ove pravne stvari. cjeline (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Barbera, Messeque i 34. Apelanticine navode u pogledu nepristrasnosti suda Jabardo protiv [panije, presuda od 6. decembra 1988. godine, Ustavni sud smatra neosnovanim s obzirom na to da apelantica, serija A, broj 146, stav 68. i Odluku Ustavnog suda broj U 63/01 osim svojih pau{alnih navoda, to nije ni~im potkrijepila, a niti se od 27. juna 2003. godine, objavljenu u "Slu`benom glasniku iz samog postupka pred prvostepenim i drugostepenim sudom BiH" broj 38/03). mo`e druga~ije zaklju~iti. 30. U konkretnom slu~aju o apelanticinom prijedlogu za 35. Apelanticine navode u pogledu du`ine trajanja izvr{nog dozvolu izvr{enja, a na osnovu Rje{enja Centra za socijalni rad postupka Ustavni sud smatra neosnovanim s obzirom na to da je broj 07-41-108/99 od 24. augusta 1999. godine, Op}inski sud je on okon~an u roku od godinu dana uzimaju}i u obzir sve radnje donio Rje{enje o izvr{enju broj I-2251/03 od 21. oktobra 2003. koje su sudovi u konkretnom izvr{nom postupku preduzeli. godine. Me|utim, Gradska op}ina Mostar-Stari Grad kao du`nik je izjavila prigovor, isti~u}i da navedena op}ina ne mo`e biti 36. Imaju}i u vidu izlo`eno, Ustavni sud smatra da nije do{lo du`nik u konkretnom postupku. S obzirom na to da je Op}inski do povrede apelanticinog ustavnog prava na pravi~an postupak iz sud utvrdio da je apelantica kao izvr{enika ozna~ila lice koje nije ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. u izvr{noj ispravi navedeno kao du`nik, sud je Zaklju~kom broj Evropske konvencije. I-2488/03 od 25. decembra 2003. godine zatra`io od apelantice Ostali navodi da uz izvr{ni prijedlog sudu dostavi javnu ili po zakonu ovjerenu ispravu ili deklaratornu sudsku presudu kojom }e dokazati da je 37. U okviru zaklju~ka u pogledu kr{enja prava iz ~lana potra`ivanje iz izvr{ne isprave preneseno na subjekt koji je II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske ozna~en kao izvr{enik u prijedlogu za izvr{enje. S obzirom na to konvencije, Ustavni sud smatra da nije neophodno posebno da apelantica sudu nije dostavila tra`eno, Op}inski sud je razmatrati ostale navode iz apelacije o kr{enju prava na imovinu Rje{enjem broj I-2488/03 od 26. januara 2004. godine stavio van iz ~lana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1. Protokola snage Rje{enje o izvr{enju broj I-2251/03 od 21. oktobra 2003. broj 1 uz Evropsku konvenciju. godine i odbio apelanticin prijedlog za izvr{enje protiv Op}ine VIII. Zaklju~ak Mostar-Stari Grad kao neosnovan. U dispozitivu istog rje{enja sud nije naveo da je usvojio prigovor izvr{enika iako je u 38. Ustavni sud zaklju~uje da nema povrede prava na obrazlo`enju naveo da je prigovor izvr{enika osnovan. pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i Apelanticinu `albu na navedeno rje{enje Kantonalni sud je odbio ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer apelantica sudu nije kao neosnovanu i potvrdio prvostepeno rje{enje. Me|utim, podnijela ispravu kojom bi dokazala da je Op}ina Mostar-Stari razlozi na kojima Kantonalni sud zasniva svoje rje{enje su Grad na zakonit na~in preuzela dug iz izvr{ne isprave ili je taj dug druga~iji od razloga prvostepenog suda. Kantonalni sud smatra prema zakonu obavezna da izmiri. da rje{enje upravnog organa nije izvr{ni naslov za prisilno 39. Na osnovu ~lana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, izvr{enje, te da je zbog toga parni~ni sud nadle`an da odlu~uje o Ustavni sud je odlu~io kao u dispozitivu ove odluke. zahtjevu za isplatu po takvom rje{enju upravnog organa kada taj organ odbije da izvr{i isplatu i da tek takva presuda predstavlja 40. Prema ~lanu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke izvr{ni naslov. Pri takvom stavu Kantonalni sud je ostao i u svom Ustavnog suda su kona~ne i obavezuju}e. izja{njenju o predmetnoj apelaciji. Predsjednik 31. Prema ~lanu 23. stav 1. ta~ka 2. Zakona o izvr{nom Ustavnog suda postupku, izvr{ne isprave su i izvr{ne odluke donesene u Bosne i Hercegovine upravnom postupku. Dalje, ~lanom 24. stav 2. ovog Zakona Mato Tadi}, s. r. odre|uje se da se kao odluka u upravnom postupku smatraju i rje{enje i zaklju~ak koji su u upravnom postupku donijeli upravni organi i slu`be ili pravno lice sa javnim ovla{tenjima pod Ustavni je sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudaca, u uvjetom da glase na ispunjenje nov~anih obaveza. Stoga, na predmetu broj AP 1111/04, rje{avaju}i apelaciju Safete Kara, na osnovu navedenih ~lanova nesumnjivo proizlazi da je rje{enje temelju ~lanka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lanka 16. Centra za socijalni rad izvr{na isprava, te da je stav Kantonalnog stavak 2., ~lanka 59. stavak 2. alineja 2. i ~lanka 61. st. 1. i 3. suda u pogledu rje{enja pogre{an i u suprotnosti sa Zakonom o Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik izvr{nom postupku. Bosne i Hercegovine" broj 60/05), u sastavu: 32. Me|utim, i pored navedenog, postavlja se pitanje da li je Mato Tadi}, predsjednik apelantica Op}inskom sudu podnijela ispravu koja je bila prikladna za izvr{enje, kako joj je to bilo nalo`eno Zaklju~kom Miodrag Simovi}, dopredsjednik Op}inskog suda broj I-2488/03 od 25. decembra 2003. godine. Hatid`a Had`iosmanovi}, dopredsjednica Naime, prema ~lanu 30. stav 2. Zakona o izvr{nom postupku, Valerija Gali}, sutkinja kada nema istovjetnosti u licima tu`enog i izvr{enika u izvr{nom Ponedjeljak, 29.5.2006. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Jovo Rosi}, sudac na sjednici odr`anoj 13. listopada 2005. godine donio ODLUKU O MERITUMU1 Odbija se kao neutemeljena apelacija Safete Kara podnesena protiv Rje{enja Kantonalnog suda u Mostaru broj G`-191/04 od 11. studenog 2004. godine i Rje{enja Op}inskog suda II u Mostaru broj I-2488/03 od 26. sije~nja 2004. godine u odnosu na pravo na pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije za za{titu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Odbacuje se kao nedopu{tena apelacija Safete Kara podnesena protiv Rje{enja Kantonalnog suda u Mostaru broj G`-191/04 od 11. studenog 2004. godine i Rje{enja Op}inskog suda II u Mostaru broj I-2488/03 od 26. sije~nja 2004. godine u odnosu na pravo na `ivot iz ~lanka II/3.(a) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 2. Europske konvencije za za{titu ljudskih prava i temeljnih sloboda zbog toga {to je bjelodano (prima facie) neutemeljena. Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku BiH", "Slu`benim novinama Federacije BiH", "Slu`benom glasniku Republike Srpske" i u "Slu`benom glasniku Br~ko Distrikta Bosne i Hercegovine". OBRAZLO@ENJE I. Uvod 1. Safeta Kara (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Mostara, koju zastupa Zlatan M. Dizdar, odvjetnik iz Mostara, je podnijela 21. prosinca 2004. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rje{enja Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj G`-191/04 od 11. studenog 2004. godine i Rje{enja Op}inskog suda II u Mostaru (u daljnjem tekstu: Op}inski sud) broj I-2488/03 od 26. sije~nja 2004. godine. Apelantica je 28. o`ujka 2005. godine podnijela dopunu apelacije. II. Postupak pred Ustavnim sudom 2. Na temelju ~lanka 21. stavak 1. tada va`e}eg Poslovnika Ustavnog suda, od Kantonalnog suda i Op}inskog suda je 19. travnja 2005. godine zatra`eno da dostave odgovor na apelaciju. 3. Kantonalni sud i Op}inski sud su 28. travnja i 11. svibnja 2005. godine dostavili odgovore na apelaciju. 4. Na temelju ~lanka 21. stavak 2. tada va`e}eg Poslovnika Ustavnog suda, od Op}inskog je javnog pravobraniteljstva 19. travnja 2005. godine zatra`eno da dostavi odgovor na apelaciju. 5. Javno je pravobraniteljstvo Grada Mostara (u daljnjem tekstu: Javno pravobraniteljstvo) dostavilo odgovor na apelaciju 9. svibnja 2005. godine. 6. Na temelju ~lanka 25. stavak 2. tada va`e}eg Poslovnika Ustavnog suda, odgovori su Kantonalnog suda, Op}inskog suda i Javnog pravobraniteljstva 9. kolovoza 2005. godine dostavljeni apelantici. III. ^injeni~no stanje 7. ^injenice predmeta koje proizlaze iz apelanti~inih navoda i dokumenata predo~enih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljede}i na~in. 8. Rje{enjem Centra za socijalni rad Mostar (u daljnjem tekstu: Centar za socijalni rad) broj 07-41-108/99 od 24. kolovoza 1999. godine apelantici je priznato pravo na civilnu invalidninu na osnovi tjelesnog o{te}enja od 90 posto, pravo na dodatnu nov~anu potporu i dodatak za ~lana nesposobnog za rad. Ustvr|eno je da isplata te~e od 1. rujna 1999. godine, u ukupnom iznosu od 81 KM mjese~no. 9. Apelantica je protiv Hercegova~ko-neretvanskog kantona i Centra za socijalni rad podnijela tu`bu Op}inskom sudu tra`e}i da joj se isplate sredstva u iznosu od 3.321,00 KM sa pripadaju}im kamatama, a na temelju rje{enja Centra za socijalni rad. U navedenom parni~nom postupku Op}inski je sud Rje{enjem broj P-94/03 od 10. travnja 2003. godine obustavio postupak povodom apelanti~ine tu`be i odredio da }e se postupak nastaviti pred istim sudom prema pravilima izvr{nog postupka. 1 Odluka je objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 25/06. Broj 26 – Strana 2715 10. Apelantica je 1. rujna 2003. godine podnijela prijedlog za dozvolu izvr{enja protiv Gradske op}ine Mostar-Stari Grad obveza Centra za socijalni rad radi nov~anog potra`ivanja, a na temelju Rje{enja Centra za socijalni rad broj 07-41-108/99 od 24. kolovoza 1999. godine. Op}inski je sud Rje{enjem broj I-2251/03 od 21. listopada 2003. godine dopustio predlo`eno izvr{enje. 11. Protiv navedenog rje{enja o izvr{enju Gradska op}ina Mostar-Stari Grad je kao du`nik 31. listopada 2003. godine ulo`ila prigovor u kojem je istaknula da navedena op}ina ne mo`e biti du`nik za namirenje predmetne obveze, budu}i je za izmirenje te obveze zadu`en Hercegova~ko-neretvanski kanton. Apelantica je 18. studenog 2003. godine dostavila Op}inskom sudu odgovor na prigovor du`nika. 12. Op}inski je sud Zaklju~kom broj I-2488/03 od 25. prosinca 2003. godine pozvao apelanticu da mu uz izvr{ni prijedlog dostavi javnu ili po zakonu ovjerenu ispravu ili pravomo}nu sudsku presudu kao dokaz da je potra`ivanje kao materijalno-pravna ovlast iz Rje{enja Centra za socijalni rad broj 07-41-108/99 od 24. kolovoza 1999. godine preneseno na Op}inu Mostar-Stari Grad kao subjekta koji je ozna~en kao izvr{enik u prijedlogu za izvr{enje, a sukladno odredbi ~lanka 30. stavak 2. Zakona o izvr{nom postupku ("Slu`bene novine Federacije BiH" broj 32/03). Sud je odredio da apelantica to dostavi u roku od 15 dana od dana primitka zaklju~ka. 13. Apelantica je 30. prosinca 2003. godine dostavila podnesak Op}inskom sudu u kojem je navela da Centar za socijalni rad Mostar kao izvr{no-upravno tijelo nema svojstvo pravnog subjekta, te da je iz prigovora du`nika razvidno da tu instituciju financira Centar za socijalni rad. Dalje je navela da navedeni Centar nema svoj transakcijski ra~un, te po{to je Gradska op}ina Mostar osniva~ Centra, ona je obvezna i izmiriti dugove za svojeg osiguranika. 14. Op}inski je sud Rje{enjem broj I-2488/03 od 26. sije~nja 2004. godine, koje je potvr|eno Rje{enjem Kantonalnog suda broj G`-191/04 od 11. studenoga 2004. godine, stavio izvan snage Rje{enje o izvr{enju broj I-2251/03 od 21. listopada 2003. godine i odbio apelanti~in prijedlog za izvr{enje protiv Op}ine Mostar-Stari Grad. U obrazlo`enju rje{enja Op}inski je sud naveo da je prigovor izvr{enika utemeljen. Dalje, iz obrazlo`enja proizlazi da apelantica povodom Zaklju~ka suda broj I-2488/03 od 25. prosinca 2003. godine sudu nije dostavila tra`enu javnu ili prema zakonu ovjerenu ispravu kojom dokazuje da je potra`ivanje iz Rje{enja Centra za socijalni rad Mostar broj 07-41-108/99 od 24. kolovoza 1999. godine preneseno na Op}inu Mostar-Stari Grad. U obrazlo`enju drugostupanjskoga se rje{enja navodi da se u konkretnom slu~aju radi o rje{enju upravnog tijela kojim je ustvr|eno pravo stranke uz pripadaju}u isplatu, te da takva rje{enja nisu izvr{ni naslov za prinudno izvr{enje toga rje{enja ni protiv tijela koje je to rje{enje donijelo. Zbog toga parni~ni je sud nadle`an odlu~ivati o zahtjevu za isplatu prema takvom rje{enju upravnog tijela, kada to tijelo odbije izvr{iti isplatu. Tek tada takva }e presuda predstavljati izvr{ni naslov. IV. Relevantni propisi 15. Zakon o izvr{nom postupku ("Slu`bene novine Federacije BiH" broj 32/03) "^lanak 23. (1) Izvr{ne su isprave: 2) izvr{na odluka donesena u upravnom postupku i poravnanje u upravnom postupku ako glasi na ispunjenje nov~ane obveze ukoliko zakonom nije druk~ije odre|eno, (2) Pod izvr{nom se ispravom iz stavka 1. ovog ~lanka smatra svaka takva isprava donesena u Bosni i Hercegovini. ^lanak 24. (2) Odlukom u upravnom postupku, prema ovom Zakonu, se smatraju rje{enje i zaklju~ak koji su u upravnom postupku donijeli upravna tijela i slu`be ili pravna osoba s javnim ovlastima, a upravnim se poravnanjem smatra poravnanje zaklju~eno u smislu Zakona o upravnom postupku. Broj 26 – Strana 2716 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Ponedjeljak, 29.5.2006. bila rje{enje o izvr{enju staviti izvan snage i odbiti apelanti~in ^lanak 27. prijedlog. U pogledu duljine izvr{nog postupka Op}inski je sud (1) Izvr{na je isprava podobna za izvr{enje ako su u njoj naveo da je izvr{ni prijedlog podnesen 1. rujna 2003. godine, nazna~eni tra`itelj izvr{enja i izvr{enik, te predmet, vrsta, opseg i rje{enje o izvr{enju doneseno 21. listopada 2003. godine, a o vrijeme ispunjenja obveze. prigovoru odlu~eno 26. sije~nja 2004. godine. Imaju}i u vidu postupke koje je sud poduzimao, proizlazi da je sud u navedenom ^lanak 30. postupku postupao relativno brzo i pravodobno, pa nisu to~ni (1) Izvr{enje se odre|uje i na prijedlog i u korist osobe koja u apelanti~ini navodi da je povrije|eno njezino pravo na su|enje u izvr{noj ispravi nije ozna~ena kao tra`itelj izvr{enja ako ona razumnom roku pred neovisnim i nepristranim sudom iz ~lanka javnom ili ovjerenom privatnom ispravom doka`e da je II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine. potra`ivanje na nju preneseno ili da je na nju na drugi na~in 19. Javno pravobraniteljstvo navodi da ono dostavlja pre{lo. Ako se prijenos ne mo`e dokazati na taj na~in, stranke odgovor na apelaciju jer je u me|uvremenu do{lo do svoja prava, vezana za prijenos potra`ivanja, mogu dokazivati reorganizacije Grada Mostara, odnosno do ukidanja gradskih samo u parni~nom postupku. op}ina, tako da je Grad Mostar njihov pravni sljednik. Navodi da (2) Izvr{enje se odre|uje i protiv tre}e osobe koja u izvr{noj je neto~no da je u ovom predmetu povrije|eno pravo na pravi~no ispravi nije ozna~ena kao izvr{enik ako tra`itelj izvr{enja javnom su|enje u razumnom roku, jer je prijedlog za dozvolu izvr{enja ili prema zakonu ovjerenom privatnom ispravom doka`e da je ta podnesen 1. rujna 2003. godine, a ve} 11. studenog 2004. godine postupak je okon~an i pred drugostupanjskim sudom. Navedeni osoba na zakonit na~in preuzela dug iz izvr{ne isprave ili je taj je postupak okon~an u roku od godinu dana, {to se mo`e smatrati dug prema zakonu obvezna izmiriti. Ako se obveza tre}e osobe na relativno kratkim rokom. Dalje, navodi da drugostupanjskim ispunjenje duga pobije, stranke prije izvr{enja to pitanje moraju rje{enjem nije povrije|eno apelanti~ino pravo na ostvarivanje razrije{iti u parni~nom postupku." njezinih prava jer joj je ostavljena mogu}nost pokretanja V. Apelacija parni~nog postupka, {to zna~i da joj nije povrije|eno pravo na `ivot i na nesmetano u`ivanje imovine iako je upitno mo`e li se a) Navodi iz apelacije navedena vrsta potra`ivanja smatrati imovinom u duhu Europske 16. Apelantica se `ali na povredu prava na `ivot, prava na konvencije za za{titu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u pravi~no su|enje, prava na nepristran sud, prava na duljinu daljnjem tekstu: Europska konvencija). Do neuspjeha u postupku postupka i prava na mirno u`ivanje imovine. Apelantica navodi je do{lo isklju~ivo krivicom stranke jer je apelantica pogre{no da je izvr{ni sud postupio protivno odredbama kako ranijeg, tako ozna~ila du`nika. Navodi da Gradska op}ina ne mo`e odgovarati i novog Zakona o izvr{enju, jer prigodom dono{enja rje{enja za izmirivanje obveza Centra za socijalni rad, jer se sredstva za povodom prigovora du`nika-izvr{enika nije suglasno naknade korisnicima socijalne potpore ne ispla}uju iz prora~una odredbama zakona ustvrdio prihva}a li ili odbija prigovor op}ina na podru~ju Hercegova~ko-neretvanskog kantona. du`nika, odnosno je li ulaga~ prigovora bio ovla{ten podnijeti ga, Op}ina Stari Grad Mostar je Centru za socijalni rad upla}ivala iako se iz obrazlo`enja rje{enja mo`e zaklju~iti da je Op}inski mjese~ne dotacije na ime materijalnih tro{kova i dijela pla}a u sud prihvatio prigovor du`nika kao opravdan i zbog toga donio iznosu od 5.000,00 KM, ali ta sredstva nisu upla}ivana na ime rje{enje kojim stavlja izvan snage rje{enje o dozvoli izvr{enja. tro{kova za naknade korisnicima potpore. Navodi da nema Dalje, navodi da, prema stajali{tu Kantonalnog suda, proizlazi da povrede apelanti~inog prava na imovinu. Apelantica nije sudovi ne priznaju provedbu rje{enja upravnih tijela kojima se iskoristila sve mogu}nosti za ostvarivanje svojih prava, a odre|uje nov~ana naknada ili isplata, a posebice je ~udi razli~ito pogre{nim navo|enjem pasivne legitimacije i sama je tuma~enje parni~nih sudova i sudova uop}e o ovom pravnom prouzro~ila sada{nje stanje. Predla`e da se apelacija ne usvoji ili pitanju. Navodi da njoj nije razvidno za{to upravna tijela donose da se ustvrdi da nisu izvr{ene povrede apelanti~inih prava. nekakva rje{enja koja nisu prikladna za naplatu, te ko je du`an VI. Dopustivost vr{iti isplatu po rje{enju upravnih tijela koja glase na nov~ano potra`ivanje ako to nisu redoviti sudovi, kako je to odre|eno 20. Prigodom ispitivanja dopustivosti apelacije u odnosu na odredbama Zakona o izvr{nom postupku. Me|utim, apelantica navode o kr{enju prava na `ivot iz ~lanka II/3.(a) Ustava Bosne i navodi da ono {to njoj najvi{e smeta, a zbog ~ega je i podnijela Hercegovine i ~lanka 2. Europske konvencije Ustavni je sud apelaciju, jeste ~injenica da ni nakon skoro {est godina od po{ao od odredaba ~lanka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i dono{enja rje{enja kojim su ustvr|ena njezina prava i pravo na ~lanka 16. stavak 2. Pravila Ustavnog suda. invalidninu ona ne mo`e ostvariti to svoje pravo. Navodi da se ^lanak VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: ona `ali na duljinu trajanja postupka izvr{enja, povredu njezinih ljudskih prava i sloboda koje se odnose na pravo na `ivot, jer bez "Ustavni sud, tako|er, ima apelacijsku nadle`nost u naknade, iako minimalne, je osu|ena na `ivotarenje, a ne na bilo pitanjima koja su sadr`ana u ovom ustavu kada ona postanu kakav `ivot, kao i da je povrije|eno pravo na po{teno su|enje, predmetom spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i pravo na nepristran sud utemeljen na zakonu, kao i na mirno Hercegovini." u`ivanje svoje imovine. ^lanak 16. stavak 2. Pravila Ustavnog suda glasi: b) Odgovor na apelaciju "Ustavni }e sud odbaciti apelaciju kao bjelodano (prima fa17. Kantonalni sud navodi da je tijekom prvostupanjskog i cie) neutemeljenu kada ustvrdi da ne postoji opravdan zahtjev drugostupanjskoga postupka ustvr|eno da Rje{enje Centra za stranke u postupku, odnosno da predo~ene ~injenice ni na koji socijalni rad Mostar broj 07-41-108/99 od 24. kolovoza 1999. na~in ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kr{enje Ustavom godine nije izvr{na isprava u smislu ~lanka 23. to~ka 2. Zakona o za{ti}enih prava i/ili kada se za stranku u postupku ustvrdi da ne izvr{nom postupku, pa se na temelju takvog rje{enja ne mo`e snosi posljedice kr{enja Ustavom za{ti}enih prava tako da je tra`iti izvr{enje. U konkretnom se slu~aju radi o rje{enju ispitivanje merituma apelacije nepotrebno." upravnog tijela kojim je ustvr|eno odre|eno pravo stranke uz 21. Pravo na `ivot ne pru`a garanciju protiv svih prijetnji pripadaju}u isplatu. U slu~aju kada takvu isplatu ne vr{i tijelo `ivotu, ve} protiv namjernog li{avanja `ivota i bezobzirnog ustvr|eno prema rje{enju ili kada ono odbije izvr{iti isplatu ne ugro`avanja `ivota. U konkretnom je slu~aju bjelodano da ne mo`e se na temelju takvog rje{enja zahtijevati izvr{enje, ve} postoje nikakvi razlozi koji dovode u pitanje apelanti~in `ivot, o{te}enik u parni~nom postupku mo`e tra`iti da se ustvrdi ve} da se ona `ali na nemogu}nost ostvarivanja naknade po obveza na temelju priznatog prava, pa }e tek tada takva presuda rje{enju Centra za socijalni rad, navode}i da je zbog toga osu|ena predstavljati izvr{ni naslov. Kantonalni sud smatra da nije na "`ivotarenje", a ne na bilo kakav `ivot, te da joj je zbog toga povrijedio apelanti~ino pravo na pravi~an i zakonit postupak, jer povrije|eno pravo na `ivot, pa slijedi da je apelacija u odnosu na je ustvr|eno da apelantica na osnovi navedenog rje{enja izravno navode o kr{enju prava na `ivot iz ~lanka II/3.(a) Ustava Bosne i ne mo`e tra`iti izvr{enje, {to ne zna~i da su joj uskra}ena prava na Hercegovine i ~lanka 2. Europske konvencije bjelodano (prima ostvarivanje za{tite pred sudom. facie) neutemeljena. 18. Op}inski sud navodi da izvr{na isprava na temelju koje je odre|eno izvr{enje nije bila prikladna za izvr{enje sukladno 22. Imaju}i u vidu odredbe ~lanka 16. stavak 2. Pravila ~lanku 27. Zakona o izvr{nom postupku, jer njome izvr{enik nije Ustavnog suda, apelacija }e se odbaciti kao nedopu{tena ukoliko bio odre|en, pa je jedina ispravna odluka koju je mogao donijeti je bjelodano (prima facie) neutemeljena. Ponedjeljak, 29.5.2006. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 26 – Strana 2717 pravni lijek i u drugim slu~ajevima (vidi Odluku Ustavnog suda 23. Glede dijela apelacije koji se ti~e prava na pravi~no broj U 29/02 od 27. lipnja 2003. godine, objavljenu u su|enje iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. "Slu`benom glasniku BiH" broj 31/03). stavak 1. Europske konvencije i prava na imovinu iz ~lanka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 1. Protokola broj 1 29. Pravi~nost se postupka ocjenjuje na temelju postupka kao uz Europsku konvenciju, sukladno ~lanku VI/3.(b) Ustava Bosne cjeline (vidi, Europski sud za ljudska prava, Barbera, Messeque i i Hercegovine, Ustavni sud, tako|er, ima apelacijsku nadle`nost Jabardo protiv [panjolske, presuda od 6. prosinca 1988. godine, u pitanjima koja su sadr`ana u ovom ustavu kada ona postanu serija A, broj 146, stavak 68 i Odluku Ustavnog suda broj U predmetom spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i 63/01 od 27. lipnja 2003. godine, objavljenu u "Slu`benom Hercegovini. glasniku BiH" broj 38/03). 24. Sukladno ~lanku 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, 30. U konkretnom slu~aju o apelanti~inom prijedlogu za Ustavni sud mo`e razmatrati apelaciju samo ako su protiv dozvolu izvr{enja, a na temelju Rje{enja Centra za socijalni rad presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi broj 07-41-108/99 od 24. kolovoza 1999. godine, Op}inski je sud u~inkoviti pravni lijekovi mogu}i prema zakonu i ako se podnese donio Rje{enje o izvr{enju broj I-2251/03 od 21. listopada 2003. u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio godine. Me|utim, Gradska op}ina Mostar-Stari Grad je kao odluku o posljednjem u~inkovitom pravnom lijeku kojeg je du`nik ulo`ila prigovor, isti~u}i da navedena op}ina ne mo`e biti koristio. du`nik u konkretnom postupku. Obzirom da je Op}inski sud ustvrdio da je apelantica kao izvr{enika ozna~ila osobu koja nije U konkretnom je slu~aju predmet pobijanja apelacijom u izvr{noj ispravi navedena kao du`nik, sud je Zaklju~kom broj Rje{enje Kantonalnog suda broj G`-191/04 od 11. studenog I-2488/03 od 25. prosinca 2003. godine zatra`io od apelantice da 2004. godine protiv kojega nema drugih u~inkovitih pravnih uz izvr{ni prijedlog sudu dostavi javnu ili po zakonu ovjerenu lijekova mogu}ih prema zakonu. Potom, apelacija je podnesena ispravu ili deklaratornu sudsku presudu kojom }e dokazati da je Ustavnom sudu 21. prosinca 2004. godine, tj. u roku od 60 dana, potra`ivanje iz izvr{ne isprave preneseno na subjekt koji je kako je propisano ~lankom 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda. ozna~en kao izvr{enik u prijedlogu za izvr{enje. Obzirom da Kona~no, apelacija ispunjava i uvjete iz ~lanka 16. st. 2. i 4. apelantica sudu nije dostavila tra`eno, Op}inski je sud Rje{enjem Pravila Ustavnog suda, jer nije bjelodano (prima facie) broj I-2488/03 od 26. sije~nja 2004. godine stavio izvan snage neutemeljena, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg Rje{enje o izvr{enju broj I-2251/03 od 21. listopada 2003. godine apelacija nije dopustiva. i odbio apelanti~in prijedlog za izvr{enje protiv Op}ine 25. Imaju}i u vidu odredbe ~lanka VI/3.(b) Ustava Bosne i Mostar-Stari Grad kao neutemeljen. U dispozitivu istog rje{enja Hercegovine, ~lanka 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, sud nije naveo da je usvojio prigovor izvr{enika iako je u Ustavni je sud ustvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete obrazlo`enju naveo da je prigovor izvr{enika utemeljen. glede dopustivosti. Apelanti~in priziv na navedeno rje{enje Kantonalni je sud odbio kao neutemeljen i potvrdio prvostupanjsko rje{enje. Me|utim, VII. Meritum razlozi na kojima Kantonalni sud temelji svoje rje{enje su 26. Apelantica navodi povredu prava na pravi~no saslu{anje druga~iji od razloga prvostupanjskoga suda. Kantonalni sud u gra|anskom postupku iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i smatra da rje{enje upravnog tijela nije izvr{ni naslov za prisilno Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije i prava na izvr{enje, te da je zbog toga parni~ni sud nadle`an odlu~ivati o imovinu iz ~lanka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 1. zahtjevu za isplatu po takvom rje{enju upravnog tijela kada to Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. tijelo odbije izvr{iti isplatu i da tek takva presuda predstavlja izvr{ni naslov. Pri takvom stavu Kantonalni je sud ostao i u svom Pravo na pravi~no su|enje izja{njenju o predmetnoj apelaciji. ^lanak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: 31. Prema ~lanku 23. stavak 1. to~ka 2. Zakona o izvr{nom "Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine u`ivaju ljudska postupku, izvr{ne su isprave i izvr{ne odluke donesene u prava i slobode iz stavka 2. ovog ~lanka, {to uklju~uje: upravnom postupku. Dalje, ~lankom 24. stavak 2. ovog se (...) zakona odre|uje da se kao odluka u upravnom postupku smatraju i rje{enje i zaklju~ak koji su u upravnom postupku donijeli (e) Pravo na pravi~no saslu{anje u gra|anskim i kaznenim upravna tijela i slu`be ili pravna osoba sa javnim ovlastima pod stvarima i druga prava u svezi kaznenoga postupka"; uvjetom da glase na ispunjenje nov~anih obveza. Stoga, na ^lanak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom temelju navedenih ~lanaka nedvojbeno proizlazi da je rje{enje dijelu glasi: Centra za socijalni rad izvr{na isprava, te da je stav Kantonalnog suda glede rje{enja pogre{an i protivan Zakonu o izvr{nom "1. Prigodom ustvr|ivanja gra|anskih prava i obveza ili postupku. utemeljenosti bilo kakve kaznene optu`be protiv njega, svatko ima pravo na pravi~no su|enje i javnu raspravu u razumnom 32. Me|utim, i pored navedenog, postavlja se pitanje je li roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim apelantica Op}inskom sudu podnijela ispravu koja je bila sudom. [...]" prikladna za izvr{enje, kako joj je to bilo nalo`eno Zaklju~kom Op}inskog suda broj I-2488/03 od 25. prosinca 2003. godine. 27. Ustavni sud, kao prvo, treba ustvrditi je li rezultat Naime, prema ~lanku 30. stavak 2. Zakona o izvr{nom postupku, predmetnog postupka, koji se zavr{io dono{enjem pobijanih kada nema istovjetnosti u osobama tu`enog i izvr{enika u odluka, bio odlu~uju}i za ostvarivanje apelanti~inih gra|anskih izvr{nom postupku, a izvr{enje se temelji na izvr{noj ispravi, prava i obveza u smislu ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije. Zakon o izvr{nom postupku propisuje da se isto odre|uje i protiv U predmetnom je postupku apelantica tra`ila naknadu koja joj tre}e osobe iako ta osoba u izvr{noj ispravi nije ozna~ena kao pripada po Rje{enju Centra za socijalni rad broj 07-41-108/99 od izvr{enik, i to uz ispunjenje uvjeta da tra`itelj izvr{enja javnom 24. kolovoza 1999. godine. Stoga je rezultat ovog postupka bio ili prema zakonu ovjerenom privatnom ispravom doka`e da je ta odlu~uju}i za ostvarivanje apelanti~inih gra|anskih prava osoba na zakonit na~in preuzela dug iz izvr{ne isprave ili je taj ustvr|enih rje{enjem Centra za socijalni rad, te je ~lanak 6. dug prema zakonu obvezna izmiriti. U slu~aju da tre}a osoba stavak 1. Europske konvencije primjenjiv. pobija obveze na ispunjenje duga, propisuje se da to pitanje 28. Ustavni sud podsje}a da je, sukladno dosada{njoj praksi, stranke moraju razrije{iti u parni~nom postupku prije izvr{enja. nadle`nost Ustavnog suda iz ~lanka VI/3.(b) Ustava Bosne i Do izvr{enja mo`e do}i tek po{to stranke pitanje pasivne Hercegovine ograni~ena samo na "pitanja sadr`ana u Ustavu". legitimacije rasprave i ustvrde u parni~nom postupku. Ustavni sud nije nadle`an vr{iti provjeru ustvr|enih ~injenica i na~ina na koji su ni`estupanjski sudovi protuma~ili 33. Na temelju navedenog proizlazi da u konkretnom slu~aju pozitivno-pravne propise osim ukoliko odluke ni`ih sudova kr{e Op}inski sud nije mogao dopustiti tra`eno izvr{enje na osnovi ustavna prava. To }e biti slu~aj kada odluka redovitog suda ne Rje{enja Centra za socijalni rad broj 07-41-108/99 od 24. uklju~uje ili pogre{no primjenjuje ustavno pravo, kada je kolovoza 1999. godine, jer apelantica nije udovoljila pozivu suda primjena pozitivno-pravnih propisa bila bjelodano proizvoljna, da dostavi tra`enu ispravu kojom bi dokazala da je Op}ina kada je relevantni zakon sam po sebi neustavan ili kada je do{lo Mostar-Stari Grad na zakonit na~in preuzela dug iz izvr{ne do povrede temeljnih procesnih prava, kao {to su pravo na isprave ili je taj dug prema zakonu obvezna izmiriti, a u smislu pravi~an postupak, pravo na pristup sudu, pravo na u~inkovit ~lanka 30. stavak 2. Zakona o izvr{nom postupku. Stoga, Ustavni Broj 26 – Strana 2718 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Ponedjeljak, 29.5.2006. Hercegovine i ~lana 2 Evropske konvencije za za{titu sud zaklju~uje da je apelantici ostala jedina mogu}nost da u qudskih prava i osnovnih sloboda zbog toga {to je o~igledno parni~nom postupku razrije{i pitanje pasivne legitimacije. Prema tomu, nedostaci glede prvostupanjskog i drugostupanjskog (prima facie) neosnovana. rje{enja na koje apelantica ukazuje, a koje je i sam Ustavni sud Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku BiH", zapazio, ne mijenjaju su{tinu ove pravne stvari. "Slu`benim novinama Federacije BiH", "Slu`benom 34. Apelanti~ine navode glede nepristranosti suda Ustavni glasniku Republike Srpske" i u "Slu`benom glasniku Br~ko sud smatra neutemeljenim obzirom da apelantica, osim svojih Distrikta Bosne i Hercegovine". pau{alnih navoda, to nije ni~im potkrijepila, a niti se iz samog OBRAZLO@EWE postupka pred prvostupanjskim i drugostupanjskim sudom mo`e druga~ije zaklju~iti. I. Uvod 35. Apelanti~ine navode glede duljine trajanja izvr{nog 1. Safeta Kara (u daqwem tekstu: apelantkiwa) iz postupka Ustavni sud smatra neutemeljenim obzirom da je on Mostara, koju zastupa Zlatan M. Dizdar, advokat iz Mostara, okon~an u roku od godinu dana uzimaju}i u obzir sve postupke podnijela je 21. decembra 2004. godine apelaciju Ustavnom sudu koje su sudovi u konkretnom izvr{nom postupku poduzeli. Bosne i Hercegovine (u daqwem tekstu: Ustavni sud) protiv 36. Imaju}i u vidu izlo`eno, Ustavni sud smatra da nije do{lo Rje{ewa Kantonalnog suda u Mostaru (u daqwem tekstu: do povrede apelanti~inog ustavnog prava na pravi~an postupak iz Kantonalni sud) broj G`-191/04 od 11. novembra 2004. godine i ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Rje{ewa Op{tinskog suda II u Mostaru (u daqwem tekstu: Europske konvencije. Op{tinski sud) broj I-2488/03 od 26. januara 2004. godine. Ostali navodi Apelantkiwa je 28. marta 2005. godine podnijela dopunu apelacije. 37. U okviru zaklju~ka glede kr{enja prava iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske II. Postupak pred Ustavnim sudom konvencije, Ustavni sud smatra da nije neophodno posebice 2. Na osnovu ~lana 21 stav 1 tada va`e}eg Poslovnika razmatrati ostale navode iz apelacije o kr{enju prava na imovinu Ustavnog suda, od Kantonalnog suda i Op{tinskog suda je 19. iz ~lanka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 1. aprila 2005. godine zatra`eno da dostave odgovor na apelaciju. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. 3. Kantonalni sud i Op{tinski sud su 28. aprila i 11. maja VIII. Zaklju~ak 2005. godine dostavili odgovore na apelaciju. 38. Ustavni sud zaklju~uje da nema povrede prava na 4. Na osnovu ~lana 21 stav 2 tada va`e}eg Poslovnika pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i Ustavnog suda, od Op{tinskog javnog pravobranila{tva je 19. ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije, jer apelantica sudu nije aprila 2005. godine zatra`eno da dostavi odgovor na apelaciju. podnijela ispravu kojom bi dokazala da je Op}ina Mostar-Stari Grad na zakonit na~in preuzela dug iz izvr{ne isprave ili je taj dug 5. Javno pravobranila{tvo Grada Mostara (u daqwem prema zakonu obvezna izmiriti. tekstu: Javno pravobranila{tvo) je dostavilo odgovor na apelaciju 9. maja 2005. godine. 39. Na temelju ~lanka 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni je sud odlu~io kao u dispozitivu ove odluke. 6. Na osnovu ~lana 25 stav 2 tada va`e}eg Poslovnika Ustavnog suda, odgovori Kantonalnog suda, Op{tinskog suda i 40. Prema ~lanku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Javnog pravobranila{tva su 9. avgusta 2005. godine dostavqeni Ustavnog su suda kona~ne i obvezuju}e. apelantkiwi. Predsjednik III. ^iweni~no stawe Ustavnog suda Bosne i Hercegovine 7. ^iwenice predmeta koje proizlaze iz apelantkiwinih Mato Tadi}, v. r. navoda i dokumenata predo~enih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sqede}i na~in. 8. Rje{ewem Centra za socijalni rad Mostar (u daqwem Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudija, u tekstu: Centar za socijalni rad) broj 07-41-108/99 od 24. avgusta predmetu broj AP 1111/04, rje{avaju}i apelaciju Safete Kara, 1999. godine apelantkiwi je priznato pravo na civilnu na osnovu ~lana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lana 16 invalidninu na osnovu tjelesnog o{te}ewa od 90 odsto, pravo stav 2, ~lana 59 stav 2 alineja 2 i ~lana 61 st. 1 i 3 Pravila na dodatnu nov~anu pomo} i dodatak za ~lana nesposobnog za Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik Bosne rad. Utvr|eno je da isplata te~e od 1. septembra 1999. godine, u i Hercegovine" broj 60/05), u sastavu: ukupnom iznosu od 81 KM mjese~no. Mato Tadi}, predsjednik 9. Apelantkiwa je protiv Hercegova~ko-neretvanskog Miodrag Simovi}, potpredsjednik kantona i Centra za socijalni rad podnijela tu`bu Op{tinskom sudu tra`e}i da joj se isplate sredstva u iznosu od Hatixa Haxiosmanovi}, potpredsjednik 3.321,00 KM sa pripadaju}im kamatama, a na osnovu rje{ewa Valerija Gali}, sudija Centra za socijalni rad. U navedenom parni~kom postupku Op{tinski sud je Rje{ewem broj P-94/03 od 10. aprila 2003. Jovo Rosi}, sudija godine obustavio postupak povodom apelantkiwine tu`be i na sjednici odr`anoj 13. oktobra 2005. godine donio je odredio da }e se postupak nastaviti pred istim sudom prema pravilima izvr{nog postupka. ODLUKU O MERITUMU1 10. Apelantkiwa je 1. septembra 2003. godine podnijela Odbija se kao neosnovana apelacija Safete Kara podnesena predlog za dozvolu izvr{ewa protiv Gradske op{tine protiv Rje{ewa Kantonalnog suda u Mostaru broj G`-191/04 od Mostar-Stari Grad obaveza Centra za socijalni rad radi 11. novembra 2004. godine i Rje{ewa Op{tinskog suda II u nov~anog potra`ivawa, a na osnovu Rje{ewa Centra za Mostaru broj I-2488/03 od 26. januara 2004. godine u odnosu na socijalni rad broj 07-41-108/99 od 24. avgusta 1999. godine. pravo na pravi~no su|ewe iz ~lana II/3e) Ustava Bosne i Op{tinski sud je Rje{ewem broj I-2251/03 od 21. oktobra 2003. Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije za za{titu godine dozvolio predlo`eno izvr{ewe. qudskih prava i osnovnih sloboda. 11. Protiv navedenog rje{ewa o izvr{ewu Gradska Odbacuje se kao nedopu{tena apelacija Safete Kara op{tina Mostar-Stari Grad kao du`nik je 31. oktobra 2003. podnesena protiv Rje{ewa Kantonalnog suda u Mostaru broj godine izjavila prigovor u kome je istakla da navedena G`-191/04 od 11. novembra 2004. godine i Rje{ewa Op{tinskog op{tina ne mo`e da bude du`nik za namirewe predmetne suda II u Mostaru broj I-2488/03 od 26. januara 2004. godine u obaveze, budu}i da je za izmirewe te obaveze zadu`en Hercegova~ko-neretvanski kanton. Apelantkiwa je 18. odnosu na pravo na `ivot iz ~lana II/3a) Ustava Bosne i 1 Odluka je objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 25/06. Ponedjeljak, 29.5.2006. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 26 – Strana 2719 novembra 2003. godine dostavila Op{tinskom sudu odgovor na (2) Izvr{ewe se odre|uje i protiv tre}eg lica koje u prigovor du`nika. izvr{noj ispravi nije ozna~eno kao izvr{enik ako tra`ilac izvr{ewa javnom ili prema zakonu ovjerenom privatnom 12. Op{tinski sud je Zakqu~kom broj I-2488/03 od 25. ispravom doka`e da je to lice na zakonit na~in preuzelo dug decembra 2003. godine pozvao apelantkiwu da mu uz izvr{ni iz izvr{ne isprave ili je taj dug prema zakonu obavezno da predlog dostavi javnu ili po zakonu ovjerenu ispravu ili izmiri. Ako se obaveza tre}eg lica na ispuwewe duga ospori, pravosna`nu sudsku presudu kao dokaz da je potra`ivawe kao stranke prije izvr{ewa to pitawe moraju da razrije{e u materijalno-pravno ovla{}ewe iz Rje{ewa Centra za parni~kom postupku." socijalni rad broj 07-41-108/99 od 24. avgusta 1999. godine pre{lo na Op{tinu Mostar-Stari Grad kao subjekta koji je V. Apelacija ozna~en kao izvr{enik u predlogu za izvr{ewe, a u skladu sa odredbom ~lana 30 stav 2 Zakona o izvr{nom postupku a) Navodi iz apelacije ("Slu`bene novine Federacije BiH" broj 32/03). Sud je odredio 16. Apelantkiwa se `ali na povredu prava na `ivot, prava da apelantkiwa to dostavi u roku od 15 dana od dana prijema na pravi~no su|ewe, prava na nepristrasan sud, prava na du`inu zakqu~ka. postupka i prava na mirno u`ivawe imovine. Apelantkiwa 13. Apelantkiwa je 30. decembra 2003. godine dostavila navodi da je izvr{ni sud postupio suprotno odredbama kako podnesak Op{tinskom sudu u kom je navela da Centar za ranijeg, tako i novog Zakona o izvr{ewu, jer prilikom socijalni rad Mostar kao izvr{no-upravni organ nema dono{ewa rje{ewa povodom prigovora du`nika-izvr{enika svojstvo pravnog subjekta, te da je iz prigovora du`nika jasno da nije saglasno odredbama zakona utvrdio da li prihvata ili tu instituciju finansira Centar za socijalni rad. Daqe je odbija prigovor du`nika, odnosno da li je ulaga~ prigovora bio navela da navedeni Centar nema svoj transakcioni ra~un, te ovla{}en da ga podnese, iako se iz obrazlo`ewa rje{ewa mo`e po{to je Gradska op{tina Mostar osniva~ Centra, ona je da zakqu~i da je Op{tinski sud prihvatio prigovor du`nika obavezna i da izmiri dugove za svog osiguranika. kao opravdan i zbog toga donio rje{ewe kojim stavqa van snage rje{ewe o dozvoli izvr{ewa. Daqe, navodi da, prema 14. Op{tinski sud je Rje{ewem broj I-2488/03 od 26. januara stanovi{tu Kantonalnog suda, proizilazi da sudovi ne 2004. godine, koje je potvr|eno Rje{ewem Kantonalnog suda priznaju provo|ewe rje{ewa upravnih organa kojim se odre|uje broj G`-191/04 od 11. novembra 2004. godine, stavio van snage nov~ana naknada ili isplata, a posebno je ~udi razli~ito Rje{ewe o izvr{ewu broj I-2251/03 od 21. oktobra 2003. godine i tuma~ewe parni~kih sudova i sudova uop{te o ovom pravnom odbio apelantkiwin predlog za izvr{ewe protiv Op{tine pitawu. Navodi da woj nije jasno za{to upravni organi donose Mostar-Stari Grad. U obrazlo`ewu rje{ewa Op{tinski sud je nekakva rje{ewa koja nisu prikladna za naplatu, te ko je du`an naveo da je prigovor izvr{enika osnovan. Daqe, iz da vr{i isplatu po rje{ewu upravnih organa koja glase na obrazlo`ewa proizilazi da apelantkiwa povodom Zakqu~ka nov~ano potra`ivawe ako to nisu redovni sudovi, kako je to suda broj I-2488/03 od 25. decembra 2003. godine sudu nije odre|eno odredbama Zakona o izvr{nom postupku. Me|utim, dostavila tra`enu javnu ili prema zakonu ovjerenu ispravu apelantkiwa navodi da ono {to woj najvi{e smeta, a zbog ~ega je kojom dokazuje da je potra`ivawe iz Rje{ewa Centra za i podnijela apelaciju, jeste ~iwenica da ni nakon skoro {est socijalni rad Mostar broj 07-41-108/99 od 24. avgusta 1999. godina od kada je doneseno rje{ewe kojim su utvr|ena wena godine preneseno na Op{tinu Mostar-Stari Grad. U prava i pravo na invalidninu ona ne mo`e da ostvari to svoje obrazlo`ewu drugostepenog rje{ewa se navodi da se u pravo. Navodi da se ona `ali na du`inu trajawa postupka konkretnom slu~aju radi o rje{ewu upravnog organa kojim je izvr{ewa, povredu wenih qudskih prava i sloboda koje se utvr|eno pravo stranke uz pripadaju}u isplatu, te da takva odnose na pravo na `ivot, jer bez naknade, iako minimalne, rje{ewa nisu izvr{ni naslov za prinudno izvr{ewe tog osu|ena je na `ivotarewe, a ne na bilo kakav `ivot, kao i da je rje{ewa ni protiv organa koji je to rje{ewe donio. Zbog toga je povrije|eno pravo na po{teno su|ewe, pravo na nepristrasan parni~ki sud nadle`an da odlu~uje o zahtjevu za isplatu prema sud zasnovan na zakonu, kao i na mirno u`ivawe svoje imovine. takvom rje{ewu upravnog organa, kada taj organ odbije da b) Odgovor na apelaciju izvr{i isplatu. Tek tada takva presuda predstavqa}e izvr{ni naslov. 17. Kantonalni sud navodi da je u toku prvostepenog i drugostepenog postupka utvr|eno da Rje{ewe Centra za IV. Relevantni propisi socijalni rad Mostar broj 07-41-108/99 od 24. avgusta 1999. 15. Zakon o izvr{nom postupku ("Slu`bene novine godine nije izvr{na isprava u smislu ~lana 23 ta~ka 2 Zakona o Federacije BiH" broj 32/03) izvr{nom postupku, pa se na osnovu takvog rje{ewa ne mo`e da "^lan 23 tra`i izvr{ewe. U konkretnom slu~aju radi se o rje{ewu upravnog organa kojim je utvr|eno odre|eno pravo stranke uz (1) Izvr{ne isprave su: pripadaju}u isplatu. U slu~aju kada takvu isplatu ne vr{i or2) izvr{na odluka donesena u upravnom postupku i gan utvr|en prema rje{ewu ili kada on odbije da izvr{i poravnawe u upravnom postupku ako glasi na ispuwewe nov~ane isplatu ne mo`e da se na temequ takvog rje{ewa zahtijeva obaveze ukoliko zakonom nije druk~ije odre|eno, izvr{ewe, ve} o{te}enik u parni~kom postupku mo`e da tra`i da se utvrdi obaveza na osnovu priznatog prava, pa }e tek tada (2) Pod izvr{nom ispravom iz stava 1 ovog ~lana smatra se takva presuda predstavqati izvr{ni naslov. Kantonalni sud svaka takva isprava donesena u Bosni i Hercegovini. smatra da nije povrijedio apelantkiwino pravo na pravi~an i ^lan 24 zakonit postupak, jer je utvr|eno da apelantkiwa na osnovu (2) Odlukom u upravnom postupku, prema ovom Zakonu, navedenog rje{ewa direktno ne mo`e da tra`i izvr{ewe, {to smatraju se rje{ewe i zakqu~ak koji su u upravnom postupku ne zna~i da su joj uskra}ena prava da ostvari za{titu pred donijeli upravni organi i slu`be ili pravno lice s javnim sudom. ovla{}ewima, a upravnim poravnawem smatra se poravnawe 18. Op{tinski sud navodi da izvr{na isprava na osnovu zakqu~eno u smislu Zakona o upravnom postupku. koje je odre|eno izvr{ewe nije bila prikladna za izvr{ewe u ^lan 27 skladu sa ~lanom 27 Zakona o izvr{nom postupku, jer wome izvr{enik nije bio odre|en, pa je jedina ispravna odluka koju je (1) Izvr{na isprava je podobna za izvr{ewe ako su u woj mogao da donese bila da rje{ewe o izvr{ewu stavi van snage i nazna~eni tra`ilac izvr{ewa i izvr{enik, te predmet, odbije apelantkiwin predlog. U pogledu du`ine izvr{nog vrsta, obim i vrijeme ispuwewa obaveze. postupka Op{tinski sud je naveo da je izvr{ni predlog ^lan 30 podnesen 1. septembra 2003. godine, rje{ewe o izvr{ewu (1) Izvr{ewe se odre|uje i na predlog i u korist lica koje u doneseno 21. oktobra 2003. godine, a o prigovoru odlu~eno 26. izvr{noj ispravi nije ozna~eno kao tra`ilac izvr{ewa ako januara 2004. godine. Imaju}i u vidu radwe koje je sud ono javnom ili ovjerenom privatnom ispravom doka`e da je preduzimao, proizilazi da je sud u navedenom postupku potra`ivawe na wega preneseno ili da je na wega na drugi postupao relativno brzo i blagovremeno, pa nisu ta~ni na~in pre{lo. Ako se prenos ne mo`e da doka`e na taj na~in, apelantkiwini navodi da je povrije|eno weno pravo na su|ewe stranke svoja prava, vezana za prenos potra`ivawa, mogu da u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom iz dokazuju samo u parni~kom postupku. ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine. Broj 26 – Strana 2720 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Ponedjeljak, 29.5.2006. Hercegovine, Ustavni sud, tako|e, ima apelacionu nadle`nost 19. Javno pravobranila{tvo navodi da ono dostavqa u pitawima koja su sadr`ana u ovom ustavu kada ona postanu odgovor na apelaciju jer je u me|uvremenu do{lo do predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i reorganizacije Grada Mostara, odnosno do ukidawa gradskih Hercegovini. op{tina, tako da je Grad Mostar wihov pravni sqednik. Navodi da je neta~no da je u ovom predmetu povrije|eno pravo na 24. U skladu sa ~lanom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, pravi~no su|ewe u razumnom roku, jer je predlog za dozvolu Ustavni sud mo`e da razmatra apelaciju samo ako su protiv izvr{ewa podnesen 1. septembra 2003. godine, a ve} 11. presude, odnosno odluke koja se wome osporava, iscrpqeni svi novembra 2004. godine postupak je okon~an i pred djelotvorni pravni lijekovi mogu}i prema zakonu i ako se drugostepenim sudom. Navedeni postupak je okon~an u roku od podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije godinu dana, {to mo`e da se smatra relativno kratkim rokom. primio odluku o posqedwem djelotvornom pravnom lijeku kog Daqe, navodi da drugostepenim rje{ewem nije povrije|eno je koristio. apelantkiwino pravo da ostvari svoja prava jer joj je ostavqena U konkretnom slu~aju predmet osporavawa apelacijom je mogu}nost da pokrene parni~ki postupak, {to zna~i da joj nije Rje{ewe Kantonalnog suda broj G`-191/04 od 11. novembra 2004. povrije|eno pravo na `ivot i na nesmetano u`ivawe imovine godine protiv koga nema drugih djelotvornih pravnih lijekova iako je sporno da li se navedena vrsta potra`ivawa mo`e da mogu}ih prema zakonu. Zatim, apelacija je podnesena Ustavnom smatra imovinom u duhu Evropske konvencije za za{titu sudu 21. decembra 2004. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je qudskih prava i osnovnih sloboda (u daqwem tekstu: Evropska propisano ~lanom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda. Kona~no, konvencija). Do neuspjeha u postupku je do{lo iskqu~ivo apelacija ispuwava i uslove iz ~lana 16 st. 2 i 4 Pravila krivicom stranke jer je apelantkiwa pogre{no ozna~ila Ustavnog suda, jer nije o~igledno (prima facie) neosnovana, du`nika. Navodi da Gradska op{tina ne mo`e da odgovara za niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kog apelacija izmirivawe obaveza Centra za socijalni rad, jer se sredstva za nije dopustiva. naknade korisnicima socijalne pomo}i ne ispla}uju iz buxeta op{tina na podru~ju Hercegova~ko-neretvanskog kantona. 25. Imaju}i u vidu odredbe ~lana VI/3b) Ustava Bosne i Op{tina Stari Grad Mostar je Centru za socijalni rad Hercegovine, ~lana 16 st. 1, 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, upla}ivala mjese~ne dotacije na ime materijalnih tro{kova i Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispuwava uslove dijela plata u iznosu od 5.000,00 KM, ali ta sredstva nisu u pogledu dopustivosti. upla}ivana na ime tro{kova za naknade korisnicima pomo}i. Navodi da nema povrede apelantkiwinog prava na imovinu. VII. Meritum Apelantkiwa nije iskoristila sve mogu}nosti da bi ostvarila 26. Apelantkiwa navodi povredu prava na pravi~no svoja prava, a pogre{nim navo|ewem pasivne legitimacije i sama je prouzrokovala sada{we stawe. Predla`e da se saslu{awe u gra|anskom postupku iz ~lana II/3e) Ustava Bosne apelacija ne usvoji ili da se utvrdi da nisu izvr{ene povrede i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije i prava na apelantkiwinih prava. imovinu iz ~lana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. VI. Dopustivost Pravo na pravi~no su|ewe 20. Prilikom ispitivawa dopustivosti apelacije u odnosu na navode o kr{ewu prava na `ivot iz ~lana II/3a) Ustava Bosne ^lan II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: i Hercegovine i ~lana 2 Evropske konvencije Ustavni sud je "Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine u`ivaju po{ao od odredbi ~lana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i qudska prava i slobode iz stava 2 ovog ~lana, {to ukqu~uje: ~lana 16 stav 2 Pravila Ustavnog suda. (...) ^lan VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: e) Pravo na pravi~no saslu{awe u gra|anskim i krivi~nim "Ustavni sud, tako|e, ima apelacionu nadle`nost u stvarima i druga prava u vezi sa krivi~nim postupkom"; pitawima koja su sadr`ana u ovom ustavu kada ona postanu ^lan 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i glasi: Hercegovini." "1. Prilikom utvr|ivawa gra|anskih prava i obaveza ili ^lan 16 stav 2 Pravila Ustavnog suda glasi: zasnovanosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv wega, " Ustavni sud }e odbaciti apelaciju kao o~igledno (prima svako ima pravo na pravi~no su|ewe i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predo~ene ~iwenice ni na koji ustanovqenim sudom. [...]" na~in ne mogu da opravdaju tvrdwu da postoji kr{ewe 27. Ustavni sud, kao prvo, treba da utvrdi da li je ishod Ustavom za{ti}enih prava i/ili kada se za stranku u predmetnog postupka, koji se zavr{io dono{ewem osporenih postupku utvrdi da ne snosi posqedice kr{ewa Ustavom odluka, bio odlu~uju}i da se ostvare apelantkiwina gra|anska za{ti}enih prava tako da je ispitivawe merituma apelacije prava i obaveze u smislu ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije. U nepotrebno." predmetnom postupku apelantkiwa je tra`ila naknadu koja joj 21. Pravo na `ivot ne pru`a garanciju protiv svih pripada po Rje{ewu Centra za socijalni rad broj 07-41-108/99 prijetwi `ivotu, ve} protiv namjernog li{avawa `ivota i od 24. avgusta 1999. godine. Stoga je ishod ovog postupka bio bezobzirnog ugro`avawa `ivota. U konkretnom slu~aju odlu~uju}i da se ostvare apelantkiwina gra|anska prava o~igledno je da ne postoje nikakvi razlozi koji dovode u pitawe utvr|ena rje{ewem Centra za socijalni rad, te je ~lan 6 stav 1 apelantkiwin `ivot, ve} da se ona `ali na nemogu}nost da Evropske konvencije primjenqiv. ostvari naknade po rje{ewu Centra za socijalni rad, navode}i 28. Ustavni sud podsje}a da je, u skladu sa dosada{wom da je zbog toga osu|ena na "`ivotarewe", a ne na bilo kakav praksom, nadle`nost Ustavnog suda iz ~lana VI/3b) Ustava `ivot, te da joj je zbog toga povrije|eno pravo na `ivot, pa Bosne i Hercegovine ograni~ena samo na "pitawa sadr`ana u slijedi da je apelacija u odnosu na navode o kr{ewu prava na Ustavu". Ustavni sud nije nadle`an da vr{i provjeru `ivot iz ~lana II/3a) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 2 utvr|enih ~iwenica i na~ina na koji su ni`estepeni sudovi Evropske konvencije o~igledno (prima facie) neosnovana. protuma~ili pozitivno-pravne propise osim ukoliko odluke ni`ih sudova kr{e ustavna prava. To }e biti slu~aj kada odluka 22. Imaju}i u vidu odredbe ~lana 16 stav 2 Pravila redovnog suda ne ukqu~uje ili pogre{no primjewuje ustavno Ustavnog suda, apelacija }e se odbaciti kao nedopu{tena pravo, kada je primjena pozitivno-pravnih propisa bila ukoliko je o~igledno (prima facie) neosnovana. o~igledno proizvoqna, kada je relevantni zakon sam po sebi 23. U odnosu na dio apelacije koji se ti~e prava na pravi~no neustavan ili kada je do{lo do povrede osnovnih procesnih su|ewe iz ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 prava, kao {to su pravo na pravi~an postupak, pravo na pristup stav 1 Evropske konvencije i prava na imovinu iz ~lana II/3k) sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i u drugim slu~ajevima Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1 Protokola broj 1 uz (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 29/02 od 27. juna 2003. godine, objavqenu u "Slu`benom glasniku BiH" broj 31/03). Evropsku konvenciju, u skladu sa ~lanom VI/3b) Ustava Bosne i Ponedjeljak, 29.5.2006. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 26 – Strana 2721 dokazala da je Op{tina Mostar-Stari Grad na zakonit na~in 29. Pravi~nost postupka se ocjewuje na osnovu postupka kao preuzela dug iz izvr{ne isprave ili je taj dug prema zakonu cjeline (vidi, Evropski sud za qudska prava, Barbera, obavezna da izmiri, a u smislu ~lana 30 stav 2 Zakona o Messeque i Jabardo protiv [panije, presuda od 6. decembra izvr{nom postupku. Stoga, Ustavni sud zakqu~uje da je 1988. godine, serija A, broj 146, stav 68 i Odluku Ustavnog suda apelantkiwi ostala jedina mogu}nost da u parni~kom postupku broj U 63/01 od 27. juna 2003. godine, objavqenu u "Slu`benom razrije{i pitawe pasivne legitimacije. Prema tome, glasniku BiH" broj 38/03). nedostaci u pogledu prvostepenog i drugostepenog rje{ewa na koje apelantkiwa ukazuje, a koje je i sam Ustavni sud zapazio, ne 30. U konkretnom slu~aju o apelantkiwinom predlogu za mijewaju su{tinu ove pravne stvari. dozvolu izvr{ewa, a na osnovu Rje{ewa Centra za socijalni rad broj 07-41-108/99 od 24. avgusta 1999. godine, Op{tinski sud 34. Apelantkiwine navode u pogledu nepristrasnosti suda Ustavni sud smatra neosnovanim s obzirom na to da je donio Rje{ewe o izvr{ewu broj I-2251/03 od 21. oktobra 2003. apelantkiwa, osim svojih pau{alnih navoda, to nije ni~im godine. Me|utim, Gradska op{tina Mostar-Stari Grad kao potkrijepila, a niti se iz samog postupka pred prvostepenim i du`nik je izjavila prigovor, isti~u}i da navedena op{tina ne drugostepenim sudom mo`e druga~ije da zakqu~i. mo`e da bude du`nik u konkretnom postupku. S obzirom na to da je Op{tinski sud utvrdio da je apelantkiwa kao izvr{enika 35. Apelantkiwine navode u pogledu du`ine trajawa ozna~ila lice koje nije u izvr{noj ispravi navedeno kao izvr{nog postupka Ustavni sud smatra neosnovanim s obzirom du`nik, sud je Zakqu~kom broj I-2488/03 od 25. decembra 2003. na to da je on okon~an u roku od godinu dana uzimaju}i u obzir sve godine zatra`io od apelantkiwe da uz izvr{ni predlog sudu radwe koje su sudovi u konkretnom izvr{nom postupku dostavi javnu ili po zakonu ovjerenu ispravu ili deklaratornu preduzeli. sudsku presudu kojom }e dokazati da je potra`ivawe iz izvr{ne 36. Imaju}i u vidu izlo`eno, Ustavni sud smatra da nije isprave preneseno na subjekat koji je ozna~en kao izvr{enik u do{lo do povrede apelantkiwinog ustavnog prava na pravi~an predlogu za izvr{ewe. S obzirom na to da apelantkiwa sudu postupak iz ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 nije dostavila tra`eno, Op{tinski sud je Rje{ewem broj stav 1 Evropske konvencije. I-2488/03 od 26. januara 2004. godine stavio van snage Rje{ewe o Ostali navodi izvr{ewu broj I-2251/03 od 21. oktobra 2003. godine i odbio apelantkiwin predlog za izvr{ewe protiv Op{tine 37. U okviru zakqu~ka u pogledu kr{ewa prava iz ~lana Mostar-Stari Grad kao neosnovan. U dispozitivu istog II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske rje{ewa sud nije naveo da je usvojio prigovor izvr{enika iako konvencije, Ustavni sud smatra da nije neophodno posebno je u obrazlo`ewu naveo da je prigovor izvr{enika osnovan. razmatrati ostale navode iz apelacije o kr{ewu prava na Apelantkiwinu `albu na navedeno rje{ewe Kantonalni sud je imovinu iz ~lana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1 odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepeno rje{ewe. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Me|utim, razlozi na kojim Kantonalni sud zasniva svoje rje{ewe su druga~iji od razloga prvostepenog suda. VIII Zakqu~ak Kantonalni sud smatra da rje{ewe upravnog organa nije 38. Ustavni sud zakqu~uje da nema povrede prava na izvr{ni naslov za prisilno izvr{ewe, te da je zbog toga parni~ki sud nadle`an da odlu~uje o zahtjevu za isplatu po pravi~no su|ewe iz ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i takvom rje{ewu upravnog organa kada taj organ odbije da ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije, jer apelantkiwa sudu nije izvr{i isplatu i da tek takva presuda predstavqa izvr{ni podnijela ispravu kojom bi dokazala da je Op{tina naslov. Pri takvom stavu Kantonalni sud je ostao i u svom Mostar-Stari Grad na zakonit na~in preuzela dug iz izvr{ne izja{wewu o predmetnoj apelaciji. isprave ili je taj dug prema zakonu obavezna da izmiri. 39. Na osnovu ~lana 61 st. 1 i 3 Pravila Ustavnog suda, 31. Prema ~lanu 23 stav 1 ta~ka 2 Zakona o izvr{nom Ustavni sud je odlu~io kao u dispozitivu ove odluke. postupku, izvr{ne isprave su i izvr{ne odluke donesene u upravnom postupku. Daqe, ~lanom 24 stav 2 ovog Zakona 40. Shodno ~lanu VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke odre|uje se da se kao odluka u upravnom postupku smatraju i Ustavnog suda su kona~ne i obavezuju}e. rje{ewe i zakqu~ak koji su u upravnom postupku donijeli Predsjednik upravni organi i slu`be ili pravno lice sa javnim Ustavnog suda ovla{}ewima pod uslovom da glase na ispuwewe nov~anih obaveza. Stoga, na osnovu navedenih ~lanova nesumwivo Bosne i Hercegovine proizilazi da je rje{ewe Centra za socijalni rad izvr{na Mato Tadi}, s. r. isprava, te da je stav Kantonalnog suda u pogledu rje{ewa pogre{an i u suprotnosti sa Zakonom o izvr{nom postupku. Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudija, u 32. Me|utim, i pored navedenog, postavqa se pitawe da li je predmetu broj AP 1112/04, rje{avaju}i apelaciju Amre apelantkiwa Op{tinskom sudu podnijela ispravu koja je bila Mrakovi} - Malko~, na osnovu ~lana VI/3.b) Ustava Bosne i prikladna za izvr{ewe, kako joj je to bilo nalo`eno Hercegovine, ~lana 59. stav 2. alineja 2., ~lana 16. stav 1. i stav 4. ta~ka 4. i ~lana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Zakqu~kom Op{tinskog suda broj I-2488/03 od 25. decembra Hercegovine ("Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 2003. godine. Naime, prema ~lanu 30 stav 2 Zakona o izvr{nom 60/05), u sastavu: postupku, kada nema istovjetnosti u licima tu`enog i izvr{enika u izvr{nom postupku, a izvr{ewe se zasniva na Mato Tadi}, predsjednik izvr{noj ispravi, Zakon o izvr{nom postupku propisuje da se Miodrag Simovi}, potpredsjednik isto odre|uje i protiv tre}eg lica iako to lice u izvr{noj ispravi nije ozna~eno kao izvr{enik, i to da se ispuni uslov da Hatid`a Had`iosmanovi}, potpredsjednica tra`ilac izvr{ewa javnom ili prema zakonu ovjerenom Valerija Gali}, sutkinja privatnom ispravom doka`e da je to lice na zakonit na~in Jovo Rosi}, sudija preuzelo dug iz izvr{ne isprave ili je taj dug prema zakonu obavezno da izmiri. U slu~aju da tre}e lice osporava obaveze da na sjednici odr`anoj 13. oktobra 2005. godine godine donio se ispuni dug, propisuje se da to pitawe stranke moraju da je razrije{e u parni~kom postupku prije izvr{ewa. Do izvr{ewa ODLUKU O MERITUMU1 mo`e da do|e tek po{to stranke pitawe pasivne legitimacije rasprave i utvrde u parni~kom postupku. Odbija se kao neosnovana apelacija Amre Mrakovi} Malko~ podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije 33. Na osnovu navedenog proizilazi da u konkretnom Bosne i Hercegovine broj Rev-498/03 od 21. oktobra 2004. slu~aju Op{tinski sud nije mogao da dozvoli tra`eno godine, Presude Kantonalnog suda u Biha}u broj Rs`-380/03 od izvr{ewe na osnovu Rje{ewa Centra za socijalni rad broj 4. septembra 2003. godine i Presude Op}inskog suda u Klju~u 07-41-108/99 od 24. avgusta 1999. godine, jer apelantkiwa nije broj Rs-11/02 od 26. februara 2003. godine. udovoqila pozivu suda da dostavi tra`enu ispravu kojom bi 1 Odluka je objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 25/06. Broj 26 – Strana 2722 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Ponedjeljak, 29.5.2006. od 8. maja 2002. godine, a revizija ulo`ena protiv Rje{enja Odbacuje se kao nedopu{tena apelacija Amre Mrakovi} Kantonalnog suda broj Rs`-2/02 od 23. januara 2003. godine, Malko~ podnesena protiv Rje{enja Vrhovnog suda Federacije kojim je odbijen apelanticin prijedlog za ponavljanje postupka Bosne i Hercegovine broj Rev-217/03 od 21. oktobra 2004. kao neosnovan, odba~ena je kao nedopu{tena. godine i Presude Kantonalnog suda u Biha}u broj Rs`-2/02 od 8. maja 2002. godine zbog toga {to je protekao rok za podno{enje. Parni~ni postupak okon~an Presudom Vrhovnog suda broj Rev-498/03 Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku BiH", "Slu`benim novinama Federacije BiH", "Slu`benom glasniku Republike 10. Rje{enjem op}inskog na~elnika tu`ene broj 05-34-67/02 Srpske" i "Slu`benom glasniku Br~ko Distrikta Bosne i od 21. oktobra 2002. godine, koje je povodom apelanticinog Hercegovine". prigovora potvr|eno rje{enjem istog organa od 14. novembra 2002. godine, apelantici je utvr|en prestanak radnog odnosa sa OBRAZLO@ENJE 20. decembrom 2001. godine. I. Uvod 11. Protiv tu`ene apelantica je podnijela tu`bu Op}inskom 1. Amra Mrakovi} - Malko~ (u daljnjem tekstu: apelantica) iz sudu radi utvr|ivanja nezakonitosti navedenih rje{enja. Klju~a, koju zastupa Nijaz Had`i}, advokat iz Sanskog Mosta, Apelantica je zatra`ila i naknadu {tete za period od prestanka podnijela je 20. decembra 2004. godine apelaciju Ustavnom sudu radnog odnosa od 20. decembra 2001. godine do 30. novembra Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv 2002. godine, od 599,20 KM, i od 1. decembra 2002. godine do Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u vra}anja na posao, od 499,34 KM, sa zakonskom kamatom od daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj Rev-498/03 od 21. oktobra dana dospije}a i naknadu tro{kova postupka, te predlo`ila da se 2004. godine, Presude Kantonalnog suda u Biha}u (u daljnjem izda privremena mjera kojom }e sud obavezati tu`enu da isplati tekstu: Kantonalni sud) broj Rs`-380/03 od 4. septembra 2003. naknadu pla}e od 499,34 KM od 20. decembra 2002. godine do godine i Presude Op}inskog suda u Klju~u (u daljnjem tekstu: okon~anja postupka. Op}inski sud) broj Rs-11/02 od 26. februara 2003. godine, te 12. Presudom Op}inskog suda broj Rs-11/02 od 26. februara Presude Vrhovnog suda broj Rev-217/03 od 21. oktobra 2004. 2003. godine, koja je potvr|ena Presudom Kantonalnog suda godine i Presude Kantonalnog suda broj Rs`-2/02 od 8. maja broj Rs`-380/03 od 4. septembra 2003. godine, odbijen je 2002. godine. apelanticin tu`beni zahtjev i prijedlog za izdavanje privremene II. Postupak pred Ustavnim sudom mjere. U obrazlo`enju drugostepene presude navedeno je da je prvostepeni sud pravilno i potpuno utvrdio ~injeni~no stanje i na 2. Na osnovu ~lana 21. st. 1. i 2. tada va`e}eg Poslovnika njega pravilno primijenio materijalno pravo. Zatim, isti~e se da Ustavnog suda, od Vrhovnog suda i Op}ine Klju~ (u daljnjem razlozi navedeni u `albi nisu utjecali na dono{enje druga~ije tekstu: tu`ena) zatra`eno je 14. aprila 2005. godine da dostave odluke, a da prvostepeni sud nije u~inio bitnu povredu postupka i odgovore na apelaciju. da je o svim odlu~nim ~injenicama dao potpune i jasne razloge. 3. Tu`ena je odgovor na apelaciju dostavila 22. aprila 2005. 13. Presudom Vrhovnog suda broj Rev-498/03 od 21. godine. oktobra 2004. godine odbijena je kao neosnovana revizija 4. Vrhovni sud nije dostavio odgovor na apelaciju. apelantice ulo`ena protiv navedene drugostepene presude. 5. Na osnovu ~lana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Vrhovni sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija odgovor je 15. septembra 2005. godine dostavljen apelantici. ulo`ena, kao ni razlozi na koje sud pazi po slu`benoj du`nosti. III. ^injeni~no stanje IV. Apelacija 6. ^injenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda a) Navodi iz apelacije i dokumenata predo~enih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljede}i na~in. 14. Apelantica se `ali da joj je osporenim odlukama povrije|eno pravo na pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Parni~ni postupak okon~an Rje{enjem Vrhovnog suda broj Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije za Rev-217/03 za{titu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: 7. Apelantica je Rje{enjem tu`ene broj 01/4-112-3-116/96 od Evropska konvencija), pravo na imovinu iz ~lana II/3.k) Ustava 6. decembra 1996. godine raspore|ena na poslove i radne Bosne i Hercegovine i ~lana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku zadatke referenta za urbanisti~ko-gra|evinske poslove. konvenciju i pravo na nediskriminaciju iz ~lana II/4. Ustava Rje{enjem op}inskog na~elnika tu`ene broj 05-34-41/01 od 31. Bosne i Hercegovine i ~lana 14. Evropske konvencije. jula 2001. godine apelantica je, zbog smanjenja broja radnika, 15. Apelantica isti~e da su sudovi propustili utvrditi da je stavljena na raspolaganje koje je po~elo te}i od 1. augusta i odluka tu`ene o prestanku radnog odnosa nezakonita. Navodi da trajalo do 1. novembra 2001. godine sa otkaznim rokom od 30 je Op}inski sud u presudi povodom tu`be zbog prestanka radnog dana, koji je po~eo te}i od 1. novembra 2001. godine. odnosa svoj stav zasnovao na presudi Kantonalnog suda, kojom Apelanticinim prigovorom rje{enje o raspolaganju je je odlu~eno o nezakonitosti rje{enja kojim je stavljena na izmijenjeno tako da je Rje{enjem op}inskog na~elnika tu`ene raspolaganje. Dalje, navodi da revizioni sud nije ocijenio navode broj 05-34-41/02 od 27. augusta 2001. godine apelantica revizije, a svoju odluku je zasnovao na pretpostavkama, ne stavljena na raspolaganje od 20. augusta 2001. godine do 20. ocjenjuju}i povrede materijalnog prava u odnosu na navode novembra 2001. godine s obzirom na to da je apelantica od 23. revizije, nego u odnosu na navode ni`ih sudova. Tako|er, navodi jula 2001. godine do 17. augusta 2001. godine bila na bolovanju. da zbog toga {to joj je onemogu}eno da radi njena imovina je 8. Apelantica je protiv rje{enja op}inskog na~elnika tu`ene umanjena, te da su odluke sudova proizvoljne i diskriminacijske. br. 05-34-41/01 od 31. jula 2001. godine i 05-34-41/01 od 27. Apelantica isti~e da su u dono{enju drugostepene presude augusta 2001. godine podnijela tu`bu Op}inskom sudu, koji je Kantonalnog suda o prestanku radnog odnosa u~estvovale sudije Presudom broj Rs-12/01 od 4. decembra 2001. godine utvrdio da koje su u~estvovale i u dono{enju drugostepene presude su osporena rje{enja tu`ene nezakonita, ukinuo ih, a tu`enoj Kantonalnog suda kojom se odlu~ivalo i o nezakonitosti rje{enja nalo`io da apelanticu vrati na posao u roku od osam dana i o njenom stavljanju na raspolaganje. omogu}i joj ostvarivanje prava iz radnog odnosa. Istom b) Odgovor na apelaciju presudom odre|ena je i privremena mjera zabrane prestanka radnog odnosa apelantici do pravosna`nog okon~anja parni~nog 16. U odgovoru na apelaciju tu`ena navodi da osporenim postupka u ovoj pravnoj stvari i utvr|eno da se prekida otkazni odlukama nisu povrije|ena apelanticina prava. Naime, iz navoda rok odre|en rje{enjem o stavljanju apelantice na raspolaganje. apelacije kojima je obrazlo`en tok postupka, te hronolo{ki red Presudom Kantonalnog suda broj Rs`-2/02 od 8. maja 2002. poduzetih apelanticinih pravnih radnji, nesporno je da je godine uva`ena je `alba tu`ene, prvostepena presuda je apelantica nakon podno{enja tu`be u ovom predmetu ostvarila preina~ena i apelanticin tu`beni zahtjev je odbijen u cijelosti. pravo da se odlu~uje o njenim gra|anskim pravima pred sudom, 9. Rje{enjem Vrhovnog suda broj Rev-217/03 od 21. oktobra odnosno ostvarila je pravo na pristup sudu, {to je i jedan od 2004. godine odba~ena je kao neblagovremena apelanticina principa iz ~lana 6. Evropske konvencije. Sama ~injenica da je revizija ulo`ena protiv Presude Kantonalnog suda broj Rs`-2/02 apelantica isposlovala da sudovi donesu osporene odluke, Ponedjeljak, 29.5.2006. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 26 – Strana 2723 nepobitno potvr|uje da su apelanticino pravo na pravi~no "Ustavni sud, tako|er, ima apelacionu nadle`nost u su|enje i pristup sudu u konkretnom slu~aju ispo{tovani. pitanjima koja su sadr`ana u ovom ustavu kada ona postanu 17. Dalje, tu`ena isti~e da je u upravnom postupku, uz puno predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i po{tivanje Zakona o radnim odnosima i pla}ama slu`benika Hercegovini." organa uprave u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Slu`bene ^lan 16. stav 1. i stav 4. ta~ka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: novine Federacije BiH" broj 13/98), te Pravilnika o radnim "1) Ustavni sud mo`e razmatrati apelaciju samo ako su odnosima slu`benika i namje{tenika op}inskog organa uprave protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni Klju~, Kolektivnog ugovora za slu`benike organa uprave i svi djelotvorni pravni lijekovi mogu}i prema zakonu i ako se sudske vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Slu`bene podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije novine Federacije BiH" broj 23/00), ranijim odlukama rije{ila primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg apelanticino imovinsko pravo. Smatra da nisu povrije|ena je koristio. apelanticina prava iz ~lana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine. 4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljede}ih V. Relevantni propisi slu~ajeva: 18. U Zakonu o radnim odnosima i pla}ama slu`benika 4. protekao je rok za podno{enje apelacije;" organa uprave u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Slu`bene novine Federacije BiH" broj 13/98) relevantne odredbe glase: 20. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da do|e do kona~ne odluke. Kona~na odluka predstavlja "^lan 121. odgovor na posljednji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan Slu`beniku prestaje radni odnos u organu uprave, odnosno da ispita ni`estepenu odluku kako u ~injeni~nom, tako i u slu`bi za upravu, i to: pravnom pogledu. Pri tome apelant odlu~uje o tome da li }e koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je rije~ o redovnom ili 1) Pismenim sporazumom izme|u rukovodioca organa vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek uprave i slu`be za upravu i slu`benika - na dan utvr|en odba~en zato {to apelant nije ispo{tovao formalne zahtjeve sporazumom: pravnog lijeka (rok, pla}anje taksi, forma ili ispunjenje drugih 2) Kod radnog odnosa na odre|eno vrijeme istekom zakonskih uvjeta) ne mo`e se smatrati kona~nom. Kori{tenje posljednjeg roka koji je utvr|en za rad na odre|eno vrijeme, takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan ~lanom odnosno izvr{enjem posla, ako se o ranijem prestanku radnog 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda br. odnosa ne postigne pismeni sporazum izme|u slu`benika i AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. rukovodioca organa uprave, odnosno slu`be za upravu; januara 2005. godine). 21. Ustavni sud zapa`a da je Rje{enjem Vrhovnog suda broj 3) Pismenim otkazom slu`benika - na dan utvr|en u otkazu s Rev-217/03 od 21. oktobra 2004. godine apelanticina revizija tim da taj dan ne mo`e biti predvi|en u roku kra}em od sedam ulo`ena protiv Presude Kantonalnog suda broj Rs`-2/02 od 8. dana od dana podno{enja otkaza; maja 2002. godine odba~ena kao nedopu{tena, pa je predstavljala 4) Otpustom - istekom posljednjeg dana probnog rada, ako nedjelotvoran pravni lijek. Dakle, kona~na odluka je Presuda slu`benik ne bude primljen u radni odnos, odnosno ako slu`benik Kantonalnog suda broj Rs`-2/02 od 8. maja 2002. godine. S na raspolaganju ne bude postavljen na drugo radno mjesto, obzirom na to da je ovu presudu apelantica primila 1. juna 2002. odnosno polo`aj - istekom posljednjeg dana otkaznog roka; godine, a apelacija je podnesena 20. decembra 2004. godine, proizlazi da je podnesena nakon {to je protekao rok za 5) Ako odbije da radi na poslovima na koje je raspore|en u podno{enje apelacije predvi|en ~lanom 16. stav 1. Pravila skladu sa ovim Zakonom - istekom 30 dana od dana kad pismeno Ustavnog suda. izjavi da odbija taj raspored. 22. U smislu odredbe ~lana 16. stav 4. ta~ka 4. Pravila ^lan 135. Ustavnog suda, apelacija }e se odbaciti kao nedopu{tena ukoliko O pravima i du`nostima slu`benika organa uprave i slu`bi za apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podno{enje. upravu iz radnog odnosa, na osnovu ovog i drugog zakona i b) Dopustivost apelacije u odnosu na Rje{enje Vrhovnog drugih propisa, odlu~uje rukovodilac organa uprave, odnosno suda broj Rev-498/03 od 21. oktobra 2004. godine slu`be za upravu, osim kad je zakonom ili drugim propisom utvr|eno da odlu~uje drugi organ, o ~emu se donosi rje{enje. 23. U skladu sa ~lanom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, tako|er, ima apelacionu nadle`nost u pitanjima koja Za dono{enje i dostavljanje slu`beniku rje{enja iz stava 1. su sadr`ana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog ovog ~lana primjenjuju se odgovaraju}e odredbe Zakona o presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. upravnom postupku." 24. U skladu sa ~lanom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, U Zakonu o parni~nom postupku ("Slu`bene novine Ustavni sud mo`e razmatrati apelaciju samo ako su protiv Federacije" br. 42/98 i 2/99) relevantne odredbe glase: presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi "^lan 65. djelotvorni pravni lijekovi mogu}i prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije Izuze}e mogu tra`iti i stranke. primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg Stranka je du`na podnijeti zahtjev za izuze}e sudije ~im sazna je koristio. da postoji razlog za izuze}e, a najkasnije do zavr{etka rasprave 25. U konkretnom slu~aju predmet osporavanja apelacijom pred prvostepenim sudom, a ako nije bilo rasprave - do je Presuda Vrhovnog suda broj Rev-498/03 od 21. oktobra 2004. dono{enja odluke. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova Zahtjev za izuze}e sudije stranka mo`e staviti u pravnom mogu}ih prema zakonu. Zatim, osporena presuda je donesena lijeku ili odgovoru na pravni lijek, a ako se pred vi{im sudom 21. oktobra 2004. godine a apelacija je podnesena 20. decembra odr`ava rasprava - onda do zavr{etka rasprave. 2004. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano ~lanom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Kona~no, apelacija ispunjava i Stranka je du`na u zahtjevu navesti okolnosti na kojima uvjete iz ~lana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije temelji svoj zahtjev za izuze}e." o~igledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi VI. Dopustivost formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva. 26. Imaju}i u vidu odredbe ~lana VI/3.b) Ustava Bosne i a) Dopustivost apelacije u odnosu na Rje{enje Vrhovnog Hercegovine, ~lana 16. st. 1., 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, suda broj Rev-217/03 od 21. oktobra 2004. godine Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija u ovom dijelu 19. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u odnosu na ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti. Rje{enje Vrhovnog suda broj Rev-217/03 od 21. oktobra 2004. VII. Meritum godine Ustavni sud je po{ao od odredaba ~lana 16. stav 1. i stav 4. ta~ka 4. Pravila Ustavnog suda. 27. Apelantica se `ali da joj je osporenim odlukama ^lan VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: povrije|eno pravo na pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Broj 26 – Strana 2724 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Ponedjeljak, 29.5.2006. Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije, Kantonalnog suda nisu mogle u~estvovati u dono{enju pravo na imovinu iz ~lana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i drugostepene presude zbog toga {to su u~estvovale i u dono{enju ~lana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na drugostepene presude kojom se odlu~ivalo o nezakonitosti nediskriminaciju iz ~lana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i rje{enja kojim je apelantica stavljena na raspolaganje. Vrhovni ~lana 14. Evropske konvencije. sud ovaj stav je zasnovao na odredbi ~lana 65. stav 3. Zakona o parni~nom postupku prema kojem se zahtjev za izuze}e sudije Pravo na pravi~no su|enje vi{eg suda mo`e ista}i u pravnom lijeku ili odgovoru na pravni lijek, a ako se pred vi{im sudom odr`ava rasprava, onda do ^lan II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: zavr{etka rasprave. Vrhovni sud je naveo da apelantica do tada "Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine u`ivaju ljudska nije iznijela takav zahtjev. prava i slobode iz stava 2. ovog ~lana, {to uklju~uje: 33. U pogledu apelanticinih `albenih navoda da su u (...) dono{enju drugostepene presude u~estvovale sudije koje su e) Pravo na pravi~no saslu{anje u gra|anskim i krivi~nim u~estvovale i u dono{enju drugostepene presude Kantonalnog stvarima i druga prava u vezi sa krivi~nim postupkom." suda kojom se odlu~ivalo i o nezakonitosti rje{enja kojim je apelantica stavljena na raspolaganje, Ustavni sud ne smatra da je ^lan 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu takva situacija inkompatibilna sa zahtjevom za pravi~no su|enje glasi: iz ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer se radi o drugom "1. Prilikom utvr|ivanja gra|anskih prava i obaveza ili postupku, a apelantica, osim pau{alnih navoda, nije ponudila niti osnovanosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv njega, svako ima jedan dokaz koji bi u~inio vjerovatnim i mogu}im da je rije~ o pravo na pravi~no su|enje i javnu raspravu u razumnom roku postojanju sumnje u nepristrasnost suda zbog ovih razloga. pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. 34. Prema odredbama ~lana 121. stav 1. ta~ka 4. Zakona o [...]" radnim odnosima i pla}ama slu`benika organa uprave u 28. Ustavni sud primje}uje da se postupak pred redovnim Federaciji Bosne i Hercegovine, osim ostalih taksativno sudovima u konkretnom slu~aju odnosio na nezakonitost odluke nabrojanih na~ina prestanka radnog odnosa u organima uprave, tu`ene o prestanku radnog odnosa i naknadu izgubljene zarade, te slu`beniku na raspolaganju prestaje radni odnos u organu uprave, je ~lan 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv u datom odnosno slu`bi za upravu, ako ne bude postavljen na drugo radno slu~aju. Prema tome, Ustavni sud mora ispitati da li je postupak mjesto, odnosno polo`aj, istekom posljednjeg dana otkaznog pred redovnim sudovima bio pravi~an, onako kako to zahtijeva roka. ~lan 6. stav 1. Evropske konvencije. 35. Ustavni sud ne smatra da su sudovi prilikom odlu~ivanja 29. U vezi sa navedenim Ustavni sud nagla{ava da u njegovoj o apelanticinom pravu proizvoljno primijenili zakon, niti je nadle`nosti nije da preispituje na~in na koji su sudovi utvrdili povrije|eno neko apelanticino ustavno pravo. Ustavni sud je ~injenice predmeta, kao i dokaze koje su izveli ili koje nisu izveli, nadle`an da preispita na~in na koji su redovni sudovi primijenili ukoliko takav postupak nije sadr`avao povredu ustavnih prava. materijalno i procesno pravo samo ako je primjena Tako|er, Ustavni sud napominje da nije nadle`an da preispituje pozitivno-pravnih propisa bila o~igledno proizvoljna ili tuma~enje ili na~in na koji su redovni sudovi primijenili va`e}e diskriminacijska, odnosno kad je relevantni zakon sam po sebi zakone, osim u slu~aju ako to tuma~enje, odnosno primjena, kr{i neustavan ili kada je do{lo do povrede osnovnih procesnih prava. ustavna prava (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 33/00 od 23. 36. Ustavni sud konstatira da je apelantica imala pristup juna 2001. godine, objavljenu u "Slu`benom glasniku BiH" broj sudovima na dvije instance, te da su sudovi ispitali njene 2/02). Osim toga, redovni sudovi moraju da uzmu u obzir argumente na osnovu va`e}ih propisa. Ustavni sud nagla{ava da argumente strana u postupku, ali svi oni ne moraju biti izneseni u je prihvatljivost dokaza prvenstveno pitanje koje regulira doma}i obrazlo`enju presude (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 62/01 zakon i da je op}e pravilo da doma}i sudovi procijene provedene od 5. aprila 2002. godine, ta~ka 19, objavljenu u "Slu`benom dokaze. Zadatak Ustavnog suda nije da odlu~uje da li su izjave glasniku BiH" broj 24/02). Ova diskrecija, koju u`iva svaki sud u pravilno prihva}ene kao dokazi, ve} da utvrdi da li je postupak u kontradiktornom postupku, mora postojati radi efikasnosti cjelini pravedan, uklju~uju}i na~in na koji su dokazi dobijeni vo|enja postupka. (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava u predmetu 30. Pravi~nost postupka se ocjenjuje na osnovu postupka kao Doorson protiv Holandije, 26. mart 1996. godine, Izvje{taj cjeline (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava, Barbera, presuda i odluka 1996-II, stav 67.). Tokom cijelog postupka Messeque i Jabardo protiv [panije, od 6. decembra 1988. godine, apelantica nije uspjela dokazati da je odluka kojom joj je prestao serija A, broj 146, stav 68. i Odluku Ustavnog suda broj U 63/01 radni odnos nezakonita. Prema tome, ne postoje indicije da je od 27. juna 2003. godine, objavljenu u "Slu`benom glasniku postupak vo|en na nepravi~an na~in. Tako|er, u skladu sa BiH" broj 38/03). svojom praksom u ovakvim slu~ajevima (vidi Odluku Ustavnog 31. Ustavni sud primje}uje da se apelantica `ali da sudovi suda broj U 21/02 od 26. marta 2004. godine, objavljenu u nisu raspravili o svim spornim pitanjima u pogledu odluke o "Slu`benom glasniku BiH" broj 18/04, stav 48.), Ustavni sud se prestanku radnog odnosa, o isteku otkaznog roka i proteku ne}e dalje upu{tati u pitanje na koji na~in su redovni sudovi vremena na kojem je bila na raspolaganju, te da su u dono{enju utvrdili ~injenice u predmetu s obzirom na to da ne proizlazi da su drugostepene presude Kantonalnog suda u~estvovale sudije koje oni o~igledno proizvoljno primijenili zakon, niti da je su u~estvovale i u dono{enju drugostepene presude Kantonalnog povrije|eno neko apelanticino ustavno pravo. suda kojom se odlu~ivalo o nezakonitosti rje{enja kojim je 37. Uzimaju}i u obzir sve okolnosti slu~aja, Ustavni sud apelantica stavljena na raspolaganje. zaklju~uje da u konkretnom predmetu nije do{lo do povrede 32. U pogledu ovih `albenih navoda Ustavni sud zapa`a da je ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Op}inski sud proveo temeljni dokazni postupak u vezi sa Evropske konvencije. okolnostima dono{enja odluke o prestanku radnog odnosa apelantice kod tu`ene, te utvrdio da je apelanticin tu`beni zahtjev Zabrana diskriminacije neosnovan. Naime, Op}inski sud je utvrdio da je tu`ena odluku o 38. ^lan II/4. Ustava Bosne i Hercegovine glasi: prestanku radnog odnosa apelantici donijela u skladu sa odredbama ~lana 121. stav 1. ta~ka 4. i ~lana 135. Zakona o "U`ivanje prava i sloboda, predvi|enih u ovom ~lanu ili u radnim odnosima i pla}ama slu`benika organa uprave u me|unarodnim sporazumima navedenim u Aneksu I ovog ustava, Federaciji Bosne i Hercegovine ("Slu`bene novine Federacije osigurano je svim licima u Bosni i Hercegovini bez BiH" broj 13/98) i Pravilnika o radnim odnosima slu`benika i diskriminacije po bilo kojem osnovu kao {to su spol, rasa, boja, namje{tenika op}inskog organa uprave Klju~, donesenog u jezik, vjera, politi~ko i drugo mi{ljenje, nacionalno ili socijalno martu 2001. godine. Kantonalni sud je ocijenio da je prvostepeni porijeklo, povezanost sa nacionalnom manjinom, imovina, sud potpuno i pravilno utvrdio ~injeni~no stanje i na njega ro|enje ili drugi status." pravilno primijenio materijalno pravo, te da je o odlu~nim ~injenicama dao potpune i jasne razloge. Vrhovni sud je ocijenio 39. Apelanticine `albe se odnose i na diskriminaciju u`ivanja da su odluke ni`estepenih sudova pravilne i na zakonu osnovane, njenog prava na rad pod op}im jednakim uvjetima, kao i prava na te da je neosnovan revizioni apelanticin prigovor da sudije jednakost pred zakonom u pogledu njenog prava na rad. Ponedjeljak, 29.5.2006. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH 40. Ustavni sud podsje}a da se pitanje diskriminacije postavlja samo kada su lica koja se nalaze u istoj ili sli~noj situaciji tretirana na razli~it na~in. U konkretnom slu~aju apelantica nije dostavila bilo kakav dokaz koji bi mogao pokazati da se, ustvari, radi o diskriminaciji na bilo kakvoj osnovi, kako je navedeno u ~lanu II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanu 14. Evropske konvencije, niti to proizlazi iz informacija i dokumenata predo~enih Ustavnom sudu. 41. Za apelanticine navode da je prestanak njenog radnog odnosa motiviran subjektivnim odnosom prema njoj i da nije posljedica objektivne nemogu}nosti da ostane u radnom odnosu Ustavni sud nije imao dokaze koji bi upu}ivali na mogu}u diskriminaciju. 42. Stoga, Ustavni sud zaklju~uje da su apelanticini `albeni navodi koji se odnose na diskriminaciju u pogledu u`ivanja njenog prava na rad pod op}im i jednakim uvjetima propisanim zakonom, a koje joj je uskratila tu`ena, bez stvarnog utemeljenja i dokaza. 43. Ustavni sud zaklju~uje da nema kr{enja apelanticinog prava iz ~lana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 14. Evropske konvencije. Ostali navodi 44. U okviru svojih zaklju~aka u vezi sa postojanjem kr{enja apelanticinih prava iz ~l. II/3.e) i II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. i ~lana 14. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije neophodno posebno razmatrati ostale navode iz apelacije u pogledu navodnog kr{enja prava iz ~lana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. VIII. Zaklju~ak 45. Ustavni sud zaklju~uje da nema povrede prava na pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer se apelantica `ali na pogre{nu primjenu materijalnog i procesnog prava i nepotpuno utvr|eno ~injeni~no stanje u postupku koji je okon~an pobijanom presudom, a Ustavni sud nije utvrdio da su apelanticini navodi osnovani, niti da postoje drugi elementi koji bi ukazivali da je postupak bio nepravi~an. Sam prestanak radnog odnosa pod uvjetima predvi|enim zakonom ne predstavlja diskriminaciju iz ~lana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 14. Evropske konvencije ukoliko nisu prezentirani dokazi koji upu}uju na kr{enje tog prava. 46. Na osnovu ~lana 16. stav 4. ta~ka 4. i ~lana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlu~io kao u dispozitivu ove odluke. 47. Prema ~lanu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su kona~ne i obavezuju}e. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadi}, s. r. Ustavni je sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudaca, u predmetu broj AP 1112/04, rje{avaju}i apelaciju Amre Mrakovi} - Malko~, na temelju ~lanka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lanka 59. stavak 2. alineja 2., ~lanka 16. stavak 1. i stavak 4. to~ka 4. i ~lanka 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 60/05), u sastavu: Mato Tadi}, predsjednik Miodrag Simovi}, dopredsjednik Hatid`a Had`iosmanovi}, dopredsjednica Valerija Gali}, sutkinja Jovo Rosi}, sudac na sjednici odr`anoj 13. listopada 2005. godine godine donio 1 Odluka je objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 25/06. Broj 26 – Strana 2725 ODLUKU O MERITUMU1 Odbija se kao neutemeljena apelacija Amre Mrakovi} Malko~ podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj Rev-498/03 od 21. listopada 2004. godine, Presude Kantonalnog suda u Biha}u broj Rs`-380/03 od 4. rujna 2003. godine i Presude Op}inskog suda u Klju~u broj Rs-11/02 od 26. velja~e 2003. godine. Odbacuje se kao nedopu{tena apelacija Amre Mrakovi} Malko~ podnesena protiv Rje{enja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj Rev-217/03 od 21. listopada 2004. godine i Presude Kantonalnog suda u Biha}u broj Rs`-2/02 od 8. svibnja 2002. godine zbog toga {to je protekao rok za podno{enje. Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku BiH", "Slu`benim novinama Federacije BiH", "Slu`benom glasniku Republike Srpske" i "Slu`benom glasniku Br~ko Distrikta Bosne i Hercegovine". OBRAZLO@ENJE I. Uvod 1. Amra Mrakovi} - Malko~ (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Klju~a, koju zastupa Nijaz Had`i}, odvjetnik iz Sanskog Mosta, je podnijela 20. prosinca 2004. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj Rev-498/03 od 21. listopada 2004. godine, Presude Kantonalnog suda u Biha}u (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Rs`-380/03 od 4. rujna 2003. godine i Presude Op}inskog suda u Klju~u (u daljnjem tekstu: Op}inski sud) broj Rs-11/02 od 26. velja~e 2003. godine, te Presude Vrhovnog suda broj Rev-217/03 od 21. listopada 2004. godine i Presude Kantonalnog suda broj Rs`-2/02 od 8. svibnja 2002. godine. II. Postupak pred Ustavnim sudom 2. Na temelju ~lanka 21. st. 1. i 2. tada va`e}eg Poslovnika Ustavnog suda, od Vrhovnog suda i Op}ine Klju~ (u daljnjem tekstu: tu`ena) je zatra`eno 14. travnja 2005. godine da dostave odgovore na apelaciju. 3. Tu`ena je odgovor na apelaciju dostavila 22. travnja 2005. godine. 4. Vrhovni sud nije dostavio odgovor na apelaciju. 5. Na temelju ~lanka 26. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor je 15. rujna 2005. godine dostavljen apelantici. III. ^injeni~no stanje 6. ^injenice predmeta koje proizlaze iz apelanti~inih navoda i dokumenata predo~enih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljede}i na~in. Parni~ni postupak okon~an Rje{enjem Vrhovnog suda broj Rev-217/03 7. Apelantica je Rje{enjem tu`ene broj 01/4-112-3-116/96 od 6. prosinca 1996. godine raspore|ena na poslove i radne zadatke referenta za urbanisti~ko-gra|evinske poslove. Rje{enjem op}inskog na~elnika tu`ene broj 05-34-41/01 od 31. srpnja 2001. godine apelantica je, zbog smanjenja broja djelatnika, stavljena na raspolaganje koje je po~elo te}i od 1. kolovoza i trajalo do 1. studenog 2001. godine sa otkaznim rokom od 30 dana, koji je po~eo te}i od 1. studenog 2001. godine. Apelanti~inim je prigovorom rje{enje o raspolaganju izmijenjeno tako da je Rje{enjem op}inskog na~elnika tu`ene broj 05-34-41/02 od 27. kolovoza 2001. godine apelantica stavljena na raspolaganje od 20. kolovoza 2001. godine do 20. studenog 2001. godine obzirom da je apelantica od 23. srpnja 2001. godine do 17. kolovoza 2001. godine bila na bolovanju. 8. Apelantica je protiv rje{enja op}inskog na~elnika tu`ene br. 05-34-41/01 od 31. srpnja 2001. godine i 05-34-41/01 od 27. kolovoza 2001. godine podnijela tu`bu Op}inskom sudu, koji je Presudom broj Rs-12/01 od 4. studenog 2001. godine ustvrdio da su pobijana rje{enja tu`ene nezakonita, ukinuo ih, a tu`enoj nalo`io da apelanticu vrati na posao u roku od osam dana i omogu}i joj ostvarivanje prava iz radnog odnosa. Istom je Broj 26 – Strana 2726 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Ponedjeljak, 29.5.2006. presudom odre|ena i privremena mjera zabrane prestanka Kantonalnog suda kojom se odlu~ivalo i o nezakonitosti rje{enja radnog odnosa apelantici do pravomo}nog okon~anja parni~nog o njezinom stavljanju na raspolaganje. postupka u ovoj pravnoj stvari i ustvr|eno da se prekida otkazni b) Odgovor na apelaciju rok odre|en rje{enjem o stavljanju apelantice na raspolaganje. Presudom Kantonalnog je suda broj Rs`-2/02 od 8. svibnja 2002. 16. U odgovoru na apelaciju tu`ena navodi da pobijanim godine uva`en priziv tu`ene, prvostupanjska je presuda odlukama nisu povrije|ena apelanti~ina prava. Naime, iz navoda preina~ena i apelanti~in tu`beni je zahtjev odbijen u cijelosti. apelacije kojima je obrazlo`en tijek postupka, te kronolo{ki red poduzetih apelanti~inih pravnih postupaka, nepobitno je da je 9. Rje{enjem Vrhovnog je suda broj Rev-217/03 od 21. apelantica nakon podno{enja tu`be u ovom predmetu ostvarila listopada 2004. godine odba~ena kao nepravovremena pravo da se odlu~uje o njezinim gra|anskim pravima pred apelanti~ina revizija ulo`ena protiv Presude Kantonalnog suda sudom, odnosno ostvarila je pravo na pristup sudu, {to je i jedno broj Rs`-2/02 od 8. svibnja 2002. godine, a revizija ulo`ena od na~ela iz ~lanka 6. Europske konvencije. Sama ~injenica da je protiv Rje{enja Kantonalnog je suda broj Rs`-2/02 od 23. apelantica isposlovala da sudovi donesu pobijane odluke, sije~nja 2003. godine, kojim je odbijen apelanti~in prijedlog za nepobitno potvr|uje da su apelanti~ino pravo na pravi~no ponavljanje postupka kao neutemeljen, odba~ena kao su|enje i pristup sudu u konkretnom slu~aju ispo{tovani. nedopu{tena. 17. Dalje, tu`ena isti~e da je u upravnom postupku, uz puno Parni~ni postupak okon~an Presudom Vrhovnog suda broj po{tivanje Zakona o radnim odnosima i pla}ama slu`benika Rev-498/03 tijela uprave u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Slu`bene novine Federacije BiH" broj 13/98), te Pravilnika o radnim 10. Rje{enjem je op}inskog na~elnika tu`ene broj odnosima slu`benika i namje{tenika op}inskog tijela uprave 05-34-67/02 od 21. listopada 2002. godine, koje je povodom Klju~, Kolektivnog ugovora za slu`benike tijela uprave i sudske apelanti~inog prigovora potvr|eno rje{enjem istog tijela od 14. vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Slu`bene novine studenog 2002. godine, apelantici ustvr|en prestanak radnog Federacije BiH" broj 23/00), ranijim odlukama rije{ila odnosa sa 20. prosincem 2001. godine. apelanti~ino imovinsko pravo. Smatra da nisu povrije|ena 11. Protiv tu`ene je apelantica podnijela tu`bu Op}inskom apelanti~ina prava iz ~lanka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine. sudu radi ustvr|ivanja nezakonitosti navedenih rje{enja. V. Relevantni propisi Apelantica je zatra`ila i naknadu {tete za razdoblje od prestanka radnog odnosa od 20. prosinca 2001. godine do 30. studenoga 18. U Zakonu o radnim odnosima i pla}ama slu`benika 2002. godine, od 599,20 KM, i od 1. prosinca 2002. godine do tijela uprave u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Slu`bene vra}anja na posao, od 499,34 KM, sa zakonskom kamatom od novine Federacije BiH" broj 13/98) relevantne odredbe glase: dana dospije}a i naknadu tro{kova postupka, te predlo`ila izdavanje privremene mjere kojom }e sud obvezati tu`enu da "^lanak 121. isplati naknadu pla}e od 499,34 KM od 20. prosinca 2002. Slu`beniku prestaje radni odnos u tijelu uprave, odnosno godine do okon~anja postupka. slu`bi za upravu, i to: 12. Presudom Op}inskog je suda broj Rs-11/02 od 26. velja~e 1) Pismenim sporazumom izme|u rukovoditelja tijela uprave 2003. godine, koja je potvr|ena Presudom Kantonalnog suda i slu`be za upravu i slu`benika - na dan ustvr|en sporazumom: broj Rs`-380/03 od 4. rujna 2003. godine, odbijen apelanti~in tu`beni zahtjev i prijedlog za izdavanje privremene mjere. U 2) Kod radnog odnosa na odre|eno vrijeme istekom obrazlo`enju drugostupanjske je presude navedeno da je posljednjeg roka koji je ustvr|en za rad na odre|eno vrijeme, prvostupanjski sud pravilno i potpuno ustvrdio ~injeni~no stanje odnosno izvr{enjem posla, ako se o ranijem prestanku radnog i na njega pravilno primijenio materijalno pravo. Potom, isti~e se odnosa ne postigne pismeni sporazum izme|u slu`benika i da razlozi navedeni u prizivu nisu utjecali na dono{enje druga~ije rukovoditelja tijela uprave, odnosno slu`be za upravu; odluke, a da prvostupanjski sud nije u~inio bitnu povredu 3) Pismenim otkazom slu`benika - na dan ustvr|en u otkazu s postupka i da je o svim odlu~nim ~injenicama dao potpune i tim da taj dan ne mo`e biti predvi|en u roku kra}em od sedam razvidne razloge. dana od dana podno{enja otkaza; 13. Presudom Vrhovnog je suda broj Rev-498/03 od 21. 4) Otpustom - istekom posljednjeg dana probnog rada, ako listopada 2004. godine odbijena kao neutemeljena apelanti~ina slu`benik ne bude primljen u radni odnos, odnosno ako slu`benik revizija ulo`ena protiv navedene drugostupanjske presude. na raspolaganju ne bude postavljen na drugo radno mjesto, Vrhovni je sud ustvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih je odnosno polo`aj - istekom posljednjeg dana otkaznog roka; revizija ulo`ena, kao ni razlozi na koje sud pazi po slu`benoj du`nosti. 5) Ako odbije raditi na poslovima na koje je raspore|en sukladno ovom Zakonu - istekom 30 dana od dana kad pismeno IV. Apelacija izjavi da odbija taj raspored. a) Navodi iz apelacije ^lanak 135. 14. Apelantica se `ali da joj je pobijanim odlukama O pravima i du`nostima slu`benika tijela uprave i slu`bi za povrije|eno pravo na pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e) Ustava upravu iz radnog odnosa, na temelju ovog i drugog zakona i Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije drugih propisa, odlu~uje rukovoditelj tijela uprave, odnosno za za{titu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: slu`be za upravu, osim kad je zakonom ili drugim propisom Europska konvencija), pravo na imovinu iz ~lanka II/3.(k) ustvr|eno da odlu~uje drugo tijelo, o ~emu se donosi rje{enje. Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 1. Protokola broj 1 uz Za dono{enje i dostavljanje slu`beniku rje{enja iz stavka 1. Europsku konvenciju i pravo na nediskriminaciju iz ~lanka II/4. ovog ~lanka se primjenjuju odgovaraju}e odredbe Zakona o Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 14. Europske konvencije. upravnom postupku." 15. Apelantica isti~e da su sudovi propustili ustvrditi da je U Zakonu o parni~nom postupku ("Slu`bene novine odluka tu`ene o prestanku radnog odnosa nezakonita. Navodi da Federacije" br. 42/98 i 2/99) relevantne odredbe glase: je Op}inski sud u presudi povodom tu`be zbog prestanka radnog odnosa svoje stajali{te utemeljio na presudi Kantonalnog suda, "^lanak 65. kojom je odlu~eno o nezakonitosti rje{enja kojim je stavljena na Izuze}e mogu tra`iti i stranke. raspolaganje. Dalje, navodi da revizijski sud nije ocijenio navode revizije, a svoju je odluku utemeljio na pretpostavkama, ne Stranka je du`na podnijeti zahtjev za izuze}e suca ~im sazna ocjenjuju}i povrede materijalnog prava u odnosu na navode da postoji razlog za izuze}e, a najkasnije do zavr{etka rasprave revizije, nego u odnosu na navode ni`ih sudova. Tako|er, navodi pred prvostupanjskim sudom, a ako nije bilo rasprave - do da zbog toga {to joj je onemogu}eno raditi njezina je imovina dono{enja odluke. umanjena, te da su odluke sudova proizvoljne i diskriminacijske. Zahtjev za izuze}e suca stranka mo`e staviti u pravnom lijeku Apelantica isti~e da su u dono{enju drugostupanjske presude ili odgovoru na pravni lijek, a ako se pred vi{im sudom odr`ava Kantonalnog suda o prestanku radnog odnosa sudjelovali suci koji su sudjelovali i u dono{enju drugostupanjske presude rasprava - onda do zavr{etka rasprave. Ponedjeljak, 29.5.2006. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 26 – Strana 2727 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda. Kona~no, apelacija Stranka je du`na u zahtjevu navesti okolnosti na kojima ispunjava i uvjete iz ~lanka 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, temelji svoj zahtjev za izuze}e." jer nije bjelodano (prima facie) neutemeljena, niti postoji neki VI. Dopustivost drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva. 26. Imaju}i u vidu odredbe ~lanka VI/3.(b) Ustava Bosne i a) Dopustivost apelacije u odnosu na Rje{enje Vrhovnog Hercegovine, ~lanka 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, suda broj Rev-217/03 od 21. listopada 2004. godine Ustavni je sud ustvrdio da predmetna apelacija u ovom dijelu 19. Prigodom ispitivanja dopustivosti apelacije u odnosu na ispunjava uvjete glede dopustivosti. Rje{enje Vrhovnog suda broj Rev-217/03 od 21. listopada 2004. godine Ustavni je sud po{ao od odredaba ~lanka 16. stavak 1. i VII. Meritum stavak 4. to~ka 4. Pravila Ustavnog suda. 27. Apelantica se `ali da joj je pobijanim odlukama ^lanak VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: povrije|eno pravo na pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije, "Ustavni sud, tako|er, ima apelacijsku nadle`nost u pravo na imovinu iz ~lanka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i pitanjima koja su sadr`ana u ovom ustavu kada ona postanu ~lanka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju i pravo na predmetom spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i nediskriminaciju iz ~lanka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i Hercegovini." ~lanka 14. Europske konvencije. ^lanak 16. stavak 1. i stavak 4. to~ka 4. Pravila Ustavnog Pravo na pravi~no su|enje suda glasi: ^lanak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: "1) Ustavni sud mo`e razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni "Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine u`ivaju ljudska svi u~inkoviti pravni lijekovi mogu}i prema zakonu i ako se prava i slobode iz stavka 2. ovog ~lanka, {to uklju~uje: podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije (...) primio odluku o posljednjem u~inkovitom pravnom lijeku kojeg (e) Pravo na pravi~no saslu{anje u gra|anskim i kaznenim je koristio. stvarima i druga prava u svezi kaznenog postupka." 4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljede}ih ^lanak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom slu~ajeva: dijelu glasi: 4. protekao je rok za podno{enje apelacije;" "1. Prigodom ustvr|ivanja gra|anskih prava i obveza ili 20. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant utemeljenosti bilo kakve kaznene optu`be protiv njega, svatko mora do}i do kona~ne odluke. Kona~na odluka predstavlja ima pravo na pravi~no su|enje i javnu raspravu u razumnom odgovor na posljednji pravni lijek, koji je u~inkovit i adekvatan roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim da ispita ni`estupanjsku odluku kako u ~injeni~nom, tako i u sudom. [...]" pravnom pogledu. Pri tomu apelant odlu~uje ho}e li koristiti pravni lijek bez obzira je li rije~ o redovitom ili izvanrednom 28. Ustavni sud primje}uje da se postupak pred redovitim pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odba~en zato {to sudovima u konkretnom slu~aju odnosio na nezakonitost odluke apelant nije ispo{tovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, tu`ene o prestanku radnog odnosa i naknadu izgubljene zarade, te pla}anje pristojbi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) je ~lanak 6. stavak 1. Europske konvencije primjenjiv u datom se ne mo`e smatrati kona~nom. Uporaba takvog pravnog lijeka slu~aju. Prema tomu, Ustavni sud mora ispitati je li postupak pred ne prekida rok od 60 dana propisan ~lankom 16. stavak 1. Pravila redovitim sudovima bio pravi~an, onako kako to zahtijeva ~lanak Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda br. AP 283/03 od 14. 6. stavak 1. Europske konvencije. listopada 2004. godine i AP 106/04 od 18. sije~nja 2005. godine). 29. U svezi navedenog Ustavni sud nagla{ava da u njegovoj 21. Ustavni sud zapa`a da je Rje{enjem Vrhovnog suda broj nadle`nosti nije preispitivanje na~ina na koji su sudovi ustvrdili Rev-217/03 od 21. listopada 2004. godine apelanti~ina revizija ~injenice predmeta, kao i dokaza koje su izveli ili koje nisu izveli, ulo`ena protiv Presude Kantonalnog suda broj Rs`-2/02 od 8. ukoliko takav postupak nije sadr`avao povredu ustavnih prava. svibnja 2002. godine odba~ena kao nedopu{tena, pa je Tako|er, Ustavni sud napominje da nije nadle`an preispitivati predstavljala neu~inkovit pravni lijek. Dakle, kona~na je odluka tuma~enje ili na~in na koji su redoviti sudovi primijenili va`e}e Presuda Kantonalnog suda broj Rs`-2/02 od 8. svibnja 2002. zakone, osim u slu~aju ako to tuma~enje, odnosno primjena, kr{i godine. Obzirom da je ovu presudu apelantica primila 1. lipnja ustavna prava (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 33/00 od 23. 2002. godine, a apelacija je podnesena 20. prosinca 2004. lipnja 2001. godine, objavljenu u "Slu`benom glasniku BiH" godine, proizlazi da je podnesena nakon {to je protekao rok za broj 2/02). Osim toga, redoviti sudovi moraju uzeti u obzir podno{enje apelacije predvi|en ~lankom 16. stavak 1. Pravila argumente strana u postupku, ali svi oni ne moraju biti izneseni u Ustavnog suda. obrazlo`enju presude (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 62/01 od 5. travnja 2002. godine, to~ka 19, objavljenu u "Slu`benom 22. U smislu odredbe ~lanka 16. stavak 4. to~ka 4. Pravila glasniku BiH" broj 24/02). Ova diskrecija, koju u`iva svaki sud u Ustavnog suda, apelacija }e se odbaciti kao nedopu{tena ukoliko kontradiktornom postupku, mora postojati radi efikasnosti apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podno{enje. vo|enja postupka. b) Dopustivost apelacije u odnosu na Rje{enje Vrhovnog 30. Pravi~nost se postupka ocjenjuje na temelju postupka kao suda broj Rev-498/03 od 21. listopada 2004. godine cjeline (vidi presudu Europskog suda za ljudska prava, Barbera, Messeque i Jabardo protiv [panjolske, od 6. prosinca 1988. 23. Sukladno ~lanku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, godine, serija A, broj 146, stavak 68. i Odluku Ustavnog suda Ustavni sud, tako|er, ima apelacijsku nadle`nost u pitanjima broj U 63/01 od 27. lipnja 2003. godine, objavljenu u koja su sadr`ana u ovom ustavu kada ona postanu predmetom "Slu`benom glasniku BiH" broj 38/03). spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. 31. Ustavni sud primje}uje da se apelantica `ali da sudovi 24. Sukladno ~lanku 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, nisu raspravili o svim spornim pitanjima glede odluke o Ustavni sud mo`e razmatrati apelaciju samo ako su protiv prestanku radnog odnosa, o isteku otkaznog roka i proteku presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi vremena na kojem je bila na raspolaganju, te da su u dono{enju u~inkoviti pravni lijekovi mogu}i prema zakonu i ako se podnese drugostupanjske presude Kantonalnog suda sudjelovali suci koji u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio su sudjelovali i u dono{enju drugostupanjske presude odluku o posljednjem u~inkovitom pravnom lijeku kojeg je Kantonalnog suda kojom se odlu~ivalo o nezakonitosti rje{enja koristio. kojim je apelantica stavljena na raspolaganje. 25. U konkretnom je slu~aju predmet pobijanja apelacijom Presuda Vrhovnog suda broj Rev-498/03 od 21. listopada 2004. 32. Glede ovih prizivnih navoda Ustavni sud zapa`a da je godine protiv koje nema drugih u~inkovitih pravnih lijekova Op}inski sud proveo temeljni dokazni postupak u svezi okolnosti mogu}ih prema zakonu. Potom, pobijana je presuda donesena prigodom dono{enja odluke o prestanku radnog odnosa 21. listopada 2004. godine a apelacija je podnesena 20. prosinca apelantice kod tu`ene, te ustvrdio da je apelanti~in tu`beni 2004. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano ~lankom zahtjev neutemeljen. Naime, Op}inski je sud ustvrdio da je Broj 26 – Strana 2728 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Ponedjeljak, 29.5.2006. tu`ena odluku o prestanku radnog odnosa apelantici donijela "U`ivanje je prava i sloboda, predvi|enih u ovom ~lanku ili u sukladno odredbama ~lanka 121. stavak 1. to~ka 4. i ~lanka 135. me|unarodnim sporazumima navedenim u Aneksu I. ovog Zakona o radnim odnosima i pla}ama slu`benika tijela uprave u ustava, osigurano svim osobama u Bosni i Hercegovini bez Federaciji Bosne i Hercegovine ("Slu`bene novine Federacije diskriminacije po bilo kojoj osnovi kao {to su spol, rasa, boja, BiH" broj 13/98) i Pravilnika o radnim odnosima slu`benika i jezik, vjera, politi~ko i drugo mi{ljenje, nacionalno ili socijalno namje{tenika op}inskog tijela uprave Klju~, donesenog u o`ujku podrijetlo, povezanost sa nacionalnom manjinom, imovina, 2001. godine. Kantonalni je sud ocijenio da je prvostupanjski sud ro|enje ili drugi status." potpuno i pravilno ustvrdio ~injeni~no stanje i na njega pravilno primijenio materijalno pravo, te da je o odlu~nim ~injenicama 39. Apelanti~ini se prizivi odnose i na diskriminaciju dao potpune i razvidne razloge. Vrhovni je sud ocijenio da su u`ivanja njezinog prava na rad pod op}im jednakim uvjetima, odluke ni`estupanjskih sudova pravilne i na zakonu utemeljene, kao i prava na jednakost pred zakonom glede njezinog prava na te da je neutemeljen revizijski apelanti~in prigovor da suci rad. Kantonalnog suda nisu mogli sudjelovati u dono{enju 40. Ustavni sud podsje}a da se pitanje diskriminacije drugostupanjske presude zbog toga {to su sudjelovali i u postavlja samo kada su osobe koje se nalaze u istoj ili sli~noj dono{enju drugostupanjske presude kojom se odlu~ivalo o situaciji tretirane na razli~it na~in. U konkretnom slu~aju nezakonitosti rje{enja kojim je apelantica stavljena na apelantica nije dostavila bilo kakav dokaz koji bi mogao pokazati raspolaganje. Vrhovni je sud ovaj stav utemeljio na odredbi da se, ustvari, radi o diskriminaciji na bilo kakvoj osnovi, kako je ~lanka 65. stavak 3. Zakona o parni~nom postupku prema kojem navedeno u ~lanku II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanku 14. se zahtjev za izuze}e suca vi{eg suda mo`e istaknuti u pravnom Europske konvencije, niti to proizlazi iz informacija i lijeku ili odgovoru na pravni lijek, a ako se pred vi{im sudom dokumenata predo~enih Ustavnom sudu. odr`ava rasprava, onda do zavr{etka rasprave. Vrhovni je sud 41. Za apelanti~ine navode da je prestanak njezinog radnog naveo da apelantica do tada nije iznijela takav zahtjev. odnosa motiviran subjektivnim odnosom prema njoj i da nije 33. Glede apelanti~inih prizivnih navoda da su u dono{enju posljedica objektivne nemogu}nosti da ostane u radnom odnosu drugostupanjske presude sudjelovali suci koji su sudjelovali i u Ustavni sud nije imao dokaze koji bi upu}ivali na mogu}u dono{enju drugostupanjske presude Kantonalnog suda kojom se diskriminaciju. odlu~ivalo i o nezakonitosti rje{enja kojim je apelantica stavljena 42. Stoga, Ustavni sud zaklju~uje da su apelanti~ini prizivni na raspolaganje, Ustavni sud ne smatra da je takva situacija navodi koji se odnose na diskriminaciju glede u`ivanja njezinog inkompatibilna sa zahtjevom za pravi~no su|enje iz ~lanka 6. prava na rad pod op}im i jednakim uvjetima propisanim stavak 1. Europske konvencije, jer se radi o drugom postupku, a zakonom, a koje joj je uskratila tu`ena, bez stvarnog utemeljenja apelantica, osim pau{alnih navoda, nije ponudila niti jedan dokaz koji bi u~inio vjerojatnim i mogu}im da je rije~ o postojanju i dokaza. dvojbe u nepristranost suda zbog ovih razloga. 43. Ustavni sud zaklju~uje da nema kr{enja apelanti~inog 34. Prema odredbama ~lanka 121. stavak 1. to~ka 4. Zakona prava iz ~lanka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 14. o radnim odnosima i pla}ama slu`benika tijela uprave u Europske konvencije. Federaciji Bosne i Hercegovine, osim ostalih taksativno Ostali navodi nabrojanih na~ina prestanka radnog odnosa u tijelima uprave, slu`beniku na raspolaganju prestaje radni odnos u tijelu uprave, 44. U okviru svojih zaklju~aka u svezi postojanja kr{enja odnosno slu`bi za upravu, ako ne bude postavljen na drugo radno apelanti~inih prava iz ~l. II/3.(e) i II/4. Ustava Bosne i mjesto, odnosno polo`aj, istekom posljednjeg dana otkaznog Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. i ~lanka 14. Europske roka. konvencije, Ustavni sud smatra da nije neophodno posebice razmatrati ostale navode iz apelacije glede navodnog kr{enja 35. Ustavni sud ne smatra da su sudovi prigodom odlu~ivanja prava iz ~lanka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 1. o apelanti~inom pravu proizvoljno primijenili zakon, niti je Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. povrije|eno neko apelanti~ino ustavno pravo. Ustavni je sud nadle`an preispitati na~in na koji su redoviti sudovi primijenili VIII. Zaklju~ak materijalno i procesno pravo samo ako je primjena 45. Ustavni sud zaklju~uje da nema povrede prava na pozitivno-pravnih propisa bila bjelodano proizvoljna ili pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i diskriminacijska, odnosno kad je relevantni zakon sam po sebi ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije, jer se apelantica `ali na neustavan ili kada je do{lo do povrede temeljnih procesnih prava. pogre{nu primjenu materijalnog i procesnog prava i nepotpuno 36. Ustavni sud konstatira da je apelantica imala pristup ustvr|eno ~injeni~no stanje u postupku koji je okon~an sudovima na dvije instance, te da su sudovi ispitali njezine pobijanom presudom, a Ustavni sud nije ustvrdio da su argumente na temelju va`e}ih propisa. Ustavni sud nagla{ava da apelanti~ini navodi utemeljeni, niti da postoje drugi elementi koji je prihvatljivost dokaza prvenstveno pitanje koje regulira doma}i bi ukazivali da je postupak bio nepravi~an. Sam prestanak radnog zakon i da je op}e pravilo da doma}i sudovi procijene provedene odnosa pod uvjetima predvi|enim zakonom ne predstavlja dokaze. Zadatak Ustavnog suda nije da odlu~uje jesu li izjave diskriminaciju iz ~lanka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i pravilno prihva}ene kao dokazi, ve} da utvrdi je li postupak u ~lanka 14. Europske konvencije ukoliko nisu prezentirani dokazi cjelini pravedan, uklju~uju}i na~in na koji su dokazi dobiveni koji upu}uju na kr{enje tog prava. (vidi presudu Europskog suda za ljudska prava u predmetu 46. Na temelju ~lanka 16. stavak 4. to~ka 4. i ~lanka 61. st. 1. i Doorson protiv Nizozemske, 26. o`ujak 1996. godine, Izvje{}e 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni je sud odlu~io kao u presuda i odluka 1996-II, stavak 67). Tijekom cijelog postupka dispozitivu ove odluke. apelantica nije uspjela dokazati da je odluka kojom joj je prestao radni odnos nezakonita. Prema tomu, ne postoje indicije da je 47. Prema ~lanku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke postupak vo|en na nepravi~an na~in. Tako|er, sukladno svojoj Ustavnog su suda kona~ne i obvezuju}e. praksi u ovakvim slu~ajevima (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 21/02 od 26. o`ujka 2004. godine, objavljenu u "Slu`benom Predsjednik glasniku BiH" broj 18/04, stavak 48), Ustavni sud se ne}e dalje Ustavnog suda upu{tati u pitanje na koji na~in su redoviti sudovi ustvrdili Bosne i Hercegovine ~injenice u predmetu obzirom da ne proizlazi da su oni bjelodano Mato Tadi}, v. r. proizvoljno primijenili zakon, niti da je povrije|eno neko apelanti~ino ustavno pravo. 37. Uzimaju}i u obzir sve okolnosti slu~aja, Ustavni sud Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudija, u zaklju~uje da u konkretnom predmetu nije do{lo do povrede predmetu broj AP 1112/04, rje{avaju}i apelaciju Amre ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Mrakovi} - Malko~, na osnovu ~lana VI/3b) Ustava Bosne i Europske konvencije. Hercegovine, ~lana 59 stav 2 alineja 2, ~lana 16 stav 1 i stav 4 ta~ka 4 i ~lana 61 st. 1 i 3 Pravila Ustavnog suda Bosne i Zabrana diskriminacije Hercegovine ("Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 60/05), u sastavu: 38. ^lanak II/4. Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ponedjeljak, 29.5.2006. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 26 – Strana 2729 Mato Tadi}, predsjednik 8. Apelantkiwa je protiv rje{ewa op{tinskog na~elnika tu`ene br. 05-34-41/01 od 31. jula 2001. godine i 05-34-41/01 od 27. Miodrag Simovi}, potpredsjednik avgusta 2001. godine podnijela tu`bu Op{tinskom sudu, koji je Hatixa Haxiosmanovi}, potpredsjednik Presudom broj Rs-12/01 od 4. decembra 2001. godine utvrdio da su Valerija Gali}, sudija osporena rje{ewa tu`ene nezakonita, ukinuo ih, a tu`enoj Jovo Rosi}, sudija nalo`io da apelantkiwu vrati na posao u roku od osam dana i omogu}i joj da ostvari prava iz radnog odnosa. Istom presudom na sjednici odr`anoj 13. oktobra 2005. godine godine donio je odre|ena je i privremena mjera zabrane prestanka radnog 1 ODLUKU O MERITUMU odnosa apelantkiwi do pravosna`nog okon~awa parni~kog postupka u ovoj pravnoj stvari i utvr|eno da se prekida otkazni Odbija se kao neosnovana apelacija Amre Mrakovi} rok odre|en rje{ewem o stavqawu apelantkiwe na Malko~ podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije raspolagawe. Presudom Kantonalnog suda broj Rs`-2/02 od 8. Bosne i Hercegovine broj Rev-498/03 od 21. oktobra 2004. maja 2002. godine uva`ena je `alba tu`ene, prvostepena presuda godine, Presude Kantonalnog suda u Biha}u broj Rs`-380/03 od je preina~ena i apelantkiwin tu`beni zahtjev je odbijen u 4. septembra 2003. godine i Presude Op{tinskog suda u Kqu~u cijelosti. broj Rs-11/02 od 26. februara 2003. godine. 9. Rje{ewem Vrhovnog suda broj Rev-217/03 od 21. oktobra Odbacuje se kao nedopu{tena apelacija Amre Mrakovi} 2004. godine odba~ena je kao neblagovremena apelantkiwina Malko~ podnesena protiv Rje{ewa Vrhovnog suda Federacije revizija izjavqena protiv Presude Kantonalnog suda broj Bosne i Hercegovine broj Rev-217/03 od 21. oktobra 2004. godine Rs`-2/02 od 8. maja 2002. godine, a revizija izjavqena protiv i Presude Kantonalnog suda u Biha}u broj Rs`-2/02 od 8. maja Rje{ewa Kantonalnog suda broj Rs`-2/02 od 23. januara 2003. 2002. godine zbog toga {to je protekao rok za podno{ewe. godine, kojim je odbijen apelantkiwin predlog da se ponovi Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku BiH", postupak kao neosnovan, odba~ena je kao nedopu{tena. "Slu`benim novinama Federacije BiH", "Slu`benom Parni~ki postupak okon~an Presudom Vrhovnog suda broj glasniku Republike Srpske" i "Slu`benom glasniku Br~ko Rev-498/03 Distrikta Bosne i Hercegovine". 10. Rje{ewem op{tinskog na~elnika tu`ene broj OBRAZLO@EWE 05-34-67/02 od 21. oktobra 2002. godine, koje je povodom I Uvod apelantkiwinog prigovora potvr|eno rje{ewem istog organa od 14. novembra 2002. godine, apelantkiwi je utvr|en prestanak 1. Amra Mrakovi} - Malko~ (u daqwem tekstu: radnog odnosa sa 20. decembrom 2001. godine. apelantkiwa) iz Kqu~a, koju zastupa Nijaz Haxi}, advokat iz 11. Protiv tu`ene apelantkiwa je podnijela tu`bu Sanskog Mosta, podnijela je 20. decembra 2004. godine Op{tinskom sudu radi utvr|ivawa nezakonitosti navedenih apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daqwem rje{ewa. Apelantkiwa je zatra`ila i naknadu {tete za period tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije od prestanka radnog odnosa od 20. decembra 2001. godine do 30. Bosne i Hercegovine (u daqwem tekstu: Vrhovni sud) broj novembra 2002. godine, od 599,20 KM, i od 1. decembra 2002. Rev-498/03 od 21. oktobra 2004. godine, Presude Kantonalnog godine do vra}awa na posao, od 499,34 KM, sa zakonskom suda u Biha}u (u daqwem tekstu: Kantonalni sud) broj kamatom od dana dospije}a i naknadu tro{kova postupka, te Rs`-380/03 od 4. septembra 2003. godine i Presude Op{tinskog predlo`ila da se izda privremena mjera kojom }e sud da suda u Kqu~u (u daqwem tekstu: Op{tinski sud) broj Rs-11/02 od obave`e tu`enu da isplati naknadu plate od 499,34 KM od 20. 26. februara 2003. godine, te Presude Vrhovnog suda broj decembra 2002. godine do okon~awa postupka. Rev-217/03 od 21. oktobra 2004. godine i Presude Kantonalnog suda broj Rs`-2/02 od 8. maja 2002. godine. 12. Presudom Op{tinskog suda broj Rs-11/02 od 26. februara 2003. godine, koja je potvr|ena Presudom II Postupak pred Ustavnim sudom Kantonalnog suda broj Rs`-380/03 od 4. septembra 2003. godine, 2. Na osnovu ~lana 21 st. 1 i 2 tada va`e}eg Poslovnika odbijen je apelantkiwin tu`beni zahtjev i predlog da se izda Ustavnog suda, od Vrhovnog suda i Op{tine Kqu~ (u daqwem privremena mjera. U obrazlo`ewu drugostepene presude je tekstu: tu`ena) zatra`eno je 14. aprila 2005. godine da dostave navedeno da je prvostepeni sud pravilno i potpuno utvrdio odgovore na apelaciju. ~iweni~no stawe i na wega pravilno primijenio materijalno pravo. Zatim, isti~e se da razlozi navedeni u `albi nisu 3. Tu`ena je odgovor na apelaciju dostavila 22. aprila 2005. uticali da se donese druga~ija odluka, a da prvostepeni sud nije godine. u~inio bitnu povredu postupka i da je o svim odlu~nim 4. Vrhovni sud nije dostavio odgovor na apelaciju. ~iwenicama dao potpune i jasne razloge. 5. Na osnovu ~lana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, odgovor 13. Presudom Vrhovnog suda broj Rev-498/03 od 21. oktobra je 15. septembra 2005. godine dostavqen apelantkiwi. 2004. godine je odbijena kao neosnovana revizija apelantkiwe izjavqena protiv navedene drugostepene presude. Vrhovni sud III ^iweni~no stawe je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija 6. ^iwenice predmeta koje proizilaze iz apelantkiwinih izjavqena, kao ni razlozi na koje sud pazi po zvani~noj navoda i dokumenata predo~enih Ustavnom sudu mogu da se du`nosti. sumiraju na sqede}i na~in. IV Apelacija Parni~ki postupak okon~an Rje{ewem Vrhovnog suda broj Rev-217/03 a) Navodi iz apelacije 7. Apelantkiwa je Rje{ewem tu`ene broj 01/4-112-3-116/96 14. Apelantkiwa se `ali da joj je osporenim odlukama od 6. decembra 1996. godine raspore|ena na poslove i radne povrije|eno pravo na pravi~no su|ewe iz ~lana II/3e) Ustava zadatke referenta za urbanisti~ko-gra|evinske poslove. Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije za Rje{ewem op{tinskog na~elnika tu`ene broj 05-34-41/01 od 31. za{titu qudskih prava i osnovnih sloboda (u daqwem tekstu: jula 2001. godine apelantkiwa je, zbog toga {to je smawen broj Evropska konvencija), pravo na imovinu iz ~lana II/3k) Ustava radnika, stavqena na raspolagawe koje je po~elo da te~e od 1. Bosne i Hercegovine i ~lana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku avgusta i trajalo do 1. novembra 2001. godine sa otkaznim rokom konvenciju i pravo na nediskriminaciju iz ~lana II/4 Ustava od 30 dana, koji je po~eo da te~e od 1. novembra 2001. godine. Bosne i Hercegovine i ~lana 14 Evropske konvencije. Apelantkiwinim prigovorom rje{ewe o raspolagawu je izmijeweno tako da je Rje{ewem op{tinskog na~elnika tu`ene 15. Apelantkiwa isti~e da su sudovi propustili da utvrde broj 05-34-41/02 od 27. avgusta 2001. godine apelantkiwa da je odluka tu`ene o prestanku radnog odnosa nezakonita. stavqena na raspolagawe od 20. avgusta 2001. godine do 20. Navodi da je Op{tinski sud u presudi povodom tu`be zbog novembra 2001. godine s obzirom na to da je apelantkiwa od 23. prestanka radnog odnosa svoj stav zasnovao na presudi jula 2001. godine do 17. avgusta 2001. godine bila na bolovawu. Kantonalnog suda, kojom je odlu~eno o nezakonitosti rje{ewa 1 Odluka je objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 25/06. Broj 26 – Strana 2730 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Ponedjeljak, 29.5.2006. kojim je stavqena na raspolagawe. Daqe, navodi da revizioni U Zakonu o parni~kom postupku ("Slu`bene novine sud nije ocijenio navode revizije, a svoju odluku je zasnovao na Federacije" br. 42/98 i 2/99) relevantne odredbe glase: pretpostavkama, ne ocjewuju}i povrede materijalnog prava u "^lan 65 odnosu na navode revizije, nego u odnosu na navode ni`ih sudova. Tako|e, navodi da zbog toga {to joj je onemogu}eno da Izuze}e mogu da tra`e i stranke. radi wena imovina je umawena, te da su odluke sudova Stranka je du`na da podnese zahtjev za izuze}e sudije ~im proizvoqne i diskriminacione. Apelantkiwa isti~e da su u sazna da postoji razlog za izuze}e, a najkasnije do zavr{etka dono{ewu drugostepene presude Kantonalnog suda o prestanku rasprave pred prvostepenim sudom, a ako nije bilo rasprave radnog odnosa u~estvovale sudije koje su u~estvovale i u do dono{ewa odluke. dono{ewu drugostepene presude Kantonalnog suda kom se Zahtjev za izuze}e sudije stranka mo`e da stavi u pravnom odlu~ivalo i o nezakonitosti rje{ewa o wenom stavqawu na lijeku ili odgovoru na pravni lijek, a ako se pred vi{im sudom raspolagawe. odr`ava rasprava - onda do zavr{etka rasprave. b) Odgovor na apelaciju Stranka je du`na da u zahtjevu navede okolnosti na kojim 16. U odgovoru na apelaciju tu`ena navodi da osporenim zasniva svoj zahtjev za izuze}e." odlukama nisu povrije|ena apelantkiwina prava. Naime, iz VI Dopustivost navoda apelacije kojim je obrazlo`en tok postupka, te hronolo{ki red preduzetih apelantkiwinih pravnih radwi, a) Dopustivost apelacije u odnosu na Rje{ewe Vrhovnog nesporno je da je apelantkiwa nakon {to je podnijela tu`bu u suda broj Rev-217/03 od 21. oktobra 2004. godine ovom predmetu ostvarila pravo da se odlu~uje o wenim 19. Pri ispitivawu dopustivosti apelacije u odnosu na gra|anskim pravima pred sudom, odnosno ostvarila je pravo na Rje{ewe Vrhovnog suda broj Rev-217/03 od 21. oktobra 2004. pristup sudu, {to je i jedan od principa iz ~lana 6 Evropske godine Ustavni sud je po{ao od odredbi ~lana 16 stav 1 i stav 4 konvencije. Sama ~iwenica da je apelantkiwa isposlovala da ta~ka 4 Pravila Ustavnog suda. sudovi donesu osporene odluke, nesporno potvr|uje da su apelantkiwino pravo na pravi~no su|ewe i pristup sudu u ^lan VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: konkretnom slu~aju ispo{tovani. "Ustavni sud, tako|e, ima apelacionu nadle`nost u 17. Daqe, tu`ena isti~e da je u upravnom postupku, uz puno pitawima koja su sadr`ana u ovom ustavu kada ona postanu po{tivawe Zakona o radnim odnosima i platama slu`benika predmet spora zbog presude bilo koga suda u Bosni i organa uprave u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Slu`bene Hercegovini." novine Federacije BiH" broj 13/98), te Pravilnika o radnim ^lan 16 stav 1 i stav 4 ta~ka 4 Pravila Ustavnog suda glasi: odnosima slu`benika i zaposlenika op{tinskog organa uprave Kqu~, Kolektivnog ugovora za slu`benike organa uprave i "1) Ustavni sud mo`e da razmatra apelaciju samo ako su sudske vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Slu`bene protiv presude, odnosno odluke koja se wome osporava, novine Federacije BiH" broj 23/00), ranijim odlukama iscrpqeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogu}i prema rije{ila apelantkiwino imovinsko pravo. Smatra da nisu zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je povrije|ena apelantkiwina prava iz ~lana II/3k) Ustava Bosne podnosilac apelacije primio odluku o posqedwem i Hercegovine. djelotvornom pravnom lijeku koga je koristio. 4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od V Relevantni propisi sqede}ih slu~ajeva: 18. U Zakonu o radnim odnosima i platama slu`benika 4. protekao je rok za podno{ewe apelacije;" organa uprave u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Slu`bene novine Federacije BiH" broj 13/98) relevantne odredbe glase: 20. Prema pravilu o iscrpqivawu pravnih lijekova, apelant mora da do|e do kona~ne odluke. Kona~na odluka "^lan 121 predstavqa odgovor na posqedwi pravni lijek, koji je Slu`beniku prestaje radni odnos u organu uprave, odnosno djelotvoran i adekvatan da ispita ni`estepenu odluku kako u slu`bi za upravu, i to: ~iweni~nom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlu~uje o tome da li }e koristiti pravni lijek bez obzira na to 1) Pismenim sporazumom izme|u rukovodioca organa da li je rije~ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka uprave i slu`be za upravu i slu`benika - na dan utvr|en kojom je pravni lijek odba~en zato {to apelant nije sporazumom: ispo{tovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, pla}awe 2) Kod radnog odnosa na odre|eno vrijeme istekom taksi, forma ili ispuwewe drugih zakonskih uslova) ne mo`e posqedweg roka koji je utvr|en za rad na odre|eno vrijeme, da se smatra kona~nom. Kori{tewe takvog pravnog lijeka ne odnosno izvr{ewem posla, ako se o ranijem prestanku radnog prekida rok od 60 dana propisan ~lanom 16 stav 1 Pravila odnosa ne postigne pismeni sporazum izme|u slu`benika i Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda br. AP 283/03 od 14. rukovodioca organa uprave, odnosno slu`be za upravu; oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine). 3) Pismenim otkazom slu`benika - na dan utvr|en u 21. Ustavni sud zapa`a da je Rje{ewem Vrhovnog suda broj otkazu s tim da taj dan ne mo`e da bude predvi|en u roku Rev-217/03 od 21. oktobra 2004. godine apelantkiwina revizija kra}em od sedam dana od dana podno{ewa otkaza; izjavqena protiv Presude Kantonalnog suda broj Rs`-2/02 od 8. maja 2002. godine odba~ena kao nedopu{tena, pa je predstavqala 4) Otpustom - istekom posqedweg dana probnog rada, ako nedjelotvoran pravni lijek. Dakle, kona~na odluka je Presuda slu`benik ne bude primqen u radni odnos, odnosno ako Kantonalnog suda broj Rs`-2/02 od 8. maja 2002. godine. S slu`benik na raspolagawu ne bude postavqen na drugo radno obzirom na to da je ovu presudu apelantkiwa primila 1. juna mjesto, odnosno polo`aj - istekom posqedweg dana otkaznog 2002. godine, a apelacija je podnesena 20. decembra 2004. godine, roka; proizilazi da je podnesena nakon {to je protekao rok za 5) Ako odbije da radi na poslovima na koje je raspore|en u podno{ewe apelacije predvi|en ~lanom 16 stav 1 Pravila skladu sa ovim Zakonom - istekom 30 dana od dana kad pismeno Ustavnog suda. izjavi da odbija taj raspored. 22. U smislu odredbe ~lana 16 stav 4 ta~ka 4 Pravila ^lan 135 Ustavnog suda, apelacija }e se odbaciti kao nedozvoqena O pravima i du`nostima slu`benika organa uprave i ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za slu`bi za upravu iz radnog odnosa, na osnovu ovog i drugog podno{ewe. zakona i drugih propisa, odlu~uje rukovodilac organa uprave, b) Dopustivost apelacije u odnosu na Rje{ewe Vrhovnog suda odnosno slu`be za upravu, osim kad je zakonom ili drugim broj Rev-498/03 od 21. oktobra 2004. godine propisom utvr|eno da odlu~uje drugi organ, o ~emu se donosi rje{ewe. 23. U skladu sa ~lanom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Za dono{ewe i dostavqawe slu`beniku rje{ewa iz stava 1 Ustavni sud, tako|e, ima apelacionu nadle`nost u pitawima ovog ~lana primjewuju se odgovaraju}e odredbe Zakona o koja su sadr`ana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora upravnom postupku." zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini. Ponedjeljak, 29.5.2006. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 26 – Strana 2731 63/01 od 27. juna 2003. godine, objavqenu u "Slu`benom glasniku 24. U skladu sa ~lanom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, BiH" broj 38/03). Ustavni sud mo`e da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se wome osporava, iscrpqeni svi 31. Ustavni sud primje}uje da se apelantkiwa `ali da djelotvorni pravni lijekovi mogu}i prema zakonu i ako se sudovi nisu raspravili o svim spornim pitawima u pogledu podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije odluke o prestanku radnog odnosa, o isteku otkaznog roka i primio odluku o posqedwem djelotvornom pravnom lijeku koga proteku vremena na kojem je bila na raspolagawu, te da su u je koristio. dono{ewu drugostepene presude Kantonalnog suda u~estvovale sudije koje su u~estvovale i u dono{ewu drugostepene presude 25. U konkretnom slu~aju predmet osporavawa apelacijom Kantonalnog suda kojom se odlu~ivalo o nezakonitosti je Presuda Vrhovnog suda broj Rev-498/03 od 21. oktobra 2004. rje{ewa kojim je apelantkiwa stavqena na raspolagawe. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogu}ih prema zakonu. Zatim, osporena presuda je donesena 21. 32. U pogledu ovih `albenih navoda Ustavni sud zapa`a da oktobra 2004. godine a apelacija je podnesena 20. decembra 2004. je Op{tinski sud proveo osnovni dokazni postupak u vezi sa godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano ~lanom 16 stav 1 okolnostima pri dono{ewu odluke o prestanku radnog odnosa Pravila Ustavnog suda. Kona~no, apelacija ispuwava i uslove apelantkiwe kod tu`ene, te utvrdio da je apelantkiwin iz ~lana 16 st. 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, jer nije o~igledno tu`beni zahtjev neosnovan. Naime, Op{tinski sud je utvrdio da je tu`ena odluku o prestanku radnog odnosa apelantkiwi (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni donijela u skladu sa odredbama ~lana 121 stav 1 ta~ka 4 i ~lana razlog zbog koga apelacija nije dopustiva. 135 Zakona o radnim odnosima i platama slu`benika organa 26. Imaju}i u vidu odredbe ~lana VI/3b) Ustava Bosne i uprave u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Slu`bene novine Hercegovine, ~lana 16 st. 1, 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, Federacije BiH" broj 13/98) i Pravilnika o radnim odnosima Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija u ovom dijelu slu`benika i zaposlenika op{tinskog organa uprave Kqu~, ispuwava uslove u pogledu dopustivosti. donesenog u martu 2001. godine. Kantonalni sud je ocijenio da je prvostepeni sud potpuno i pravilno utvrdio ~iweni~no stawe VII Meritum i na wega pravilno primijenio materijalno pravo, te da je o odlu~nim ~iwenicama dao potpune i jasne razloge. Vrhovni sud 27. Apelantkiwa se `ali da joj je osporenim odlukama je ocijenio da su odluke ni`estepenih sudova pravilne i na povrije|eno pravo na pravi~no su|ewe iz ~lana II/3e) Ustava zakonu zasnovane, te da je neosnovan revizioni apelantkiwin Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije, prigovor da sudije Kantonalnog suda nisu mogle da u~estvuju u pravo na imovinu iz ~lana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i dono{ewu drugostepene presude zbog toga {to su u~estvovale i ~lana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na u dono{ewu drugostepene presude kojom se odlu~ivalo o nediskriminaciju iz ~lana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i nezakonitosti rje{ewa kojim je apelantkiwa stavqena na ~lana 14 Evropske konvencije. raspolagawe. Vrhovni sud ovaj stav je zasnovao na odredbi ~lana 65 stav 3 Zakona o parni~kom postupku prema kom se Pravo na pravi~no su|ewe zahtjev za izuze}e sudije vi{eg suda mo`e da istakne u pravnom ^lan II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: lijeku ili odgovoru na pravni lijek, a ako se pred vi{im sudom odr`ava rasprava, onda do zavr{etka rasprave. Vrhovni sud je "Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine u`ivaju naveo da apelantkiwa do tada nije iznijela takav zahtjev. qudska prava i slobode iz stava 2 ovog ~lana, {to ukqu~uje: 33. U pogledu apelantkiwinih `albenih navoda da su u (...) dono{ewu drugostepene presude u~estvovale sudije koje su e) Pravo na pravi~no saslu{awe u gra|anskim i krivi~nim u~estvovale i u dono{ewu drugostepene presude Kantonalnog stvarima i druga prava u vezi sa krivi~nim postupkom." suda kojom se odlu~ivalo i o nezakonitosti rje{ewa kojim je apelantkiwa stavqena na raspolagawe, Ustavni sud ne smatra ^lan 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu da je takva situacija inkompatibilna sa zahtjevom za pravi~no glasi: su|ewe iz ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije, jer se radi o "1. Prilikom utvr|ivawa gra|anskih prava i obaveza ili drugom postupku, a apelantkiwa, osim pau{alnih navoda, nije osnovanosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv wega, ponudila niti jedan dokaz koji bi u~inio vjerovatnim i svako ima pravo na pravi~no su|ewe i javnu raspravu u razumnom mogu}im da je rije~ o postojawu sumwe u nepristrasnost suda roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom zbog ovih razloga. ustanovqenim sudom. [...]" 34. Prema odredbama ~lana 121 stav 1 ta~ka 4 Zakona o 28. Ustavni sud primje}uje da se postupak pred redovnim radnim odnosima i platama slu`benika organa uprave u sudovima u konkretnom slu~aju odnosio na nezakonitost odluke Federaciji Bosne i Hercegovine, osim ostalih taksativno tu`ene o prestanku radnog odnosa i naknadu izgubqene zarade, nabrojanih na~ina prestanka radnog odnosa u organima uprave, te je ~lan 6 stav 1 Evropske konvencije primjenqiv u datom slu`beniku na raspolagawu prestaje radni odnos u organu slu~aju. Prema tome, Ustavni sud mora da ispita da li je uprave, odnosno slu`bi za upravu, ako ne bude postavqen na postupak pred redovnim sudovima bio pravi~an, onako kako to drugo radno mjesto, odnosno polo`aj, istekom posqedweg dana zahtijeva ~lan 6 stav 1 Evropske konvencije. otkaznog roka. 29. U vezi sa navedenim Ustavni sud nagla{ava da u wegovoj 35. Ustavni sud ne smatra da su sudovi prilikom nadle`nosti nije da preispituje na~in na koji su sudovi odlu~ivawa o apelantkiwinom pravu proizvoqno primijenili utvrdili ~iwenice predmeta, kao i dokaze koje su izveli ili zakon, niti je povrije|eno neko apelantkiwino ustavno pravo. koje nisu izveli, ukoliko takav postupak nije sadr`avao Ustavni sud je nadle`an da preispita na~in na koji su redovni povredu ustavnih prava. Tako|e, Ustavni sud napomiwe da nije sudovi primijenili materijalno i procesno pravo samo ako je nadle`an da preispituje tuma~ewe ili na~in na koji su redovni primjena pozitivno-pravnih propisa bila o~igledno sudovi primijenili va`e}e zakone, osim u slu~aju ako to proizvoqna ili diskriminaciona, odnosno kad je relevantni tuma~ewe, odnosno primjena, kr{i ustavna prava (vidi Odluku zakon sam po sebi neustavan ili kada je do{lo do povrede Ustavnog suda broj U 33/00 od 23. juna 2001. godine, objavqenu u osnovnih procesnih prava. "Slu`benom glasniku BiH" broj 2/02). Osim toga, redovni 36. Ustavni sud konstatuje da je apelantkiwa imala pristup sudovi moraju da uzmu u obzir argumente strana u postupku, ali sudovima na dvije instance, te da su sudovi ispitali wene svi oni ne moraju da budu izneseni u obrazlo`ewu presude (vidi argumente na osnovu va`e}ih propisa. Ustavni sud nagla{ava Odluku Ustavnog suda broj U 62/01 od 5. aprila 2002. godine, da je prihvatqivost dokaza prvenstveno pitawe koje reguli{e ta~ka 19, objavqenu u "Slu`benom glasniku BiH" broj 24/02). doma}i zakon i da je op{te pravilo da doma}i sudovi procijene Ova diskrecija, koju u`iva svaki sud u kontradiktornom provedene dokaze. Zadatak Ustavnog suda nije da odlu~uje da li postupku, mora da postoji radi efikasnosti vo|ewa postupka. su izjave pravilno prihva}ene kao dokazi, ve} da utvrdi da li je 30. Pravi~nost postupka se ocjewuje na osnovu postupka kao postupak u cjelini pravedan, ukqu~uju}i na~in na koji su cjeline (vidi presudu Evropskog suda za qudska prava, Barbera, dokazi dobijeni (vidi presudu Evropskog suda za qudska prava u Messeque i Jabardo protiv [panije, od 6. decembra 1988. predmetu Doorson protiv Holandije, 26. mart 1996. godine, godine, serija A, broj 146, stav 68, i Odluku Ustavnog suda broj U Izvje{taj presuda i odluka 1996-II, stav 67). Tokom cijelog Broj 26 – Strana 2732 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Ponedjeljak, 29.5.2006. postupka apelantkiwa nije uspjela da doka`e da je odluka kojom Hercegovine i ~lana 14 Evropske konvencije ukoliko nisu joj je prestao radni odnos nezakonita. Prema tome, ne postoje prezentovani dokazi koji upu}uju na kr{ewe tog prava. indicije da je postupak vo|en na nepravi~an na~in. Tako|e, u 46. Na osnovu ~lana 16 stav 4 ta~ka 4 i ~lana 61 st. 1 i 3 skladu sa svojom praksom u ovakvim slu~ajevima (vidi Odluku Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlu~io kao u Ustavnog suda broj U 21/02 od 26. marta 2004. godine, objavqenu u dispozitivu ove odluke. "Slu`benom glasniku BiH" broj 18/04, stav 48), Ustavni sud se 47. Shodno ~lanu VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke ne}e daqe upu{tati u pitawe na koji na~in su redovni sudovi Ustavnog suda su kona~ne i obavezuju}e. utvrdili ~iwenice u predmetu s obzirom na to da ne proizilazi da su oni o~igledno proizvoqno primijenili zakon, niti da je Predsjednik povrije|eno neko apelantkiwino ustavno pravo. Ustavnog suda Bosne i Hercegovine 37. Uzimaju}i u obzir sve okolnosti slu~aja, Ustavni sud zakqu~uje da u konkretnom predmetu nije do{lo do povrede Mato Tadi}, s. r. ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije. Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudija, u predmetu broj AP 1115/04, rje{avaju}i apelaciju Arsenija Zabrana diskriminacije Arseni}a, na osnovu ~lana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, 38. ^lan II/4 Ustava Bosne i Hercegovine glasi: ~lana 59. stav 2. alineja 2., ~lana 61. st. 1. i 2. i ~lana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik "U`ivawe prava i sloboda, predvi|enih u ovom ~lanu ili u Bosne i Hercegovine" broj 60/05), u sastavu: me|unarodnim sporazumima navedenim u Aneksu I ovog ustava, Mato Tadi}, predsjednik obezbije|eno je svim licima u Bosni i Hercegovini bez diskriminacije po bilo kom osnovu kao {to su pol, rasa, boja, Miodrag Simovi}, potpredsjednik jezik, vjera, politi~ko i drugo mi{qewe, nacionalno ili Hatid`a Had`iosmanovi}, potpredsjednica socijalno porijeklo, povezanost sa nacionalnom mawinom, Valerija Gali}, sutkinja imovina, ro|ewe ili drugi status." Jovo Rosi}, sudija 39. Apelantkiwine `albe se odnose i na diskriminaciju u`ivawa wenog prava na rad pod op{tim jednakim uslovima, na sjednici odr`anoj 17. novembra 2005. godine donio je kao i prava na jednakost pred zakonom u pogledu wenog prava na ODLUKU O MERITUMU1 rad. Usvaja se apelacija Arsenija Arseni}a. 40. Ustavni sud podsje}a da se pitawe diskriminacije postavqa samo kada su lica koja se nalaze u istoj ili sli~noj Utvr|uje se povreda prava na imovinu iz ~lana II/3.k) Ustava situaciji tretirana na razli~it na~in. U konkretnom slu~aju Bosne i Hercegovine i ~lana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku apelantkiwa nije dostavila bilo kakav dokaz koji bi mogao da konvenciju za za{titu ljudskih prava i osnovnih sloboda. poka`e da se, ustvari, radi o diskriminaciji na bilo kakvom Ukidaju se: osnovu, kako je navedeno u ~lanu II/4 Ustava Bosne i - Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske broj Rev-513/02 Hercegovine i ~lanu 14 Evropske konvencije, niti to od 15. juna 2004. godine, proizilazi iz informacija i dokumenata predo~enih Ustavnom sudu. - Presuda Okru`nog suda u Trebinju broj G`-187/02 od 29. aprila 2002. godine, 41. Za apelantkiwine navode da je prestanak wenog radnog - Presuda Osnovnog suda u Fo~i broj P-328/01 od 25. januara odnosa motivisan subjektivnim odnosom prema woj i da nije 2002. godine. posqedica objektivne nemogu}nosti da ostane u radnom odnosu Ustavni sud nije imao dokaze koji bi upu}ivali na mogu}u Predmet se vra}a Osnovnom sudu u Fo~i, koji je du`an da po diskriminaciju. hitnom postupku donese novu odluku u skladu sa ~lanom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanom 1. Protokola broj 1 uz 42. Stoga, Ustavni sud zakqu~uje da su apelantkiwini Evropsku konvenciju za za{titu ljudskih prava i osnovnih `albeni navodi koji se odnose na diskriminaciju u pogledu sloboda. u`ivawa wenog prava na rad pod op{tim i jednakim uslovima propisanim zakonom, a koje joj je uskratila tu`ena, bez stvarne Nala`e se Osnovnom sudu u Fo~i da u roku od tri mjeseca od osnovanosti i dokaza. dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvr{enja ove 43. Ustavni sud zakqu~uje da nema kr{ewa apelantkiwinog odluke, u skladu sa ~lanom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda prava iz ~lana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 14 Bosne i Hercegovine. Evropske konvencije. Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku BiH", "Slu`benim Ostali navodi novinama Federacije BiH", "Slu`benom glasniku Republike Srpske" i u "Slu`benom glasniku Br~ko Distrikta Bosne i 44. U okviru svojih zakqu~aka u vezi sa postojawem kr{ewa Hercegovine". apelantkiwinih prava iz ~l. II/3e) i II/4 Ustava Bosne i OBRAZLO@ENJE Hercegovine i ~lana 6 stav 1 i ~lana 14 Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije neophodno posebno razmatrati I. Uvod ostale navode iz apelacije u pogledu navodnog kr{ewa prava iz 1. Arsenije Arseni} (u daljnjem tekstu: apelant), koga ~lana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1 Protokola zastupa Mile ^ajevi}, advokat iz Fo~e, podnio je 21. decembra broj 1 uz Evropsku konvenciju. 2004. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda VIII Zakqu~ak Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 45. Ustavni sud zakqu~uje da nema povrede prava na Rev-513/02 od 15. juna 2004. godine, Presude Okru`nog suda u pravi~no su|ewe iz ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i Trebinju (u daljnjem tekstu: Okru`ni sud) broj G`-187/02 od 29. ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije, jer se apelantkiwa `ali na aprila 2002. godine i Presude Osnovnog suda u Fo~i (u daljnjem pogre{nu primjenu materijalnog i procesnog prava i tekstu: Osnovni sud) broj P-328/01 od 25. januara 2002. godine. nepotpuno utvr|eno ~iweni~no stawe u postupku koji je II. Postupak pred Ustavnim sudom okon~an osporenom presudom, a Ustavni sud nije utvrdio da su apelantkiwini navodi osnovani, niti da postoje drugi 2. Na osnovu ~lana 21. st. 1. i 2. tada va`e}eg Poslovnika elementi koji bi ukazivali da je postupak bio nepravi~an. Sam Ustavnog suda, od Vrhovnog suda, Okru`nog suda i SOD prestanak radnog odnosa pod uslovima predvi|enim zakonom ne "Jahorina", Filijala Fo~a, sada akcionarsko dru{tvo "Jahorina-osiguranje", Filijala Fo~a (u daljnjem tekstu: tu`eni), predstavqa diskriminaciju iz ~lana II/4 Ustava Bosne i 1 Odluka je objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 25/06. Ponedjeljak, 29.5.2006. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 26 – Strana 2733 zatra`eno je 22. marta 2005. godine da dostave odgovore na meritumu i da sam, u smislu ~lana 215. stav 2. Zakona o apelaciju. Od Osnovnog suda je 5. augusta 2005. godine parni~nom postupku, rije{i prethodno pitanje o tome da li je zatra`eno da dostavi spis broj P-328/01. tu`eni pravni sljedbenik biv{eg Osiguravaju}eg dru{tva "Sarajevo-osiguranje" d.d. Sarajevo. 3. Odgovore na apelaciju Osnovni sud, Okru`ni sud i Vrhovni sud su dostavili 6., 7. i 8. aprila 2005. godine. Tu`eni je 13. Osnovni sud je Presudom broj P-328/01 od 25. januara dostavio odgovor na apelaciju 11. aprila 2005. godine. 2002. godine, koja je potvr|ena Presudom Okru`nog suda broj G`-187/02 od 29. aprila 2002. godine, odbio apelantov tu`beni 4. Osnovni sud je 11. augusta 2005. godine dostavio spis broj zahtjev. U obrazlo`enju presude sud je naveo da su tu`enom P-328/01. nakon njegove registracije, Odlukom Vlade Republike Srpske 5. Na osnovu ~lana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, broj 05-262/92 od 2. oktobra 1992. godine ("Slu`beni glasnik odgovori Vrhovnog suda, Okru`nog suda, Osnovnog suda i Republike Srpske" br. 17/92, 6/93 i 8/93), pripojeni dijelovi vi{e tu`enog su 26. oktobra 2005. godine dostavljeni apelantu. osiguravaju}ih dru{tava koja su u momentu izbijanja rata 1992. godine poslovala na podru~ju Republike Srpske s tim da Institut III. ^injeni~no stanje za ekonomiku i razvoj Republike Srpske izvr{i procjenu 6. ^injenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i vrijednosti kapitala koji se na ovaj na~in unosi u SOD "Jahorina" dokumenata predo~enih Ustavnom sudu mogu se sumirati na d.d. Sokolac, ali da navedena procjena nije nikada izvr{ena. sljede}i na~in. Dalje se navodi da odluka Vlade Republike Srpske, a ni drugi propisi Republike Srpske ni{ta ne govore o odgovornosti 7. Apelant je vlasnik putni~kog vozila, registarske oznake novoosnovanih preduze}a, koja su organizirana od dijelova G@ 476-36, marke "fijat", tip "berlina super 45", godina preduze}a ~ije je sjedi{te bilo na teritoriji Federacije Bosne i proizvodnje 1990, koje je na osnovu kasko-osiguranja bilo Hercegovine ili drugih republika biv{e Jugoslavije, prema osigurano kod DD "Sarajevo-osiguranje", Filijala Gora`de, postoje}im obavezama tih dijelova preduze}a. U vrijeme Poslovnica Fo~a. Upravljaju}i navedenim vozilom apelant je 19. dono{enja navedene odluke Vlade Republike Srpske na snazi je februara 1992. godine pretrpio materijalnu {tetu koju je bio Zakon o preduze}ima ("Slu`beni list SFRJ" br. 77/88 i 61/90) navedeno osiguravaju}e dru{tvo prihvatilo da isplati u iznosu od koji je primjenjivan na osnovu ~lana 12. Ustavnog zakona za 113.863,50 dinara, ali zbog ratnih djelovanja, do isplate nije provo|enje Ustava Srpske Republike Bosne i Hercegovine. do{lo. Prema ~lanu 187. Zakona o preduze}ima, kao statusna promjena 8. Vlada Republike Srpske 2. oktobra 1992. godine donijela preduze}a smatraju se podjela, spajanje ili pripajanje preduze}a, je Odluku o pripajanju Srpskom osiguravaju}em dru{tvu a te promjene se vr{e na osnovu odluke organa upravljanja dijelova osiguravaju}ih dru{tava broj 05-262/92 ("Slu`beni preduze}a s tim da novonastala preduze}a svoje odnose glasnik Republike Srpske" br. 17/92, 6/93 i 8/93). Navedenom me|usobno ure|uju ugovorom. Nesporno je da takvog ugovora odlukom odre|eno je da se svi dijelovi osiguravaju}ih dru{tava, izme|u biv{eg DD "Sarajevo-osiguranje" Sarajevo i tu`enog izme|u ostalih i "Sarajevo-osiguranje", d.d. Sarajevo, koji nema, niti ima bilo kakve odluke organa upravljanja DD posluju na teritoriji Republike Srpske pripajaju Srpskom "Sarajevo-osiguranje" o podjeli dru{tva. Stoga, ~injenica da je osiguravaju}em dru{tvu "Jahorina", d.d. Sokolac. Istom tu`eni kao novoosnovano osiguravaju}e dru{tvo, izme|u odlukom je odre|eno da }e Institut za ekonomiku i razvoj ostalog, organiziran i od dijela imovine biv{eg DD Republike Srpske izvr{iti procjenu vrijednosti kapitala koji se na "Sarajevo-osiguranje" Sarajevo, Poslovnica Fo~a, ~iji je taj na~in unosi u Srpsko osiguravaju}e dru{tvo "Jahorina", d.d. osiguranik bio apelant, ne mo`e biti razlog da se zaklju~i da je to Sokolac. novoosnovano osiguravaju}e dru{tvo odgovorno za prija{nje obaveze Poslovnice Fo~a, a niti da je pravni sljedbenik te 9. Apelant je 14. novembra 1996. godine podnio tu`bu poslovnice, odnosno DD "Sarajevo-osiguranje". To pogotovo {to Osnovnom sudu protiv tu`enog radi naknade {tete. U tu`bi Poslovnica Fo~a nije imala status pravnog lica, ve} je status apelant je, izme|u ostalog, naveo da mu {teta za njegovo vozilo pravnog lica imalo mati~no osiguravaju}e dru{tvo DD nije nikada ispla}ena i to u po~etku zbog ratnih djelovanja, a "Sarajevo-osiguranje", koje je odgovaralo za sve obaveze svoje kasnije zbog toga {to je tu`eni apelantu tvrdio da mu {tetu ne poslovnice u Fo~i. DD "Sarajevo-osiguranje" je nastavilo svoj mo`e isplatiti prije diobnog bilansa izme|u SOD "Jahorina" i pravni subjektivitet i nakon izbijanja ratnih sukoba u Bosni i ZOIL-a "Sarajevo". Hercegovini, odnosno nikada nije ni prestajalo pravno da postoji, 10. Odlukom Vlade Republike Srpske broj 02-1755/97 od te apelantu, prema mi{ljenju suda, ostaje mogu}nost da svoje 15. decembra 1997. godine ("Slu`beni glasnik Republike potra`ivanje ostvari podno{enjem tu`be protiv mati~nog DD Srpske" broj 34/97) prekinuti su svi postupci za naknadu {tete "Sarajevo-osiguranje", Filijala Gora`de, u ~ijem sastavu je bila protiv svih pravnih sljedbenika, izme|u ostalog i ZO poslovnica u Fo~i kod koje je apelant kasko-osigurao svoje "Sarajevo-osiguranje" d.d. Sarajevo, u sporovima koji se vode vozilo. Stoga je sud zaklju~io da tu`eni nije pravni sljedbenik DD pred redovnim sudovima u Republici Srpskoj, a na osnovu "Sarajevo-osiguranje" Sarajevo kod koga je apelant imao zaklju~enih polica osiguranja do 4. aprila 1992. godine. zaklju~enu policu kasko-osiguranja, te, prema tome, ne postoji ni Navedenom odlukom je odre|eno da }e prekid postupka trajati njegova odgovornost za ranije nastale obaveze dijelova ovog do dono{enja diobnog bilansa u vezi sa razgrani~enjem imovine, dru{tva koji su, na osnovu odluke Vlade Republike Srpske, prava i obaveza prednika i pravnih sljedbenika. pripojeni tu`enom, jer tu`eni na osnovu spomenute odluke na 11. Osnovni sud je Rje{enjem broj P-121/96 od 29. maja pripojenoj imovini nije mogao ste}i pravo vlasni{tva bez obzira 1998. godine, koje je potvr|eno Rje{enjem Okru`nog suda broj na ~injenicu {to je ta imovina i sada u njegovom posjedu. G`-148/98 od 24. decembra 1998. godine, utvrdio prekid 14. Protiv drugostepene presude apelant je izjavio reviziju, postupka u predmetnoj pravnoj stvari i odredio da }e se postupak koju je Vrhovni sud Presudom broj 513/02 od 15. juna 2004. nastaviti na prijedlog jedne od parni~nih stranaka, a nakon godine odbio. U obrazlo`enju presude Vrhovni sud je naveo da su dono{enja diobnog bilansa u vezi sa razgrani~enjem imovine, ni`estepeni sudovi pravilno zaklju~ili da tu`eni nije pasivno prava i obaveza tu`enog i njegovog pravnog prethodnika legitimiran u predmetnom sporu. Vrhovni sud je, tako|er, naveo Zajednice osiguranja "Sarajevo-osiguranje" d.d. Sarajevo. da tu`eni jeste mati~na zajednica osiguranja u pogledu obaveza 12. Apelant je 19. februara 2001. godine zatra`io od nastalih od njegovog osnivanja pa dalje, a s obzirom na to da je Osnovnog suda da se nastavi postupak, te je Osnovni sud apelantovo potra`ivanje nastalo prije osnivanja tu`enog, 19. Rje{enjem broj P-121/96 od 16. novembra 2001. godine odredio februara 1992. godine, prema ocjeni suda, nema smetnji da da se prekinuti postupak u predmetnoj pravnoj stvari nastavlja i apelant svoje potra`ivanje ostvari kod ZOIL-a "Sarajevo" DD da se glavna rasprava zakazuje za 17. decembar 2001. godine. U "Sarajevo-osiguranje", koji je nastavio pravni subjektivitet, a obrazlo`enju rje{enja sud je naveo da je neizvjesno kada bi koji je 2. aprila 1992. godine i prihvatio obavezu da naknadi {tetu mogao da bude izra|en diobni bilans, te da odluka Vlade apelantu u procijenjenom iznosu. Republike Srpske o prekidanju postupka u su{tini zadire u IV. Apelacija nezavisnost rada sudova u smislu ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije za za{titu ljudskih prava i osnovnih sloboda, koja a) Navodi iz apelacije svakom licu daje pravo na sudsku odluku o njegovim gra|anskim pravima u razumnom roku. Stoga je sud odlu~io da uva`i 15. Apelant smatra da mu je osporenim presudama apelantov zahtjev i nastavi postupak radi dono{enja odluke u povrije|eno pravo na pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Broj 26 – Strana 2734 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Ponedjeljak, 29.5.2006. Bosne i Hercegovine i ~lana 6. Evropske konvencije, pravo na 19. Tu`eni je istakao da, prema njegovom mi{ljenju, apelant imovinu iz ~lana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1. svoj zahtjev nije uputio prema izdava~u police za njegovo vozilo, Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na djelotvoran a to je ZOIL "Sarajevo", koji i sada postoji i posluje transformiran pravni lijek iz ~lana 13. Evropske konvencije. Apelant smatra da u "Sarajevo-osiguranje" Sarajevo sa istim sjedi{tem u Sarajevu, a je svojom odlukom od 2. oktobra 1992. godine Vlada Republike {to se mo`e zaklju~iti iz navoda u Rje{enju Osnovnog suda Srpske odredila pravnog nasljednika, odnosno pasivno udru`enog rada u Sarajevu broj U/I 2182/90 od 1. oktobra 1990. legitimirano lice koje apelant mo`e tu`iti za naknadu {tete, ali da godine o registraciji "Sarajevo-osiguranja" Sarajevo, uvjerenja je 15. decembra 1997. godine donijela novu odluku kojom je Historijskog arhiva Grada Sarajeva broj 05-827-1/02 od 20. juna naredila da se prekinu svi parni~ni postupci koji su pokrenuti 2002. godine, te akta Osnovnog suda Sokolac broj SU-262/04 od protiv tih pravnih nasljednika. Na osnovu navedenog apelant 7. oktobra 2004. godine, koje je tu`eni dostavio u prilogu svog smatra da je Vlada Republike Srpske u cijelosti kontrolirala odgovora. Tu`eni dalje navodi da su sudovi u ovom doga|aju njegovu imovinu i njegov pristup imovini, tako {to je donosila pravilno postupili donose}i zaklju~ak o odlu~nim ~injenicama, odluke kojim je pozicionirala apelantov polo`aj u odnosu na tu jer apelant nije sudu pru`io dokaze da je SOD "Jahorina" imovinu. Apelant smatra da ne mo`e snositi {tetne posljedice ako osnovano na imovini izdava~a police, odnosno na imovini su Vladine odluke bile nezakonite ili ako nisu mogle biti validan ZOIL-a "Sarajevo", da je imovina u{la u osniva~ki kapital SOD temelj da se na osnovu njih registriraju navedene statusne "Jahorina", a niti postoji zapisnik o visini preuzete imovine. promjene u nadle`nom sudu. Tako|er, smatra da se njemu ne Tako|er, prema Zakonu o preduze}ima i drugim materijalnim mo`e stavljati pretjeran teret za iznala`enje najefikasnijeg puta i propisima, nije ispunjen uvjet za eventualno postojanje odluke pravnog sredstva za za{titu njegovih prava. Apelant navodi da organa upravljanja mati~nog dru{tva o pripajanju, diobi i sl., te nikada ne bi podnio tu`bu za naknadu {tete protiv tu`enog da nema zaklju~enog akta o me|usobnom reguliranju prava i Vlada Republike Srpske nije donijela odluku kojom je odredila obaveza pravnih prednika i sljednika. Tu`eni isti~e da je tada{nji tu`enog kao pravnog nasljednika DD "Sarajevo-osiguranje" i na ZOIL "Sarajevo" bio organiziran prema centralisti~kom sistemu, taj na~in pozicionirala apelantov polo`aj u odnosu na subjekta te da je sjedi{te bilo i ostalo u Sarajevu, kao i fondovi osiguranja, preko kojeg mo`e pristupiti svojoj imovini. U vezi sa stavom odnosno fondovi sigurnosti iz kojih bi trebalo da bude ispla}ena sudova da apelant svojoj imovini mo`e pristupiti isklju~ivo {teta. Dalje navodi da tada{nje filijale nisu imale status pravnog preko ZOIL-a "Sarajevo" DD "Sarajevo-osiguranje", apelant lica u pravnom prometu, nego su nastupale u ime i za ra~un navodi da su sudovi zanemarili ~injenicu da se {tetni doga|aj mati~nog pravnog lica, te se, prema pozitivnim propisima, ne desio prije vi{e od 14 godina, te da bi se on u slu~aju da sada mogu pojaviti kao prednik novoosnovanog dru{tva ili samog podnese tu`bu protiv DD "Sarajevo-osiguranje" izlo`io realnoj dru{tva. Obrada i likvidacija navedene {tete Poslovnice Fo~a, opasnosti da ta osiguravaju}a ku}a iznese prigovor o zastarjelosti odnosno Filijale Gora`de, koja je nastavila kontinuirani rad u potra`ivanja, jer sva potra`ivanja na osnovu naknade {tete mati~nom dru{tvu "ZOIL" Sarajevo, koje se transformiralo u zastarijevaju u roku od tri godine ra~unaju}i od dana nastanka "Sarajevo-osiguranje" Sarajevo, ukazuju da je o{te}eni sve {tete. Apelant, tako|er, smatra da je navedeni proces trajao vrijeme mogao osnovano potra`ivati {tetu od izdava~a poveoma dugo, i to u periodu od 14. novembra 1996. godine do 11. lice-kasko, ali da je to propustio. Tu`eni ukazuje da svojom novembra 2004. godine, te da je Osnovni sud Rje{enjem broj odlukom o pripajanju dijelova osiguravaju}ih dru{tava Vlada P-121/96 od 29. maja 1998. godine prekinuo predmetni postupak Republike Srpske nije mogla odrediti pravnog sljednika ZOIL-a i da je njegov prekid trajao od 29. maja 1998. godine do 16. "Sarajevo", kako apelant pogre{no tuma~i, jer SOD "Jahorina" novembra 2001. godine, iako je on u svojoj `albi na rje{enje o nije osnovana tom odlukom, nego odlukom svojih osniva~a. prekidu postupka isticao da je to suprotno ~lanu 6. Evropske Tu`eni navodi da imovina ZOIL-ovih filijala nije u{la u konvencije. Apelant navodi da nijednim postupkom nije utjecao osniva~ki kapital novoosnovanog dru{tva, pa se nije mogla ni na duljinu postupka, nego, naprotiv, vi{e puta je urgirao da se privatizirati, te da su svi sudovi apelanta upu}ivali da pravo na proces {to prije okon~a. Apelant isti~e da se postavlja pitanje da li {tetu ostvari kod izdava~a kasko-police, koji i sada postoji, te da se odgovornost SOD "Jahorina" Sokolac, Filijala Fo~a, mo`e se apelant neosnovano poziva na eventualno zastarijevanje temeljiti i na "fakti~kim statusnim promjenama" koje se ogledaju prema ZOIL-u "Sarajevo", jer bi prema tome nastupilo u tome da je ta osiguravaju}a ku}a prisvojila svu pokretnu i zastarijevanje tu`be i protiv SOD "Jahorina". Tu`eni navodi da je nepokretnu imovinu koju je prije rata koristilo DD apelant svoj zahtjev usmjerio prema nelegitimnom pravnom licu, "Sarajevo-osiguranje" Sarajevo, te da je preuzela sve predratne te time utjecao na du`inu sudskih postupaka. Stoga, tu`eni radnike koji su radili u njenoj poslovnoj jedinici u Fo~i. Apelant, smatra da nisu povrije|ena apelantova ustavna prava, te da je u tako|er, navodi da nije imao na raspolaganju djelotvorno pravno toku spomenutih postupaka imao pravnih instrumenata da sredstvo kojim bi za{titio svoje pravo na imovinu. Isti~e da zahtjev usmjeri prema izdava~u police, {to je, prema mi{ljenju Republika Srpska nije nikada donijela odgovaraju}e zakone tu`enog, propustio. Tu`eni predla`e da se apelacija odbije kao kojim bi regulirala odgovorna lica za naknadu {tete u onim neosnovana. slu~ajevima u kojim osiguranici nisu uspjeli naplatiti nastalu {tetu prije otpo~injanja ratnih sukoba. Apelant predla`e da V. Relevantni propisi Ustavni sud utvrdi kr{enje navedenih prava, ukine osporene 20. Zakon o preduze}ima ("Slu`beni list SFRJ" br. 77/78, presude i nalo`i Osnovnom sudu da odmah zaka`e i odr`i novo 40/89, 46/90 i 61/90) u relevantnom dijelu glasi: ro~i{te povodom apelantove tu`be i donese novu presudu. "^lan 187.a) b) Odgovor na apelaciju Odluku o statusnoj promjeni preduze}a (podjeli, spajanju ili pripajanju) donosi organ upravljanja. 16. U odgovoru na apelaciju Vrhovni sud navodi da u svemu ostaje pri razlozima datim u obrazlo`enju osporene presude. Preduze}a nastala podjelom, spajanjem s drugim Vrhovni sud smatra da su ni`estepeni sudovi pravilno utvrdili preduze}ima ili pripajanjem drugom preduze}u solidarno ~injeni~no stanje i na njega pravilno primijenili materijalno odgovaraju za obaveze preduze}a koja su prestala da postoje. pravo, te stoga sud smatra da apelantu nije uskra}eno pravo na Me|usobni odnosi preduze}a koji su nastali statusnim pravi~no su|enje, pravo na imovinu i pravo na djelotvoran pravni promjenama ure|uju se ugovorom." lijek. 17. U odgovoru na apelaciju Okru`ni sud navodi da presudom suda nije naru{eno apelantovo ustavno pravo na pravi~no su|enje, pravo na imovinu i pravo na djelotvoran pravni lijek. 18. Osnovni sud u odgovoru na apelaciju navodi da dono{enjem osporenih presuda nije naru{eno apelantovo ustavno pravo na pravi~no su|enje, pravo na imovinu i pravo na djelotvoran pravni lijek, te da se u obrazlo`enjima navedenih presuda jasno vidi kojim propisima su se sudovi rukovodili prilikom njihovog dono{enja. VI. Dopustivost 21. U skladu sa ~lanom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, tako|er, ima apelacionu nadle`nost u pitanjima koja su sadr`ana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. 22. U skladu sa ~lanom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud mo`e razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogu}i prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije Ponedjeljak, 29.5.2006. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 26 – Strana 2735 primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg smatrati ne samo vrijednostima koje stvaraju barijere dr`avi u je koristio. mije{anju sa ovim pravima nego i obavezama dr`ave da djeluje pozitivnom akcijom kako bi se za{titilo djelotovorno u`ivanje 23. U konkretnom slu~aju predmet osporavanja apelacijom ovih prava. Ovu obavezu dr`ava ispunjava usvajanjem potrebnih je Presuda Vrhovnog suda broj Rev-513/02 od 15. juna 2004. zakona i njihovom interpretacijom, izme|u ostalog, u skladu sa godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova relevantnim ljudskim pravima (teorija indirektnog mogu}ih prema zakonu. Dalje, osporenu presudu apelant je Drittwirkunga). primio 11. novembra 2004. godine, a apelacija je podnesena Ustavnom sudu 21. decembra 2004. godine, tj. u roku od 60 dana, 29. U ovom slu~aju apelant je imao uvjetni zahtjev ~ije je kako je propisano ~lanom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. ostvarenje zavisilo od nastupanja osiguranog slu~aja. Nije Kona~no, apelacija ispunjava i uvjete iz ~lana 16. st. 2. i 4. sporno da je apelant imao zaklju~en ugovor o kasko-osiguranju Pravila Ustavnog suda, jer nije o~igledno (prima facie) vozila sa ZOIL-om "Sarajevo" DD "Sarajevo-osiguranje", neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg Filijala Gora`de, Poslovnica Fo~a, i da je ovaj ugovor obuhvatao apelacija nije dopustiva. doga|aj koji se desio 19. februara 1992. godine. Dakle, za Ustavni sud je nesporno da se ovaj slu~aj ti~e gra|anske tu`be za 24. Imaju}i u vidu odredbe ~lana VI/3.b) Ustava Bosne i pla}anje nov~anih potra`ivanja na koja apelant ima pravo nakon Hercegovine, ~lana 16. st. 1., 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, {to se osigurani doga|aj desio. Potra`ivanja koja apelant navodi Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u kao ste~ena mogu se smatrati imovinom (vidi, mutatis mutandis, pogledu dopustivosti. Evropski sud za ljudska prava, Mario de Napoles Pacheco protiv VII. Meritum Belgije, presuda od 5. oktobra 1978. godine, D.R.15, broj 7775/77, str. 143.). 25. Apelant smatra da je osporenim presudama povrije|eno njegovo pravo na imovinu iz ~lana II/3.k) Ustava Bosne i 30. Apelant navodi da su sudovi povrijedili njegovo pravo na Hercegovine i ~lana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, imovinu osporenim presudama kojima je utvr|eno da tu`eni nije pravo na pravi~no su|enje u razumnom roku iz ~lana II/3.e) obavezan da apelantu plati nov~anu {tetu s obzirom na to da nije Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske pravni sljednik DD "Sarajevo-osiguranje", nego su apelanta konvencije i pravo na djelotvoran pravni lijek iz ~lana 13. uputili da svoje potra`ivanje mo`e ostvariti kod ZOIL-a Evropske konvencije. "Sarajevo" DD "Sarajevo-osiguranje". Pravo na imovinu 31. Iz navedenog bi se moglo zaklju~iti da apelant smatra da je `rtva nadziranja kori{tenja imovine suprotno ~lanu 1. stav 2. ^lan II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, budu}i da, prema "Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine u`ivaju ljudska osporenim presudama, nema pravo da tra`i od tu`enog da ispuni prava i slobode iz stava 2. ovog ~lana, {to uklju~uje: obavezu u vezi sa osiguranim doga|ajem (uprkos ~injenici da je apelant zaklju~io ugovor o osiguranju sa Poslovnicom Fo~a), (...) nego to treba da tra`i od ZOIL-a "Sarajevo" DD k) Pravo na imovinu." "Sarajevo-osiguranje". Ustavni sud smatra da se cjelokupna pravna situacija u kojoj se apelant nalazi mo`e podvesti pod ^lan 1. Protokola broj 1 glasi: pojam nadziranja kori{tenja, u smislu ~lana 1. stav 2. Protokola "Svako fizi~ko ili pravno lice ima pravo na neometano broj 1, a ne li{avanja njegove imovine, u smislu ~lana 1. stav 1. u`ivanje svoje imovine. Niko ne mo`e biti li{en svoje imovine druge re~enice Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Naime, osim u javnom interesu i pod uvjetima predvi|enim zakonom i prema osporenim presudama sudova, apelant se treba obratiti DD op}im na~elima me|unarodnog prava. "Sarajevo-osiguranje", dakle, nije imao pristup svojoj imovini Prethodne odredbe, me|utim, ni na koji na~in ne utje~u na preko Poslovnice Fo~a. Utvrdiv{i da se u konkretnom slu~aju pravo dr`ave da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim radi o nadziranju kori{tenja apelantove imovine, Ustavnom sudu da bi nadzirala kori{tenje imovine u skladu sa op}im interesima se postavlja pitanje da li je negiranje odgovornosti Poslovnice Fo~a, usljed fakti~kih statusnih promjena, opravdano u smislu ili da bi osigurala naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni." ~lana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. 26. Prema jurisprudenciji Evropskog suda za ljudska prava, ~lan 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju sadr`i tri 32. Kao {to je navedeno, pravo na imovinu iz ~lana 1. razli~ita pravila. Prvo pravilo je op}eg karaktera i izra`ava Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju je pravo na "mirno princip mirnog u`ivanja posjeda. Drugo pravilo je sadr`ano u u`ivanje" imovine: pravo na posjedovanje, kori{tenje, drugoj re~enici prvog stava i obuhvata li{avanje posjeda i raspolaganje i druge vidove u`ivanja, pa ~ak i pravo da se uni{ti ograni~ava ga odre|enim uvjetima. Tre}e pravilo, koje je vlastita imovina. Prema tome, Ustavni sud isti~e da ovaj ~lan u sadr`ano u drugom stavu, dopu{ta ugovornim stranama da su{tini (in substance) garantira pravo na imovinu. To, dalje, zna~i nadziru kori{tenje imovine, u skladu sa op}im interesom, da ~lan 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju uklju~uje i provo|enjem onih zakona koje smatraju potrebnim za tu svrhu. pravo na pristup imovini, u suprotnom bi pravo na imovinu bilo Me|utim, ova tri pravila nisu nezavisna u smislu da su iluzorno. Ako je ne~iji pristup imovini ograni~en u smislu da on nepovezana; drugo i tre}e pravilo se bave konkretnim nema pravo da podnese imovinski zahtjev poslovnici sa kojom je slu~ajevima mije{anja u pravo na mirno u`ivanje vlasni{tva i ova zaklju~io ugovor o osiguranju, nego se mora, kako ga sudovi dva pravila trebalo bi da se tuma~e u okviru op}eg principa upu}uju, obratiti ZOIL-u "Sarajevo" DD "Sarajevo-osiguranje", izra`enog u prvom pravilu. {to uklju~uje dodatne pote{ko}e (kao {to je o~ekivani pravni postupak u smislu negiranja odgovornosti ZOIL-a "Sarajevo" 27. Rije~ "imovina" uklju~uje {irok opseg imovinskih DD "Sarajevo-osiguranje"), onda je takav slu~aj u vezi sa interesa koji predstavljaju odre|enu ekonomsku vrijednost (vidi problemom nadziranja kori{tenja imovine. Odluku Ustavnog suda broj U 14/00 od 4. aprila 2001. godine, objavljenu u "Slu`benom glasniku BiH" broj 33/01). Me|utim, 33. U kontekstu Evropske konvencije, u principu, opravdana rije~ imovina uklju~uje samo ste~ena prava na odre|enu kontrola mirnog u`ivanja imovine postoji samo tamo gdje se ekonomsku vrijednost. ^lan 1. Protokola broj 1 uz Evropsku apelantova imovina kontrolira na osnovu zakona, koji treba biti konvenciju ne {titi pravo na stjecanje imovine. Dalje, ~lan 1. dostupan i dovoljno jasan s pravnog gledi{ta. Dalje, kontroliranje Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju garantira u su{tini (in kori{tenja mora biti izraz op}eg interesa. substance) pravo na imovinu (vidi presudu Evropskog suda za 34. Osporenim presudama sudovi su utvrdili da Odlukom ljudska prava, Marckx protiv Belgije, serija A, broj 31, stav 63. Vlade Republike Srpske od 2. oktobra 1992. godine nije ure|en (1979.)). sistem odgovornosti novoosnovanog osiguravaju}eg dru{tva, 28. Ustavni sud posebno nagla{ava da ideja o za{titi ljudskih odnosno tu`enog, prema obavezama prija{njih mati~nih prava obuhvata samo pravne odnose izme|u dr`ave i privatnih zajednica osiguranja, niti je to regulirano nekim drugim pravnih i fizi~kih lica. Prema tome, nema za{tite ljudskih prava u normativnim aktom iz oblasti zakonodavstva Republike Srpske. pogledu odnosa izme|u privatnih lica. Me|utim, postoji obaveza Sudovi su, tako|er, utvrdili da Poslovnica Fo~a, kao sastavni dio dr`ave da odredi pravnu poziciju privatnih pravnih i fizi~kih lica, mati~ne zajednice osiguranja ZOIL-a "Sarajevo" DD a u isto vrijeme za{titi djelotvorno u`ivanje prava koja iz toga "Sarajevo-osiguranje", Filijala Gora`de, nije imala status proizlaze. To je tako zbog prirode ljudskih prava koja treba pravnog lica, te je za sve obaveze odgovarala zajednica Broj 26 – Strana 2736 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Ponedjeljak, 29.5.2006. osiguranja-ZOIL "Sarajevo" DD "Sarajevo-osiguranje". Zatim 42. Na osnovu ~lana 61. st. 1. i 2. i ~lana 64. stav 1. Pravila su utvrdili da u konkretnom slu~aju nema odluke organa Ustavnog suda, Ustavni sud je odlu~io kao u dispozitivu ove upravljanja ZOIL-a "Sarajevo" DD "Sarajevo-osiguranje" o bilo odluke. kakvoj statusnoj promjeni u smislu odredbe ~lana 187. a) Zakona 43. Prema ~lanu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke o preduze}ima, niti ugovora o reguliranju me|usobnih obaveza Ustavnog suda su kona~ne i obavezuju}e. zajednice osiguranja i tu`enog kao novoosnovanog preduze}a, te su, stoga, sudovi zaklju~ili da tu`eni nije pravni sljednik ZOIL-a Predsjednik "Sarajevo" DD "Sarajevo-osiguranje". Sudovi su, dalje, apelanta Ustavnog suda uputili da svoje potra`ivanje mo`e ostvariti u ZOIL-u "Sarajevo" Bosne i Hercegovine DD "Sarajevo-osiguranje", koji je nastavio svoj pravni Mato Tadi}, s. r. subjektivitet i koji je 2. aprila 1992. godine prihvatio obavezu da nadoknadi {tetu apelantu u procijenjenom iznosu. 35. Ustavni sud isti~e da je fakti~ko pripajanje ova dva Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudaca, u osiguravaju}a dru{tva utjecalo na apelantovu pravnu poziciju, predmetu broj AP 1115/04, rje{avaju}i apelaciju Arsenija budu}i da poslovnica kod koje je apelant osigurao svoje vozilo Arseni}a, na temelju ~lanka VI/3.(b) Ustava Bosne i ne}e da ispuni obavezu, {to je potvr|eno sudskim presudama. Hercegovine, ~lanka 59. stavak 2. alineja 2, ~lanka 61. st. 1. i 2. i ~lanka 64. stavak 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine 36. Kao {to je Ustavni sud ve} naveo u ovoj odluci, ("Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 60/05), u sastavu: kontroliranje kori{tenja prava na mirno u`ivanje imovine mora, prije svega, biti predvi|eno zakonom ili bilo kojim drugim Mato Tadi}, predsjednik pojedina~nim pravnim aktom donesenim u skladu sa zakonom, Miodrag Simovi}, dopredsjednik {to dr`avi omogu}ava da regulira pravno relevantnu poziciju privatnih pravnih ili fizi~kih lica kojih se ti~e takav pravni akt. U Hatid`a Had`iosmanovi}, dopredsjednica konkretnom slu~aju jasno je da je apelant podnio osnovan Valerija Gali}, sutkinja zahtjev protiv Poslovnice Fo~a. Uprkos navedenim fakti~kim Jovo Rosi}, sudac statusnim promjenama, apelantov pravni odnos prema poslovnici nije se promijenio, budu}i da fakti~ke promjene na sjednici odr`anoj 17. studenoga 2005. godine donio je vezane za Poslovnicu Fo~a nisu popra}ene adekvatnim pravnim ODLUKU O MERITUMU1 postupcima. Prema shvatanju Ustavnog suda, formalno-pravni odnos izme|u apelanta i Poslovnice Fo~a je jo{ uvijek isti. Usvaja se apelacija Arsenija Arseni}a. 37. Uz to, fakti~ke promjene nisu relevantne u smislu Ustvr|uje se povreda prava na imovinu iz ~lanka II/3.(k) Evropske konvencije, budu}i da je prvi uvjet za kontrolu Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 1. Protokola broj 1 uz kori{tenja prava na mirno u`ivanje imovine i da ono mora biti Europsku konvenciju za za{titu ljudskih prava i temeljnih predvi|eno zakonom. Konkretno, o~igledno je da fakti~ko sloboda. spajanje ova dva dru{tva u jedno nije zajedni~ki ugovorni izraz Ukidaju se: njihove volje a, osim toga, ~injenica nije pravno pokrivena u - Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske broj Rev-513/02 skladu sa relevantnim Zakonom o preduze}ima Republike od 15. lipnja 2004. godine, Srpske ("Slu`beni list SFRJ" br. 77/88, 40/89, 46/90 i 61/90), koji se tada primjenjivao. - Presuda Okru`nog suda u Trebinju broj G`-187/02 od 29. travnja 2002. godine, 38. Iz svega navedenog Ustavni sud zaklju~uje da se Poslovnica Fo~a, zbog ~injenice da fakti~ke statusne promjene - Presuda Osnovnog suda u Fo~i broj P-328/01 od 25. sije~nja nisu popra}ene adekvatnim pravnim postupcima u skladu sa 2002. godine. va`e}im zakonom kojim se ure|uje ta materija, ne mo`e Predmet se vra}a Osnovnom sudu u Fo~i, koji je du`an po osloboditi obaveze da plati osiguravaju}i iznos apelantu. Ustavni `urnom postupku donijeti novu odluku sukladno ~lanku II/3.(k) sud zaklju~uje da takav zakon mora biti u skladu sa standardima Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanku 1. Protokola broj 1 uz ~lana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Drugim Europsku konvenciju za za{titu ljudskih prava i temeljnih rije~ima, niko se ne mo`e osloboditi svojih obaveza samo zbog sloboda. toga {to fakti~ke promjene za koje je odgovoran nisu pravno Nala`e se Osnovnom sudu u Fo~i da u roku od tri mjeseca od regulirane, a {to je bilo obavezno, izme|u ostalog, radi sigurnosti dana dostave ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i zainteresiranih tre}ih lica. Takvo stanje, strogo formalnim Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvr{enja ove tuma~enjem i primjenom prava, kako su u konkretnom slu~aju odluke, sukladno ~lanku 74. stavak 5. Pravila Ustavnog suda postupili sudovi u Republici Srpskoj, dovelo bi do izbjegavanja Bosne i Hercegovine. zakonskih obaveza, a {to nije u skladu sa ~lanom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju (vidi Odluku Ustavnog suda broj Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku BiH", "Slu`benim U 35/00 od 27. juna 2003. godine, objavljenu u "Slu`benom novinama Federacije BiH", "Slu`benom glasniku Republike glasniku BiH" broj 31/03). Srpske" i u "Slu`benom glasniku Br~ko Distrikta Bosne i Hercegovine". 39. Prema navedenom, Ustavni sud zaklju~uje da je prekr{eno apelantovo pravo na imovinu iz ~lana II/3.e) Ustava OBRAZLO@ENJE Bosne i Hercegovine i ~lana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku I. Uvod konvenciju. 1. Arsenije Arseni} (u daljnjem tekstu: apelant), kojega Ostali navodi zastupa Mile ^ajevi}, odvjetnik iz Fo~e, je podnio 21. prosinca 40. U okviru zaklju~ka o kr{enju prava iz ~lana II/3.k) Ustava 2004. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u Bosne i Hercegovine i ~lana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda konvenciju, Ustavni sud smatra da nije neophodno posebno Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj razmatrati ostale navode iz apelacije. Rev-513/02 od 15. lipnja 2004. godine, Presude Okru`nog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okru`ni sud) broj G`-187/02 od 29. VIII. Zaklju~ak travnja 2002. godine i Presude Osnovnog suda u Fo~i (u daljnjem 41. Ustavni sud zaklju~uje da postoji povreda prava na tekstu: Osnovni sud) broj P-328/01 od 25. sije~nja 2002. godine. imovinu iz ~lana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1. II. Postupak pred Ustavnim sudom Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, jer se niko ne mo`e 2. Na temelju ~lanka 21. st. 1. i 2. tada va`e}eg Poslovnika osloboditi svojih obaveza samo zbog toga {to fakti~ke promjene Ustavnog suda, od Vrhovnog suda, Okru`nog suda i SOD za koje je odgovoran nisu pravno regulirane, a {to je bilo "Jahorina", Filijala Fo~a, sada dioni~ko dru{tvo obavezno, izme|u ostalog, radi sigurnosti zainteresiranih tre}ih "Jahorina-osiguranje", Filijala Fo~a (u daljnjem tekstu: tu`eni), lica. 1 Odluka je objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 25/06. Ponedjeljak, 29.5.2006. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 26 – Strana 2737 je zatra`eno 22. o`ujka 2005. godine da dostave odgovore na rije{iti prethodno pitanje o tomu je li tu`eni pravni sljednik apelaciju. Od Osnovnog suda je 5. kolovoza 2005. godine biv{eg Osiguravaju}eg dru{tva "Sarajevo-osiguranje" d.d. zatra`eno da dostavi spis broj P-328/01. Sarajevo. 3. Odgovore na apelaciju Osnovni sud, Okru`ni sud i 13. Osnovni sud je Presudom broj P-328/01 od 25. sije~nja Vrhovni sud su dostavili 6, 7. i 8. travnja 2005. godine. Tu`eni je 2002. godine, koja je potvr|ena Presudom Okru`nog suda broj dostavio odgovor na apelaciju 11. travnja 2005. godine. G`-187/02 od 29. travnja 2002. godine, odbio apelantov tu`beni zahtjev. U obrazlo`enju je presude sud naveo da su tu`enom 4. Osnovni sud je 11. kolovoza 2005. godine dostavio spis nakon njegove registracije, Odlukom Vlade Republike Srpske broj P-328/01. broj 05-262/92 od 2. listopada 1992. godine ("Slu`beni glasnik 5. Na temelju ~lanka 26. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, Republike Srpske" br. 17/92, 6/93 i 8/93), pripojeni dijelovi vi{e odgovori Vrhovnog suda, Okru`nog suda, Osnovnog suda i osiguravaju}ih dru{tava koja su u trenutku izbijanja rata 1992. tu`enog su 26. listopada 2005. godine dostavljeni apelantu. godine poslovala na podru~ju Republike Srpske s tim da Institut za ekonomiku i razvoj Republike Srpske izvr{i procjenu III. ^injeni~no stanje vrijednosti kapitala koji se na ovaj na~in unosi u SOD "Jahorina" 6. ^injenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i d.d. Sokolac, ali da navedena procjena nije nikada izvr{ena. dokumenata predo~enih Ustavnom sudu mogu se sumirati na Dalje se navodi da odluka Vlade Republike Srpske, a ni drugi sljede}i na~in. propisi Republike Srpske ni{ta ne govore o odgovornosti novoutemeljenih poduze}a, koja su organizirana od dijelova 7. Apelant je vlasnik osobnog vozila, registarske oznake G@ poduze}a ~ije je sjedi{te bilo na teritoriju Federacije Bosne i 476-36, marke "fijat", tip "berlina super 45", godina proizvodnje Hercegovine ili drugih republika biv{e Jugoslavije, prema 1990, koje je na temelju kasko-osiguranja bilo osigurano kod DD postoje}im obvezama tih dijelova poduze}a. U vrijeme "Sarajevo-osiguranje", Filijala Gora`de, Poslovnica Fo~a. dono{enja navedene odluke Vlade Republike Srpske na snazi je Upravljaju}i navedenim vozilom apelant je 19. velja~e 1992. bio Zakon o poduze}ima ("Slu`beni list SFRJ" br. 77/88 i 61/90) godine pretrpio materijalnu {tetu koju je navedeno osiguravaju}e koji je primjenjivan na temelju ~lanka 12. Ustavnog zakona za dru{tvo prihvatilo isplatiti u iznosu od 113.863,50 dinara, ali provedbu Ustava Srpske Republike Bosne i Hercegovine. Prema zbog ratnih djelovanja, do isplate nije do{lo. ~lanku 187. Zakona o poduze}ima, kao statusna promjena 8. Vlada Republike Srpske je 2. listopada 1992. godine poduze}a smatraju se podjela, spajanje ili pripajanje poduze}a, a donijela Odluku o pripajanju Srpskom osiguravaju}em dru{tvu te promjene se vr{e na temelju odluke tijela upravljanja poduze}a dijelova osiguravaju}ih dru{tava broj 05-262/92 ("Slu`beni s tim da novonastala poduze}a svoje odnose me|usobno ure|uju glasnik Republike Srpske" br. 17/92, 6/93 i 8/93). Navedenom je ugovorom. Nepobitno je da takvog ugovora izme|u biv{eg DD odlukom odre|eno da se svi dijelovi osiguravaju}ih dru{tava, "Sarajevo-osiguranje" Sarajevo i tu`enog nema, niti ima bilo izme|u ostalih i "Sarajevo-osiguranje", d.d. Sarajevo, koji kakve odluke tijela upravljanja DD "Sarajevo-osiguranje" o posluju na teritoriju Republike Srpske pripajaju Srpskom podjeli dru{tva. Stoga, ~injenica da je tu`eni kao novoutemeljeno osiguravaju}em dru{tvu "Jahorina", d.d. Sokolac. Istom je osiguravaju}e dru{tvo, izme|u ostalog, organiziran i od dijela odlukom odre|eno da }e Institut za ekonomiku i razvoj imovine biv{eg DD "Sarajevo-osiguranje" Sarajevo, Poslovnica Republike Srpske izvr{iti procjenu vrijednosti kapitala koji se na Fo~a, ~iji je osiguranik bio apelant, ne mo`e biti razlog da se taj na~in unosi u Srpsko osiguravaju}e dru{tvo "Jahorina", d.d. zaklju~i da je to novoutemeljeno osiguravaju}e dru{tvo Sokolac. odgovorno za prija{nje obveze Poslovnice Fo~a, a niti da je pravni sljednik te poslovnice, odnosno DD 9. Apelant je 14. studenoga 1996. godine podnio tu`bu "Sarajevo-osiguranje". To pogotovu {to Poslovnica Fo~a nije Osnovnom sudu protiv tu`enog radi naknade {tete. U tu`bi je imala status pravne osobe, ve} je status pravne osobe imalo apelant, izme|u ostalog, naveo da mu {teta za njegovo vozilo nije mati~no osiguravaju}e dru{tvo DD "Sarajevo-osiguranje", koje nikada ispla}ena i to u po~etku zbog ratnih djelovanja, a kasnije je odgovaralo za sve obveze svoje poslovnice u Fo~i. DD zbog toga {to je tu`eni apelantu tvrdio da mu {tetu ne mo`e "Sarajevo-osiguranje" je nastavilo svoj pravni subjektivitet i isplatiti prije diobne bilance izme|u SOD "Jahorina" i ZOIL-a nakon izbijanja ratnih sukoba u Bosni i Hercegovini, odnosno "Sarajevo". nikada nije ni prestajalo pravno postojati, te apelantu, prema 10. Odlukom Vlade Republike Srpske broj 02-1755/97 od mi{ljenju suda, ostaje mogu}nost svoje potra`ivanje ostvariti 15. prosinca 1997. godine ("Slu`beni glasnik Republike Srpske" podno{enjem tu`be protiv mati~nog DD "Sarajevo-osiguranje", broj 34/97) su prekinuti svi postupci za naknadu {tete protiv svih Filijala Gora`de, u ~ijem sastavu je bila poslovnica u Fo~i kod pravnih sljednika, izme|u ostalog i ZO "Sarajevo-osiguranje" koje je apelant kasko-osigurao svoje vozilo. Stoga je sud d.d. Sarajevo, u sporovima koji se vode pred redovitim sudovima zaklju~io da tu`eni nije pravni sljednik DD u Republici Srpskoj, a na temelju zaklju~enih polica osiguranja "Sarajevo-osiguranje" Sarajevo kod kojega je apelant imao do 4. travnja 1992. godine. Navedenom je odlukom odre|eno da zaklju~enu policu kasko-osiguranja, te, prema tomu, ne postoji ni }e prekid postupka trajati do dono{enja diobne bilance u svezi njegova odgovornost za ranije nastale obveze dijelova ovog razgrani~enja imovine, prava i obveza prednika i pravnih dru{tva koji su, na temelju odluke Vlade Republike Srpske, sljednika. pripojeni tu`enom, jer tu`eni na temelju spomenute odluke na 11. Osnovni sud je Rje{enjem broj P-121/96 od 29. svibnja pripojenoj imovini nije mogao ste}i pravo vlasni{tva bez obzira 1998. godine, koje je potvr|eno Rje{enjem Okru`nog suda broj na ~injenicu {to je ta imovina i sada u njegovom posjedu. G`-148/98 od 24. prosinca 1998. godine, ustvrdio prekid 14. Protiv drugostupanjske presude je apelant ulo`io postupka u predmetnoj pravnoj stvari i odredio da }e se postupak reviziju, koju je Vrhovni sud Presudom broj 513/02 od 15. lipnja nastaviti na prijedlog jedne od parni~nih stranaka, a nakon 2004. godine odbio. U obrazlo`enju presude Vrhovni sud je dono{enja diobne bilance u svezi razgrani~enja imovine, prava i naveo da su ni`estupanjski sudovi pravilno zaklju~ili da tu`eni obveza tu`enog i njegovog pravnog prethodnika Zajednice nije pasivno legitimiran u predmetnom sporu. Vrhovni sud je, osiguranja "Sarajevo-osiguranje" d.d. Sarajevo. tako|er, naveo da tu`eni jeste mati~na zajednica osiguranja glede 12. Apelant je 19. velja~e 2001. godine zatra`io od obveza nastalih od njegovog osnutka pa dalje, a obzirom da je Osnovnog suda da se nastavi postupak, te je Osnovni sud apelantovo potra`ivanje nastalo prije osnutka tu`enog, 19. Rje{enjem broj P-121/96 od 16. studenoga 2001. godine odredio velja~e 1992. godine, prema ocjeni suda, nema smetnji da apelant da se prekinuti postupak u predmetnoj pravnoj stvari nastavlja i svoje potra`ivanje ostvari kod ZOIL-a "Sarajevo" DD da se glavna rasprava zakazuje za 17. prosinac 2001. godine. U "Sarajevo-osiguranje", koji je nastavio pravni subjektivitet, a obrazlo`enju rje{enja sud je naveo da je neizvjesno kada bi mogla koji je 2. travnja 1992. godine i prihvatio obvezu naknaditi {tetu biti izra|ena diobna bilanca, te da odluka Vlade Republike apelantu u procijenjenom iznosu. Srpske o prekidanju postupka u biti zadire u neovisnost rada IV. Apelacija sudova u smislu ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije za za{titu ljudskih prava i temeljnih sloboda, koja svakoj osobi daje a) Navodi iz apelacije pravo na sudsku odluku o njezinim gra|anskim pravima u razumnom roku. Stoga je sud odlu~io uva`iti apelantov zahtjev i 15. Apelant smatra da mu je pobijanim presudama nastaviti postupak radi dono{enja odluke u meritumu i sam, u povrije|eno pravo na pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e) Ustava smislu ~lanka 215. stavak 2. Zakona o parni~nom postupku, Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. Europske konvencije, pravo na Broj 26 – Strana 2738 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Ponedjeljak, 29.5.2006. imovinu iz ~lanka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 1. 19. Tu`eni je istaknuo da, prema njegovu mi{ljenju, apelant svoj Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju i pravo na u~inkovit zahtjev nije uputio prema izdava~u police za njegovo vozilo, a to je pravni lijek iz ~lanka 13. Europske konvencije. Apelant smatra ZOIL "Sarajevo", koji i sada postoji i posluje transformiran u da je svojom odlukom od 2. listopada 1992. godine Vlada "Sarajevo-osiguranje" Sarajevo sa istim sjedi{tem u Sarajevu, a {to Republike Srpske odredila pravnog nasljednika, odnosno se mo`e zaklju~iti iz navoda u Rje{enju Osnovnog suda udru`enog pasivno legitimiranu osobu koju apelant mo`e tu`iti za naknadu rada u Sarajevu broj U/I 2182/90 od 1. listopada 1990. godine o {tete, ali da je 15. prosinca 1997. godine donijela novu odluku registraciji "Sarajevo-osiguranja" Sarajevo, uvjerenja Historijskog kojom je naredila da se prekinu svi parni~ni postupci koji su arhiva Grada Sarajeva broj 05-827-1/02 od 20. lipnja 2002. godine, pokrenuti protiv tih pravnih nasljednika. Na temelju navedenog te akta Osnovnog suda Sokolac broj SU-262/04 od 7. listopada apelant smatra da je Vlada Republike Srpske u cijelosti 2004. godine, koje je tu`eni dostavio u dodatku svog odgovora. kontrolirala njegovu imovinu i njegov pristup imovini, tako {to je Tu`eni dalje navodi da su sudovi u ovom doga|aju pravilno donosila odluke kojim je pozicionirala apelantov polo`aj u postupili donose}i zaklju~ak o odlu~nim ~injenicama, jer apelant odnosu na tu imovinu. Apelant smatra da ne mo`e snositi {tetne nije sudu pru`io dokaze da je SOD "Jahorina" utemeljeno na posljedice ako su Vladine odluke bile nezakonite ili ako nisu imovini izdava~a police, odnosno na imovini ZOIL-a "Sarajevo", mogle biti validan temelj da se na osnovu njih registriraju da je imovina u{la u osniva~ki kapital SOD "Jahorina", a niti postoji navedene statusne promjene u nadle`nom sudu. Tako|er, smatra zapisnik o visini preuzete imovine. Tako|er, prema Zakonu o da se njemu ne mo`e stavljati pretjeran teret za iznala`enje poduze}ima i drugim materijalnim propisima, nije ispunjen uvjet za najefikasnijeg puta i pravnog sredstva za za{titu njegovih prava. eventualno postojanje odluke tijela upravljanja mati~nog dru{tva o Apelant navodi da nikada ne bi podnio tu`bu za naknadu {tete pripajanju, diobi i sl., te nema zaklju~enog akta o me|usobnom protiv tu`enog da Vlada Republike Srpske nije donijela odluku reguliranju prava i obveza pravnih prednika i sljednika. Tu`eni kojom je odredila tu`enog kao pravnog nasljednika DD isti~e da je tada{nji ZOIL "Sarajevo" bio ustrojen prema "Sarajevo-osiguranje" i na taj na~in pozicionirala apelantov centralisti~kom sustavu, te da je sjedi{te bilo i ostalo u Sarajevu, kao polo`aj u odnosu na subjekta preko kojeg mo`e pristupiti svojoj i fondovi osiguranja, odnosno fondovi sigurnosti iz kojih bi trebala imovini. U svezi stajali{ta sudova da apelant svojoj imovini mo`e biti ispla}ena {teta. Dalje navodi da tada{nje filijale nisu imale status pristupiti isklju~ivo preko ZOIL-a "Sarajevo" DD pravne osobe u pravnom prometu, nego su nastupale u ime i za "Sarajevo-osiguranje", apelant navodi da su sudovi zanemarili ra~un mati~ne pravne osobe, te se, prema pozitivnim propisima, ne ~injenicu da se {tetni doga|aj desio prije vi{e od 14 godina, te da mogu pojaviti kao prednik novoutemeljenog dru{tva ili samog bi se on u slu~aju da sada podnese tu`bu protiv DD dru{tva. Obrada i likvidacija navedene {tete Poslovnice Fo~a, "Sarajevo-osiguranje" izlo`io realnoj opasnosti da ta odnosno Filijale Gora`de, koja je nastavila kontinuirani rad u osiguravaju}a ku}a iznese prigovor o zastari potra`ivanja, jer sva mati~nom dru{tvu "ZOIL" Sarajevo, koje se transformiralo u potra`ivanja na temelju naknade {tete zastarijevaju u roku od tri "Sarajevo-osiguranje" Sarajevo, ukazuju da je o{te}eni sve vrijeme godine ra~unaju}i od dana nastanka {tete. Apelant, tako|er, mogao utemeljeno potra`ivati {tetu od izdava~a police-kasko, ali da smatra da je navedeni proces trajao veoma dugo, i to u razdoblju je to propustio. Tu`eni ukazuje da svojom odlukom o pripajanju od 14. studenoga 1996. godine do 11. studenoga 2004. godine, te dijelova osiguravaju}ih dru{tava Vlada Republike Srpske nije da je Osnovni sud Rje{enjem broj P-121/96 od 29. svibnja 1998. mogla odrediti pravnog sljednika ZOIL-a "Sarajevo", kako apelant godine prekinuo predmetni postupak i da je njegov prekid trajao pogre{no tuma~i, jer SOD "Jahorina" nije utemeljeno tom odlukom, od 29. svibnja 1998. godine do 16. studenoga 2001. godine, iako nego odlukom svojih osniva~a. Tu`eni navodi da imovina je on u svojem prizivu na rje{enje o prekidu postupka isticao da je ZOIL-ovih filijala nije u{la u osniva~ki kapital novoutemeljenog to protivno ~lanku 6. Europske konvencije. Apelant navodi da dru{tva, pa se nije mogla ni privatizirati, te da su svi sudovi upu}ivali nijednim postupkom nije utjecao na duljinu postupka, nego, apelanta da pravo na {tetu ostvari kod izdava~a kasko-police, koji i naprotiv, vi{e puta je urgirao da se proces {to prije okon~a. sada postoji, te da se apelant neutemeljeno poziva na eventualnu Apelant isti~e da se postavlja pitanje mo`e li se odgovornost zastaru prema ZOIL-u "Sarajevo", jer bi prema tomu nastupila SOD "Jahorina" Sokolac, Filijala Fo~a, temeljiti i na "fakti~kim zastara tu`be i protiv SOD "Jahorina". Tu`eni navodi da je apelant statusnim promjenama" koje se ogledaju u tomu da je ta svoj zahtjev usmjerio prema nelegitimnoj pravnoj osobi, te time osiguravaju}a ku}a prisvojila svu pokretnu i nepokretnu imovinu utjecao na duljinu sudskih postupaka. Stoga, tu`eni smatra da nisu koju je prije rata koristilo DD "Sarajevo-osiguranje" Sarajevo, te povrije|ena apelantova ustavna prava, te da je tijekom spomenutih da je preuzela sve predratne djelatnike koji su radili u njezinoj postupaka imao pravnih instrumenata zahtjev usmjeriti prema poslovnoj jedinici u Fo~i. Apelant, tako|er, navodi da nije imao izdava~u police, {to je, prema mi{ljenju tu`enog, propustio. Tu`eni na raspolaganju u~inkovito pravno sredstvo kojim bi za{titio predla`e da se apelacija odbije kao neutemeljena. svoje pravo na imovinu. Isti~e da Republika Srpska nije nikada V. Relevantni propisi donijela odgovaraju}e zakone kojim bi regulirala odgovorne osobe za naknadu {tete u onim slu~ajevima u kojim osiguranici 20. Zakon o poduze}ima ("Slu`beni list SFRJ" br. 77/78, nisu uspjeli naplatiti nastalu {tetu prije otpo~injanja ratnih 40/89, 46/90 i 61/90) u relevantnom dijelu glasi: sukoba. Apelant predla`e da Ustavni sud ustvrdi kr{enje "^lanak 187.a) navedenih prava, ukine pobijane presude i nalo`i Osnovnom sudu da odmah zaka`e i odr`i novo ro~i{te glede apelantove Odluku o statusnoj promjeni poduze}a (podjeli, spajanju ili tu`be i donese novu presudu. pripajanju) donosi tijelo upravljanja. Poduze}a nastala podjelom, spajanjem s drugim b) Odgovor na apelaciju poduze}ima ili pripajanjem drugom poduze}u solidarno odgovaraju za obveze poduze}a koja su prestala postojati. 16. U odgovoru na apelaciju Vrhovni sud navodi kako u Me|usobni odnosi poduze}a koji su nastali statusnim svemu ostaje pri razlozima datim u obrazlo`enju pobijane promjenama se ure|uju ugovorom." presude. Vrhovni sud smatra da su ni`estupanjski sudovi pravilno ustvrdili ~injeni~no stanje i na njega pravilno primijenili VI. Dopustivost materijalno pravo, te stoga sud smatra da apelantu nije uskra}eno 21. Sukladno ~lanku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, pravo na pravi~no su|enje, pravo na imovinu i pravo na u~inkovit Ustavni sud, tako|er, ima apelacijsku nadle`nost u pitanjima pravni lijek. koja su sadr`ana u ovom ustavu kada ona postanu predmetom 17. U odgovoru na apelaciju Okru`ni sud navodi da spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. presudom suda nije naru{eno apelantovo ustavno pravo na 22. Sukladno ~lanku 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, pravi~no su|enje, pravo na imovinu i pravo na u~inkovit pravni Ustavni sud mo`e razmatrati apelaciju samo ako su protiv lijek. presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi u~inkoviti pravni lijekovi mogu}i prema zakonu i ako se podnese 18. Osnovni sud u odgovoru na apelaciju navodi da u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio dono{enjem pobijanih presuda nije naru{eno apelantovo ustavno odluku o posljednjem u~inkovitom pravnom lijeku kojeg je pravo na pravi~no su|enje, pravo na imovinu i pravo na u~inkovit koristio. pravni lijek, te da se u obrazlo`enjima navedenih presuda jasno vidi kojim propisima su se sudovi rukovodili prigodom njihovog 23. U konkretnom slu~aju predmet pobijanja apelacijom je dono{enja. Presuda Vrhovnog suda broj Rev-513/02 od 15. lipnja 2004. Ponedjeljak, 29.5.2006. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 26 – Strana 2739 godine protiv koje nema drugih u~inkovitih pravnih lijekova relevantnim ljudskim pravima (teorija neizravnog mogu}ih prema zakonu. Dalje, pobijanu presudu je apelant Drittwirkunga). primio 11. studenoga 2004. godine, a apelacija je podnesena 29. U ovome slu~aju apelant je imao uvjetni zahtjev ~ije je Ustavnom sudu 21. prosinca 2004. godine, tj. u roku od 60 dana, ostvarenje ovisilo o nastupanju osiguranog slu~aja. Nije upitno kako je propisano ~lankom 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda. da je apelant imao zaklju~en ugovor o kasko-osiguranju vozila sa Kona~no, apelacija ispunjava i uvjete iz ~lanka 16. st. 2. i 4. ZOIL-om "Sarajevo" DD "Sarajevo-osiguranje", Filijala Pravila Ustavnog suda, jer nije bjelodano (prima facie) Gora`de, Poslovnica Fo~a, i da je ovaj ugovor obuhva}ao neutemeljena, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg doga|aj koji se desio 19. velja~e 1992. godine. Dakle, za Ustavni apelacija nije dopustiva. sud je nepobitno da se ovaj slu~aj ti~e gra|anske tu`be za 24. Imaju}i u vidu odredbe ~lanka VI/3.(b) Ustava Bosne i pla}anje nov~anih potra`ivanja na koja apelant ima pravo nakon Hercegovine, ~lanka 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, {to se osigurani doga|aj desio. Potra`ivanja koja apelant navodi Ustavni sud je ustvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete kao ste~ena mogu se smatrati imovinom (vidi, mutatis mutandis, glede dopustivosti. Europski sud za ljudska prava, Mario de Napoles Pacheco protiv Belgije, presuda od 5. listopada 1978. godine, D.R.15, broj VII. Meritum 7775/77, str. 143). 25. Apelant smatra da je pobijanim presudama povrije|eno 30. Apelant navodi da su sudovi povrijedili njegovo pravo na njegovo pravo na imovinu iz ~lanka II/3.(k) Ustava Bosne i imovinu pobijanim presudama kojima je ustvr|eno da tu`eni nije Hercegovine i ~lanka 1. Protokola broj 1 uz Europsku obvezan apelantu platiti nov~anu {tetu obzirom da nije pravni konvenciju, pravo na pravi~no su|enje u razumnom roku iz sljednik DD "Sarajevo-osiguranje", nego su apelanta uputili da ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. svoje potra`ivanje mo`e ostvariti kod ZOIL-a "Sarajevo" DD Europske konvencije i pravo na u~inkovit pravni lijek iz ~lanka "Sarajevo-osiguranje". 13. Europske konvencije. 31. Iz navedenog bi se moglo zaklju~iti kako apelant smatra Pravo na imovinu da je `rtva nadziranja uporabe imovine protivno ~lanku 1. stavak 2. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, budu}i, prema ^lanak II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: pobijanim presudama, nema pravo tra`iti od tu`enog da ispuni "Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine u`ivaju ljudska obvezu u svezi osiguranog doga|aja (usprkos ~injenici da je prava i slobode iz stavka 2. ovog ~lanka, {to uklju~uje: apelant zaklju~io ugovor o osiguranju sa Poslovnicom Fo~a), nego to treba tra`iti od ZOIL-a "Sarajevo" DD (...) "Sarajevo-osiguranje". Ustavni sud smatra da se cjelokupna (k) Pravo na imovinu." pravna situacija u kojoj se apelant nalazi mo`e podvesti pod ^lanak 1. Protokola broj 1 glasi: pojam nadziranja uporabe, u smislu ~lanka 1. stavak 2. Protokola broj 1, a ne li{avanja njegove imovine, u smislu ~lanka 1. stavak "Svaka fizi~ka ili pravna osoba ima pravo na neometano 1. druge re~enice Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. u`ivanje svoje imovine. Nitko ne mo`e biti li{en svoje imovine Naime, prema pobijanim presudama sudova, apelant se treba osim u javnom interesu i pod uvjetima predvi|enim zakonom i obratiti DD "Sarajevo-osiguranje", dakle, nije imao pristup op}im na~elima me|unarodnog prava. svojoj imovini preko Poslovnice Fo~a. Ustvrdiv{i da se u Prethodne odredbe, me|utim, ni na koji na~in ne utje~u na konkretnom slu~aju radi o nadziranju uporabe apelantove pravo dr`ave da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebitim imovine, Ustavnom sudu se postavlja pitanje je li negiranje da bi nadzirala uporabu imovine sukladno op}im interesima ili odgovornosti Poslovnice Fo~a, usljed fakti~kih statusnih da bi osigurala naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni." promjena, opravdano u smislu ~lanka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. 26. Prema jurisprudenciji Europskog suda za ljudska prava, ~lanak 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju sadr`i tri 32. Kao {to je navedeno, pravo na imovinu iz ~lanka 1. razli~ita pravila. Prvo pravilo je op}eg karaktera i izra`ava na~elo Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju je pravo na "mirno mirnog u`ivanja posjeda. Drugo pravilo je sadr`ano u drugoj u`ivanje" imovine: pravo na posjedovanje, uporabu, re~enici prvog stavka i obuhva}a li{avanje posjeda i ograni~ava raspolaganje i druge vidove u`ivanja, pa ~ak i pravo da se uni{ti ga odre|enim uvjetima. Tre}e pravilo, koje je sadr`ano u drugom vlastita imovina. Prema tomu, Ustavni sud isti~e da ovaj ~lanak u stavku, dopu{ta ugovornim stranama nadziranje uporabe biti (in substance) garantira pravo na imovinu. To, dalje, zna~i da imovine, sukladno op}em interesu, provedbom onih zakona koje ~lanak 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju uklju~uje i smatraju potrebitim za tu svrhu. Me|utim, ova tri pravila nisu pravo na pristup imovini, u protivnom bi pravo na imovinu bilo neovisna u smislu da su nepovezana; drugo i tre}e pravilo se bave iluzorno. Ako je ne~iji pristup imovini ograni~en u smislu da on konkretnim slu~ajevima mije{anja u pravo na mirno u`ivanje nema pravo podnijeti imovinski zahtjev poslovnici sa kojom je vlasni{tva i ova dva pravila trebala bi se tuma~iti u okviru op}eg zaklju~io ugovor o osiguranju, nego se mora, kako ga sudovi na~ela izra`enog u prvom pravilu. upu}uju, obratiti ZOIL-u "Sarajevo" DD "Sarajevo-osiguranje", {to uklju~uje dodatne pote{ko}e (kao {to je o~ekivani pravni 27. Rije~ "imovina" uklju~uje {irok opseg imovinskih postupak u smislu negiranja odgovornosti ZOIL-a "Sarajevo" interesa koji predstavljaju odre|enu ekonomsku vrijednost (vidi DD "Sarajevo-osiguranje"), onda je takav slu~aj u svezi Odluku Ustavnog suda broj U 14/00 od 4. travnja 2001. godine, problema nadziranja uporabe imovine. objavljenu u "Slu`benom glasniku BiH" broj 33/01). Me|utim, rije~ imovina uklju~uje samo ste~ena prava na odre|enu 33. U kontekstu Europske konvencije, u na~elu, opravdana ekonomsku vrijednost. ^lanak 1. Protokola broj 1 uz Europsku kontrola mirnog u`ivanja imovine postoji samo tamo gdje se konvenciju ne {titi pravo na stjecanje imovine. Dalje, ~lanak 1. apelantova imovina kontrolira na temelju zakona, koji treba biti Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju garantira u su{tini (in dostupan i dostatno razvidan s pravnog stajali{ta. Dalje, substance) pravo na imovinu (vidi presudu Europskog suda za kontroliranje uporabe mora biti izraz op}eg interesa. ljudska prava, Marckx protiv Belgije, serija A, broj 31, stavak 63 34. Pobijanim presudama sudovi su ustvrdili da Odlukom (1979.)). Vlade Republike Srpske od 2. listopada 1992. godine nije ure|en 28. Ustavni sud posebice nagla{ava da ideja o za{titi ljudskih sustav odgovornosti novoutemeljenog osiguravaju}eg dru{tva, prava obuhva}a samo pravne odnose izme|u dr`ave i privatnih odnosno tu`enog, prema obvezama prija{njih mati~nih zajednica pravnih i fizi~kih osoba. Prema tomu, nema za{tite ljudskih prava osiguranja, niti je to regulirano nekim drugim normativnim glede odnosa izme|u privatnih osoba. Me|utim, postoji obveza aktom iz podru~ja zakonodavstva Republike Srpske. Sudovi su, dr`ave da odredi pravnu poziciju privatnih pravnih i fizi~kih tako|er, ustvrdili da Poslovnica Fo~a, kao sastavni dio mati~ne osoba, a u isto vrijeme za{titi u~inkovito u`ivanje prava koja iz zajednice osiguranja ZOIL-a "Sarajevo" DD toga proizlaze. To je tako zbog prirode ljudskih prava koja treba "Sarajevo-osiguranje", Filijala Gora`de, nije imala status pravne smatrati ne samo vrijednostima koje stvaraju barijere dr`avi u osobe, te je za sve obveze odgovarala zajednica osiguranja-ZOIL mije{anju sa ovim pravima nego i obvezama dr`ave da djeluje "Sarajevo" DD "Sarajevo-osiguranje". Potom su ustvrdili da u pozitivnom akcijom kako bi se za{titilo u~inkovito u`ivanje ovih konkretnom slu~aju nema odluke tijela upravljanja ZOIL-a prava. Ovu obvezu dr`ava ispunjava usvajanjem potrebitih "Sarajevo" DD "Sarajevo-osiguranje" o bilo kakvoj statusnoj zakona i njihovom interpretacijom, izme|u ostalog, sukladno promjeni u smislu odredbe ~lanka 187. a) Zakona o poduze}ima, Broj 26 – Strana 2740 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Ponedjeljak, 29.5.2006. niti ugovora o reguliranju me|usobnih obveza zajednice 43. Prema ~lanku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke osiguranja i tu`enog kao novoutemeljenog poduze}a, te su, Ustavnog suda su kona~ne i obvezuju}e. stoga, sudovi zaklju~ili da tu`eni nije pravni sljednik ZOIL-a Predsjednik "Sarajevo" DD "Sarajevo-osiguranje". Sudovi su, dalje, apelanta Ustavnog suda uputili da svoje potra`ivanje mo`e ostvariti u ZOIL-u "Sarajevo" DD "Sarajevo-osiguranje", koji je nastavio svoj pravni Bosne i Hercegovine subjektivitet i koji je 2. travnja 1992. godine prihvatio obvezu Mato Tadi}, v. r. nadoknaditi {tetu apelantu u procijenjenom iznosu. 35. Ustavni sud isti~e da je fakti~ko pripajanje ova dva osiguravaju}a dru{tva utjecalo na apelantovu pravnu poziciju, budu}i poslovnica kod koje je apelant osigurao svoje vozilo ne}e ispuniti obvezu, {to je potvr|eno sudskim presudama. 36. Kao {to je Ustavni sud ve} naveo u ovoj odluci, kontroliranje uporabe prava na mirno u`ivanje imovine mora, prije svega, biti predvi|eno zakonom ili bilo kojim drugim pojedina~nim pravnim aktom donesenim sukladno zakonu, {to dr`avi omogu}ava regulirati pravno relevantnu poziciju privatnih pravnih ili fizi~kih osoba kojih se ti~e takav pravni akt. U konkretnom slu~aju je razvidno da je apelant podnio utemeljen zahtjev protiv Poslovnice Fo~a. Usprkos navedenim fakti~kim statusnim promjenama, apelantov pravni odnos prema poslovnici se nije promijenio, budu}i fakti~ke promjene vezane za Poslovnicu Fo~a nisu propra}ene adekvatnim pravnim postupcima. Prema shvatanju Ustavnog suda, formalno-pravni odnos izme|u apelanta i Poslovnice Fo~a je jo{ uvijek isti. 37. Uz to, fakti~ke promjene nisu relevantne u smislu Europske konvencije, budu}i je prvi uvjet za kontrolu uporabe prava na mirno u`ivanje imovine i da ona mora biti predvi|ena zakonom. Konkretno, bjelodano je da fakti~ko spajanje ova dva dru{tva u jedno nije zajedni~ki ugovorni izraz njihove volje a, osim toga, ~injenica nije pravno pokrivena sukladno relevantnom Zakonu o poduze}ima Republike Srpske ("Slu`beni list SFRJ" br. 77/88, 40/89, 46/90 i 61/90), koji se tada primjenjivao. 38. Iz svega navedenog Ustavni sud zaklju~uje da se Poslovnica Fo~a, zbog ~injenice da fakti~ke statusne promjene nisu propra}ene adekvatnim pravnim postupcima sukladno va`e}em zakonu kojim se ure|uje ta materija, ne mo`e osloboditi obveze da plati osiguravaju}i iznos apelantu. Ustavni sud zaklju~uje da takav zakon mora biti sukladan standardima ~lanka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Drugim rije~ima, nitko se ne mo`e osloboditi svojih obveza samo zbog toga {to fakti~ke promjene za koje je odgovoran nisu pravno regulirane, a {to je bilo obvezno, izme|u ostalog, radi sigurnosti zainteresiranih tre}ih osoba. Takvo stanje, strogo formalnim tuma~enjem i primjenom prava, kako su u konkretnom slu~aju postupili sudovi u Republici Srpskoj, dovelo bi do izbjegavanja zakonskih obveza, a {to nije sukladno ~lanku 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 35/00 od 27. lipnja 2003. godine, objavljenu u "Slu`benom glasniku BiH" broj 31/03). 39. Prema navedenom, Ustavni sud zaklju~uje da je prekr{eno apelantovo pravo na imovinu iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Ostali navodi 40. U okviru zaklju~ka o kr{enju prava iz ~lanka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, Ustavni sud smatra da nije neophodno posebice razmatrati ostale navode iz apelacije. VIII. Zaklju~ak 41. Ustavni sud zaklju~uje da postoji povreda prava na imovinu iz ~lanka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, jer se nitko ne mo`e osloboditi svojih obveza samo zbog toga {to fakti~ke promjene za koje je odgovoran nisu pravno regulirane, a {to je bilo obvezno, izme|u ostalog, radi sigurnosti zainteresiranih tre}ih osoba. 42. Na temelju ~lanka 61. st. 1. i 2. i ~lanka 64. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlu~io kao u dispozitivu ove odluke. 1 Odluka je objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 25/06. Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudija, u predmetu broj AP 1115/04, rje{avaju}i apelaciju Arsenija Arseni}a, na osnovu ~lana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lana 59 stav 2 alineja 2, ~lana 61 st. 1 i 2 i ~lana 64 stav 1 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 60/05), u sastavu: Mato Tadi}, predsjednik Miodrag Simovi}, potpredsjednik Hatixa Haxiosmanovi}, potpredsjednik Valerija Gali}, sudija Jovo Rosi}, sudija na sjednici odr`anoj 17. novembra 2005. godine donio je ODLUKU O MERITUMU1 Usvaja se apelacija Arsenija Arseni}a. Utvr|uje se povreda prava na imovinu iz ~lana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za za{titu qudskih prava i osnovnih sloboda. Ukidaju se: - Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske broj Rev-513/02 od 15. juna 2004. godine, - Presuda Okru`nog suda u Trebiwu broj G`-187/02 od 29. aprila 2002. godine, - Presuda Osnovnog suda u Fo~i broj P-328/01 od 25. januara 2002. godine. Predmet se vra}a Osnovnom sudu u Fo~i, koji je du`an da po hitnom postupku donese novu odluku u skladu sa ~lanom II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanom 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za za{titu qudskih prava i osnovnih sloboda. Nala`e se Osnovnom sudu u Fo~i da u roku od tri mjeseca od dana dostavqawa ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o mjerama koje je preduzeo s ciqem da izvr{i ovu odluku, u skladu sa ~lanom 74 stav 5 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku BiH", "Slu`benim novinama Federacije BiH", "Slu`benom glasniku Republike Srpske" i "Slu`benom glasniku Br~ko Distrikta Bosne i Hercegovine". OBRAZLO@EWE I. Uvod 1. Arsenije Arseni} (u daqwem tekstu: apelant) koga zastupa Mile ^ajevi}, advokat iz Fo~e, podnio je 21. decembra 2004. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daqwem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daqwem tekstu: Vrhovni sud) broj Rev-513/02 od 15. juna 2004. godine, Presude Okru`nog suda u Trebiwu (u daqwem tekstu: Okru`ni sud) broj G`-187/02 od 29. aprila 2002. godine i Presude Osnovnog suda u Fo~i (u daqwem tekstu: Osnovni sud) broj P-328/01 od 25. januara 2002. godine. II. Postupak pred Ustavnim sudom 2. Na osnovu ~lana 21 st. 1 i 2 tada va`e}eg Poslovnika Ustavnog suda, od Vrhovnog suda, Okru`nog suda i SOD "Jahorina", Filijala Fo~a, sada akcionarsko dru{tvo "Jahorina-osigurawe", Filijala Fo~a (u daqwem tekstu: tu`eni), zatra`eno je 22. marta 2005. godine da dostave odgovore na apelaciju. Od Osnovnog suda je 5. avgusta 2005. godine zatra`eno da dostavi spis broj P-328/01. Ponedjeljak, 29.5.2006. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 26 – Strana 2741 pravni sqedbenik biv{eg Osiguravaju}eg dru{tva 3. Odgovore na apelaciju Osnovni sud, Okru`ni sud i "Sarajevo-osigurawe" d.d. Sarajevo. Vrhovni sud su dostavili 6, 7. i 8. aprila 2005. godine. Tu`eni je dostavio odgovor na apelaciju 11. aprila 2005. godine. 13. Osnovni sud je Presudom broj P-328/01 od 25. januara 2002. godine, koja je potvr|ena Presudom Okru`nog suda broj G`-187/02 4. Osnovni sud je 11. avgusta 2005. godine dostavio spis broj od 29. aprila 2002. godine, odbio apelantov tu`beni zahtjev. U P-328/01. obrazlo`ewu presude sud je naveo da su tu`enom nakon wegove 5. Na osnovu ~lana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, registracije, Odlukom Vlade Republike Srpske broj 05-262/92 od odgovori Vrhovnog suda, Okru`nog suda, Osnovnog suda i 2. oktobra 1992. godine ("Slu`beni glasnik Republike Srpske" tu`enog su 26. oktobra 2005. godine dostavqeni apelantu. br. 17/92, 6/93 i 8/93), pripojeni dijelovi vi{e osiguravaju}ih dru{tava koja su u momentu izbijawa rata 1992. godine poslovala III. ^iweni~no stawe na podru~ju Republike Srpske, s tim da Institut za ekonomiku i 6. ^iwenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih razvoj Republike Srpske izvr{i procjenu vrijednosti kapitala navoda i dokumenata predo~enih Ustavnom sudu mogu da se koji se na ovaj na~in unosi u SOD "Jahorina" d.d. Sokolac, ali da sumiraju na sqede}i na~in. navedena procjena nije nikada izvr{ena. Daqe se navodi da odluka Vlade Republike Srpske, a ni drugi propisi Republike Srpske 7. Apelant je vlasnik putni~kog vozila, registarske oznake ni{ta ne govore o odgovornosti novoosnovanih preduze}a, koja su G@ 476-36, marke "fijat", tip "berlina super 45", godina organizovana od dijelova preduze}a ~ije je sjedi{te bilo na proizvodwe 1990, koje je na osnovu kasko-osigurawa bilo teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine ili drugih osigurano kod DD "Sarajevo-osigurawe", Filijala Gora`de, republika biv{e Jugoslavije, prema postoje}im obavezama tih Poslovnica Fo~a. Upravqaju}i navedenim vozilom apelant je dijelova preduze}a. U vrijeme kada je donesena navedena odluka 19. februara 1992. godine pretrpio materijalnu {tetu koju je Vlade Republike Srpske na snazi je bio Zakon o preduze}ima navedeno osiguravaju}e dru{tvo prihvatilo da isplati u ("Slu`beni list SFRJ" br. 77/88 i 61/90) koji je primjewivan na iznosu od 113.863,50 dinara, ali zbog ratnih dejstava do isplate osnovu ~lana 12 Ustavnog zakona za sprovo|ewe Ustava Srpske nije do{lo. Republike Bosne i Hercegovine. Shodno ~lanu 187 Zakona o 8. Vlada Republike Srpske 2. oktobra 1992. godine donijela preduze}ima, kao statusna promjena preduze}a smatraju se podjela, je Odluku o pripajawu Srpskom osiguravaju}em dru{tvu spajawe ili pripajawe preduze}a, a te promjene se vr{e na osnovu dijelova osiguravaju}ih dru{tava broj 05-262/92 ("Slu`beni odluke organa upravqawa preduze}a s tim da novonastala glasnik Republike Srpske" br. 17/92, 6/93 i 8/93). Navedenom preduze}a svoje odnose me|usobno ure|uju ugovorom. Nesporno je odlukom odre|eno je da se svi dijelovi osiguravaju}ih da takvog ugovora izme|u biv{eg DD "Sarajevo-osigurawe" dru{tava, izme|u ostalih i "Sarajevo-osigurawe" d.d. Sarajevo i tu`enog nema, niti ima bilo kakve odluke organa Sarajevo, koji posluju na teritoriji Republike Srpske upravqawa DD "Sarajevo-osigurawe" o podjeli dru{tva. Stoga, pripajaju Srpskom osiguravaju}em dru{tvu "Jahorina", d.d. ~iwenica da je tu`eni kao novoosnovano osiguravaju}e dru{tvo, Sokolac. Istom odlukom je odre|eno da }e Institut za izme|u ostalog, organizovan i od dijela imovine biv{eg DD ekonomiku i razvoj Republike Srpske izvr{iti procjenu "Sarajevo-osigurawe" Sarajevo, Poslovnica Fo~a, ~iji je vrijednosti kapitala koji se na taj na~in unosi u Srpsko osiguranik bio apelant, ne mo`e da bude razlog da se zakqu~i da je osiguravaju}e dru{tvo "Jahorina", d.d. Sokolac. to novoosnovano osiguravaju}e dru{tvo odgovorno za prija{we obaveze Poslovnice Fo~a, a niti da je pravni sqedbenik te 9. Apelant je 14. novembra 1996. godine podnio tu`bu poslovnice, odnosno DD "Sarajevo-osigurawe". To pogotovo {to Osnovnom sudu protiv tu`enog radi nadoknade {tete. U tu`bi Poslovnica Fo~a nije imala status pravnog lica, ve} je status apelant je, izme|u ostalog, naveo da mu {teta za wegovo vozilo pravnog lica imalo mati~no osiguravaju}e dru{tvo DD nije nikada ispla}ena i to u po~etku zbog ratnih dejstava, a "Sarajevo-osigurawe", koje je odgovaralo za sve obaveze svoje kasnije zbog toga {to je tu`eni apelantu tvrdio da {tetu ne poslovnice u Fo~i. DD "Sarajevo-osigurawe" je nastavilo svoj mo`e da mu isplati prije diobnog bilansa izme|u SOD pravni subjektivitet i nakon izbijawa ratnih sukoba u Bosni i "Jahorina" i ZOIL-a "Sarajevo". Hercegovini, odnosno nikada nije ni prestajalo pravno da 10. Odlukom Vlade Republike Srpske broj 02-1755/97 od 15. postoji, te apelantu, shodno mi{qewu suda, ostaje mogu}nost da decembra 1997. godine ("Slu`beni glasnik Republike Srpske" svoje potra`ivawe ostvari podno{ewem tu`be protiv mati~nog broj 34/97) prekinuti su svi postupci za nadoknadu {tete DD "Sarajevo-osigurawe", Filijala Gora`de, u ~ijem sastavu je protiv svih pravnih sqedbenika, izme|u ostalog i ZO bila poslovnica u Fo~i kod koje je apelant kasko-osigurao svoje "Sarajevo-osigurawe" d.d. Sarajevo, u sporovima koji se vode vozilo. Stoga je sud zakqu~io da tu`eni nije pravni sqedbenik pred redovnim sudovima u Republici Srpskoj, a na osnovu DD "Sarajevo-osigurawe" Sarajevo kod koga je apelant imao zakqu~enih polisa osigurawa do 4. aprila 1992. godine. zakqu~enu polisu kasko-osigurawa, te, shodno tome, ne postoji ni Navedenom odlukom je odre|eno da }e prekid postupka trajati wegova odgovornost za ranije nastale obaveze dijelova ovog dok se ne donese diobni bilans u vezi sa razgrani~ewem dru{tva koji su, na osnovu odluke Vlade Republike Srpske, imovine, prava i obaveza prednika i pravnih sqedbenika. pripojeni tu`enom, jer tu`eni na osnovu spomenute odluke na pripojenoj imovini nije mogao da stekne pravo vlasni{tva bez 11. Osnovni sud je Rje{ewem broj P-121/96 od 29. maja 1998. obzira na ~iwenicu {to je ta imovina i sada u wegovom posjedu. godine, koje je potvr|eno Rje{ewem Okru`nog suda broj G`-148/98 od 24. decembra 1998. godine, utvrdio prekid 14. Protiv drugostepene presude apelant je izjavio postupka u predmetnoj pravnoj stvari i odredio da }e se reviziju, koju je Vrhovni sud Presudom broj 513/02 od 15. juna postupak nastaviti na predlog jedne od parni~kih stranaka, a 2004. godine odbio. U obrazlo`ewu presude Vrhovni sud je nakon {to se donese diobni bilans u vezi sa razgrani~ewem naveo da su ni`estepeni sudovi pravilno zakqu~ili da tu`eni imovine, prava i obaveza tu`enog i wegovog pravnog nije pasivno legitimisan u predmetnom sporu. Vrhovni sud je, prethodnika, Zajednice osigurawa "Sarajevo-osigurawe" d.d. tako|e, naveo da tu`eni jeste mati~na zajednica osigurawa u Sarajevo. pogledu obaveza nastalih od wegovog osnivawa pa daqe, a s obzirom na to da je apelantovo potra`ivawe nastalo prije 12. Apelant je 19. februara 2001. godine zatra`io od osnivawa tu`enog, 19. februara 1992. godine, shodno ocjeni Osnovnog suda da se nastavi postupak, te je Osnovni sud suda, nema smetwi da apelant svoje potra`ivawe ostvari kod Rje{ewem broj P-121/96 od 16. novembra 2001. godine odredio da ZOIL-a "Sarajevo" DD "Sarajevo-osigurawe", koji je nastavio se prekinuti postupak u predmetnoj pravnoj stvari nastavqa i pravni subjektivitet, a koji je 2. aprila 1992. godine i da se glavna rasprava zakazuje za 17. decembar 2001. godine. U prihvatio obavezu da nadoknadi {tetu apelantu u obrazlo`ewu rje{ewa sud je naveo da je neizvjesno kada bi procijewenom iznosu. mogao da bude izra|en diobni bilans, te da odluka Vlade Republike Srpske o prekidawu postupka u su{tini zadire u IV. Apelacija nezavisnost rada sudova u smislu ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije za za{titu qudskih prava i osnovnih sloboda, koja a) Navodi iz apelacije svakom licu daje pravo na sudsku odluku o wegovim gra|anskim 15. Apelant smatra da mu je osporenim presudama pravima u razumnom roku. Stoga je sud odlu~io da uva`i apelantov zahtjev i nastavi postupak radi dono{ewa odluke u povrije|eno pravo na pravi~no su|ewe iz ~lana II/3e) Ustava meritumu i da sam, u smislu ~lana 215 stav 2 Zakona o parni~kom Bosne i Hercegovine i ~lana 6 Evropske konvencije, pravo na postupku, rije{i prethodno pitawe o tome da li je tu`eni imovinu iz ~lana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1 Broj 26 – Strana 2742 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Ponedjeljak, 29.5.2006. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te pravo na 19. Tu`eni je istakao da, prema wegovom mi{qewu, apelant djelotvoran pravni lijek iz ~lana 13 Evropske konvencije. svoj zahtjev nije uputio izdava~u polise za wegovo vozilo, a to je Apelant smatra da je svojom odlukom od 2. oktobra 1992. godine ZOIL "Sarajevo", koji i sada postoji i posluje transformisan u Vlada Republike Srpske odredila pravnog nasqednika, "Sarajevo-osigurawe" Sarajevo sa istim sjedi{tem u Sarajevu, a odnosno pasivno legitimisano lice koje apelant mo`e da tu`i {to mo`e da se zakqu~i iz navoda u Rje{ewu Osnovnog suda za nadoknadu {tete, ali da je 15. decembra 1997. godine donijela udru`enog rada u Sarajevu broj U/I 2182/90 od 1. oktobra 1990. novu odluku kojom je naredila da se prekinu svi parni~ki godine o registraciji "Sarajevo-osigurawa" Sarajevo, uvjerewa postupci koji su pokrenuti protiv tih pravnih nasqednika. Na Istorijskog arhiva Grada Sarajeva broj 05-827-1/02 od 20. juna osnovu navedenog apelant smatra da je Vlada Republike Srpske 2002. godine, te akta Osnovnog suda Sokolac broj SU-262/04 od 7. u cijelosti kontrolisala wegovu imovinu i wegov pristup oktobra 2004. godine, koje je tu`eni dostavio u prilogu svog imovini, tako {to je donosila odluke kojim je pozicionisala odgovora. Tu`eni daqe navodi da su sudovi u ovom doga|aju apelantov polo`aj u odnosu na tu imovinu. Apelant smatra da pravilno postupili donose}i zakqu~ak o odlu~nim ne mo`e da snosi {tetne posqedice ako su Vladine odluke bile ~iwenicama, jer apelant nije sudu pru`io dokaze da je SOD nezakonite ili ako nisu mogle da budu dovoqno validne da se na "Jahorina" osnovano na imovini izdava~a polise, odnosno na osnovu wih registruju navedene statusne promjene u nadle`nom imovini ZOIL-a "Sarajevo", da je imovina u{la u osniva~ki sudu. Tako|e, smatra da wemu ne mo`e da se stavi pretjeran kapital SOD "Jahorina", a niti postoji zapisnik o visini teret da iznalazi najefikasniji put i pravno sredstvo za preuzete imovine. Tako|e, shodno Zakonu o preduze}ima i za{titu svojih prava. Apelant navodi da nikada ne bi podnio drugim materijalnim propisima, nije ispuwen uslov za tu`bu za nadoknadu {tete protiv tu`enog da Vlada Republike eventualno postojawe odluke organa upravqawa mati~nog Srpske nije donijela odluku kojom je odredila tu`enog kao dru{tva o pripajawu, diobi i sl., te nema zakqu~enog akta o pravnog nasqednika DD "Sarajevo-osigurawe" i na taj na~in me|usobnom regulisawu prava i obaveza pravnih prednika i pozicionisala apelantov polo`aj u odnosu na subjekat preko sqednika. Tu`eni isti~e da je tada{wi ZOIL "Sarajevo" bio kog mo`e da pristupi svojoj imovini. U vezi sa stanovi{tem organizovan prema centralisti~kom sistemu, te da je sjedi{te sudova da apelant svojoj imovini mo`e da pristupi iskqu~ivo bilo i ostalo u Sarajevu, kao i fondovi osigurawa, odnosno preko ZOIL-a "Sarajevo" DD "Sarajevo-osigurawe", apelant fondovi sigurnosti iz kojih bi trebalo da bude ispla}ena navodi da su sudovi zanemarili ~iwenicu da se {tetni doga|aj {teta. Daqe navodi da tada{we filijale nisu imale status desio prije vi{e od 14 godina, te da bi se on u slu~aju da sada pravnog lica u pravnom prometu, nego su nastupale u ime i za podnese tu`bu protiv DD "Sarajevo-osigurawe" izlo`io ra~un mati~nog pravnog lica, te, shodno pozitivnim propisima, realnoj opasnosti da ta osiguravaju}a ku}a iznese prigovor o ne mogu da se pojave kao prednik novoosnovanog dru{tva ili zastarjelosti potra`ivawa, jer sva potra`ivawa na osnovu samog dru{tva. Obrada i likvidacija navedene {tete nadoknade {tete zastarijevaju u roku od tri godine ra~unaju}i Poslovnice Fo~a, odnosno Filijale Gora`de, koja je nastavila od dana nastanka {tete. Apelant, tako|e, smatra da je navedeni kontinuirani rad u mati~nom dru{tvu "ZOIL" Sarajevo, koje se proces trajao veoma dugo, i to u periodu od 14. novembra 1996. transformisalo u "Sarajevo-osigurawe" Sarajevo, ukazuju da je godine do 11. novembra 2004. godine, te da je Osnovni sud o{te}eni sve vrijeme mogao osnovano da potra`uje {tetu od Rje{ewem broj P-121/96 od 29. maja 1998. godine prekinuo izdava~a kasko-polise, ali da je to propustio. Tu`eni ukazuje da predmetni postupak i da je wegov prekid trajao od 29. maja 1998. svojom odlukom o pripajawu dijelova osiguravaju}ih dru{tava godine do 16. novembra 2001. godine, iako je on u svojoj `albi na Vlada Republike Srpske nije mogla da odredi pravnog sqednika rje{ewe o prekidu postupka isticao da je to suprotno ~lanu 6 ZOIL-a "Sarajevo", kako apelant pogre{no tuma~i, jer SOD Evropske konvencije. Apelant navodi da nijednim postupkom "Jahorina" nije osnovana tom odlukom, nego odlukom svojih nije uticao na du`inu postupka, nego, naprotiv, vi{e puta je osniva~a. Tu`eni navodi da imovina ZOIL-ovih filijala nije urgirao da se proces {to prije zavr{i. Apelant isti~e da se u{la u osniva~ki kapital novoosnovanog dru{tva, pa nije mogla postavqa pitawe da li odgovornost SOD "Jahorina" Sokolac, ni da se privatizuje, te da su svi sudovi apelanta upu}ivali da Filijala Fo~a, mo`e da se zasniva i na "fakti~kim statusnim pravo na {tetu ostvari kod izdava~a kasko-polise, koji i sada promjenama" koje se ogledaju u tome da je ta osiguravaju}a ku}a postoji, te da se apelant neosnovano poziva na eventualno prisvojila svu pokretnu i nepokretnu imovinu koju je prije zastarijevawe prema ZOIL-u "Sarajevo", jer bi prema tome rata koristilo DD "Sarajevo-osigurawe" Sarajevo, te da je nastupilo zastarijevawe tu`be i protiv SOD "Jahorina". preuzela sve predratne radnike koji su radili u wenoj Tu`eni navodi da je apelant svoj zahtjev usmjerio prema poslovnoj jedinici u Fo~i. Apelant, tako|e, navodi da nije nelegitimnom pravnom licu, te time uticao na du`inu sudskih imao na raspolagawu djelotvorno pravno sredstvo kojim bi postupaka. Stoga, tu`eni smatra da nisu povrije|ena apelantova za{titio svoje pravo na imovinu. Isti~e da Republika Srpska ustavna prava, te da je u toku spomenutih postupaka imao pravnih nije nikada donijela odgovaraju}e zakone kojim bi regulisala instrumenata da zahtjev usmjeri izdava~u polise, {to je, prema odgovorna lica za nadoknadu {tete u onim slu~ajevima u kojim mi{qewu tu`enog, propustio. Tu`eni predla`e da se apelacija osiguranici nisu uspjeli da naplate nastalu {tetu prije odbije kao neosnovana. po~etka ratnih sukoba. Apelant predla`e da Ustavni sud utvrdi kr{ewe navedenih prava, ukine osporene presude i V. Relevantni propisi nalo`i Osnovnom sudu da odmah zaka`e i odr`i novo ro~i{te 20. Zakon o preduze}ima ("Slu`beni list SFRJ" br. 77/78, povodom apelantove tu`be i donese novu presudu. 40/89, 46/90 i 61/90) u relevantnom dijelu glasi: b) Odgovor na apelaciju "^lan 187a) Odluku o statusnoj promjeni preduze}a (podjeli, spajawu 16. U odgovoru na apelaciju Vrhovni sud navodi da u svemu ili pripajawu) donosi organ upravqawa. ostaje pri razlozima datim u obrazlo`ewu osporene presude. Vrhovni sud smatra da su ni`estepeni sudovi pravilno Preduze}a nastala podjelom, spajawem s drugim utvrdili ~iweni~no stawe i na wega pravilno primijenili preduze}ima ili pripajawem drugom preduze}u solidarno materijalno pravo, te stoga sud smatra da apelantu nije odgovaraju za obaveze preduze}a koja su prestala da postoje. uskra}eno pravo na pravi~no su|ewe, pravo na imovinu i pravo Me|usobni odnosi preduze}a koji su nastali statusnim na djelotvoran pravni lijek. promjenama ure|uju se ugovorom." 17. U odgovoru na apelaciju Okru`ni sud navodi da VI. Dopustivost presudom suda nije naru{eno apelantovo ustavno pravo na pravi~no su|ewe, pravo na imovinu i pravo na djelotvoran 21. U skladu sa ~lanom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, pravni lijek. Ustavni sud, tako|e, ima apelacionu nadle`nost u pitawima koja su sadr`ana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora 18. Osnovni sud u odgovoru na apelaciju navodi da zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini. dono{ewem osporenih presuda nije naru{eno apelantovo ustavno pravo na pravi~no su|ewe, pravo na imovinu i pravo na 22. U skladu sa ~lanom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni djelotvoran pravni lijek, te da se u obrazlo`ewima navedenih sud mo`e da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno presuda jasno vidi kojim propisima su se sudovi rukovodili odluke koja se wome osporava, iscrpqeni svi djelotvorni pravni prilikom wihovog dono{ewa. lijekovi mogu}i prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od Ponedjeljak, 29.5.2006. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 26 – Strana 2743 dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posqedwem lica. Me|utim, postoji obaveza dr`ave da odredi pravnu djelotvornom pravnom lijeku kog je koristio. poziciju privatnih pravnih i fizi~kih lica, a u isto vrijeme za{titi djelotvorno u`ivawe prava koja iz toga proizilaze. 23. U konkretnom slu~aju predmet osporavawa apelacijom To je tako zbog prirode qudskih prava koja treba smatrati ne je Presuda Vrhovnog suda broj Rev-513/02 od 15. juna 2004. godine samo vrijednostima koje stvaraju barijere dr`avi u mije{awu protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova sa ovim pravima nego i obavezama dr`ave da djeluje pozitivnom mogu}ih prema zakonu. Daqe, osporenu presudu apelant je akcijom kako bi se za{titilo djelotovorno u`ivawe ovih primio 11. novembra 2004. godine, a apelacija je podnesena prava. Ovu obavezu dr`ava ispuwava usvajawem potrebnih Ustavnom sudu 21. decembra 2004. godine, tj. u roku od 60 dana, zakona i wihovom interpretacijom, izme|u ostalog, u skladu sa kako je propisano ~lanom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda. relevantnim qudskim pravima (teorija indirektnog Kona~no, apelacija ispuwava i uslove iz ~lana 16 st. 2 i 4 Drittwirkunga). Pravila Ustavnog suda, jer nije o~igledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kog 29. U ovom slu~aju apelant je imao uslovni zahtjev ~ije je apelacija nije dopustiva. ostvarewe zavisilo od nastupawa osiguranog slu~aja. Nije sporno da je apelant imao zakqu~en ugovor o kasko-osigurawu 24. Imaju}i u vidu odredbe ~lana VI/3b) Ustava Bosne i vozila sa ZOIL-om "Sarajevo" DD "Sarajevo-osigurawe", Hercegovine, ~lana 16 st. 1, 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, Filijala Gora`de, Poslovnica Fo~a, i da je ovaj ugovor Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispuwava uslove obuhvatao doga|aj koji se desio 19. februara 1992. godine. Dakle, u pogledu dopustivosti. za Ustavni sud je nesporno da se ovaj slu~aj ti~e gra|anske tu`be za pla}awe nov~anih potra`ivawa na koja apelant ima pravo VII. Meritum nakon {to se osigurani doga|aj desio. Potra`ivawa koja 25. Apelant smatra da je osporenim presudama povrije|eno apelant navodi kao ste~ena mogu da se smatraju imovinom (vidi, wegovo pravo na imovinu iz ~lana II/3k) Ustava Bosne i mutatis mutandis, Evropski sud za qudska prava, Mario de Hercegovine i ~lana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku Napoles Pacheco protiv Belgije, presuda od 5. oktobra 1978. konvenciju, pravo na pravi~no su|ewe u razumnom roku iz ~lana godine, D.R.15, broj 7775/77, str. 143). II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske 30. Apelant navodi da su sudovi povrijedili wegovo pravo konvencije i pravo na djelotvoran pravni lijek iz ~lana 13 na imovinu osporenim presudama kojim je utvr|eno da tu`eni Evropske konvencije. nije obavezan da apelantu plati nov~anu {tetu s obzirom na to Pravo na imovinu da nije pravni sqednik DD "Sarajevo-osigurawe", nego su apelanta uputili da svoje potra`ivawe mo`e da ostvari kod ^lan II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: ZOIL-a "Sarajevo" DD "Sarajevo-osigurawe". "Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine u`ivaju 31. Iz navedenog bi moglo da se zakqu~i da apelant smatra qudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog ~lana, a ona da je `rtva nadzirawa kori{}ewa imovine suprotno ~lanu 1 obuhvataju: stav 2 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, budu}i da, (...) shodno osporenim presudama, nema pravo da tra`i od tu`enog k) Pravo na imovinu." da ispuni obavezu u vezi sa osiguranim doga|ajem (uprkos ~iwenici da je apelant zakqu~io ugovor o osigurawu sa ^lan 1 Protokola broj 1 glasi: Poslovnicom Fo~a), nego to treba da tra`i od ZOIL-a "Svako fizi~ko ili pravno lice ima pravo na neometano "Sarajevo" DD "Sarajevo-osigurawe". Ustavni sud smatra da u`ivawe svoje imovine. Niko ne mo`e da bude li{en svoje cjelokupna pravna situacija u kojoj se apelant nalazi mo`e da imovine, osim u javnom interesu i pod uslovima predvi|enim se podvede pod pojam nadzirawa kori{}ewa, u smislu ~lana 1 zakonom i op{tim na~elima me|unarodnog prava. stav 2 Protokola broj 1, a ne li{avawa wegove imovine, u smislu ~lana 1 stav 1 druge re~enice Protokola broj 1 uz Prethodne odredbe, me|utim, ni na koji na~in ne uti~u na Evropsku konvenciju. Naime, shodno osporenim presudama pravo dr`ave da primjewuje takve zakone koje smatra sudova, apelant treba da se obrati DD "Sarajevo-osigurawe", potrebnim da bi nadzirala kori{}ewe imovine u skladu s dakle, nije imao pristup svojoj imovini preko Poslovnice op{tim interesima ili da bi obezbijedila naplatu poreza Fo~a. Utvr|uju}i da se u konkretnom slu~aju radi o nadzirawu ili drugih doprinosa ili kazni." kori{}ewa apelantove imovine, Ustavnom sudu se postavqa 26. Shodno jurisprudenciji Evropskog suda za qudska prava, pitawe da li je negirawe odgovornosti Poslovnice Fo~a, ~lan 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju sadr`i tri usqed fakti~kih statusnih promjena, opravdano u smislu ~lana razli~ita pravila. Prvo pravilo je op{teg karaktera i 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. izra`ava princip mirnog u`ivawa posjeda. Drugo pravilo je 32. Kao {to je navedeno, pravo na imovinu iz ~lana 1 sadr`ano u drugoj re~enici prvog stava i obuhvata li{avawe Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju je pravo na "mirno posjeda i ograni~ava ga odre|enim uslovima. Tre}e pravilo, u`ivawe" imovine: pravo na posjedovawe, kori{}ewe, koje je sadr`ano u drugom stavu, dozvoqava ugovornim stranama raspolagawe i druge vidove u`ivawa, pa ~ak i pravo da se da nadziru kori{}ewe imovine, u skladu sa op{tim interesom, uni{ti sopstvena imovina. Shodno tome, Ustavni sud isti~e da sprovo|ewem onih zakona koje smatraju da su potrebni za taj ciq. Me|utim, ova tri pravila nisu nezavisna u smislu da su ovaj ~lan u su{tini (in substance) garantuje pravo na imovinu. nepovezana; drugo i tre}e pravilo se bave konkretnim To, daqe, zna~i da ~lan 1 Protokola broj 1 uz Evropsku slu~ajevima mije{awa u pravo na mirno u`ivawe vlasni{tva i konvenciju ukqu~uje i pravo na pristup imovini, u suprotnom ova dva pravila trebalo bi da se tuma~e u okviru op{teg bi pravo na imovinu bilo iluzorno. Ako je ne~iji pristup principa izra`enog u prvom pravilu. imovini ograni~en u smislu da on nema pravo da podnese imovinski zahtjev poslovnici sa kojom je zakqu~io ugovor o 27. Rije~ "imovina" ukqu~uje {irok obim imovinskih osigurawu, nego se mora, kako ga sudovi upu}uju, obratiti interesa koji predstavqaju odre|enu ekonomsku vrijednost ZOIL-u "Sarajevo" DD "Sarajevo-osigurawe", {to ukqu~uje (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 14/00 od 4. aprila 2001. dodatne pote{ko}e (kao {to je o~ekivani pravni postupak u godine, objavqenu u "Slu`benom glasniku BiH" broj 33/01). smislu negirawa odgovornosti ZOIL-a "Sarajevo" DD Me|utim, rije~ imovina ukqu~uje samo ste~ena prava na "Sarajevo-osigurawe"), onda je takav slu~aj u vezi sa odre|enu ekonomsku vrijednost. ^lan 1 Protokola broj 1 uz problemom nadzirawa kori{}ewa imovine. Evropsku konvenciju ne {titi pravo na sticawe imovine. Daqe, ~lan 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju 33. U kontekstu Evropske konvencije, u principu, garantuje u su{tini (in substance) pravo na imovinu (vidi opravdana kontrola mirnog u`ivawa imovine postoji samo tamo gdje se apelantova imovina kontroli{e na osnovu zakona, presudu Evropskog suda za qudska prava, Marckx protiv koji treba da bude dostupan i dovoqno jasan s pravnog gledi{ta. Belgije, serija A, broj 31, stav 63 (1979)). Daqe, kontrolisawe kori{}ewa mora da bude izraz op{teg 28. Ustavni sud posebno nagla{ava da ideja o za{titi interesa. qudskih prava obuhvata samo pravne odnose izme|u dr`ave i privatnih pravnih i fizi~kih lica. Shodno tome, nema 34. Osporenim presudama sudovi su utvrdili da Odlukom Vlade za{tite qudskih prava u pogledu odnosa izme|u privatnih Republike Srpske od 2. oktobra 1992. godine nije ure|en sistem Broj 26 – Strana 2744 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Ponedjeljak, 29.5.2006. odgovornosti novoosnovanog osiguravaju}eg dru{tva, odnosno VIII. Zakqu~ak tu`enog, prema obavezama prija{wih mati~nih zajednica 41. Ustavni sud zakqu~uje da postoji povreda prava na osigurawa, niti je to regulisano nekim drugim normativnim aktom imovinu iz ~lana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1 iz oblasti zakonodavstva Republike Srpske. Sudovi su, tako|e, Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, jer niko ne mo`e da utvrdili da Poslovnica Fo~a, kao sastavni dio mati~ne zajednice se oslobodi svojih obaveza samo zbog toga {to fakti~ke osigurawa ZOIL-a "Sarajevo" DD "Sarajevo-osigurawe", promjene za koje je odgovoran nisu pravno regulisane, a {to je Filijala Gora`de, nije imala status pravnog lica, te je za sve bilo obavezno, izme|u ostalog, radi bezbjednosti obaveze odgovarala zajednica osigurawa - ZOIL "Sarajevo" DD zainteresovanih tre}ih lica. "Sarajevo-osigurawe". Zatim su utvrdili da u konkretnom slu~aju nema odluke organa upravqawa ZOIL-a "Sarajevo" DD 42. Na osnovu ~lana 61 st. 1 i 2 i ~lana 64 stav 1 Pravila Us"Sarajevo-osigurawe" o bilo kakvoj statusnoj promjeni u smislu tavnog suda, Ustavni sud je odlu~io kao u dispozitivu ove odluke. odredbe ~lana 187a) Zakona o preduze}ima, niti ugovora o 43. Shodno ~lanu VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke regulisawu me|usobnih obaveza zajednice osigurawa i tu`enog kao Ustavnog suda su kona~ne i obavezuju}e. novoosnovanog preduze}a, te su, stoga, sudovi zakqu~ili da tu`eni nije pravni sqednik ZOIL-a "Sarajevo" DD Predsjednik "Sarajevo-osigurawe". Sudovi su, daqe, apelanta uputili da svoje Ustavnog suda potra`ivawe mo`e da ostvari u ZOIL-u "Sarajevo" DD Bosne i Hercegovine "Sarajevo-osigurawe", koji je nastavio svoj pravni subjektivitet i Mato Tadi}, s. r. koji je 2. aprila 1992. godine prihvatio obavezu da nadoknadi {tetu apelantu u procijewenom iznosu. Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudija, u 35. Ustavni sud isti~e da je fakti~ko pripajawe ova dva predmetu broj AP 497/04, rje{avaju}i apelaciju R. i S. F., na osiguravaju}a dru{tva uticalo na apelantovu pravnu poziciju, osnovu ~lana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lana 59. stav budu}i da poslovnica kod koje je apelant osigurao svoje vozilo 2. ta~ka 2. i ~lana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i ne}e da ispuni obavezu, {to je potvr|eno sudskim presudama. Hercegovine - Novi pre~i{}eni tekst ("Slu`beni glasnik Bosne i 36. Kao {to je Ustavni sud ve} naveo u ovoj odluci, kontrola Hercegovine", broj 2/04), u sastavu: kori{}ewa prava na mirno u`ivawe imovine mora, prije svega, Mato Tadi}, predsjednik da bude predvi|ena zakonom ili bilo kojim drugim Miodrag Simovi}, prof. dr., potpredsjednik pojedina~nim pravnim aktom donesenim u skladu sa zakonom, Hatid`a Had`iosmanovi}, potpredsjednica {to dr`avi omogu}ava da reguli{e pravno relevantnu Valerija Gali}, sutkinja poziciju privatnih pravnih ili fizi~kih lica kojih se ti~e Jovo Rosi}, sudija takav pravni akt. U konkretnom slu~aju jasno je da je apelant na sjednici, odr`anoj 28. juna 2005. godine, donio je podnio osnovan zahtjev protiv Poslovnice Fo~a. Uprkos navedenim fakti~kim statusnim promjenama, apelantov ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 pravni odnos prema poslovnici nije se promijenio, budu}i da Odbija se kao neosnovana apelacija R. i S. F. podnesena fakti~ke promjene vezane za Poslovnicu Fo~a nisu protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj G`-31/04 od 25. propra}ene adekvatnim pravnim postupcima. Shodno shvatawu februara 2004. godine i presude Op}inskog suda u Tuzli broj Ustavnog suda, formalno-pravni odnos izme|u apelanta i P-27/03 od 9. oktobra 2003. godine. Poslovnice Fo~a je jo{ uvijek isti. Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovi37. Uz to, fakti~ke promjene nisu relevantne u smislu ne", "Slu`benim novinama Federacije Bosne i Hercegovine" i Evropske konvencije, budu}i da je prvi uslov za kontrolu "Slu`benom glasniku Republike Srpske". kori{}ewa prava na mirno u`ivawe imovine i da ono mora da OBRAZLO@ENJE bude predvi|eno zakonom. Konkretno, o~igledno je da fakti~ko spajawe ova dva dru{tva u jedno nije zajedni~ki I. Uvod ugovorni izraz wihove voqe a, sem toga, ~iwenica nije pravno 1. R. i S. F. (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Tuzle koje zastupa pokrivena u skladu sa relevantnim Zakonom o preduze}ima A. P., advokat iz Tuzle, podnijeli su 1. juna 2004. godine Republike Srpske ("Slu`beni list SFRJ" br. 77/88, 40/89, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem 46/90 i 61/90), koji je tada primjewivan. tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj G`-31/04 od 25. februara 38. Iz svega navedenog Ustavni sud zakqu~uje da Poslovnica 2004. godine i Presude Op}inskog suda u Tuzli (u daljnjem Fo~a, zbog ~iwenice da fakti~ke statusne promjene nisu propra}etekstu: Op}inski sud) broj P-27/03 od 9. oktobra 2003. godine. ne adekvatnim pravnim postupcima u skladu sa va`e}im zakonom koApelanti su, tako|er, podnijeli zahtjev za dono{enje privremene jim se ure|uje ta materija, ne mo`e da se oslobodi obaveze da plati mjere, kojom bi Ustavni sud zabranio M. M. prodaju stana, koji osiguravaju}i iznos apelantu. Ustavni sud zakqu~uje da takav zakon se nalazi u Tuzli u Ulici D`emala Bijedi}a broj 6, stan broj 28, mora da bude u skladu sa standardima ~lana 1 Protokola broj 1 uz povr{ine 58 m², do okon~anja apelacionog postupka. Evropsku konvenciju. Drugim rije~ima, niko ne mo`e da se oslobodi svojih obaveza samo zbog toga {to fakti~ke promjene za koje je II. Postupak pred Ustavnim sudom odgovoran nisu pravno regulisane, a {to je bilo obavezno, izme|u 2. Ustavni sud je Odlukom broj AP 497/04 od 30. juna 2004. ostalog, radi bezbjednosti zainteresovanih tre}ih lica. Takvo godine odbio kao neosnovan zahtjev apelanata za dono{enje stawe, strogo formalnim tuma~ewem i primjenom prava, kako su u privremene mjere. konkretnom slu~aju postupili sudovi u Republici Srpskoj, dovelo 3. Na osnovu ~lana 21. st. 1. i 2. Poslovnika Ustavnog suda, bi do izbjegavawa zakonskih obaveza, a {to nije u skladu sa ~lanom 1 od Kantonalnog suda i u~esnika u postupku, M. M. (u daljnjem Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju (vidi Odluku Ustavnog tekstu: tu`itelj), zatra`eno je 22. novembra 2004. godine da suda broj U 35/00 od 27. juna 2003. godine, objavqenu u "Slu`benom dostave odgovore na apelaciju. glasniku BiH" broj 31/03). 4. Kantonalni sud i tu`itelj dostavili su odgovore na apelaciju 39. Shodno navedenom, Ustavni sud zakqu~uje da je 6. decembra 2004. godine. 5. Na osnovu ~lana 25. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, prekr{eno apelantovo pravo na imovinu iz ~lana II/3e) Ustava odgovori Kantonalnog suda i tu`itelja su 6. aprila 2005. godine Bosne i Hercegovine i ~lana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku dostavljeni apelantima. konvenciju. III. ^injeni~no stanje Ostali navodi 6. ^injenice predmeta, koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predo~enih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na 40. U okviru zakqu~ka o kr{ewu prava iz ~lana II/3k) slijede}i na~in. Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1 Protokola broj 1 uz 7. Apelanti su 15. oktobra 1998. godine zaklju~ili ugovor o Evropsku konvenciju, Ustavni sud smatra da nije neophodno da otkupu stana koji se nalazi u Tuzli u Ulici D`emala Bijedi}a broj posebno razmatra ostale navode iz apelacije. 1 Odluka je objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 27/06. Ponedjeljak, 29.5.2006. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 26 – Strana 2745 ~lana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1. Protokola 6, sprat 8, stan broj 28, sa Proizvodno-trgovinskim kombinatom broj 1 uz Evropsku konvenciju, te pravo na djelotvoran pravni Tuzla, kao vlasnikom i davaocem stana na kori{tenje. lijek iz ~lana 13. Evropske konvencije. Pored toga, apelanti 8. Tu`itelju je, kao predratnom nosiocu stanarskog prava, smatraju da su im povrije|ena i prava iz ~l. 7, 8. i 10. Univerzalne rje{enjem stambenog organa Op}ine Tuzla, nakon delo`acije deklaracije o pravima ~ovjeka. apelanata, vra}en u posjed predmetni stan. 9. Op}inski sud je u ponovljenom postupku donio Presudu b) Odgovor na apelaciju broj P-27/03 od 9. oktobra 2003. godine, kojom je utvrdio da je ni{tav ugovor o kupoprodaji stana zaklju~en izme|u apelanata i 16. Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju isti~e da navode ranijeg vlasnika, Proizvodno-trgovinskog kombinata Tuzla, apelanata iz apelacije smatra neosnovanim, o ~emu je dao ovjeren kod Op}inskog suda u Tuzli pod brojem II-Ov-168/98 od razloge u svojoj odluci. Apelanti i u apelaciji ponavljaju iste 14. decembra 1998. godine, te da su apelanti i raniji vlasnik du`ni prigovore, navodi Kantonalni sud, koje su isticali i u `albi protiv trpjeti da se izvr{i brisanje apelanata kao vlasnika i posjednika u prvostepene presude, da im je pravi~no su|enje naru{eno zbog knjizi polo`enih ugovora kod Op}inskog suda u Tuzli. pogre{no i nepotpuno utvr|enog ~injeni~nog stanja i pogre{ne 10. Kantonalni sud je donio Presudu broj G`-31/04 od 25. primjene materijalnog prava. Kantonalni sud je u `albenom februara 2004. godine, kojom je `albe odbio kao neosnovane i postupku navedene prigovore ocijenio kao neosnovane i u potvrdio prvostepenu presudu. cijelosti prihvatio razloge koje je prvostepeni sud iznio u obrazlo`enju svoje presude. IV. Relevantni propisi 17. Neosnovane su tvrdnje apelanata, smatra Kantonalni sud, 11. Zakon o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: da im je osporenim presudama povrije|eno pravo na imovinu iz ZOO, "Slu`beni list RBiH", br. 2/92, 13/93 i 13/94, te "Slu`bene ~lana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1. Protokola novine Federacije Bosne i Hercegovine", broj 29/03) broj 1 uz Evropsku konvenciju. Naime, redovni sudovi su ^lan 103. Zakona glasi: utvrdili da apelanti nisu bili nosioci stanarskog prava na spornom "Ugovor, koji je protivan ustavu Republike Bosne i Hercegostanu i pored zaklju~enog ugovora o kori{tenju stana od 8. vine, prinudnim propisima te moralu dru{tva ni{tavan je ako cilj augusta 1996. godine, jer im je primjenom pozitivnih propisa povrije|enog pravila ne upu}uje na neku drugu sankciju ili ako prestalo pravo kori{tenja tog stana, te da je na predmetnom stanu zakon o odre|enom slu~aju ne propisuje {to drugo." ve} postojalo ste~eno stanarsko pravo tu`itelja. Ujedno, 12. Zakon o prestanku primjene Zakona o napu{tenim Kantonalni sud je, kako navodi, suprotno tvrdnjama apelanata, stanovima ("Slu`bene novine Federacije Bosne i Hercegovine", svoje pravno shvatanje iz osporene odluke donio ispravnim br. 11/98, 38/98, 12/99, 18/99, 29/99 i 43/99) tuma~enjem Zakona o stambenim odnosima, Zakona o prestanku ^lan 2. stav 3. Zakona glasi: primjene Zakona o napu{tenim stanovima, Zakona o "Svako stanarsko pravo ili ugovor o kori{tenju ili produ`enje obligacionim odnosima i drugih propisa navedenih u razlozima privremenog kori{tenja tog stana u skladu sa ovim zakonom svoje odluke. zaklju~en u periodu izme|u 1. aprila 1992. godine i 7. februara 18. U pogledu tvrdnji apelanata da im je povrije|eno pravo 1998. godine prestaje da va`i. U smislu ovog zakona osoba koja na djelotvoran pravni lijek iz ~lana 13. Evropske konvencije, `ivi u stanu na temelju stanarskog prava koje prestaje prema Kantonalni sud smatra da su apelanti imali na raspolaganju sva ovom ~lanu }e se smatrati privremenim korisnikom." pravna sredstva. Protiv prvostepene presude mogli su ulo`iti ^lan 16. Zakona, u relevantnom dijelu, glasi: `albu, a na odluku Kantonalnog suda, u smislu relevantnog "(1) Ugovor o kori{tenju stana [...], kao i drugi akti o dodjeli Zakona o parni~nom postupku, nema drugih efektivnih pravnih stana na kori{tenje, a koji su zaklju~eni odnosno doneseni nakon lijekova po zakonu. 7. februara 1998. godine, ni{tavni su. 19. U odgovoru na apelaciju tu`itelj, izme|u ostalog, navodi (2) Odredba iz stava 1. ovog ~lana odnosi se i na ugovore o da su, prije pokretanja postupka pred Ustavnim sudom, vo|eni i kori{tenju stana zaklju~ene prije 7. februara 1998. godine a po pravosna`no okon~ani upravni postupak po njegovom zahtjevu njima nije izvr{eno useljenje u stan. za povrat spornog stana u posjed, postupak pred Komisijom za (3) Osoba koja na osnovu ugovora odnosno akta iz stava 1. imovinske zahtjeve izbjeglica i raseljenih lica, te sudski postupci ovog ~lana koristi stan smatrat }e se bespravnim korisnikom pred Op}inskim i Kantonalnim sudom. U svim navedenim stana." postupcima, isti~e tu`itelj, utvr|eno je da je bio aktivno V. Apelacija legitimisan za pokretanje navedenih postupaka. Pored toga, imenovani navodi da je u toku sudskog postupka nedvosmisleno a) Navodi iz apelacije utvr|eno da je on nosilac stanarskog prava na predmetnom stanu, 13. Apelanti u apelaciji, izme|u ostalog, navode da su se na osnovu ~ega mu je pripalo pravo na povrat tog stana i njegov uselili u sporni stan nakon {to je apelantica S. F. zaklju~ila ugovor otkup. o njegovom kori{tenju, 8. augusta 1996. godine. Apelanti su potom zaklju~ili i ugovor o kupoprodaji tog stana, 15. oktobra VI. Dopustivost 1998. godine, ~ime su postali njegovi suvlasnici sa dijelom ½. Dalje navode da su redovni sudovi u konkretnom slu~aju 20. U skladu sa ~lanom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, pogre{no primijenili odredbe Zakona o prestanku primjene Ustavni sud tako|er ima apelacionu nadle`nost u pitanjima koja Zakona o napu{tenim stanovima, jer su umjesto odredbe ~lana 2. su sadr`ana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora stav 3. trebali primijeniti odredbu ~lana 16. tog Zakona. Ovo zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. zbog toga jer je predmetni ugovor o kori{tenju stana zaklju~en 21. U skladu sa ~lanom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog prije 7. februara 1998. godine, te su se i uselili u stan prije suda, Ustavni sud mo`e razmatrati apelaciju samo ako su protiv navedenog datuma, {to odgovara situaciji iz stava 2. ~lana 16. presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi navedenog zakona. efektivni pravni lijekovi mogu}i po zakonu i ako se podnese u 14. Nadalje, apelanti smatraju da ni`estepeni sudovi u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio konkretnom slu~aju nisu utvrdili ~injenicu je li tu`itelj u ovoj odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio. parnici nosilac stanarskog prava na predmetnom stanu, {to 22. U konkretnom slu~aju, predmet osporavanja apelacijom predstavlja prethodno pitanje o kojem sud nije donio odluku. U je Presuda Kantonalnog suda broj G`-31/04 od 25. februara spisu predmeta, navode apelanti, ne postoji ugovor o kori{tenju 2004. godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih stana, niti rje{enje o dodjeli stana na kori{tenje, radi ~ega apelanti lijekova mogu}ih po zakonima. Nadalje, osporenu presudu smatraju da tu`itelj nije aktivno legitimiran za vo|enje apelanti su primili 6. maja 2004. godine, a apelacija Ustavnom predmetnog sudskog spora. Pored toga, apelanti navode da je sudu je podnesena 1. juna 2004. godine, tj. u roku od 60 dana, tu`itelj stan dobio na kori{tenje od nevlasnika i mimo odredaba kako je propisano ~lanom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. Zakona o stambenim odnosima, za {ta prila`u i odre|enu Kona~no, apelacija ispunjava i uvjete iz ~lana 16. stav 2. dokumentaciju. Poslovnika Ustavnog suda. 15. Imaju}i u vidu izneseno, apelanti tvrde da je osporenim odlukama povrije|eno njihovo pravo na pravi~no su|enje iz 23. Imaju}i u vidu odredbe ~lana VI/3.b) Ustava Bosne i Her~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. Evropske cegovine, ~lana 15. stav 3. i ~lana 16. stav 2. Poslovnika konvencije za za{titu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti. Broj 26 – Strana 2746 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Ponedjeljak, 29.5.2006. ni`estepenim sudovima data razumna mogu}nost parni~nim VII. Meritum stranama za izno{enje dokazne gra|e, kako usmeno, tako i preko 24. Apelanti pobijaju navedene presude tvrde}i da su im podnesaka. Apelanti su koristili mogu}nost pozivanja i njima povrije|ena prava iz ~lana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hersaslu{avanja svjedoka, anga`iran je odgovaraju}i sudski vje{tak i cegovine, ~lana 6. i 13. Evropske konvencije i ~lana 1. Protokola izvr{eno potrebno stru~no vje{ta~enje. Apelanti su prisustvovali broj 1 uz Evropsku konvenciju. su|enju i dobili su priliku komentirati izvje{taj vje{taka, izjave Pravo na pravi~no su|enje svjedoka i tu`itelja. Sud je primijenio odre|ene zakonske 25. ^lan II/3. Ustava Bosne i Hercegovine, u relevantnom odredbe u predmetu, a osporene sudske presude navode sve dijelu, glasi: potrebne razloge na kojima je zasnovana. Tako|er, Ustavni sud "Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine u`ivaju ljudska smatra da sudovi nisu zloupotrijebili pozitivno-pravne odredbe prava i slobode iz stava 2. ovog ~lana, {to uklju~uje: na kojima se temelji odluka, te da, kako je ve} istaknuto u (...) prethodnoj ta~ki, Ustavni sud nije nadle`an da taj aspekt preispituje, sve dok se radi o tuma~enju navedenih odredbi. e) Pravo na pravi~no saslu{anje u gra|anskim i krivi~nim Pored toga, ne postoji ni jedna druga okolnost koja bi upu}ivala stvarima i druga prava u vezi sa krivi~nim postupkom. na zaklju~ak da je apelantima povrije|eno pravo na pravi~no k) Pravo na imovinu." su|enje. 26. ^lan 6. Evropske konvencije, u relevantnom dijelu, glasi: "1. Prilikom utvr|ivanja gra|anskih prava i obaveza ili 33. Stoga, a imaju}i u vidu iznesene konstatacije, Ustavni sud smatra da osporenim presudama nije prekr{eno pravo apelanata osnovanosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv njega, svako ima na pravi~no su|enje iz ~lana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i pravo na pravi~no su|enje i javnu raspravu u razumnom roku ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije. pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. [...]" Pravo na imovinu 27. Ustavni sud u ovom predmetu mora, prije svega, 34. ^lan 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju glasi: razmotriti odnose li se apelantovi navodi na gra|anska prava u "1. Svako fizi~ko ili pravno lice ima pravo na neometano okviru zna~enja ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije. u`ivanje svoje imovine. Niko ne mo`e biti li{en svoje imovine, 28. Kada se to pravo odnosi na pitanja u vezi sa pravom na osim u javnom interesu i pod uvjetima predvi|enim zakonom i kori{tenje stana, uklju~uju}i i pitanje stjecanja stanarskog prava, op}im na~elima me|unarodnog prava. odnosno imovinskih prava na nekom stanu, Ustavni sud je ranije 2. Prethodne odredbe, me|utim, ni na koji na~in ne uti~u na zauzeo stav da svi zahtjevi koji se odnose na navedene sporove potpadaju pod pojam gra|anskih prava i obaveza (vidi Ustavni pravo dr`ave da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim sud, Odluka broj U 2/99 od 24. septembra 1999. godine, da bi nadzirala kori{tenje imovine u skladu s op}im interesima ili objavljena u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine", broj da bi osigurala naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni." 20/99). U konkretnom slu~aju apelanti se `ale da im je 35. Pojam "imovina" podrazumijeva {irok spektar vlasni~kih osporenom presudom Kantonalnog suda nezakonito poni{ten interesa koji predstavljaju ekonomsku vrijednost (vidi Ustavni ugovor o kupoprodaji stana. Prema tome, konkretno pravo za sud, Odluka broj U 14/00 od 4. aprila 2001. godine, objavljena u koje apelanti smatraju da im je povrije|eno predstavlja "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine", broj 33/01). Pravo gra|ansko pravo na koje se primjenjuju standardi pravi~nog na imovinu na koje se pozivaju apelanti bi se moglo primijeniti na su|enja u smislu ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije. njihov slu~aj, ako bi se predmetni sporni stan mogao smatrati 29. Apelanti se, u konkretnom slu~aju, `ale da je povrije|eno imovinom u skladu sa kriterijima Evropske konvencije. njihovo pravo na pravi~no su|enje, jer su osporene presude, 36. ^lan 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju {titi kojima je utvr|eno da je ni{tav ugovor o kupoprodaji stana koji samo postoje}u imovinu, ali ne uklju~uje prava ili o~ekivanja na su zaklju~ili sa ranijim vlasnikom, navodno, donesene stjecanje imovine u budu}nosti npr. kroz nasljedstvo (vidi primjenom odredbe ~lana 2. stav 3, umjesto odredbe ~lana 16. Ustavni sud, Odluka broj U 12/01 od 25. februara 2002. godine, Zakona o prestanku primjene Zakona o napu{tenim stanovima. objavljena u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine", broj Dakle, apelanti smatraju kako je do povrede prava na pravi~no 20/02). U konkretnom slu~aju apelanti su zaklju~enjem ugovora su|enje do{lo zbog toga {to su, navodno, redovni sudovi o kori{tenju stana, 8. augusta 1996. godine, i useljenjem u stan pogre{no primijenili materijalno pravo. postali nosioci stanarskog prava na tom stanu, u skladu sa 30. Ustavni sud podsje}a da je njegova nadle`nost u relevantnim odredbama Zakona o stambenim odnosima. apelacionim postupcima ograni~ena "na pitanja koja su Nadalje, apelanti su zaklju~enjem ugovora o kupoprodaji tog sadr`ana u ovom Ustavu" i da Ustavni sud nije nadle`an stana, 15. oktobra 1998. godine, i polaganjem isprava u knjigu preispitivati ~injeni~no stanje ili tuma~enje i primjenu zakona zaklju~enih ugovora, postali suvlasnici stana sa dijelom ½. kako su to u~inili redovni sudovi, osim u slu~ajevima u kojima 37. Me|utim, odredba ~lana 2. stav 3. Zakona o prestanku odluke ni`ih sudova kr{e ustavna prava. To je slu~aj ukoliko je primjene Zakona o napu{tenim stanovima, kojom je propisano da neki redovni sud pogre{no protuma~io ili primijenio neko "svako stanarsko pravo ili ugovor o kori{tenju ili produ`enje ustavno pravo, ili je zanemario to pravo, ako je primjena zakona privremenog kori{tenja tog stana u skladu sa ovim zakonom bila proizvoljna ili diskriminacijska, ukoliko je do{lo do povrede zaklju~en u periodu izme|u 1. aprila 1992. godine i 7. februara procesnih prava (pravo na pravi~no su|enje, pravo na pristup 1998. godine prestaje da va`i", te da "u smislu ovog zakona sudu, pravo na djelotvorni pravni lijek i u drugim slu~ajevima), osoba koja `ivi u stanu na temelju stanarskog prava koje prestaje ili ukoliko utvr|eno ~injeni~no stanje ukazuje na povredu Ustava prema ovom ~lanu }e se smatrati privremenim korisnikom", Bosne i Hercegovine (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 39/01 od stupila je na snagu 13. aprila 1999. godine. Citiranom odredbom 5. aprila 2002. godine, objavljena u "Slu`benom glasniku Bosne i svi ugovori o kori{tenju stana zaklju~eni u navedenom periodu Hercegovine", broj 25/02). prestali su da va`e ex lege. Time je, dakle, prestalo da va`i i 31. U konkretnom slu~aju, nesporno je da je na ~injeni~ni stanarsko pravo apelanata, radi ~ega od dana stupanja na snagu supstrat, kako ga je utvrdio prvostepeni sud, taj sud primijenio tog zakona oni vi{e nisu bili nosioci stanarskog prava na spornom odredbu ~lana 2. stav 3. Zakona o prestanku primjene Zakona o stanu. Zbog toga, apelanti su izgubili pravnu osnovu za valjano napu{tenim stanovima. ^injeni~na i pravna stajali{ta izra`ena u zaklju~enje ugovora o kupoprodaji predmetnog stana u smislu prvostepenoj presudi potvrdio je Kantonalni sud. Naspram toga, relevantnih odredaba Zakona o prodaji stanova na kojima postoji apelanti smatraju kako su u konkretnom slu~aju redovni sudovi stanarsko pravo. Osporene presude redovnih sudova imaju morali primijeniti odredbu ~lana 16. navedenog zakona i odbiti deklaracijski karakter, jer je njima samo konstatirano da je apelantov tu`beni zahtjev. S obzirom na pravni stav iznesen u ugovor o kupoprodaji stana apelanata ni{tav po samom zakonu i prethodnoj ta~ki, Ustavni sud smatra da ni u konkretnom slu~aju da, slijedom toga, taj ugovor nije proizvodio pravne posljedice nije u njegovoj nadle`nosti ispitivati kako su redovni sudovi od dana njegovog zaklju~enja (ex tunc). S obzirom na navedene primijenili materijalno pravo, a su{tina tvrdnji apelanata je da im konstatacije, proizlazi da apelanti nisu ni stekli pravo vlasni{tva je na takav na~in povrije|eno pravo na pravi~no su|enje. Isto na spornom stanu, pa se taj stan i ne mo`e smatrati njihovom tako, nije u nadle`nosti Ustavnog suda da utvr|uje jesu li redovni imovinom. sudovi potpuno i ispravno utvrdili ~injeni~no stanje, {to je tako|er jedna od tvrdnji apelanata koju su istakli u apelaciji. 38. U skladu sa ranije usvojenim principom, navedenim u 32. Pored navedenog, razmatraju}i osporene presude prethodnoj ta~ki ove odluke, Ustavni sud konstatira da se u ni`estepenih sudova, Ustavni sud uo~ava da je u postupku pred konkretnom slu~aju, dakle, predmetni stan ne mo`e smatrati Ponedjeljak, 29.5.2006. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 26 – Strana 2747 Apelanti su, tako|er, podnijeli zahtjev za dono{enjem imovinom na kojoj apelanti u`ivaju za{titu u skladu sa kriterijima privremene mjere, kojom bi Ustavni sud zabranio M. M. prodaju iz ~lana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. stana, koji se nalazi u Tuzli u Ulici D`emala Bijedi}a broj 6, stan 39. Stoga, Ustavni sud zaklju~uje da u konkretnom slu~aju broj 28, povr{ine 58 m², do okon~anja prizivnog postupka. nije bilo kr{enja prava na imovinu iz ~lana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. II. Postupak pred Ustavnim sudom Ostali navodi 2. Ustavni je sud Odlukom broj AP 497/04 od 30. lipnja 40. U pogledu navoda apelanata da im je osporenim 2004. godine odbio kao neutemeljen zahtjev apelanata za odlukama povrije|eno pravo na djelotvoran pravni lijek iz ~lana dono{enjem privremene mjere. 13. Evropske konvencije, Ustavni sud zapa`a da se radi o 3. Na temelju ~lanka 21. st. 1. i 2. Poslovnika Ustavnog suda, pau{alnim navodima. Apelanti, naime, nisu istakli u ~emu se, po od Kantonalnog suda i sudionika u postupku, M. M. (u daljnjem njihovom mi{ljenju, o~ituje navedena povreda, niti su dali tekstu: tu`itelj), zatra`eno je 22. studenoga 2004. godine da obrazlo`enje i ponudili dokaze koji bi potkrijepili takve navode. dostave odgovore na apelaciju. Stoga, Ustavni sud u skladu sa svojom jurisprudencijom 4. Kantonalni sud i tu`itelj su dostavili odgovore na apelaciju konstatira da u predmetnom slu~aju nije do{lo do povrede 6. prosinca 2004. godine. navedenog prava (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 286/03 od 5. Na temelju ~lanka 25. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda, 29. septembra 2004. godine, objavljena u "Slu`benom glasniku odgovori Kantonalnog suda i tu`itelja su 6. travnja 2005. godine Bosne i Hercegovine", broj 54/04). dostavljeni apelantima. 41. U odnosu na tvrdnje apelanata da su im u predmetnom III. ^injeni~no stanje slu~aju povrije|ena prava iz Univerzalne deklaracije o pravima 6. ^injenice predmeta, koje proizlaze iz navoda apelanata i ~ovjeka, Ustavni sud, u skladu sa svojom jurisprudencijom, dokumenata predo~enih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na konstatira da prava iz navedene deklaracije ne u`ivaju za{titu po sljede}i na~in. Ustavu Bosne i Hercegovine. 7. Apelanti su 15. listopada 1998. godine zaklju~ili ugovor o VIII. Zaklju~ak otkupu stana koji se nalazi u Tuzli u Ulici D`emala Bijedi}a broj 42. Ne postoji povreda prava na pravi~no su|enje iz ~lana 6, kat 8, stan broj 28, sa Proizvodno-trgovinskim kombinatom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske Tuzla, kao vlasnikom i davateljem stana na kori{tenje. konvencije u slu~aju kada se apelanti `ale da su redovni sudovi 8. Tu`itelju je, kao predratnom nositelju stanarskog prava, pogre{no primijenili materijalno pravo i da su neta~no i rje{enjem stambenog tijela Op}ine Tuzla, nakon delo`acije nepotpuno utvrdili ~injeni~no stanje, kao ni povreda prava na apelanata, vra}en u posjed predmetni stan. imovinu iz ~lana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1. 9. Op}inski je sud u ponovljenom postupku donio Presudu Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju jer imovina ste~ena na broj P-27/03 od 9. listopada 2003. godine, kojom je ustvrdio da je osnovu ni{tavog ugovora ne u`iva za{titu Ustava i Evropske ni{tav ugovor o kupoprodaji stana zaklju~en izme|u apelanata i konvencije. ranijeg vlasnika, Proizvodno-trgovinskog kombinata Tuzla, 43. Na osnovu ~lana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, ovjeren kod Op}inskog suda u Tuzli pod brojem II-Ov-168/98 od Ustavni sud je jednoglasno odlu~io kao u dispozitivu ove odluke. 14. prosinca 1998. godine, te da su apelanti i raniji vlasnik du`ni 44. Prema ~lanu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke trpjeti brisanje apelanata kao vlasnika i posjednika u knjizi Ustavnog suda su kona~ne i obavezuju}e. polo`enih ugovora kod Op}inskog suda u Tuzli. 10. Kantonalni je sud donio Presudu broj G`-31/04 od 25. Predsjednik velja~e 2004. godine, kojom je prizive odbio kao neutemeljene i Ustavnog suda potvrdio prvostupanjsku presudu. Bosne i Hercegovine IV. Relevantni propisi Mato Tadi}, s. r. 11. Zakon o obligacijskim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO, "Slu`beni list RBiH", br. 2/92, 13/93 i 13/94, te "Slu`bene novine Federacije Bosne i Hercegovine", broj 29/03) Ustavni je sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudaca, u ^lanak 103. Zakona glasi: predmetu broj AP 497/04, rje{avaju}i apelaciju R. i S. F., na "Ugovor, koji je protivan ustavu Republike Bosne i Hercegotemelju ~lanka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lanka 59. vine, prinudnim propisima te moralu dru{tva ni{tavan je ako cilj stavak 2. to~ka 2. i ~lanka 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda povrije|enog pravila ne upu}uje na neku drugu sankciju ili ako Bosne i Hercegovine - Novi pre~i{}eni tekst ("Slu`beni glasnik zakon o odre|enom slu~aju ne propisuje {to drugo." Bosne i Hercegovine", broj 2/04), u sastavu: 12. Zakon o prestanku primjene Zakona o napu{tenim Mato Tadi}, predsjednik stanovima ("Slu`bene novine Federacije Bosne i Hercegovine", Miodrag Simovi}, prof. dr., dopredsjednik br. 11/98, 38/98, 12/99, 18/99, 29/99 i 43/99) Hatid`a Had`iosmanovi}, dopredsjednica ^lanak 2. stavak 3. Zakona glasi: Valerija Gali}, sutkinja "Svako stanarsko pravo ili ugovor o kori{tenju ili produljenje Jovo Rosi}, sudac privremenog kori{tenja tog stana sukladno ovom zakonu na sjednici, odr`anoj 28. lipnja 2005. godine, donio zaklju~en u razdoblju izme|u 1. travnja 1992. godine i 7. velja~e 1998. godine prestaje va`iti. U smislu ovog zakona osoba koja 1 ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU `ivi u stanu na temelju stanarskog prava koje prestaje prema ovom ~lanku }e se smatrati privremenim korisnikom." Odbija se kao neutemeljena apelacija R. i S. F. podnesena ^lanak 16. Zakona, u relevantnom dijelu, glasi: protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj G`-31/04 od 25. "(1) Ugovor o kori{tenju stana [...], kao i drugi akti o dodjeli velja~e 2004. godine i presude Op}inskog suda u Tuzli broj P-27/03 od 9. listopada 2003. godine. stana na kori{tenje, a koji su zaklju~eni odnosno doneseni nakon Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovi7. velja~e 1998. godine, ni{tavni su. ne", "Slu`benim novinama Federacije Bosne i Hercegovine" i (2) Odredba iz stavka 1. ovog ~lanka odnosi se i na ugovore o "Slu`benom glasniku Republike Srpske". kori{tenju stana zaklju~ene prije 7. velja~e 1998. godine a po njima nije izvr{eno useljenje u stan. OBRAZLO@ENJE (3) Osoba koja na temelju ugovora odnosno akta iz stavka 1. I. Uvod ovog ~lanka koristi stan smatrat }e se bespravnim korisnikom 1. R. i S. F. (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Tuzle koje zastupa stana." A. P., odvjetnik iz Tuzle, podnijeli su 1. lipnja 2004. godine V. Apelacija apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem a) Navodi iz apelacije tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli (u 13. Apelanti u apelaciji, izme|u ostalog, navode da su se daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj G`-31/04 od 25. velja~e uselili u prijeporni stan nakon {to je apelantica S. F. zaklju~ila 2004. godine i Presude Op}inskog suda u Tuzli (u daljnjem ugovor o njegovom kori{tenju, 8. kolovoza 1996. godine. tekstu: Op}inski sud) broj P-27/03 od 9. listopada 2003. godine. 1 Odluka je objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 27/06. Broj 26 – Strana 2748 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Ponedjeljak, 29.5.2006. Apelanti su potom zaklju~ili i ugovor o kupoprodaji tog stana, VI. Dopustivost 15. listopada 1998. godine, ~ime su postali njegovi suvlasnici sa 20. Sukladno ~lanku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, dijelom ½. Dalje navode da su redoviti sudovi u konkretnom Ustavni sud tako|er ima prizivnu nadle`nost u pitanjima koja su slu~aju pogre{no primijenili odredbe Zakona o prestanku sadr`ana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmetom spora primjene Zakona o napu{tenim stanovima, jer su umjesto zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. odredbe ~lanka 2. stavak 3. trebali primijeniti odredbu ~lanka 16. 21. Sukladno ~lanku 15. stavak 3. Poslovnika Ustavnog tog Zakona. Ovo zbog toga jer je predmetni ugovor o kori{tenju suda, Ustavni sud mo`e razmatrati apelaciju samo ako su protiv stana zaklju~en prije 7. velja~e 1998. godine, te su se i uselili u presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi stan prije navedenog nadnevka, {to odgovara situaciji iz stavka 2. efektivni pravni lijekovi mogu}i po zakonu i ako se podnese u ~lanka 16. navedenog zakona. roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio 14. Nadalje, apelanti smatraju da ni`estupanjski sudovi u odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio. konkretnom slu~aju nisu utvrdili ~injenicu je li tu`itelj u ovoj 22. U konkretnom slu~aju, predmet pobijanja apelacijom je parnici nositelj stanarskog prava na predmetnom stanu, {to Presuda Kantonalnog suda broj G`-31/04 od 25. velja~e 2004. predstavlja prethodno pitanje o kojem sud nije donio odluku. U godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova spisu predmeta, navode apelanti, ne postoji ugovor o kori{tenju mogu}ih po zakonima. Nadalje, pobijanu su presudu apelanti stana, niti rje{enje o dodjeli stana na kori{tenje, radi ~ega apelanti primili 6. svibnja 2004. godine, a apelacija Ustavnom sudu je smatraju da tu`itelj nije aktivno legitimiran za vo|enje podnesena 1. lipnja 2004. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je predmetnog sudskog spora. Pored toga, apelanti navode da je propisano ~lankom 15. stavak 3. Poslovnika Ustavnog suda. tu`itelj stan dobio na kori{tenje od nevlasnika i mimo odredaba Kona~no, apelacija ispunjava i uvjete iz ~lanka 16. stavak 2. Zakona o stambenim odnosima, za {to prila`u i odre|enu Poslovnika Ustavnog suda. dokumentaciju. 23. Imaju}i u vidu odredbe ~lanka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lanka 15. stavak 3. i ~lanka 16. stavak 2. 15. Imaju}i u vidu izneseno, apelanti tvrde da je pobijanim Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni je sud ustvrdio da predmetna odlukama povrije|eno njihovo pravo na pravi~no su|enje iz apelacija ispunjava uvjete glede dopustivosti. ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. Europske konvencije za za{titu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u VII. Meritum daljnjem tekstu: Europska konvencija), pravo na imovinu iz 24. Apelanti pobijaju navedene presude tvrde}i da su im ~lanka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 1. Protokola njima povrije|ena prava iz ~lanka II/3.(e) i (k) Ustava Bosne i broj 1 uz Europsku konvenciju, te pravo na djelotvoran pravni Hercegovine, ~lanka 6. i 13. Europske konvencije i ~lanka 1. lijek iz ~lanka 13. Europske konvencije. Pored toga, apelanti Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. smatraju da su im povrije|ena i prava iz ~l. 7, 8. i 10. Univerzalne Pravo na pravi~no su|enje deklaracije o pravima ~ovjeka. 25. ^lan II/3. Ustava Bosne i Hercegovine, u relevantnom b) Odgovor na apelaciju dijelu, glasi: 16. Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju isti~e da navode "Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine u`ivaju ljudska apelanata iz apelacije smatra neutemeljenim, o ~emu je dao prava i temeljne slobode ovog ~lanka, stavak 2, {to uklju~uje: razloge u svojoj odluci. Apelanti i u apelaciji ponavljaju iste (...) prigovore, navodi Kantonalni sud, koje su isticali i u prizivu (e) Pravo na pravi~no saslu{anje u gra|anskim i krivi~nim protiv prvostupanjske presude, da im je pravi~no su|enje stvarima i druga prava vezana za krivi~ne postupke. naru{eno zbog pogre{no i nepotpuno utvr|enog ~injeni~nog (k) Pravo na imovinu." stanja i pogre{ne primjene materijalnog prava. Kantonalni je sud 26. ^lan 6. Europske konvencije, u relevantnom dijelu, glasi: u prizivnom postupku navedene prigovore ocijenio kao "1. Prilikom utvr|ivanja gra|anskih prava i obveza ili neutemeljene i u cijelosti prihvatio razloge koje je prvostupanjski utemeljenosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv njega, svako ima sud iznio u obrazlo`enju svoje presude. pravo na pravi~no su|enje i javnu raspravu u razumnom roku 17. Neutemeljene su tvrdnje apelanata, smatra Kantonalni pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. sud, da im je pobijanim presudama povrije|eno pravo na [...]" imovinu iz ~lanka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 1. 27. Ustavni sud u ovom predmetu mora, prije svega, Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Naime, redoviti su razmotriti odnose li se apelantovi navodi na gra|anska prava u sudovi ustvrdili da apelanti nisu bili nositelji stanarskog prava na okviru zna~enja ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije. prijepornom stanu i pored zaklju~enog ugovora o kori{tenju 28. Kada se to pravo odnosi na pitanja u vezi sa pravom na stana od 8. kolovoza 1996. godine, jer im je primjenom kori{tenje stana, uklju~uju}i i pitanje stjecanja stanarskog prava, pozitivnih propisa prestalo pravo kori{tenja tog stana, te da je na odnosno imovinskih prava na nekom stanu, Ustavni sud je ranije predmetnom stanu ve} postojalo ste~eno stanarsko pravo zauzeo stav da svi zahtjevi koji se odnose na navedene sporove tu`itelja. Ujedno, Kantonalni je sud, kako navodi, opre~no potpadaju pod pojam gra|anskih prava i obveza (vidi Ustavni tvrdnjama apelanata, svoje pravno shva}anje iz pobijane odluke sud, Odluka broj U 2/99 od 24. rujna 1999. godine, objavljena u donio ispravnim tuma~enjem Zakona o stambenim odnosima, "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine", broj 20/99). U Zakona o prestanku primjene Zakona o napu{tenim stanovima, konkretnom slu~aju apelanti se `ale da im je pobijanom Zakona o obligacijskim odnosima i drugih propisa navedenih u presudom Kantonalnog suda nezakonito poni{ten ugovor o razlozima svoje odluke. kupoprodaji stana. Prema tomu, konkretno pravo za koje apelanti 18. Glede tvrdnji apelanata da im je povrije|eno pravo na smatraju da im je povrije|eno predstavlja gra|ansko pravo na djelotvoran pravni lijek iz ~lanka 13. Europske konvencije, koje se primjenjuju standardi pravi~nog su|enja u smislu ~lanka Kantonalni sud smatra da su apelanti imali na raspolaganju sva 6. stavak 1. Europske konvencije. pravna sredstva. Protiv prvostupanjske su presude mogli ulo`iti 29. Apelanti se, u konkretnom slu~aju, `ale da je povrije|eno priziv, a na odluku Kantonalnog suda, u smislu relevantnog njihovo pravo na pravi~no su|enje, jer su pobijane presude, Zakona o parni~nom postupku, nema drugih efektivnih pravnih kojima je utvr|eno da je ni{tav ugovor o kupoprodaji stana koji lijekova po zakonu. su zaklju~ili sa ranijim vlasnikom, navodno, donesene primjenom odredbe ~lanka 2. stavak 3, umjesto odredbe ~lanka 19. U odgovoru na apelaciju tu`itelj, izme|u ostalog, navodi 16. Zakona o prestanku primjene Zakona o napu{tenim da su, prije pokretanja postupka pred Ustavnim sudom, vo|eni i stanovima. Dakle, apelanti smatraju kako je do povrede prava na pravomo}no okon~ani upravni postupak po njegovom zahtjevu pravi~no su|enje do{lo zbog toga {to su, navodno, redoviti za povrat prijepornog stana u posjed, postupak pred sudovi pogre{no primijenili materijalno pravo. Povjerenstvom za imovinske zahtjeve izbjeglica i raseljenih 30. Ustavni sud podsje}a da je njegova nadle`nost u osoba, te sudski postupci pred Op}inskim i Kantonalnim sudom. prizivnim postupcima ograni~ena "na pitanja koja su sadr`ana u U svim navedenim postupcima, isti~e tu`itelj, utvr|eno je da je ovom Ustavu" i da Ustavni sud nije mjerodavan preispitivati bio aktivno legitimiran za pokretanje navedenih postupaka. ~injeni~no stanje ili tuma~enje i primjenu zakona kako su to Pored toga, imenovani navodi da je tijekom sudskog postupka u~inili redoviti sudovi, osim u slu~ajevima u kojima odluke ni`ih nedvosmisleno utvr|eno da je on nositelj stanarskog prava na sudova kr{e ustavna prava. To je slu~aj ukoliko je neki redoviti predmetnom stanu, na temelju ~ega mu je pripalo pravo na povrat sud pogre{no protuma~io ili primijenio neko ustavno pravo, ili je tog stana i njegov otkup. Ponedjeljak, 29.5.2006. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 26 – Strana 2749 zanemario to pravo, ako je primjena zakona bila proizvoljna ili privremenog kori{tenja tog stana sukladno ovom zakonu diskriminacijska, ukoliko je do{lo do povrede procesnih prava zaklju~en u razdoblju izme|u 1. travnja 1992. godine i 7. velja~e (pravo na pravi~no su|enje, pravo na pristup sudu, pravo na 1998. godine prestaje va`iti", te da "u smislu ovog zakona osoba djelotvorni pravni lijek i u drugim slu~ajevima), ili ukoliko koja `ivi u stanu na temelju stanarskog prava koje prestaje prema utvr|eno ~injeni~no stanje ukazuje na povredu Ustava Bosne i ovom ~lanku }e se smatrati privremenim korisnikom", stupila je Hercegovine (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 39/01 od 5. travnja na snagu 13. travnja 1999. godine. Citiranom odredbom svi 2002. godine, objavljena u "Slu`benom glasniku Bosne i Herceugovori o kori{tenju stana zaklju~eni u navedenom razdoblju govine", broj 25/02). prestali su va`iti ex lege. Time je, dakle, prestalo va`iti i 31. U konkretnom slu~aju, neprijeporno je da je na ~injeni~ni stanarsko pravo apelanata, radi ~ega od dana stupanja na snagu supstrat, kako ga je ustvrdio prvostupanjski sud, taj sud tog zakona oni vi{e nisu bili nositelji stanarskog prava na primijenio odredbu ~lanka 2. stavak 3. Zakona o prestanku prijepornom stanu. Zbog toga, apelanti su izgubili pravnu osnovu primjene Zakona o napu{tenim stanovima. ^injeni~na i pravna za valjano zaklju~enje ugovora o kupoprodaji predmetnog stana stajali{ta izra`ena u prvostupanjskoj presudi je potvrdio u smislu relevantnih odredaba Zakona o prodaji stanova na Kantonalni sud. Naspram toga, apelanti smatraju kako su u kojima postoji stanarsko pravo. Pobijane presude redovitih konkretnom slu~aju redoviti sudovi morali primijeniti odredbu sudova imaju deklaracijski karakter, jer je njima samo ~lanka 16. navedenog zakona i odbiti apelantov tu`beni zahtjev. konstatirano da je ugovor o kupoprodaji stana apelanata ni{tav po Obzirom na pravni stav iznesen u prethodnoj to~ki, Ustavni sud samom zakonu i da, slijedom toga, taj ugovor nije proizvodio smatra da ni u konkretnom slu~aju nije u njegovoj nadle`nosti pravne posljedice od dana njegovog zaklju~enja (ex tunc). ispitivati kako su redoviti sudovi primijenili materijalno pravo, a Obzirom na navedene konstatacije, proizlazi da apelanti nisu ni su{tina tvrdnji apelanata je da im je na takav na~in povrije|eno stekli pravo vlasni{tva na prijepornom stanu, pa se taj stan i ne pravo na pravi~no su|enje. Isto tako, nije u nadle`nosti Ustavnog mo`e smatrati njihovom imovinom. suda utvr|ivati jesu li redoviti sudovi potpuno i ispravno ustvrdili 38. Sukladno ranije usvojenom principu, navedenom u ~injeni~no stanje, {to je tako|er jedna od tvrdnji apelanata koju prethodnoj to~ki ove odluke, Ustavni sud konstatira da se u su istaknuli u apelaciji. konkretnom slu~aju, dakle, predmetni stan ne mo`e smatrati 32. Pored navedenog, razmatraju}i pobijane presude imovinom na kojoj apelanti u`ivaju za{titu sukladno kriterijima ni`estupanjskih sudova, Ustavni sud uo~ava da je u postupku iz ~lanka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. pred ni`estupanjskim sudovima data razumna mogu}nost 39. Zato, Ustavni sud zaklju~uje da u konkretnom slu~aju parni~nim stranama za izno{enje dokazne gra|e, kako usmeno, nije bilo kr{enja prava na imovinu iz ~lanka II/3.(k) Ustava tako i preko podnesaka. Apelanti su koristili mogu}nost Bosne i Hercegovine i ~lanka 1. Protokola broj 1 uz Europsku pozivanja i saslu{avanja svjedoka, anga`iran je odgovaraju}i konvenciju. sudski vje{tak i izvr{eno potrebno stru~no vje{ta~enje. Apelanti Ostali navodi su bili nazo}ni su|enju i dobili su priliku komentirati izvje{}e 40. Glede navoda apelanata da im je pobijanim odlukama vje{taka, izjave svjedoka i tu`itelja. Sud je primijenio odre|ene povrije|eno pravo na djelotvoran pravni lijek iz ~lanka 13. zakonske odredbe u predmetu, a pobijane sudske presude navode Europske konvencije, Ustavni sud zapa`a da se radi o pau{alnim sve potrebne razloge na kojima je utemeljena. Tako|er, Ustavni navodima. Apelanti, naime, nisu istaknuli u ~emu se, po sud smatra da sudovi nisu zlouporabili pozitivno-pravne odredbe njihovom mi{ljenju, o~ituje navedena povreda, niti su dali na kojima se temelji odluka, te da, kako je ve} istaknuto u obrazlo`enje i ponudili dokaze koji bi potkrijepili takve navode. prethodnoj to~ki, Ustavni sud nije mjerodavan taj aspekt Zato, Ustavni sud sukladno svojoj jurisprudenciji konstatira da u preispitivati, sve dok se radi o tuma~enju navedenih odredbi. predmetnom slu~aju nije do{lo do povrede navedenog prava Pored toga, ne postoji ni jedna druga okolnost koja bi upu}ivala (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 286/03 od 29. rujna 2004. na zaklju~ak da je apelantima povrije|eno pravo na pravi~no godine, objavljena u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovisu|enje. ne", broj 54/04). 33. Zato, a imaju}i u vidu iznesene konstatacije, Ustavni sud 41. U odnosu na tvrdnje apelanata da su im u predmetnom smatra da pobijanim presudama nije prekr{eno pravo apelanata slu~aju povrije|ena prava iz Univerzalne deklaracije o pravima na pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovi~ovjeka, Ustavni sud, sukladno svojoj jurisprudenciji, konstatira ne i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije. da prava iz navedene deklaracije ne u`ivaju za{titu po Ustavu Pravo na imovinu Bosne i Hercegovine. 34. ^lanak 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju glasi: VIII. Zaklju~ak "1. Svaka fizi~ka ili pravna osoba ima pravo na neometano 42. Ne postoji povreda prava na pravi~no su|enje iz ~lanka u`ivanje svoje imovine. Nitko ne mo`e biti li{en svoje imovine, II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. osim u javnom interesu i pod uvjetima predvi|enim zakonom i Europske konvencije u slu~aju kada se apelanti `ale da su op}im na~elima me|unarodnog prava. redoviti sudovi pogre{no primijenili materijalno pravo i da su 2. Prethodne odredbe, me|utim, ni na koji na~in ne utje~u na neto~no i nepotpuno ustvrdili ~injeni~no stanje, kao ni povreda pravo dr`ave da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim prava na imovinu iz ~lanka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i da bi nadzirala kori{tenje imovine sukladno op}im interesima ili ~lanka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju jer imovina da bi osigurala naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni." ste~ena na temelju ni{tavog ugovora ne u`iva za{titu Ustava i 35. Pojam "imovina" podrazumijeva {irok spektar vlasni~kih Europske konvencije. interesa koji predstavljaju ekonomsku vrijednost (vidi Ustavni 43. Na temelju ~lanka 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog sud, Odluka broj U 14/00 od 4. travnja 2001. godine, objavljena u suda, Ustavni je sud jednoglasno odlu~io kao u dispozitivu ove "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine", broj 33/01). Pravo odluke. na imovinu na koje se pozivaju apelanti bi se moglo primijeniti na 44. Prema ~lanku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke njihov slu~aj, ako bi se predmetni prijeporni stan mogao smatrati Ustavnog suda su kona~ne i obvezuju}e. imovinom sukladno kriterijima Europske konvencije. Predsjednik 36. ^lanak 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju {titi Ustavnog suda samo postoje}u imovinu, ali ne uklju~uje prava ili o~ekivanja na stjecanje imovine u budu}nosti npr. kroz nasljedstvo (vidi Bosne i Hercegovine Ustavni sud, Odluka broj U 12/01 od 25. velja~e 2002. godine, Mato Tadi}, v. r. objavljena u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine", broj 20/02). U konkretnom slu~aju apelanti su zaklju~enjem ugovora o kori{tenju stana, 8. kolovoza 1996. godine, i useljenjem u stan Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudija, u postali nositelji stanarskog prava na tom stanu, sukladno predmetu broj AP 497/04, rje{avaju}i apelaciju R. i S. F., na relevantnim odredbama Zakona o stambenim odnosima. Nadalje, apelanti su zaklju~enjem ugovora o kupoprodaji tog osnovu ~lana VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lana 59 stav stana, 15. listopada 1998. godine, i polaganjem isprava u knjigu 2 ta~ka 2 i ~lana 61 st. 1 i 3 Poslovnika Ustavnog suda Bosne i zaklju~enih ugovora, postali suvlasnici stana sa dijelom ½. Hercegovine - Novi pre~i{}eni tekst ("Slu`beni glasnik 37. Me|utim, odredba ~lanka 2. stavak 3. Zakona o prestanku Bosne i Hercegovine", broj 2/04), u sastavu: Mato Tadi}, predsjednik primjene Zakona o napu{tenim stanovima, kojom je propisano da Miodrag Simovi}, prof. dr, potpredsjednik "svako stanarsko pravo ili ugovor o kori{tenju ili produljenje Broj 26 – Strana 2750 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Ponedjeljak, 29.5.2006. ako ciq povrije|enog pravila ne upu}uje na neku drugu sankciju Hatixa Haxiosmanovi}, potpredsjednik ili ako zakon o odre|enom slu~aju ne propisuje {to drugo." Valerija Gali}, sudija 12. Zakon o prestanku primjene Zakona o napu{tenim Jovo Rosi}, sudija stanovima ("Slu`bene novine Federacije Bosne i Hercegovina sjednici, odr`anoj 28. juna 2005. godine, donio je ne", br. 11/98, 38/98, 12/99, 18/99, 29/99 i 43/99) ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 ^lan 2 stav 3 Zakona glasi: "Svako stanarsko pravo ili ugovor o kori{}ewu ili Odbija se kao neosnovana apelacija R. i S. F. podnesena produ`ewe privremenog kori{}ewa tog stana u skladu sa protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj G`-31/04 od 25. ovim zakonom zakqu~en u periodu izme|u 1. aprila 1992. godine februara 2004. godine i presude Op{tinskog suda u Tuzli broj i 7. februara 1998. godine prestaje da va`i. U smislu ovog P-27/03 od 9. oktobra 2003. godine. zakona lice koje `ivi u stanu na osnovu stanarskog prava koje Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegoprestaje prema ovom ~lanu }e se smatrati privremenim vine", "Slu`benim novinama Federacije Bosne i Hercegovikorisnikom." ne" i "Slu`benom glasniku Republike Srpske". ^lan 16 Zakona, u relevantnom dijelu, glasi: OBRAZLO@EWE "(1) Ugovor o kori{}ewu stana [...], kao i drugi akti o dodjeli stana na kori{}ewe, a koji su zakqu~eni odnosno I. Uvod doneseni nakon 7. februara 1998. godine, ni{tavni su. 1. R. i S. F. (u daqwem tekstu: apelanti) iz Tuzle koje (2) Odredba iz stava 1 ovog ~lana odnosi se i na ugovore o zastupa A. P., advokat iz Tuzle, podnijeli su 1. juna 2004. godine kori{}ewu stana zakqu~ene prije 7. februara 1998. godine a po apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daqwem wima nije izvr{eno useqewe u stan. tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli (3) Lice koje na osnovu ugovora odnosno akta iz stava 1 (u daqwem tekstu: Kantonalni sud) broj G`-31/04 od 25. ovog ~lana koristi stan smatra}e se bespravnim korisnikom februara 2004. godine i Presude Op{tinskog suda u Tuzli (u stana." daqwem tekstu: Op{tinski sud) broj P-27/03 od 9. oktobra 2003. V. Apelacija godine. Apelanti su, tako|e, podnijeli zahtjev da se donese privremena mjera, kojom bi Ustavni sud zabranio M. M. da a) Navodi iz apelacije proda stan, koji se nalazi u Tuzli u Ulici Xemala Bijedi}a broj 13. Apelanti u apelaciji, izme|u ostalog, navode da su se 6, stan broj 28, povr{ine 58 m², dod se ne zavr{i apelacioni uselili u sporni stan nakon {to je apelantkiwa S. F. postupak. zakqu~ila ugovor o wegovom kori{}ewu, 8. avgusta 1996. godine. Apelanti su zatim zakqu~ili i ugovor o kupoprodaji II. Postupak pred Ustavnim sudom tog stana, 15. oktobra 1998. godine, ~ime su postali wegovi 2. Ustavni sud je Odlukom broj AP 497/04 od 30. juna 2004. suvlasnici sa dijelom ½. Daqe navode da su redovni sudovi u godine odbio kao neosnovan zahtjev apelanata da se donese konkretnom slu~aju pogre{no primijenili odredbe Zakona o privremena mjera. prestanku primjene Zakona o napu{tenim stanovima, jer su 3. Na osnovu ~lana 21 st. 1 i 2 Poslovnika Ustavnog suda, od umjesto odredbe ~lana 2 stav 3 trebali da primijene odredbu Kantonalnog suda i u~esnika u postupku, M. M. (u daqwem ~lana 16 tog Zakona. Ovo zbog toga jer je predmetni ugovor o tekstu: tu`iteq), zatra`eno je 22. novembra 2004. godine da kori{}ewu stana zakqu~en prije 7. februara 1998. godine, te su dostave odgovore na apelaciju. se i uselili u stan prije navedenog datuma, {to odgovara 4. Kantonalni sud i tu`ilac dostavili su odgovore na situaciji iz stava 2 ~lana 16 navedenog zakona. apelaciju 6. decembra 2004. godine. 14. Nadaqe, apelanti smatraju da ni`estepeni sudovi u 5. Na osnovu ~lana 25 stav 2 Poslovnika Ustavnog suda, konkretnom slu~aju nisu utvrdili ~iwenicu da li tu`ilac u odgovori Kantonalnog suda i tu`ioca su 6. aprila 2005. godine ovoj parnici nosilac stanarskog prava na predmetnom stanu, dostavqeni apelantima. {to predstavqa prethodno pitawe o kom sud nije donio odluku. III. ^iweni~no stawe U spisu predmeta, navode apelanti, ne postoji ugovor o 6. ^iwenice predmeta, koje proizlaze iz navoda apelanata kori{}ewu stana, niti rje{ewe o dodjeli stana na kori{}ewe, i dokumenata predo~enih Ustavnom sudu, mogu da se sumiraju na radi ~ega apelanti smatraju da tu`ilac nije aktivno sqede}i na~in. legitimisan da vodi predmetni sudski spor. Pored toga, apelanti navode da je tu`ilac stan dobio na kori{}ewe od 7. Apelanti su 15. oktobra 1998. godine zakqu~ili ugovor o nevlasnika i mimo odredbi Zakona o stambenim odnosima, za otkupu stana koji se nalazi u Tuzli u Ulici Xemala Bijedi}a {ta prila`u i odre|enu dokumentaciju. broj 6, sprat 8, stan broj 28, sa Proizvodno-trgovinskim kombinatom Tuzla, kao vlasnikom i davaocem stana na 15. Imaju}i u vidu izneseno, apelanti tvrde da je osporenim kori{}ewe. odlukama povrije|eno wihovo pravo na pravi~no su|ewe iz 8. Tu`iocu je, kao predratnom nosiocu stanarskog prava, ~lana II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 Evropske rje{ewem stambenog organa Op{tine Tuzla, nakon delo`acije konvencije za za{titu qudskih prava i osnovnih sloboda (u apelanata, vra}en u posjed predmetni stan. daqwem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz 9. Op{tinski sud je u ponovqenom postupku donio Presudu ~lana II/3 k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1 Protokola broj P-27/03 od 9. oktobra 2003. godine, kojom je utvrdio da je broj 1 uz Evropsku konvenciju, te pravo na djelotvoran pravni ni{tavan ugovor o kupoprodaji stana zakqu~en izme|u lijek iz ~lana 13 Evropske konvencije. Pored toga, apelanti apelanata i ranijeg vlasnika, Proizvodno-trgovinskog smatraju da su im povrije|ena i prava iz ~l. 7, 8 i 10 kombinata Tuzla, ovjeren kod Op{tinskog suda u Tuzli pod Univerzalne deklaracije o pravima ~ovjeka. brojem II-Ov-168/98 od 14. decembra 1998. godine, te da su b) Odgovor na apelaciju apelanti i raniji vlasnik du`ni da trpe da se bri{u apelanti 16. Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju isti~e da navode kao vlasnici i posjednici u kwizi polo`enih ugovora kod apelanata iz apelacije smatra neosnovanim, o ~emu je dao Op{tinskog suda u Tuzli. razloge u svojoj odluci. Apelanti i u apelaciji ponavqaju iste 10. Kantonalni sud je donio Presudu broj G`-31/04 od 25. prigovore, navodi Kantonalni sud, koje su isticali i u `albi februara 2004. godine, kojom je `albe odbio kao neosnovane i protiv prvostepene presude, da im je pravi~no su|ewe potvrdio prvostepenu presudu. naru{eno zbog pogre{no i nepotpuno utvr|enog ~iweni~nog IV. Relevantni propisi stawa i pogre{ne primjene materijalnog prava. Kantonalni sud je u `albenom postupku navedene prigovore ocijenio kao 11. Zakon o obligacionim odnosima (u daqwem tekstu: neosnovane i u cijelosti prihvatio razloge koje je prvostepeni ZOO, "Slu`beni list RBiH", br. 2/92, 13/93 i 13/94, te sud iznio u obrazlo`ewu svoje presude. "Slu`bene novine Federacije Bosne i Hercegovine", broj 17. Neosnovane su tvrdwe apelanata, smatra Kantonalni 29/03) sud, da im je osporenim presudama povrije|eno pravo na ^lan 103 Zakona glasi: "Ugovor, koji je protivan ustavu Republike Bosne i Herceimovinu iz ~lana II/3 k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1 govine, prinudnim propisima te moralu dru{tva ni{tavan je Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Naime, redovni 1 Odluka je objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 27/06. Ponedjeljak, 29.5.2006. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 26 – Strana 2751 sudovi su utvrdili da apelanti nisu bili nosioci stanarskog roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom prava na spornom stanu i pored zakqu~enog ugovora o ustanovqenim sudom. [...]" kori{}ewu stana od 8. avgusta 1996. godine, jer im je primjenom 27. Ustavni sud u ovom predmetu mora, prije svega, da pozitivnih propisa prestalo pravo kori{}ewa tog stana, te da razmotriti da li se apelantovi navodi odnose na gra|anska je na predmetnom stanu ve} postojalo ste~eno stanarsko pravo prava u okviru zna~ewa ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije. tu`ioca. Ujedno, Kantonalni sud je, kako navodi, suprotno 28. Kada se to pravo odnosi na pitawa u vezi sa pravom na tvrdwama apelanata, svoje pravno shvatawe iz osporene odluke kori{}ewe stana, ukqu~uju}i i pitawe sticawa stanarskog donio ispravnim tuma~ewem Zakona o stambenim odnosima, prava, odnosno imovinskih prava na nekom stanu, Ustavni sud je Zakona o prestanku primjene Zakona o napu{tenim stanovima, ranije zauzeo stav da svi zahtjevi koji se odnose na navedene Zakona o obligacionim odnosima i drugih propisa navedenih u sporove potpadaju pod pojam gra|anskih prava i obaveza (vidi razlozima svoje odluke. Ustavni sud, Odluka broj U 2/99 od 24. septembra 1999. godine, 18. U pogledu tvrdwi apelanata da im je povrije|eno pravo objavqena u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine", broj na djelotvoran pravni lijek iz ~lana 13 Evropske konvencije, 20/99). U konkretnom slu~aju apelanti se `ale da im je Kantonalni sud smatra da su apelanti imali na raspolagawu osporenom presudom Kantonalnog suda nezakonito poni{ten sva pravna sredstva. Protiv prvostepene presude mogli su da ugovor o kupoprodaji stana. Shodno tome, konkretno pravo za ulo`e `albu, a na odluku Kantonalnog suda, u smislu koje apelanti smatraju da im je povrije|eno predstavqa relevantnog Zakona o parni~nom postupku, nema drugih gra|ansko pravo na koje se primjewuju standardi pravi~nog efektivnih pravnih lijekova po zakonu. su|ewa u smislu ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije. 19. U odgovoru na apelaciju tu`ilac, izme|u ostalog, 29. Apelanti se, u konkretnom slu~aju, `ale da je navodi da su, prije nego {to je pokrenut postupak pred povrije|eno wihovo pravo na pravi~no su|ewe, jer su osporene Ustavnim sudom, vo|eni i pravosna`no zavr{eni upravni presude, kojima je utvr|eno da je ni{tavan ugovor o kupoprodaji postupak po wegovom zahtjevu za povra}aj spornog stana u stana koji su zakqu~ili sa ranijim vlasnikom, navodno, posjed, postupak pred Komisijom za imovinske zahtjeve donesene primjenom odredbe ~lana 2 stav 3, umjesto odredbe izbjeglica i raseqenih lica, te sudski postupci pred ~lana 16 Zakona o prestanku primjene Zakona o napu{tenim Op{tinskim i Kantonalnim sudom. U svim navedenim stanovima. Dakle, apelanti smatraju kako je do povrede prava postupcima, isti~e tu`ilac, utvr|eno je da je bio aktivno na pravi~no su|ewe do{lo zbog toga {to su, navodno, redovni legitimisan da pokrene navedene postupke. Pored toga, sudovi pogre{no primijenili materijalno pravo. imenovani navodi da je u toku sudskog postupka nedvosmisleno 30. Ustavni sud podsje}a da je wegova nadle`nost u utvr|eno da je on nosilac stanarskog prava na predmetnom apelacionim postupcima ograni~ena "na pitawa koja su stanu, na osnovu ~ega mu je pripalo pravo na povra}aj tog stana i sadr`ana u ovom Ustavu" i da Ustavni sud nije nadle`an da wegov otkup. preispituje ~iweni~no stawe ili tuma~ewe i primjenu zakona kako su to u~inili redovni sudovi, sem u slu~ajevima u kojima VI. Dopustivost odluke ni`ih sudova kr{e ustavna prava. To je slu~aj ukoliko je 20. U skladu sa ~lanom VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine, neki redovni sud pogre{no protuma~io ili primijenio neko Ustavni sud tako|e ima apelacionu nadle`nost u pitawima ustavno pravo, ili je zanemario to pravo, ako je primjena zakona koja su sadr`ana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora bila proizvoqna ili diskriminatorska, ukoliko je do{lo do zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini. povrede procesnih prava (pravo na pravi~no su|ewe, pravo na 21. U skladu sa ~lanom 15 stav 3 Poslovnika Ustavnog suda, pristup sudu, pravo na djelotvorni pravni lijek i u drugim Ustavni sud mo`e da razmatra apelaciju samo ako su protiv slu~ajevima), ili ukoliko utvr|eno ~iweni~no stawe ukazuje presude, odnosno odluke, koja se wome osporava iscrpqeni svi na povredu Ustava Bosne i Hercegovine (vidi Ustavni sud, efektivni pravni lijekovi mogu}i po zakonu i ako se podnese u Odluka broj U 39/01 od 5. aprila 2002. godine, objavqena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine", broj 25/02). odluku o posqedwem pravnom lijeku koji je koristio. 31. U konkretnom slu~aju, nesporno je da je na ~iweni~ni 22. U konkretnom slu~aju, predmet osporavawa apelacijom supstrat, kako ga je utvrdio prvostepeni sud, taj sud primijenio je Presuda Kantonalnog suda broj G`-31/04 od 25. februara odredbu ~lana 2 stav 3 Zakona o prestanku primjene Zakona o 2004. godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih napu{tenim stanovima. ^iweni~na i pravna stajali{ta lijekova mogu}ih po zakonima. Nadaqe, osporenu presudu izra`ena u prvostepenoj presudi potvrdio je Kantonalni sud. apelanti su primili 6. maja 2004. godine, a apelacija Ustavnom Naspram toga, apelanti smatraju kako su u konkretnom slu~aju sudu je podnesena 1. juna 2004. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je redovni sudovi morali da primijene odredbu ~lana 16 propisano ~lanom 15 stav 3 Poslovnika Ustavnog suda. Na navedenog zakona i da odbiju apelantov tu`beni zahtjev. S kraju, apelacija ispuwava i uslove iz ~lana 16 stav 2 obzirom na pravni stav iznesen u prethodnoj ta~ki, Ustavni sud Poslovnika Ustavnog suda. smatra da ni u konkretnom slu~aju nije u wegovoj nadle`nosti 23. Imaju}i u vidu odredbe ~lana VI/3 b) Ustava Bosne i da ispituje kako su redovni sudovi primijenili materijalno Hercegovine, ~lana 15 stav 3 i ~lana 16 stav 2 Poslovnika pravo, a su{tina tvrdwi apelanata je da im je na takav na~in Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija povrije|eno pravo na pravi~no su|ewe. Isto tako, nije u ispuwava uslove u pogledu dopustivosti. nadle`nosti Ustavnog suda da utvr|uje da li su redovni sudovi potpuno i ispravno utvrdili ~iweni~no stawe, {to je tako|e VII. Meritum jedna od tvrdwi apelanata koju su istakli u apelaciji. 24. Apelanti osporavaju navedene presude tvrde}i da su im 32. Pored navedenog, razmatraju}i osporene presude wima povrije|ena prava iz ~lana II/3 e) i k) Ustava Bosne i Herni`estepenih sudova, Ustavni sud uo~ava da je u postupku pred cegovine, ~lana 6 i 13 Evropske konvencije i ~lana 1 ni`estepenim sudovima data razumna mogu}nost parni~nim Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. stranama da iznesu dokaznu gra|u, kako usmeno, tako i preko podnesaka. Apelanti su koristili mogu}nost da pozovu i Pravo na pravi~no su|ewe saslu{aju svjedoke, anga`ovan je odgovaraju}i sudski vje{tak i 25. ^lan II/3 Ustava Bosne i Hercegovine, u relevantnom izvr{eno potrebno stru~no vje{ta~ewe. Apelanti su dijelu, glasi: prisustvovali su|ewu i dobili su priliku da komentiri{u "Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine u`ivaju izvje{taj vje{taka, izjave svjedoka i tu`ioca. Sud je qudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog ~lana, a ona primijenio odre|ene zakonske odredbe u predmetu, a osporene obuhvataju: sudske presude navode sve potrebne razloge na kojima je (...) zasnovana. Tako|e, Ustavni sud smatra da sudovi nisu e) Pravo na pravi~no saslu{awe u gra|anskim i krivi~nim zloupotrijebili pozitivno-pravne odredbe na kojima se stvarima i druga prava u vezi sa krivi~nim postupkom. zasniva odluka, te da, kako je ve} istaknuto u prethodnoj ta~ki, k) Pravo na imovinu." Ustavni sud nije nadle`an da taj aspekat preispituje, sve dok se radi o tuma~ewu navedenih odredbi. Pored toga, ne postoji ni 26. ^lan 6 Evropske konvencije, u relevantnom dijelu, jedna druga okolnost koja bi upu}ivala na zakqu~ak da je glasi: apelantima povrije|eno pravo na pravi~no su|ewe. "1. Prilikom utvr|ivawa gra|anskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv wega, 33. Stoga, a imaju}i u vidu iznesene konstatacije, Ustavni svako ima pravo na pravi~no su|ewe i javnu raspravu u razumnom sud smatra da osporenim presudama nije prekr{eno pravo Broj 26 – Strana 2752 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Ponedjeljak, 29.5.2006. navode. Stoga, Ustavni sud u skladu sa svojom jurisprudencijom apelanata na pravi~no su|ewe iz ~lana II/3 e) Ustava Bosne i konstatuje da u predmetnom slu~aju nije do{lo do povrede Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije. navedenog prava (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 286/03 od 29. Pravo na imovinu septembra 2004. godine, objavqena u "Slu`benom glasniku 34. ^lan 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju glasi: Bosne i Hercegovine", broj 54/04). "1. Svako fizi~ko ili pravno lice ima pravo na neometano 41. U odnosu na tvrdwe apelanata da su im u predmetnom u`ivawe svoje imovine. Niko ne mo`e biti li{en svoje slu~aju povrije|ena prava iz Univerzalne deklaracije o imovine osim u javnom interesu i pod uslovima predvi|enim pravima ~ovjeka, Ustavni sud, u skladu sa svojom zakonom i op{tim na~elima me|unarodnog prava. jurisprudencijom, konstatuje da prava iz navedene deklaracije 2. Prethodne odredbe, me|utim, ni na koji na~in ne uti~u ne u`ivaju za{titu po Ustavu Bosne i Hercegovine. na pravo dr`ave da primjewuje takve zakone koje smatra potrebnim da bi nadzirala kori{}ewe imovine u skladu s VIII. Zakqu~ak op{tim interesom ili da bi obezbijedila naplatu poreza ili 42. Ne postoji povreda prava na pravi~no su|ewe iz ~lana drugih doprinosa ili kazni". II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske 35. Pojam "imovina" podrazumijeva {irok spektar konvencije u slu~aju kada se apelanti `ale da su redovni sudovi svojinskih interesa koji predstavqaju ekonomsku vrijednost pogre{no primijenili materijalno pravo i da su neta~no i (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 14/00 od 4. aprila 2001. godine, nepotpuno utvrdili ~iweni~no stawe, kao ni povreda prava na objavqena u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine", broj imovinu iz ~lana II/3 k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1 33/01). Pravo na imovinu na koje se pozivaju apelanti bi moglo Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju jer imovina ste~ena da se primijeni na wihov slu~aj, ako bi predmetni sporni stan na osnovu ni{tavnog ugovora ne u`iva za{titu Ustava i mogao da se smatra imovinom u skladu sa kriterijumima Evropske konvencije. Evropske konvencije. 43. Na osnovu ~lana 61 st. 1 i 3 Poslovnika Ustavnog suda, 36. ^lan 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju {titi Ustavni sud je jednoglasno odlu~io kao u dispozitivu ove samo postoje}u imovinu, ali ne ukqu~uje prava ili o~ekivawa odluke. na sticawe imovine u budu}nosti npr. kroz nasqedstvo (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 12/01 od 25. februara 2002. godine, 44. Shodno ~lanu VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke objavqena u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine", broj Ustavnog suda su kona~ne i obavezuju}e. 20/02). U konkretnom slu~aju apelanti su zakqu~ewem ugovora Predsjednik o kori{}ewu stana, 8. avgusta 1996. godine, i useqewem u stan Ustavnog suda postali nosioci stanarskog prava na tom stanu, u skladu sa Bosne i Hercegovine relevantnim odredbama Zakona o stambenim odnosima. Mato Tadi}, s. r. Nadaqe, apelanti su zakqu~ewem ugovora o kupoprodaji tog stana, 15. oktobra 1998. godine, i polagawem isprava u kwigu zakqu~enih ugovora, postali suvlasnici stana sa dijelom ½. Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudija, u 37. Me|utim, odredba ~lana 2 stav 3 Zakona o prestanku predmetu broj AP 501/04, rje{avaju}i apelaciju Hamze Hod`i}a, primjene Zakona o napu{tenim stanovima, kojom je propisano na osnovu ~lana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lana 59. da "svako stanarsko pravo ili ugovor o kori{}ewu ili stav 2. ta~ka 2. i ~lana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda produ`ewe privremenog kori{}ewa tog stana u skladu sa Bosne i Hercegovine - Novi pre~i{}eni tekst ("Slu`beni glasnik ovim zakonom zakqu~en u periodu izme|u 1. aprila 1992. godine Bosne i Hercegovine", broj 2/04), u sastavu: i 7. februara 1998. godine prestaje da va`i", te da "u smislu Mato Tadi}, predsjednik ovog zakona lice koje `ivi u stanu na osnovu stanarskog prava Miodrag Simovi}, prof. dr., potpredsjednik koje prestaje shodno ovom ~lanu }e se smatrati privremenim Hatid`a Had`iosmanovi}, potpredsjednica korisnikom", stupila je na snagu 13. aprila 1999. godine. Valerija Gali}, sutkinja Citiranom odredbom svi ugovori o kori{}ewu stana Jovo Rosi}, sudija zakqu~eni u navedenom periodu prestali su da va`e ex lege. na sjednici, odr`anoj 28. juna 2005. godine, donio je Time je, dakle, prestalo da va`i i stanarsko pravo apelanata, radi ~ega od dana kada je stupio na snagu taj zakon oni vi{e nisu ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 bili nosioci stanarskog prava na spornom stanu. Zbog toga, apelanti su izgubili pravnu osnovu da vaqano zakqu~e ugovor o Odbija se kao neosnovana apelacija Hamze Hod`i}a, kupoprodaji predmetnog stana u smislu relevantnih odredbi podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici broj Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo. G`-2117/03 od 17. marta 2004. godine i Presude Op}inskog suda Osporene presude redovnih sudova imaju deklaratoran u Brezi broj P-43/02 od 29. oktobra 2003. godine. karakter, jer je wima samo konstatovano da je ugovor o Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovikupoprodaji stana apelanata ni{tavan po samom zakonu i da, ne", "Slu`benim novinama Federacije Bosne i Hercegovine" i slijedom toga, taj ugovor nije proizvodio pravne posqedice od "Slu`benom glasniku Republike Srpske". dana wegovog zakqu~ewa (ex tunc). S obzirom na navedene OBRAZLO@ENJE konstatacije, proizilazi da apelanti nisu ni stekli pravo svojine na spornom stanu, pa taj stan i ne mo`e da se smatra I. Uvod wihovom imovinom. 1. Hamza Hod`i} (u daljnjem tekstu: apelant) iz Breze 38. U skladu sa ranije usvojenim principom, navedenim u podnio je 1. juna 2004. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i prethodnoj ta~ki ove odluke, Ustavni sud konstatuje da u Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude konkretnom slu~aju, dakle, predmetni stan ne mo`e da se smatra Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) imovinom na kojoj apelanti u`ivaju za{titu u skladu sa broj G`-2117/03 od 17. marta 2004. godine i Presude Op}inskog kriterijumima iz ~lana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku suda u Brezi (u daljnjem tekstu: Op}inski sud) broj P-43/02 od konvenciju. 29. oktobra 2003. godine. 39. Stoga, Ustavni sud zakqu~uje da u konkretnom slu~aju II. Postupak pred Ustavnim sudom nije bilo kr{ewa prava na imovinu iz ~lana II/3 k) Ustava 2. Na osnovu ~lana 21. st. 1. i 2. Poslovnika Ustavnog suda, Bosne i Hercegovine i ~lana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku od Kantonalnog suda i Rudnika mrkog uglja Breza d.o.o. (u konvenciju. daljnjem tekstu: tu`eni) zatra`eno je, 24. marta 2005. godine, da Ostali navodi dostave odgovore na apelaciju. 40. U pogledu navoda apelanata da im je osporenim odlukama 3. Kantonalni sud je odgovor na apelaciju dostavio 1. aprila povrije|eno pravo na djelotvoran pravni lijek iz ~lana 13 2005. godine, a tu`eni 8. aprila 2005. godine. Evropske konvencije, Ustavni sud zapa`a da se radi o 4. Na osnovu ~lana 25. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, pau{alnim navodima. Apelanti, naime, nisu istakli u ~emu se, odgovori na apelaciju su dostavljeni apelantu 17. juna 2005. po wihovom mi{qewu, ogleda navedena povreda, niti su dali obrazlo`ewe i ponudili dokaze koji bi potkrijepili takve godine. 1 Odluka je objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 27/06. Ponedjeljak, 29.5.2006. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 26 – Strana 2753 rudarskih radova i ako se ova njegova izjava ubilje`i u zemlji{ne III. ^injeni~no stanje knjige." 5. ^injenice predmeta, koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predo~enih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na V. Apelacija slijede}i na~in. a) Navodi iz apelacije 6. Apelantu je Rje{enjem Sekretarijata za privredu i finansije 11. U apelaciji apelant je naveo da su sudovi pogre{no i Skup{tine op}ine Breza, broj 03/5-360-54/75 od 8. aprila 1975. nepotpuno utvrdili ~injeni~no stanje i pogre{no primijenili godine, odobrena izgradnja porodi~ne stambene zgrade i to na materijalno pravo, ~ime su mu prekr{ena ustavna prava na vlastiti rizik od rudarskih podzemnih radova. Prethodno je pravi~no su|enje i na imovinu iz ~lana II/3.e) i k) Ustava Bosne i apelant dao pismenu izjavu kojom se odrekao prava na naknadu Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije za za{titu {tete koja bi nastala kao posljedica rudarskih radova, koja je ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska ubilje`ena u zemlji{ne knjige u smislu ~lana 75. stav 4. Zakona o konvencija), te ~lana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku rudarstvu ("Slu`beni list SRBiH", broj 36/73). konvenciju. Ove povrede apelant vidi u tome {to sud nije utvrdio 7. Op}inski sud je Presudom broj P-43/02 od 29. oktobra da je prilikom izdavanja gra|evinske dozvole za njegov 2003. godine, koja je potvr|ena Presudom Kantonalnog suda porodi~ni stambeni objekt u~injena gre{ka i objekt ozna~en kao broj G`-2117/03 od 17. marta 2004. godine, odbio apelantov da se nalazi u eksploatacionom polju rudnika, iako se on nalazi u tu`beni zahtjev za naknadu materijalne {tete na porodi~nom za{titnom stubu eksploatacionog polja. Smatra da ove njegove stambenom objektu, koja je nastala kao posljedica radova navode potvr|uje i ~injenica da je nakon izgradnje porodi~nog tu`enog na eksploataciji uglja. U obrazlo`enju prvostepene stambenog objekta dobio saglasnost za izgradnju pomo}nih presude je navedeno da je apelantu izdata gra|evinska dozvola objekata u kojoj je navedeno da se oni nalaze u za{titnom stubu, a na osnovu prethodno date izjave o odricanju od naknade {tete, ne u eksploatacionom polju. Dalje, da sud nije cijenio nalaz kojom se on odrekao prava u svoje ime i u ime svojih nasljednika vje{taka prema kojem je uslijed nesolidnog miniranja tu`enog na naknadu {tete koja bi eventualno mogla nastati kao posljedica nastala {teta na njegovoj ku}i. Da su radovi koji su uticali na nadzemnih i podzemnih rudarskih radova, te pristao da se takva nastanak {tete izvedeni na povr{inskom kopu, a u vrijeme izjava ubilje`i u zemlji{ne knjige, zbog ~ega je njegov tu`beni izdavanja odobrenja za gra|enje i davanje njegove izjave o zahtjev odbijen kao neosnovan. odricanju od naknade {tete rudnik se nije bavio povr{inskom IV. Relevantni propisi eksploatacijom uglja. Smatra da iz osporenih presuda proizlazi 8. U Zakonu o parni~nom postupku ("Slu`bene novine da {tetnik mo`e djelovati van granica dopu{tenosti, a da za to ne Federacije BiH", br. 42/98 i 3/93) relevantne odredbe glase. snosi nikakve posljedice, dok se njegova imovina uni{tava i kr{e "^lan 8. njegova ustavna prava. Koje }e ~injenice uzeti kao dokazane odlu~uje sud prema b) Odgovor na apelaciju svojem uvjerenju na osnovu savjesne i bri`ljive ocjene svakog 12. Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju je naveo da iz dokaza posebno i svih dokaza zajedno, a i na osnovu rezultata apelacije proizlazi kako se apelant ne sla`e sa tuma~enjem suda, cjelokupnog postupka. ali da to ne predstavlja kr{enje njegovih ustavnih prava, te da je ^lan 350. apelantov tu`beni zahtjev odbijen kao neosnovan jer je nesporno Drugostepeni sud }e presudom odbiti `albu kao neosnovanu i utvr|eno da se on odrekao prava na naknadu {tete koja mo`e potvrditi prvostepenu presudu kad ustanovi da ne postoje razlozi nastati usljed rudarskih radova. zbog kojih se presuda pobija, a ni razlozi na koje pazi po 13. Tu`eni je u odgovoru na apelaciju naveo da osporene slu`benoj du`nosti." presude nisu prekr{ile apelantova ustavna prava. U pogledu 9. U zakonu o obligacionim odnosima ("Slu`beni list pojedinih navoda iz apelacije, tu`eni je odgovorio kako se SFRJ", br. 29/87, 39/85 i 57/89, "Slu`beni list RBiH", br. 2/92, apelantov porodi~ni stambeni objekt nalazi na eksploatacionom 13/93 i 13/94, te "Slu`bene novine Federacije BiH", broj 29/03) polju rudnika, da je 1979. godine do{lo do pro{irenja za{titnih relevantna odredba glasi: stubova eksploatacionog polja, te je apelant dobio saglasnost za "Osnove odgovornosti dogradnju pomo}nih objekata uz postoje}i porodi~ni stambeni ^lan 154. objekt. Ko drugome prouzrokuje {tetu du`an je naknaditi je ako ne VI. Dopustivost doka`e da je {teta nastala bez njegove krivnje. 14. U skladu sa ~lanom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, [...] Ustavni sud tako|er ima apelacionu nadle`nost u pitanjima koja Pristanak o{te}enika su sadr`ana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora ^lan 163. zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Ko na svoju {tetu dopusti drugome poduzimanje neke radnje, 15. U skladu sa ~lanom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog ne mo`e od njega zahtijevati naknadu {tete uzrokovane tom suda, Ustavni sud mo`e razmatrati apelaciju samo ako su protiv radnjom." presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi 10. U Zakonu o rudarstvu ("Slu`beni list SRBiH", broj efektivni pravni lijekovi mogu}i po zakonu i ako se podnese u 36/73) relevantna odredba glasi: roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio "^lan 72. odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio. Eksploataciono polje sa~injava prostor koji je horizontalno 16. U konkretnom slu~aju, predmet osporavanja apelacijom na povr{ini zemlje ograni~en pravim linijama ili prirodnim je Presuda Kantonalnog suda broj G`-2117/03 od 17. marta 2004. granicama, a prostire se neograni~eno u dubinu zemlje izme|u godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova vertikalnih ravni polo`enih kroz te linije odnosno prirodne mogu}ih po zakonu. Nadalje, osporenu presudu apelant je primio granice. 20. aprila 2004. godine, a apelacija je podnesena 1. juna 2004. ^lan 75. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano ~lanom 15. stav Za podizanje gra|evinskih objekata na zemlji{tu u 3. Poslovnika Ustavnog suda. Kona~no, apelacija ispunjava i granicama eksploatacionog polja mora se, prije izdavanja uvjete iz ~lana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda. odobrenja za izgradnju gra|evinskog objekta, pribaviti mi{ljenje 17. Imaju}i u vidu odredbe ~lana VI/3.b) Ustava Bosne i Herrudarske organizacije o mogu}nosti podizanja gra|evinskog cegovine, ~lana 15. stav 3. i ~lana 16. stav 2. Poslovnika objekta s obzirom na rudarske radove. Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija [...] ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti. Ako i prema mi{ljenju republi~kog rudarskog organa postoji VII. Meritum mogu}nost o{te}enja gra|evinskog objekta, odobrenje za 18. Apelant pobija navedene presude tvrde}i da su tim izgradnju gra|evinskog objekta se ne}e izdati. presudama povrije|ena njegova ustavna prava na pravi~no Odobrenje za izgradnju gra|evinskog objekta mo`e se su|enje i pravo na imovinu iz ~lana II/3.e) i k) Ustava Bosne i izuzetno izdati i kad prema mi{ljenju rudarske organizacije Hercegovine, ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije i ~lana 1. odnosno republi~kog rudarskog organa postoji mogu}nost Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. o{te}enja gra|evinskog objekta, ali samo ako ne postoji Pravo na pravi~no su|enje opasnost po `ivot i zdravlje gra|ana, ako se investitor pismeno 19. ^lan II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: odrekne prava na naknadu {tete koja bi nastala kao posljedica Broj 26 – Strana 2754 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Ponedjeljak, 29.5.2006. Ustavni sud smatra da nije neophodno posebno razmatrati ostale "Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine u`ivaju ljudska navode iz apelacije o kr{enju prava na imovinu iz ~lana II/3.k) prava i slobode iz stava 2. ovog ~lana, {to uklju~uje: Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1. Protokola broj 1 uz (...) Evropsku konvenciju. e) Pravo na pravi~no saslu{anje u gra|anskim i krivi~nim stvarima i druga prava u vezi sa krivi~nim postupkom." VIII. Zaklju~ak 20. ^lan 6. stav 1. Evropske konvencije, u relevantnom 29. Ustavni sud zaklju~uje da nema povrede prava na dijelu, glasi: pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i "1. Prilikom utvr|ivanja gra|anskih prava i obaveza ili ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer se apelant `ali na osnovanosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv njega, svako ima pogre{no utvr|eno ~injeni~no stanje i pogre{nu primjenu pravo na pravi~no su|enje i javnu raspravu u razumnom roku materijalnog prava u sudskom postupku, a Ustavni sud nije pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. utvrdio da postoje drugi elementi koji bi ukazivali da je postupak [...]" bio nepravi~an. 21. Osporenim presudama je odlu~eno o apelantovom 30. Na osnovu ~lana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, tu`benom zahtjevu da mu tu`eni naknadi {tetu, dakle odlu~eno je Ustavni sud je jednoglasno odlu~io kao u dispozitivu ove odluke. o gra|anskim pravima i obavezama, pa je ~lan 6. stav 1. Evropske 31. Prema ~lanu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke konvencije primjenjiv u ovom slu~aju. Prema tome, Ustavni sud Ustavnog suda su kona~ne i obavezuju}e. je nadle`an da ispita je li postupak bio pravi~an, onako kako to Predsjednik zahtijevaju ~lan II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lan 6. stav Ustavnog suda 1. Evropske konvencije. Bosne i Hercegovine 22. Apelant, u su{tini, osporava navedene presude zbog pogre{no utvr|enog ~injeni~nog stanja i pogre{ne primjene Mato Tadi}, s. r. materijalnog prava. 23. Ustavni sud nije nadle`an da vr{i provjeru utvr|enih ~injenica i na~ina na koji su redovni sudovi protuma~ili Ustavni je sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudaca, u pozitivno-pravne propise, osim ukoliko odluke tih sudova kr{e predmetu broj AP 501/04, rje{avaju}i apelaciju H. H., na temelju ustavna prava. To }e biti slu~aj kada odluke redovnih sudova ne ~lanka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lanka 59. stavak 2. uklju~uju ili pogre{no primjenjuju ustavno pravo, kad je to~ka 2. i ~lanka 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i primjena pozitivno-pravnih propisa bila o~igledno proizvoljna, Hercegovine - Novi pre~i{}eni tekst ("Slu`beni glasnik Bosne i kad je relevantni zakon sam po sebi neustavan ili kada je do{lo do Hercegovine", broj 2/04), u sastavu: povrede osnovnih procesnih prava, kao {to su pravo na pravi~an Mato Tadi}, predsjednik postupak, pravo na pristup sudu, pravo na efektivan pravni lijek i Miodrag Simovi}, prof. dr., dopredsjednik sl. (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 29/02 od 27. juna 2003. Hatid`a Had`iosmanovi}, dopredsjednica godine, objavljenu u "Slu`benom glasniku Bosne i HercegoviValerija Gali}, sutkinja ne", broj 31/03). Jovo Rosi}, sudac 24. Pravi~nost postupka se ocjenjuje na osnovu postupka kao na sjednici, odr`anoj 28. lipnja 2005. godine, donio cjeline (vidi Presudu Evropskog suda za ljudska prava Barbera, Messeque i Jabardo protiv [panije od 6. decembra 1988. godine, ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 serija A, broj 146, stav 68. i Odluku Ustavnog suda broj U 63/01 od 27. juna 2003. godine, objavljenu u "Slu`benom glasniku Odbija se kao neutemeljena apelacija H. H., podnesena Bosne i Hercegovine", broj 38/03). protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici broj G`-2117/03 od 25. Pravo na pravi~no su|enje daje, inter alia, mogu}nost da 17. o`ujka 2004. godine i Presude Op}inskog suda u Brezi broj se predo~e razlozi za dono{enje sudske odluke u odre|enom P-43/02 od 29. listopada 2003. godine. pravcu, s obzirom da to omogu}ava apelantu da djelotvorno Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovikoristi raspolo`ive pravne lijekove. Me|utim ~lan 6. Evropske ne", "Slu`benim novinama Federacije Bosne i Hercegovine" i konvencije ne predvi|a da sud ispituje sve argumente koje su "Slu`benom glasniku Republike Srpske". strane izlo`ile u toku postupka, nego samo argumente koje sud OBRAZLO@ENJE smatra relevantnim. Sud mora da uzme u obzir argumente strana I. Uvod u postupku, ali oni ne moraju svi da budu izneseni u obrazlo`enju presude (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 62/01, od 5. aprila 1. H. H. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Breze je podnio 1. 2002. godine, ta~ka 19, objavljenu u "Slu`benom glasniku Bosne lipnja 2004. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovii Hercegovine", broj 24/02). ne (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog 26. U konkretnom slu~aju, prvostepeni sud je u dokaznom suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj postupku izvr{io uvid u sve raspolo`ive objektivne dokaze. G`-2117/03 od 17. o`ujka 2004. godine i Presude Op}inskog Apelant je sudjelovao u postupku i imao mogu}nost da predla`e suda u Brezi (u daljnjem tekstu: Op}inski sud) broj P-43/02 od dokaze i da se izjasni o svim izvedenim dokazima. Drugostepeni 29. listopada 2003. godine. sud je ocijenio da je ~injeni~no stanje potpuno i pravilno II. Postupak pred Ustavnim sudom utvr|eno i da je pravilno primijenjeno materijalno pravo. 2. Na temelju ~lanka 21. st. 1. i 2. Poslovnika Ustavnog suda, Prvostepeni sud je presudu donio na glavnoj i javnoj raspravi u od Kantonalnog suda i Rudnika mrkog uglja Breza d.o.o. (u prisustvu apelanta, nakon svestrane i bri`ljive ocjene dokaza, a daljnjem tekstu: tu`eni) je zatra`eno, 24. o`ujka 2005. godine, da drugostepeni sud je svoju presudu donio u nejavnoj sjednici, bez dostave odgovore na apelaciju. prisustva stranaka, koje to nisu ni zahtijevale. Odluke sudova su 3. Kantonalni je sud odgovor na apelaciju dostavio 1. travnja jasne i dovoljno obrazlo`ene, a temelje se prvenstveno na 2005. godine, a tu`eni 8. travnja 2005. godine. utvr|enoj ~injenici da se apelant, u postupku koji je prethodio 4. Na temelju ~lanka 25. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda, izdavanju odobrenja za izgradnju porodi~nog stambenog odgovori na apelaciju su dostavljeni apelantu 17. lipnja 2005. objekta, odrekao naknade {tete koja mo`e nastati usljed godine. podzemnih ili nadzemnih rudarskih radova. Ustavni sud ne III. ^injeni~no stanje smatra da su redovni sudovi arbitrarno primijenili materijalno pravo, niti da ima naznaka o povredama procesnih prava 5. ^injenice predmeta, koje proizlaze iz apelantovih navoda i apelanta, {to bi predstavljalo kr{enje prava na pravi~no su|enje. dokumenata predo~enih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na 27. Prema navedenom, Ustavni sud zaklju~uje da nema sljede}i na~in. kr{enja apelantovog ustavnog prava na pravi~no su|enje iz ~lana 6. Apelantu je Rje{enjem Tajni{tva za gospodarstvo i II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske financije Skup{tine op}ine Breza, broj 03/5-360-54/75 od 8. konvencije. travnja 1975. godine, odobrena izgradnja obiteljske stambene Ostali navodi zgrade i to na vlastiti rizik od rudarskih podzemnih radova. Prethodno je apelant dao pismenu izjavu kojom se odrekao prava 28. U svjetlu zaklju~ka o kr{enju prava iz ~lana II/3.e) Ustava na naknadu {tete koja bi nastala kao posljedica rudarskih radova, Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije, 1 Odluka je objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 27/06. Ponedjeljak, 29.5.2006. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 26 – Strana 2755 koja je ubilje`ena u zemlji{ne knjige u smislu ~lanka 75. stavak 4. za za{titu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Zakona o rudarstvu ("Slu`beni list SRBiH", broj 36/73). Europska konvencija), te ~lanka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Ove povrede apelant vidi u tomu {to sud nije 7. Op}inski je sud Presudom broj P-43/02 od 29. listopada ustvrdio da je prilikom izdavanja gra|evinske dozvole za njegov 2003. godine, koja je potvr|ena Presudom Kantonalnog suda obiteljski stambeni objekt u~injena gre{ka i objekt ozna~en kao broj G`-2117/03 od 17. o`ujka 2004. godine, odbio apelantov da se nalazi u eksploatacijskom polju rudnika, iako se on nalazi u tu`beni zahtjev za naknadom materijalne {tete na obiteljskom za{titnom stubu eksploatacijskog polja. Smatra da ove njegove stambenom objektu, koja je nastala kao posljedica radova navode potvr|uje i ~injenica da je nakon izgradnje obiteljskog tu`enog na eksploataciji uglja. U obrazlo`enju prvostupanjske stambenog objekta dobio suglasnost za izgradnju pomo}nih presude je navedeno da je apelantu izdata gra|evinska dozvola objekata u kojoj je navedeno da se oni nalaze u za{titnom stubu, a na temelju prethodno date izjave o odricanju od naknade {tete, ne u eksploatacijskom polju. Dalje, da sud nije cijenio nalaz kojom se on odrekao prava u svoje ime i u ime svojih nasljednika vje{taka prema kojem je uslijed nesolidnog miniranja tu`enog na naknadu {tete koja bi eventualno mogla nastati kao posljedica nastala {teta na njegovoj ku}i. Da su radovi koji su uticali na nadzemnih i podzemnih rudarskih radova, te pristao da se takva nastanak {tete izvedeni na povr{inskom kopu, a u vrijeme izjava ubilje`i u zemlji{ne knjige, zbog ~ega je njegov tu`beni izdavanja odobrenja za gra|enje i davanje njegove izjave o zahtjev odbijen kao neutemeljen. odricanju od naknade {tete rudnik se nije bavio povr{inskom IV. Relevantni propisi eksploatacijom uglja. Smatra da iz pobijanih presuda proizlazi da 8. U Zakonu o parni~nom postupku ("Slu`bene novine {tetnik mo`e djelovati van granica dopu{tenosti, a da za to ne Federacije BiH", br. 42/98 i 3/93) relevantne odredbe glase. snosi nikakve posljedice, dok se njegova imovina uni{tava i kr{e "^lanak 8. njegova ustavna prava. Koje }e ~injenice uzeti kao dokazane odlu~uje sud prema b) Odgovor na apelaciju svojem uvjerenju na temelju savjesne i bri`ljive ocjene svakog 12. Kantonalni je sud u odgovoru na apelaciju naveo da iz dokaza posebice i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata apelacije proizlazi kako se apelant ne sla`e sa tuma~enjem suda, cjelokupnog postupka. ali da to ne predstavlja kr{enje njegovih ustavnih prava, te da je ^lanak 350. apelantov tu`beni zahtjev odbijen kao neutemeljen jer je Drugostupanjski }e sud presudom odbiti priziv kao neprijeporno utvr|eno da se on odrekao prava na naknadu {tete neutemeljen i potvrditi prvostupanjsku presudu kad ustanovi da koja mo`e nastati uslijed rudarskih radova. ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a ni razlozi na 13. Tu`eni je u odgovoru na apelaciju naveo da pobijane koje pazi po slu`benoj du`nosti." presude nisu prekr{ile apelantova ustavna prava. Glede pojedinih 9. U zakonu o obligacijskim odnosima ("Slu`beni list navoda iz apelacije, tu`eni je odgovorio kako se apelantov SFRJ", br. 29/87, 39/85 i 57/89, "Slu`beni list RBiH", br. 2/92, obiteljski stambeni objekt nalazi na eksploatacijskom polju 13/93 i 13/94, te "Slu`bene novine Federacije BiH", broj 29/03) rudnika, da je 1979. godine do{lo do pro{irenja za{titnih stubova relevantna odredba glasi: eksploatacijskog polja, te je apelant dobio suglasnost za "Temeljne odgovornosti dogradnju pomo}nih objekata uz postoje}i obiteljski stambeni ^lanak 154. objekt. Tko drugomu prouzro~i {tetu du`an je naknaditi je ako ne VI. Dopustivost doka`e da je {teta nastala bez njegove krivnje. 14. Sukladno ~lanku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, [...] Ustavni sud tako|er ima prizivnu nadle`nost u pitanjima koja su Pristanak o{te}enika sadr`ana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmetom spora ^lanak 163. zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Tko na svoju {tetu dopusti drugomu poduzimanje neke 15. Sukladno ~lanku 15. stavak 3. Poslovnika Ustavnog radnje, ne mo`e od njega zahtijevati naknadu {tete prouzro~ene suda, Ustavni sud mo`e razmatrati apelaciju samo ako su protiv tom radnjom." presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi 10. U Zakonu o rudarstvu ("Slu`beni list SRBiH", broj efektivni pravni lijekovi mogu}i po zakonu i ako se podnese u 36/73) relevantna odredba glasi: roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio "^lanak 72. odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio. Eksploatacijsko polje sa~injava prostor koji je horizontalno 16. U konkretnom slu~aju, predmet pobijanja apelacijom je na povr{ini zemlje ograni~en pravim crtama ili prirodnim Presuda Kantonalnog suda broj G`-2117/03 od 17. o`ujka 2004. granicama, a prostire se neograni~eno u dubinu zemlje izme|u godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova vertikalnih ravni polo`enih kroz te crte odnosno prirodne mogu}ih po zakonu. Nadalje, pobijanu je presudu apelant je granice. primio 20. travnja 2004. godine, a apelacija je podnesena 1. ^lanak 75. lipnja 2004. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano Za podizanje gra|evinskih objekata na zemlji{tu u ~lankom 15. stavak 3. Poslovnika Ustavnog suda. Kona~no, granicama eksploatacijskog polja mora se, prije izdavanja apelacija ispunjava i uvjete iz ~lanka 16. stavak 2. Poslovnika odobrenja za izgradnju gra|evinskog objekta, pribaviti mi{ljenje Ustavnog suda. rudarske organizacije o mogu}nosti podizanja gra|evinskog 17. Imaju}i u vidu odredbe ~lanka VI/3.(b) Ustava Bosne i objekta obzirom na rudarske radove. Hercegovine, ~lanka 15. stavak 3. i ~lanka 16. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni je sud ustvrdio da predmetna [...] apelacija ispunjava uvjete glede dopustivosti. Ako i prema mi{ljenju republi~kog rudarskog tijela postoji mogu}nost o{te}enja gra|evinskog objekta, odobrenje za VII. Meritum izgradnju gra|evinskog objekta se ne}e izdati. 18. Apelant pobija navedene presude tvrde}i da su tim Odobrenje za izgradnju gra|evinskog objekta mo`e se presudama povrije|ena njegova ustavna prava na pravi~no iznimno izdati i kad prema mi{ljenju rudarske organizacije su|enje i pravo na imovinu iz ~lanka II/3.(e) i (k) Ustava Bosne i odnosno republi~kog rudarskog tijela postoji mogu}nost Hercegovine, ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije i ~lanka 1. o{te}enja gra|evinskog objekta, ali samo ako ne postoji Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. opasnost po `ivot i zdravlje gra|ana, ako se investitor pismeno Pravo na pravi~no su|enje odrekne prava na naknadu {tete koja bi nastala kao posljedica 19. ^lanak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: rudarskih radova i ako se ova njegova izjava ubilje`i u zemlji{ne "Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine u`ivaju ljudska knjige." prava i slobode iz ovog ~lanka, stavak 2, {to uklju~uje: V. Apelacija (...) a) Navodi iz apelacije (e) Pravo na pravi~no saslu{anje u gra|anskim i krivi~nim stvarima i druga prava vezana za krivi~ne postupke". 11. U apelaciji je apelant naveo da su sudovi pogre{no i 20. ^lanak 6. stavak 1. Europske konvencije, u relevantnom nepotpuno ustvrdili ~injeni~no stanje i pogre{no primijenili dijelu, glasi: materijalno pravo, ~ime su mu prekr{ena ustavna prava na "1. Prilikom utvr|ivanja gra|anskih prava i obveza ili pravi~no su|enje i na imovinu iz ~lanka II/3.(e) i (k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije osnovanosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv njega, svako ima Broj 26 – Strana 2756 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Ponedjeljak, 29.5.2006. materijalnog prava u sudskom postupku, a Ustavni sud nije pravo na pravi~nu i javnu raspravu u razumnom roku pred ustvrdio postojanje drugih elemenata koji bi ukazivali da je neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. [...]" postupak bio nepravi~an. 21. Pobijanim je presudama odlu~eno o apelantovom 30. Na temelju ~lanka 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog tu`benom zahtjevu da mu tu`eni naknadi {tetu, dakle odlu~eno je suda, Ustavni je sud jednoglasno odlu~io kao u dispozitivu ove o gra|anskim pravima i obvezama, pa je ~lanak 6. stavak 1. odluke. Europske konvencije primjenjiv u ovom slu~aju. Prema tomu, Ustavni je sud mjerodavan ispitati je li postupak bio pravi~an, 31. Prema ~lanku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke onako kako to zahtijevaju ~lanak II/3.(e) Ustava Bosne i HerceUstavnog suda su kona~ne i obvezuju}e. govine i ~lanak 6. stavak 1. Europske konvencije. Predsjednik 22. Apelant, u su{tini, pobija navedene presude zbog Ustavnog suda pogre{no utvr|enog ~injeni~nog stanja i pogre{ne primjene Bosne i Hercegovine materijalnog prava. Mato Tadi}, v. r. 23. Ustavni sud nije mjerodavan provjeravati utvr|ene ~injenice i na~in na koji su redoviti sudovi protuma~ili pozitivno-pravne propise, osim ukoliko odluke tih sudova kr{e ustavna prava. To }e biti slu~aj kada odluke redovitih sudova ne Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudija, u uklju~uju ili pogre{no primjenjuju ustavno pravo, kad je predmetu broj AP 501/04, rje{avaju}i apelaciju H. H., na osnovu primjena pozitivno-pravnih propisa bila o~ito proizvoljna, kad je ~lana VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lana 59 stav 2 ta~ka relevantni zakon sam po sebi neustavan ili kada je do{lo do 2 i ~lana 61 st. 1 i 3 Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegopovrede temeljnih procesnih prava, kao {to su pravo na pravi~an vine - Novi pre~i{}eni tekst ("Slu`beni glasnik Bosne i postupak, pravo na pristup sudu, pravo na efektivan pravni lijek i Hercegovine", broj 2/04), u sastavu: sl. (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 29/02 od 27. lipnja 2003. Mato Tadi}, predsjednik godine, objavljenu u "Slu`benom glasniku Bosne i HercegoviMiodrag Simovi}, prof. dr, potpredsjednik ne", broj 31/03). Hatixa Haxiosmanovi}, potpredsjednik 24. Pravi~nost postupka se ocjenjuje na temelju postupka kao Valerija Gali}, sudija cjeline (vidi Presudu Europskog suda za ljudska prava Barbera, Jovo Rosi}, sudija Messeque i Jabardo protiv [panjolske od 6. prosinca 1988. na sjednici, odr`anoj 28. juna 2005. godine, donio je godine, serija A, broj 146, stavak 68. i Odluku Ustavnog suda broj U 63/01 od 27. lipnja 2003. godine, objavljenu u ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine", broj 38/03). Odbija se kao neosnovana apelacija H. H., podnesena protiv 25. Pravo na pravi~no su|enje daje, inter alia, mogu}nost Presude Kantonalnog suda u Zenici broj G`-2117/03 od 17. predo~avanja razloga za dono{enje sudske odluke u odre|enom marta 2004. godine i Presude Op{tinskog suda u Brezi broj pravcu, obzirom da to omogu}uje apelantu djelotvorno P-43/02 od 29. oktobra 2003. godine. kori{tenje raspolo`ivih pravnih lijekova. Me|utim ~lanak 6. Europske konvencije ne predvi|a da sud ispituje sve argumente Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegokoje su strane izlo`ile tijekom postupka, nego samo argumente vine", "Slu`benim novinama Federacije Bosne i Hercegovikoje sud smatra relevantnim. Sud mora uzeti u obzir argumente ne" i "Slu`benom glasniku Republike Srpske". strana u postupku, ali oni ne moraju svi biti izneseni u OBRAZLO@EWE obrazlo`enju presude (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 62/01, od 5. travnja 2002. godine, to~ka 19, objavljenu u "Slu`benom I. Uvod glasniku Bosne i Hercegovine", broj 24/02). 1. H. H. (u daqwem tekstu: apelant) iz Breze podnio je 1. juna 26. U konkretnom slu~aju, prvostupanjski je sud u dokaznom 2004. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u postupku izvr{io uvid u sve raspolo`ive objektivne dokaze. daqwem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda Apelant je sudjelovao u postupku i imao mogu}nost predlagati u Zenici (u daqwem tekstu: Kantonalni sud) broj G`-2117/03 od dokaze i izjasniti se o svim izvedenim dokazima. 17. marta 2004. godine i Presude Op{tinskog suda u Brezi (u Drugostupanjski je sud ocijenio da je ~injeni~no stanje potpuno i daqwem tekstu: Op{tinski sud) broj P-43/02 od 29. oktobra pravilno utvr|eno i da je pravilno primijenjeno materijalno 2003. godine. pravo. Prvostupanjski je sud presudu donio na glavnoj i javnoj II. Postupak pred Ustavnim sudom raspravi u nazo~nosti apelanta, nakon svestrane i bri`ljive ocjene dokaza, a drugostupanjski je sud svoju presudu donio u nejavnoj 2. Na osnovu ~lana 21 st. 1 i 2 Poslovnika Ustavnog suda, od sjednici, bez nazo~nosti stranaka, koje to nisu ni zahtijevale. Kantonalnog suda i Rudnika mrkog ugqa Breza d.o.o. (u daqwem Odluke sudova su razvidne i dovoljno obrazlo`ene, a temelje se tekstu: tu`eni) zatra`eno je, 24. marta 2005. godine, da dostave prvenstveno na utvr|enoj ~injenici da se apelant, u postupku koji odgovore na apelaciju. je prethodio izdavanju odobrenja za izgradnju obiteljskog 3. Kantonalni sud je odgovor na apelaciju dostavio 1. stambenog objekta, odrekao naknade {tete koja mo`e nastati aprila 2005. godine, a tu`eni 8. aprila 2005. godine. uslijed podzemnih ili nadzemnih rudarskih radova. Ustavni sud 4. Na osnovu ~lana 25 stav 2 Poslovnika Ustavnog suda, ne smatra da su redoviti sudovi arbitrarno primijenili materijalno odgovori na apelaciju su dostavqeni apelantu 17. juna 2005. pravo, niti da ima naznaka o povredama procesnih prava godine. apelanta, {to bi predstavljalo kr{enje prava na pravi~no su|enje. III. ^iweni~no stawe 27. Prema navedenom, Ustavni sud zaklju~uje da nema 5. ^iwenice predmeta, koje proizilaze iz apelantovih kr{enja apelantovog ustavnog prava na pravi~no su|enje iz navoda i dokumenata predo~enih Ustavnom sudu, mogu da se ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. sumiraju na sqede}i na~in. Europske konvencije. 6. Apelantu je Rje{ewem Sekretarijata za privredu i Ostali navodi finansije Skup{tine op{tine Breza, broj 03/5-360-54/75 od 8. 28. U svjetlu zaklju~ka o kr{enju prava iz ~lanka II/3.(e) aprila 1975. godine, odobrena izgradwa porodi~ne stambene Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske zgrade i to na sopstveni rizik od rudarskih podzemnih radova. konvencije, Ustavni sud smatra da nije nu`no posebice Prethodno je apelant dao pismenu izjavu kojom se odrekao prava razmatrati ostale navode iz apelacije o kr{enju prava na imovinu na nadoknadu {tete koja bi nastala kao posqedica rudarskih iz ~lanka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 1. radova, koja je ubiqe`ena u zemqi{ne kwige u smislu ~lana 75 Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. stav 4 Zakona o rudarstvu ("Slu`beni list SRBiH", broj 36/73). VIII. Zaklju~ak 7. Op{tinski sud je Presudom broj P-43/02 od 29. oktobra 2003. godine, koja je potvr|ena Presudom Kantonalnog suda broj 29. Ustavni sud zaklju~uje da nema povrede prava na G`-2117/03 od 17. marta 2004. godine, odbio apelantov tu`beni pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i zahtjev da mu se nadoknadi materijalna {teta na porodi~nom ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije, jer se apelant `ali na stambenom objektu, koja je nastala kao posqedica radova pogre{no utvr|eno ~injeni~no stanje i pogre{nu primjenu 1 Odluka je objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 27/06. Ponedjeljak, 29.5.2006. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 26 – Strana 2757 tu`enog na eksploataciji ugqa. U obrazlo`ewu prvostepene ove wegove navode potvr|uje i ~iwenica da je nakon izgradwe presude je navedeno da je apelantu izdata gra|evinska dozvola porodi~nog stambenog objekta dobio saglasnost za izgradwu na osnovu prethodno date izjave o odricawu od nadoknade pomo}nih objekata u kojoj je navedeno da se oni nalaze u {tete, kojom se on odrekao prava u svoje ime i u ime svojih za{titnom stubu, a ne u eksploatacionom poqu. Daqe, da sud nasqednika na nadoknadu {tete koja bi eventualno mogla da nije cijenio nalaz vje{taka shodno kom je usqed nesolidnog nastane kao posqedica nadzemnih i podzemnih rudarskih minirawa tu`enog nastala {teta na wegovoj ku}i. Da su radovi radova, te pristao da se takva izjava ubiqe`i u zemqi{ne koji su uticali na nastanak {tete izvedeni na povr{inskom kwige, zbog ~ega je wegov tu`beni zahtjev odbijen kao kopu, a u vrijeme izdavawa odobrewa za gra|ewe i davawe neosnovan. wegove izjave o odricawu od nadoknade {tete rudnik se nije bavio povr{inskom eksploatacijom ugqa. Smatra da iz IV. Relevantni propisi osporenih presuda proizilazi da {tetnik mo`e da djeluje van 8. U Zakonu o parni~nom postupku ("Slu`bene novine granica dopu{tenosti, a da za to ne snosi nikakve posqedice, Federacije BiH", br. 42/98 i 3/93) relevantne odredbe glase. dok se wegova imovina uni{tava i kr{e wegova ustavna prava. "^lan 8 b) Odgovor na apelaciju Koje }e ~iwenice da uzme kao dokazane odlu~uje sud shodno 12. Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju je naveo da iz svom uvjerewu na osnovu savjesne i bri`qive ocjene svakog apelacije proizlazi kako se apelant ne sla`e sa tuma~ewem dokaza posebno i svih dokaza zajedno, a i na osnovu rezultata suda, ali da to ne predstavqa kr{ewe wegovih ustavnih prava, cjelokupnog postupka. te da je apelantov tu`beni zahtjev odbijen kao neosnovan jer je ^lan 350 nesporno utvr|eno da se on odrekao prava na nadoknadu {tete Drugostepeni sud }e presudom odbiti `albu kao koja mo`e da nastane usqed rudarskih radova. neosnovanu i potvrditi prvostepenu presudu kad ustanovi da 13. Tu`eni je u odgovoru na apelaciju naveo da osporene ne postoje razlozi zbog kojih se presuda osporava, a ni razlozi presude nisu prekr{ile apelantova ustavna prava. U pogledu na koje pazi po slu`benoj du`nosti." pojedinih navoda iz apelacije, tu`eni je odgovorio kako se 9. U zakonu o obligacionim odnosima ("Slu`beni list apelantov porodi~ni stambeni objekat nalazi na SFRJ", br. 29/87, 39/85 i 57/89, "Slu`beni list RBiH", br. 2/92, eksploatacionom poqu rudnika, da je 1979. godine do{lo do 13/93 i 13/94, te "Slu`bene novine Federacije BiH", broj 29/03) pro{irewa za{titnih stubova eksploatacionog poqa, te je relevantna odredba glasi: apelant dobio saglasnost za dogradwu pomo}nih objekata uz "Osnove odgovornosti postoje}i porodi~ni stambeni objekat. ^lan 154 Ko drugome prouzrokuje {tetu du`an je da je nadoknadi VI. Dopustivost ako ne doka`e da je {teta nastala bez wegove krivwe. 14. U skladu sa ~lanom VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine, [...] Ustavni sud tako|e ima apelacionu nadle`nost u pitawima Pristanak o{te}enika koja su sadr`ana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora ^lan 163 zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini. Ko na svoju {tetu dopusti drugome da preduzme neke 15. U skladu sa ~lanom 15 stav 3 Poslovnika Ustavnog suda, radwe, ne mo`e od wega da zahtijeva nadoknadu {tete Ustavni sud mo`e da razmatra apelaciju samo ako su protiv uzrokovane tom radwom." presude, odnosno odluke, koja se wome osporava iscrpqeni svi 10. U Zakonu o rudarstvu ("Slu`beni list SRBiH", broj efektivni pravni lijekovi mogu}i po zakonu i ako se podnese u 36/73) relevantna odredba glasi: roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio "^lan 72 odluku o posqedwem pravnom lijeku koji je koristio. Eksploataciono poqe sa~iwava prostor koji je 16. U konkretnom slu~aju, predmet osporavawa apelacijom horizontalno na povr{ini zemqe ograni~en pravim linijama je Presuda Kantonalnog suda broj G`-2117/03 od 17. marta 2004. ili prirodnim granicama, a prostire se neograni~eno u godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova dubinu zemqe izme|u vertikalnih ravni polo`enih kroz te mogu}ih po zakonu. Nadaqe, osporenu presudu apelant je linije odnosno prirodne granice. primio 20. aprila 2004. godine, a apelacija je podnesena 1. juna ^lan 75 2004. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano ~lanom 15. Za podizawe gra|evinskih objekata na zemqi{tu u stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. Kona~no, apelacija granicama eksploatacionog poqa mora da se, prije izdavawa ispuwava i uslove iz ~lana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog odobrewa za izgradwu gra|evinskog objekta, pribavi suda. mi{qewe rudarske organizacije o mogu}nosti podizawa 17. Imaju}i u vidu odredbe ~lana VI/3 b) Ustava Bosne i gra|evinskog objekta s obzirom na rudarske radove. Hercegovine, ~lana 15 stav 3 i ~lana 16 stav 2 Poslovnika [...] Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija Ako i shodno mi{qewu republi~kog rudarskog organa ispuwava uslove u pogledu dopustivosti. postoji mogu}nost da se o{teti gra|evinski objekat, VII. Meritum odobrewe za izgradwu gra|evinskog objekta se ne}e izdati. Odobrewe za izgradwu gra|evinskog objekta mo`e 18. Apelant pobija navedene presude tvrde}i da su tim izuzetno da se izda i kad shodno mi{qewu rudarske presudama povrije|ena wegova ustavna prava na pravi~no organizacije odnosno republi~kog rudarskog organa postoji su|ewe i pravo na imovinu iz ~lana II/3 e) i k) Ustava Bosne i mogu}nost o{te}ewa gra|evinskog objekta, ali samo ako ne Hercegovine, ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije i ~lana 1 postoji opasnost po `ivot i zdravqe gra|ana, ako se Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. investitor pismeno odrekne prava na nadoknadu {tete koja Pravo na pravi~no su|ewe bi nastala kao posqedica rudarskih radova i ako se ova wegova izjava ubiqe`i u zemqi{ne kwige." 19. ^lan II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: "Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine u`ivaju V. Apelacija qudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog ~lana, a ona a) Navodi iz apelacije obuhvataju: 11. U apelaciji apelant je naveo da su sudovi pogre{no i (...) nepotpuno utvrdili ~iweni~no stawe i pogre{no primijenili e) Pravo na pravi~no saslu{awe u gra|anskim i krivi~nim materijalno pravo, ~ime su mu prekr{ena ustavna prava na stvarima i druga prava u vezi sa krivi~nim postupkom. 20. ^lan 6 stav 1 Evropske konvencije, u relevantnom pravi~no su|ewe i na imovinu iz ~lana II/3 e) i k) Ustava Bosne dijelu, glasi: i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije za za{titu "1. Prilikom utvr|ivawa gra|anskih prava i obaveza ili qudskih prava i osnovnih sloboda (u daqwem tekstu: Evropska osnovanosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv wega, konvencija), te ~lana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku svako ima pravo na pravi~no su|ewe i javnu raspravu u razumnom konvenciju. Ove povrede apelant vidi u tome {to sud nije roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom utvrdio da je prilikom izdavawa gra|evinske dozvole za wegov ustanovqenim sudom. [...]" porodi~ni stambeni objekat u~iwena gre{ka i objekat ozna~en kao da se nalazi u eksploatacionom poqu rudnika, iako se on 21. Osporenim presudama je odlu~eno o apelantovom tu`benom zahtjevu da mu tu`eni nadoknadi {tetu, dakle nalazi u za{titnom stubu eksploatacionog poqa. Smatra da Broj 26 – Strana 2758 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Ponedjeljak, 29.5.2006. odlu~eno je o gra|anskim pravima i obavezama, pa je ~lan 6 stav utvrdio da postoje drugi elementi koji bi ukazivali da je 1 Evropske konvencije primjenqiv u ovom slu~aju. Shodno postupak bio nepravi~an. tome, Ustavni sud je nadle`an da ispita da li je postupak bio 30. Na osnovu ~lana 61 st. 1 i 3 Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlu~io kao u dispozitivu ove pravi~an, onako kako to zahtijevaju ~lan II/3 e) Ustava Bosne i odluke. Hercegovine i ~lan 6 stav 1 Evropske konvencije. 31. Shodno ~lanu VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke 22. Apelant, u su{tini, osporava navedene presude zbog Ustavnog suda su kona~ne i obavezuju}e. pogre{no utvr|enog ~iweni~nog stawa i pogre{ne primjene materijalnog prava. Predsjednik 23. Ustavni sud nije nadle`an da vr{i provjeru utvr|enih Ustavnog suda ~iwenica i na~ina na koji su redovni sudovi protuma~ili Bosne i Hercegovine pozitivno-pravne propise, sem ukoliko odluke tih sudova Mato Tadi}, s. r. kr{e ustavna prava. To }e biti slu~aj kada odluke redovnih sudova ne ukqu~uju ili pogre{no primjewuju ustavno pravo, kad Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudija, u je primjena pozitivno-pravnih propisa bila o~igledno predmetu broj AP 538/04, rje{avaju}i apelaciju I. C., na osnovu proizvoqna, kad je relevantni zakon sam po sebi neustavan ili ~lana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lana 59. stav 2. ta~ka kada je do{lo do povrede osnovnih procesnih prava, kao {to su 2. i ~lana 61. stav 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i pravo na pravi~an postupak, pravo na pristup sudu, pravo na Hercegovine - Novi pre~i{}eni tekst ("Slu`beni glasnik Bosne i efektivan pravni lijek i sl. (vidi Odluku Ustavnog suda broj U Hercegovine", broj 2/04), u sastavu: 29/02 od 27. juna 2003. godine, objavqenu u "Slu`benom glasniku Mato Tadi}, predsjednik Bosne i Hercegovine", broj 31/03). Miodrag Simovi}, prof. dr., potpredsjednik 24. Pravi~nost postupka se ocjewuje na osnovu postupka kao Hatid`a Had`iosmanovi}, potpredsjednica cjeline (vidi Presudu Evropskog suda za qudska prava Barbera, Valerija Gali}, sutkinja Messeque i Jabardo protiv [panije od 6. decembra 1988. Jovo Rosi}, sudija godine, serija A, broj 146, stav 68 i Odluku Ustavnog suda broj U na sjednici, odr`anoj 28. juna 2005. godine, donio je 63/01 od 27. juna 2003. godine, objavqenu u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine", broj 38/03). ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 25. Pravo na pravi~no su|ewe daje, inter alia, mogu}nost da Odbija se kao neosnovana apelacija I. C. podnesena protiv se predo~e razlozi zbog kojih je donesena sudska odluka u Presude Apelacionog suda Br~ko Distrikta Bosne i Hercegovine odre|enom pravcu, s obzirom da to omogu}ava apelantu da broj G`-29/04 od 9. aprila 2004. godine i Presude Osnovnog suda djelotvorno koristi raspolo`ive pravne lijekove. Me|utim Br~ko Distrikta Bosne i Hercegovine broj P-24/03-I od 20. ~lan 6 Evropske konvencije ne predvi|a da sud ispituje sve novembra 2003. godine. argumente koje su strane izlo`ile u toku postupka, nego samo Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegoviargumente koje sud smatra relevantnim. Sud mora da uzme u ne", "Slu`benim novinama Federacije Bosne i Hercegovine" i obzir argumente strana u postupku, ali oni ne moraju svi da budu "Slu`benom glasniku Republike Srpske". izneseni u obrazlo`ewu presude (vidi Odluku Ustavnog suda OBRAZLO@ENJE broj U 62/01, od 5. aprila 2002. godine, ta~ka 19, objavqenu u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine", broj 24/02). I. Uvod 26. U konkretnom slu~aju, prvostepeni sud je u dokaznom 1. I. C. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Br~ko Distrikta Bosne i postupku izvr{io uvid u sve raspolo`ive objektivne dokaze. Hercegovine, kojeg zastupa M. Z., advokat iz Br~ko Distrikta Apelant je u~estvovao u postupku i imao mogu}nost da Bosne i Hercegovine, podnio je 18. juna 2004. godine apelaciju predla`e dokaze i da se izjasni o svim izvedenim dokazima. Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni Drugostepeni sud je ocijenio da je ~iweni~no stawe potpuno i sud) protiv Presude Apelacionog suda Br~ko Distrikta Bosne i pravilno utvr|eno i da je pravilno primijeweno materijalno Hercegovine (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud) broj G`-29/04 pravo. Prvostepeni sud je presudu donio na glavnoj i javnoj od 9. aprila 2004. godine i Presude Osnovnog suda Br~ko raspravi u prisustvu apelanta, nakon svestrane i bri`qive Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) ocjene dokaza, a drugostepeni sud je svoju presudu donio u broj P-24/03-I od 20. novembra 2003. godine. nejavnoj sjednici, bez prisustva stranaka, koje to nisu ni II. Postupak pred Ustavnim sudom zahtijevale. Odluke sudova su jasne i dovoqno obrazlo`ene, a 2. Ustavni sud je, u skladu sa ~lanom 30. Poslovnika zasnivaju se prvenstveno na utvr|enoj ~iwenici da se apelant, u Ustavnog suda, odlu~io da apelacije AP 538/04 i 1083/05 spoji u postupku koji je prethodio izdavawu odobrewa za izgradwu jedan predmet, pod brojem AP 538/04, jer se radi o nadle`nosti porodi~nog stambenog objekta, odrekao nadoknade {tete koja Ustavnog suda o istom pitanju, povodom kojeg Ustavni sud mo`e da nastane usqed podzemnih ili nadzemnih rudarskih mo`e voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku. radova. Ustavni sud ne smatra da su redovni sudovi arbitrarno 3. Na osnovu ~lana 21. stav 1. i 2. Poslovnika Ustavnog suda, primijenili materijalno pravo, niti da ima naznaka o od Apelacionog suda i u~esnika u postupku, Br~ko Distrikta povredama procesnih prava apelanta, {to bi predstavqalo Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Distrikt), zatra`eno je 7. kr{ewe prava na pravi~no su|ewe. marta 2005. godine da dostave odgovore na apelaciju. 27. Shodno navedenom, Ustavni sud zakqu~uje da nema 4. Apelacioni sud dostavio je odgovor na apelaciju 1. aprila kr{ewa apelantovog ustavnog prava na pravi~no su|ewe iz 2005. godine, a Ured za zastupanje Distrikta 25. marta 2005. ~lana II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 godine. Evropske konvencije. 5. Na osnovu ~lana 25. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ostali navodi odgovori Apelacionog suda i Ureda za zastupanje Distrikta su 12. maja 2005. godine dostavljeni apelantu. 28. U svjetlu zakqu~ka o kr{ewu prava iz ~lana II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske III. ^injeni~no stanje konvencije, Ustavni sud smatra da nije neophodno da posebno 6. ^injenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i razmatra ostale navode iz apelacije o kr{ewu prava na dokumenata predo~enih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na imovinu iz ~lana II/3 k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1 slijede}i na~in. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. 7. Apelant je 30. maja 1995. godine uplatio 5.435,00 KM na ime izmirenja poreskih obaveza po osnovu rada u inozemstvu u VIII. Zakqu~ak korist tada{nje Op}inske uprave prihoda Br~ko, sa sjedi{tem u 29. Ustavni sud zakqu~uje da nema povrede prava na Gornjem Rahi}u. pravi~no su|ewe iz ~lana II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine i 8. Presudom Osnovnog suda broj P-24/03-I od 20. novembra ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije, jer se apelant `ali na 2003. godine, koja je potvr|ena Presudom Apelacionog suda pogre{no utvr|eno ~iweni~no stawe i pogre{nu primjenu broj G`-29/04 od 9. aprila 2004. godine, odbijen je apelantov materijalnog prava u sudskom postupku, a Ustavni sud nije tu`beni zahtjev da mu Distrikt isplati dug u iznosu od 5.435,00 1 Odluka je objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 27/06. Ponedjeljak, 29.5.2006. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 26 – Strana 2759 KM, sa zakonskom zateznom kamatom i tro{kovima postupka u 17. U vezi sa prigovorom Ureda za zastupanje Distrikta u roku od 15 dana pod prijetnjom prinudnog izvr{enja. pogledu dopustivosti da apelacija nije potpisana i ovjerena pe~atom apelantovog zastupnika, zbog ~ega apelaciju treba IV. Relevantni propisi odbaciti u smislu ~lana 18. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda, 9. Nalog supervizora o finansijskom sistemu Br~ko Ustavni sud isti~e da je apelantov zastupnik 22. aprila 2005. Distrikta Bosne i Hercegovine godine Ustavnom sudu dostavio dopunu apelacije. Navedenom dopunom apelacije su otklonjeni nedostaci iz apelacije, ~ime je Ta~ka 4. Naloga glasi: apelantov zastupnik izvr{io konvalidaciju apelacije, odnosno "U slu~aju nepostojanja dogovora sa entitetima u vezi naknadno potpisao i ovjerio navode iz apelacije od 18. juna 2005. specifi~nih obaveza, Distrikt ne preuzima obaveze za dugove koji godine, {to nije u suprotnosti sa Poslovnikom Ustavnog suda. U su nastali prije datuma progla{enja Distrikta." skladu s tim, Ustavni sud je odbio ovaj prigovor kao neosnovan. V. Apelacija 18. Imaju}i u vidu odredbe ~lana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lana 15. stav 3. i ~lana 16. stav 2. Poslovnika a) Navodi iz apelacije Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija 10. Apelant u apelaciji, izme|u ostalog, navodi da je 30. maja ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti. 1995. godine platio "ratni porez" po osnovu rada u inozemstvu, u VII. Meritum korist tada{nje op}ine Br~ko sa sjedi{em u Gornjem Rahi}u, iako nije bio zaposlen i primao je socijalnu pomo}. Po apelantovim 19. Apelant pobija navedene presude tvrde}i da je tim navodima, prema odredbi ~lana 41. stav 2. Statuta Distrikta, presudama povrije|eno njegovo pravo iz ~lana II/3.k) Ustava Distrikt je pravni slijednik dijela op}ine Br~ko u Republici Bosne i Hercegovine i ~lana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku Srpskoj kao i administrativnih aran`mana Brka i Ravne-Br~ko. konvenciju. Radi toga, apelant smatra da je Distrikt u ovom postupku pasivno Pravo na imovinu legitimiran, te da suprotan pravni stav ni`estepenih sudova, 20. ^lan II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovina glasi: utemeljen na Nalogu Supervizora o finansijskom sistemu "Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine u`ivaju ljudska Distrikta i Kona~noj arbitra`noj odluci za oblast Br~ko, izra`en u prava i slobode iz stava 2. ovog ~lana, {to uklju~uje: osporenim odlukama, kr{i njegovo pravo na imovinu iz ~lana (...) II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1. Protokola broj 1 uz k) Pravo na imovinu." Evropsku konvenciju za za{titu ljudskih prava i osnovnih 21. ^lan 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju glasi: sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). "1. Svako fizi~ko ili pravno lice ima pravo na neometano b) Odgovor na apelaciju u`ivanje svoje imovine. Niko ne mo`e biti li{en svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uvjetima predvi|enim zakonom i 11. Apelacioni sud u odgovoru na apelaciju, izme|u ostalog, op}im na~elima me|unarodnog prava. isti~e da je Nalogom Supervizora za Distrikt od 13. aprila 2000. 2. Prethodne odredbe, me|utim, ni na koji na~in ne uti~u na godine, koji u smislu Kona~ne arbitra`ne odluke ima pravo dr`ave da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim obavezuju}u pravnu snagu, propisano da u slu~aju nepostojanja da bi nadzirala kori{tenje imovine u skladu s op}im interesima ili dogovora sa entitetima u vezi sa specifi~nim obavezama, Distrikt ne preuzima obaveze za dugove koji su nastali prije datuma da bi osigurala naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni." progla{enja Distrikta. Kako je u konkretnom slu~aju obaveza 22. Prilikom razmatranja da li je do{lo do povrede ~lana 1. nastala prije 8. marta 2000. godine, kao dana progla{enja Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, prvi korak se sastoji u Distrikta, te kako u pogledu navedene obaveze ne postoji razmatranju je li apelant imao pravo koje se mo`e tuma~iti u nikakav sporazum Distrikta i entiteta, to Apelacioni sud smatra smislu zna~enja rije~i "imovina", a koji potpada pod ~lan 1. da nije postojala obaveza tu`enog da tu`itelju vrati dug. Stoga, Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelacioni sud navodi da ne stoji apelantova tvrdnja da je 23. Rije~ "imovina" uklju~uje {irok obim imovinskih osporenim presudama povrije|eno njegovo pravo na imovinu. interesa koji predstavljaju odre|enu ekonomsku vrijednost (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 14/00 od 4. aprila 2001. godine, 12. Ured za zastupanje Distrikta u odgovoru na apelaciju, objavljena u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine", broj prije ostalog, isti~e da je apelacija nedopustiva, jer u apelaciji nije 33/01). Pravo za koje apelant tvrdi da mu pripada, moglo bi se navedeno ime apelanta, niti je potpisana i ovjerena {tambiljem smatrati imovinom ukoliko za to postoji pravna osnova. U punomo}nika. Pored toga, Ured za zastupanje Distrikta smatra konkretnom slu~aju se radi o zahtjevu apelanta za isplatu duga u da je apelacija neblagovremena s obzirom da je protekao rok od novcu {to, prema ustaljenoj jurisprudenciji Ustavnog suda, 60 dana za podno{enje apelacije, zbog ~ega predla`e da se predstavlja imovinu u smislu ~lana 1. Protokola broj 1 uz apelacija odbaci. Evropsku konvenciju. 13. Dalje, u odgovoru na apelaciju se isti~e da sredstva koja je 24. ^lan 1. Protokola broj 1 obuhvata tri razli~ita pravila. uplatio apelant na ime "ratnog poreza" nisu upla}ena u bud`et Prvo pravilo, navedeno u prvom stavu, je op}e prirode i iskazuje biv{e administracije Op}ine Br~ko - Gornji Rahi}, pa tako princip mirnog u`ivanja imovine. Drugo pravilo, sadr`ano u Distrikt nije povrijedio apelantova imovinska prava. U skladu sa drugoj re~enici istog stava, obuhvata li{avanje imovine i ~ini ga navedenim, Ured za zastupanje Distrikta smatra da su redovni podlo`nim odre|enim uvjetima. Tre}e pravilo, koje se nalazi u sudovi pravilno odlu~ili kada su odbili apelantov tu`beni zahtjev, drugom stavu, priznaje da dr`ave ~lanice imaju pravo, izme|u jer se u konkretnom slu~aju radi o specifi~noj obavezi nastaloj u ostalog, da nadziru kori{tenje imovine u skladu sa javnim ratu na strani Federacije Bosne i Hercegovine, a ne Distrikta. interesom. Ova tri pravila nisu "razli~ita" u smislu da su VI. Dopustivost nepovezana, drugo i tre}e pravilo se odnose na pojedina~ne 14. U skladu sa ~lanom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, slu~ajeve ometanja prava na mirno u`ivanje imovine, te ih stoga Ustavni sud tako|er ima apelacionu nadle`nost u pitanjima koja treba tuma~iti u svjetlu op}eg principa iskazanog u prvom su sadr`ana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora pravilu (vidi Presudu Evropskog suda za ljudska prava Sporrong zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. i Lönnorth protiv [vedske od 23. septembra 1982. godine, serija 15. U skladu sa ~lanom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog A, broj 52, stav 61). suda, Ustavni sud mo`e razmatrati apelaciju samo ako su protiv 25. Ustavni sud primje}uje da se apelant nije konkretno presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi pozvao na neki od principa sadr`anih u ~lanu 1. Protokola broj 1 efektivni pravni lijekovi mogu}i po zakonu i ako se podnese u uz Evropsku konvenciju. On, naime, nije naveo predstavljaju li roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio osporene presude li{avanje imovine u smislu druge re~enice odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio. stava 1. ovog ~lana nadziranje kori{tenja imovine u smislu stava 2. ovog ~lana, ili mije{anje sa pravom na mirno u`ivanje imovine 16. U konkretnom slu~aju, predmet osporavanja apelacijom u smislu prve re~enice stava 1. ovog ~lana. U konkretnom je Presuda Apelacionog suda broj G`-29/04 od 9. aprila 2004. slu~aju, Ustavni sud smatra da se radi o li{avanju imovine, jer se godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova osporenim presudama redovnih sudova apelant li{ava prava na mogu}ih po zakonima. Nadalje, osporenu presudu apelant je naplatu duga u tra`enom iznosu od Distrikta. primio 20. aprila 2004. godine, a apelacija je podnesena 18. juna 2004. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano ~lanom 15. 26. U skladu sa drugom re~enicom stava 1. ~lana 1. Protokola stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. Kona~no, apelacija ispunjava broj 1 uz Evropsku konvenciju, dr`ava ima pravo da li{i nekoga i uvjete iz ~lana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda. imovine u "javnom interesu" i "pod uvjetima predvi|enim Broj 26 – Strana 2760 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Ponedjeljak, 29.5.2006. zakonom i op}im na~elima me|unarodnog prava". Primjenjuju}i objavljena u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine", broj ovu re~enicu na konkretan slu~aj, to zna~i da Ustavni sud mora 13/04). utvrditi je li li{avanje apelantovog prava na naplatu duga bilo a) 32. U konkretnom slu~aju, a u pogledu ograni~enja zakonski predvi|eno, b) u skladu sa javnim interesom. Osim ostvarivanja apelantovog prava u odnosu na Distrikt zbog toga, u skladu sa praksom Evropskog suda za ljudska prava, nedostatka pasivne legitimacije, redovni sudovi su zaklju~ili da li{avanje imovine mora biti u skladu sa na~elom predmetna obaveza nije obaveza Distrikta, jer je ta obaveza proporcionalnosti, tj. mora postojati razuman odnos izme|u nastala prije njegovog progla{enja, pri ~emu Distrikt sa sredstava koja su zakonom propisana i cilja koji se `eli posti}i. entitetima nije zaklju~io sporazum o preuzimanju ovih obaveza. Takva proporcionalnost ne mo`e se podr`ati ako je na pojedinca Imaju}i u vidu navedeno, Ustavni sud zaklju~uje da u stavljen "pretjeran" teret (vidi Presudu Evropskog suda za predmetnom slu~aju postoji efikasan sistem ostvarivanja apelantovih gra|anskih prava. Dr`ava je, dodu{e na specifi~an ljudska prava Lithigow i drugi protiv Velike Britanije, od 8. jula na~in - preko Naloga Supervizora za Distrikt, propisala 1986. godine, serija A, broj 102, stav 120). odgovorne subjekte i na~in ostvarivanja tu`benih zahtjeva u 27. Ustavni sud primje}uje da su ni`estepeni sudovi u ovim i sli~nim slu~ajevima. Dakle, u cilju o~uvanja javnog konkretnom slu~aju odbili apelantov tu`beni zahtjev u odnosu na interesa, postoje odre|ena zakonska ograni~enja u ostvarivanju Distrikt zbog nedostatka pasivne legitimacije. Naime, iz stanja ovih prava, prije svega, u pogledu odgovornih subjekata i spisa predmetne pravne stvari, kao nesporno, proizlazi da je vremenskih okvira za realizaciju potra`ivanja neizvr{enih apelant 30. maja 1995. godine platio tzv. ratni porez po osnovu obaveza Distrikta. Ona su potrebna u konkretnim situacijama rada u inozemstvu, u korist tada{nje op}ine Br~ko sa sjedi{em u radi pravne sigurnosti i ispravnog funkcioniranja pravnog Gornjem Rahi}u. Slijedom toga, eventualno apelantovo pravo na sistema. S tim u vezi, Ustavni sud smatra da, pored toga {to nije isplatu duga u visini navedenog poreza dospjelo je, u svakom do{lo do zloupotrebe apelantovih ustavnih prava, u konkretnom slu~aju, do 1. marta 2000. godine, odnosno dana progla{enja predmetu nije na apelanta kao pojedinca stavljen "pretjeran" teret Distrikta. Kod takvog stanja stvari postavlja se pitanje je li, kao i da su zakonski modaliteti navedenih ograni~enja uvjet osnovanosti li{avanja imovine aplanta u smislu ~lana 1. proporcionalni ciljevima koji se `ele posti}i. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, na zakonu zasnovan 33. Imaju}i u vidu izneseno, Ustavni sud konstatira da u stav redovnih sudova o nedostatku pasivne legitimacije predmetnom slu~aju nije povrije|eno apelantovo pravo na Distrikta. imovinu iz ~lana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1. 28. Pravni polo`aj Distrikta u okviru Bosne i Hercegovine Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. rije{en je Kona~nom arbitra`nom odlukom, koju je donio VIII. Zaklju~ak Me|unarodni arbitra`ni tribunal za Br~ko. ^lanom 71. Statuta 34. Nema povrede prava na imovinu iz ~lana II/3.k) Ustava Distrikta odre|eno je da je Distrikt pravni slijednik dijela op}ine Bosne i Hercegovine i ~lana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku Br~ko u Republici Srpskoj, kao i administrativnih aran`mana konvenciju u slu~aju kada redovni sudovi odbiju apelantov Brka i Ravne-Br~ko, te da, kao pravno lice, ima pravnu tu`beni zahtjev zbog proma{ene pasivne legitimacije. sposobnost. Me|utim, Distrikt, kao pravni slijednik navedenih 35. Na osnovu ~lana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, teritorijalnih jedinica, nije naslijedio njihove obaveze kakve su u Ustavni sud je jednoglasno odlu~io kao u dispozitivu ove odluke. predmetnom slu~aju, jer je ograni~enje u ovom smislu 36. Prema ~lanu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke predvi|eno odredbom ta~ke 4. Naloga Supervizora o finansijskom sistemu Distrikta od 14. aprila 2000. godine. Ustavnog suda su kona~ne i obavezuju}e. Naime, tom odredbom je odre|eno da u slu~aju nepostojanja Predsjednik dogovora sa entitetima (kao u konkretnom slu~aju) u vezi sa Ustavnog suda specifi~nim obavezama, Distrikt ne preuzima obaveze za dugove Bosne i Hercegovine koji su nastali prije datuma progla{enja Distrikta. Ina~e, ovaj Mato Tadi}, s. r. nalog, kao i ostali nalozi Supervizora za Distrikt, ima obavezuju}u pravnu snagu na osnovu odredaba Kona~ne arbitra`ne odluke za Br~ko i predstavlja zakon sui generis za podru~je Distrikta. Ustavni je sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudaca, u 29. U navedenim okolnostima, Ustavni sud zaklju~uje da predmetu broj AP 538/04, rje{avaju}i apelaciju I. C., na temelju odluka redovnih sudova o neosnovanosti apelantovog zahtjeva u ~lanka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lanka 59. stavak 2. odnosu na Distrikt nije u suprotnosti sa principima i zahtjevima to~ka 2. i ~lanka 61. stavak 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda kojima se, u okviru ~lana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku Bosne i Hercegovine - Novi pre~i{}eni tekst ("Slu`beni glasnik konvenciju, zahtijeva da takva odluka mora biti zasnovana na Bosne i Hercegovine", broj 2/04), u sastavu: relevantnom doma}em zakonu. Mato Tadi}, predsjednik 30. U pogledu pitanja je li li{avanje apelanta njegove Miodrag Simovi}, prof. dr., dopredsjednik imovine u skladu sa javnim interesom, Ustavni sud `eli, prije Hatid`a Had`iosmanovi}, dopredsjednica svega, podsjetiti da svaka dr`ava ima pravo i obavezu da Valerija Gali}, sutkinja funkcionalno organizira svoj pravni sistem, te da, u tom cilju, ima Jovo Rosi}, sudac legitimno pravo da uspostavlja ograni~enja u ostvarivanju na sjednici, odr`anoj 28. lipnja 2005. godine, donio gra|anskih prava u odre|enim slu~ajevima, koja su potrebna da bi pravni sistem pravilno funkcionirao. Koja }e se ograni~enja ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 nametnuti zavisi od konkretnog pravnog sistema dr`ave, Odbija se kao neutemeljena apelacija I. C. podnesena protiv uzimaju}i u obzir, prije svega, mogu}nosti i potrebe zajednice i Presude Apelacijskog suda Br~ko Distrikta Bosne i Hercegovine pojedinaca (vidi Evropski sud za ljudska prava, Belgijski jezi~ni broj G`-29/04 od 9. travnja 2004. godine i Presude Osnovnog slu~aj, presuda od 9. februara 1967, serija A, broj 6, stav 5). suda Br~ko Distrikta Bosne i Hercegovine broj P-24/03-I od 20. studenoga 2003. godine. 31. U okviru tih ograni~enja u pogledu ostvarivanja Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovigra|anskih prava spadaju i norme koje odre|uju subjekte koji su ne", "Slu`benim novinama Federacije Bosne i Hercegovine" i odgovorni za po{tivanje gra|anskih prava apelanata. To pitanje "Slu`benom glasniku Republike Srpske". treba biti efikasno i jasno regulirano pravnim propisima, a tuma~enje i primjena tih propisa je zadatak redovnih sudova u OBRAZLO@ENJE svakom konkretnom slu~aju. Ovo ograni~enje ima za cilj da se I. Uvod fokusira odgovornost kod odre|enih subjekata i da postupak za 1. I. C. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Br~ko Distrikta Bosne i ostvarivanje gra|anskih prava bude olak{an. Prema tome, Hercegovine, kojeg zastupa M. Z., odvjetnik iz Br~ko Distrikta Ustavni sud zaklju~uje da nosilac gra|anskih prava ima obavezu Bosne i Hercegovine, je podnio 18. lipnja 2004. godine apelaciju da ostvaruje svoja prava isklju~ivo u odnosu na odgovorne Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni subjekte. Ustavni sud je, pri tome, ograni~en na pitanja kontrole sud) protiv Presude Apelacijskog suda Br~ko Distrikta Bosne i zloupotrebe toga prava i obaveze redovnih sudova (vidi Ustavni Hercegovine (u daljnjem tekstu: Apelacijski sud) broj G`-29/04 sud Odluka broj AP 384/03 od 21. januara 2004. godine, 1 Odluka je objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 27/06. Ponedjeljak, 29.5.2006. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 26 – Strana 2761 od 9. travnja 2004. godine i Presude Osnovnog suda Br~ko navedeno ime apelanta, niti je potpisana i ovjerena {tambiljem Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) punomo}nika. Pored toga, Ured za zastupanje Distrikta smatra broj P-24/03-I od 20. studenoga 2003. godine. da je apelacija nepravodobna s obzirom da je protekao rok od 60 dana za podno{enje apelacije, zbog ~ega predla`e da se apelacija II. Postupak pred Ustavnim sudom odbaci. 2. Ustavni je sud, sukladno ~lanku 30. Poslovnika Ustavnog 13. Dalje, u odgovoru na apelaciju se isti~e da sredstva koja je suda, odlu~io da apelacije AP 538/04 i 1083/05 spoji u jedan uplatio apelant na ime "ratnog poreza" nisu upla}ena u prora~un predmet, pod brojem AP 538/04, jer se radi o nadle`nosti biv{e administracije Op}ine Br~ko - Gornji Rahi}, pa tako Ustavnog suda o istom pitanju, povodom kojeg Ustavni sud Distrikt nije povrijedio apelantova imovinska prava. Sukladno mo`e voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku. navedenom, Ured za zastupanje Distrikta smatra da su redoviti 3. Na temelju ~lanka 21. stavak 1. i 2. Poslovnika Ustavnog sudovi pravilno odlu~ili kada su odbili apelantov tu`beni zahtjev, suda, od Apelacijskog suda i sudionika u postupku, Br~ko jer se u konkretnom slu~aju radi o specifi~noj obvezi nastaloj u Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Distrikt), je ratu na strani Federacije Bosne i Hercegovine, a ne Distrikta. zatra`eno 7. o`ujka 2005. godine da dostave odgovore na VI. Dopustivost apelaciju. 14. Sukladno ~lanku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, 4. Apelacijski je sud dostavio odgovor na apelaciju 1. travnja Ustavni sud tako|er ima prizivnu nadle`nost u pitanjima koja su 2005. godine, a Ured za zastupanje Distrikta 25. o`ujka 2005. sadr`ana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmetom spora godine. zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. 5. Na temelju ~lanka 25. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda, 15. Sukladno ~lanku 15. stavak 3. Poslovnika Ustavnog odgovori Apelacijskog suda i Ureda za zastupanje Distrikta su suda, Ustavni sud mo`e razmatrati apelaciju samo ako su protiv 12. svibnja 2005. godine dostavljeni apelantu. presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi III. ^injeni~no stanje efektivni pravni lijekovi mogu}i po zakonu i ako se podnese u 6. ^injenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio dokumenata predo~enih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio. sljede}i na~in. 16. U konkretnom slu~aju, predmet pobijanja apelacijom je 7. Apelant je 30. svibnja 1995. godine uplatio 5.435,00 KM Presuda Apelacijskog suda broj G`-29/04 od 9. travnja 2004. na ime izmirenja poreznih obveza temeljem rada u inozemstvu u godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova korist tada{nje Op}inske uprave prihoda Br~ko, sa sjedi{tem u mogu}ih po zakonima. Nadalje, pobijanu je presudu apelant Gornjem Rahi}u. primio 20. travnja 2004. godine, a apelacija je podnesena 18. 8. Presudom Osnovnog suda broj P-24/03-I od 20. studenoga lipnja 2004. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano 2003. godine, koja je potvr|ena Presudom Apelacijskog suda ~lankom 15. stavak 3. Poslovnika Ustavnog suda. Kona~no, broj G`-29/04 od 9. travnja 2004. godine, odbijen je apelantov apelacija ispunjava i uvjete iz ~lanka 16. stavak 2. Poslovnika tu`beni zahtjev da mu Distrikt isplati dug u iznosu od 5.435,00 Ustavnog suda. KM, sa zakonskom zateznom kamatom i tro{kovima postupka u 17. U svezi prigovora Ureda za zastupanje Distrikta glede roku od 15 dana pod prijetnjom prinudnog izvr{enja. dopustivosti da apelacija nije potpisana i ovjerena pe~atom IV. Relevantni propisi apelantovog zastupnika, zbog ~ega apelaciju treba odbaciti u smislu ~lanka 18. stavak 1. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni 9. Nalog supervizora o financijskom sustavu Br~ko sud isti~e da je apelantov zastupnik 22. travnja 2005. godine Distrikta Bosne i Hercegovine Ustavnom sudu dostavio dopunu apelacije. Navedenom To~ka 4. Naloga glasi: dopunom apelacije su otklonjeni nedostaci iz apelacije, ~ime je "U slu~aju nepostojanja dogovora sa entitetima u svezi apelantov zastupnik izvr{io konvalidaciju apelacije, odnosno specifi~nih obveza, Distrikt ne preuzima obveze za dugove koji su naknadno potpisao i ovjerio navode iz apelacije od 18. lipnja nastali prije nadnevka progla{enja Distrikta." 2005. godine, {to nije opre~no Poslovniku Ustavnog suda. V. Apelacija Sukladno tomu, Ustavni je sud odbio ovaj prigovor kao neutemeljen. a) Navodi iz apelacije 18. Imaju}i u vidu odredbe ~lanka VI/3.(b) Ustava Bosne i 10. Apelant u apelaciji, izme|u ostalog, navodi da je 30. Hercegovine, ~lanka 15. stavak 3. i ~lanka 16. stavak 2. svibnja 1995. godine platio "ratni porez" temeljem rada u Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni je sud ustvrdio da predmetna inozemstvu, u korist tada{nje op}ine Br~ko sa sjedi{em u apelacija ispunjava uvjete glede dopustivosti. Gornjem Rahi}u, iako nije bio uposlen i primao je socijalnu VII. Meritum pomo}. Po apelantovim navodima, prema odredbi ~lanka 41. stavak 2. Statuta Distrikta, Distrikt je pravni slijednik dijela 19. Apelant pobija navedene presude tvrde}i da je tim op}ine Br~ko u Republici Srpskoj kao i administrativnih presudama povrije|eno njegovo pravo iz ~lanka II/3.(k) Ustava aran`mana Brka i Ravne-Br~ko. Zbog toga, apelant smatra da je Bosne i Hercegovine i ~lanka 1. Protokola broj 1 uz Europsku Distrikt u ovom postupku pasivno legitimiran, te da opre~an konvenciju. pravni stav ni`estupanjskih sudova, utemeljen na Nalogu Pravo na imovinu Supervizora o financijskom sustavu Distrikta i Kona~noj 20. ^lanak II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovina glasi: arbitra`noj odluci za oblast Br~ko, izra`en u pobijanim "Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine u`ivaju ljudska odlukama, kr{i njegovo pravo na imovinu iz ~lanka II/3.(k) prava i slobode iz ovog ~lanka, stavak 2., {to uklju~uje: (...) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 1. Protokola broj 1 uz (k) Pravo na imovinu." Europsku konvenciju za za{titu ljudskih prava i temeljnih 21. ^lanak 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju glasi: sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). "1. Svaka fizi~ka ili pravna osoba ima pravo na neometano b) Odgovor na apelaciju u`ivanje svoje imovine. Nitko ne mo`e biti li{en svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uvjetima predvi|enim zakonom i 11. Apelacijski sud u odgovoru na apelaciju, izme|u ostalog, op}im na~elima me|unarodnog prava. isti~e da je Nalogom Supervizora za Distrikt od 13. travnja 2000. 2. Prethodne odredbe, me|utim, ni na koji na~in ne utje~u na godine, koji u smislu Kona~ne arbitra`ne odluke ima obvezuju}u pravo dr`ave da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim pravnu snagu, propisano da u slu~aju nepostojanja dogovora sa da bi nadzirala kori{tenje imovine sukladno op}im interesima ili entitetima u svezi specifi~nih obveza, Distrikt ne preuzima obveze za dugove koji su nastali prije nadnevka progla{enja da bi osigurala naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni." Distrikta. Kako je u konkretnom slu~aju obveza nastala prije 8. 22. Prilikom razmatranja je li do{lo do povrede ~lanka 1. o`ujka 2000. godine, kao dana progla{enja Distrikta, te kako Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, prvi korak se sastoji u glede navedene obveze ne postoji nikakav sporazum Distrikta i razmatranju je li apelant imao pravo koje se mo`e tuma~iti u entiteta, to Apelacijski sud smatra da nije postojala obveza smislu zna~enja rije~i "imovina", a koji potpada pod ~lanak 1. tu`enog da tu`itelju vrati dug. Zato, Apelacijski sud navodi da ne Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. stoji apelantova tvrdnja da je pobijanim presudama povrije|eno 23. Rije~ "imovina" uklju~uje {irok opseg imovinskih njegovo pravo na imovinu. interesa koji predstavljaju odre|enu ekonomsku vrijednost (vidi 12. Ured za zastupanje Distrikta u odgovoru na apelaciju, Ustavni sud, Odluka broj U 14/00 od 4. travnja 2001. godine, prije ostalog, isti~e da je apelacija nedopustiva, jer u apelaciji nije objavljena u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine", broj Broj 26 – Strana 2762 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Ponedjeljak, 29.5.2006. 33/01). Pravo za koje apelant tvrdi da mu pripada, moglo bi se u odnosu na Distrikt nije opre~na principima i zahtjevima kojima smatrati imovinom ukoliko za to postoji pravna osnova. U se, u okviru ~lanka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, konkretnom slu~aju se radi o zahtjevu apelanta za isplatu duga u zahtijeva da takva odluka mora biti utemeljena na relevantnom novcu {to, prema ustaljenoj jurisprudenciji Ustavnog suda, doma}em zakonu. predstavlja imovinu u smislu ~lanka 1. Protokola broj 1 uz 30. Glede pitanja je li li{avanje apelanta njegove imovine Europsku konvenciju. sukladno javnom interesu, Ustavni sud `eli, prije svega, podsjetiti da svaka dr`ava ima pravo i obvezu funkcionalno 24. ^lanak 1. Protokola broj 1 obuhva}a tri razli~ita pravila. organizirati svoj pravni sustav, te da, u tom cilju, ima legitimno Prvo pravilo, navedeno u prvom stavku, je op}e naravi i iskazuje pravo uspostaviti ograni~enja u ostvarivanju gra|anskih prava u princip mirnog u`ivanja imovine. Drugo pravilo, sadr`ano u odre|enim slu~ajevima, koja su potrebna da bi pravni sustav drugoj re~enici istog stavka, obuhva}a li{avanje imovine i ~ini ga pravilno funkcionirao. Koja }e se ograni~enja nametnuti ovisi o podlo`nim odre|enim uvjetima. Tre}e pravilo, koje se nalazi u konkretnom pravnom sustavu dr`ave, uzimaju}i u obzir, prije drugom stavku, priznaje da dr`ave ~lanice imaju pravo, izme|u svega, mogu}nosti i potrebe zajednice i pojedinaca (vidi ostalog, nadzirati kori{tenje imovine sukladno javnom interesu. Europski sud za ljudska prava, Belgijski jezi~ni slu~aj, presuda Ova tri pravila nisu "razli~ita" u smislu da su nepovezana, drugo i od 9. velja~e 1967, serija A, broj 6, stavak 5). tre}e pravilo se odnose na pojedina~ne slu~ajeve ometanja prava na mirno u`ivanje imovine, te ih zato treba tuma~iti u svjetlu 31. U okviru tih ograni~enja glede ostvarivanja gra|anskih op}eg principa iskazanog u prvom pravilu (vidi Presudu prava spadaju i norme koje odre|uju subjekte koji su odgovorni za po{tivanje gra|anskih prava apelanata. To pitanje treba biti Europskog suda za ljudska prava Sporrong i Lönnorth protiv efikasno i razvidno regulirano pravnim propisima, a tuma~enje i [vedske od 23. rujna 1982. godine, serija A, broj 52, stav 61). primjena tih propisa je zada}a redovitih sudova u svakom 25. Ustavni sud primje}uje da se apelant nije konkretno konkretnom slu~aju. Ovo ograni~enje ima za cilj fokusirati pozvao na neki od principa sadr`anih u ~lanku 1. Protokola broj 1 odgovornost kod odre|enih subjekata kako bi postupak za uz Europsku konvenciju. On, naime, nije naveo predstavljaju li ostvarivanje gra|anskih prava cio olak{an. Prema tomu, Ustavni pobijane presude li{avanje imovine u smislu druge re~enice sud zaklju~uje da nositelj gra|anskih prava ima obvezu ostvariti stavka 1. ovog ~lanka nadziranje kori{tenja imovine u smislu svoja prava isklju~ivo u odnosu na odgovorne subjekte. Ustavni stavka 2. ovog ~lanka, ili mije{anje sa pravom na mirno u`ivanje je sud, pri tomu, ograni~en na pitanja kontrole zlouporabe toga imovine u smislu prve re~enice stavka 1. ovog ~lanka. U prava i obveze redovitih sudova (vidi Ustavni sud Odluka broj konkretnom slu~aju, Ustavni sud smatra da se radi o li{avanju AP 384/03 od 21. sije~nja 2004. godine, objavljena u imovine, jer se pobijanim presudama redovitih sudova apelant "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine", broj 13/04). li{ava prava na naplatu duga u tra`enom iznosu od Distrikta. 32. U konkretnom slu~aju, a glede ograni~enja ostvarivanja 26. Sukladno drugoj re~enici stavak 1. ~lanka 1. Protokola apelantovog prava u odnosu na Distrikt zbog nedostatka pasivne broj 1 uz Europsku konvenciju, dr`ava ima pravo li{iti nekoga legitimacije, redoviti su sudovi zaklju~ili da predmetna obveza imovine u "javnom interesu" i "pod uvjetima predvi|enim nije obveza Distrikta, jer je ta obveza nastala prije njegovog zakonom i op}im na~elima me|unarodnog prava". Primjenjuju}i progla{enja, pri ~emu Distrikt sa entitetima nije zaklju~io ovu re~enicu na konkretan slu~aj, to zna~i da Ustavni sud mora sporazum o preuzimanju ovih obveza. Imaju}i u vidu navedeno, ustvrditi je li li{avanje apelantovog prava na naplatu duga bilo a) Ustavni sud zaklju~uje da u predmetnom slu~aju postoji efikasan zakonski predvi|eno, b) sukladno javnom interesu. Osim toga, sustav ostvarivanja apelantovih gra|anskih prava. Dr`ava je, sukladno praksi Europskog suda za ljudska prava, li{avanje dodu{e na specifi~an na~in - preko Naloga Supervizora za imovine mora biti sukladno na~elu proporcionalnosti, tj. mora Distrikt, propisala odgovorne subjekte i na~in ostvarivanja postojati razuman odnos izme|u sredstava koja su zakonom tu`benih zahtjeva u ovim i sli~nim slu~ajevima. Dakle, u cilju propisana i cilja koji se `eli posti}i. Takva proporcionalnost ne o~uvanja javnog interesa, postoje odre|ena zakonska mo`e se podr`ati ako je na pojedinca stavljen "pretjeran" teret ograni~enja u ostvarivanju ovih prava, prije svega, glede (vidi Presudu Europskog suda za ljudska prava Lithigow i drugi odgovornih subjekata i vremenskih okvira za realizaciju protiv Velike Britanije od 8. srpnja 1986. godine, serija A, broj potra`ivanja neizvr{enih obveza Distrikta. Ona su potrebna u 102, stavak 120). konkretnim situacijama radi pravne sigurnosti i ispravnog 27. Ustavni sud primje}uje da su ni`estupanjski sudovi u funkcioniranja pravnog sustava. S tim u vezi, Ustavni sud smatra konkretnom slu~aju odbili apelantov tu`beni zahtjev u odnosu na da, pored toga {to nije do{lo do zlouporabe apelantovih ustavnih Distrikt zbog nedostatka pasivne legitimacije. Naime, iz stanja prava, u konkretnom predmetu nije na apelanta kao pojedinca spisa predmetne pravne stvari, kao neprijeporno, proizlazi da je stavljen "pretjeran" teret i da su zakonski modaliteti navedenih apelant 30. svibnja 1995. godine platio tzv. ratni porez temeljem ograni~enja proporcionalni ciljevima koji se `ele posti}i. rada u inozemstvu, u korist tada{nje op}ine Br~ko sa sjedi{em u 33. Imaju}i u vidu izneseno, Ustavni sud konstatira da u Gornjem Rahi}u. Slijedom toga, eventualno apelantovo pravo na predmetnom slu~aju nije povrije|eno apelantovo pravo na isplatu duga u visini navedenog poreza dospjelo je, u svakom imovinu iz ~lanka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 1. slu~aju, do 1. o`ujka 2000. godine, odnosno dana progla{enja Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Distrikta. Kod takvog stanja stvari postavlja se pitanje je li, kao uvjet utemeljenosti li{avanja imovine aplanta u smislu ~lanka 1. VIII. Zaklju~ak Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, na zakonu utemeljen 34. Nema povrede prava na imovinu iz ~lanka II/3.(k) Ustava stav redovitih sudova o nedostatku pasivne legitimacije Bosne i Hercegovine i ~lanka 1. Protokola broj 1 uz Europsku Distrikta. konvenciju u slu~aju kada redoviti sudovi odbiju apelantov 28. Pravni polo`aj Distrikta u okviru Bosne i Hercegovine tu`beni zahtjev zbog proma{ene pasivne legitimacije. rije{en je Kona~nom arbitra`nom odlukom, koju je donio 35. Na temelju ~lanka 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog Me|unarodni arbitra`ni tribunal za Br~ko. ^lankom 71. Statuta suda, Ustavni je sud jednoglasno odlu~io kao u dispozitivu ove Distrikta odre|eno je da je Distrikt pravni slijednik dijela op}ine odluke. Br~ko u Republici Srpskoj, kao i administrativnih aran`mana 36. Prema ~lanku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Brka i Ravne-Br~ko, te da, kao pravna osoba, ima pravnu Ustavnog suda su kona~ne i obvezuju}e. sposobnost. Me|utim, Distrikt, kao pravni slijednik navedenih Predsjednik teritorijalnih jedinica, nije naslijedio njihove obveze kakve su u Ustavnog suda predmetnom slu~aju, jer je ograni~enje u ovom smislu predvi|eno odredbom to~ke 4. Naloga Supervizora o Bosne i Hercegovine financijskom sustavu Distrikta od 14. travnja 2000. godine. Mato Tadi}, v. r. Naime, tom je odredbom odre|eno da u slu~aju nepostojanja dogovora sa entitetima (kao u konkretnom slu~aju) u svezi specifi~nih obveza, Distrikt ne preuzima obveze za dugove koji Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudija, u su nastali prije nadnevka progla{enja Distrikta. Ina~e, ovaj nalog, predmetu broj AP 538/04, rje{avaju}i apelaciju I. C., na kao i ostali nalozi Supervizora za Distrikt, ima obvezuju}u pravnu snagu na temelju odredaba Kona~ne arbitra`ne odluke za osnovu ~lana VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lana 59 stav Br~ko i predstavlja zakon sui generis za podru~je Distrikta. 2 ta~ka 2 i ~lana 61 stav 1 i 3 Poslovnika Ustavnog suda Bosne i 29. U navedenim okolnostima, Ustavni sud zaklju~uje da Hercegovine - Novi pre~i{}eni tekst ("Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 2/04), u sastavu: odluka redovitih sudova o neutemeljenosti apelantovog zahtjeva Ponedjeljak, 29.5.2006. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 26 – Strana 2763 2 Statuta Distrikta, Distrikt je pravni sqedbenik dijela Mato Tadi}, predsjednik op{tine Br~ko u Republici Srpskoj kao i administrativnih Miodrag Simovi}, prof. dr, potpredsjednik aran`mana Brka i Ravne-Br~ko. Radi toga, apelant smatra da je Hatixa Haxiosmanovi}, potpredsjednik Distrikt u ovom postupku pasivno legitimisan, te da suprotan Valerija Gali}, sudija pravni stav ni`estepenih sudova, zasnovan na Nalogu Jovo Rosi}, sudija Supervizora o finansijskom sistemu Distrikta i Kona~noj na sjednici, odr`anoj 28. juna 2005. godine, donio je arbitra`noj odluci za oblast Br~ko, izra`en u osporenim 1 ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU odlukama, kr{i wegovo pravo na imovinu iz ~lana II/3 k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku Odbija se kao neosnovana apelacija I. C. podnesena protiv konvenciju za za{titu qudskih prava i osnovnih sloboda (u Presude Apelacionog suda Br~ko Distrikta Bosne i Hercegodaqwem tekstu: Evropska konvencija). vine broj G`-29/04 od 9. aprila 2004. godine i Presude Osnovnog b) Odgovor na apelaciju suda Br~ko Distrikta Bosne i Hercegovine broj P-24/03-I od 20. novembra 2003. godine. 11. Apelacioni sud u odgovoru na apelaciju, izme|u ostalog, Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegoisti~e da je Nalogom Supervizora za Distrikt od 13. aprila vine", "Slu`benim novinama Federacije Bosne i Hercegovi2000. godine, koji u smislu Kona~ne arbitra`ne odluke ima ne" i "Slu`benom glasniku Republike Srpske". obavezuju}u pravnu snagu, propisano da u slu~aju kada ne postoji dogovor sa entitetima u vezi sa specifi~nim obavezama, OBRAZLO@EWE Distrikt ne preuzima obaveze za dugove koji su nastali prije I. Uvod datuma progla{ewa Distrikta. Kako je u konkretnom slu~aju obaveza nastala prije 8. marta 2000. godine, kao dana 1. I. C. (u daqwem tekstu: apelant) iz Br~ko Distrikta progla{ewa Distrikta, te kako u pogledu navedene obaveze ne Bosne i Hercegovine, kog zastupa M. Z., advokat iz Br~ko postoji nikakav sporazum Distrikta i entiteta, to Distrikta Bosne i Hercegovine, podnio je 18. juna 2004. godine Apelacioni sud smatra da nije postojala obaveza tu`enog da apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daqwem tu`iocu vrati dug. Stoga, Apelacioni sud navodi da ne stoji tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Apelacionog suda Br~ko apelantova tvrdwa da je osporenim presudama povrije|eno Distrikta Bosne i Hercegovine (u daqwem tekstu: Apelacioni wegovo pravo na imovinu. sud) broj G`-29/04 od 9. aprila 2004. godine i Presude Osnovnog 12. Kancelarija za zastupawe Distrikta u odgovoru na suda Br~ko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daqwem tekstu: apelaciju, prije ostalog, isti~e da je apelacija nedopustiva, jer Osnovni sud) broj P-24/03-I od 20. novembra 2003. godine. u apelaciji nije navedeno ime apelanta, niti je potpisana i II. Postupak pred Ustavnim sudom ovjerena {tambiqem punomo}nika. Pored toga, Kancelarija za zastupawe Distrikta smatra da je apelacija neblagovremena s 2. Ustavni sud je, u skladu sa ~lanom 30 Poslovnika obzirom da je protekao rok od 60 dana za podno{ewe apelacije, Ustavnog suda, odlu~io da apelacije AP 538/04 i 1083/05 spoji u zbog ~ega predla`e da se apelacija odbaci. jedan predmet, pod brojem AP 538/04, jer se radi o nadle`nosti 13. Daqe, u odgovoru na apelaciju se isti~e da sredstva koja Ustavnog suda o istom pitawu, povodom kog Ustavni sud mo`e da je uplatio apelant na ime "ratnog poreza" nisu upla}ena u vodi jedan postupak i da donese jednu odluku. buxet biv{e administracije Op{tine Br~ko - Gorwi Rahi}, pa 3. Na osnovu ~lana 21 stav 1 i 2 Poslovnika Ustavnog suda, tako Distrikt nije povrijedio apelantova imovinska prava. U od Apelacionog suda i u~esnika u postupku, Br~ko Distrikta skladu sa navedenim, Kancelarija za zastupawe Distrikta Bosne i Hercegovine (u daqwem tekstu: Distrikt), zatra`eno smatra da su redovni sudovi pravilno odlu~ili kada su odbili je 7. marta 2005. godine da dostave odgovore na apelaciju. apelantov tu`beni zahtjev, jer se u konkretnom slu~aju radi o 4. Apelacioni sud dostavio je odgovor na apelaciju 1. specifi~noj obavezi nastaloj u ratu na strani Federacije aprila 2005. godine, a Kancelarija za zastupawe Distrikta 25. Bosne i Hercegovine, a ne Distrikta. marta 2005. godine. 5. Na osnovu ~lana 25 stav 2 Poslovnika Ustavnog suda, VI. Dopustivost odgovori Apelacionog suda i Kancelarije za zastupawe 14. U skladu sa ~lanom VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine, Distrikta su 12. maja 2005. godine dostavqeni apelantu. Ustavni sud tako|e ima apelacionu nadle`nost u pitawima III. ^iweni~no stawe koja su sadr`ana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini. 6. ^iwenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih 15. U skladu sa ~lanom 15 stav 3 Poslovnika Ustavnog suda, navoda i dokumenata predo~enih Ustavnom sudu, mogu da se Ustavni sud mo`e da razmatra apelaciju samo ako su protiv sumiraju na sqede}i na~in. presude, odnosno odluke, koja se wome osporava iscrpqeni svi 7. Apelant je 30. maja 1995. godine uplatio 5.435,00 KM na efektivni pravni lijekovi mogu}i po zakonu i ako se podnese u ime izmirewa poreskih obaveza po osnovu rada u inostranstvu u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio korist tada{we Op{tinske uprave prihoda Br~ko, sa odluku o posqedwem pravnom lijeku koji je koristio. sjedi{tem u Gorwem Rahi}u. 16. U konkretnom slu~aju, predmet osporavawa apelacijom 8. Presudom Osnovnog suda broj P-24/03-I od 20. novembra je Presuda Apelacionog suda broj G`-29/04 od 9. aprila 2004. 2003. godine, koja je potvr|ena Presudom Apelacionog suda broj godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova G`-29/04 od 9. aprila 2004. godine, odbijen je apelantov mogu}ih po zakonima. Nadaqe, osporenu presudu apelant je tu`beni zahtjev da mu Distrikt isplati dug u iznosu od 5.435,00 primio 20. aprila 2004. godine, a apelacija je podnesena 18. juna KM, sa zakonskom zateznom kamatom i tro{kovima postupka u 2004. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano ~lanom 15 roku od 15 dana pod prijetwom prinudnog izvr{ewa. stav 3 Poslovnika Ustavnog suda. Na kraju, apelacija ispuwava IV. Relevantni propisi i uslove iz ~lana 16 stav 2 Poslovnika Ustavnog suda. 9. Nalog supervizora o finansijskom sistemu Br~ko 17. U vezi sa prigovorom Kancelarije za zastupawe Distrikta Bosne i Hercegovine Distrikta u pogledu dopustivosti da apelacija nije potpisana i ovjerena pe~atom apelantovog zastupnika, zbog ~ega Ta~ka 4 Naloga glasi: apelacija treba da se odbaci u smislu ~lana 18 stav 1 "U slu~aju nepostojawa dogovora sa entitetima u vezi sa Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud isti~e da je apelantov specifi~nim obavezama, Distrikt ne preuzima obaveze za zastupnik 22. aprila 2005. godine Ustavnom sudu dostavio dugove koji su nastali prije datuma progla{ewa Distrikta." dopunu apelacije. Navedenom dopunom apelacije su otkloweni V. Apelacija nedostaci iz apelacije, ~ime je apelantov zastupnik izvr{io a) Navodi iz apelacije konvalidaciju apelacije, odnosno naknadno potpisao i ovjerio navode iz apelacije od 18. juna 2005. godine, {to nije u 10. Apelant u apelaciji, izme|u ostalog, navodi da je 30. suprotnosti sa Poslovnikom Ustavnog suda. U skladu s tim, maja 1995. godine platio "ratni porez" po osnovu rada u Ustavni sud je odbio ovaj prigovor kao neosnovan. inostranstvu, u korist tada{we op{tine Br~ko sa sjedi{em u Gorwem Rahi}u, iako nije bio zaposlen i primao je socijalnu 18. Imaju}i u vidu odredbe ~lana VI/3 b) Ustava Bosne i pomo}. Po apelantovim navodima, shodno odredbi ~lana 41 stav Hercegovine, ~lana 15 stav 3 i ~lana 16 stav 2 Poslovnika 1 Odluka je objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 27/06. Broj 26 – Strana 2764 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Ponedjeljak, 29.5.2006. Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija stavqen "pretjeran" teret (vidi Presudu Evropskog suda za ispuwava uslove u pogledu dopustivosti. qudska prava Lithigow i drugi protiv Velike Britanije, od 8. jula 1986. godine, serija A, broj 102, stav 120). VII. Meritum 27. Ustavni sud primje}uje da su ni`estepeni sudovi u 19. Apelant osporava navedene presude tvrde}i da je tim konkretnom slu~aju odbili apelantov tu`beni zahtjev u odnosu presudama povrije|eno wegovo pravo iz ~lana II/3 k) Ustava na Distrikt zbog nedostatka pasivne legitimacije. Naime, iz Bosne i Hercegovine i ~lana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku stawa spisa predmetne pravne stvari, kao nesporno, konvenciju. proizilazi da je apelant 30. maja 1995. godine platio tzv. ratni Pravo na imovinu porez po osnovu rada u inostranstvu, u korist tada{we 20. ^lan II/3 k) Ustava Bosne i Hercegovina glasi: op{tine Br~ko sa sjedi{em u Gorwem Rahi}u. Slijedom toga, eventualno apelantovo pravo na isplatu duga u visini "Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine u`ivaju navedenog poreza dospjelo je, u svakom slu~aju, do 1. marta 2000. qudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog ~lana, a ona godine, odnosno dana progla{ewa Distrikta. Kod takvog stawa obuhvataju: stvari postavqa se pitawe da li je, kao uslov osnovanosti (...) li{avawa imovine aplanta u smislu ~lana 1 Protokola broj 1 k) Pravo na imovinu." uz Evropsku konvenciju, na zakonu zasnovan stav redovnih 21. ^lan 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju glasi: sudova o nedostatku pasivne legitimacije Distrikta. "1. Svako fizi~ko ili pravno lice ima pravo na neometano 28. Pravni polo`aj Distrikta u okviru Bosne i Hercegoviu`ivawe svoje imovine. Niko ne mo`e biti li{en svoje ne rije{en je Kona~nom arbitra`nom odlukom, koju je donio imovine osim u javnom interesu i pod uslovima predvi|enim Me|unarodni arbitra`ni tribunal za Br~ko. ^lanom 71 zakonom i op{tim na~elima me|unarodnog prava. Statuta Distrikta odre|eno je da je Distrikt pravni 2. Prethodne odredbe, me|utim, ni na koji na~in ne uti~u sqedbenik dijela op{tine Br~ko u Republici Srpskoj, kao i na pravo dr`ave da primjewuje takve zakone koje smatra administrativnih aran`mana Brka i Ravne-Br~ko, te da, kao potrebnim da bi nadzirala kori{}ewe imovine u skladu s pravno lice, ima pravnu sposobnost. Me|utim, Distrikt, kao op{tim interesom ili da bi obezbijedila naplatu poreza ili pravni sqedbenik navedenih teritorijalnih jedinica, nije drugih doprinosa ili kazni". naslijedio wihove obaveze kakve su u predmetnom slu~aju, jer je 22. Prilikom razmatrawa da li je do{lo do povrede ~lana 1 ograni~ewe u ovom smislu predvi|eno odredbom ta~ke 4 Naloga Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, prvi korak se sastoji Supervizora o finansijskom sistemu Distrikta od 14. aprila u razmatrawu da li je apelant imao pravo koje mo`e da se tuma~i 2000. godine. Naime, tom odredbom je odre|eno da u slu~aju u smislu zna~ewa rije~i "imovina", a koji potpada pod ~lan 1 nepostojawa dogovora sa entitetima (kao u konkretnom Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. slu~aju) u vezi sa specifi~nim obavezama, Distrikt ne 23. Rije~ "imovina" ukqu~uje {irok obim imovinskih preuzima obaveze za dugove koji su nastali prije datuma interesa koji predstavqaju odre|enu ekonomsku vrijednost progla{ewa Distrikta. Ina~e, ovaj nalog, kao i ostali nalozi (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 14/00 od 4. aprila 2001. godine, Supervizora za Distrikt, ima obavezuju}u pravnu snagu na objavqena u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine", broj osnovu odredaba Kona~ne arbitra`ne odluke za Br~ko i 33/01). Pravo za koje apelant tvrdi da mu pripada, moglo bi da se predstavqa zakon sui generis za podru~je Distrikta. smatra imovinom ukoliko za to postoji pravna osnova. U konkretnom slu~aju se radi o zahtjevu apelanta za isplatu duga u 29. U navedenim okolnostima, Ustavni sud zakqu~uje da novcu {to, shodno ustaqenoj jurisprudenciji Ustavnog suda, odluka redovnih sudova o neosnovanosti apelantovog zahtjeva u predstavqa imovinu u smislu ~lana 1 Protokola broj 1 uz odnosu na Distrikt nije u suprotnosti sa principima i Evropsku konvenciju. zahtjevima kojima se, u okviru ~lana 1 Protokola broj 1 uz 24. ^lan 1 Protokola broj 1 obuhvata tri razli~ita Evropsku konvenciju, zahtijeva da takva odluka mora da bude pravila. Prvo pravilo, navedeno u prvom stavu, je op{te zasnovana na relevantnom doma}em zakonu. prirode i iskazuje princip mirnog u`ivawa imovine. Drugo 30. U pogledu pitawa da li je li{avawe apelanta wegove pravilo, sadr`ano u drugoj re~enici istog stava, obuhvata imovine u skladu sa javnim interesom, Ustavni sud `eli, prije li{avawe imovine i ~ini ga podlo`nim odre|enim uslovima. svega, da podsjeti da svaka dr`ava ima pravo i obavezu da Tre}e pravilo, koje se nalazi u drugom stavu, priznaje da funkcionalno organizuje svoj pravni sistem, te da, u tom ciqu, dr`ave ~lanice imaju pravo, izme|u ostalog, da nadziru ima legitimno pravo da uspostavqa ograni~ewa u ostvarivawu kori{}ewe imovine u skladu sa javnim interesom. Ova tri gra|anskih prava u odre|enim slu~ajevima, koja su potrebna da pravila nisu "razli~ita" u smislu da su nepovezana, drugo i bi pravni sistem pravilno funkcionisao. Koja }e se tre}e pravilo se odnose na pojedina~ne slu~ajeve ometawa ograni~ewa nametnuti zavisi od konkretnog pravnog sistema prava na mirno u`ivawe imovine, te stoga treba da ih se tuma~i dr`ave, uzimaju}i u obzir, prije svega, mogu}nosti i potrebe u svjetlu op{teg principa iskazanog u prvom pravilu (vidi zajednice i pojedinaca (vidi Evropski sud za qudska prava, Belgijski jezi~ki slu~aj, presuda od 9. februara 1967, serija A, Presudu Evropskog suda za qudska prava Sporrong i Lönnorth broj 6, stav 5). protiv [vedske od 23. septembra 1982. godine, serija A, broj 52, 31. U okviru tih ograni~ewa u pogledu ostvarivawa stav 61). gra|anskih prava spadaju i norme koje odre|uju subjekte koji su 25. Ustavni sud primje}uje da se apelant nije konkretno odgovorni za po{tovawe gra|anskih prava apelanata. To pozvao na neki od principa sadr`anih u ~lanu 1 Protokola broj pitawe treba da bude efikasno i jasno regulisano pravnim 1 uz Evropsku konvenciju. On, naime, nije naveo da li osporene propisima, a tuma~ewe i primjena tih propisa je zadatak presude predstavqaju li{avawe imovine u smislu druge redovnih sudova u svakom konkretnom slu~aju. Ovo ograni~ewe re~enice stava 1 ovog ~lana nadzirawe kori{}ewa imovine u ima za ciq da se fokusira odgovornost kod odre|enih subjekata smislu stava 2 ovog ~lana, ili mije{awe sa pravom na mirno i da postupak za ostvarivawe gra|anskih prava bude olak{an. u`ivawe imovine u smislu prve re~enice stava 1 ovog ~lana. U Shodno tome, Ustavni sud zakqu~uje da nosilac gra|anskih konkretnom slu~aju, Ustavni sud smatra da se radi o li{avawu prava ima obavezu da ostvaruje svoja prava iskqu~ivo u odnosu imovine, jer se osporenim presudama redovnih sudova apelant na odgovorne subjekte. Ustavni sud je, pri tome, ograni~en na li{ava prava na naplatu duga u tra`enom iznosu od Distrikta. pitawa kontrole zloupotrebe toga prava i obaveze redovnih 26. U skladu sa drugom re~enicom stava 1 ~lana 1 Protokola sudova (vidi Ustavni sud Odluka broj AP 384/03 od 21. januara broj 1 uz Evropsku konvenciju, dr`ava ima pravo da li{i 2004. godine, objavqena u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercenekoga imovine u "javnom interesu" i "pod uslovima govine", broj 13/04). predvi|enim zakonom i op{tim na~elima me|unarodnog prava". Primjewuju}i ovu re~enicu na konkretan slu~aj, to 32. U konkretnom slu~aju, a u pogledu ograni~ewa zna~i da Ustavni sud mora da utvrdi da li je li{avawe ostvarivawa apelantovog prava u odnosu na Distrikt zbog apelantovog prava na naplatu duga bilo a) zakonski nedostatka pasivne legitimacije, redovni sudovi su zakqu~ili predvi|eno, b) u skladu sa javnim interesom. Sem toga, u skladu da predmetna obaveza nije obaveza Distrikta, jer je ta obaveza sa praksom Evropskog suda za qudska prava, li{avawe imovine nastala prije wegovog progla{ewa, pri ~emu Distrikt sa mora da bude u skladu sa na~elom proporcionalnosti, tj. mora entitetima nije zakqu~io sporazum o preuzimawu ovih da postoji razuman odnos izme|u sredstava koja su zakonom obaveza. Imaju}i u vidu navedeno, Ustavni sud zakqu~uje da u propisana i ciqa koji se `eli posti}i. Takva predmetnom slu~aju postoji efikasan sistem ostvarivawa proporcionalnost ne mo`e da se podr`i ako je na pojedinca apelantovih gra|anskih prava. Dr`ava je, dodu{e na Ponedjeljak, 29.5.2006. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 26 – Strana 2765 specifi~an na~in - preko Naloga Supervizora za Distrikt, III. ^injeni~no stanje propisala odgovorne subjekte i na~in ostvarivawa tu`benih 5. ^injenice predmeta, koje proizlaze iz apelantovih navoda i zahtjeva u ovim i sli~nim slu~ajevima. Dakle, u ciqu o~uvawa dokumenata predo~enih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na javnog interesa, postoje odre|ena zakonska ograni~ewa u slijede}i na~in. ostvarivawu ovih prava, prije svega, u pogledu odgovornih 6. Presudom Op}inskog suda u ^itluku (u daljnjem tekstu: subjekata i vremenskih okvira za realizaciju potra`ivawa Op}inski sud) broj P-30/02 od 24. aprila 2002. godine, tu`eni je neizvr{enih obaveza Distrikta. Ona su potrebna u obavezan da isplati apelantu, na ime naknade {tete na vozilu, konkretnim situacijama radi pravne sigurnosti i ispravnog iznos od 2.428,00 KM sa zateznim kamatama po~ev{i od dana funkcionisawa pravnog sistema. S tim u vezi, Ustavni sud dono{enja presude pa do isplate. Vi{ak apelantovog tu`benog smatra da, pored toga {to nije do{lo do zloupotrebe zahtjeva je odbijen. Istom presudom apelant je obavezan da plati apelantovih ustavnih prava, u konkretnom predmetu nije na tu`enom tro{kove parni~nog postupka u iznosu od 1.281,00 KM. apelanta kao pojedinca stavqen "pretjeran" teret i da su zakonski modaliteti navedenih ograni~ewa proporcionalni 7. Kantonalni sud je Presudom broj G`-480/02 od 1. aprila ciqevima koji se `ele posti}i. 2004. godine uva`io `albu tu`enog izjavljenu protiv Presude 33. Imaju}i u vidu izneseno, Ustavni sud konstatuje da u Op}inskog suda broj P-30/02 od 24. aprila 2002. godine, predmetnom slu~aju nije povrije|eno apelantovo pravo na preina~io je i u cijelosti odbio apelantov tu`beni zahtjev. @alba tu`enog zbog odluke o tro{kovima parni~nog postupka je tako|er imovinu iz ~lana II/3 k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1 uva`ena te je apelant obavezan da na ime tro{kova parni~nog Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. postupka isplati tu`enom iznos od 2.291,00 KM u roku od 30 VIII. Zakqu~ak dana. U obrazlo`enju presude Kantonalni sud je, izme|u ostalog, naveo da je Op}inski sud na pravilno i potpuno utvr|eno 34. Nema povrede prava na imovinu iz ~lana II/3 k) Ustava ~injeni~no stanje pogre{no primijenio materijalno pravo, Bosne i Hercegovine i ~lana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku odnosno odredbu ~lana 178. stav 2. Zakona o obligacionim konvenciju u slu~aju kada redovni sudovi odbiju apelantov odnosima, kojom je propisana odgovornost u~esnika tu`beni zahtjev zbog proma{ene pasivne legitimacije. saobra}ajne nesre}e za {tetu nanesenu vozilima u pokretu prema 35. Na osnovu ~lana 61 st. 1 i 3 Poslovnika Ustavnog suda, stepenu njihove krivice, utvr|uju}i saodgovornost obojice Ustavni sud je jednoglasno odlu~io kao u dispozitivu ove u~esnika saobra}ajne nesre}e za njegov nastanak u procentu od odluke. po 50%. Kantonalni sud je, prihvataju}i nalaze i mi{ljenja dva 36. Shodno ~lanu VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke vje{taka saobra}ajne struke, zaklju~io da je jedini i isklju~ivi Ustavnog suda su kona~ne i obavezuju}e. krivac za nastanak konkretne saobra}ajne nezgode bio upravo voza~ apelantovog vozila, koji brzinu kretanja svog vozila nije Predsjednik prilagodio vremenskim uvjetima i stanju kolovoza (kolovoz je Ustavnog suda bio mokar i vozilo je u{lo u krivinu), nije smanjio brzinu, ve} je Bosne i Hercegovine brzinom od 92 km/sat u{ao u krivinu, ~ija je propusna mo} u Mato Tadi}, s. r. datim uvjetima mokrog kolovoza bila "samo" 76 km/sat, te se zbog navedenog apelantovo vozilo destabiliziralo, "plesalo po Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudija, u kolovozu" i sletjelo sa kolovoza pri brzini od 63 km/sat. Dalje se isti~e da Kantonalni sud nije vjerovao iskazima "sudionika predmetu broj AP 539/04, rje{avaju}i apelaciju I. P., na osnovu ~lana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lana 59. stav 2. ta~ka saobra}ajnog udesa", ocjenjuju}i iskaze kao neistinite i 2. i ~lana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i sra~unate, niti je prihvatio nastanak saobra}ajne nezgode na Hercegovine - Novi pre~i{}eni tekst ("Slu`beni glasnik Bosne i na~in kako su to oni naveli, a {to su nesumnjivo tehni~kim Hercegovine", broj 2/04), u sastavu: parametrima potvrdila i dvojica vje{taka u svojim nalazima i mi{ljenjima. Iz navedenih razloga Kantonalni sud je preina~io Mato Tadi}, predsjednik presudu Op}inskog suda i odbio u cijelosti kao neosnovan Miodrag Simovi}, prof. dr., potpredsjednik apelantov tu`beni zahtjev za naknadu {tete, istovremeno Hatid`a Had`iosmanovi}, potpredsjednica preina~iv{i i odluku o tro{kovima parni~nog postupka, Valerija Gali}, sutkinja dosu|uju}i ih u korist tu`enog, jer je tu`eni u cijelosti uspio u Jovo Rosi}, sudija navedenom postupku. na sjednici, odr`anoj 28. juna 2005. godine, donio je IV. Relevantni propisi ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 8. Zakon o obligacionim odnosima ("Slu`beni list SFRJ", Odbija se kao neosnovana apelacija I. P., podnesena protiv br. 29/78,39/85, 45/89 i 57/89, te "Slu`beni list RBiH", br. 2/92, Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj G`-480/02 od 1. aprila 13/93, 13/94 i 29/03) relevantne odredbe glase: 2004. godine. "^lan 178. Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovi1) U slu~aju udesa izazvanog motornim vozilom u pokretu ne", "Slu`benim novinama Federacije Bosne i Hercegovine" i "Slu`benom glasniku Republike Srpske". koji je prouzrokovan isklju~ivom krivicom jednog imaoca, primjenjuju se pravila o odgovornosti po osnovu krivice. OBRAZLO@ENJE 2) Ako postoji obostrana krivica, svaki imalac odgovara za I. Uvod ukupnu {tetu koju su oni pretrpjeli razmjerno stepenu svoje krivice. 1. I. P. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara podnio je 22. juna 2004. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovi3) Ako nema krivice ni jednog, imaoci odgovaraju na ravne ne (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog dijelove, ako razlozi pravi~nosti ne zahtijevaju {to drugo. suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 4) Za {tetu koju pretrpe tre}a lica imaoci motornih vozila G`-480/01 od 1. aprila 2004. godine. odgovaraju solidarno." II. Postupak pred Ustavnim sudom 9. Zakon o parni~nom postupku ("Slu`bene novine 2. Ustavni sud je 9. februara 2005. godine, na osnovu ~lana Federacije BiH", br. 42/98 i 3/99) 21. st. 1. i 2. Poslovnika Ustavnog suda, zatra`io od Kantonalnog "^lan 144. st. 1. i 2. suda i "Euroherc osiguranja" d.d. Ljubu{ki (u daljnjem tekstu: Stranka koja u cijelosti izgubi parnicu du`na je protivnoj tu`eni) da dostave odgovore na apelaciju. stranci nadoknaditi tro{kove. 3. Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju 16. februara 2005. godine, a tu`eni 25. februara 2005. godine. Ako stranka djelimi~no uspije u parnici, sud mo`e s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka podmiruje svoje 4. Na osnovu ~lana 25. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, odgovori Kantonalnog suda i tu`enog dostavljeni su apelantu 10. tro{kove ili da jedna stranka nadoknadi drugoj razmjeran dio juna 2005. godine. tro{kova". 1 Odluka je objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 27/06. Broj 26 – Strana 2766 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Ponedjeljak, 29.5.2006. "Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine u`ivaju ljudska V. Apelacija prava i slobode iz stava 2. ovog ~lana, {to uklju~uje: a) Navodi iz apelacije (...) 10. Apelant pobija presudu Kantonalnog suda, tvrde}i da su e) Pravo na pravi~no saslu{anje u gra|anskim i krivi~nim mu povrije|eni pravo na pravi~no su|enje i pravo na imovinu stvarima i druga prava u vezi sa krivi~nim postupkom." za{ti}eni ~lanom II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanom 18. ^lan 6. stav 1. Evropske konvencije, u svom relevantnom 6. stav 1. Evropske konvencije za za{titu ljudskih prava i dijelu, glasi: osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te "1. Prilikom utvr|ivanja gra|anskih prava i obaveza ili ~lanom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant osnovanosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv njega, svako ima isti~e da ~injeni~no stanje, naro~ito odlu~ne ~injenice, nisu pravo na pravi~no su|enje i javnu raspravu u razumnom roku pravilno i potpuno utvr|ene, navode}i da nisu dati valjani razlozi pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. za{to nije povjerovano njegovom iskazu i iskazu odre|enih [...]" u~esnika saobra}ajnog udesa. Apelant smatra da nije pravilno 19. Predmetni slu~aj se odnosi na utvr|ivanje prava na primijenjeno ni materijalno pravo, a obrazlo`enje pobijane naknadu materijalne {tete, dakle, gra|ansko-pravne je prirode, presude je konfuzno i nerazumljivo jer nisu dati valjani razlozi o pa je ~lan 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv. ^lan II/3.e) ~injeni~nim i pravnim pitanjima. Apelant je prigovorio i odluci o Ustava Bosne i Hercegovine i ~lan 6. stav 1. Evropske konvencije tro{kovima postupka. garantiraju svakome pravo da iznese pred sud bilo koji zahtjev b) Odgovor na apelaciju koji se odnosi na njegova gra|anska prava i obaveze, kao i da ima "pravo na pravi~no su|enje u gra|anskim i krivi~nim stvarima i 11. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je istakao da je, druga prava u vezi sa krivi~nim postupkom" (vidi Presudu odlu~uju}i o izjavljenoj `albi tu`enog protiv presude Op}inskog Evropskog suda za ljudska prava Golder protiv Velike Britanije suda, a na osnovu potpuno i pravilno utvr|enog ~injeni~nog od 21. februara 1975. godine, serija A, broj 18, stav 36). stanja u prvostepenom postupku, primjenom ~lana 178. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima utvrdio da je za nastali 20. Iz apelacije proizlazi da apelant povredu prava na saobra}ajni udes isklju~ivo odgovoran voza~ tu`iteljevog pravi~no su|enje vidi u tome {to nije potpuno i pravilno utvr|eno apelantovog vozila, a razlozi navedenog utvr|ivanja detaljno su ~injeni~no stanje i {to Kantonalni sud nije pravilno primijenio obrazlo`eni u pobijanoj presudi. Kantonalni sud je naveo da je materijalno pravo. ~injenica da je tu`eni registriran u Kantonalnom sudu u [irokom 21. Ustavni sud podsje}a da nije nadle`an da vr{i provjeru Brijegu sa sjedi{tem u Ljubu{kom i da ga zastupaju advokati iz utvr|enih ~injenica i na~ina na koji su redovni sudovi Ljubu{kog, te da su neosnovani apelantovi navodi da tu`enom ne protuma~ili pozitivno-pravne propise, osim ukoliko odluke tih pripadaju tro{kovi parni~nog postupka. Kantonalni sud je sudova kr{e ustavna prava. To }e biti slu~aj kada odluka predlo`io da se apelacija odbije kao neosnovana. redovnog suda ne uklju~uje ili pogre{no primjenjuje ustavno pravo, kad je primjena pozitivno-pravnih propisa bila o~igledno 12. Tu`eni je u odgovoru na apelaciju istakao da ne stoje proizvoljna, kad je relevantni zakon sam po sebi neustavan ili apelantovi navodi o povredi prava na koje ukazuje. Tu`eni je kada je do{lo do povrede osnovnih procesnih prava, kao {to su naveo da je apelanta tokom postupka zastupao advokat, te se pravo na pravi~an postupak, pravo na pristup sudu, pravo na mogao usprotiviti da vje{ta~enje provede odre|eni vje{tak, {to efektivan pravni lijek i u drugim slu~ajevima (vidi Odluku nije u~inio jer su se obje strane saglasile da vje{ta~i jo{ jedan Ustavnog suda broj U 29/02, od 27. juna 2003. godine, vje{tak i niko od stranaka nije imao primjedbi na predlo`ene objavljenu u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine", broj vje{take. U odnosu na apelantove navode da pobijana presuda 31/03). sadr`i kontradiktorno obrazlo`enje, tu`eni je istakao da je Kantonalni sud stavio pod navodnike iskaz apelanta i iskaz 22. Pravi~nost postupka se ocjenjuje na osnovu postupka kao voza~a apelantovog vozila (apelantova k}i) jer iskazi nisu cjeline (vidi Presudu Evropskog suda za ljudska prava Barbera, odgovarali provedenim dokazima, posebno rekonstrukciji Messeque i Jabardo protiv [panije od 6. decembra 1988. godine, saobra}ajnog udesa i stru~nom nalazu sudskog vje{taka serija A, broj 146, stav 68. i Odluku Ustavnog suda broj U 63/01 saobra}ajne struke. Tu`eni smatra da su apelantovi navodi bez od 27. juna 2003. godine, objavljenu u "Slu`benom glasniku argumenata, predla`u}i da se apelacija odbije kao neosnovana. Bosne i Hercegovine", broj 38/03). 23. Zakonom o obligacionim odnosima propisana je VI. Dopustivost odgovornost za {tetu u slu~aju udesa izazvanog motornim 13. U skladu sa ~lanom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, vozilom u pokretu, koji je prouzrokovan isklju~ivom krivicom Ustavni sud tako|er ima apelacionu nadle`nost u pitanjima koja jednog imaoca motornog vozila, ili ako postoji obostrana krivica, su sadr`ana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora ako nema krivice ni jednog imaoca kao i odgovornost imaoca zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. motornih vozila za {tetu koju pretrpe tre}a lica. Zakonom o 14. U skladu sa ~lanom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog parni~nom postupku odre|ena je obaveza stranke koja u cijelosti suda, Ustavni sud mo`e razmatrati apelaciju samo ako su protiv izgubi parnicu na naknadu tro{kova parni~nog postupka. presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi 24. U vezi sa apelantovim prigovorom da ~injeni~no stanje efektivni pravni lijekovi mogu}i po zakonu i ako se podnese u nije pravilno i potpuno utvr|eno, te da nisu dati valjani razlozi u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odnosu na okolnost da je u potpunosti povjerovano iskazu odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio. apelanta i iskazima odre|enih u~esnika konkretnog saobra}ajnog 15. U konkretnom slu~aju, predmet osporavanja apelacijom udesa, Ustavni sud nagla{ava da je van njegove nadle`nosti da je Presuda Kantonalnog suda broj G`-480/02 od 1. aprila 2004. procjenjuje kvalitet zaklju~aka redovnih sudova u pogledu godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova procjene dokaza, ukoliko se ova procjena ne doima o~igledno mogu}ih po zakonu. Osporenu presudu apelant je primio 4. maja proizvoljnom. Isto tako, Ustavni sud se ne}e mije{ati u na~in na 2004. godine, a apelaciju je podnio 22. juna 2004. godine, tj. u koji su redovni sudovi usvojili dokaze kao dokaznu gra|u. U vezi roku od 60 dana, kako je propisano ~lanom 15. stav 3. Poslovnika s tim, Ustavni sud se ne}e mije{ati ni u to kojim dokazima strana u Ustavnog suda. Kona~no, apelacija ispunjava i uvjete iz ~lana 16. postupku redovni sudovi poklanjaju povjerenje na osnovu stav 2. Poslovnika Ustavnog suda. slobodne sudijske procjene. To je isklju~ivo uloga redovnih 16. Imaju}i u vidu odredbe ~lana VI/3.b) Ustava Bosne i Hersudova, ~ak i kada su izjave svjedoka na javnoj raspravi i pod cegovine, ~lana 15. stav 3. i ~lana 16. stav 2. Poslovnika zakletvom suprotne jedna drugoj (vidi Odluku Ustavnog suda Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija broj AP 612/04 od 30. novembra 2004. godine i Evropski sud za ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti. ljudska prava, Doorson protiv Holandije, presuda od 6. marta 1996. godine, objavljena u Izvje{tajima, broj 1996-II, stav 78). VII. Meritum Stoga su i prigovori apelanta o tome da Kantonalni sud nije 17. Apelant pobija presudu Kantonalnog suda, smatraju}i da potpuno utvrdio i pravilno ocijenio dokaze neosnovani i su mu povrije|eni pravo na pravi~no su|enje i pravo na imovinu, nepotkrijepljeni, jer Ustavni sud nije na{ao elemente koji bi za{ti}eni ~lanom II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lanom ukazivali da je Kantonalni sud proizvoljno procijenio dokaze u 6. stav 1. Evropske konvencije i ~lanom 1. Protokola broj 1 uz konkretnom slu~aju, niti da je dokazni postupak zloupotrijebljen Evropsku konvenciju. na {tetu apelanta u smislu prava na pravi~an postupak. Pravo na pravi~no su|enje 25. U vezi sa apelantovim navodima o tome da je pobijana ^lan II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: presuda konfuzna i da ne sadr`i valjane razloge, Ustavni sud Ponedjeljak, 29.5.2006. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 26 – Strana 2767 suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj isti~e da pravo na pravi~no su|enje uklju~uje, inter alia, neophodnost da se predo~e razlozi za dono{enje sudske odluke u G`-480/01 od 1. travnja 2004. godine. odre|enom pravcu, s obzirom da to omogu}ava apelantu da II. Postupak pred Ustavnim sudom djelotvorno koristi raspolo`ive pravne lijekove. Me|utim, ~lan 6. 2. Ustavni je sud 9. velja~e 2005. godine, na temelju ~lanka stav 1. Evropske konvencije ne predvi|a da redovni sud ispituje 21. st. 1. i 2. Poslovnika Ustavnog suda, zatra`io od Kantonalnog sve argumente koje su strane izlo`ile u toku postupka, nego samo suda i "Euroherc osiguranja" d.d. Ljubu{ki (u daljnjem tekstu: argumente koje sud smatra relevantnim. Sud mora uzeti u obzir tu`eni) da dostave odgovore na apelaciju. argumente strana u postupku, ali oni ne moraju svi biti izneseni u 3. Kantonalni je sud dostavio odgovor na apelaciju 16. obrazlo`enju presude (vidi odluke Ustavnog suda br. U 62/01 od velja~e 2005. godine, a tu`eni 25. velja~e 2005. godine. 5. aprila 2002. godine i AP 352/04 od 23. marta 2005. godine). U 4. Na temelju ~lanka 25. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda, konkretnom slu~aju, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud odgovori Kantonalnog suda i tu`enog dostavljeni su apelantu 10. uzeo u obzir dokaze koji su izvedeni u prvostepenom postupku lipnja 2005. godine. pred Op}inskim sudom na okolnosti nastanka saobra}ajnog udesa i na osnovu pravno relevantnih zakonskih odredaba dao III. ^injeni~no stanje jasne i precizne razloge svojih stavova u obrazlo`enju pobijane 5. ^injenice predmeta, koje proizlaze iz apelantovih navoda i presude, te je za svaki dokaz koji je prihvatio, kao i onaj koji nije dokumenata predo~enih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na prihvatio, dao logi~no i uvjerljivo obrazlo`enje, koje ni u jednom sljede}i na~in. dijelu ne izgleda proizvoljno ili neprihvatljivo samo po sebi. 6. Presudom Op}inskog suda u ^itluku (u daljnjem tekstu: Ustavni sud ocjenjuje da ne postoje elementi koji ukazuju da je Op}inski sud) broj P-30/02 od 24. travnja 2002. godine, tu`eni je postupak vo|en na nepravi~an na~in, niti je do{lo do procesnih obvezan isplatiti apelantu, na ime naknade {tete na vozilu, iznos povreda koje bi bile od va`nosti za po{tivanje pravi~nog su|enja. od 2.428,00 KM sa zateznim kamatama po~ev{i od dana 26. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaklju~uje da u dono{enja presude pa do isplate. Vi{ak apelantovog tu`benog konkretnom slu~aju nema kr{enja apelantovog prava iz ~lana zahtjeva je odbijen. Istom presudom apelant je obvezan platiti II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske tu`enom tro{kove parni~nog postupka u iznosu od 1.281,00 KM. konvencije. 7. Kantonalni je sud Presudom broj G`-480/02 od 1. travnja Ostali navodi 2004. godine uva`io priziv tu`enog izjavljenu protiv Presude 27. S obzirom na zaklju~ak Ustavnog suda u pogledu Op}inskog suda broj P-30/02 od 24. travnja 2002. godine, navodne povrede ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i preina~io je i u cijelosti odbio apelantov tu`beni zahtjev. Priziv ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud zaklju~uje da tu`enog zbog odluke o tro{kovima parni~nog postupka je tako|er nije neophodno posebno razmatrati dio apelacije koji se odnosi uva`en te je apelant obvezan na ime tro{kova parni~nog postupka na navodnu povredu ~lana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i isplatiti tu`enom iznos od 2.291,00 KM u roku od 30 dana. U ~lana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. obrazlo`enju presude Kantonalni sud je, izme|u ostalog, naveo VIII. Zaklju~ak da je Op}inski sud na pravilno i potpuno utvr|eno ~injeni~no 28. Ustavni sud zaklju~uje da nema povrede prava na stanje pogre{no primijenio materijalno pravo, odnosno odredbu pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 178. stavak 2. Zakona o obligacijskim odnosima, kojom ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije jer ne postoje elementi koji je propisana odgovornost sudionika prometne nesre}e za {tetu ukazuju da je primjena materijalnih propisa proizvoljna i da kr{i nanesenu vozilima u pokretu prema stupnju njihove krivnje, principe pravi~nog su|enja. utvr|uju}i suodgovornost obojice sudionika prometne nesre}e 29. Na osnovu ~lana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, za njen nastanak u procentu od po 50%. Kantonalni je sud, Ustavni sud je jednoglasno odlu~io kao u dispozitivu ove odluke. prihva}aju}i nalaze i mi{ljenja dva vje{taka prometne struke, 30. Prema ~lanu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke zaklju~io da je jedini i isklju~ivi krivac za nastanak konkretne Ustavnog suda su kona~ne i obavezuju}e. prometne nezgode bio upravo voza~ apelantovog vozila, koji brzinu kretanja svog vozila nije prilagodio vremenskim uvjetima Predsjednik i stanju kolovoza (kolovoz je bio mokar i vozilo je u{lo u Ustavnog suda krivinu), nije smanjio brzinu, ve} je brzinom od 92 km/sat u{ao u Bosne i Hercegovine krivinu, ~ija je propusna mo} u datim uvjetima mokrog kolovoza Mato Tadi}, s. r. bila "samo" 76 km/sat, te se zbog navedenog apelantovo vozilo destabiliziralo, "plesalo po kolovozu" i sletjelo sa kolovoza pri brzini od 63 km/sat. Dalje se isti~e da Kantonalni sud nije vjerovao iskazima "sudionika prometnog udesa", ocjenjuju}i Ustavni je sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudaca, u iskaze kao neistinite i sra~unate, niti je prihvatio nastanak predmetu broj AP 539/04, rje{avaju}i apelaciju I. P., na temelju prometne nezgode na na~in kako su to oni naveli, a {to su ~lanka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lanka 59. stavak 2. nedvojbeno tehni~kim parametrima potvrdila i dvojica vje{taka u to~ka 2. i ~lanka 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i svojim nalazima i mi{ljenjima. Iz navedenih razloga Kantonalni Hercegovine - Novi pre~i{}eni tekst ("Slu`beni glasnik Bosne i je sud preina~io presudu Op}inskog suda i odbio u cijelosti kao Hercegovine", broj 2/04), u sastavu: neutemeljen apelantov tu`beni zahtjev za naknadom {tete, Mato Tadi}, predsjednik istodobno preina~iv{i i odluku o tro{kovima parni~nog postupka, Miodrag Simovi}, prof. dr., dopredsjednik dosu|uju}i ih u korist tu`enog, jer je tu`eni u cijelosti uspio u Hatid`a Had`iosmanovi}, dopredsjednica navedenom postupku. Valerija Gali}, sutkinja Jovo Rosi}, sudac IV. Relevantni propisi na sjednici, odr`anoj 28. lipnja 2005. godine, donio 8. Zakon o obligacijskim odnosima ("Slu`beni list SFRJ", 1 br. 29/78,39/85, 45/89 i 57/89, te "Slu`beni list RBiH", br. 2/92, ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU 13/93, 13/94 i 29/03) relevantne odredbe glase: Odbija se kao neutemeljena apelacija I. P., podnesena protiv "^lanak 178. Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj G`-480/02 od 1. 1) U slu~aju udesa izazvanog motornim vozilom u pokretu travnja 2004. godine. koji je prouzrokovan isklju~ivom krivnjom jednog imatelja, Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegoviprimjenjuju se pravila o odgovornosti temeljem krivnje. ne", "Slu`benim novinama Federacije Bosne i Hercegovine" i 2) Ako postoji obostrana krivnja, svaki je imatelj odgovara "Slu`benom glasniku Republike Srpske". za ukupnu {tetu koju su oni pretrpjeli razmjerno stupnju svoje OBRAZLO@ENJE krivnje. I. Uvod 3) Ako nema krivnje ni jednog, imatelji odgovaraju na ravne dijelove, ako razlozi pravi~nosti ne zahtijevaju {to drugo. 1. I. P. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara podnio je 22. lipnja 2004. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovi4) Za {tetu koju pretrpe tre}e osobe imatelji motornih vozila ne (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog odgovaraju solidarno." 1 Odluka je objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 27/06. Broj 26 – Strana 2768 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Ponedjeljak, 29.5.2006. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni je sud ustvrdio da predmetna 9. Zakon o parni~nom postupku ("Slu`bene novine apelacija ispunjava uvjete glede dopustivosti. Federacije BiH", br. 42/98 i 3/99) "^lanak 144. st. 1. i 2. VII. Meritum Stranka koja u cijelosti izgubi parnicu du`na je protivnoj 17. Apelant pobija presudu Kantonalnog suda, smatraju}i da stranci nadoknaditi tro{kove. su mu povrije|eni pravo na pravi~no su|enje i pravo na imovinu, Ako stranka djelomi~no uspije u parnici, sud mo`e s obzirom za{ti}eni ~lankom II/3.(e) i (k) Ustava Bosne i Hercegovine, na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka podmiruje svoje ~lankom 6. stavak 1. Europske konvencije i ~lankom 1. tro{kove ili da jedna stranka nadoknadi drugoj razmjeran dio Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. tro{kova". Pravo na pravi~no su|enje V. Apelacija ^lanak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: a) Navodi iz apelacije "Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine u`ivaju ljudska prava i slobode iz ovog ~lanka, stavak 2, {to uklju~uje:(...) 10. Apelant pobija presudu Kantonalnog suda, tvrde}i da su (e) Pravo na pravi~no saslu{anje u gra|anskim i kaznenim mu povrije|eni pravo na pravi~no su|enje i pravo na imovinu stvarima i druga prava vezana za kaznene postupke". za{ti}eni ~lankom II/3.(e) i (k) Ustava Bosne i Hercegovine i 18. ^lan 6. stav 1. Europske konvencije, u svom relevantnom ~lankom 6. stavak 1. Europske konvencije za za{titu ljudskih dijelu, glasi: prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska "1. Prilikom utvr|ivanja gra|anskih prava i obveza ili konvencija), te ~lankom 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelant isti~e da ~injeni~no stanje, osobito odlu~ne osnovanosti bilo kakve kaznene optu`be protiv njega, svako ima ~injenice, nisu pravilno i potpuno utvr|ene, navode}i da nisu dati pravo na pravi~nu i javnu raspravu u razumnom roku pred valjani razlozi za{to nije povjerovano njegovom iskazu i iskazu neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. [...]" odre|enih sudionika prometnog udesa. Apelant smatra da nije 19. Predmetni slu~aj se odnosi na utvr|ivanje prava na pravilno primijenjeno ni materijalno pravo, a obrazlo`enje naknadu materijalne {tete, dakle, gra|ansko-pravne je naravi, pa pobijane presude je konfuzno i nerazumljivo jer nisu dati valjani je ~lanak 6. stavak 1. Europske konvencije primjenjiv. ^lanak razlozi o ~injeni~nim i pravnim pitanjima. Apelant je prigovorio i II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanak 6. stavak 1. odluci o tro{kovima postupka. Europske konvencije garantiraju svakomu pravo da iznese pred sud bilo koji zahtjev koji se odnosi na njegova gra|anska prava i b) Odgovor na apelaciju obveze, kao i da ima "pravo na pravi~no su|enje u gra|anskim i 11. U odgovoru na apelaciju Kantonalni je sud istaknuo da je, kaznenim stvarima i druga prava u svezi kaznenog postupka" odlu~uju}i o izjavljenom prizivu tu`enog protiv presude (vidi Presudu Europskog suda za ljudska prava Golder protiv Op}inskog suda, a na temelju potpuno i pravilno utvr|enog Velike Britanije od 21. velja~e 1975. godine, serija A, broj 18, ~injeni~nog stanja u prvostupanjskom postupku, primjenom stavak 36). ~lanka 178. stavak 2. Zakona o obligacijskim odnosima utvrdio 20. Iz apelacije proizlazi da apelant povredu prava na da je za nastali prometni udes isklju~ivo odgovoran voza~ pravi~no su|enje vidi u tomu {to nije potpuno i pravilno utvr|eno tu`iteljevog - apelantovog vozila, a razlozi navedenog ~injeni~no stanje i {to Kantonalni sud nije pravilno primijenio utvr|ivanja detaljno su obrazlo`eni u pobijanoj presudi. materijalno pravo. Kantonalni je sud naveo da je ~injenica da je tu`eni registriran u 21. Ustavni sud podsje}a da nije mjerodavan provjeravati Kantonalnom sudu u [irokom Brijegu sa sjedi{tem u Ljubu{kom utvr|ene ~injenice i na~in na koji su redoviti sudovi protuma~ili i da ga zastupaju odvjetnici iz Ljubu{kog, te da su neutemeljeni pozitivno-pravne propise, osim ukoliko odluke tih sudova kr{e apelantovi navodi da tu`enom ne pripadaju tro{kovi parni~nog ustavna prava. To }e biti slu~aj kada odluka redovitog suda ne postupka. Kantonalni je sud predlo`io da se apelacija odbije kao uklju~uje ili pogre{no primjenjuje ustavno pravo, kad je neutemeljena. primjena pozitivno-pravnih propisa bila o~ito proizvoljna, kad je 12. Tu`eni je u odgovoru na apelaciju istaknuo da ne stoje relevantni zakon sam po sebi neustavan ili kada je do{lo do apelantovi navodi o povredi prava na koje ukazuje. Tu`eni je povrede temeljnih procesnih prava, kao {to su pravo na pravi~an naveo da je apelanta tijekom postupka zastupao odvjetnik, te se postupak, pravo na pristup sudu, pravo na efektivan pravni lijek i mogao usprotiviti da vje{ta~enje provede odre|eni vje{tak, {to u drugim slu~ajevima (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 29/02, nije u~inio jer su se obje strane suglasile da vje{ta~i jo{ jedan od 27. lipnja 2003. godine, objavljenu u "Slu`benom glasniku vje{tak i nitko od stranaka nije imao primjedbi na predlo`ene Bosne i Hercegovine", broj 31/03). vje{take. U odnosu na apelantove navode da pobijana presuda 22. Pravi~nost postupka se ocjenjuje na temelju postupka kao sadr`i kontradiktorno obrazlo`enje, tu`eni je istaknuo da je cjeline (vidi Presudu Europskog suda za ljudska prava Barbera, Kantonalni sud stavio pod navodnike iskaz apelanta i iskaz Messeque i Jabardo protiv [panjolske od 6. prosinca 1988. voza~a apelantovog vozila (apelantova k}i) jer iskazi nisu godine, serija A, broj 146, stavak 68. i Odluku Ustavnog suda odgovarali provedenim dokazima, posebice rekonstrukciji broj U 63/01 od 27. lipnja 2003. godine, objavljenu u prometnog udesa i stru~nom nalazu sudskog vje{taka prometne "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine", broj 38/03). struke. Tu`eni smatra da su apelantovi navodi bez argumenata, 23. Zakonom o obligacijskim odnosima je propisana predla`u}i da se apelacija odbije kao neutemeljena. odgovornost za {tetu u slu~aju udesa izazvanog motornim VI. Dopustivost vozilom u pokretu, koji je prouzro~en isklju~ivom krivnjom 13. Sukladno ~lanku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, jednog imatelja motornog vozila, ili ako postoji obostrana Ustavni sud tako|er ima prizivnu nadle`nost u pitanjima koja su krivnja, ako nema krivnje ni jednog imatelja kao i odgovornost sadr`ana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmetom spora imatelja motornih vozila za {tetu koju pretrpe tre}e osobe. zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Zakonom o parni~nom postupku je odre|ena obveza stranke koja 14. Sukladno ~lanku 15. stavak 3. Poslovnika Ustavnog u cijelosti izgubi parnicu na naknadu tro{kova parni~nog suda, Ustavni sud mo`e razmatrati apelaciju samo ako su protiv postupka. presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi 24. U svezi apelantovog prigovora da ~injeni~no stanje nije efektivni pravni lijekovi mogu}i po zakonu i ako se podnese u pravilno i potpuno utvr|eno, te da nisu dati valjani razlozi u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odnosu na okolnost da je u potpunosti povjerovano iskazu odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio. apelanta i iskazima odre|enih sudionika konkretnog prometnog 15. U konkretnom slu~aju, predmet osporavanja apelacijom udesa, Ustavni sud nagla{ava da je van njegove nadle`nosti je Presuda Kantonalnog suda broj G`-480/02 od 1. travnja 2004. procjenjivanje kvalitete zaklju~aka redovitih sudova glede godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova procjene dokaza, ukoliko se ova procjena ne doima o~ito mogu}ih po zakonu. Pobijanu je presudu apelant primio 4. proizvoljnom. Isto tako, Ustavni se sud ne}e mije{ati u na~in na svibnja 2004. godine, a apelaciju je podnio 22. lipnja 2004. koji su redoviti sudovi usvojili dokaze kao dokaznu gra|u. U vezi godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano ~lankom 15. s tim, Ustavni se sud ne}e mije{ati ni u to kojim dokazima strana u stavak 3. Poslovnika Ustavnog suda. Kona~no, apelacija postupku redoviti sudovi poklanjaju povjerenje na temelju ispunjava i uvjete iz ~lanka 16. stavak 2. Poslovnika Ustavnog slobodne suda~ke procjene. To je isklju~ivo uloga redovitih suda. sudova, ~ak i kada su izjave svjedoka na javnoj raspravi i pod 16. Imaju}i u vidu odredbe ~lanka VI/3.(b) Ustava Bosne i zakletvom opre~ne jedna drugoj (vidi Odluku Ustavnog suda Hercegovine, ~lanka 15. stavak 3. i ~lanka 16. stavak 2. broj AP 612/04 od 30. studenoga 2004. godine i Europski sud za Ponedjeljak, 29.5.2006. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 26 – Strana 2769 ljudska prava, Doorson protiv Holandije, presuda od 6. o`ujka ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 1996. godine, objavljena u Izvje{}ima, broj 1996-II, stavak 78). Stoga su i prigovori apelanta o tomu da Kantonalni sud nije Odbija se kao neosnovana apelacija I. P., podnesena protiv potpuno ustvrdio i pravilno ocijenio dokaze neutemeljeni i Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj G`-480/02 od 1. nepotkrijepljeni, jer Ustavni sud nije na{ao elemente koji bi aprila 2004. godine. ukazivali da je Kantonalni sud proizvoljno procijenio dokaze u Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegokonkretnom slu~aju, niti da je dokazni postupak zlouporabljen na vine", "Slu`benim novinama Federacije Bosne i Hercegovi{tetu apelanta u smislu prava na pravi~an postupak. ne" i "Slu`benom glasniku Republike Srpske". 25. U svezi apelantovih navoda o tomu da je pobijana OBRAZLO@EWE presuda konfuzna i da ne sadr`i valjane razloge, Ustavni sud isti~e da pravo na pravi~no su|enje uklju~uje, inter alia, nu`nost I. Uvod da se predo~e razlozi za dono{enje sudske odluke u odre|enom 1. I. P. (u daqwem tekstu: apelant) iz Mostara podnio je 22. pravcu, obzirom da to omogu}uje apelantu da djelotvorno koristi juna 2004. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine raspolo`ive pravne lijekove. Me|utim, ~lanak 6. stavak 1. (u daqwem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog Europske konvencije ne predvi|a da redoviti sud ispituje sve suda u Mostaru (u daqwem tekstu: Kantonalni sud) broj argumente koje su strane izlo`ile tijekom postupka, nego samo G`-480/01 od 1. aprila 2004. godine. argumente koje sud smatra relevantnim. Sud mora uzeti u obzir argumente strana u postupku, ali oni ne moraju svi biti izneseni u II. Postupak pred Ustavnim sudom obrazlo`enju presude (vidi odluke Ustavnog suda br. U 62/01 od 2. Ustavni sud je 9. februara 2005. godine, na osnovu ~lana 21 5. travnja 2002. godine i AP 352/04 od 23. marta 2005. godine). st. 1 i 2 Poslovnika Ustavnog suda, zatra`io od Kantonalnog U konkretnom slu~aju, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud uzeo u obzir dokaze koji su izvedeni u prvostupanjskom suda i "Evroherc osigurawa" d.d. Qubu{ki (u daqwem tekstu: postupku pred Op}inskim sudom na okolnosti nastanka tu`eni) da dostave odgovore na apelaciju. prometnog udesa i na temelju pravno relevantnih zakonskih 3. Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju 16. odredaba dao razvidne i precizne razloge svojih stavova u februara 2005. godine, a tu`eni 25. februara 2005. godine. obrazlo`enju pobijane presude, te je za svaki dokaz koji je 4. Na osnovu ~lana 25 stav 2 Poslovnika Ustavnog suda, prihvatio, kao i onaj koji nije prihvatio, dao logi~no i uvjerljivo odgovori Kantonalnog suda i tu`enog dostavqeni su apelantu obrazlo`enje, koje ni u jednom dijelu ne izgleda proizvoljno ili 10. juna 2005. godine. neprihvatljivo samo po sebi. Ustavni sud ocjenjuje da ne postoje III. ^iweni~no stawe elementi koji ukazuju da je postupak vo|en na nepravi~an na~in, niti je do{lo do procesnih povreda koje bi bile od va`nosti za 5. ^iwenice predmeta, koje proizlaze iz apelantovih po{tivanje pravi~nog su|enja. navoda i dokumenata predo~enih Ustavnom sudu, mogu da se 26. Na temelju navedenog, Ustavni sud zaklju~uje da u sumiraju na sqede}i na~in. konkretnom slu~aju nema kr{enja apelantovog prava iz ~lanka 6. Presudom Op{tinskog suda u ^itluku (u daqwem tekstu: II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Op{tinski sud) broj P-30/02 od 24. aprila 2002. godine, tu`eni Europske konvencije. je obavezan da isplati apelantu, na ime nadoknade {tete na vozilu, iznos od 2.428,00 KM sa zateznim kamatama po~ev od Ostali navodi dana kad je donesena presuda pa do isplate. Vi{ak apelantovog 27. Obzirom na zaklju~ak Ustavnog suda glede navodne tu`benog zahtjeva je odbijen. Istom presudom apelant je povrede ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. obavezan da plati tu`enom tro{kove parni~nog postupka u stavak 1. Europske konvencije, Ustavni sud zaklju~uje da nije iznosu od 1.281,00 KM. nu`no posebice razmatrati dio apelacije koji se odnosi na 7. Kantonalni sud je Presudom broj G`-480/02 od 1. aprila navodnu povredu ~lanka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i 2004. godine uva`io `albu tu`enog izre~enu protiv Presude ~lanka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Op{tinskog suda broj P-30/02 od 24. aprila 2002. godine, VIII. Zaklju~ak preina~io je i u cijelosti odbio apelantov tu`beni zahtjev. 28. Ustavni sud zaklju~uje da nema povrede prava na @alba tu`enog zbog odluke o tro{kovima parni~nog postupka pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i je tako|e uva`ena te je apelant obavezan da na ime tro{kova ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije jer ne postoje elementi parni~nog postupka isplati tu`enom iznos od 2.291,00 KM u koji ukazuju da je primjena materijalnih propisa proizvoljna i da roku od 30 dana. U obrazlo`ewu presude Kantonalni sud je, kr{i principe pravi~nog su|enja. izme|u ostalog, naveo da je Op{tinski sud na pravilno i potpuno utvr|eno ~iweni~no stawe pogre{no primijenio 29. Na temelju ~lanka 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog materijalno pravo, odnosno odredbu ~lana 178 stav 2 Zakona o suda, Ustavni je sud jednoglasno odlu~io kao u dispozitivu ove obligacionim odnosima, kojom je propisana odgovornost odluke. u~esnika saobra}ajne nesre}e za {tetu koja je nanesena 30. Prema ~lanku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke vozilima u pokretu shodno stepenu wihove krivice, utvr|uju}i Ustavnog suda su kona~ne i obvezuju}e. saodgovornost obojice u~esnika saobra}ajne nesre}e za wegov Predsjednik nastanak u procentu od po 50%. Kantonalni sud je, prihvataju}i Ustavnog suda nalaze i mi{qewa dva vje{taka saobra}ajne struke, zakqu~io da je jedini i iskqu~ivi krivac za nastanak konkretne Bosne i Hercegovine saobra}ajne nezgode bio upravo voza~ apelantovog vozila, koji Mato Tadi}, v. r. brzinu kretawa svog vozila nije prilagodio vremenskim uslovima i stawu kolovoza (kolovoz je bio mokar i vozilo je u{lo u krivinu), nije smawio brzinu, ve} je brzinom od 92 km/~as u{ao u krivinu, ~ija je propusna mo} u datim uslovima Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudija, u mokrog kolovoza bila "samo" 76 km/~as, te se zbog navedenog predmetu broj AP 539/04, rje{avaju}i apelaciju I. P., na apelantovo vozilo destabilizovalo, "plesalo po kolovozu" i osnovu ~lana VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lana 59 stav sletjelo sa kolovoza pri brzini od 63 km/~as. Daqe se isti~e da 2 ta~ka 2 i ~lana 61 st. 1 i 3 Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Kantonalni sud nije vjerovao iskazima "u~esnika saobra}ajnog Hercegovine - Novi pre~i{}eni tekst ("Slu`beni glasnik udesa", ocjewuju}i iskaze kao neistinite i sra~unate, niti je Bosne i Hercegovine", broj 2/04), u sastavu: prihvatio nastanak saobra}ajne nezgode na na~in kako su to oni Mato Tadi}, predsjednik naveli, a {to su nesumwivo tehni~kim parametrima potvrdila Miodrag Simovi}, prof. dr, potpredsjednik i dvojica vje{taka u svojim nalazima i mi{qewima. Iz Hatixa Haxiosmanovi}, potpredsjednik navedenih razloga Kantonalni sud je preina~io presudu Valerija Gali}, sudija Op{tinskog suda i odbio u cijelosti kao neosnovan apelantov Jovo Rosi}, sudija tu`beni zahtjev za nadoknadu {tete, istovremeno na sjednici, odr`anoj 28. juna 2005. godine, donio je preina~iv{i i odluku o tro{kovima parni~nog postupka, 1 Odluka je objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 27/06. Broj 26 – Strana 2770 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Ponedjeljak, 29.5.2006. dosu|uju}i ih u korist tu`enog, jer je tu`eni u cijelosti uspio koja su sadr`ana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora u navedenom postupku. zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini. 14. U skladu sa ~lanom 15 stav 3 Poslovnika Ustavnog suda, IV. Relevantni propisi Ustavni sud mo`e da razmatra apelaciju samo ako su protiv 8. Zakon o obligacionim odnosima ("Slu`beni list presude, odnosno odluke, koja se wome osporava iscrpqeni svi SFRJ", br. 29/78,39/85, 45/89 i 57/89, te "Slu`beni list RBiH", efektivni pravni lijekovi mogu}i po zakonu i ako se podnese u br. 2/92, 13/93, 13/94 i 29/03) relevantne odredbe glase: roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio "^lan 178 odluku o posqedwem pravnom lijeku koji je koristio. 1) U slu~aju udesa izazvanog motornim vozilom u pokretu 15. U konkretnom slu~aju, predmet osporavawa apelacijom koji je prouzrokovan iskqu~ivom krivicom jednog imaoca, je Presuda Kantonalnog suda broj G`-480/02 od 1. aprila 2004. primjewuju se pravila o odgovornosti po osnovu krivice. godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova 2) Ako postoji obostrana krivica, svaki imalac odgovara mogu}ih po zakonu. Osporenu presudu apelant je primio 4. maja za ukupnu {tetu koju su oni pretrpjeli srazmjerno stepenu 2004. godine, a apelaciju je podnio 22. juna 2004. godine, tj. u roku svoje krivice. od 60 dana, kako je propisano ~lanom 15 stav 3 Poslovnika 3) Ako nema krivice ni jednog, imaoci odgovaraju na ravne Ustavnog suda. Na kraju, apelacija ispuwava i uslove iz ~lana dijelove, ako razlozi pravi~nosti ne zahtijevaju {to drugo. 16 stav 2 Poslovnika Ustavnog suda. 4) Za {tetu koju pretrpe tre}a lica imaoci motornih 16. Imaju}i u vidu odredbe ~lana VI/3 b) Ustava Bosne i vozila odgovaraju solidarno." Hercegovine, ~lana 15 stav 3 i ~lana 16 stav 2 Poslovnika 9. Zakon o parni~nom postupku ("Slu`bene novine Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija Federacije BiH", br. 42/98 i 3/99) ispuwava uslove u pogledu dopustivosti. "^lan 144 st. 1 i 2 Stranka koja u cijelosti izgubi parnicu du`na je da VII. Meritum protivnoj stranci nadoknadi tro{kove. 17. Apelant osporava presudu Kantonalnog suda, Ako stranka djelimi~no uspije u parnici, sud mo`e s smatraju}i da su mu povrije|eni pravo na pravi~no su|ewe i obzirom na postignuti uspjeh, da odredi da svaka stranka pravo na imovinu, za{ti}eni ~lanom II/3 e) i k) Ustava Bosne i podmiruje svoje tro{kove ili da jedna stranka nadoknadi Hercegovine, ~lanom 6 stav 1 Evropske konvencije i ~lanom 1 drugoj razmjeran dio tro{kova". Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. V. Apelacija Pravo na pravi~no su|ewe a) Navodi iz apelacije ^lan II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: 10. Apelant osporava presudu Kantonalnog suda, tvrde}i da "Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine u`ivaju su mu povrije|eni pravo na pravi~no su|ewe i pravo na imovinu qudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog ~lana, a ona za{ti}eni ~lanom II/3 e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i obuhvataju: ~lanom 6 stav 1 Evropske konvencije za za{titu qudskih prava (...) i osnovnih sloboda (u daqwem tekstu: Evropska konvencija), te e) Pravo na pravi~no saslu{awe u gra|anskim i krivi~nim ~lanom 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant stvarima i druga prava u vezi sa krivi~nim postupkom." isti~e da ~iweni~no stawe, naro~ito odlu~ne ~iwenice, nisu 18. ^lan 6 stav 1 Evropske konvencije, u svom relevantnom pravilno i potpuno utvr|ene, navode}i da nisu dati vaqani dijelu, glasi: razlozi za{to nije povjerovano wegovom iskazu i iskazu "1. Prilikom utvr|ivawa gra|anskih prava i obaveza ili odre|enih u~esnika saobra}ajnog udesa. Apelant smatra da nije osnovanosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv wega, pravilno primijeweno ni materijalno pravo, a obrazlo`ewe svako ima pravo na pravi~no su|ewe i javnu raspravu u razumnom osporavae presude je konfuzno i nerazumqivo jer nisu dati roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom vaqani razlozi o ~iweni~nim i pravnim pitawima. Apelant je ustanovqenim sudom. [...]" prigovorio i odluci o tro{kovima postupka. 19. Predmetni slu~aj se odnosi na utvr|ivawe prava na b) Odgovor na apelaciju nadoknadu materijalne {tete, dakle, gra|ansko-pravne je 11. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je istakao da je, prirode, pa je ~lan 6 stav 1 Evropske konvencije primjenqiv. odlu~uju}i o izre~enoj `albi tu`enog protiv presude ^lan II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lan 6 stav 1 Op{tinskog suda, a na osnovu potpuno i pravilno utvr|enog Evropske konvencije garantuju svakome pravo da iznese pred ~iweni~nog stawa u prvostepenom postupku, primjenom ~lana sud bilo koji zahtjev koji se odnosi na wegova gra|anska prava i 178 stav 2 Zakona o obligacionim odnosima utvrdio da je za obaveze, kao i da ima "pravo na pravi~no su|ewe u gra|anskim i nastali saobra}ajni udes iskqu~ivo odgovoran voza~ krivi~nim stvarima i druga prava u vezi sa krivi~nim tu`io~evog - apelantovog vozila, a razlozi navedenog postupkom" (vidi Presudu Evropskog suda za qudska prava utvr|ivawa detaqno su obrazlo`eni u osporavanoj presudi. Golder protiv Velike Britanije od 21. februara 1975. godine, Kantonalni sud je naveo da je ~iwenica da je tu`eni serija A, broj 18, stav 36). registrovan u Kantonalnom sudu u [irokom Brijegu sa 20. Iz apelacije proizilazi da apelant povredu prava na sjedi{tem u Qubu{kom i da ga zastupaju advokati iz Qubu{kog, pravi~no su|ewe vidi u tome {to nije potpuno i pravilno te da su neosnovani apelantovi navodi da tu`enom ne pripadaju utvr|eno ~iweni~no stawe i {to Kantonalni sud nije tro{kovi parni~nog postupka. Kantonalni sud je predlo`io da pravilno primijenio materijalno pravo. se apelacija odbije kao neosnovana. 21. Ustavni sud podsje}a da nije nadle`an da vr{i provjeru 12. Tu`eni je u odgovoru na apelaciju istakao da ne stoje utvr|enih ~iwenica i na~ina na koji su redovni sudovi apelantovi navodi o povredi prava na koje ukazuje. Tu`eni je protuma~ili pozitivno-pravne propise, sem ukoliko odluke naveo da je apelanta tokom postupka zastupao advokat, te je tih sudova kr{e ustavna prava. To }e biti slu~aj kada odluka mogao da se usprotivi da vje{ta~ewe provede odre|eni redovnog suda ne ukqu~uje ili pogre{no primjewuje ustavno vje{tak, {to nije u~inio jer su se obje strane saglasile da pravo, kad je primjena pozitivno-pravnih propisa bila vje{ta~i jo{ jedan vje{tak i niko od stranaka nije imao o~igledno proizvoqna, kad je relevantni zakon sam po sebi primjedbi na predlo`ene vje{take. U odnosu na apelantove neustavan ili kada je do{lo do povrede osnovnih procesnih navode da osporavana presuda sadr`i kontradiktorno prava, kao {to su pravo na pravi~an postupak, pravo na pristup obrazlo`ewe, tu`eni je istakao da je Kantonalni sud stavio sudu, pravo na efektivan pravni lijek i u drugim slu~ajevima pod navodnike iskaz apelanta i iskaz voza~a apelantovog (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 29/02, od 27. juna 2003. godine, vozila (apelantova k}i) jer iskazi nisu odgovarali objavqenu u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine", broj sprovedenim dokazima, posebno rekonstrukciji saobra}ajnog 31/03). udesa i stru~nom nalazu sudskog vje{taka saobra}ajne struke. 22. Pravi~nost postupka se ocjewuje na osnovu postupka kao Tu`eni smatra da su apelantovi navodi bez argumenata, cjeline (vidi Presudu Evropskog suda za qudska prava Barbera, predla`u}i da se apelacija odbije kao neosnovana. Messeque i Jabardo protiv [panije od 6. decembra 1988. VI. Dopustivost godine, serija A, broj 146, stav 68 i Odluku Ustavnog suda broj U 13. U skladu sa ~lanom VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine, 63/01 od 27. juna 2003. godine, objavqenu u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine", broj 38/03). Ustavni sud tako|e ima apelacionu nadle`nost u pitawima Ponedjeljak, 29.5.2006. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 26 – Strana 2771 ukazuju da je primjena materijalnih propisa proizvoqna i da 23. Zakonom o obligacionim odnosima propisana je kr{i principe pravi~nog su|ewa. odgovornost za {tetu u slu~aju udesa izazvanog motornim vozilom u pokretu, koji je prouzrokovan iskqu~ivom krivicom 29. Na osnovu ~lana 61 st. 1 i 3 Poslovnika Ustavnog suda, jednog imaoca motornog vozila, ili ako postoji obostrana Ustavni sud je jednoglasno odlu~io kao u dispozitivu ove krivica, ako nema krivice ni jednog imaoca kao i odgovornost odluke. imaoca motornih vozila za {tetu koju pretrpe tre}a lica. 30. Shodno ~lanu VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Zakonom o parni~nom postupku odre|ena je obaveza stranke Ustavnog suda su kona~ne i obavezuju}e. koja u cijelosti izgubi parnicu da nadoknadi tro{kove Predsjednik parni~nog postupka. Ustavnog suda 24. U vezi sa apelantovim prigovorom da ~iweni~no stawe Bosne i Hercegovine nije pravilno i potpuno utvr|eno, te da nisu dati vaqani Mato Tadi}, s. r. razlozi u odnosu na okolnost da je u potpunosti povjerovano iskazu apelanta i iskazima odre|enih u~esnika konkretnog saobra}ajnog udesa, Ustavni sud nagla{ava da je van wegove Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudija, u nadle`nosti da procjewuje kvalitet zakqu~aka redovnih predmetu broj AP 543/04, rje{avaju}i apelaciju M. N., na osnovu sudova u pogledu procjene dokaza, ukoliko se ova procjena ne ~lana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lana 59. stav 2. ta~ka doima o~igledno proizvoqnom. Isto tako, Ustavni sud se ne}e 2. i ~lana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i mije{ati u na~in na koji su redovni sudovi usvojili dokaze kao Hercegovine - Novi pre~i{}eni tekst ("Slu`beni glasnik Bosne i dokaznu gra|u. U vezi s tim, Ustavni sud se ne}e mije{ati ni u to Hercegovine", broj 2/04), u sastavu: kojim dokazima strana u postupku redovni sudovi poklawaju Mato Tadi}, predsjednik povjerewe na osnovu slobodne sudijske procjene. To je Miodrag Simovi}, prof. dr., potpredsjednik iskqu~ivo uloga redovnih sudova, ~ak i kada su izjave svjedoka Hatid`a Had`iosmanovi}, potpredsjednica na javnoj raspravi i pod zakletvom suprotne jedna drugoj (vidi Valerija Gali}, sutkinja Odluku Ustavnog suda broj AP 612/04 od 30. novembra 2004. Jovo Rosi}, sudija godine i Evropski sud za qudska prava, Doorson protiv na sjednici, odr`anoj 28. juna 2005. godine, donio je Holandije, presuda od 6. marta 1996. godine, objavqena u ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 Izvje{tajima, broj 1996-II, stav 78). Stoga su i prigovori apelanta o tome da Kantonalni sud nije potpuno utvrdio i Odbija se kao neosnovana apelacija M. N., podnesena protiv pravilno ocijenio dokaze neosnovani i nepotkrijepqeni, jer Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj Ustavni sud nije na{ao elemente koji bi ukazivali da je K`-327/02 od 5. maja 2004. godine i Presude Kantonalnog suda Kantonalni sud proizvoqno procijenio dokaze u konkretnom u Travniku broj K-53/01 od 21. decembra 2001. godine. slu~aju, niti da je dokazni postupak zloupotrijebqen na {tetu Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegoviapelanta u smislu prava na pravi~an postupak. ne", "Slu`benim novinama Federacije Bosne i Hercegovine" i "Slu`benom glasniku Republike Srpske". 25. U vezi sa apelantovim navodima o tome da je osporavana presuda konfuzna i da ne sadr`i vaqane razloge, Ustavni sud OBRAZLO@ENJE isti~e da pravo na pravi~no su|ewe ukqu~uje, inter alia, I. Uvod neophodnost da se predo~e razlozi zbog kojih je donesena sudska 1. M. N. (u daljnjem tekstu: apelant) iz [ipova, kojeg zastupa odluka u odre|enom pravcu, s obzirom da to omogu}ava apelantu N. B., advokat iz Zenice, podnio je 25. juna 2004. godine da djelotvorno koristi raspolo`ive pravne lijekove. apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem Me|utim, ~lan 6 stav 1 Evropske konvencije ne predvi|a da tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije redovni sud ispituje sve argumente koje su strane izlo`ile u Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj toku postupka, nego samo argumente koje sud smatra K`-327/02 od 5. maja 2004. godine i Presude Kantonalnog suda relevantnim. Sud mora da uzme u obzir argumente strana u u Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj K-53/01 od postupku, ali oni ne moraju svi da budu izneseni u obrazlo`ewu 21. decembra 2001. godine. Predmetnom apelacijom apelant je presude (vidi odluke Ustavnog suda br. U 62/01 od 5. aprila 2002. tra`io dono{enje privremene mjere za odgodu izvr{enja Presude godine i AP 352/04 od 23. marta 2005. godine). U konkretnom Kantonalnog suda broj K-53/01 od 21. decembra 2001. godine. slu~aju, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud uzeo u obzir II. Postupak pred Ustavnim sudom dokaze koji su izvedeni u prvostepenom postupku pred Op{tinskim sudom na okolnosti nastanka saobra}ajnog udesa i 2. Ustavni sud je Odlukom broj AP 543/04 od 23. jula 2004. na osnovu pravno relevantnih zakonskih odredbi dao jasne i godine odbio kao neosnovan apelantov zahtjev za dono{enje precizne razloge svojih stavova u obrazlo`ewu pobijane privremene mjere. presude, te je za svaki dokaz koji je prihvatio, kao i onaj koji 3. Na osnovu ~lana 21. st. 1. i 2. Poslovnika Ustavnog suda, nije prihvatio, dao logi~no i uvjerqivo obrazlo`ewe, koje ni u od Vrhovnog suda i sudionika u postupku, Kantonalnog jednom dijelu ne izgleda proizvoqno ili neprihvatqivo samo tu`ila{tva iz Travnika (u daljnjem tekstu: Kantonalno tu`ila{tvo), po sebi. Ustavni sud ocjewuje da ne postoje elementi koji zatra`eno je 30. juna 2004. godine da dostave odgovore na ukazuju da je postupak vo|en na nepravi~an na~in, niti je do{lo apelaciju. do procesnih povreda koje bi bile od va`nosti za po{tovawe 4. Vrhovni sud je dostavio odgovor na apelaciju 9. jula 2004. pravi~nog su|ewa. godine, a Kantonalno tu`ila{tvo 7. jula 2004. godine. 26. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zakqu~uje da u 5. Na osnovu ~lana 25. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, konkretnom slu~aju nema kr{ewa apelantovog prava iz ~lana odgovori Vrhovnog suda i Kantonalnog tu`ila{tva su 12. aprila 2005. godine dostavljeni apelantu. II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije. III. ^injeni~no stanje Ostali navodi 6. ^injenice predmeta, koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predo~enih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na 27. S obzirom na zakqu~ak Ustavnog suda u pogledu navodne slijede}i na~in. povrede ~lana II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 7. Rje{enjem Kantonalnog suda broj Kv-21/01 od 20. aprila 1 Evropske konvencije, Ustavni sud zakqu~uje da nije 2001. godine, koje je doneseno na sjednici vije}a u sastavu: neophodno da posebno razmatra dio apelacije koji se odnosi na predsjednik N. Z. i sudije M. G. i S. B., uva`en je prijedlog navodnu povredu ~lana II/3 k) Ustava Bosne i Hercegovine i istra`nog sudije Op}inskog suda u Jajcu, te je produ`en ~lana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. apelantov pritvor u istrazi najvi{e za dva mjeseca, odnosno najdu`e do 20. juna 2001. godine. VIII. Zakqu~ak 8. Presudom Kantonalnog suda broj K-53/01 od 21. 28. Ustavni sud zakqu~uje da nema povrede prava na decembra 2001. godine, koja je donesena nakon odr`anog glavnog i javnog pretresa na sjednici vije}a u sastavu: pravi~no su|ewe iz ~lana II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine i predsjednik S. M., sudija S. B. i sudije porotnici M. M., R. D. i R. ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije jer ne postoje elementi koji 1 Odluka je objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 27/06. Broj 26 – Strana 2772 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Ponedjeljak, 29.5.2006. P., apelant je progla{en krivim zbog krivi~nog djela ubistva u VI. Dopustivost poku{aju iz ~lana 171. stav 1. Krivi~nog zakona Federacije 17. U skladu sa ~lanom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Bosne i Hercegovine ("Slu`bene novine Federacije Bosne i HerUstavni sud tako|er ima apelacionu nadle`nost u pitanjima koja cegovine", broj 43/98 - u daljnjem tekstu KZ FBiH), a u vezi sa su sadr`ana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora ~lanom 20. istog Zakona, te osu|en na kaznu zatvora u trajanju zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. od ~etiri godine i {est mjeseci. 18. U skladu sa ~lanom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog 9. Presudom Vrhovnog suda broj K`-327/02 od 5. maja 2004. suda, Ustavni sud mo`e razmatrati apelaciju samo ako su protiv godine odbijena je apelantova `alba i potvr|ena prvostepena presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi presuda Kantonalnog suda. efektivni pravni lijekovi mogu}i po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio IV. Relevantni propisi odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio. 10. Zakon o krivi~nom postupku ("Slu`bene novine 19. U konkretnom slu~aju, predmet osporavanja apelacijom Federacije BiH", broj 43/98) je Presuda Vrhovnog suda broj K`-327/02 od 5. maja 2004. ^lan 35, u relevantnom dijelu, glasi: godine protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova "Sudija ili sudija porotnik ne mo`e vr{iti sudske du`nosti: mogu}ih po zakonima. Nadalje, osporena presuda donesena je 5. maja 2004. godine, a apelant je podnio apelaciju 24. juna 2004. [...]; godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano ~lanom 15. stav 4) ako je u istom krivi~nom predmetu vr{io istra`ne radnje, ili 3. Poslovnika Ustavnog suda. Kona~no, apelacija ispunjava i je sudjelovao u ispitivanju optu`nice ili je sudjelovao u postupku uvjete iz ~lana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda. kao istra`itelj [...]; 20. Imaju}i u vidu odredbe ~lana VI/3.b) Ustava Bosne i Her5) ako je u istom predmetu sudjelovao u dono{enju odluke cegovine, ~lana 15. stav 3. i ~lana 16. stav 2. Poslovnika ni`eg suda ili ako je u istom sudu sudjelovao u dono{enju odluke Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija koja se pobija `albom; ispunjava uvjete iz navedenih ~lanova u pogledu dopustivosti. 6) ako postoje okolnosti koje izazivaju sumnju u njegovu VII. Meritum nepristranost." 21. Apelant pobija navedene presude tvrde}i da su tim ^lan 358, u relevantnom dijelu, glasi: presudama povrije|ena njegova prava iz ~lana II/3.e) Ustava "(1) Bitna povreda odredaba krivi~nog postupka postoji: Bosne i Hercegovine. 1) ako je sud bio nepropisno sastavljen ili ako je u izricanju 22. Ove ustavne odredbe odgovaraju ~lanu 6. Evropske presude sudjelovao sudija ili sudija porotnik koji nije sudjelovao konvencije za za{titu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u na glavnom pretresu ili koji je pravomo}nom odlukom izuzet od daljnjem tekstu: Evropska konvencija). su|enja; 23. ^lan II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, u relevantnom 2) ako je na glavnom pretresu sudjelovao sudija ili sudija dijelu, glasi: porotnik koji se morao izuzeti [...]." "Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine u`ivaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog ~lana, {to uklju~uje: V. Apelacija (...) a) Navodi iz apelacije e) Pravo na pravi~no saslu{anje u gra|anskim i krivi~nim 11. Apelant u apelaciji isti~e da je u dono{enju prvostepene stvarima i druga prava u vezi sa krivi~nim postupkom." Presude Kantonalnog suda broj K-53/01 od 21. decembra 2001. Pravo na pravi~no su|enje godine sudjelovao sudija koji je u skladu sa relevantnim 24. ^lan 6. Evropske konvencije, u relevantnom dijelu, glasi: odredbama Zakona o krivi~nom postupku (u daljnjem tekstu: "1. Prilikom utvr|ivanja gra|anskih prava i obaveza ili ZKP) morao biti izuzet. Ovo apelant obrazla`e time {to je u radu osnovanosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv njega, svako ima sudskog vije}a koje je donijelo navedenu presudu sudjelovao i sudija koji je u fazi istrage bio ~lan vije}a prilikom dono{enja pravo na pravi~no su|enje i javnu raspravu u razumnom roku Rje{enja broj Kv-21/01 od 20. aprila 2001. godine, kojim je pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. apelantu produ`en pritvor za dva mjeseca. S tim u vezi, apelant [...]" smatra da je po~injena bitna povreda odredaba krivi~nog 25. Postupak pred redovnim sudovima se u konkretnom postupka na koju je Vrhovni sud morao paziti po slu`benoj slu~aju odnosi na utvr|ivanje osnovanosti krivi~ne optu`be du`nosti. Me|utim, Vrhovni sud, navodi dalje apelant, nije uo~io protiv apelanta, te je ~lan 6. stav 1. Evropske konvencije u ovom navedenu povredu zbog ~ega su osporene presude nezakonite. predmetu primjenjiv. Prema tome, Ustavni sud mora preispitati je li postupak pred redovnim sudovima bio pravi~an, onako kako to 12. U skladu sa navedenim, apelant smatra da je osporenim zahtijeva ~lan 6. stav 1. Evropske konvencije. presudama povrije|eno njegovo pravo na pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine. 26. Ustavni sud, prije svega, podsje}a da je u svojim ranijim odlukama, oslanjaju}i se na jurisprudenciju Evropskog suda za b) Odgovor na apelaciju ljudska prava, konstatirao da se ~lan 6. Evropske konvencije 13. U odgovoru na apelaciju Vrhovni sud, u su{tini, navodi primjenjuje i u prvostepenom i u `albenom krivi~nom postupku. da ne stoje razlozi za izuze}e sudije u konkretnom predmetu, a {to Ipak, na~in primjene ~lana 6. Evropske konvencije zavisi od proizlazi iz ~lana 35. stav 1. ta~ka 4) i 5) ZKP-a. Ovakav posebnih okolnosti na koje ukazuje predmetni postupak. Pitanje zaklju~ak Vrhovni sud izvodi s obzirom da je sudija sudjelovao u je li optu`eni imao pravi~an postupak, mora se rije{iti na osnovu vije}u koje je produ`ilo pritvor tada okrivljenom, {to ne cjelokupnog postupka (vidi Evropski sud za ljudska prava, predstavlja razlog za njegovo izuze}e u postupku dono{enja Monnel i Morris, presuda od 2. marta 1987. godine, serija A, broj prvostepene presude, jer se njegove radnje ne mogu podvesti pod 115, str. 21. stav 54. i str. 52. stav 56, Ustavni sud, Odluka broj U ta~ku 4. i 5. stava 1. ~lana 35. ZKP-a. 28/01 od 22. juna 2001. godine, Bilten za 2001. godinu, ta~ka 23, 14. S obzirom da su apelantovi navodi neosnovani, Vrhovni str. 467). sud predla`e da se apelacija odbije. 27. U konkretnom slu~aju, apelant se `ali na ~injenicu {to je 15. Kantonalno tu`ila{tvo u odgovoru na apelaciju navodi da na glavnom pretresu pred prvostepenim sudom i u dono{enju je apelacija u cijelosti neosnovana, jer sudjelovanje sudije u prvostepene presude sudjelovao sudija koji je, dok je trajao dono{enju odluke o produ`enju pritvora nije razlog za njegovo istra`ni postupak, sudjelovao u dono{enju rje{enja o produ`enju izuze}e u dono{enju odluke vije}a prvostepenog suda kojom je pritvora apelantu, a {to je morao biti razlog za izuze}e tog sudije, okrivljeni progla{en krivim. Za izuze}e sudije na glavnom te zbog toga, po njegovom mi{ljenju, predstavlja i povredu prava pretresu potrebno je da se ispune uvjeti iz ~lana 35. ta~ka 1. do 6. na pravi~no su|enje. Imaju}i u vidu navedeni apelantov tada va`e}eg ZKP-a, smatra Kantonalno tu`ila{tvo. prigovor, postavlja se pitanje jesu li osporene presude Vrhovnog i Kantonalnog suda povrijedile apelantovo pravo na pravi~no 16. Kantonalno tu`ila{tvo navodi da sudija o ~ijem je izuze}u su|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. rije~ nije sudjelovao u dono{enju odluke ni`eg suda, jer je u stav 1. Evropske konvencije. pitanju prvostepeni postupak, a isto tako nije sudjelovao u dono{enju odluke koja se pobija `albom. Iz navedenih razloga, 28. U vezi sa predmetnom procesnom situacijom, Ustavni Kantonalno tu`ila{tvo smatra da su apelantovi navodi u cijelosti sud ukazuje na praksu Evropskog suda za ljudska prava koji je u neosnovani. identi~nom slu~aju zauzeo stav da "[...] sama ~injenica da je taj Ponedjeljak, 29.5.2006. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 26 – Strana 2773 sudija tako|er donosio odluke u istra`nom postupku, uklju~uju}i ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 rje{enje koje se odnosi na vra}anje u pritvor, ne mo`e se uzeti Odbija se kao neutemeljena apelacija M. N., podnesena sama po sebi kao opravdanje za bojazan da on nije nepristran. protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine Ono {to je bitno je obim i priroda tih odluka", te da je, u skladu s broj K`-327/02 od 5. svibnja 2004. godine i Presude citiranom konstatacijom, u predmetnoj situaciji Evropski sud Kantonalnog suda u Travniku broj K-53/01 od 21. prosinca 2001. utvrdio da nije povrije|en ~lan 6. stav 1. Evropske konvencije godine. (vidi Evropski sud za ljudska prava, Nortier protiv Holandije, Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovipresuda od 24. augusta 1993, serija A, broj 267, str. 15, ta~ka 33). ne", "Slu`benim novinama Federacije Bosne i Hercegovine" i 29. U konkretnom predmetu, nesporno je da je sudija koji je "Slu`benom glasniku Republike Srpske". sudjelovao u dono{enju prvostepene presude Kantonalnog suda OBRAZLO@ENJE sudjelovao u toku istra`nog postupka, kao ~lan krivi~nog vije}a, i u dono{enju rje{enja o produ`enju pritvora apelantu. Me|utim, I. Uvod ~lanom 35. tada va`e}eg ZKP-a sudjelovanje u dono{enju odluke 1. M. N. (u daljnjem tekstu: apelant) iz [ipova, kojeg zastupa o produ`enju pritvora nije propisano kao razlog za nemogu}nost N. B., odvjetnik iz Zenice, podnio je 25. lipnja 2004. godine vr{enja sudijske du`nosti. Dakle, predmetna procesno-pravna apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem situacija nije navedenim odredbama zakona eksplicitno tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije predvi|ena kao razlog zbog kojeg bi se sudija obligatorno morao Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj izuzeti iz sudjelovanja na glavnom pretresu i, nakon toga, u K`-327/02 od 5. svibnja 2004. godine i Presude Kantonalnog dono{enju odluke. Pored toga, a imaju}i u vidu navedeni stav suda u Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Evropskog suda iz prethodne ta~ke, sudjelovanje sudije u K-53/01 od 21. prosinca 2001. godine. Predmetnom apelacijom dono{enju odluke o produ`enju pritvora, samo po sebi, ne mo`e apelant je tra`io dono{enje privremene mjere za odgodu predstavljati okolnost koja bi mogla izazvati sumnju u njegovu izvr{enja Presude Kantonalnog suda broj K-53/01 od 21. nepristranost, nego je potreban ve}i stepen izvjesnosti koji mora prosinca 2001. godine. u svakom konkretnom slu~aju biti potkrijepljen relevantnim II. Postupak pred Ustavnim sudom dokazima da bi se dovela u pitanje pravi~nost takvog postupka. 2. Ustavni je sud Odlukom broj AP 543/04 od 23. srpnja 30. Pored navedenog, Ustavni sud uo~ava da je u postupku 2004. godine odbio kao neutemeljen apelantov zahtjev za pred sudovima data razumna mogu}nost i optu`bi i odbrani za dono{enjem privremene mjere. izno{enje dokazne gra|e. Apelant je u toku cijelog postupka 3. Na temelju ~lanka 21. st. 1. i 2. Poslovnika Ustavnog suda, imao branioca advokata, iskori{tena je mogu}nost pozivanja i od Vrhovnog suda i sudionika u postupku, Kantonalnog saslu{avanja svjedoka, anga`iran je odgovaraju}i sudski vje{tak i tu`iteljstva iz Travnika (u daljnjem tekstu: Kantonalno izvr{eno potrebno stru~no vje{ta~enje. Apelant je prisustvovao tu`iteljstvo), zatra`eno je 30. lipnja 2004. godine da dostave su|enju i dobio priliku da komentira izvje{taj vje{taka, izjave odgovore na apelaciju. svjedoka i ostalih sudionika u postupku. Sud je primijenio 4. Vrhovni je sud dostavio odgovor na apelaciju 9. srpnja odre|ene zakonske odredbe u predmetu, a osporene sudske 2004. godine, a Kantonalno tu`iteljstvo 7. srpnja 2004. godine. presude navode sve potrebne razloge na kojima je zasnovana. 5. Na temelju ~lanka 25. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud smatra da sudovi nisu zloupotrijebili odgovori Vrhovnog suda i Kantonalnog tu`iteljstva su 12. pozitivno-pravne odredbe na kojima se temelji odluka, te da travnja 2005. godine dostavljeni apelantu. Ustavni sud nije nadle`an da taj aspekt preispituje, sve dok se radi o tuma~enju navedenih odredbi. III. ^injeni~no stanje 31. Imaju}i u vidu istaknuto, Ustavni sud zaklju~uje da 6. ^injenice predmeta, koje proizlaze iz apelantovih navoda i osporenim presudama nije prekr{eno apelantovo pravo iz ~lana dokumenata predo~enih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske sljede}i na~in. konvencije. 7. Rje{enjem Kantonalnog suda broj Kv-21/01 od 20. travnja 2001. godine, koje je doneseno na sjednici vije}a u sastavu: VIII. Zaklju~ak predsjednik N. Z. i sudije M. G. i S. B., uva`en je prijedlog 32. Nema povrede prava na pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) istra`nog suca Op}inskog suda u Jajcu, te je produljen apelantov Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske pritvor u istrazi najvi{e za dva mjeseca, odnosno najdulje do 20. konvencije u slu~aju kada je u dono{enju prvostepene osu|uju}e lipnja 2001. godine. presude sudjelovao sudija koji je u toku istra`nog postupka, kao 8. Presudom Kantonalnog suda broj K-53/01 od 21. prosinca ~lan krivi~nog vije}a, sudjelovao u dono{enju odluke o 2001. godine, koja je donesena nakon odr`anog glavnog i javnog produ`enju pritvora apelantu. pretresa na sjednici vije}a u sastavu: predsjednik S. M., sudac S. 33. Na osnovu ~lana 61. stav 1. i 3. Poslovnika Ustavnog B. i suci porotnici M. M., R. D. i R. P., apelant je progla{en krivim suda, Ustavni sud je jednoglasno odlu~io kao u dispozitivu ove zbog kaznenog djela ubojstva u poku{aju iz ~lanka 171. stavak 1. odluke. Kaznenog zakona Federacije Bosne i Hercegovine ("Slu`bene 34. Prema ~lanu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke novine Federacije Bosne i Hercegovine", broj 43/98 - u daljnjem Ustavnog suda su kona~ne i obavezuju}e. tekstu KZ FBiH), a u svezi ~lanka 20. istog Zakona, te osu|en na kaznu zatvora u trajanju od ~etiri godine i {est mjeseci. Predsjednik 9. Presudom Vrhovnog suda broj K`-327/02 od 5. svibnja Ustavnog suda 2004. godine odbijen je apelantov priziv i potvr|ena Bosne i Hercegovine prvostupanjska presuda Kantonalnog suda. Mato Tadi}, s. r. IV. Relevantni propisi 10. Zakon o kaznenom postupku ("Slu`bene novine Federacije BiH", broj 43/98) Ustavni je sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudaca, u ^lanak 35, u relevantnom dijelu, glasi: predmetu broj AP 543/04, rje{avaju}i apelaciju M. N., na temelju "Sudac ili sudac porotnik ne mo`e vr{iti sudske du`nosti: ~lanka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lanka 59. stavak 2. [...]; to~ka 2. i ~lanka 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i 4) ako je u istom kaznenom predmetu vr{io istra`ne radnje, ili Hercegovine - Novi pre~i{}eni tekst ("Slu`beni glasnik Bosne i je sudjelovao u ispitivanju optu`nice ili je sudjelovao u postupku Hercegovine", broj 2/04), u sastavu: kao istra`itelj [...]; Mato Tadi}, predsjednik 5) ako je u istom predmetu sudjelovao u dono{enju odluke Miodrag Simovi}, prof. dr., dopredsjednik ni`eg suda ili ako je u istom sudu sudjelovao u dono{enju odluke Hatid`a Had`iosmanovi}, dopredsjednica koja se pobija prizivom; Valerija Gali}, sutkinja 6) ako postoje okolnosti koje izazivaju dvojbu u njegovu Jovo Rosi}, sudac nepristranost." na sjednici, odr`anoj 28. lipnja 2005. godine, donio ^lanak 358, u relevantnom dijelu, glasi: 1 Odluka je objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 27/06. Broj 26 – Strana 2774 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Ponedjeljak, 29.5.2006. "(1) Bitna povreda odredaba kaznenog postupka postoji: VII. Meritum 1) ako je sud bio nepropisno sastavljen ili ako je u izricanju 21. Apelant pobija navedene presude tvrde}i da su tim presude sudjelovao sudac ili sudac porotnik koji nije sudjelovao presudama povrije|ena njegova prava iz ~lanka II/3.(e) Ustava na glavnom pretresu ili koji je pravomo}nom odlukom izuzet od Bosne i Hercegovine. su|enja; 22. Ove ustavne odredbe odgovaraju ~lanku 6. Europske konvencije za za{titu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u 2) ako je na glavnom pretresu sudjelovao sudac ili sudac daljnjem tekstu: Europska konvencija). porotnik koji se morao izuzeti [...]." 23. ^lanak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine, u V. Apelacija relevantnom dijelu, glasi: a) Navodi iz apelacije "Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine u`ivaju ljudska prava i slobode iz ovog ~lanka, stavak 2, {to uklju~uje: (...) 11. Apelant u apelaciji isti~e da je u dono{enju (e) Pravo na pravi~no saslu{anje u gra|anskim i krivi~nim prvostupanjske Presude Kantonalnog suda broj K-53/01 od 21. stvarima i druga prava vezana za krivi~ne postupke". prosinca 2001. godine sudjelovao sudac koji je sukladno relevantnim odredbama Zakona o kaznenom postupku (u Pravo na pravi~no su|enje daljnjem tekstu: ZKP) morao biti izuzet. Ovo apelant obrazla`e 24. ^lanak 6. Europske konvencije, u relevantnom dijelu, time {to je u radu sudbenog vije}a koje je donijelo navedenu glasi: presudu sudjelovao i sudac koji je u fazi istrage bio ~lan vije}a "1. Prilikom utvr|ivanja gra|anskih prava i obveza ili prilikom dono{enja Rje{enja broj Kv-21/01 od 20. travnja 2001. osnovanosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv njega, svako ima godine, kojim je apelantu produljen pritvor za dva mjeseca. S tim pravo na pravi~nu i javnu raspravu u razumnom roku pred u vezi, apelant smatra da je po~injena bitna povreda odredaba neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. [...]" kaznenog postupka na koju je Vrhovni sud morao paziti po 25. Postupak pred redovitim sudovima se u konkretnom slu`benoj du`nosti. Me|utim, Vrhovni sud, navodi dalje apelant, slu~aju odnosi na utvr|ivanje utemeljenosti kaznene optu`be nije uo~io navedenu povredu zbog ~ega su pobijane presude protiv apelanta, te je ~lanak 6. stavak 1. Europske konvencije u nezakonite. ovom predmetu primjenjiv. Prema tomu, Ustavni sud mora 12. Sukladno navedenom, apelant smatra da je pobijanim preispitati je li postupak pred redovitim sudovima bio pravi~an, presudama povrije|eno njegovo pravo na pravi~no su|enje iz onako kako to zahtijeva ~lanak 6. stavak 1. Europske konvencije. ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine. 26. Ustavni sud, prije svega, podsje}a da je u svojim ranijim b) Odgovor na apelaciju odlukama, oslanjaju}i se na jurisprudenciju Europskog suda za ljudska prava, konstatirao da se ~lanak 6. Europske konvencije 13. U odgovoru na apelaciju Vrhovni sud, u su{tini, navodi primjenjuje i u prvostupanjskom i u prizivnom kaznenom da ne stoje razlozi za izuze}e suca u konkretnom predmetu, a {to postupku. Ipak, na~in primjene ~lanka 6. Europske konvencije proizlazi iz ~lanka 35. stavak 1. to~ka 4) i 5) ZKP-a. Ovakav ovisi o posebnim okolnostima na koje ukazuje predmetni zaklju~ak Vrhovni sud izvodi obzirom da je sudac sudjelovao u postupak. Pitanje je li optu`eni imao pravi~an postupak, mora se vije}u koje je produljilo pritvor tada okrivljenom, {to ne rije{iti na temelju cjelokupnog postupka (vidi Europski sud za predstavlja razlog za njegovo izuze}e u postupku dono{enja ljudska prava, Monnel i Morris, presuda od 2. o`ujka 1987. prvostupanjske presude, jer se njegove radnje ne mogu podvesti godine, serija A, broj 115, str. 21. stavak 54. i str. 52. stav 56, pod to~ku 4. i 5. stavka 1. ~lanka 35. ZKP-a. Ustavni sud, Odluka broj U 28/01 od 22. lipnja 2001. godine, 14. Obzirom da su apelantovi navodi neutemeljeni, Vrhovni Bilten za 2001. godinu, to~ka 23, str. 467). sud predla`e da se apelacija odbije. 27. U konkretnom slu~aju, apelant se `ali na ~injenicu {to je 15. Kantonalno tu`iteljstvo u odgovoru na apelaciju navodi na glavnom pretresu pred prvostupanjskim sudom i u dono{enju da je apelacija u cijelosti neutemeljena, jer sudjelovanje suca u prvostupanjske presude sudjelovao sudac koji je, dok je trajao dono{enju odluke o produljenju pritvora nije razlog za njegovim istra`ni postupak, sudjelovao u dono{enju rje{enja o produljenju izuze}em u dono{enju odluke vije}a prvostupanjskog suda pritvora apelantu, a {to je moralo biti razlogom za izuze}e tog kojom je okrivljeni progla{en krivim. Za izuze}e suca na suca, te zbog toga, po njegovom mi{ljenju, predstavlja i povredu glavnom pretresu potrebno je ispuniti uvjete iz ~lanka 35. to~ka prava na pravi~no su|enje. Imaju}i u vidu navedeni apelantov 1. do 6. tada va`e}eg ZKP-a, smatra Kantonalno tu`iteljstvo. prigovor, postavlja se pitanje jesu li pobijane presude Vrhovnog i 16. Kantonalno tu`iteljstvo navodi da sudac o ~ijem je Kantonalnog suda povrijedile apelantovo pravo na pravi~no izuze}u rije~ nije sudjelovao u dono{enju odluke ni`eg suda, jer su|enje iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. je u pitanju prvostupanjski postupak, a isto tako nije sudjelovao u stavak 1. Europske konvencije. dono{enju odluke koja se pobija prizivom. Iz navedenih razloga, 28. U svezi predmetne procesne situacije, Ustavni sud Kantonalno tu`iteljstvo smatra da su apelantovi navodi u cijelosti ukazuje na praksu Europskog suda za ljudska prava koji je u neutemeljeni. identi~nom slu~aju zauzeo stav da "[...] sama ~injenica da je taj VI. Dopustivost sudac tako|er donosio odluke u istra`nom postupku, uklju~uju}i 17. Sukladno ~lanku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, rje{enje koje se odnosi na vra}anje u pritvor, ne mo`e se uzeti Ustavni sud tako|er ima prizivnu nadle`nost u pitanjima koja su sama po sebi kao opravdanje za bojazan da on nije nepristran. sadr`ana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmetom spora Ono {to je bitno je opseg i narav tih odluka", te da je, sukladno zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. citiranoj konstataciji, u predmetnoj situaciji Europski sud 18. Sukladno ~lanku 15. stavak 3. Poslovnika Ustavnog ustvrdio da nije povrije|en ~lanak 6. stavak 1. Europske suda, Ustavni sud mo`e razmatrati apelaciju samo ako su protiv konvencije (vidi Europski sud za ljudska prava, Nortier protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi Nizozemske, presuda od 24. kolovoza 1993, serija A, broj 267, efektivni pravni lijekovi mogu}i po zakonu i ako se podnese u str. 15, to~ka 33). roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio 29. U konkretnom predmetu, neprijeporno je da je sudac koji odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio. je sudjelovao u dono{enju prvostupanjske presude Kantonalnog 19. U konkretnom slu~aju, predmet pobijanja apelacijom je suda sudjelovao tijekom istra`nog postupka, kao ~lan kaznenog Presuda Vrhovnog suda broj K`-327/02 od 5. svibnja 2004. vije}a, i u dono{enju rje{enja o produljenju pritvora apelantu. godine protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova Me|utim, ~lankom 35. tada va`e}eg ZKP-a sudjelovanje u mogu}ih po zakonima. Nadalje, pobijana je presuda donesena 5. dono{enju odluke o produljenju pritvora nije propisano kao svibnja 2004. godine, a apelant je podnio apelaciju 24. lipnja razlog za nemogu}nost vr{enja suda~ke du`nosti. Dakle, 2004. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano ~lankom predmetna procesno-pravna situacija nije navedenim odredbama 15. stavak 3. Poslovnika Ustavnog suda. Kona~no, apelacija zakona eksplicitno predvi|ena kao razlog zbog kojeg bi se sudac ispunjava i uvjete iz ~lanka 16. stavak 2. Poslovnika Ustavnog obligatorno morao izuzeti iz sudjelovanja na glavnom pretresu i, suda. nakon toga, u dono{enju odluke. Pored toga, a imaju}i u vidu navedeni stav Europskog suda iz prethodne to~ke, sudjelovanje 20. Imaju}i u vidu odredbe ~lanka VI/3.(b) Ustava Bosne i suca u dono{enju odluke o produljenju pritvora, samo po sebi, ne Hercegovine, ~lanka 15. stavak 3. i ~lanka 16. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni je sud ustvrdio da predmetna mo`e predstavljati okolnost koja bi mogla izazvati dvojbu u apelacija ispunjava uvjete iz navedenih ~lanaka glede njegovu nepristranost, nego je potreban ve}i stupanj izvjesnosti koji mora u svakom konkretnom slu~aju biti potkrijepljen dopustivosti. Ponedjeljak, 29.5.2006. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 26 – Strana 2775 relevantnim dokazima da bi se dovela u pitanje pravi~nost takvog II. Postupak pred Ustavnim sudom postupka. 2. Ustavni sud je Odlukom broj AP 543/04 od 23. jula 2004. 30. Pored navedenog, Ustavni sud uo~ava da je u postupku godine odbio kao neosnovan apelantov zahtjev da se donese pred sudovima data razumna mogu}nost i optu`bi i obrani za privremena mjera. izno{enje dokazne gra|e. Apelant je tijekom cijelog postupka 3. Na osnovu ~lana 21 st. 1 i 2 Poslovnika Ustavnog suda, od imao branitelja odvjetnika, iskori{tena je mogu}nost pozivanja i Vrhovnog suda i u~esnika u postupku, Kantonalnog tu`ila{tva saslu{avanja svjedoka, anga`iran je odgovaraju}i sudski vje{tak i iz Travnika (u daqwem tekstu: Kantonalno tu`ila{tvo), izvr{eno potrebno stru~no vje{ta~enje. Apelant je bio nazo~an zatra`eno je 30. juna 2004. godine da dostave odgovore na su|enju i dobio priliku komentirati izvje{}e vje{taka, izjave apelaciju. svjedoka i ostalih sudionika u postupku. Sud je primijenio 4. Vrhovni sud je dostavio odgovor na apelaciju 9. jula 2004. odre|ene zakonske odredbe u predmetu, a pobijane sudske godine, a Kantonalno tu`ila{tvo 7. jula 2004. godine. presude navode sve potrebne razloge na kojima je utemeljena. 5. Na osnovu ~lana 25 stav 2 Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud smatra da sudovi nisu zlouporabili pozitivno-pravne odgovori Vrhovnog suda i Kantonalnog tu`ila{tva su 12. odredbe na kojima se temelji odluka, te da Ustavni sud nije aprila 2005. godine dostavqeni apelantu. mjerodavan taj aspekt preispitivati, sve dok se radi o tuma~enju III. ^iweni~no stawe navedenih odredbi. 6. ^iwenice predmeta, koje proizilaze iz apelantovih 31. Imaju}i u vidu istaknuto, Ustavni sud zaklju~uje da navoda i dokumenata predo~enih Ustavnom sudu, mogu da se pobijanim presudama nije prekr{eno apelantovo pravo iz ~lanka sumiraju na sqede}i na~in. II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. 7. Rje{ewem Kantonalnog suda broj Kv-21/01 od 20. aprila Europske konvencije. 2001. godine, koje je doneseno na sjednici vije}a u sastavu: VIII. Zaklju~ak predsjednik N. Z. i sudije M. G. i S. B., uva`en je predlog 32. Nema povrede prava na pravi~no su|enje iz ~lanka istra`nog sudije Op{tinskog suda u Jajcu, te je produ`en II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. apelantov pritvor u istrazi najvi{e za dva mjeseca, odnosno Europske konvencije u slu~aju kada je u dono{enju najdu`e do 20. juna 2001. godine. prvostupanjske osu|uju}e presude sudjelovao sudac koji je 8. Presudom Kantonalnog suda broj K-53/01 od 21. decembra tijekom istra`nog postupka, kao ~lan kaznenog vije}a, 2001. godine, koja je donesena nakon odr`anog glavnog i javnog sudjelovao u dono{enju odluke o produljenju pritvora apelantu. pretresa na sjednici vije}a u sastavu: predsjednik S. M., sudija 33. Na temelju ~lanka 61. stavak 1. i 3. Poslovnika Ustavnog S. B. i sudije porotnici M. M., R. D. i R. P., apelant je suda, Ustavni je sud jednoglasno odlu~io kao u dispozitivu ove progla{en krivim zbog krivi~nog djela ubistva u poku{aju iz odluke. ~lana 171 stav 1 Krivi~nog zakona Federacije Bosne i Herce34. Prema ~lanku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke govine ("Slu`bene novine Federacije Bosne i Hercegovine", Ustavnog suda su kona~ne i obvezuju}e. broj 43/98 - u daqwem tekstu KZ FBiH), a u vezi sa ~lanom 20 istog Zakona, te osu|en na kaznu zatvora u trajawu od ~etiri Predsjednik godine i {est mjeseci. Ustavnog suda 9. Presudom Vrhovnog suda broj K`-327/02 od 5. maja 2004. Bosne i Hercegovine godine odbijena je apelantova `alba i potvr|ena prvostepena Mato Tadi}, v. r. presuda Kantonalnog suda. IV. Relevantni propisi 10. Zakon o krivi~nom postupku ("Slu`bene novine Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudija, u Federacije BiH", broj 43/98) predmetu broj AP 543/04, rje{avaju}i apelaciju M. N., na ^lan 35, u relevantnom dijelu, glasi: osnovu ~lana VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lana 59 stav "Sudija ili sudija porotnik ne mo`e da vr{i sudske 2 ta~ka 2 i ~lana 61 st. 1 i 3 Poslovnika Ustavnog suda Bosne i du`nosti: Hercegovine - Novi pre~i{}eni tekst ("Slu`beni glasnik [...]; Bosne i Hercegovine", broj 2/04), u sastavu: 4) ako je u istom krivi~nom predmetu vr{io istra`ne Mato Tadi}, predsjednik radwe, ili je u~estvovao u ispitivawu optu`nice ili je Miodrag Simovi}, prof. dr, potpredsjednik u~estvovao u postupku kao istra`ilac [...]; Hatixa Haxiosmanovi}, potpredsjednik 5) ako je u istom predmetu u~estvovao u dono{ewu odluke Valerija Gali}, sudija ni`eg suda ili ako je u istom sudu u~estvovao u dono{ewu Jovo Rosi}, sudija odluke koja se osporava `albom; na sjednici, odr`anoj 28. juna 2005. godine, donio je 6) ako postoje okolnosti koje izazivaju sumwu u wegovu nepristrasnost." ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 ^lan 358, u relevantnom dijelu, glasi: Odbija se kao neosnovana apelacija M. N., podnesena protiv "(1) Bitna povreda odredbi krivi~nog postupka postoji: Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 1) ako je sud bio nepropisno sastavqen ili ako je u K`-327/02 od 5. maja 2004. godine i Presude Kantonalnog suda u izricawu presude u~estvovao sudija ili sudija porotnik koji Travniku broj K-53/01 od 21. decembra 2001. godine. nije u~estvovao na glavnom pretresu ili koji je pravosna`nom Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegoodlukom izuzet od su|ewa; vine", "Slu`benim novinama Federacije Bosne i Hercegovi2) ako je na glavnom pretresu u~estvovao sudija ili sudija ne" i "Slu`benom glasniku Republike Srpske". porotnik koji se morao izuzeti [...]." OBRAZLO@EWE V. Apelacija I. Uvod a) Navodi iz apelacije 1. M. N. (u daqwem tekstu: apelant) iz [ipova, kog zastupa 11. Apelant u apelaciji isti~e da je u dono{ewu N. B., advokat iz Zenice, podnio je 25. juna 2004. godine prvostepene Presude Kantonalnog suda broj K-53/01 od 21. apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daqwem decembra 2001. godine u~estvovao sudija koji je u skladu sa tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije relevantnim odredbama Zakona o krivi~nom postupku (u Bosne i Hercegovine (u daqwem tekstu: Vrhovni sud) broj daqwem tekstu: ZKP) morao da bude izuzet. Ovo apelant K`-327/02 od 5. maja 2004. godine i Presude Kantonalnog suda u obrazla`e time {to je u radu sudskog vije}a koje je donijelo Travniku (u daqwem tekstu: Kantonalni sud) broj K-53/01 od 21. navedenu presudu u~estvovao i sudija koji je u fazi istrage bio decembra 2001. godine. Predmetnom apelacijom apelant je ~lan vije}a prilikom dono{ewa Rje{ewa broj Kv-21/01 od 20. tra`io da se donese privremena mjera za odgodu izvr{ewa aprila 2001. godine, kojim je apelantu produ`en pritvor za dva Presude Kantonalnog suda broj K-53/01 od 21. decembra 2001. mjeseca. S tim u vezi, apelant smatra da je po~iwena bitna godine. povreda odredbi krivi~nog postupka na koju je Vrhovni sud 1 Odluka je objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 27/06. Broj 26 – Strana 2776 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Ponedjeljak, 29.5.2006. morao da pazi po slu`benoj du`nosti. Me|utim, Vrhovni sud, roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom navodi daqe apelant, nije uo~io navedenu povredu zbog ~ega su ustanovqenim sudom. [...]" osporene presude nezakonite. 25. Postupak pred redovnim sudovima se u konkretnom 12. U skladu sa navedenim, apelant smatra da je osporenim slu~aju odnosi na utvr|ivawe osnovanosti krivi~ne optu`be presudama povrije|eno wegovo pravo na pravi~no su|ewe iz protiv apelanta, te je ~lan 6 stav 1 Evropske konvencije u ovom ~lana II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine. predmetu primjenqiv. Shodno tome, Ustavni sud mora da preispita da li je postupak pred redovnim sudovima bio b) Odgovor na apelaciju pravi~an, onako kako to zahtijeva ~lan 6 stav 1 Evropske 13. U odgovoru na apelaciju Vrhovni sud, u su{tini, navodi konvencije. da ne stoje razlozi za izuze}e sudije u konkretnom predmetu, a 26. Ustavni sud, prije svega, podsje}a da je u svojim ranijim {to proizilazi iz ~lana 35 stav 1 ta~ka 4) i 5) ZKP-a. Ovakav odlukama, oslawaju}i se na jurisprudenciju Evropskog suda za zakqu~ak Vrhovni sud izvodi s obzirom da je sudija u~estvovao u qudska prava, konstatovao da se ~lan 6 Evropske konvencije vije}u koje je produ`ilo pritvor tada okrivqenom, {to ne primjewuje i u prvostepenom i u `albenom krivi~nom predstavqa razlog za wegovo izuze}e u postupku dono{ewa postupku. Ipak, na~in primjene ~lana 6 Evropske konvencije prvostepene presude, jer se wegove radwe ne mogu podvesti pod zavisi od posebnih okolnosti na koje ukazuje predmetni ta~ku 4 i 5 stava 1 ~lana 35 ZKP-a. postupak. Pitawe da li je optu`eni imao pravi~an postupak, 14. S obzirom da su apelantovi navodi neosnovani, Vrhovni mora da se rije{i na osnovu cjelokupnog postupka (vidi sud predla`e da se apelacija odbije. Evropski sud za qudska prava, Monnel i Morris presuda od 2. 15. Kantonalno tu`ila{tvo u odgovoru na apelaciju navodi marta 1987. godine, serija A, broj 115, str. 21 stav 54 i str. 52 da je apelacija u cijelosti neosnovana, jer u~estvovawe sudije u stav 56, Ustavni sud, Odluka broj U 28/01 od 22. juna 2001. godine, dono{ewu odluke o produ`ewu pritvora nije razlog za wegovo Bilten za 2001. godinu, ta~ka 23, str. 467). izuze}e u dono{ewu odluke vije}a prvostepenog suda kojom je okrivqeni progla{en krivim. Za izuze}e sudije na glavnom 27. U konkretnom slu~aju, apelant se `ali na ~iwenicu {to pretresu potrebno je da se ispune uslovi iz ~lana 35 ta~ka 1 do 6. je na glavnom pretresu pred prvostepenim sudom i u dono{ewu tada va`e}eg ZKP-a, smatra Kantonalno tu`ila{tvo. prvostepene presude u~estvovao sudija koji je, dok je trajao 16. Kantonalno tu`ila{tvo navodi da sudija o ~ijem je istra`ni postupak, u~estvovao u dono{ewu rje{ewa o izuze}u rije~ nije u~estvovao u dono{ewu odluke ni`eg suda, produ`ewu pritvora apelantu, a {to je moralo da bude razlog jer je u pitawu prvostepeni postupak, a isto tako nije za izuze}e tog sudije, te zbog toga, po wegovom mi{qewu, u~estvovao u dono{ewu odluke koja se osporava `albom. Iz predstavqa i povredu prava na pravi~no su|ewe. Imaju}i u vidu navedenih razloga, Kantonalno tu`ila{tvo smatra da su navedeni apelantov prigovor, postavqa se pitawe da li su apelantovi navodi u cijelosti neosnovani. osporene presude Vrhovnog i Kantonalnog suda povrijedile apelantovo pravo na pravi~no su|ewe iz ~lana II/3 e) Ustava VI. Dopustivost Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije. 17. U skladu sa ~lanom VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine, 28. U vezi sa predmetnom procesnom situacijom, Ustavni Ustavni sud tako|e ima apelacionu nadle`nost u pitawima sud ukazuje na praksu Evropskog suda za qudska prava koji je u koja su sadr`ana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora identi~nom slu~aju zauzeo stav da "[...] sama ~iwenica da je taj zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini. sudija tako|e donosio odluke u istra`nom postupku, 18. U skladu sa ~lanom 15 stav 3 Poslovnika Ustavnog suda, ukqu~uju}i rje{ewe koje se odnosi na vra}awe u pritvor, ne Ustavni sud mo`e da razmatra apelaciju samo ako su protiv mo`e da se uzme sama po sebi kao opravdawe za bojazan da on nije presude, odnosno odluke, koja se wome osporava iscrpqeni svi nepristrasan. Ono {to je bitno je obim i priroda tih efektivni pravni lijekovi mogu}i po zakonu i ako se podnese u odluka", te da je, u skladu s citiranom konstatacijom, u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio predmetnoj situaciji Evropski sud utvrdio da nije povrije|en odluku o posqedwem pravnom lijeku koji je koristio. ~lan 6 stav 1 Evropske konvencije (vidi Evropski sud za qudska 19. U konkretnom slu~aju, predmet osporavawa apelacijom prava, Nortier protiv Holandije, presuda od 24. avgusta 1993, je Presuda Vrhovnog suda broj K`-327/02 od 5. maja 2004. godine serija A, broj 267, str. 15, ta~ka 33). protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogu}ih po zakonima. Nadaqe, osporena presuda donesena je 5. maja 2004. 29. U konkretnom predmetu, nesporno je da je sudija koji je godine, a apelant je podnio apelaciju 24. juna 2004. godine, tj. u u~estvovao u dono{ewu prvostepene presude Kantonalnog suda roku od 60 dana, kako je propisano ~lanom 15 stav 3 Poslovnika u~estvovao u toku istra`nog postupka, kao ~lan krivi~nog Ustavnog suda. Na kraju, apelacija ispuwava i uslove iz ~lana vije}a, i u dono{ewu rje{ewa o produ`ewu pritvora apelantu. 16 stav 2 Poslovnika Ustavnog suda. Me|utim, ~lanom 35 tada va`e}eg ZKP-a u~estvovawe u dono{ewu odluke o produ`ewu pritvora nije propisano kao 20. Imaju}i u vidu odredbe ~lana VI/3 b) Ustava Bosne i razlog za nemogu}nost vr{ewa sudijske du`nosti. Dakle, Hercegovine, ~lana 15 stav 3 i ~lana 16 stav 2 Poslovnika predmetna procesno-pravna situacija nije navedenim Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija odredbama zakona eksplicitno predvi|ena kao razlog zbog kog ispuwava uslove iz navedenih ~lanova u pogledu dopustivosti. bi sudija obligatorno morao da se izuzme iz u~estvovawa na VII. Meritum glavnom pretresu i, nakon toga, u dono{ewu odluke. Pored toga, 21. Apelant osporava navedene presude tvrde}i da su tim a imaju}i u vidu navedeni stav Evropskog suda iz prethodne ta~ke, u~estvovawe sudije u dono{ewu odluke o produ`ewu presudama povrije|ena wegova prava iz ~lana II/3 e) Ustava pritvora, samo po sebi, ne mo`e da predstavqa okolnost koja bi Bosne i Hercegovine. mogla da izazove sumwu u wegovu nepristrasnost, nego je 22. Ove ustavne odredbe odgovaraju ~lanu 6 Evropske potreban ve}i stepen izvjesnosti koji mora u svakom konvencije za za{titu qudskih prava i osnovnih sloboda (u konkretnom slu~aju da bude potkrijepqen relevantnim daqwem tekstu: Evropska konvencija). dokazima da bi se dovela u pitawe pravi~nost takvog postupka. 23. ^lan II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine, u relevantnom 30. Pored navedenog, Ustavni sud uo~ava da je u postupku dijelu, glasi: pred sudovima data razumna mogu}nost i optu`bi i odbrani da "Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine u`ivaju iznesu dokaznu gra|u. Apelant je u toku cijelog postupka imao qudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog ~lana, a ona branioca advokata, iskori{}ena je mogu}nost pozivawa i obuhvataju: saslu{avawa svjedoka, anga`ovan je odgovaraju}i sudski (...) vje{tak i izvr{eno potrebno stru~no vje{ta~ewe. Apelant je e) Pravo na pravi~no saslu{awe u gra|anskim i krivi~nim prisustvovao su|ewu i dobio priliku da komentari{e stvarima i druga prava u vezi sa krivi~nim postupkom." izvje{taj vje{taka, izjave svjedoka i ostalih u~esnika u Pravo na pravi~no su|ewe postupku. Sud je primijenio odre|ene zakonske odredbe u 24. ^lan 6 Evropske konvencije, u relevantnom dijelu, predmetu, a osporene sudske presude navode sve potrebne glasi: razloge na kojima je zasnovana. Ustavni sud smatra da sudovi "1. Prilikom utvr|ivawa gra|anskih prava i obaveza ili nisu zloupotrijebili pozitivno-pravne odredbe na kojima se osnovanosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv wega, zasniva odluka, te da Ustavni sud nije nadle`an da taj aspekat svako ima pravo na pravi~no su|ewe i javnu raspravu u razumnom preispituje, sve dok se radi o tuma~ewu navedenih odredbi. Ponedjeljak, 29.5.2006. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 26 – Strana 2777 31. Imaju}i u vidu istaknuto, Ustavni sud zakqu~uje da 6. Presudom Op}inskog suda broj P-315/00 od 15. marta osporenim presudama nije prekr{eno apelantovo pravo iz 2001. godine, koja je potvr|ena Presudom Kantonalnog suda ~lana II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 broj G`-472/01 od 17. oktobra 2001. godine, odbijen je Evropske konvencije. apelanticin tu`beni zahtjev kojim je tra`ila da se utvrdi da je ona vlasnik sa dijelom 1/1 na nekretninama ozna~enim u zemlji{nim VIII. Zakqu~ak knjigama kao dr`avno vlasni{tvo, K.O. Sanski Most, upisane u 32. Nema povrede prava na pravi~no su|ewe iz ~lana II/3 e) Pl.-2241, k.~. 1058/2, zvana Jo{ik, kultura, mo~vara, povr{ine Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske 90m², kao i korisnik ku}e na navedenoj parceli. Apelantica je konvencije u slu~aju kada je u dono{ewu prvostepene osu|uju}e istom tu`bom tra`ila da se obave`e tu`eni da joj preda u presude u~estvovao sudija koji je u toku istra`nog postupka, vlasni{tvo, posjed i kori{tenje ku}u slobodnu od lica i stvari ili da kao ~lan krivi~nog vije}a, u~estvovao u dono{ewu odluke o joj isplati protuvrijednost u visini od 35.000,00 KM, sa kamatom produ`ewu pritvora apelantu. od dana utu`ivanja do predaje u posjed, te da su ona i tu`eni du`ni 33. Na osnovu ~lana 61 stav 1 i 3 Poslovnika Ustavnog suda, trpjeti upis prava vlasni{tva po presudi suda i da je tu`eni du`an Ustavni sud je jednoglasno odlu~io kao u dispozitivu ove nadoknaditi tro{kove spora. odluke. 7. Op}inski sud je u toku postupka utvrdio da je nekretnina na kojoj se nalazi sporna ku}a nacionalizirana, tj. da je dr`avno 34. Shodno ~lanu VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke vlasni{tvo i da tu`eni u`iva spornu nekretninu jo{ od 1983. Ustavnog suda su kona~ne i obavezuju}e. godine, a da je ona u katastarskom operatu upisana na Predsjednik apelanticino ime. Apelantica je tu`bom tra`ila utvr|ivanje prava Ustavnog suda vlasni{tva i predaju u posjed sporne nekretnine. Tu`eni je Bosne i Hercegovine osporavao osnovanost tu`benog zahtjeva isti~u}i da je apelantica Mato Tadi}, s. r. njemu prodala spornu nekretninu 1983. godine. Izme|u ostalih ~injenica koje su u postupku utvr|ene, svi saslu{ani svjedoci potvrdili su da je apelantica tu`enom prodala spornu nekretninu. Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudija, u Op}inski sud je donio pobijanu presudu imaju}i u vidu Zakon o predmetu broj AP 544/04, rje{avaju}i apelaciju B. B., na osnovu vlasni~ko-pravnim odnosima. ~lana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lana 59. stav 2. ta~ka 8. Vrhovni sud je odbio apelanticinu reviziju, izjavljenu 2. i ~lana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i protiv Presude Kantonalnog suda broj G`-472/01 od 17. oktobra Hercegovine ("Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 2001. godine, smatraju}i da je utvr|eno da je sporna nekretnina 2/04), u sastavu: nacionalizirana, tj. da je dr`avno vlasni{tvo, da tu`eni spornu Mato Tadi}, predsjednik nekretninu u`iva jo{ od 1983. godine, a svi saslu{ani svjedoci su Miodrag Simovi}, prof. dr., potpredsjednik potvrdili da je apelantica tu`enom prodala nakretninu. Vrhovni Hatid`a Had`iosmanovi}, potpredsjednica sud je zaklju~io da je teret dokaza da je apelantica vlasnik Valerija Gali}, sutkinja nekretnine i da je njeno pravo na sporne nekretnine ja~e od Jovo Rosi}, sudija tu`enikovog, bio na apelantici, pa kako ona te relevantne na sjednici, odr`anoj 28. juna 2005. godine, donio je ~injenice nije dokazala, u smislu ~l. 43. i 48. Zakona o 1 vlasni~ko-pravnim odnosima, osnovano je odbijen njen zahtjev. ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU Dalje, Vrhovni sud je naveo da se u konkretnom slu~aju radilo o Odbija se kao neosnovana apelacija B. B., podnesena protiv publicijanskoj tu`bi-pretpostavljenog vlasnika, pa je apelantica Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj trebala dokazati svoje ja~e pravo na posjed, dok je tu`eni u Rev-89/02 od 28. aprila 2004. godine, Presude Kantonalnog suda postupku dokazao da je teretno stekao spornu nekretninu na kojoj u Biha}u broj G`-472/01 od 17. oktobra 2001. godine i Presude je i ku}a. Vrhovni sud je posebno istakao da ne stoje apelanticini Op}inskog suda u Sanskom Mostu broj P-315/00 od 15. marta prigovori da je tu`eni donesenim presudama stekao neka prava, 2001. godine. jer o pravima tu`enog u konkretnoj parnici nije ni odlu~ivano, Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovibudu}i da nije istaknut protutu`beni zahtjev. ne", "Slu`benim novinama Federacije Bosne i Hercegovine" i "Slu`benom glasniku Republike Srpske". IV. Relevantni propisi OBRAZLO@ENJE 9. U Zakonu o vlasni~ko-pravnim odnosima ("Slu`bene novine Federacije BiH", broj 6/98) relevantne odredbe glase: I. Uvod "Za{tita prava vlasni{tva 1. B. B. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sanskog Mosta, ^lan 43. koju zastupa N. H., advokat iz Sanskog Mosta, podnijela je 21. Vlasnik mo`e tu`bom zahtijevati od posjednika povra}aj juna 2004. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegoviindividualno odre|ene stvari. ne (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog Vlasnik mora dokazati da na stvar ~iji povra}aj tra`i ima suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni pravo vlasni{tava, kao i da se ona nalazi u fakti~koj vlasti sud) broj Rev-89/02 od 28. aprila 2004. godine, Presude Kantonalnog suda u Biha}u (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) tu`enog. broj G`-472/01 od 17. oktobra 2001. godine i Presude Op}inskog Pravo na podno{enje tu`be iz stava 1. ovog ~lana, ne suda u Sanskom Mostu (u daljnjem tekstu: Op}inski sud) broj zastarijeva. P-315/00 od 15. marta 2001. godine. ^lan 48. II. Postupak pred Ustavnim sudom Osoba koja je pribavila individualno odre|enu stvar po pravnom osnovu i na zakonit na~in, a nije znala, niti je mogla 2. Na osnovu ~lana 21. st. 1. i 2. Poslovnika Ustavnog suda od znati da nije postala vlasnik stvari (pretpostavljeni vlasnik), ima Vrhovnog suda, Kantonalnog suda i Op}inskog suda zatra`eno je pravo zahtijevati njen povra}aj i od savjesnog posjednika kod 9. februara 2005. godine, a od B. [. iz Sanskog Mosta (u daljnjem koga se ta stvar nalazi bez pravnog osnova ili po slabijem tekstu: tu`eni) 3. juna 2005. godine, da dostave odgovore na apelaciju. pravnom osnovu. 3. Vrhovni sud nije dostavio odgovor na apelaciju. Kad se dvije osobe smatraju pretpostavljenim vlasnicima iste Kantonalni sud je dostavio odgovor 17. februara, Op}inski sud stvari, ja~i pravni osnov ima osoba koja je stvar stekla teretno u 14. februara, a tu`eni 13. juna 2005. godine. odnosu na osobu koja je stvar stekla bezteretno, a ako su pravni 4. Na osnovu ~lana 25. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, osnovi ovih osoba iste ja~ine, prvenstveno ima osoba kod koje se odgovori na apelaciju su, 1. i 16. juna 2005. godine, dostavljeni stvar nalazi. apelantici. Pravo na podno{enje tu`be iz stava 1. ovog ~lana, ne III. ^injeni~no stanje zastarijeva. Na odnose izme|u pretpostavljenog vlasnika i savjesnog i 5. ^injenice predmeta, koje proizlaze iz apelanticinih navoda nesavjesnog posjednika primjenjuju se odredbe ~l. 44. do 47. i dokumenata predo~enih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na slijede}i na~in. ovog zakona." 1 Odluka je objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 27/06. Broj 26 – Strana 2778 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Ponedjeljak, 29.5.2006. "Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine u`ivaju ljudska V. Apelacija prava i slobode iz stava 2. ovog ~lana, {to uklju~uje: a) Navodi iz apelacije (...) 10. Apelantica smatra da su joj pobijanim presudama e) Pravo na pravi~no saslu{anje u gra|anskim i krivi~nim povrije|eni pravo na pravi~no su|enje i pravo na imovinu, stvarima i druga prava u vezi sa krivi~nim postupkom." za{ti}eni ~lanom II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lanom 21. ^lan 6. stav 1. Evropske konvencije, u svom relevantnom 6. stav 1. Evropske konvencije za za{titu ljudskih prava i dijelu, glasi: osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i "1. Prilikom utvr|ivanja gra|anskih prava i obaveza ili ~lanom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantica, osnovanosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv njega, svako ima tako|er, isti~e da su joj povrije|ena i prava na djelotvoran pravni pravo na pravi~no su|enje i javnu raspravu u razumnom roku lijek, na zabranu diskriminacije i zabranu zloupotrebe prava, pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. za{ti}eni ~l. 13, 14. i 17. Evropske konvencije. Apelantica navodi [...]" da su sudovi, zbog pogre{no i nepotpuno utvr|enog ~injeni~nog 22. Povredu prava na pravi~no su|enje apelantica vidi u stanja, nepravilne ocjene dokaza i pogre{ne primjene pogre{no i nepotpuno utvr|enom ~injeni~nom stanju, materijalnog prava, donijeli odluke na osnovu pretpostavki, a ne nepravilnoj ocjeni dokaza i pogre{noj primjeni materijalnog na osnovu materijalnih dokaza, navode}i da je nekretnine izdala prava. u zakup, a ne prodala tu`enom. Apelantica tvrdi da nije sporno 23. Ustavni sud ne sumnja da je predmetni slu~aj vlasni{tvo na nekretninama, nego je sporna predaja u posjed gra|ansko-pravne prirode. ^lan II/3.e) Ustava Bosne i Hercegonekretnina. Op}ina Sanski Most nema vlasni~ke knjige i u vine i ~lan 6. stav 1. Evropske konvencije garantiraju svakome zemlji{nim knjigama vodi samo posjedovno stanje na zemlji{tu, pravo da iznese pred sud bilo koji zahtjev koji se odnosi na dok se pravo vlasni{tva na izgra|enim objektima ne vodi u njegova gra|anska prava i obaveze kao i da ima "pravo na knjigama, isti~u}i da su ona i njen brat, koji je umje{a~ u istom pravi~no su|enje u gra|anskim i krivi~nim stvarima i druga sporu, predmetne nekretnine naslijedili od njihove majke. prava u vezi sa krivi~nim postupkom" (vidi Presudu Evropskog b) Odgovori na apelaciju suda za ljudska prava Golder protiv Velike Britanije od 21. 11. Kantonalni sud isti~e da je svoje stanovi{te i razloge za februara 1975. godine, serija A, broj 18, stav 36). dono{enje drugostepene odluke obrazlo`io u istoj odluci, 24. Ustavni sud podsje}a da nije nadle`an da vr{i provjeru predla`u}i da se apelacija odbije kao neosnovana. utvr|enih ~injenica i na~ina na koji su sudovi protuma~ili 12. Op}inski sud navodi da u njegovom postupanju nisu pozitivno-pravne propise, osim ukoliko odluke tih sudova kr{e u~injene povrede apelanticinih ustavnih prava. ustavna prava. To }e biti slu~aj kada odluka redovnog suda ne 13. Tu`eni u odgovoru na apelaciju, izme|u ostalog, navodi uklju~uje ili pogre{no primjenjuje ustavno pravo, kad je da je u posjed spornih nekretnina u{ao 1983. godine, na osnovu primjena pozitivno-pravnih propisa bila o~igledno proizvoljna, kupovine, povodom koje je i zaklju~en pismeni ugovor koji je u kad je relevantni zakon sam po sebi neustavan ili kada je do{lo do toku rata uni{ten. U me|uvremenu je na istoj parceli izgradio povrede osnovnih procesnih prava, kao {to su pravo na pravi~an porodi~nu stambenu zgradu u kojoj sada `ivi sa svojom postupak, pravo na pristup sudu, pravo na efektivan pravni lijek i porodicom, te je podnio i tu`bu Op}inskom sudu za utvr|ivanje u drugim slu~ajevima (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 29/02 prava vlasni{tva. Smatra da navodi apelacije nisu osnovani, jer je od 27. juna 2003. godine, objavljenu u "Slu`benom glasniku postupak pred sudovima trajao du`e i za to vrijeme svakoj je Bosne i Hercegovine", broj 31/03). stranci pru`ena mogu}nost da prilo`i svu dokumentaciju, da se 25. Pravi~nost postupka se ocjenjuje na osnovu postupka kao izjasni ~ak i vi{e puta o svim okolnostima i ~injenicama tako da se cjeline (vidi Presudu Evropskog suda za ljudska prava Barbera, ne mo`e govoriti ni o kakvoj povredi prava na pravi~no su|enje, Messeque i Jabardo protiv [panije od 6. decembra 1988. godine, a jo{ manje o povredama prava na imovinu i prava na djelotvoran serija A, broj 146, stav 68. i Odluku Ustavnog suda broj U 63/01, pravni lijek. od 27. juna 2003. godine, objavljenu u "Slu`benom glasniku VI. Dopustivost Bosne i Hercegovine", broj 38/03). 14. U skladu sa ~lanom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, 26. U vezi sa apelanticinim prigovorom da ~injeni~no stanje Ustavni sud tako|er ima apelacionu nadle`nost u pitanjima koja nije pravilno i potpuno utvr|eno kao i u pogledu nepravilne su sadr`ana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora ocjene dokaza, Ustavni sud nagla{ava da je van njegove zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. nadle`nosti da procjenjuje kvalitet zaklju~aka redovnih sudova u 15. U skladu sa ~lanom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog pogledu procjene dokaza, ukoliko se ova ocjena ne doima suda, Ustavni sud mo`e razmatrati apelaciju samo ako su protiv o~igledno proizvoljnom. Isto tako, Ustavni sud se ne}e mije{ati u presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi na~in na koji su redovni sudovi usvojili dokaze kao dokaznu efektivni pravni lijekovi mogu}i po zakonu i ako se podnese u gra|u. U vezi s tim, Ustavni sud se ne}e mije{ati ni u to kojim roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio dokazima strana u postupku redovni sudovi vjeruju na osnovu odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio. slobodne sudijske procjene. To je isklju~ivo uloga redovnih 16. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da sudova, ~ak i kada su izjave svjedoka na javnoj raspravi i pod apelant do|e do kona~ne odluke. Kona~na odluka predstavlja zakletvom suprotne jedna drugoj (vidi Odluku Ustavnog suda odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da broj AP 612/04 od 30. novembra 2004. godine i Evropski sud za ispita ni`estepenu odluku kako u ~injeni~nom tako i u pravnom ljudska prava, Doorson protiv Holandije, presuda od 6. marta pogledu. 1996. godine, objavljena u Izvje{tajima, broj 1996-II, stav 78). 17. U konkretnom slu~aju, predmet osporavanja apelacijom Stoga su i apelanticini prigovori o tome da sudovi nisu pravilno i je Presuda Vrhovnog suda, broj Rev-89/02 od 28. aprila 2004. potpuno utvrdili ~injeni~no stanje, a s tim u vezi i nepravilno godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova ocijenili dokaze, neosnovani i nepotkrijepljeni, jer Ustavni sud mogu}ih po zakonu. Kako je apelacija podnijeta 21. juna 2004. nije na{ao elemente koji bi ukazivali da su sudovi ocijenili godine, Ustavni sud zaklju~uje da je apelacija podnesena u roku dokaze u konkretnom slu~aju o~igledno proizvoljno, niti da je od 60 dana, kako je propisano ~lanom 15. stav 3. Poslovnika dokazni postupak zloupotrijebljen na apelanticinu {tetu u smislu Ustavnog suda. Kona~no, apelacija ispunjava i uvjete iz ~lana 16. prava na pravi~an postupak. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda. 27. Ustavni sud smatra da su redovni sudovi uzeli u obzir sve 18. Imaju}i u vidu odredbe ~lana VI/3.b) Ustava Bosne i Herapelanticine navode i tvrdnje, odnosno dokaze koji su izvedeni u cegovine, ~lana 15. stav 3. i ~lana 16. stav 2. Poslovnika prvostepenom postupku na okolnost tu`benog zahtjeva, te Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispitali njene zahtjeve i na osnovu pravno relevantnih zakonskih ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti. odredaba jasno obrazlo`ili svoje odluke. Zakonom o vlasni~ko-pravnim odnosima propisana je za{tita prava VII. Meritum vlasni{tva, kao i pravni polo`aj osoba koje se smatraju 19. Apelantica pobija navedene presude smatraju}i da su joj pretpostavljenim vlasnicima. U tom smislu apelantici je bilo povrije|ena prava iz ~lana II/3.e) i k), ~lana II/4. Ustava Bosne i omogu}eno da iznese sve dokaze u cilju utvr|ivanja ~injeni~nog Hercegovine, ~lana 6. stav 1, te ~l. 13, 14. i 17. Evropske stanja odlu~nog za dono{enje odluka. Ustavni sud ocjenjuje da ne konvencije i ~lana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. postoje elementi koji ukazuju da je postupak vo|en na Pravo na pravi~no su|enje nepravi~an na~in, niti je do{lo do procesnih povreda koje bi bile 20. ^lan II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: od va`nosti za po{tivanje principa pravi~nog su|enja. Ponedjeljak, 29.5.2006. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 26 – Strana 2779 28. Na osnovu navedenog, Ustavni sud smatra da u 4. Na temelju ~lanka 25. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda, konkretnom slu~aju nema kr{enja apelanticinih prava iz ~lana odgovori na apelaciju su, 1. i 16. lipnja 2005. godine, dostavljeni II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske apelantici. konvencije. III. ^injeni~no stanje Ostali navodi 5. ^injenice predmeta, koje proizlaze iz apelanti~inih navoda 29. S obzirom na zaklju~ak Ustavnog suda u pogledu i dokumenata predo~enih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na navodne povrede ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i sljede}i na~in. ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud zaklju~uje da 6. Presudom Op}inskog suda broj P-315/00 od 15. o`ujka nije neophodno posebno razmatrati dio apelacije koji se odnosi 2001. godine, koja je potvr|ena Presudom Kantonalnog suda na navodnu povredu ~l. II/3.k) i II/4. Ustava Bosne i Hercegovine broj G`-472/01 od 17. listopada 2001. godine, odbijen je i ~l. 13, 14. i 17. Evropske konvencije, kao i ~lana 1. Protokola apelanti~in tu`beni zahtjev kojim je tra`ila da se utvrdi da je ona broj 1 uz Evropsku konvenciju. vlasnik sa dijelom 1/1 na nekretninama ozna~enim u zemlji{nim VIII. Zaklju~ak knjigama kao dr`avno vlasni{tvo, K.O. Sanski Most, upisane u 30. Ustavni sud zaklju~uje da nema povrede prava na Pl.-2241, k.~. 1058/2, zvana Jo{ik, kultura, mo~vara, povr{ine pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i 90m², kao i korisnik ku}e na navedenoj parceli. Apelantica je ~lana 6. Evropske konvencije, jer ne postoje elementi koji istom tu`bom tra`ila da se obve`e tu`eni da joj preda u ukazuju da je primjena materijalnih propisa proizvoljna i da kr{i vlasni{tvo, posjed i kori{tenje ku}u slobodnu od osoba i stvari ili principe pravi~nog su|enja. da joj isplati protuvrijednost u visini od 35.000,00 KM, sa 31. Na osnovu ~lana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, kamatom od dana utu`ivanja do predaje u posjed, te da su ona i Ustavni sud je jednoglasno odlu~io kao u dispozitivu ove odluke. tu`eni du`ni trpjeti upis prava vlasni{tva po presudi suda i da je 32. Prema ~lanu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke tu`eni du`an nadoknaditi tro{kove spora. Ustavnog suda su kona~ne i obavezuju}e. 7. Op}inski je sud tijekom postupka ustvrdio da je nekretnina na kojoj se nalazi prijeporna ku}a nacionalizirana, tj. da je Predsjednik dr`avno vlasni{tvo i da tu`eni u`iva prijepornu nekretninu jo{ od Ustavnog suda 1983. godine, a da je ona u katastarskom operatu upisana na Bosne i Hercegovine apelanti~ino ime. Apelantica je tu`bom tra`ila utvr|ivanje prava Mato Tadi}, s. r. vlasni{tva i predaju u posjed prijeporne nekretnine. Tu`eni je pobijao utemeljenost tu`benog zahtjeva isti~u}i da je apelantica njemu prodala prijepornu nekretninu 1983. godine. Izme|u ostalih ~injenica koje su u postupku utvr|ene, svi saslu{ani Ustavni je sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudaca, u svjedoci potvrdili su da je apelantica tu`enom prodala prijepornu predmetu broj AP 544/04, rje{avaju}i apelaciju B. B., na temelju nekretninu. Op}inski je sud donio pobijanu presudu imaju}i u ~lanka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lanka 59. stavak 2. vidu Zakon o vlasni~ko-pravnim odnosima. to~ka 2. i ~lanka 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i 8. Vrhovni je sud odbio apelanti~inu reviziju, izjavljenu Hercegovine ("Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine", broj protiv Presude Kantonalnog suda broj G`-472/01 od 17. 2/04), u sastavu: listopada 2001. godine, smatraju}i da je utvr|eno da je prijeporna Mato Tadi}, predsjednik nekretnina nacionalizirana, tj. da je dr`avno vlasni{tvo, da tu`eni Miodrag Simovi}, prof. dr., dopredsjednik prijepornu nekretninu u`iva jo{ od 1983. godine, a svi saslu{ani Hatid`a Had`iosmanovi}, dopredsjednica svjedoci su potvrdili da je apelantica tu`enom prodala Valerija Gali}, sutkinja nakretninu. Vrhovni je sud zaklju~io da je teret dokaza da je Jovo Rosi}, sudac apelantica vlasnica nekretnine i da je njezino pravo na prijeporne na sjednici, odr`anoj 28. lipnja 2005. godine, donio nekretnine ja~e od tu`enikovog, bio na apelantici, pa kako ona te relevantne ~injenice nije dokazala, u smislu ~l. 43. i 48. Zakona o ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 vlasni~ko-pravnim odnosima, utemeljeno je odbijen njezin Odbija se kao neutemeljena apelacija B. B., podnesena protiv zahtjev. Dalje, Vrhovni je sud naveo da se u konkretnom slu~aju Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj radilo o publicijanskoj tu`bi-pretpostavljenog vlasnika, pa je Rev-89/02 od 28. travnja 2004. godine, Presude Kantonalnog apelantica trebala dokazati svoje ja~e pravo na posjed, dok je suda u Biha}u broj G`-472/01 od 17. listopada 2001. godine i tu`eni u postupku dokazao da je teretno stekao prijepornu Presude Op}inskog suda u Sanskom Mostu broj P-315/00 od 15. nekretninu na kojoj je i ku}a. Vrhovni je sud posebice istaknuo da o`ujka 2001. godine. ne stoje apelanti~ini prigovori da je tu`eni donesenim presudama Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovistekao neka prava, jer o pravima tu`enog u konkretnoj parnici ne", "Slu`benim novinama Federacije Bosne i Hercegovine" i nije ni odlu~ivano, budu}i nije istaknut protutu`beni zahtjev. "Slu`benom glasniku Republike Srpske". IV. Relevantni propisi OBRAZLO@ENJE 9. U Zakonu o vlasni~ko-pravnim odnosima ("Slu`bene I. Uvod novine Federacije BiH", broj 6/98) relevantne odredbe glase: 1. B. B. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sanskog Mosta, "Za{tita prava vlasni{tva koju zastupa N. H., odvjetnik iz Sanskog Mosta, podnijela je 21. ^lanak 43. lipnja 2004. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i HercegoviVlasnik mo`e tu`bom zahtijevati od posjednika povrat ne (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog individualno odre|ene stvari. suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni Vlasnik mora dokazati da na stvar ~iji povrat tra`i ima pravo sud) broj Rev-89/02 od 28. travnja 2004. godine, Presude vlasni{tava, kao i da se ona nalazi u fakti~koj vlasti tu`enog. Kantonalnog suda u Biha}u (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) Pravo na podno{enje tu`be iz stavka 1. ovog ~lanka, ne broj G`-472/01 od 17. listopada 2001. godine i Presude zastarijeva. Op}inskog suda u Sanskom Mostu (u daljnjem tekstu: Op}inski sud) broj P-315/00 od 15. o`ujka 2001. godine. ^lanak 48. Osoba koja je pribavila individualno odre|enu stvar po II. Postupak pred Ustavnim sudom pravnom osnovu i na zakonit na~in, a nije znala, niti je mogla 2. Na temelju ~lanka 21. st. 1. i 2. Poslovnika Ustavnog suda znati da nije postala vlasnik stvari (pretpostavljeni vlasnik), ima od Vrhovnog suda, Kantonalnog suda i Op}inskog suda je pravo zahtijevati njezin povrat i od savjesnog posjednika kod zatra`eno 9. velja~e 2005. godine, a od B. [. iz Sanskog Mosta (u kojega se ta stvar nalazi bez pravnog osnova ili po slabijem daljnjem tekstu: tu`eni) 3. lipnja 2005. godine, da dostave pravnom osnovu. odgovore na apelaciju. Kad se dvije osobe smatraju pretpostavljenim vlasnicima iste 3. Vrhovni sud nije dostavio odgovor na apelaciju. Kantonalni je sud dostavio odgovor 17. velja~e, Op}inski sud 14. stvari, ja~i pravni osnov ima osoba koja je stvar stekla teretno u velja~e, a tu`eni 13. lipnja 2005. godine. odnosu na osobu koja je stvar stekla bezteretno, a ako su pravni 1 Odluka je objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 27/06. Broj 26 – Strana 2780 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Ponedjeljak, 29.5.2006. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni je sud ustvrdio da predmetna osnovi ovih osoba iste ja~ine, prvenstveno ima osoba kod koje se apelacija ispunjava uvjete glede dopustivosti. stvar nalazi. Pravo na podno{enje tu`be iz stavka 1. ovog ~lanka, ne VII. Meritum zastarijeva. 19. Apelantica pobija navedene presude smatraju}i da su joj Na odnose izme|u pretpostavljenog vlasnika i savjesnog i povrije|ena prava iz ~lanka II/3.(e) i (k), ~lanka II/4. Ustava nesavjesnog posjednika primjenjuju se odredbe ~l. 44. do 47. Bosne i Hercegovine, ~lanka 6. stavak 1, te ~l. 13, 14. i 17. ovog zakona." Europske konvencije i ~lanka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. V. Apelacija Pravo na pravi~no su|enje a) Navodi iz apelacije 20. ^lanak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: 10. Apelantica smatra da su joj pobijanim presudama "Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine u`ivaju ljudska povrije|eni pravo na pravi~no su|enje i pravo na imovinu, prava i temeljne slobode ovog ~lanka, stavak 2, {to uklju~uje: za{ti}eni ~lankom II/3.(e) i (k) Ustava Bosne i Hercegovine, (...) ~lankom 6. stavak 1. Europske konvencije za za{titu ljudskih (e) Pravo na pravi~no saslu{anje u gra|anskim i kaznenim prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska stvarima i druga prava vezana za kaznene postupke". konvencija) i ~lankom 1. Protokola broj 1 uz Europsku 21. ^lanak 6. stavak 1. Europske konvencije, u svom konvenciju. Apelantica, tako|er, isti~e da su joj povrije|ena i relevantnom dijelu, glasi: prava na djelotvoran pravni lijek, na zabranu diskriminacije i "1. Prilikom utvr|ivanja gra|anskih prava i obveza ili zabranu zlouporabe prava, za{ti}eni ~l. 13, 14. i 17. Europske osnovanosti bilo kakve kaznene optu`be protiv njega, svako ima konvencije. Apelantica navodi da su sudovi, zbog pogre{no i pravo na pravi~nu i javnu raspravu u razumnom roku pred nepotpuno utvr|enog ~injeni~nog stanja, nepravilne ocjene neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. [...]" dokaza i pogre{ne primjene materijalnog prava, donijeli odluke 22. Povredu prava na pravi~no su|enje apelantica vidi u na temelju pretpostavki, a ne na temelju materijalnih dokaza, pogre{no i nepotpuno utvr|enom ~injeni~nom stanju, navode}i da je nekretnine izdala u zakup, a ne prodala tu`enom. nepravilnoj ocjeni dokaza i pogre{noj primjeni materijalnog Apelantica tvrdi da nije prijeporno vlasni{tvo na nekretninama, prava. nego je prijeporna predaja u posjed nekretnina. Op}ina Sanski 23. Ustavni sud ne dvoji da je predmetni slu~aj Most nema vlasni~ke knjige i u zemlji{nim knjigama vodi samo gra|ansko-pravne naravi. ^lanak II/3.(e) Ustava Bosne i Herceposjedovno stanje na zemlji{tu, dok se pravo vlasni{tva na govine i ~lanak 6. stavak 1. Europske konvencije garantiraju izgra|enim objektima ne vodi u knjigama, isti~u}i da su ona i svakomu pravo izno{enja pred sud bilo kojeg zahtjeva koji se njezin brat, koji je umje{a~ u istom sporu, predmetne nekretnine odnosi na njegova gra|anska prava i obveze kao i da ima "pravo naslijedili od njihove majke. na pravi~no su|enje u gra|anskim i kaznenim stvarima i druga b) Odgovori na apelaciju prava u svezi kaznenog postupka" (vidi Presudu Europskog suda 11. Kantonalni sud isti~e da je svoje stajali{te i razloge za za ljudska prava Golder protiv Velike Britanije od 21. velja~e dono{enje drugostupanjske odluke obrazlo`io u istoj odluci, 1975. godine, serija A, broj 18, stavak 36). predla`u}i da se apelacija odbije kao neutemeljena. 24. Ustavni sud podsje}a da nije mjerodavan provjeravati 12. Op}inski sud navodi da u njegovom postupanju nisu utvr|ene ~injenice i na~in na koji su sudovi protuma~ili u~injene povrede apelanti~inih ustavnih prava. pozitivno-pravne propise, osim ukoliko odluke tih sudova kr{e 13. Tu`eni u odgovoru na apelaciju, izme|u ostalog, navodi ustavna prava. To }e biti slu~aj kada odluka redovitog suda ne da je u posjed prijepornih nekretnina u{ao 1983. godine, na uklju~uje ili pogre{no primjenjuje ustavno pravo, kad je temelju kupnje, povodom koje je i zaklju~en pismeni ugovor koji primjena pozitivno-pravnih propisa bila o~ito proizvoljna, kad je je tijekom rata uni{ten. U me|uvremenu je na istoj parceli relevantni zakon sam po sebi neustavan ili kada je do{lo do izgradio obiteljsku stambenu zgradu u kojoj sada `ivi sa svojom povrede temeljnih procesnih prava, kao {to su pravo na pravi~an obitelji, te je podnio i tu`bu Op}inskom sudu za utvr|ivanje postupak, pravo na pristup sudu, pravo na efektivan pravni lijek i prava vlasni{tva. Smatra da navodi apelacije nisu utemeljeni, jer u drugim slu~ajevima (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 29/02 je postupak pred sudovima trajao dulje i za to vrijeme svakoj je od 27. lipnja 2003. godine, objavljenu u "Slu`benom glasniku stranci pru`ena mogu}nost da prilo`i svu dokumentaciju, da se Bosne i Hercegovine", broj 31/03). izjasni ~ak i vi{e puta o svim okolnostima i ~injenicama tako da se 25. Pravi~nost postupka se ocjenjuje na temelju postupka kao ne mo`e govoriti ni o kakvoj povredi prava na pravi~no su|enje, cjeline (vidi Presudu Europskog suda za ljudska prava Barbera, a jo{ manje o povredama prava na imovinu i prava na djelotvoran Messeque i Jabardo protiv [panjolske od 6. prosinca 1988. pravni lijek. godine, serija A, broj 146, stavak 68. i Odluku Ustavnog suda broj U 63/01, od 27. lipnja 2003. godine, objavljenu u VI. Dopustivost "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine", broj 38/03). 14. Sukladno ~lanku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, 26. U svezi apelanti~inog prigovora da ~injeni~no stanje nije Ustavni sud tako|er ima prizivnu nadle`nost u pitanjima koja su pravilno i potpuno utvr|eno kao i glede nepravilne ocjene sadr`ana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmetom spora dokaza, Ustavni sud nagla{ava da je van njegove nadle`nosti zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. procjenjivati kvalitetu zaklju~aka redovitih sudova glede 15. Sukladno ~lanku 15. stavak 3. Poslovnika Ustavnog procjene dokaza, ukoliko se ova ocjena ne doima o~ito suda, Ustavni sud mo`e razmatrati apelaciju samo ako su protiv proizvoljnom. Isto tako, Ustavni sud se ne}e mije{ati u na~in na presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi koji su redoviti sudovi usvojili dokaze kao dokaznu gra|u. U efektivni pravni lijekovi mogu}i po zakonu i ako se podnese u svezi s tim, Ustavni sud se ne}e mije{ati ni u to kojim dokazima roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio strana u postupku redoviti sudovi vjeruju na temelju slobodne odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio. suda~ke procjene. To je isklju~ivo uloga redovitih sudova, ~ak i 16. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da kada su izjave svjedoka na javnoj raspravi i pod zakletvom apelant do|e do kona~ne odluke. Kona~na odluka predstavlja opre~ne jedna drugoj (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan za 612/04 od 30. studenoga 2004. godine i Europski sud za ljudska ispitivanje ni`estupanjske odluke kako u ~injeni~nom tako i u prava, Doorson protiv Nizozemske, presuda od 6. o`ujka 1996. pravnom pogledu. godine, objavljena u Izvje{}ima, broj 1996-II, stavak 78). Zato su 17. U konkretnom slu~aju, predmet pobijanja apelacijom je i apelanti~ini prigovori o tomu da sudovi nisu pravilno i potpuno Presuda Vrhovnog suda, broj Rev-89/02 od 28. travnja 2004. ustvrdili ~injeni~no stanje, a s tim u vezi i nepravilno ocijenili godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova dokaze, neutemeljeni i nepotkrijepljeni, jer Ustavni sud nije mogu}ih po zakonu. Kako je apelacija podnijeta 21. lipnja 2004. na{ao elemente koji bi ukazivali da su sudovi ocijenili dokaze u godine, Ustavni sud zaklju~uje da je apelacija podnesena u roku konkretnom slu~aju o~ito proizvoljno, niti da je dokazni od 60 dana, kako je propisano ~lankom 15. stavak 3. Poslovnika postupak zlouporabljen na apelanti~inu {tetu u smislu prava na Ustavnog suda. Kona~no, apelacija ispunjava i uvjete iz ~lanka pravi~an postupak. 16. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda. 27. Ustavni sud smatra da su redoviti sudovi uzeli u obzir sve 18. Imaju}i u vidu odredbe ~lanka VI/3.(b) Ustava Bosne i apelanti~ine navode i tvrdnje, odnosno dokaze koji su izvedeni u Hercegovine, ~lanka 15. stavak 3. i ~lanka 16. stavak 2. prvostupanjskom postupku na okolnost tu`benog zahtjeva, te Ponedjeljak, 29.5.2006. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 26 – Strana 2781 Op{tinskog suda u Sanskom Mostu (u daqwem tekstu: ispitali njezine zahtjeve i na temelju pravno relevantnih Op{tinski sud) broj P-315/00 od 15. marta 2001. godine. zakonskih odredaba razvidno obrazlo`ili svoje odluke. Zakonom o vlasni~ko-pravnim odnosima je propisana za{tita prava II. Postupak pred Ustavnim sudom vlasni{tva, kao i pravni polo`aj osoba koje se smatraju 2. Na osnovu ~lana 21 st. 1 i 2 Poslovnika Ustavnog suda od pretpostavljenim vlasnicima. U tom je smislu apelantici bilo Vrhovnog suda, Kantonalnog suda i Op{tinskog suda zatra`eno omogu}eno izno{enje svih dokaza u cilju utvr|ivanja je 9. februara 2005. godine, a od B. [. iz Sanskog Mosta (u ~injeni~nog stanja odlu~nog za dono{enje odluka. Ustavni sud daqwem tekstu: tu`eni) 3. juna 2005. godine, da dostave ocjenjuje da ne postoje elementi koji ukazuju da je postupak odgovore na apelaciju. vo|en na nepravi~an na~in, niti je do{lo do procesnih povreda koje bi bile od va`nosti za po{tivanje principa pravi~nog su|enja. 3. Vrhovni sud nije dostavio odgovor na apelaciju. 28. Na temelju navedenog, Ustavni sud smatra da u Kantonalni sud je dostavio odgovor 17. februara, Op{tinski konkretnom slu~aju nema kr{enja apelanti~inih prava iz ~lanka sud 14. februara, a tu`eni 13. juna 2005. godine. II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. 4. Na osnovu ~lana 25 stav 2 Poslovnika Ustavnog suda, Europske konvencije. odgovori na apelaciju su, 1. i 16. juna 2005. godine, dostavqeni Ostali navodi apelantkiwi. 29. Obzirom na zaklju~ak Ustavnog suda glede navodne III. ^iweni~no stawe povrede ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije, Ustavni sud zaklju~uje da nije 5. ^iwenice predmeta, koje proizilaze iz apelantkiwinih nu`no posebice razmatrati dio apelacije koji se odnosi na navoda i dokumenata predo~enih Ustavnom sudu, mogu da se navodnu povredu ~l. II/3.(k) i II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i sumiraju na sqede}i na~in. ~l. 13, 14. i 17. Europske konvencije, kao i ~lanka 1. Protokola 6. Presudom Op{tinskog suda broj P-315/00 od 15. marta broj 1 uz Europsku konvenciju. 2001. godine, koja je potvr|ena Presudom Kantonalnog suda broj G`-472/01 od 17. oktobra 2001. godine, odbijen je apelantkiwin VIII. Zaklju~ak tu`beni zahtjev kojim je tra`ila da se utvrdi da je ona vlasnik 30. Ustavni sud zaklju~uje da nema povrede prava na sa dijelom 1/1 na nekretninama ozna~enim u zemqi{nim pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i kwigama kao dr`avna svojina, K.O. Sanski Most, upisane u ~lanka 6. Europske konvencije, jer ne postoje elementi koji Pl.-2241, k.~. 1058/2, zvana Jo{ik, kultura, mo~vara, povr{ine ukazuju da je primjena materijalnih propisa proizvoljna i da kr{i 90m², kao i korisnik ku}e na navedenoj parceli. Apelantkiwa je principe pravi~nog su|enja. istom tu`bom tra`ila da se obave`e tu`eni da joj preda u 31. Na temelju ~lanka 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog svojinu, posjed i kori{}ewe ku}u slobodnu od lica i stvari ili suda, Ustavni je sud jednoglasno odlu~io kao u dispozitivu ove da joj isplati protivvrijednost u visini od 35.000,00 KM, sa odluke. kamatom od dana utu`ivawa do predaje u posjed, te da su ona i 32. Prema ~lanku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke tu`eni du`ni da trpe upis prava svojine po presudi suda i da je Ustavnog suda su kona~ne i obvezuju}e. tu`eni du`an da nadoknadi tro{kove spora. Predsjednik 7. Op{tinski sud je u toku postupka utvrdio da je Ustavnog suda nekretnina na kojoj se nalazi sporna ku}a nacionalizovana, tj. Bosne i Hercegovine da je dr`avna svojina i da tu`eni u`iva spornu nekretninu jo{ Mato Tadi}, v. r. od 1983. godine, a da je ona u katastarskom operatu upisana na apelantkiwino ime. Apelantkiwa je tu`bom tra`ila da se utvrdi pravo svojine i predaju u posjed sporne nekretnine. Tu`eni je osporavao osnovanost tu`benog zahtjeva isti~u}i da Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudija, u je apelantkiwa wemu prodala spornu nekretninu 1983. godine. predmetu broj AP 544/04, rje{avaju}i apelaciju B. B., na osnovu Izme|u ostalih ~iwenica koje su u postupku utvr|ene, svi ~lana VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lana 59 stav 2 ta~ka saslu{ani svjedoci potvrdili su da je apelantkiwa tu`enom 2 i ~lana 61 st. 1 i 3 Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegoprodala spornu nekretninu. Op{tinski sud je donio vine ("Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 2/04), u osporavanu presudu imaju}i u vidu Zakon o svojinsko-pravnim sastavu: odnosima. Mato Tadi}, predsjednik 8. Vrhovni sud je odbio apelantkiwinu reviziju, izre~enu Miodrag Simovi}, prof. dr, potpredsjednik protiv Presude Kantonalnog suda broj G`-472/01 od 17. oktobra Hatixa Haxiosmanovi}, potpredsjednik 2001. godine, smatraju}i da je utvr|eno da je sporna nekretnina Valerija Gali}, sudija nacionalizovana, tj. da je dr`avna svojina, da tu`eni spornu Jovo Rosi}, sudija nekretninu u`iva jo{ od 1983. godine, a svi saslu{ani svjedoci na sjednici, odr`anoj 28. juna 2005. godine, donio je su potvrdili da je apelantkiwa tu`enom prodala nakretninu. Vrhovni sud je zakqu~io da je teret dokaza da je apelantkiwa 1 ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU vlasnik nekretnine i da je weno pravo na sporne nekretnine ja~e od tu`enikovog, bio na apelantkiwi, pa kako ona te Odbija se kao neosnovana apelacija B. B., podnesena protiv relevantne ~iwenice nije dokazala, u smislu ~l. 43 i 48 Zakona Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj o svojinsko-pravnim odnosima, osnovano je odbijen wen zahtjev. Rev-89/02 od 28. aprila 2004. godine, Presude Kantonalnog suda Daqe, Vrhovni sud je naveo da se u konkretnom slu~aju radilo o u Biha}u broj G`-472/01 od 17. oktobra 2001. godine i Presude publicijanskoj tu`bi-pretpostavqenog vlasnika, pa je Op{tinskog suda u Sanskom Mostu broj P-315/00 od 15. marta apelantkiwa trebala da doka`e svoje ja~e pravo na posjed, dok je 2001. godine. tu`eni u postupku dokazao da je teretno stekao spornu Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegonekretninu na kojoj je i ku}a. Vrhovni sud je posebno istakao da vine", "Slu`benim novinama Federacije Bosne i Hercegovine stoje apelantkiwini prigovori da je tu`eni donesenim ne" i "Slu`benom glasniku Republike Srpske". presudama stekao neka prava, jer o pravima tu`enog u OBRAZLO@EWE konkretnoj parnici nije ni odlu~ivano, budu}i da nije istaknut protivtu`beni zahtjev. I. Uvod 1. B. B. (u daqwem tekstu: apelantkiwa) iz Sanskog Mosta, IV. Relevantni propisi koju zastupa N. H., advokat iz Sanskog Mosta, podnijela je 21. 9. U Zakonu o svojinsko-pravnim odnosima ("Slu`bene juna 2004. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine novine Federacije BiH", broj 6/98) relevantne odredbe glase: (u daqwem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda "Za{tita prava vlasni{tva Federacije Bosne i Hercegovine (u daqwem tekstu: Vrhovni ^lan 43 sud) broj Rev-89/02 od 28. aprila 2004. godine, Presude Kantonalnog suda u Biha}u (u daqwem tekstu: Kantonalni sud) Vlasnik mo`e tu`bom da zahtijeva od posjednika povra}aj broj G`-472/01 od 17. oktobra 2001. godine i Presude individualno odre|ene stvari. 1 Odluka je objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 27/06. Broj 26 – Strana 2782 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Ponedjeljak, 29.5.2006. Vlasnik mora da doka`e da na stvar ~iji povra}aj tra`i 16. Pravilo iscrpqivawa pravnih lijekova zahtijeva da ima pravo svojine, kao i da se ona nalazi u fakti~koj vlasti apelant do|e do kona~ne odluke. Kona~na odluka predstavqa tu`enog. odgovor na zadwi pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita ni`estepenu odluku kako u ~iweni~nom tako i u Pravo na podno{ewe tu`be iz stava 1 ovog ~lana, ne pravnom pogledu. zastarjeva. 17. U konkretnom slu~aju, predmet osporavawa apelacijom ^lan 48 je Presuda Vrhovnog suda, broj Rev-89/02 od 28. aprila 2004. Lice koje je pribavilo individualno odre|enu stvar po godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova pravnom osnovu i na zakonit na~in, a nije znalo, niti je moglo mogu}ih po zakonu. Kako je apelacija podnesena 21. juna 2004. da zna da nije postala vlasnik stvari (pretpostavqeni godine, Ustavni sud zakqu~uje da je apelacija podnesena u roku vlasnik), ima pravo da zahtijeva wen povra}aj i od savjesnog od 60 dana, kako je propisano ~lanom 15 stav 3 Poslovnika posjednika kod koga se ta stvar nalazi bez pravnog osnova ili Ustavnog suda. Na kraju, apelacija ispuwava i uslove iz ~lana po slabijem pravnom osnovu. 16 stav 2 Poslovnika Ustavnog suda. Kad se dva lica smatraju pretpostavqenim vlasnicima iste stvari, ja~i pravni osnov ima lice koje je stvar steklo 18. Imaju}i u vidu odredbe ~lana VI/3 b) Ustava Bosne i teretno u odnosu na lice koje je stvar steklo bezteretno, a Hercegovine, ~lana 15 stav 3 i ~lana 16 stav 2 Poslovnika ako su pravni osnovi ovih lica iste ja~ine, prvenstveno ima Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija lice kod kog se stvar nalazi. ispuwava uslove u pogledu dopustivosti. Pravo na podno{ewe tu`be iz stava 1 ovog ~lana, ne VII. Meritum zastarjeva. 19. Apelantkiwa osporava navedene presude smatraju}i da Na odnose izme|u pretpostavqenog vlasnika i savjesnog i su joj povrije|ena prava iz ~lana II/3 e) i k), ~lana II/4 Ustava nesavjesnog posjednika primjewuju se odredbe ~l. 44 do 47 ovog Bosne i Hercegovine, ~lana 6 stav 1 te ~l. 13, 14 i 17 Evropske zakona." konvencije i ~lana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. V. Apelacija Pravo na pravi~no su|ewe a) Navodi iz apelacije 20. ^lan II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: 10. Apelantkiwa smatra da su joj osporavanim presudama "Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine u`ivaju povrije|eni pravo na pravi~no su|ewe i pravo na imovinu, qudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog ~lana, a ona za{ti}eni ~lanom II/3 e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, obuhvataju: ~lanom 6 stav 1 Evropske konvencije za za{titu qudskih prava (...) i osnovnih sloboda (u daqwem tekstu: Evropska konvencija) i e) Pravo na pravi~no saslu{awe u gra|anskim i krivi~nim ~lanom 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. stvarima i druga prava u vezi sa krivi~nim postupkom." Apelantkiwa, tako|e, isti~e da su joj povrije|ena i prava na 21. ^lan 6 stav 1 Evropske konvencije, u svom relevantnom djelotvoran pravni lijek, na zabranu diskriminacije i zabranu dijelu, glasi: zloupotrebe prava, za{ti}eni ~l. 13, 14 i 17 Evropske "1. Prilikom utvr|ivawa gra|anskih prava i obaveza ili konvencije. Apelantkiwa navodi da su sudovi, zbog pogre{no i osnovanosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv wega, nepotpuno utvr|enog ~iweni~nog stawa, nepravilne ocjene svako ima pravo na pravi~no su|ewe i javnu raspravu u razumnom dokaza i pogre{ne primjene materijalnog prava, donijeli roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom odluke na osnovu pretpostavki, a ne na osnovu materijalnih ustanovqenim sudom. [...]" dokaza, navode}i da je nekretnine izdala u zakup, a ne prodala 22. Povredu prava na pravi~no su|ewe apelantkiwa vidi u tu`enom. Apelantkiwa tvrdi da nije sporna svojina na pogre{no i nepotpuno utvr|enom ~iweni~nom stawu, nekretninama, nego je sporna predaja u posjed nekretnina. nepravilnoj ocjeni dokaza i pogre{noj primjeni materijalnog Op{tina Sanski Most nema svojinske kwige i u zemqi{nim prava. kwigama vodi samo posjedovno stawe na zemqi{tu, dok se pravo 23. Ustavni sud ne sumwa da je predmetni slu~aj svojine na izgra|enim objektima ne vodi u kwigama, isti~u}i gra|ansko-pravne prirode. ^lan II/3 e) Ustava Bosne i Herceda su ona i wen brat, koji je umje{a~ u istom sporu, predmetne govine i ~lan 6 stav 1 Evropske konvencije garantuju svakome nekretnine naslijedili od wihove majke. pravo da iznese pred sud bilo koji zahtjev koji se odnosi na b) Odgovori na apelaciju wegova gra|anska prava i obaveze kao i da ima "pravo na 11. Kantonalni sud isti~e da je svoje stanovi{te i razloge pravi~no su|ewe u gra|anskim i krivi~nim stvarima i druga zbog kojih je donesena drugostepena odluka obrazlo`io u istoj prava u vezi sa krivi~nim postupkom" (vidi Presudu odluci, predla`u}i da se apelacija odbije kao neosnovana. Evropskog suda za qudska prava Golder protiv Velike 12. Op{tinski sud navodi da u wegovom postupawu nisu Britanije od 21. februara 1975. godine, serija A, broj 18, stav u~iwene povrede apelantkiwinih ustavnih prava. 36). 13. Tu`eni u odgovoru na apelaciju, izme|u ostalog, navodi 24. Ustavni sud podsje}a da nije nadle`an da vr{i provjeru da je u posjed spornih nekretnina u{ao 1983. godine, na osnovu utvr|enih ~iwenica i na~ina na koji su sudovi protuma~ili kupovine, povodom koje je i zakqu~en pismeni ugovor koji je u pozitivno-pravne propise, sem ukoliko odluke tih sudova toku rata uni{ten. U me|uvremenu je na istoj parceli izgradio kr{e ustavna prava. To }e biti slu~aj kada odluka redovnog suda porodi~nu stambenu zgradu u kojoj sada `ivi sa svojom ne ukqu~uje ili pogre{no primjewuje ustavno pravo, kad je porodicom, te je podnio i tu`bu Op{tinskom sudu za primjena pozitivno-pravnih propisa bila o~igledno utvr|ivawe prava svojine. Smatra da navodi apelacije nisu proizvoqna, kad je relevantni zakon sam po sebi neustavan ili osnovani, jer je postupak pred sudovima trajao du`e i za to kada je do{lo do povrede osnovnih procesnih prava, kao {to su vrijeme svakoj je stranci pru`ena mogu}nost da prilo`i svu pravo na pravi~an postupak, pravo na pristup sudu, pravo na dokumentaciju, da se izjasni ~ak i vi{e puta o svim efektivan pravni lijek i u drugim slu~ajevima (vidi Odluku okolnostima i ~iwenicama tako da ne mo`e da se govori ni o Ustavnog suda broj U 29/02 od 27. juna 2003. godine, objavqenu u kakvoj povredi prava na pravi~no su|ewe, a jo{ mawe o "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine", broj 31/03). povredama prava na imovinu i prava na djelotvoran pravni 25. Pravi~nost postupka se ocjewuje na osnovu postupka kao lijek. cjeline (vidi Presudu Evropskog suda za qudska prava Barbera, VI. Dopustivost Messeque i Jabardo protiv [panije od 6. decembra 1988. 14. U skladu sa ~lanom VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine, godine, serija A, broj 146, stav 68 i Odluku Ustavnog suda broj U Ustavni sud tako|e ima apelacionu nadle`nost u pitawima 63/01, od 27. juna 2003. godine, objavqenu u "Slu`benom glasniku koja su sadr`ana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora Bosne i Hercegovine", broj 38/03). zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini. 26. U vezi sa apelantkiwinim prigovorom da ~iweni~no 15. U skladu sa ~lanom 15 stav 3 Poslovnika Ustavnog suda, stawe nije pravilno i potpuno utvr|eno kao i u pogledu Ustavni sud mo`e da razmatra apelaciju samo ako su protiv nepravilne ocjene dokaza, Ustavni sud nagla{ava da je van presude, odnosno odluke, koja se wome osporava iscrpqeni svi wegove nadle`nosti da procjewuje kvalitet zakqu~aka efektivni pravni lijekovi mogu}i po zakonu i ako se podnese u redovnih sudova u pogledu procjene dokaza, ukoliko se ova roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio ocjena ne doima o~igledno proizvoqnom. Isto tako, Ustavni odluku o posqedwem pravnom lijeku koji je koristio. sud se ne}e mije{ati u na~in na koji su redovni sudovi usvojili Ponedjeljak, 29.5.2006. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 26 – Strana 2783 dokaze kao dokaznu gra|u. U vezi s tim, Ustavni sud se ne}e ODLUKU O MERITUMU1 mije{ati ni u to kojim dokazima strana u postupku redovni Odbijaju se kao neosnovane apelacije Jovana Stojki}a i sudovi vjeruju na osnovu slobodne sudijske procjene. To je @eljka Lovri}a, podnesene protiv presuda Suda Bosne i Herceiskqu~ivo uloga redovnih sudova, ~ak i kada su izjave svjedoka govine br. K`-49/04 od 27. maja 2004. godine i K-25/03 od 29. na javnoj raspravi i pod zakletvom suprotne jedna drugoj (vidi januara 2004. godine. Odluku Ustavnog suda broj AP 612/04 od 30. novembra 2004. Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovigodine i Evropski sud za qudska prava, Doorson protiv ne", "Slu`benim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", Holandije, presuda od 6. marta 1996. godine, objavqena u "Slu`benom glasniku Republike Srpske" i "Slu`benom glasniku Izvje{tajima, broj 1996-II, stav 78). Stoga su i apelantkiwini Br~ko Distrikta Bosne i Hercegovine". prigovori o tome da sudovi nisu pravilno i potpuno utvrdili OBRAZLO@ENJE ~iweni~no stawe, a s tim u vezi i nepravilno ocijenili dokaze, neosnovani i nepotkrijepqeni, jer Ustavni sud nije na{ao I. Uvod elemente koji bi ukazivali da su sudovi ocijenili dokaze u 1. Jovan Stojki} i @eljko Lovri} (u daljnjem tekstu: apelanti) konkretnom slu~aju o~igledno proizvoqno, niti da je dokazni iz Zvornika i Fojnice, koje zastupa Rifat Konji}, advokat iz postupak zloupotrijebqen na apelantkiwinu {tetu u smislu Tuzle, podnijeli su apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegoviprava na pravi~an postupak. ne (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presuda Suda Bosne i 27. Ustavni sud smatra da su redovni sudovi uzeli u obzir Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) br. K`-49/04 od 27. sve apelantkiwine navode i tvrdwe, odnosno dokaze koji su maja 2004. godine i K-25/03 od 29. januara 2004. godine, i to izvedeni u prvostepenom postupku na okolnost tu`benog Jovan Stojki} 28. juna i 6. jula 2004. godine, a @eljko Lovri} 6. zahtjeva, te ispitali wene zahtjeve i na osnovu pravno jula 2004. godine, relevantnih zakonskih odredbi jasno obrazlo`ili svoje II. Postupak pred Ustavnim sudom odluke. Zakonom o svojinsko-pravnim odnosima propisana je za{tita prava svojine, kao i pravni polo`aj lica koja se 2. Na osnovu tada va`e}eg ~lana 21. st. 1. i 2. Poslovnika smatraju pretpostavqenim vlasnicima. U tom smislu Ustavnog suda, od Suda BiH i Tu`ila{tva Bosne i Hercegovine (u apelantkiwi je bilo omogu}eno da iznese sve dokaze s ciqem da daljnjem tekstu: Tu`ila{tvo) zatra`eno je 14. februara 2005. se utvrdi ~iweni~no stawe odlu~no za dono{ewe odluka. godine da dostave odgovore na apelacije. Ustavni sud ocjewuje da ne postoje elementi koji ukazuju da je 3. Sud BiH je odgovor na apelacije dostavio 16. marta 2005. postupak vo|en na nepravi~an na~in, niti je do{lo do godine, dok Tu`ila{tvo nije dostavilo odgovor. procesnih povreda koje bi bile od va`nosti za po{tovawe 4. Na osnovu tada va`e}eg ~lana 25. stav 2. Poslovnika principa pravi~nog su|ewa. Ustavnog suda, odgovor na apelacije je 16. juna 2005. godine 28. Na osnovu navedenog, Ustavni sud smatra da u dostavljen apelantima. konkretnom slu~aju nema kr{ewa apelantkiwinih prava iz 5. Ustavni sud je, u smislu ~lana 31. stav 1. Pravila Ustavnog ~lana II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 suda, s obzirom da se apelacije br. AP 549/04 i AP 605/04 odnose Evropske konvencije. na isto pitanje, odlu~io da vodi jedan postupak i donese jednu odluku pod brojem AP 549/04. Ostali navodi 6. Na tra`enje Ustavnog suda, Sud BiH je 24. juna 2005. 29. S obzirom na zakqu~ak Ustavnog suda u pogledu navodne godine dostavio kompletne krivi~ne spise br. K-25/03 i povrede ~lana II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav K`-49/04. 1 Evropske konvencije, Ustavni sud zakqu~uje da nije III. ^injeni~no stanje neophodno da posebno razmatra dio apelacije koji se odnosi na 7. ^injenice predmeta, koje proizlaze iz navoda apelanata i navodnu povredu ~l. II/3 k) i II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i dokumenata predo~enih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na ~l. 13, 14 i 17 Evropske konvencije, kao i ~lana 1 Protokola sljede}i na~in. broj 1 uz Evropsku konvenciju. 8. Presudom Krivi~nog vije}a Suda BiH broj K-25/03 od 29. VIII. Zakqu~ak januara 2004. godine, po optu`nici Tu`ila{tva nakon odr`anog glavnog, usmenog i javnog pretresa u prisustvu optu`enih 30. Ustavni sud zakqu~uje da nema povrede prava na apelanata i njihovog branioca, apelanti su progla{eni krivim za pravi~no su|ewe iz ~lana II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine i krivi~no djelo krivotvorenja novca iz ~lana 205. stav 1. u vezi sa ~lana 6 Evropske konvencije, jer ne postoje elementi koji ~lanom 29. Krivi~nog zakona Bosne i Hercegovine (u daljnjem ukazuju da je primjena materijalnih propisa proizvoqna i da tekstu: KZ BiH). kr{i principe pravi~nog su|ewa. 9. Apelanti su osu|eni na kazne zatvora, i to Jovan Stojki} u 31. Na osnovu ~lana 61 st. 1 i 3 Poslovnika Ustavnog suda, trajanju od sedam godina a @eljko Lovri} u trajanju od ~etiri Ustavni sud je jednoglasno odlu~io kao u dispozitivu ove godine, u {ta im je ura~unato vrijeme provedeno u pritvoru, odluke. po~ev{i od 24. maja 2003. godine pa dalje, s tim {to su obavezani 32. Shodno ~lanu VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke na solidarnu naknadu tro{kova krivi~nog postupka o kojim }e se Ustavnog suda su kona~ne i obavezuju}e. odlu~iti posebnim rje{enjem. Na osnovu ~lana 205. stav 5. KZ BiH, 268 krivotvorenih nov~anica u apoenima od po 500 eura, Predsjednik ukupne nominalne vrijednosti od 134.000,00 eura, serijskih Ustavnog suda brojeva i slova ozna~enih u pobijanoj presudi, oduzete su kao Bosne i Hercegovine predmet u izvr{enju krivi~no-pravne radnje. Mato Tadi}, s. r. 10. Sud BiH je u toku dokaznog postupka izveo dokaze koje su predlo`ili optu`ba i odbrana, uklju~uju}i, izme|u ostalog: saslu{anje vje{taka grafologa na okolnost njegovog pismenog Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudija, u nalaza, saslu{anje vje{taka daktiloskopske struke uz pismeni predmetu broj AP 549/04, rje{avaju}i apelaciju Jovana Stojki}a i nalaz i mi{ljenje, uvid u fotodokumentaciju daktiloskopskog @eljka Lovri}a, na osnovu ~lana VI/3.b) Ustava Bosne i vje{ta~enja kojeg je sa~inilo Ministarstvo unutra{njih poslova Hercegovine, ~lana 59. stav 2. alineja 2. i ~lana 61. st. 1. i 3. Pravila Tuzla (u daljnjem tekstu: MUP Tuzla), ~itanje zapisnika o Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik Bosne i saslu{anju za{ti}enog svjedoka X-15 od 3. septembra 2003. Hercegovine" broj 60/05), u sastavu: godine, dopune iskaza za{ti}enog svjedoka X-15 sa zapisnika od Mato Tadi}, predsjednik 18. decembra 2003. godine i 23. januara 2004. godine, ~itanje izvje{taja Ureda za suzbijanje kriminaliteta pokrajine Bavarske Miodrag Simovi}, potpredsjednik SR Njema~ka od 25. juna 2003. godine, potvrde o privremeno Hatid`a Had`iosmanovi}, potpredsjednica oduzetim predmetima (krivotvorene nov~anice) koje je izdao Valerija Gali}, sutkinja MUP Tuzla od 24. maja 2003. godine, listing poziva - izvje{taj za Jovo Rosi}, sudija konkretan telefonski broj (Telekomunikacije Republike Srpske na sjednici odr`anoj 17. novembra 2005. godine donio je Banja Luka), ~itanje izvje{taja Bavarskog pokrajinskog Ureda za 1 Odluka je objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 27/06. Broj 26 – Strana 2784 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Ponedjeljak, 29.5.2006. poslove kriminaliteta od 23. maja 2003. godine, ~itanje izvje{taja odnosno da se izjasne na sve okolnosti iskaza za{ti}enog Ministarstva sigurnosti Bosne i Hercegovine - Interpol Sarajevo svjedoka. U tom smislu Sud BiH je utvrdio da su apelanti u toku od 29. augusta 2003. godine, izvr{en uvid u dokumentaciju spisa cijelog postupka imali branioca, koji je u fazi prigovora na Dr`avnog tu`ila{tva Minhena (originalna dokumentacija optu`nicu reagirao na navedeni propust u dostavljanju rje{enja o Dr`avnog tu`ila{tva Minhen) SR Njema~ka, izvr{ena objektivna saslu{anju za{ti}enog svjedoka, {to se u toj fazi postupka reprodukcija snimljenih telefonskih razgovora izme|u apelanata smatralo relativnom povredom odredbi krivi~nog postupka, jer i drugih optu`enih (telefonske razgovore snimili policijski organi su u daljnjem toku postupka apelanti i njihov branilac imali SR Njema~ke pod brojevima CD 1347 i 1348), izvr{en uvid u mogu}nost da koriste i koristili su mogu}nost reagiranja na iskaz izvode iz kaznene evidencije za apelante i medicinsku za{ti}enog svjedoka. Prema ocjeni Apelacionog vije}a Suda dokumentaciju na ime apelanta Jovana Stojki}a. Na osnovu svih BiH, ~injenica da nije dostavljeno navedeno rje{enje apelantima provedenih dokaza, Sud BiH je zaklju~io da su apelanti kao nije uticala na zakonito i pravilno dono{enje pobijane presude, saizvr{ioci po~inili krivi~no-pravnu radnju krivotvorenja novca posebno zbog toga {to ta ~injenica nije imala nikakvog uticaja na iz ~lana 205. stav 1. KZ BiH u vezi sa ~lanom 29. KZ BiH, njihovo pravo na odbranu, jer su odredbe Zakona o za{titi pobli`e opisanu u izreci presude. svjedoka pod prijetnjom i ugro`enih svjedoka specijalne odredbe koje, prema ~lanu 21. ovog zakona, predvi|aju ~itanje iskaza 11. Apelacioni odjel Suda BiH je na sjednici, odr`anoj u za{ti}enog svjedoka, a stranke u smislu ~lana 22. istog zakona prisustvu apelanata i njihovog branioca, donio Presudu broj imaju mogu}nost prigovora i razja{njenja ranije datog iskaza, K`-49/04 od 27. maja 2004. godine kojom je `albu Tu`ila{tva kao i pribavljanje podataka koji ranije nisu bili obuhva}eni protiv Presude broj K-25/03 od 19. januara 2004. godine odbio iskazom. Sud BiH je naglasio da se u smislu ~lana 23. navedenog kao neosnovanu. Ispituju}i odluku o kaznama Sud BiH je utvrdio zakona presuda ne mo`e temeljiti isklju~ivo na iskazu za{ti}enog da je prvostepeni sud pravilno utvrdio sve ~injenice i okolnosti svjedoka, te da je navedena relativna povreda otklonjena na potrebne za odmjeravanje kazni, ali da olak{avaju}im glavnom pretresu ~itanjem iskaza za{ti}enog svjedoka, kada su okolnostima, posebno zdravstvenom stanju apelanata, nije dao apelanti i njihov branilac mogli reagirati i iskazati sve prigovore adekvatan zna~aj. @albe apelanata djelimi~no su uva`ene i koje je sud obavezan razrije{iti presudom, {to je fakti~ki i prvostepena Presuda ovog suda broj K-25/03 od 19. januara u~injeno kada je prihva}en iskaz za{ti}enog svjedoka, ali ne kao 2004. godine u odluci o kazni je preina~ena, tako da je apelantu isklju~ivi dokaz, nego u sklopu sa svim drugim dokazima. Sud Jovanu Stojki}u za krivi~no djelo za koje je progla{en krivim BiH je zaklju~io da apelantima nije povrije|eno pravo na izre~ena kazna zatvora u trajanju od {est godina, a apelantu odbranu u smislu ~lana 6. 3d. Evropske konvencije za za{titu @eljku Lovri}u u trajanju od tri godine i {est mjeseci u {ta im se ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska ura~unava vrijeme provedeno u pritvoru, po~ev{i od 24. maja konvencija). 2003. godine pa dalje. U ostalom dijelu prvostepena presuda ostala je neizmijenjena. IV. Apelacija 12. U obrazlo`enju navedene presude je, izme|u ostalog, a) Navodi iz apelacije istaknuto da je `alba apelanta Jovana Stojki}a ukazivala da on 14. Apelanti smatraju da su im pobijanim presudama nije saslu{an prije podizanja optu`nice, dakle u istrazi, te ni na povrije|eni pravo na pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) Ustava glavnom pretresu. Me|utim, prema spisu predmeta broj K-25/03 Bosne i Hercegovine i ~lana 6. Evropske konvencije, pravo na Sud BiH je zaklju~io suprotno. Utvr|eno je da je 24. maja 2003. djelotvoran pravni lijek iz ~lana 13. Evropske konvencije i pravo godine, uz postavljenog branioca, zapo~eto ispitivanje da se ne bude su|en ili ka`njen dvaput po istom predmetu, osumnji~enog apelanta koji je tada upoznat o svim pravima. odnosno pravo na obnovu postupka iz ~lana 4. stav 2. Protokola Izjavio je da nije spreman da iznese svoju odbranu, predlo`iv{i broj 7 uz Evropsku konvenciju. Povredu prava na pravi~no odgodu {to je i usvojeno. Apelant Jovan Stojki} je 10. juna 2003. su|enje apelant Jovan Stojki} vidi u bitnoj povredi odredaba godine pred tu`iocem istakao da je razumio {ta mu se stavlja na krivi~nog postupka, odnosno povredi prava na odbranu, jer "nije teret. Predlo`io je da tu`iocu da odre|ene informacije, saslu{an, a zavr{en je i glavni pretres". Apelanti povredu prava nagla{avaju}i da je njegova saradnja sa drugim apelantom i jo{ na pravi~no su|enje vide i u pogre{no i nepotpuno utvr|enom jednim osumnji~enim licem manje va`na u odnosu na druga lica ~injeni~nom stanju, posebno isti~u}i da je pobijana prvostepena koja bi mogao otkriti, a koja su na slobodi, iz ~ega proizlazi da presuda zasnovana isklju~ivo, ili gotovo isklju~ivo, na iskazu nije osporio ~injenice osnova sumnje na osnovu kojih je tu`ilac za{ti}enog svjedoka X-15, koji je pribavljen na nezakonit na~in, u{ao u istragu. Apelacioni odjel Suda BiH je ocijenio da su jer Rje{enje Suda BiH broj ZZS-03/03-2 od 27. augusta 2003. neosnovani `albeni navodi o navodnoj povredi prava na odbranu, godine, kojim je prihva}eno saslu{anje za{ti}enog svjedoka na jer je apelant Jovan Stojki} sa svojim braniocem aktivno prijedlog Tu`ila{tva, nisu ni oni ni njihov branilac nikada dobili. u~estvovao u fazi raspravljanja na glavnom pretresu, ukazuju}i i Apelanti smatraju da navedeno rje{enje nije postalo na ~lan 260. stav 3. ZKP-a BiH kojim je predvi|eno da, nakon pravosna`no, te da zbog toga nije u skladu sa Zakonom o za{titi ~itanja optu`nice i tu`io~evog izno{enja dokaza na kojim se svjedoka pod prijetnjom i ugro`enih svjedoka (u daljnjem tekstu: temelji optu`nica, optu`eni ili njegov branilac mogu izlo`iti Zakon) postupak Suda BiH da se ~ita zapisnik o saslu{anju odbranu i ukratko iznijeti dokaze koje }e ponuditi u svojoj za{ti}enog svjedoka, kada prethodno nisu ispunjeni zakonski odbrani. Sud BiH smatra da od koncepcije odbrane zavisi na koji uvjeti za sa~injavanje takvog zapisnika. Apelanti ne prihvataju na~in }e se izlo`iti odbrana, {to se svakako ve`e za dokazni tuma~enje Suda BiH da se radi o relativno bitnoj povredi postupak da bi se su{tinski odbrana iznijela na kraju pretresa u odredaba krivi~nog postupka, isti~u}i posebno da ni zavr{noj rije~i. drugostepenom pobijanom presudom navedene povrede nisu 13. Tako|er, Sud BiH je zaklju~io da se neosnovano u otklonjene u okviru ~lana 315. ZKP-a BiH kao i zna~enja ~lana 4. `albama apelanata ukazuje da je pobijana presuda zasnovana stav 2. Protokola broj 7 uz Evropsku konvenciju. Apelanti isklju~ivo na iskazu za{ti}enog svjedoka, jer Rje{enje ovog suda predla`u da se apelacija usvoji, a pobijane presude ukinu i broj ZSS-03/03 od 27. augusta 2003. godine nije dostavljeno predmet vrati na ponovni pretres. apelantima i njihovom braniocu, pa kao takvo nije postalo b) Odgovori na apelaciju pravosna`no, te se nije moglo ~itati na glavnom pretresu. Sud BiH je utvrdio da je ta~no da primjerak navedenog rje{enja o 15. Sud BiH smatra da je objektivna okolnost da prvostepena prihvatanju saslu{anja za{ti}enog svjedoka X-15, po prijedlogu presuda nije zasnovana isklju~ivo na iskazu za{ti}enog svjedoka tu`ioca BiH, nije dostavljen apelantima i njihovim braniocima. X-15, koji je pro~itan sa Zapisnika broj ZZS-03/03 od 3. Prema ocjeni Suda BiH ovakav propust Vije}a za saslu{anje septembra 2003. godine, kako to navode apelanti, kao jedinim za{ti}enog svjedoka predstavlja povredu ~lana 297. stav 2. ZKP dokazom na kojem je zasnovana prvostepena presuda. BiH, tj. relativno bitnu povredu koju je sud u~inio za vrijeme Neosnovani su navodi apelanata u tom smislu, budu}i da je pripremanja glavnog pretresa. Sud BiH je istakao da bi ovakve prvostepena presuda temeljena na svim dokazima koje je povrede mogle uticati na zakonito i pravilno dono{enje presude u Tu`ila{tvo izvelo pred Sudom BiH, koji su nazna~eni u slu~aju da je apelantima ili njihovim braniocima bilo obrazlo`enju prvostepene presude. Tako|er se ne mo`e prihvatiti onemogu}eno da se izjasne o ~injenicama i dokazima koji terete ni konstatacija apelanata da su obje presude na koje se odnosi apelante, ili bi onemogu}ile osiguranje objektivnosti tog apelacija temeljene na dokazima koji su nezakoniti. Sud BiH se, dokaznog postupka, {to u konkretnom predmetu nije slu~aj. kako u prvostepenoj tako i drugostepenoj presudi, jasno odredio Naime, iskaz za{ti}enog svjedoka nije pribavljen tako da prema dokazima, njihovoj zakonitosti i prihvatljivosti, upravo apelantima kao optu`enim onemogu}i pravo na odbranu, imaju}i u vidu dokaze na kojima su temeljili prvostepenu Ponedjeljak, 29.5.2006. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 26 – Strana 2785 presudu. Uz to ~injeni~no stanje u konkretnoj krivi~no-pravnoj e) ako je protivno zakonu bila isklju~ena javnost na glavnom stvari je potpuno i pravilno utvr|eno, pa su prigovori o pogre{no i pretresu, nepotpuno utvr|enom ~injeni~nom stanju neosnovani. Sud BiH f) ako je Sud povrijedio propise krivi~nog postupka o se u svom odgovoru na navode apelacije, posebno u vezi sa postojanju odobrenja nadle`nog organa, navodima o bitnoj povredi odredaba krivi~nog postupka zbog g) ako je Sud donio presudu a nije bio stvarno nadle`an ili nedostavljanja rje{enja o prihvatanju saslu{anja za{ti}enog ako je nepravilno odbio optu`bu zbog stvarne nenadle`nosti, svjedoka za vrijeme prethodnog postupka u fazi istrage, pozvao i h) ako se presuda zasniva na dokazu na kome se po dao obja{njenje u smislu obrazlo`enja koja su data u pobijanim odredbama ovog zakona ne mo`e zasnivati presuda, presudama, posebno u pobijanoj presudi broj K`-49/04. Sud BiH j) ako je optu`ba prekora~ena, je naglasio da nedostavljanje rje{enja nije uticalo na pravo k) ako je izreka presude nerazumljiva, protivrje~na sama sebi odbrane apelanata, jer specijalne odredbe Zakona predvi|aju ili razlozima presude ili ako presuda uop}e ne sadr`i razloge ili u ~itanje zapisnika sa iskazom za{ti}enog svjedoka na glavnom njoj nisu navedeni razlozi o odlu~nim ~injenicama. pretresu, {to je u skladu i sa op}om odredbom ~lana 47. stav 1. (2) Bitna povreda odredaba krivi~nog postupka postoji i ako ZKP-a BiH. Kako se ne bi doveo u opasnost cilj istrage, stranke Sud za vrijeme pripremanja glavnog pretresa ili u toku glavnog imaju mogu}nost prigovora i razja{njenja ranije datog iskaza, te i pretresa ili prilikom dono{enja presude nije primijenio koju pribavljanje podataka koji ranije nisu bili obuhva}eni iskazom. odredbu ovog zakona, a to je bilo ili je moglo biti od uticaja na Apelanti su mogli iskazati sve prigovore u pogledu iskaza zakonito i pravilno dono{enje presude." za{ti}enog svjedoka koje je Sud BiH bio u obavezi da razrije{i 17. U Zakonu o za{titi svjedoka pod prijetnjom i presudom, {to je fakti~ki i u~inio kada je prihvatio iskaz ugro`enih svjedoka ("Slu`beni glasnik BiH" br. 3/03 i 21/03) za{ti}enog svjedoka, smatraju}i da se ne radi o nezakonitom relevantne odredbe glase: dokazu na kojem se ne bi mogla temeljiti sudska odluka, "^lan 9. istovremeno ne i kao isklju~ivom dokazu na kojem se temelji Pri odlu~ivanju da li postoje opravdani razlozi da se svjedok presuda, nego je posmatran u sklopu sa svim drugim dokazima. ispita putem tehni~kih ure|aja za prijenos slike i zvuka na na~in Razlozi na koje je ukazano u apelaciji, a koji su bili i `albeni na koji stranke i branitelj mogu postavljati pitanja, a da ne budu razlozi, nisu objektivni da bi se u njima moglo prepoznati kr{enje prisutni u istoj prostoriji sa svjedokom, tako|er }e se uzeti u obzir prava iz odredbi ~l. 6. i 13. Evropske konvencije i ~lana 4. stav 2. potreba da se osigura za{tita svjedoku pod prijetnjom i Protokola broj 7 uz Evropsku konvenciju. ugro`enog svjedoka. V. Relevantni propisi ^lan 16. 16. U Zakonu o krivi~nom postupku Bosne i Hercegovine Utvr|ivanje potrebe saslu{anjem ("Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 36/03, 32/03, 36/03, (1) Po primitku prijedloga za saslu{anje za{ti}enog 26/04, 63/04, 48/05 i 13/05) relevantne odredbe glase: svjedoka, vije}e sastavljeno od trojice sudija }e bez odlaganja, a "^lan 7. najkasnije 15 dana od dana prijema prijedloga, utvrditi da li je Pravo na odbranu takvo saslu{anje opravdano. (1) Osumnji~eni, odnosno optu`eni ima pravo braniti se sam (2) Sud zasniva svoju odluku na: ili uz stru~nu pomo} branioca koga sam izabere. a) ~injenicama u prijedlogu za saslu{anje za{ti}enog (2) Ako osumnji~eni, odnosno optu`eni sam ne uzme svjedoka; i branioca, postavit }e mu se branilac kad je to odre|eno ovim b) dokumentaciji o krivi~nom predmetu koja je dostavljena zakonom.[...] vije}u. ^lan 14. ^lan 17. @alba na odluku vije}a Jednakost u postupanju (1) Protiv odluke iz ~lana 16. ovog zakona dopu{tena je Sud, tu`ilac i drugi organi koji u~estvuju u postupku du`ni su `alba. s jednakom pa`njom da ispituju i utvr|uju kako ~injenice koje (2) Vije}e apelacionog odjeljenja razmatra `albu iz stava 1. terete osumnji~enog, odnosno optu`enog, tako i one koje im idu u ovog ~lana bez odlaganja i donosi odluku najkasnije u roku od 15 korist. dana od dana prijema `albe. ^lan 15. ^lan 18. Slobodna ocjena dokaza Zakazivanje saslu{anja Pravo Suda, tu`ioca i drugih organa koji u~estvuju u Nakon pravomo}nosti odluke da se odr`i saslu{anje krivi~nom postupku da ocjenjuju postojanje ili nepostojanje za{ti}enog svjedoka, predsjednik vije}a zakazuje datum, vrijeme ~injenica nije vezano ni ograni~eno posebnim formalnim i mjesto saslu{anja. pravilima. ^lan 21. ^lan 225. stav 2. Kori{tenje zapisanog iskaza Okon~anje istrage (1) Na glavnom pretresu krivi~nog predmeta, Sud }e narediti (2) Prije okon~anja istrage tu`ilac }e saslu{ati da se iskaz za{ti}enog svjedoka pro~ita naglas iz zapisnika sa osumnji~enog, ukoliko ranije nije bio saslu{an. saslu{anja za{ti}enog svjedoka. ^lan 281. stav 1. (2) Sudiji odnosno vije}u nije potrebna suglasnost stranaka u Dokazi na kojima se zasniva presuda postupku da naredi da se iskaz pro~ita naglas. (1) Sud zasniva presudu samo na ~injenicama i dokazima koji (3) Sudija odnosno vije}e mo`e odustati od ~itanja iskaza su izneseni na glavnom pretresu. naglas uz suglasnost tu`itelja, optu`enog i njegovog branitelja. (2) Sud je du`an savjesno ocijeniti svaki dokaz pojedina~no i (4) Svjedok se ne mo`e pozvati da dadne iskaz na bilo kojem u vezi s ostalim dokazima i na osnovu takve ocjene izvesti saslu{anju osim na saslu{anju za{ti}enog svjedoka." zaklju~ak je li neka ~injenica dokazana. VI. Dopustivost ^lan 297. 18. U skladu sa ~lanom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Bitne povrede odredaba krivi~nog postupka Ustavni sud tako|er ima apelacionu nadle`nost u pitanjima koja (1) Bitna povreda odredaba krivi~nog postupka postoji: su sadr`ana u ovom ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog a) ako je Sud bio nepropisno sastavljen ili ako je u izricanju presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. presude u~estvovao sudija koji nije u~estvovao na glavnom 19. U skladu sa ~lanom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, pretresu ili koji je pravosna`nom odlukom izuzet od su|enja, Ustavni sud mo`e razmatrati apelaciju samo ako su protiv b) ako je na glavnom pretresu u~estvovao sudija koji se presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi morao izuzeti, djelotvorni pravni lijekovi mogu}i po zakonu i ako se podnese u c) ako je glavni pretres odr`an bez lica ~ija je prisutnost na roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio glavnom pretresu po zakonu obavezna ili ako je optu`enom, odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je braniocu, ili o{te}enom protivno njegovom zahtjevu, uskra}eno koristio. da na glavnom pretresu upotrebljava svoj jezik i da na svom 20. U konkretnom slu~aju, predmet osporavanja apelacijom jeziku prati tok glavnog pretresa, je Presuda Suda BiH broj K`-49/04 od 27. maja 2004. godine, protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogu}ih d) ako je povrije|eno pravo na odbranu, Broj 26 – Strana 2786 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Ponedjeljak, 29.5.2006. po zakonu. Apelanti su podnijeli apelacije 28. juna i 6. jula 2004. razotkrivanja njihovog identiteta, i na sva ta pitanja dati su i godine, pa Ustavni sud zaklju~uje da su apelacije podnesene u odgovori. Evropski sud za ljudska prava je, tako|er, primijetio da roku od 60 dana, kako je propisano ~lanom 16. stav 1. Pravila doma}i sud nije zasnovao svoje zaklju~ke na svjedo~enju Ustavnog suda. Kona~no, apelacije ispunjavaju i uvjete iz ~lana anonimnih svjedoka, te prema tome nije na{ao ni povredu ~lana 6. Evropske konvencije. 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nisu o~igledno (prima facie) neosnovane, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog 28. Osim toga, u predmetu Kostovski protiv Holandije (vidi kojeg apelacija nije dopustiva. presudu od 20. novembra 1989. godine) radilo se o slu~aju kada su identitet osobe koja je u~estvovala u plja~ki banke otkrile dvije 21. Imaju}i u vidu odredbe ~lana VI/3.b) Ustava Bosne i Herosobe koje su `eljele ostati anonimne. Iskazi ovo dvoje svjedoka cegovine, ~lana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni pro~itani su na sudu tokom su|enja na kojem je podnosilac sud je utvrdio da predmetne apelacije ispunjavaju uvjete u aplikacije osu|en za oru`anu plja~ku. Podnosilac aplikacije se pogledu dopustivosti. `alio da nije imao pravi~no su|enje, jer su kao dokazi kori{teni VII. Meritum izvje{taji o iskazima dva anonimna svjedoka. S tim u vezi, 22. Apelanti pobijaju navedene presude, tvrde}i da su tim Evropski sud za ljudska prava je primijetio da u na~elu svi dokazi presudama povrije|ena njihova prava na pravi~no su|enje iz moraju biti izvedeni u prisustvu optu`enog. Me|utim, kori{tenje ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. Evropske izjava koje su date u fazi prije su|enja kao dokaznog materijala u konvencije, pravo na djelotvoran pravni lijek iz ~lana 13. principu nije nekonzistentno sa ~lanom 6. Evropske konvencije, Evropske konvencije, kao i pravo da se ne bude su|en ili ka`njen sve dok se po{tuju prava odbrane. Ova prava zahtijevaju u dvaput po istom predmetu, odnosno pravo na obnovu postupka pravilu mogu}nost da optu`eni poku{a osporiti navode, kao i da za{ti}eno ~lanom 4. stav 2. Protokola broj 7 uz Evropsku ispituje svjedoka u nekoj od faza tokom su|enja. U ovom konvenciju. konkretnom slu~aju on tu priliku nije imao, te je sud na{ao kr{enje ~lana 6. Evropske konvencije. Pravo na pravi~no su|enje 29. Imaju}i u vidu navedenu praksu Evropskog suda za 23. ^lan II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: ljudska prava, Ustavni sud, tako|er, smatra kako kori{tenje "Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine u`ivaju ljudska izjava anonimnih svjedoka, kao dokaza prilikom utvr|ivanja prava i slobode iz stava 2. ovog ~lana, {to uklju~uje: osnovanosti krivi~ne optu`be, mo`e dovesti do povrede prava na (...) pravi~no su|enje iz ~lana 6. Evropske konvencije u dva slu~aja: e) Pravo na pravi~no saslu{anje u gra|anskim i krivi~nim a) kada se presuda temelji isklju~ivo na iskazu anonimnog stvarima i druga prava u vezi sa krivi~nim postupkom." svjedoka i b) kada optu`enom ili njegovom braniocu nije data ^lan 6. stav 1. Evropske konvencije, u relevantnom dijelu, mogu}nost da tokom su|enja ospori iskaz anonimnog svjedoka, glasi: odnosno da se o njemu izjasni. "1. Prilikom utvr|ivanja gra|anskih prava i obaveza ili 30. U konkretnom slu~aju, Ustavni sud primje}uje da se osnovanosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv njega, svako ima osporene presude ne temelje samo na iskazu za{ti}enog pravo na pravi~no su|enje i javnu raspravu u razumnom roku (anonimnog) svjedoka X-15, te da su apelanti i njihovi branioci pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. imali mogu}nost da se izjasne na navedeni iskaz i da ga ospore, [...]" {to su i u~inili tokom ovog su|enja. Navedena konstatacija je 24. Apelanti se `ale protiv presuda donesenih u krivi~nom nesporna, s obzirom da je to vidljivo iz obrazlo`enja pobijanih postupku koji je vo|en protiv njih, pa je ~lan 6. Evropske presuda, a ni apelanti ne osporavaju da nisu imali priliku da se konvencije primjenjiv u ovom predmetu. Prema tome, Ustavni izjasne o iskazu za{ti}enog svjedoka. sud mora preispitati je li spor pred Sudom BiH bio pravi~an, 31. [to se ti~e navoda apelanata da u predmetnom slu~aju onako kako to zahtijeva ~lan 6. Evropske konvencije. nije ispo{tovana procedura predvi|ena ~l. 16, 17. i 18. Zakona o 25. Imaju}i u vidu navode iz apelacija kao i dokaze u spisima, za{titi svjedoka pod prijetnjom i ugro`enih svjedoka, odnosno da Ustavni sud prvo nagla{ava da ne stoje prigovori apelanata "da je im nije dostavljeno rje{enje o saslu{anju za{ti}enog svjedoka na koje su oni imali pravo izjaviti `albu, Ustavni sud nagla{ava prvostepena presuda zasnovana isklju~ivo ili gotovo isklju~ivo sljede}e. na iskazu za{ti}enog svjedoka X-15". Naime, uvidom u obrazlo`enje prvostepene presude vidljivo je koji su svi dokazi 32. Po{tivanje procedure predvi|ene Zakonom o za{titi izvedeni na glavnom pretresu i na kojim dokazima je sud svjedoka pod prijetnjom i ugro`enih svjedoka je izuzetno va`no zasnovao svoju presudu. Dokazi su prikupljeni po za po{tivanje principa pravi~nog su|enja zbog toga {to se radi o krivi~no-pravnoj proceduri SR Njema~ke (originalna slu~aju kada zakon dozvoljava da se na su|enju odstupi od dokumentacija spis Dr`avnog tu`ila{tva Minhen), izvje{taj principa kontradiktornosti, tj. da stranke ne mogu direktno Ministarstva sigurnosti Bosne i Hercegovine - Interpol Sarajevo, postavljati pitanja svjedoku. Stoga i odredbe navedenog zakona, uklju~uju}i i snimljene telefonske razgovore apelanata sa ostalim koje propisuju proceduru kojom se predvi|a dono{enje rje{enja izvr{iocima predmetnog krivi~nog djela, zatim potvrde o kojim se odlu~uje o prijedlogu za saslu{anje za{ti}enog svjedoka, oduzetim nov~anicama, te nalaz i mi{ljenje vje{taka grafolo{ke i i na koje je mogu}e izjaviti `albu, zna~e, zapravo, obavezu daktiloskopske struke, fotodokumentacija daktiloskopskog prethodne procjene da li uop}e treba izvoditi ovakav dokaz s vje{ta~enja MUP-a Tuzla), iz ~ega je vidljivo da Sud BiH svoju obzirom na to da }e se iskaz takvog svjedoka mo}i samo pro~itati presudu ne zasniva prete`no na iskazu za{ti}enog svjedoka. bez direktnog postavljanja pitanja. Prema tome, iako su tokom glavnog pretresa apelanti imali mogu}nost da se izjasne o iskazu 26. Dalje, u pogledu navoda apelanata da im, prilikom za{ti}enog svjedoka X-15, u konkretnom slu~aju, evidentan je pripremanja glavnog pretresa, nije dostavljeno rje{enje o ozbiljan propust Suda BiH da donese rje{enje o saslu{anju saslu{anju za{ti}enog svjedoka, te da na njega nisu mogli izjaviti za{ti}enog svjedoka i dostavi ga apelantima radi izjavljivanja `albu, u ~emu apelanti vide povredu prava na pravi~no su|enje, `albe, ~ime bi se dodatno ispitala potreba izvo|enja takvog Ustavni sud se poziva na odgovaraju}e stavove Evropskog suda dokaza na glavnom pretresu. Dakle, procedura propisana za za ljudska prava. saslu{anje za{ti}enog svjedoka se mora po{tivati. 27. U predmetu Doorson protiv Holandije, presuda od 20. 33. Me|utim, s obzirom na slo`enost i vi{estepenost februara 1996. godine, stav 70, Evropski sud za ljudska prava je krivi~nog postupka, eventualni proceduralni propusti i nedostaci izjavio da "principi pravi~nog su|enja tako|er zahtijevaju da u koji se pojave u jednoj fazi postupka mogu biti ispravljeni u nekoj odgovaraju}im slu~ajevima interesi odbrane budu u ravnote`i sa od narednih faza tog postupka. Zatim, nije mogu}e, u principu, interesima svjedoka ili `rtava koji su pozvani da svjedo~e". U utvrditi da li je krivi~ni postupak bio pravi~an sve dok se ovom predmetu, koji se odnosio na su|enje osobama optu`enim pravosna`no ne okon~a (vidi Evropski sud za ljudska prava, za trgovinu drogom, Evropski sud za ljudska prava je istakao da Barbera, Meeseque i Jabardo protiv [panije, presuda od 6. kori{tenje anonimnih svjedoka na su|enju mo`e postaviti pitanje decembra 1988. godine, serija A, broj 146, stav 68. i Odluku po{tivanja prava za{ti}enih Evropskom konvencijom, i da Ustavnog suda U 63/01 od 27. juna 2003. godine, ta~ka 18, moraju postojati mjere kojima }e se uspostaviti ravnote`a, tj. objavljenu u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine" broj osigurati prava odbrane. Sud je primijetio da je anonimne 38/03). svjedoke u konkretnom slu~aju, u `albenoj fazi, u prisustvu branioca ispitivao istra`ni sudija koji je znao njihov identitet. 34. U konkretnom slu~aju, Ustavni sud smatra da se radi o Branilac je imao priliku da svjedocima postavlja pitanja za koja predmetu koji se mo`e podvesti pod navedenu praksu Ustavnog je smatrao da su u interesu odbrane, ukoliko ona ne bi dovela do suda i Evropskog suda za ljudska prava s obzirom da su se u Ponedjeljak, 29.5.2006. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 26 – Strana 2787 jednom dijelu predmetnog krivi~nog postupka pojavili 38. Imaju}i u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da su, u proceduralni nedostaci (apelantima nije dostavljeno rje{enje konkretnom slu~aju, ispo{tovani standardi iz ~lana 6. stav 1. kojim se odre|uje saslu{anje za{ti}enog svjedoka), da bi u Evropske konvencije, s obzirom da je nesporno da su apelanti kasnijem dijelu krivi~nog postupka ti nedostaci bili ispravljeni, tokom cijelog postupka tretirani kao ravnopravne stranke, te da jer su apelanti na glavnom pretresu imali mogu}nost da se izjasne im je omogu}eno da aktivno u~estvuju u postupku, da budu u vezi sa iskazom za{ti}enog svjedoka, kao i da ospore njegove saslu{ani, da predla`u dokaze, daju svoje primjedbe, zatim navode. Osim toga, ono {to je najbitnije za ovaj slu~aj jeste da apelanti su tokom cijelog postupka imali branioca, mogli su presuda nije donesena samo na temelju iskaza za{ti}enog ulagati `albe, te nema ni jednog razloga da se posumnja u svjedoka. Naime, iskaz za{ti}enog svjedoka je pro~itan na pravi~nost su|enja i pravo na odbranu. Osporene presude ne glavnom pretresu, bez njegovog ispitivanja u smislu ~lana 9. temelje se na iskazu za{ti}enog svjedoka, a proceduralni propust Zakona o za{titi svjedoka pod prijetnjom i ugro`enih svjedoka, nedostavljanja rje{enja apelantima kojim se odre|uje saslu{anje tako da apelanti nisu mogli direktno postavljati pitanja za{ti}enog svjedoka ispravljen je na glavnom pretresu kada su za{ti}enom svjedoku, te tako osporiti njegov iskaz. Navedeno je apelanti imali priliku da se izjasne i da ospore iskaz za{ti}enog u suprotnosti sa ~lanom 6. stav 3d. Evropske konvencije koja svjedoka. predvi|a pravo optu`enog da sam ispituje ili zahtijeva ispitivanje 39. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zaklju~uje da nije svjedoka optu`be. Stoga bi Ustavni sud na{ao povredu prava na do{lo do povrede prava na pravi~no su|enje iz ~lana II/3. e) odbranu iz ~lana 6. stav 3d. da je osporena presuda Suda BiH Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske donesena samo na temelju iskaza za{ti}enog svjedoka, koji je konvencije. pro~itan na glavnom pretresu bez mogu}nosti apelanata da Ostali navodi za{ti}enom svjedoku direktno postavljaju pitanja i tako poku{aju 40. U smislu zaklju~ka o kr{enju prava iz ~lana II/3.e) Ustava osporiti njegov iskaz. Me|utim, to ovdje nije slu~aj, pa nema Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije, razloga da se smatra da je apelantima povrije|eno pravo na Ustavni sud smatra da nije neophodno posebno razmatrati ostale odbranu. navode iz apelacije o kr{enju prava na djelotvoran pravni lijek iz ~lana 13. Evropske konvencije i prava da se ne bude dvaput 35. Iz apelacija proizlazi da je apelantima pravo na pravi~no osu|eno o istom pitanju iz ~lana 4. stav 2. Protokola broj 7 uz su|enje povrije|eno i time {to je pogre{no i nepotpuno utvr|eno Evropsku konvenciju. ~injeni~no stanje u odnosu na utvr|ivanje ~injenica o dono{enju i predaji krivotvorenog novca i u odnosu na identitet lica ~iji su VIII. Zaklju~ak glasovi snimljeni na CD 1347 i 1348, a koji su reproducirani na 41. Time {to apelantima nije dostavljeno rje{enje kojim se glavnom pretresu, te kojem pripadaju brojevi telefona sa kojih se odre|uje saslu{anje za{ti}enog svjedoka nije do{lo do povrede me|usobno razgovaralo. prava na pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Herce36. Ustavni sud podsje}a da nije nadle`an da vr{i provjeru govine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer je takav utvr|enih ~injenica i na~ina na koji su sudovi protuma~ili propust, koji se desio prilikom pripremanja glavnog pretresa, pozitivno-pravne propise, osim ukoliko odluke tih sudova kr{e ispravljen na glavnom pretresu kada su apelanti imali priliku da ustavna prava. To }e biti slu~aj kada odluka redovnog suda ne se izjasne i da ospore iskaz za{ti}enog svjedoka, te stoga uklju~uje ili pogre{no primjenjuje ustavno pravo, kad je apelantima nije ni povrije|eno pravo na odbranu, a pobijane primjena pozitivno-pravnih propisa bila o~igledno proizvoljna, presude se ne temelje isklju~ivo na iskazu za{ti}enog svjedoka. kad je relevantni zakon sam po sebi neustavan ili kada je do{lo do Ustavni sud bi na{ao povredu prava na odbranu iz ~lana 6. stav povrede osnovnih procesnih prava, kao {to su pravo na pravi~an 3d. Evropske konvencije da je osporena presuda donesena samo postupak, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni na temelju iskaza za{ti}enog svjedoka, koji je pro~itan na lijek i u drugim slu~ajevima (vidi Odluku Ustavnog suda broj U glavnom pretresu, a bez mogu}nosti apelanta da za{ti}enom 29/02 od 27. juna 2003. godine, objavljenu u "Slu`benom svjedoku direktno postavlja pitanja i tako poku{a osporiti njegov glasniku Bosne i Hercegovine" broj 31/03). iskaz. 42. Na osnovu ~lana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, 37. U vezi sa prigovorom apelanta Jovana Stojki}a da mu je Ustavni sud je odlu~io kao u dispozitivu ove odluke. povrije|eno pravo na odbranu time {to nije saslu{an, iako je 43. Prema ~lanu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke zavr{en i glavni pretres, Ustavni sud zapa`a, iz dokumenata Ustavnog suda su kona~ne i obavezuju}e. dostavljenih Ustavnom sudu, odnosno Zapisnika Tu`ila{tva broj Kt-13/03 od 24. maja i 10. juna 2003. godine, u krivi~nom Predsjednik predmetu protiv osumnji~enog apelanta, zbog krivi~nog djela iz Ustavnog suda ~lana 250. u vezi sa ~lanom 205. KZ BiH, u prisustvu tu`ioca, Bosne i Hercegovine ovla{tenog slu`benog lica, apelanta, njegovog branioca i Mato Tadi}, s. r. zapisni~ara, da je nakon {to je u smislu ~lana 139. st. 3. i 4. ZKP-a BiH apelant li{en slobode po~elo njegovo ispitivanje na osnovu ~lana 79. st. 1. i 2. ZKP-a BiH. Apelant je pou~en da ima prava u smislu ~lana 8. st. 1. i 2, ~l. 13, 14. i 78. st. 1. i 2. ta~. a, b, c, d. i e, i Ustavni je sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudaca, u st. 4. i 5. ZKP-a BiH, odnosno, pravima u vezi sa na~inom predmetu broj AP 549/04, rje{avaju}i apelaciju Jovana Stojki}a ispitivanja, upotrebom jezika i pisma, su|enjem bez odlaganja, i @eljka Lovri}a, na temelju ~lanka VI/3.(b) Ustava Bosne i Herjednakosti u postupanju, pouci osumnji~enom o njegovim cegovine, ~lanka 59. stavak 2. alineja 2. i ~lanka 61. st. 1. i 3. pravima uz saop}enje za koje se krivi~no djelo tereti i osnove Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik sumnje protiv njega. Nakon {to se izjasnio o svojim pravima, Bosne i Hercegovine" broj 60/05), u sastavu: apelant je izjavio da nije spreman da iznosi svoju odbranu pa je Mato Tadi}, predsjednik predlo`io tu`iocu da se ispitivanje odgodi za ~etiri dana. Naknadno, 10. juna 2005. godine, nakon {to je apelant u Miodrag Simovi}, dopredsjednik prisustvu branioca upoznat sa svojim pravima iz ~l. 7, 8. i 45. stav Hatid`a Had`iosmanovi}, dopredsjednica 1. i ~lana 78. ZKP-a BiH, tj. s pravom na odbranu, jezik i pismo, Valerija Gali}, sutkinja kad osumnji~eni, odnosno optu`eni, mora imati branioca, Jovo Rosi}, sudac apelant je dao svoju izjavu na zapisnik koja mu je pro~itana i na na sjednici odr`anoj 17. studenoga 2005. godine donio koju nije stavio primjedbu ve} ju je potpisao. Obojica apelanata su se, u prisustvu branioca, izjasnili na Zapisnik o krivici broj ODLUKU O MERITUMU1 KPS-06/03 27. oktobra 2003. godine, odnosno izjave o krivici u Odbijaju se kao neutemeljene apelacije Jovana Stojki}a i smislu ~lana 229. ZKP BiH. Tako|er, Ustavni sud zapa`a iz @eljka Lovri}a, podnesene protiv presuda Suda Bosne i Hercezapisnika sa glavnog pretresa odr`anog 27. i 28. novembra, 4, 15. govine br. K`-49/04 od 27. svibnja 2004. godine i K-25/03 od 29. i 22. decembra 2003. godine, 12. i 26. januara 2004. godine, da su sije~nja 2004. godine. apelanti i njihovi branioci aktivno u~estvovali u postupku, a u Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovismislu odredaba ZKP-a BiH omogu}eno im je da iznose dokaze u ne", "Slu`benim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", svoju odbranu. 1 Odluka je objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 27/06. Broj 26 – Strana 2788 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Ponedjeljak, 29.5.2006. "Slu`benom glasniku Republike Srpske" i "Slu`benom glasniku Stojki}a. Na temelju svih provedenih dokaza, Sud BiH je Br~ko Distrikta Bosne i Hercegovine". zaklju~io da su apelanti kao suizvr{itelji po~inili kazneno-pravnu radnju krivotvorenja novca iz ~lanka 205. stavak 1. KZ BiH u OBRAZLO@ENJE svezi ~lanka 29. KZ BiH, pobli`e opisanu u izreci presude. I. Uvod 11. Prizivni odjel Suda BiH je na sjednici, odr`anoj u 1. Jovan Stojki} i @eljko Lovri} (u daljnjem tekstu: apelanti) nazo~nosti apelanata i njihovog branitelja, donio Presudu broj iz Zvornika i Fojnice, koje zastupa Rifat Konji}, odvjetnik iz K`-49/04 od 27. svibnja 2004. godine kojom je priziv Tuzle, podnijeli su apelacije Ustavnom sudu Bosne i HercegoviTu`iteljstva protiv Presude broj K-25/03 od 19. sije~nja 2004. ne (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presuda Suda Bosne i godine odbio kao neutemeljen. Ispituju}i odluku o kaznama Sud Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) br. K`-49/04 od 27. BiH je ustvrdio da je prvostupanjski sud pravilno ustvrdio sve svibnja 2004. godine i K-25/03 od 29. sije~nja 2004. godine, i to ~injenice i okolnosti potrebne za odmjeravanje kazni, ali da Jovan Stojki} 28. lipnja i 6. srpnja 2004. godine, a @eljko Lovri} olakotnim okolnostima, posebice zdravstvenom stanju 6. srpnja 2004. godine, apelanata, nije dao adekvatan zna~aj. Prizivi apelanata su djelomice uva`eni i prvostupanjska Presuda ovog suda broj II. Postupak pred Ustavnim sudom K-25/03 od 19. sije~nja 2004. godine u odluci o kazni je 2. Na temelju tada va`e}eg ~lanka 21. st. 1. i 2. Poslovnika preina~ena, tako da je apelantu Jovanu Stojki}u za kazneno djelo Ustavnog suda, od Suda BiH i Tu`iteljstva Bosne i Hercegovine za koje je progla{en krivim izre~ena kazna zatvora u trajanju od (u daljnjem tekstu: Tu`iteljstvo) je zatra`eno 14. velja~e 2005. {est godina, a apelantu @eljku Lovri}u u trajanju od tri godine i godine da dostave odgovore na apelacije. {est mjeseci u {ta im se ura~unava vrijeme provedeno u pritvoru, 3. Sud BiH je odgovor na apelacije dostavio 16. o`ujka 2005. po~ev{i od 24. svibnja 2003. godine pa dalje. U ostalom je dijelu godine, dok Tu`iteljstvo nije dostavilo odgovor. prvostupanjska presuda ostala neizmijenjena. 4. Na temelju tada va`e}eg ~lanka 25. stavak 2. Poslovnika 12. U obrazlo`enju navedene je presude, izme|u ostalog, Ustavnog suda, odgovor na apelacije je 16. lipnja 2005. godine istaknuto da je priziv apelanta Jovana Stojki}a ukazivao da on dostavljen apelantima. nije saslu{an prije podizanja optu`nice, dakle u istrazi, te ni na 5. Ustavni je sud, u smislu ~lanka 31. stavak 1. Pravila glavnom pretresu. Me|utim, prema spisu predmeta broj K-25/03 Ustavnog suda, obzirom da se apelacije br. AP 549/04 i AP Sud BiH je zaklju~io opre~no. Utvr|eno je da je 24. svibnja 2003. 605/04 odnose na isto pitanje, odlu~io voditi jedan postupak i godine, uz postavljenog branitelja, zapo~eto ispitivanje donijeti jednu odluku pod brojem AP 549/04. osumnji~enog apelanta koji je tada upoznat o svim pravima. 6. Na tra`enje Ustavnog suda, Sud BiH je 24. lipnja 2005. Izjavio je da nije spreman iznijeti svoju obranu, predlo`iv{i godine dostavio kompletne kaznene spise br. K-25/03 i odgodu {to je i usvojeno. Apelant Jovan Stojki} je 10. lipnja K`-49/04. 2003. godine pred tu`iteljem istaknuo da je razumio {to mu se III. ^injeni~no stanje stavlja na teret. Predlo`io je da tu`itelju da odre|ene informacije, nagla{avaju}i da je njegova suradnja sa drugim apelantom i jo{ 7. ^injenice predmeta, koje proizlaze iz navoda apelanata i jednom osumnji~enom osobom manje va`na u odnosu na druge dokumenata predo~enih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na osobe koje bi mogao otkriti, a koje su na slobodi, iz ~ega proizlazi sljede}i na~in. da nije pobijao ~injenice osnova dvojbe na temelju kojih je 8. Presudom Kaznenog vije}a Suda BiH broj K-25/03 od 29. tu`itelj u{ao u istragu. Prizivni je odjel Suda BiH ocijenio da su sije~nja 2004. godine, po optu`nici Tu`iteljstva nakon odr`anog neutemeljeni prizivni navodi o navodnoj povredi prava na glavnog, usmenog i javnog pretresa u nazo~nosti optu`enih obranu, jer je apelant Jovan Stojki} sa svojim braniteljem aktivno apelanata i njihovog branitelja, apelanti su progla{eni krivim za sudjelovao u fazi rasprave na glavnom pretresu, ukazuju}i i na kazneno djelo krivotvorenja novca iz ~lanka 205. stavak 1. u ~lanak 260. stavak 3. ZKP-a BiH kojim je predvi|eno da, nakon svezi ~lanka 29. Kaznenog zakona Bosne i Hercegovine (u ~itanja optu`nice i tu`iteljevog izno{enja dokaza na kojim se daljnjem tekstu: KZ BiH). temelji optu`nica, optu`eni ili njegov branitelj mogu izlo`iti 9. Apelanti su osu|eni na kazne zatvora, i to Jovan Stojki} u obranu i ukratko iznijeti dokaze koje }e ponuditi u svojoj obrani. trajanju od sedam godina a @eljko Lovri} u trajanju od ~etiri Sud BiH smatra da od koncepcije obrane ovisi na koji }e se na~in godine, u {to im je ura~unato vrijeme provedeno u pritvoru, izlo`iti obrana, {to se svakako ve`e za dokazni postupak da bi se po~ev{i od 24. svibnja 2003. godine pa dalje, s tim {to su obvezi su{tinski obrana iznijela u kona~nici pretresa u zavr{noj rije~i. na solidarnu naknadu tro{kova kaznenog postupka o kojim }e se odlu~iti posebnim rje{enjem. Na temelju ~lanka 205. stavak 5. 13. Tako|er, Sud BiH je zaklju~io da se neutemeljeno u KZ BiH, 268 krivotvorenih nov~anica u apoenima od po 500 prizivima apelanata ukazuje da je pobijana presuda utemeljena eura, ukupne nominalne vrijednosti od 134.000,00 eura, serijskih isklju~ivo na iskazu za{ti}enog svjedoka, jer Rje{enje ovog suda brojeva i slova ozna~enih u pobijanoj presudi, oduzete su kao broj ZSS-03/03 od 27. kolovoza 2003. godine nije dostavljeno predmet u izvr{enju kazneno-pravne radnje. apelantima i njihovom branitelju, pa kao takvo nije postalo 10. Sud BiH je tijekom dokaznog postupka izveo dokaze pravomo}no, te se nije moglo ~itati na glavnom pretresu. Sud koje su predlo`ili optu`ba i obrana, uklju~uju}i, izme|u ostalog: BiH je ustvrdio da je to~no da primjerak navedenog rje{enja o saslu{anje vje{taka grafologa na okolnost njegovog pismenog prihva}anju saslu{anja za{ti}enog svjedoka X-15, po prijedlogu nalaza, saslu{anje vje{taka daktiloskopske struke uz pismeni tu`itelja BiH, nije dostavljen apelantima i njihovim braniteljima. nalaz i mi{ljenje, uvid u fotodokumentaciju daktiloskopskog Prema ocjeni Suda BiH ovakav propust Vije}a za saslu{anje vje{ta~enja kojeg je sa~inilo Ministarstvo unutarnjih poslova za{ti}enog svjedoka predstavlja povredu ~lanka 297. stavak 2. Tuzla (u daljnjem tekstu: MUP Tuzla), ~itanje zapisnika o ZKP BiH, tj. relativno bitnu povredu koju je sud u~inio za saslu{anju za{ti}enog svjedoka X-15 od 3. rujna 2003. godine, vrijeme pripremanja glavnog pretresa. Sud BiH je istaknuo da bi dopune iskaza za{ti}enog svjedoka X-15 sa zapisnika od 18. ovakve povrede mogle uticati na zakonito i pravilno dono{enje prosinca 2003. godine i 23. sije~nja 2004. godine, ~itanje presude u slu~aju da je apelantima ili njihovim braniteljima bilo izvje{}a Ureda za suzbijanje kriminaliteta pokrajine Bavarske onemogu}eno izja{njavanje o ~injenicama i dokazima koji terete SR Njema~ka od 25. lipnja 2003. godine, potvrde o privremeno apelante, ili bi onemogu}ile osiguranje objektivnosti tog oduzetim predmetima (krivotvorene nov~anice) koje je izdao dokaznog postupka, {to u konkretnom predmetu nije slu~aj. MUP Tuzla od 24. svibnja 2003. godine, listing poziva - izvje{}e Naime, iskaz za{ti}enog svjedoka nije pribavljen tako da za konkretan telefonski broj (Telekomunikacije Republike apelantima kao optu`enim onemogu}i pravo na obranu, odnosno Srpske Banjaluka), ~itanje izvje{}a Bavarskog pokrajinskog izja{njavanje na sve okolnosti iskaza za{ti}enog svjedoka. U tom Ureda za poslove kriminaliteta od 23. svibnja 2003. godine, je smislu Sud BiH ustvrdio da su apelanti tijekom cijelog ~itanje izvje{}a Ministarstva sigurnosti Bosne i Hercegovine postupka imali branitelja, koji je u fazi prigovora na optu`nicu (Interpol Sarajevo od 29. kolovoza 2003. godine), izvr{en uvid u reagirao na navedeni propust u dostavljanju rje{enja o saslu{anju dokumentaciju spisa Dr`avnog tu`iteljstva Minhena (originalna za{ti}enog svjedoka, {to se u toj fazi postupka smatralo dokumentacija Dr`avnog tu`iteljstva Minhen) SR Njema~ka, relativnom povredom odredbi kaznenog postupka, jer su u izvr{ena objektivna reprodukcija snimljenih telefonskih daljnjem tijeku postupka apelanti i njihov branitelj imali razgovora izme|u apelanata i drugih optu`enih (telefonske mogu}nost kori{tenja i koristili su mogu}nost reagiranja na iskaz razgovore snimila policijska tijela SR Njema~ke pod brojevima za{ti}enog svjedoka. Prema ocjeni Prizivnog vije}a Suda BiH, CD 1347 i 1348), izvr{en uvid u izvode iz kaznene evidencije za ~injenica da nije dostavljeno navedeno rje{enje apelantima nije apelante i medicinsku dokumentaciju na ime apelanta Jovana uticala na zakonito i pravilno dono{enje pobijane presude, Ponedjeljak, 29.5.2006. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 26 – Strana 2789 posebice zbog toga {to ta ~injenica nije imala nikakvog utjecaja jer specijalne odredbe Zakona predvi|aju ~itanje zapisnika sa na njihovo pravo na obranu, jer su odredbe Zakona o za{titi iskazom za{ti}enog svjedoka na glavnom pretresu, {to je svjedoka pod prijetnjom i ugro`enih svjedoka specijalne odredbe sukladno i op}oj odredbi ~lanka 47. stavak 1. ZKP-a BiH. Kako koje, prema ~lanku 21. ovog zakona, predvi|aju ~itanje iskaza se ne bi doveo u opasnost cilj istrage, stranke imaju mogu}nost za{ti}enog svjedoka, a stranke u smislu ~lanka 22. istog zakona prigovora i razja{njenja ranije datog iskaza, te i pribavljanje imaju mogu}nost prigovora i razja{njenja ranije datog iskaza, podataka koji ranije nisu bili obuhva}eni iskazom. Apelanti su kao i pribavljanje podataka koji ranije nisu bili obuhva}eni mogli iskazati sve prigovore glede iskaza za{ti}enog svjedoka iskazom. Sud BiH je naglasio da se u smislu ~lanka 23. koje je Sud BiH bio u obvezi razrije{iti presudom, {to je fakti~ki i navedenog zakona presuda ne mo`e temeljiti isklju~ivo na iskazu u~inio kada je prihvatio iskaz za{ti}enog svjedoka, smatraju}i da za{ti}enog svjedoka, te da je navedena relativna povreda se ne radi o nezakonitom dokazu na kojem se ne bi mogla otklonjena na glavnom pretresu ~itanjem iskaza za{ti}enog temeljiti sudska odluka, istodobno ne i kao isklju~ivom dokazu svjedoka, kada su apelanti i njihov branitelj mogli reagirati i na kojem se temelji presuda, nego je promatran u sklopu sa svim iskazati sve prigovore koje je sud obvezan razrije{iti presudom, drugim dokazima. Razlozi na koje je ukazano u apelaciji, a koji {to je fakti~ki i u~injeno kada je prihva}en iskaz za{ti}enog su bili i prizivni razlozi, nisu objektivni da bi se u njima moglo svjedoka, ali ne kao isklju~ivi dokaz, nego u sklopu sa svim prepoznati kr{enje prava iz odredbi ~l. 6. i 13. Europske drugim dokazima. Sud BiH je zaklju~io da apelantima nije konvencije i ~lanka 4. stavak 2. Protokola broj 7 uz Europsku povrije|eno pravo na obranu u smislu ~lanka 6. 3d. Europske konvenciju. konvencije za za{titu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u V. Relevantni propisi daljnjem tekstu: Europska konvencija). 16. U Zakonu o kaznenom postupku Bosne i Hercegovine IV. Apelacija ("Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 36/03, 32/03, 36/03, 26/04, 63/04, 48/05 i 13/05) relevantne odredbe glase: a) Navodi iz apelacije "^lanak 7. 14. Apelanti smatraju da su im pobijanim presudama Pravo na obranu povrije|eni pravo na pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e) Ustava (1) Osumnji~eni, odnosno optu`eni ima pravo braniti se sam Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. Europske konvencije, pravo na ili uz stru~nu pomo} branitelja kojeg sam izabere. u~inkovit pravni lijek iz ~lanka 13. Europske konvencije i pravo (2) Ako osumnji~eni, odnosno optu`eni sam ne uzme da se ne bude su|en ili ka`njen dvaput po istom predmetu, branitelja, postavit }e mu se branitelj kad je to odre|eno ovim odnosno pravo na obnovu postupka iz ~lanka 4. stavak 2. zakonom.[...] Protokola broj 7 uz Europsku konvenciju. Povredu prava na pravi~no su|enje apelant Jovan Stojki} vidi u bitnoj povredi ^lanak 14. odredaba kaznenog postupka, odnosno povredi prava na obranu, Jednakost u postupanju jer "nije saslu{an, a zavr{en je i glavni pretres". Apelanti povredu Sud, tu`itelj i druga tijela koja sudjeluju u postupku du`ni su s prava na pravi~no su|enje vide i u pogre{no i nepotpuno jednakom pozorno{}u ispitati i utvrditi kako ~injenice koje terete utvr|enom ~injeni~nom stanju, posebice isti~u}i da je pobijana osumnji~enog, odnosno optu`enog, tako i one koje im idu u prvostupanjska presuda utemeljena isklju~ivo, ili gotovo korist. isklju~ivo, na iskazu za{ti}enog svjedoka X-15, koji je pribavljen ^lanak 15. na nezakonit na~in, jer Rje{enje Suda BiH broj ZZS-03/03-2 od Slobodna ocjena dokaza 27. kolovoza 2003. godine, kojim je prihva}eno saslu{anje Pravo Suda, tu`itelja i drugih tijela koja sudjeluju u za{ti}enog svjedoka na prijedlog Tu`iteljstva, nisu ni oni ni kaznenom postupku da ocjenjuju postojanje ili nepostojanje njihov branitelj nikada dobili. Apelanti smatraju da navedeno ~injenica nije vezano ni ograni~eno posebnim formalnim rje{enje nije postalo pravomo}no, te da zbog toga nije sukladan pravilima. Zakonu o za{titi svjedoka pod prijetnjom i ugro`enih svjedoka (u ^lanak 225. stavak 2. daljnjem tekstu: Zakon) postupak Suda BiH da se ~ita zapisnik o Okon~anje istrage saslu{anju za{ti}enog svjedoka, kada prethodno nisu ispunjeni zakonski uvjeti za sa~injavanje takvog zapisnika. Apelanti ne (2) Prije okon~anja istrage tu`itelj }e saslu{ati prihva}aju tuma~enje Suda BiH da se radi o relativno bitnoj osumnji~enog, ukoliko ranije nije bio saslu{an. povredi odredaba kaznenog postupka, isti~u}i posebice da ni ^lanak 281. stavak 1. drugostupanjskom pobijanom presudom navedene povrede nisu Dokazi na kojima se temelji presuda otklonjene u okviru ~lanka 315. ZKP-a BiH kao i zna~enja ~lanka (1) Sud temelji presudu samo na ~injenicama i dokazima koji 4. stavak 2. Protokola broj 7 uz Europsku konvenciju. Apelanti su izneseni na glavnom pretresu. predla`u da se apelacija usvoji, a pobijane presude ukinu i (2) Sud je du`an savjesno ocijeniti svaki dokaz pojedina~no i predmet vrati na ponovni pretres. u svezi s ostalim dokazima i na temelju takve ocjene izvesti b) Odgovori na apelaciju zaklju~ak je li neka ~injenica dokazana. 15. Sud BiH smatra da je objektivna okolnost da ^lanak 297. prvostupanjska presuda nije utemeljena isklju~ivo na iskazu Bitne povrede odredaba kaznenog postupka za{ti}enog svjedoka X-15, koji je pro~itan sa Zapisnika broj (1) Bitna povreda odredaba kaznenog postupka postoji: ZZS-03/03 od 3. rujna 2003. godine, kako to navode apelanti, a) ako je Sud bio nepropisno sastavljen ili ako je u izricanju kao jedinim dokazom na kojem je utemeljena prvostupanjska presude sudjelovao sudac koji nije sudjelovao na glavnom presuda. Neutemeljeni su navodi apelanata u tom smislu, budu}i pretresu ili koji je pravomo}nom odlukom izuzet od su|enja, je prvostupanjska presuda temeljena na svim dokazima koje je b) ako je na glavnom pretresu sudjelovao sudac koji se morao Tu`iteljstvo izvelo pred Sudom BiH, koji su nazna~eni u obrazlo`enju prvostupanjske presude. Tako|er se ne mo`e izuzeti, prihvatiti ni konstatacija apelanata da su obje presude na koje se c) ako je glavni pretres odr`an bez osobe ~ija je nazo~nost na odnosi apelacija temeljene na dokazima koji su nezakoniti. Sud glavnom pretresu po zakonu obvezna ili ako je optu`enom, BiH se, kako u prvostupanjskoj tako i drugostupanjskoj presudi, branitelju, ili o{te}enom protivno njegovom zahtjevu, uskra}ena razvidno odredio prema dokazima, njihovoj zakonitosti i na glavnom pretresu uporaba svojeg jezik i da na svom jeziku prihvatljivosti, upravo imaju}i u vidu dokaze na kojima su prati tijek glavnog pretresa, temeljili prvostupanjsku presudu. Uz to ~injeni~no stanje u d) ako je povrije|eno pravo na obranu, konkretnoj kazneno-pravnoj stvari je potpuno i pravilno e) ako je protivno zakonu bila isklju~ena javnost na glavnom utvr|eno, pa su prigovori o pogre{no i nepotpuno utvr|enom pretresu, ~injeni~nom stanju neutemeljeni. Sud BiH se u svom odgovoru f) ako je Sud povrijedio propise kaznenog postupka o na navode apelacije, posebice u svezi navoda o bitnoj povredi postojanju odobrenja mjerodavnog tijela, odredaba kaznenog postupka zbog nedostavljanja rje{enja o g) ako je Sud donio presudu a nije bio stvarno nadle`an ili prihva}anju saslu{anja za{ti}enog svjedoka za vrijeme ako je nepravilno odbio optu`bu zbog stvarne nenadle`nosti, prethodnog postupka u fazi istrage, pozvao i dao obja{njenje u h) ako se presuda temelji na dokazu na kojem se po smislu obrazlo`enja koja su data u pobijanim presudama, odredbama ovog zakona ne mo`e temeljiti presuda, posebice u pobijanoj presudi broj K`-49/04. Sud BiH je naglasio da nedostavljanje rje{enja nije uticalo na pravo obrane apelanata, j) ako je optu`ba prekora~ena, Broj 26 – Strana 2790 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Ponedjeljak, 29.5.2006. Ustavni je sud ustvrdio da predmetne apelacije ispunjavaju k) ako je izreka presude nerazumljiva, proturje~na sama sebi uvjete glede dopustivosti. ili razlozima presude ili ako presuda uop}e ne sadr`i razloge ili u njoj nisu navedeni razlozi o odlu~nim ~injenicama. VII. Meritum (2) Bitna povreda odredaba kaznenog postupka postoji i ako 22. Apelanti pobijaju navedene presude, tvrde}i da su tim Sud za vrijeme pripremanja glavnog pretresa ili tijekom glavnog presudama povrije|ena njihova prava na pravi~no su|enje iz pretresa ili prigodom dono{enja presude nije primijenio koju ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. Europske odredbu ovog zakona, a to je bilo ili je moglo biti od utjecaja na konvencije, pravo na u~inkovit pravni lijek iz ~lanka 13. zakonito i pravilno dono{enje presude." Europske konvencije, kao i pravo da se ne bude su|en ili ka`njen 17. U Zakonu o za{titi svjedoka pod prijetnjom i dvaput po istom predmetu, odnosno pravo na obnovu postupka ugro`enih svjedoka ("Slu`beni glasnik BiH" br. 3/03 i 21/03) za{ti}eno ~lankom 4. stavak 2. Protokola broj 7 uz Europsku relevantne odredbe glase: konvenciju. "^lanak 9. Pravo na pravi~no su|enje Pri odlu~ivanju postoje li opravdani razlozi da se svjedok 23. ^lanak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: ispita putem tehni~kih ure|aja za prijenos slike i zvuka na na~in "Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine u`ivaju ljudska na koji stranke i branitelj mogu postavljati pitanja, a da ne budu prava i temeljne slobode ovog ~lanka, stavak 2, {to uklju~uje: nazo~ni u istoj prostoriji sa svjedokom, tako|er }e se uzeti u obzir (...) potreba da se osigura za{tita svjedoku pod prijetnjom i (e) Pravo na pravi~no saslu{anje u gra|anskim i krivi~nim ugro`enog svjedoka. stvarima i druga prava vezana za krivi~ne postupke". ^lanak 16. ^lanak 6. stav 1. Europske konvencije, u relevantnom dijelu, Utvr|ivanje potrebe saslu{anjem glasi: (1) Po primitku prijedloga za saslu{anje za{ti}enog "1. Prilikom utvr|ivanja gra|anskih prava i obveza ili svjedoka, vije}e sastavljeno od trojice sudaca }e bez odlaganja, a osnovanosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv njega, svako ima najkasnije 15 dana od dana prijama prijedloga, utvrditi je li pravo na pravi~nu i javnu raspravu u razumnom roku pred takvo saslu{anje opravdano. neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. [...]" (2) Sud temelji svoju odluku na: 24. Apelanti se `ale protiv presuda donesenih u kaznenom a) ~injenicama u prijedlogu za saslu{anje za{ti}enog postupku koji je vo|en protiv njih, pa je ~lanak 6. Europske svjedoka i konvencije primjenjiv u ovom predmetu. Prema tomu, Ustavni b) dokumentaciji o kaznenom predmetu koja je dostavljena sud mora preispitati je li spor pred Sudom BiH bio pravi~an, vije}u. onako kako to zahtijeva ~lanak 6. Europske konvencije. ^lanak 17. 25. Imaju}i u vidu navode iz apelacija kao i dokaze u spisima, Priziv na odluku vije}a Ustavni sud prvo nagla{ava da ne stoje prigovori apelanata "da je (1) Protiv odluke iz ~lanka 16. ovog zakona dopu{ten je prvostupanjska presuda utemeljena isklju~ivo ili gotovo priziv. isklju~ivo na iskazu za{ti}enog svjedoka X-15". Naime, uvidom u (2) Vije}e Prizivnog odjeljenja razmatra priziv iz stavka 1. obrazlo`enje prvostupanjske presude je vidljivo koji su svi ovog ~lanka bez odlaganja i donosi odluku najkasnije u roku od dokazi izvedeni na glavnom pretresu i na kojim dokazima je sud 15 dana od dana prijama priziva. utemeljio svoju presudu. Dokazi su prikupljeni po ^lan 18. kazneno-pravnoj proceduri SR Njema~ke (originalna Zakazivanje saslu{anja dokumentacija spis Dr`avnog tu`iteljstva Minhen), izvje{}e Ministarstva sigurnosti Bosne i Hercegovine - Interpol Sarajevo, Nakon pravomo}nosti odluke da se odr`i saslu{anje uklju~uju}i i snimljene telefonske razgovore apelanata sa ostalim za{ti}enog svjedoka, predsjednik vije}a zakazuje nadnevak, izvr{iteljima predmetnog kaznenog djela, potom potvrde o vrijeme i mjesto saslu{anja. oduzetim nov~anicama, te nalaz i mi{ljenje vje{taka grafolo{ke i ^lanak 21. daktiloskopske struke, fotodokumentacija daktiloskopskog Kori{tenje zapisanog iskaza vje{ta~enja MUP-a Tuzla), iz ~ega je vidljivo da Sud BiH svoju (1) Na glavnom pretresu kaznenog predmeta, Sud }e narediti presudu ne temelji prete`ito na iskazu za{ti}enog svjedoka. da se iskaz za{ti}enog svjedoka pro~ita naglas iz zapisnika sa 26. Dalje, glede navoda apelanata da im, prigodom saslu{anja za{ti}enog svjedoka. pripremanja glavnog pretresa, nije dostavljeno rje{enje o (2) Sucu odnosno vije}u nije potrebna suglasnost stranaka u saslu{anju za{ti}enog svjedoka, te da na njega nisu mogli izjaviti postupku da naredi da se iskaz pro~ita naglas. priziv, u ~emu apelanti vide povredu prava na pravi~no su|enje, (3) Sudac odnosno vije}e mo`e odustati od ~itanja iskaza Ustavni se sud poziva na odgovaraju}e stavove Europskog suda naglas uz suglasnost tu`itelja, optu`enog i njegovog branitelja. za ljudska prava. (4) Svjedok se ne mo`e pozvati da dadne iskaz na bilo kojem 27. U predmetu Doorson protiv Nizozemske, presuda od 20. saslu{anju osim na saslu{anju za{ti}enog svjedoka." velja~e 1996. godine, stavak 70, Europski sud za ljudska prava je VI. Dopustivost izjavio da "na~ela pravi~nog su|enja tako|er zahtijevaju da u 18. Sukladno ~lanku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, odgovaraju}im slu~ajevima interesi obrane budu u ravnote`i sa Ustavni sud tako|er ima prizivnu nadle`nost u pitanjima koja su interesima svjedoka ili `rtava koji su pozvani da svjedo~e". U sadr`ana u ovom ustavu, kada ona postanu predmetom spora ovom predmetu, koji se odnosio na su|enje osobama optu`enim zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. za trgovinu drogom, Europski sud za ljudska prava je istaknuo da 19. Sukladno ~lanku 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, kori{tenje anonimnih svjedoka na su|enju mo`e postaviti pitanje Ustavni sud mo`e razmatrati apelaciju samo ako su protiv po{tivanja prava za{ti}enih Europskom konvencijom, i da presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi moraju postojati mjere kojima }e se uspostaviti ravnote`a, tj. u~inkoviti pravni lijekovi mogu}i po zakonu i ako se podnese u osigurati prava obrane. Sud je primijetio da je anonimne roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio svjedoke u konkretnom slu~aju, u prizivnoj fazi, u nazo~nosti odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je branitelja ispitivao istra`ni sudac koji je znao njihov identitet. koristio. Branitelj je imao prigodu svjedocima postavljati pitanja za koja 20. U konkretnom slu~aju, predmet pobijanja apelacijom je je smatrao da su u interesu obrane, ukoliko ona ne bi dovela do Presuda Suda BiH broj K`-49/04 od 27. svibnja 2004. godine, razotkrivanja njihovog identiteta, i na sva ta pitanja dati su i protiv koje nema drugih u~inkovitih pravnih lijekova mogu}ih odgovori. Europski je sud za ljudska prava, tako|er, primijetio da po zakonu. Apelanti su podnijeli apelacije 28. lipnja i 6. srpnja doma}i sud nije temeljio svoje zaklju~ke na svjedo~enju 2004. godine, pa Ustavni sud zaklju~uje da su apelacije anonimnih svjedoka, te prema tomu nije na{ao ni povredu ~lanka podnesene u roku od 60 dana, kako je propisano ~lankom 16. 6. Europske konvencije. stavak 1. Pravila Ustavnog suda. Kona~no, apelacije ispunjavaju 28. Osim toga, u predmetu Kostovski protiv Nizozemske (vidi i uvjete iz ~lanka 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nisu presudu od 20. studenoga 1989. godine) se radilo o slu~aju kada o~ito (prima facie) neutemeljene, niti postoji koji drugi formalni su identitet osobe koja je sudjelovala u plja~ki banke otkrile dvije razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva. osobe koje su `eljele ostati anonimne. Iskazi ovo dvoje svjedoka 21. Imaju}i u vidu odredbe ~lanka VI/3.(b) Ustava Bosne i su pro~itani na sudu tijekom su|enja na kojem je podnositelj Hercegovine, ~lanka 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, aplikacije osu|en za oru`anu plja~ku. Podnositelj aplikacije se Ponedjeljak, 29.5.2006. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 26 – Strana 2791 `alio da nije imao pravi~no su|enje, jer su kao dokazi kori{tena apelanti nisu mogli izravno postavljati pitanja za{ti}enom izvje{}a o iskazima dva anonimna svjedoka. S tim u vezi, svjedoku, te tako pobijati njegov iskaz. Navedeno je opre~no Europski je sud za ljudska prava primijetio da u na~elu svi dokazi ~lanku 6. stavak 3d. Europske konvencije koja predvi|a pravo moraju biti izvedeni u nazo~nosti optu`enog. Me|utim, optu`enog da sam ispituje ili zahtijeva ispitivanje svjedoka kori{tenje izjava koje su date u fazi prije su|enja kao dokaznog optu`be. Stoga bi Ustavni sud na{ao povredu prava na obranu iz materijala u principu nije nekonzistentno ~lanku 6. Europske ~lanka 6. stavak 3d. da je pobijana presuda Suda BiH donesena konvencije, sve dok se po{tuju prava obrane. Ova prava samo na temelju iskaza za{ti}enog svjedoka, koji je pro~itan na zahtijevaju u pravilu mogu}nost da optu`eni poku{a pobijati glavnom pretresu bez mogu}nosti apelanata da za{ti}enom navode, kao i da ispituje svjedoka u nekoj od faza tijekom svjedoku izravno postavljaju pitanja i tako poku{aju pobiti su|enja. U ovom konkretnom slu~aju on tu prigodu nije imao, te njegov iskaz. Me|utim, to ovdje nije slu~aj, pa nema razloga da je sud na{ao kr{enje ~lanka 6. Europske konvencije. se smatra da je apelantima povrije|eno pravo na obranu. 29. Imaju}i u vidu navedenu praksu Europskog suda za 35. Iz apelacija proizlazi da je apelantima pravo na pravi~no ljudska prava, Ustavni sud, tako|er, smatra kako kori{tenje su|enje povrije|eno i time {to je pogre{no i nepotpuno utvr|eno izjava anonimnih svjedoka, kao dokaza prigodom utvr|ivanja ~injeni~no stanje u odnosu na utvr|ivanje ~injenica o dono{enju i utemeljenosti kaznene optu`be, mo`e dovesti do povrede prava predaji krivotvorenog novca i u odnosu na identitet osoba ~iji su na pravi~no su|enje iz ~lanka 6. Europske konvencije u dva glasovi snimljeni na CD 1347 i 1348, a koji su reproducirani na slu~aja: a) kada se presuda temelji isklju~ivo na iskazu glavnom pretresu, te kojem pripadaju brojevi telefona sa kojih se anonimnog svjedoka i b) kada optu`enom ili njegovom branitelju me|usobno razgovaralo. nije data mogu}nost da tijekom su|enja ospori iskaz anonimnog 36. Ustavni sud podsje}a da nije mjerodavan vr{iti provjeru svjedoka, odnosno da se o njemu izjasni. utvr|enih ~injenica i na~ina na koji su sudovi protuma~ili 30. U konkretnom slu~aju, Ustavni sud primje}uje da se pozitivno-pravne propise, osim ukoliko odluke tih sudova kr{e pobijane presude ne temelje samo na iskazu za{ti}enog ustavna prava. To }e biti slu~aj kada odluka redovitog suda ne (anonimnog) svjedoka X-15, te da su apelanti i njihovi branitelji uklju~uje ili pogre{no primjenjuje ustavno pravo, kad je imali mogu}nost izjasniti se na navedeni iskaz i osporiti ga, {to su primjena pozitivno-pravnih propisa bila o~ito proizvoljna, kad je i u~inili tijekom ovog su|enja. Navedena konstatacija je relevantni zakon sam po sebi neustavan ili kada je do{lo do neprijeporna, obzirom da je to vidljivo iz obrazlo`enja pobijanih povrede temeljnih procesnih prava, kao {to su pravo na pravi~an presuda, a ni apelanti ne pobijaju da nisu imali prigodu izjasniti postupak, pravo na pristup sudu, pravo na u~inkovit pravni lijek i se o iskazu za{ti}enog svjedoka. u drugim slu~ajevima (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 29/02 31. [to se ti~e navoda apelanata da u predmetnom slu~aju od 27. lipnja 2003. godine, objavljenu u "Slu`benom glasniku nije ispo{tovana procedura predvi|ena ~l. 16, 17. i 18. Zakona o Bosne i Hercegovine" broj 31/03). za{titi svjedoka pod prijetnjom i ugro`enih svjedoka, odnosno da 37. U svezi prigovora apelanta Jovana Stojki}a da mu je im nije dostavljeno rje{enje o saslu{anju za{ti}enog svjedoka na povrije|eno pravo na obranu time {to nije saslu{an, iako je koje su oni imali pravo izjaviti priziv, Ustavni sud nagla{ava zavr{en i glavni pretres, Ustavni sud opa`a, iz dokumenata sljede}e. dostavljenih Ustavnom sudu, odnosno Zapisnika Tu`iteljstva 32. Po{tivanje procedure predvi|ene Zakonom o za{titi broj Kt-13/03 od 24. svibnja i 10. lipnja 2003. godine, u svjedoka pod prijetnjom i ugro`enih svjedoka je iznimno va`no kaznenom predmetu protiv osumnji~enog apelanta, zbog za po{tivanje principa pravi~nog su|enja zbog toga {to se radi o kaznenog djela iz ~lanka 250. u svezi ~lanka 205. KZ BiH, u slu~aju kada zakon dopu{ta da se na su|enju odstupi od principa nazo~nosti tu`itelja, ovla{tene slu`bene osobe, apelanta, kontradiktornosti, tj. da stranke ne mogu izravno postavljati njegovog branitelja i zapisni~ara, da je nakon {to je u smislu pitanja svjedoku. Stoga i odredbe navedenog zakona, koje ~lanka 139. st. 3. i 4. ZKP-a BiH apelant li{en slobode po~elo propisuju proceduru kojom se predvi|a dono{enje rje{enja kojim njegovo ispitivanje na temelju ~lanka 79. st. 1. i 2. ZKP-a BiH. se odlu~uje o prijedlogu za saslu{anje za{ti}enog svjedoka, i na Apelant je pou~en da ima prava u smislu ~lanka 8. st. 1. i 2, ~l. 13, koje je mogu}e izjaviti priziv, zna~e, zapravo, obvezu prethodne 14. i 78. st. 1. i 2. to~. a, b, c, d. i e, i st. 4. i 5. ZKP-a BiH, odnosno, procjene treba li uop}e izvoditi ovakav dokaz obzirom na to da }e pravima u svezi na~ina ispitivanja, uporabom jezika i pisma, se iskaz takvog svjedoka mo}i samo pro~itati bez izravnog su|enjem bez odlaganja, jednakosti u postupanju, pouci postavljanja pitanja. Prema tomu, iako su tijekom glavnog osumnji~enom o njegovim pravima uz saop}enje za koje se pretresa apelanti imali mogu}nost izjasniti se o iskazu za{ti}enog kazneno djelo tereti i osnove dvojbe protiv njega. Nakon {to se svjedoka X-15, u konkretnom je slu~aju evidentan ozbiljan izjasnio o svojim pravima, apelant je izjavio da nije spreman propust Suda BiH da donese rje{enje o saslu{anju za{ti}enog iznijeti svoju obranu pa je predlo`io tu`itelju odgodu ispitivanja svjedoka i dostavi ga apelantima radi izjavljivanja priziva, ~ime za ~etiri dana. Naknadno, 10. lipnja 2005. godine, nakon {to je bi se dodatno ispitala potreba izvo|enja takvog dokaza na apelant u nazo~nosti branitelja upoznat sa svojim pravima iz ~l. 7, glavnom pretresu. Dakle, procedura propisana za saslu{anje 8. i 45. stavak 1. i ~lanka 78. ZKP-a BiH, tj. s pravom na obranu, za{ti}enog svjedoka se mora po{tivati. jezik i pismo, kad osumnji~eni, odnosno optu`eni, mora imati 33. Me|utim, obzirom na slo`enost i vi{estupnost kaznenog branitelja, apelant je dao svoju izjavu na zapisnik koja mu je postupka, eventualni proceduralni propusti i nedostaci koji se pro~itana i na koju nije stavio primjedbu ve} ju je potpisao. pojave u jednoj fazi postupka mogu biti ispravljeni u nekoj od Obojica apelanata su se, u nazo~nosti branitelja, izjasnili na narednih faza tog postupka. Potom, nije mogu}e, u principu, Zapisnik o krivnji broj KPS-06/03 27. listopada 2003. godine, utvrditi je li kazneni postupak bio pravi~an sve dok se odnosno izjave o krivnji u smislu ~lanka 229. ZKP BiH. Tako|er, pravomo}no ne okon~a (vidi Europski sud za ljudska prava, Ustavni sud opa`a iz zapisnika sa glavnog pretresa odr`anog 27. i Barbera, Meeseque i Jabardo protiv [panjolske, presuda od 6. 28. studenoga, 4, 15. i 22. prosinca 2003. godine, 12. i 26. prosinca 1988. godine, serija A, broj 146, stavak 68. i Odluku sije~nja 2004. godine, da su apelanti i njihovi branitelji aktivno Ustavnog suda U 63/01 od 27. lipnja 2003. godine, to~ka 18, sudjelovali u postupku, a u smislu odredaba ZKP-a BiH objavljenu u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine" broj omogu}eno im je izno{enje dokaza u svoju obranu. 38/03). 34. U konkretnom slu~aju, Ustavni sud smatra da se radi o 38. Imaju}i u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da su, u predmetu koji se mo`e podvesti pod navedenu praksu Ustavnog konkretnom slu~aju, ispo{tovani standardi iz ~lanka 6. stavak 1. suda i Europskog suda za ljudska prava obzirom da su se u Europske konvencije, obzirom da je neprijeporno da su apelanti jednom dijelu predmetnog kaznenog postupka pojavili tijekom cijelog postupka tretirani kao ravnopravne stranke, te da proceduralni nedostaci (apelantima nije dostavljeno rje{enje im je omogu}eno aktivno sudjelovanje u postupku, saslu{anje, kojim se odre|uje saslu{anje za{ti}enog svjedoka), da bi u predlaganje dokaza, davanje svojih primjedaba, potom apelanti kasnijem dijelu kaznenog postupka ti nedostaci bili ispravljeni, su tijekom cijelog postupka imali branitelja, mogli su ulagati jer su apelanti na glavnom pretresu imali mogu}nost izjasniti se u prizive, te nema ni jednog razloga da se dvoji o pravi~nosti svezi iskaza za{ti}enog svjedoka, kao i osporiti njegove navode. su|enja i prava na obranu. Pobijane se presude ne temelje na Osim toga, ono {to je najva`nije za ovaj slu~aj jeste da presuda iskazu za{ti}enog svjedoka, a proceduralni propust nije donesena samo na temelju iskaza za{ti}enog svjedoka. nedostavljanja rje{enja apelantima kojim se odre|uje saslu{anje Naime, iskaz za{ti}enog svjedoka je pro~itan na glavnom za{ti}enog svjedoka ispravljen je na glavnom pretresu kada su pretresu, bez njegovog ispitivanja u smislu ~lanka 9. Zakona o apelanti imali prigodu izjasniti se i osporiti iskaz za{ti}enog za{titi svjedoka pod prijetnjom i ugro`enih svjedoka, tako da svjedoka. Broj 26 – Strana 2792 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Ponedjeljak, 29.5.2006. 39. Obzirom na navedeno, Ustavni sud zaklju~uje da nije II. Postupak pred Ustavnim sudom do{lo do povrede prava na pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e) 2. Na osnovu tada va`e}eg ~lana 21 st. 1 i 2 Poslovnika Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske Ustavnog suda, od Suda BiH i Tu`ila{tva Bosne i Hercegovikonvencije. ne (u daqwem tekstu: Tu`ila{tvo) zatra`eno je 14. februara Ostali navodi 2005. godine da dostave odgovore na apelacije. 40. U smislu zaklju~ka o kr{enju prava iz ~lanka II/3.(e) 3. Sud BiH je odgovor na apelacije dostavio 16. marta 2005. Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske godine, dok Tu`ila{tvo nije dostavilo odgovor. konvencije, Ustavni sud smatra da nije nu`no posebice 4. Na osnovu tada va`e}eg ~lana 25 stav 2 Poslovnika razmatrati ostale navode iz apelacije o kr{enju prava na u~inkovit Ustavnog suda, odgovor na apelacije je 16. juna 2005. godine pravni lijek iz ~lanka 13. Europske konvencije i prava da se ne dostavqen apelantima. bude dvaput osu|eno o istom pitanju iz ~lanka 4. stavak 2. 5. Ustavni sud je, u smislu ~lana 31 stav 1 Pravila Ustavnog Protokola broj 7 uz Europsku konvenciju. suda, s obzirom da se apelacije br. AP 549/04 i AP 605/04 odnose na isto pitawe, odlu~io da vodi jedan postupak i donese jednu VIII. Zaklju~ak odluku pod brojem AP 549/04. 41. Time {to apelantima nije dostavljeno rje{enje kojim se 6. Na tra`ewe Ustavnog suda, Sud BiH je 24. juna 2005. odre|uje saslu{anje za{ti}enog svjedoka nije do{lo do povrede godine dostavio kompletne krivi~ne spise br. K-25/03 i prava na pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i HerK`-49/04. cegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije, jer je takav III. ^iweni~no stawe propust, koji se desio prigodom pripremanja glavnog pretresa, 7. ^iwenice predmeta, koje proizilaze iz navoda apelanata ispravljen na glavnom pretresu kada su apelanti imali prigodu i dokumenata predo~enih Ustavnom sudu, mogu da se sumiraju na izjasniti se i osporiti iskaz za{ti}enog svjedoka, te stoga sqede}i na~in. apelantima nije ni povrije|eno pravo na obranu, a pobijane se 8. Presudom Krivi~nog vije}a Suda BiH broj K-25/03 od 29. presude ne temelje isklju~ivo na iskazu za{ti}enog svjedoka. januara 2004. godine, po optu`nici Tu`ila{tva nakon Ustavni bi sud na{ao povredu prava na obranu iz ~lanka 6. stavak odr`anog glavnog, usmenog i javnog pretresa u prisustvu 3d. Europske konvencije da je pobijana presuda donesena samo optu`enih apelanata i wihovog branioca, apelanti su na temelju iskaza za{ti}enog svjedoka, koji je pro~itan na progla{eni krivim za krivi~no djelo krivotvorewa novca iz glavnom pretresu, a bez mogu}nosti apelanta da za{ti}enom ~lana 205 stav 1 u vezi sa ~lanom 29 Krivi~nog zakona Bosne i svjedoku izravno postavlja pitanja i tako poku{a pobiti njegov Hercegovine (u daqwem tekstu: KZ BiH). iskaz. 9. Apelanti su osu|eni na kazne zatvora, i to Jovan Stojki} 42. Na temelju ~lanka 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, u trajawu od sedam godina a @eqko Lovri} u trajawu od ~etiri Ustavni je sud odlu~io kao u dispozitivu ove odluke. godine, u {ta im je sra~unato vrijeme sprovedeno u pritvoru, 43. Prema ~lanku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke po~ev od 24. maja 2003. godine pa daqe, s tim {to su obavezani da Ustavnog suda su kona~ne i obavezuju}e. solidarno nadoknade tro{kove krivi~nog postupka o kojim }e Predsjednik se odlu~iti posebnim rje{ewem. Na osnovu ~lana 205 stav 5 KZ Ustavnog suda BiH, 268 krivotvorenih nov~anica u apoenima od po 500 evra, ukupne nominalne vrijednosti od 134.000,00 evra, serijskih Bosne i Hercegovine brojeva i slova ozna~enih u osporavanoj presudi, oduzete su kao Mato Tadi}, v. r. predmet u izvr{ewu krivi~no-pravne radwe. 10. Sud BiH je u toku dokaznog postupka izveo dokaze koje su predlo`ili optu`ba i odbrana, ukqu~uju}i, izme|u ostalog: saslu{awe vje{taka grafologa na okolnost wegovog pismenog Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudija, u predmetu broj AP 549/04, rje{avaju}i apelaciju Jovana nalaza, saslu{awe vje{taka daktiloskopske struke uz pismeni nalaz i mi{qewe, uvid u foto-dokumentaciju daktiloskopskog Stojki}a i @eqka Lovri}a, na osnovu ~lana VI/3b) Ustava vje{ta~ewa kog je sa~inilo Ministarstvo unutra{wih Bosne i Hercegovine, ~lana 59 stav 2 alineja 2 i ~lana 61 st. 1 i 3 poslova Tuzla (u daqwem tekstu: MUP Tuzla), ~itawe Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 60/05), u sastavu: zapisnika o saslu{awu za{ti}enog svjedoka X-15 od 3. septembra 2003. godine, dopune iskaza za{ti}enog svjedoka Mato Tadi}, predsjednik X-15 sa zapisnika od 18. decembra 2003. godine i 23. januara 2004. Miodrag Simovi}, potpredsjednik godine, ~itawe izvje{taja Biroa za suzbijawe kriminaliteta Hatixa Haxiosmanovi}, potpredsjednik pokrajine Bavarske SR Wema~ka od 25. juna 2003. godine, Valerija Gali}, sudija potvrde o privremeno oduzetim predmetima (krivotvorene Jovo Rosi}, sudija nov~anice) koje je izdao MUP Tuzla od 24. maja 2003. godine, na sjednici odr`anoj 17. novembra 2005. godine donio je listing poziva - izvje{taj za konkretan telefonski broj (Telekomunikacije Republike Srpske Bawa Luka), ~itawe 1 ODLUKU O MERITUMU izvje{taja Bavarskog pokrajinskog Biroa za poslove kriminaliteta od 23. maja 2003. godine, ~itawe izvje{taja Odbijaju se kao neosnovane apelacije Jovana Stojki}a i Ministarstva bezbjednosti Bosne i Hercegovine - Interpol @eqka Lovri}a, podnesene protiv presuda Suda Bosne i HerSarajevo od 29. avgusta 2003. godine, izvr{en uvid u cegovine br. K`-49/04 od 27. maja 2004. godine i K-25/03 od 29. dokumentaciju spisa Dr`avnog tu`ila{tva Minhena januara 2004. godine. (originalna dokumentacija Dr`avnog tu`ila{tva Minhen) SR Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku Bosne i HercegoWema~ka, izvr{ena objektivna reprodukcija snimqenih vine", "Slu`benim novinama Federacije Bosne i Hercegovitelefonskih razgovora izme|u apelanata i drugih optu`enih ne", "Slu`benom glasniku Republike Srpske" i "Slu`benom (telefonske razgovore snimili policijski organi SR glasniku Br~ko Distrikta Bosne i Hercegovine". Wema~ke pod brojevima CD 1347 i 1348), izvr{en uvid u izvode OBRAZLO@EWE iz krivi~ne evidencije za apelante i medicinsku dokumentaciju na ime apelanta Jovana Stojki}a. Na osnovu svih I. Uvod sprovedenih dokaza, Sud BiH je zakqu~io da su apelanti kao saizvr{ioci po~inili krivi~no-pravnu radwu krivotvorewa 1. Jovan Stojki} i @eqko Lovri} (u daqwem tekstu: novca iz ~lana 205 stav 1 KZ BiH u vezi sa ~lanom 29 KZ BiH, apelanti) iz Zvornika i Fojnice, koje zastupa Rifat Kowi}, pobli`e opisanu u izreci presude. advokat iz Tuzle, podnijeli su apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daqwem tekstu: Ustavni sud) protiv presuda 11. Apelacioni odjel Suda BiH je na sjednici, odr`anoj u Suda Bosne i Hercegovine (u daqwem tekstu: Sud BiH) br. prisustvu apelanata i wihovog branioca, donio Presudu broj K`-49/04 od 27. maja 2004. godine i K-25/03 od 29. januara 2004. K`-49/04 od 27. maja 2004. godine kojom je `albu Tu`ila{tva godine, i to Jovan Stojki} 28. juna i 6. jula 2004. godine, a @eqko protiv Presude broj K-25/03 od 19. januara 2004. godine odbio Lovri} 6. jula 2004. godine, kao neosnovanu. Ispituju}i odluku o kaznama Sud BiH je 1 Odluka je objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 27/06. Ponedjeljak, 29.5.2006. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 26 – Strana 2793 utvrdio da je prvostepeni sud pravilno utvrdio sve ~iwenice i razja{wewa ranije datog iskaza, kao i pribavqawe podataka okolnosti potrebne za odmjeravawe kazni, ali da koji ranije nisu bili obuhva}eni iskazom. Sud BiH je naglasio olak{avaju}im okolnostima, posebno zdravstvenom stawu da u smislu ~lana 23 navedenog zakona presuda ne mo`e da se apelanata, nije dao adekvatan zna~aj. @albe apelanata zasniva iskqu~ivo na iskazu za{ti}enog svjedoka, te da je djelimi~no su uva`ene i prvostepena Presuda ovog suda broj navedena relativna povreda otklowena na glavnom pretresu K-25/03 od 19. januara 2004. godine u odluci o kazni je ~itawem iskaza za{ti}enog svjedoka, kada su apelanti i wihov preina~ena, tako da je apelantu Jovanu Stojki}u za krivi~no branilac mogli da reaguju i iska`u sve prigovore koje je sud djelo za koje je progla{en krivim izre~ena kazna zatvora u obavezan da razrije{i presudom, {to je fakti~ki i u~iweno trajawu od {est godina, a apelantu @eqku Lovri}u u trajawu od kada je prihva}en iskaz za{ti}enog svjedoka, ali ne kao tri godine i {est mjeseci u {ta im se ura~unava vrijeme koje su iskqu~ivi dokaz, nego u sklopu sa svim drugim dokazima. Sud proveli u pritvoru, po~ev od 24. maja 2003. godine pa daqe. U BiH je zakqu~io da apelantima nije povrije|eno pravo na ostalom dijelu prvostepena presuda ostala je neizmijewena. odbranu u smislu ~lana 6 3d. Evropske konvencije za za{titu qudskih prava i osnovnih sloboda (u daqwem tekstu: Evropska 12. U obrazlo`ewu navedene presude je, izme|u ostalog, konvencija). istaknuto da je `alba apelanta Jovana Stojki}a ukazivala da on nije saslu{an prije podizawa optu`nice, dakle u istrazi, te ni IV. Apelacija na glavnom pretresu. Me|utim, shodno spisu predmeta broj a) Navodi iz apelacije K-25/03 Sud BiH je zakqu~io suprotno. Utvr|eno je da je 24. maja 14. Apelanti smatraju da su im osporavanim presudama 2003. godine, uz postavqenog branioca, zapo~eto ispitivawe osumwi~enog apelanta koji je tada upoznat o svim pravima. povrije|eni pravo na pravi~no su|ewe iz ~lana II/3e) Ustava Izjavio je da nije spreman da iznese svoju odbranu, Bosne i Hercegovine i ~lana 6 Evropske konvencije, pravo na predlo`iv{i odgodu {to je i usvojeno. Apelant Jovan Stojki} djelotvoran pravni lijek iz ~lana 13 Evropske konvencije i je 10. juna 2003. godine pred tu`iocem istakao da je razumio {ta pravo da se ne bude su|en ili ka`wen dvaput po istom predmetu, mu se stavqa na teret. Predlo`io je da tu`iocu da odre|ene odnosno pravo na obnovu postupka iz ~lana 4 stav 2 Protokola informacije, nagla{avaju}i da je wegova saradwa sa drugim broj 7 uz Evropsku konvenciju. Povredu prava na pravi~no apelantom i jo{ jednim osumwi~enim licem mawe va`na u su|ewe apelant Jovan Stojki} vidi u bitnoj povredi odredbi odnosu na druga lica koja bi mogao da otkrije, a koja su na krivi~nog postupka, odnosno povredi prava na odbranu, jer slobodi, iz ~ega proizilazi da nije osporio ~iwenice osnova "nije saslu{an, a zavr{en je i glavni pretres". Apelanti sumwe na osnovu kojih je tu`ilac u{ao u istragu. Apelacioni povredu prava na pravi~no su|ewe vide i u pogre{no i odjel Suda BiH je ocijenio da su neosnovani `albeni navodi o nepotpuno utvr|enom ~iweni~nom stawu, posebno isti~u}i da navodnoj povredi prava na odbranu, jer je apelant Jovan Stojki} je osporavana prvostepena presuda zasnovana iskqu~ivo, ili sa svojim braniocem aktivno u~estvovao u fazi raspravqawa gotovo iskqu~ivo, na iskazu za{ti}enog svjedoka X-15, koji je na glavnom pretresu, ukazuju}i i na ~lan 260 stav 3 ZKP-a BiH pribavqen na nezakonit na~in, jer Rje{ewe Suda BiH broj kojim je predvi|eno da, nakon ~itawa optu`nice i tu`io~evog ZZS-03/03-2 od 27. avgusta 2003. godine, kojim je prihva}eno da izno{ewa dokaza na kojim se zasniva optu`nica, optu`eni ili se saslu{a za{ti}eni svjedok na predlog Tu`ila{tva, nisu ni wegov branilac mogu da izlo`e odbranu i ukratko iznesu oni ni wihov branilac nikada dobili. Apelanti smatraju da dokaze koje }e ponuditi u svojoj odbrani. Sud BiH smatra da od navedeno rje{ewe nije postalo pravosna`no, te da zbog toga koncepcije odbrane zavisi na koji na~in }e se izlo`iti nije u skladu sa Zakonom o za{titi svjedoka pod prijetwom i odbrana, {to se svakako ve`e za dokazni postupak da bi se ugro`enih svjedoka (u daqwem tekstu: Zakon) postupak Suda su{tinski odbrana iznijela na kraju pretresa u zavr{noj BiH da se ~ita zapisnik o saslu{awu za{ti}enog svjedoka, kada rije~i. prethodno nisu ispuweni zakonski uslovi da se sa~ini takav zapisnik. Apelanti ne prihvataju tuma~ewe Suda BiH da se 13. Tako|e, Sud BiH je zakqu~io da se neosnovano u `albama radi o relativno bitnoj povredi odredbi krivi~nog postupka, apelanata ukazuje da je osporavana presuda zasnovana isti~u}i posebno da ni drugostepenom osporavanom presudom iskqu~ivo na iskazu za{ti}enog svjedoka, jer Rje{ewe ovog navedene povrede nisu otklowene u okviru ~lana 315 ZKP-a suda broj ZSS-03/03 od 27. avgusta 2003. godine nije dostavqeno BiH kao i zna~ewa ~lana 4 stav 2 Protokola broj 7 uz Evropsku apelantima i wihovim braniocima, pa kao takvo nije postalo konvenciju. Apelanti predla`u da se apelacija usvoji, a pravosna`no, te nije ni moglo da se ~ita na glavnom pretresu. osporavane presude ukinu i predmet vrati na ponovni pretres. Sud BiH je utvrdio da je ta~no da primjerak navedenog rje{ewa b) Odgovori na apelaciju o prihvatawu saslu{awa za{ti}enog svjedoka X-15, po 15. Sud BiH smatra da je objektivna okolnost da predlogu tu`ioca BiH, nije dostavqen apelantima i wihovom prvostepena presuda nije zasnovana iskqu~ivo na iskazu braniocu. Shodno ocjeni Suda BiH ovakav propust Vije}a za saslu{awe za{ti}enog svjedoka predstavqa povredu ~lana 297 za{ti}enog svjedoka X-15, koji je pro~itan sa Zapisnika broj stav 2 ZKP BiH, tj. relativno bitnu povredu koju je sud u~inio u ZZS-03/03 od 3. septembra 2003. godine, kako to navode vrijeme kada je pripreman glavni pretres. Sud BiH je istakao apelanti, kao jedinim dokazom na kom je zasnovana prvostepena da bi ovakve povrede mogle da uti~u na zakonito i pravilno presuda. Neosnovani su navodi apelanata u tom smislu, budu}i dono{ewe presude u slu~aju da je apelantima ili wihovim da je prvostepena presuda zasnovana na svim dokazima koje je braniocima bilo onemogu}eno da se izjasne o ~iwenicama i Tu`ila{tvo izvelo pred Sudom BiH, koji su nazna~eni u dokazima koji terete apelante, ili bi onemogu}ile da se obrazlo`ewu prvostepene presude. Tako|e ne mo`e da se obezbijedi objektivnost tog dokaznog postupka, {to u prihvati ni konstatacija apelanata da su obje presude na koje se konkretnom predmetu nije slu~aj. Naime, iskaz za{ti}enog odnosi apelacija zasnovane na dokazima koji su nezakoniti. Sud svjedoka nije pribavqen tako da apelantima kao optu`enim BiH se, kako u prvostepenoj tako i drugostepenoj presudi, jasno onemogu}i pravo na odbranu, odnosno da se izjasne na sve odredio prema dokazima, wihovoj zakonitosti i okolnosti iskaza za{ti}enog svjedoka. U tom smislu Sud BiH prihvatqivosti, upravo imaju}i u vidu dokaze na kojima su je utvrdio da su apelanti u toku cijelog postupka imali zasnovali prvostepenu presudu. Uz to ~iweni~no stawe u branioca, koji je u fazi prigovora na optu`nicu reagovao na konkretnoj krivi~no-pravnoj stvari je potpuno i pravilno navedeni propust u dostavqawu rje{ewa o saslu{awu utvr|eno, pa su prigovori o pogre{no i nepotpuno utvr|enom za{ti}enog svjedoka, {to se u toj fazi postupka smatralo ~iweni~nom stawu neosnovani. Sud BiH se u svom odgovoru na relativnom povredom odredbi krivi~nog postupka, jer su u navode apelacije, posebno u vezi sa navodima o bitnoj povredi daqwem toku postupka apelanti i wihov branilac imali odredbi krivi~nog postupka zbog nedostavqawa rje{ewa o mogu}nost da koriste i koristili su mogu}nost da reaguju na prihvatawu saslu{awa za{ti}enog svjedoka za vrijeme iskaz za{ti}enog svjedoka. Shodno ocjeni Apelacionog vije}a prethodnog postupka u fazi istrage, pozvao i dao obja{wewe u Suda BiH, ~iwenica da nije dostavqeno navedeno rje{ewe smislu obrazlo`ewa koja su data u osporavanim presudama, apelantima nije uticala na zakonito i pravilno dono{ewe posebno u osporavanoj presudi broj K`-49/04. Sud BiH je osporavane presude, posebno zbog toga {to ta ~iwenica nije naglasio da nedostavqawe rje{ewa nije uticalo na pravo imala nikakvog uticaja na wihovo pravo na odbranu, jer su odbrane apelanata, jer specijalne odredbe Zakona predvi|aju odredbe Zakona o za{titi svjedoka pod prijetwom i ugro`enih ~itawe zapisnika sa iskazom za{ti}enog svjedoka na glavnom svjedoka specijalne odredbe koje, shodno ~lanu 21 ovog zakona, pretresu, {to je u skladu i sa op{tom odredbom ~lana 47 stav 1 predvi|aju da se pro~ita iskaz za{ti}enog svjedoka, a stranke u ZKP-a BiH. Kako se ne bi doveo u opasnost ciq istrage, smislu ~lana 22 istog zakona imaju mogu}nost prigovora i stranke imaju mogu}nost prigovora i razja{wewa ranije datog Broj 26 – Strana 2794 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Ponedjeljak, 29.5.2006. iskaza, te i pribavqawe podataka koji ranije nisu bili (2) Bitna povreda odredbi krivi~nog postupka postoji i obuhva}eni iskazom. Apelanti su mogli da iska`u sve ako Sud za vrijeme pripremawa glavnog pretresa ili u toku prigovore u pogledu iskaza za{ti}enog svjedoka koje je Sud glavnog pretresa ili prilikom dono{ewa presude nije BiH bio u obavezi da razrije{i presudom, {to je fakti~ki i primijenio koju odredbu ovog zakona, a to je bilo ili je moglo u~inio kada je prihvatio iskaz za{ti}enog svjedoka, da bude od uticaja na zakonito i pravilno dono{ewe presude." smatraju}i da se ne radi o nezakonitom dokazu na kom ne bi 17. U Zakonu o za{titi svjedoka pod prijetwom i ugro`enih mogla da se zasniva sudska odluka, istovremeno ne i kao svjedoka ("Slu`beni glasnik BiH" br. 3/03 i 21/03) relevantne iskqu~ivom dokazu na kom se zasniva presuda, nego je posmatran odredbe glase: u sklopu sa svim drugim dokazima. Razlozi na koje je ukazano u "^lan 9 apelaciji, a koji su bili i `albeni razlozi, nisu objektivni da Pri odlu~ivawu da li postoje opravdani razlozi da se bi u wima moglo da se prepozna kr{ewe prava iz odredbi ~l. 6 i svjedok ispita putem tehni~kih ure|aja za prenos slike i 13 Evropske konvencije i ~lana 4 stav 2 Protokola broj 7 uz zvuka na na~in na koji stranke i branilac mogu da postavqaju Evropsku konvenciju. pitawa, a da ne budu prisutni u istoj prostoriji sa svjedokom, tako|e }e se uzeti u obzir potreba da se obezbijedi V. Relevantni propisi za{tita svjedoku pod prijetwom i ugro`enog svjedoka. 16. U Zakonu o krivi~nom postupku Bosne i Hercegovine ^lan 16 ("Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 36/03, 32/03, Utvr|ivawe potrebe saslu{awem 36/03, 26/04, 63/04, 48/05 i 13/05) relevantne odredbe glase: (1) Po primitku predloga za saslu{awe za{ti}enog "^lan 7 svjedoka, vije}e sastavqeno od trojice sudija }e bez odlagawa, Pravo na odbranu a najkasnije 15 dana od dana prijema predloga, utvrditi da li je (1) Osumwi~eni, odnosno optu`eni ima pravo da se brani takvo saslu{awe opravdano. sam ili uz stru~nu pomo} branioca koga sam izabere. (2) Sud zasniva svoju odluku na: (2) Ako osumwi~eni, odnosno optu`eni sam ne uzme a) ~iwenicama u predlogu za saslu{awe za{ti}enog branioca, postavi}e mu se branilac kad je to odre|eno ovim svjedoka; i zakonom.[...] b) dokumentaciji o krivi~nom predmetu koja je ^lan 14 dostavqena vije}u. Jednakost u postupawu ^lan 17. Sud, tu`ilac i drugi organi koji u~estvuju u postupku @alba na odluku vije}a du`ni su s jednakom pa`wom da ispituju i utvr|uju kako (1) Protiv odluke iz ~lana 16. ovog zakona dopu{tena je ~iwenice koje terete osumwi~enog, odnosno optu`enog, tako `alba. i one koje im idu u korist. (2) Vije}e apelacionog odjeqewa razmatra `albu iz stava ^lan 15 1. ovog ~lana bez odlagawa i donosi odluku najkasnije u roku od Slobodna ocjena dokaza 15 dana od dana prijema `albe. Pravo Suda, tu`ioca i drugih organa koji u~estvuju u ^lan 18. krivi~nom postupku da ocjewuju da li postoje ili ne postoje Zakazivanje saslu{awa ~iwenice nije vezano ni ograni~eno posebnim formalnim Nakon pravomo}nosti odluke da se odr`i saslu{awe pravilima. za{ti}enog svjedoka, predsjednik vije}a zakazuje datum, ^lan 225 stav 2 vrijeme i mjesto saslu{awa. Okon~awe istrage ^lan 21 (2) Prije nego {to se okon~a istraga tu`ilac }e Kori{}ewe zapisanog iskaza saslu{ati osumwi~enog, ukoliko ranije nije bio saslu{an. (1) Na glavnom pretresu krivi~nog predmeta, Sud }e ^lan 281 stav 1 narediti da se iskaz za{ti}enog svjedoka pro~ita naglas iz Dokazi na kojima se zasniva presuda zapisnika sa saslu{awa za{ti}enog svjedoka. (1) Sud zasniva presudu samo na ~iwenicama i dokazima (2) Sudiji odnosno vije}u nije potrebna saglasnost koji su izneseni na glavnom pretresu. stranaka u postupku da naredi da se iskaz pro~ita naglas. (2) Sud je du`an da savjesno ocijeni svaki dokaz pojedina~no (3) Sudija odnosno vije}e mo`e da odustane od ~itawa i u vezi s ostalim dokazima i na osnovu takve ocjene da izvede iskaza naglas uz saglasnost tu`ioca, optu`enog i wegovog zakqu~ak da li je neka ~iwenica dokazana. branioca. ^lan 297 (4) Svjedok ne mo`e da se pozove da da iskaz na bilo kom Bitne povrede odredbi krivi~nog postupka saslu{awu osim na saslu{awu za{ti}enog svjedoka." (1) Bitna povreda odredbi krivi~nog postupka postoji: a) ako je Sud bio nepropisno sastavqen ili ako je u VI. Dopustivost izricawu presude u~estvovao sudija koji nije u~estvovao na 18. U skladu sa ~lanom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, glavnom pretresu ili koji je pravosna`nom odlukom izuzet od Ustavni sud tako|e ima apelacionu nadle`nost u pitawima su|ewa, koja su sadr`ana u ovom ustavu, kada ona postanu predmet spora b) ako je na glavnom pretresu u~estvovao sudija koji je zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini. morao da se izuzme, 19. U skladu sa ~lanom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, c) ako je glavni pretres odr`an bez lica ~ija je Ustavni sud mo`e da razmatra apelaciju samo ako su protiv prisutnost na glavnom pretresu po zakonu obavezna ili ako je presude, odnosno odluke koja se wome osporava, iscrpqeni svi optu`enom, braniocu, ili o{te}enom protivno wegovom djelotvorni pravni lijekovi mogu}i po zakonu i ako se podnese zahtjevu, uskra}eno da na glavnom pretresu upotrebqava svoj u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio jezik i da na svom jeziku prati tok glavnog pretresa, odluku o posqedwem djelotvornom pravnom lijeku koji je d) ako je povrije|eno pravo na odbranu, koristio. e) ako je protivno zakonu bila iskqu~ena javnost na 20. U konkretnom slu~aju, predmet osporavawa apelacijom glavnom pretresu, je Presuda Suda BiH broj K`-49/04 od 27. maja 2004. godine, f) ako je Sud povrijedio propise krivi~nog postupka o protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova postojawu odobrewa nadle`nog organa, mogu}ih po zakonu. Apelanti su podnijeli apelacije 28. juna i 6. g) ako je Sud donio presudu a nije bio stvarno nadle`an ili jula 2004. godine, pa Ustavni sud zakqu~uje da su apelacije ako je nepravilno odbio optu`bu zbog stvarne podnesene u roku od 60 dana, kako je propisano ~lanom 16 stav 1 nenadle`nosti, Pravila Ustavnog suda. Na kraju, apelacije ispuwavaju i uslove iz ~lana 16 st. 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, jer nisu o~igledno h) ako se presuda zasniva na dokazu na kome po odredbama (prima facie) neosnovane, niti postoji koji drugi formalni ovog zakona ne mo`e da se zasniva presuda, razlog zbog kog apelacija nije dopustiva. j) ako je optu`ba prekora~ena, 21. Imaju}i u vidu odredbe ~lana VI/3b) Ustava Bosne i Herk) ako je izreka presude nerazumqiva, protivrje~na sama cegovine, ~lana 16 st. 1, 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sebi ili razlozima presude ili ako presuda uop{te ne sadr`i sud je utvrdio da predmetne apelacije ispuwavaju uslove u razloge ili u woj nisu navedeni razlozi o odlu~nim pogledu dopustivosti. ~iwenicama. Ponedjeljak, 29.5.2006. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 26 – Strana 2795 kada su identitet lica koje je u~estvovalo u pqa~ki banke VII. Meritum otkrila dva lica koja su `eqela da ostanu anonimna. Iskazi 22. Apelanti osporavaju navedene presude, tvrde}i da su ovo dvoje svjedoka pro~itani su na sudu tokom su|ewa na kom je tim presudama povrije|ena wihova prava na pravi~no su|ewe podnosilac aplikacije osu|en za oru`anu pqa~ku. Podnosilac iz ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 Evropske aplikacije se `alio da nije imao pravi~no su|ewe, jer su kao konvencije, pravo na djelotvoran pravni lijek iz ~lana 13 dokazi kori{}eni izvje{taji o iskazima dva anonimna Evropske konvencije, kao i pravo da se ne bude su|en ili svjedoka. S tim u vezi, Evropski sud za qudska prava je ka`wen dvaput po istom predmetu, odnosno pravo na obnovu primijetio da u na~elu svi dokazi moraju da budu izvedeni u postupka za{ti}eno ~lanom 4 stav 2 Protokola broj 7 uz prisustvu optu`enog. Me|utim, kori{}ewe izjava koje su date Evropsku konvenciju. u fazi prije su|ewa kao dokaznog materijala u principu nije nekonzistentno sa ~lanom 6 Evropske konvencije, sve dok se Pravo na pravi~no su|ewe po{tuju prava odbrane. Ova prava zahtijevaju u pravilu 23. ^lan II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: mogu}nost da optu`eni poku{a da ospori navode, kao i da "Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine u`ivaju ispituje svjedoka u nekoj od faza tokom su|ewa. U ovom qudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog ~lana, a ona konkretnom slu~aju on tu priliku nije imao, te je sud na{ao obuhvataju: kr{ewe ~lana 6 Evropske konvencije. (...) 29. Imaju}i u vidu navedenu praksu Evropskog suda za e) Pravo na pravi~no saslu{awe u gra|anskim i krivi~nim qudska prava, Ustavni sud, tako|e, smatra kako kori{}ewe stvarima i druga prava u vezi sa krivi~nim postupkom." izjava anonimnih svjedoka, kao dokaza prilikom utvr|ivawa ^lan 6 stav 1 Evropske konvencije, u relevantnom dijelu, osnovanosti krivi~ne optu`be, mo`e da dovede do povrede glasi: prava na pravi~no su|ewe iz ~lana 6 Evropske konvencije u dva "1. Prilikom utvr|ivawa gra|anskih prava i obaveza ili slu~aja: a) kada se presuda zasniva iskqu~ivo na iskazu osnovanosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv wega, anonimnog svjedoka i b) kada optu`enom ili wegovom braniocu svako ima pravo na pravi~no su|ewe i javnu raspravu u razumnom nije data mogu}nost da tokom su|ewa ospori iskaz anonimnog roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovqenim svjedoka, odnosno da se o wemu izjasni. 30. U konkretnom slu~aju, Ustavni sud primje}uje da se sudom. [...]" osporene presude ne zasnivaju samo na iskazu za{ti}enog 24. Apelanti se `ale protiv presuda donesenih u krivi~nom postupku koji je vo|en protiv wih, pa je ~lan 6 (anonimnog) svjedoka X-15, te da su apelanti i wihovi branioci Evropske konvencije primjenqiv u ovom predmetu. Shodno imali mogu}nost da se izjasne na navedeni iskaz i da ga ospore, tome, Ustavni sud mora da preispita da li je spor pred Sudom {to su i u~inili tokom ovog su|ewa. Navedena konstatacija je BiH bio pravi~an, onako kako to zahtijeva ~lan 6 Evropske nesporna, s obzirom da je to vidqivo iz obrazlo`ewa konvencije. osporavanih presuda, a ni apelanti ne osporavaju da nisu imali 25. Imaju}i u vidu navode iz apelacija kao i dokaze u priliku da se izjasne o iskazu za{ti}enog svjedoka. spisima, Ustavni sud prvo nagla{ava da ne stoje prigovori 31. [to se ti~e navoda apelanata da u predmetnom slu~aju apelanata "da je prvostepena presuda zasnovana iskqu~ivo ili nije ispo{tovana procedura predvi|ena ~l. 16, 17 i 18 Zakona o za{titi svjedoka pod prijetwom i ugro`enih svjedoka, odnosno gotovo iskqu~ivo na iskazu za{ti}enog svjedoka X-15". da im nije dostavqeno rje{ewe o saslu{awu za{ti}enog Naime, uvidom u obrazlo`ewe prvostepene presude vidqivo je svjedoka na koje su oni imali pravo da izjave `albu, Ustavni sud koji su svi dokazi izvedeni na glavnom pretresu i na kojim nagla{ava sqede}e. dokazima je sud zasnovao svoju presudu. Dokazi su prikupqeni 32. Po{tovawe procedure predvi|ene Zakonom o za{titi po krivi~no-pravnoj proceduri SR Wema~ke (originalna svjedoka pod prijetwom i ugro`enih svjedoka je izuzetno va`no dokumentacija spis Dr`avnog tu`ila{tva Minhen), izvje{taj za po{tovawe principa pravi~nog su|ewa zbog toga {to se Ministarstva bezbjednosti Bosne i Hercegovine - Interpol radi o slu~aju kada zakon dozvoqava da se na su|ewu odstupi od Sarajevo, ukqu~uju}i i snimqene telefonske razgovore principa kontradiktornosti, tj. da stranke ne mogu direktno apelanata sa ostalim izvr{iocima predmetnog krivi~nog da postavqaju pitawa svjedoku. Stoga i odredbe navedenog djela, zatim potvrde o oduzetim nov~anicama, te nalaz i zakona, koje propisuju proceduru kojom se predvi|a dono{ewe mi{qewe vje{taka grafolo{ke i daktiloskopske struke, rje{ewa kojim se odlu~uje o predlogu za saslu{awe za{ti}enog fotodokumentacija daktiloskopskog vje{ta~ewa MUP-a svjedoka, i na koje je mogu}e da se izjavi `alba, zna~e, zapravo, Tuzla), iz ~ega je vidqivo da Sud BiH svoju presudu ne zasniva obavezu prethodne procjene da li uop{te treba da se izvodi prete`no na iskazu za{ti}enog svjedoka. ovakav dokaz s obzirom na to da }e iskaz takvog svjedoka mo}i da 26. Daqe, u pogledu navoda apelanata da im, prilikom se pro~ita samo bez direktnog postavqawa pitawa. Shodno pripremawa glavnog pretresa, nije dostavqeno rje{ewe o tome, iako su tokom glavnog pretresa apelanti imali saslu{awu za{ti}enog svjedoka, te da na wega nisu mogli da izjave `albu, u ~emu apelanti vide povredu prava na pravi~no mogu}nost da se izjasne o iskazu za{ti}enog svjedoka X-15, u su|ewe, Ustavni sud se poziva na odgovaraju}e stavove konkretnom slu~aju, evidentan je ozbiqan propust Suda BiH da Evropskog suda za qudska prava. donese rje{ewe o saslu{awu za{ti}enog svjedoka i dostavi ga apelantima radi izjavqivawa `albe, ~ime bi se dodatno 27. U predmetu Doorson protiv Holandije, presuda od 20. ispitala potreba da se izvede takav dokaz na glavnom pretresu. februara 1996. godine, stav 70, Evropski sud za qudska prava je Dakle, procedura propisana za saslu{awe za{ti}enog svjedoka izjavio da "principi pravi~nog su|ewa tako|e zahtijevaju da u mora da se po{tuje. odgovaraju}im slu~ajevima interesi odbrane budu u 33. Me|utim, s obzirom na slo`enost i vi{estepenost ravnote`i sa interesima svjedoka ili `rtava koji su pozvani krivi~nog postupka, eventualni proceduralni propusti i da svjedo~e". U ovom predmetu, koji se odnosio na su|ewe nedostaci koji se pojave u jednoj fazi postupka mogu da budu licima optu`enim za trgovinu drogom, Evropski sud za qudska ispravqeni u nekoj od narednih faza tog postupka. Zatim, nije prava je istakao da kori{}ewe anonimnih svjedoka na su|ewu mogu}e, u principu, da se utvrdi da li je krivi~ni postupak bio mo`e da postavi pitawe po{tovawa prava za{ti}enih pravi~an sve dok se pravosna`no ne okon~a (vidi Evropski sud Evropskom konvencijom, i da moraju da postoje mjere kojima }e se uspostaviti ravnote`a, tj. obezbijwediti prava odbrane. za qudska prava, Barbera, Meeseque i Jabardo protiv Sud je primijetio da je anonimne svjedoke u konkretnom slu~aju, [panije, presuda od 6. decembra 1988. godine, serija A, broj 146, u `albenoj fazi, u prisustvu branioca ispitivao istra`ni stav 68 i Odluku Ustavnog suda U 63/01 od 27. juna 2003. godine, sudija koji je znao wihov identitet. Branilac je imao priliku ta~ka 18, objavqenu u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovida svjedocima postavqa pitawa za koja je smatrao da su u ne" broj 38/03). interesu odbrane, ukoliko ona ne bi dovela do razotkrivawa 34. U konkretnom slu~aju, Ustavni sud smatra da se radi o wihovog identiteta, i na sva ta pitawa dati su i odgovori. predmetu koji mo`e da se podvede pod navedenu praksu Ustavnog Evropski sud za qudska prava je, tako|e, primijetio da doma}i suda i Evropskog suda za qudska prava s obzirom da su se u jednom sud nije zasnovao svoje zakqu~ke na svjedo~ewu anonimnih dijelu predmetnog krivi~nog postupka pojavili proceduralni svjedoka, te shodno tome nije na{ao ni povredu ~lana 6 nedostaci (apelantima nije dostavqeno rje{ewe kojim se Evropske konvencije. odre|uje saslu{awe za{ti}enog svjedoka), da bi u kasnijem 28. Sem toga, u predmetu Kostovski protiv Holandije dijelu krivi~nog postupka ti nedostaci bili ispravqeni, jer (vidi presudu od 20. novembra 1989. godine) radilo se o slu~aju su apelanti na glavnom pretresu imali mogu}nost da se izjasne Broj 26 – Strana 2796 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Ponedjeljak, 29.5.2006. u vezi sa iskazom za{ti}enog svjedoka, kao i da ospore wegove apelanti su tokom cijelog postupka imali branioca, mogli su navode. Osim toga, ono {to je najbitnije za ovaj slu~aj jeste da da ulaga`u `albe, te nema ni jednog razloga da se posumwa u presuda nije donesena samo na osnovu iskaza za{ti}enog pravi~nost su|ewa i pravo na odbranu. Osporene presude ne svjedoka. Naime, iskaz za{ti}enog svjedoka je pro~itan na zasnivaju se na iskazu za{ti}enog svjedoka, a proceduralni glavnom pretresu, bez wegovog ispitivawa u smislu ~lana 9 propust nedostavqawa rje{ewa apelantima kojim se odre|uje Zakona o za{titi svjedoka pod prijetwom i ugro`enih saslu{awe za{ti}enog svjedoka ispravqen je na glavnom svjedoka, tako da apelanti nisu mogli direktno da postavqaju pretresu kada su apelanti imali priliku da se izjasne i da pitawa za{ti}enom svjedoku, te da tako ospore wegov iskaz. ospore iskaz za{ti}enog svjedoka. Navedeno je u suprotnosti sa ~lanom 6 stav 3d. Evropske 39. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zakqu~uje da nije konvencije koja predvi|a pravo optu`enog da sam ispituje ili do{lo do povrede prava na pravi~no su|ewe iz ~lana II/3e) zahtijeva da se ispita svjedok optu`be. Stoga bi Ustavni sud Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske na{ao povredu prava na odbranu iz ~lana 6 stav 3d. da je konvencije. osporena presuda Suda BiH donesena samo na osnovu iskaza Ostali navodi za{ti}enog svjedoka, koji je pro~itan na glavnom pretresu bez 40. U smislu zakqu~ka o kr{ewu prava iz ~lana II/3e) mogu}nosti apelanata da za{ti}enom svjedoku direktno Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske postavqaju pitawa i tako poku{aju da ospore wegov iskaz. konvencije, Ustavni sud smatra da nije neophodno da posebno Me|utim, to ovdje nije slu~aj, pa nema razloga da se smatra da je razmatra ostale navode iz apelacije o kr{ewu prava na apelantima povrije|eno pravo na odbranu. djelotvoran pravni lijek iz ~lana 13 Evropske konvencije i 35. Iz apelacija proizilazi da je apelantima pravo na prava da se ne bude dvaput osu|eno o istom pitawu iz ~lana 4 pravi~no su|ewe povrije|eno i time {to je pogre{no i stav 2 Protokola broj 7 uz Evropsku konvenciju. nepotpuno utvr|eno ~iweni~no stawe u odnosu na utvr|ivawe VIII. Zakqu~ak ~iwenica o dono{ewu i predaji krivotvorenog novca i u odnosu na identitet lica ~iji su glasovi snimqeni na CD 1347 i 41. Time {to apelantima nije dostavqeno rje{ewe kojim se 1348, a koji su reprodukovani na glavnom pretresu, te kom odre|uje saslu{awe za{ti}enog svjedoka nije do{lo do pripadaju brojevi telefona sa kojih se me|usobno razgovaralo. povrede prava na pravi~no su|ewe iz ~lana II/3e) Ustava Bosne 36. Ustavni sud podsje}a da nije nadle`an da vr{i provjeru i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije, jer je takav utvr|enih ~iwenica i na~ina na koji su sudovi protuma~ili propust, koji se desio prilikom pripremawa glavnog pretresa, pozitivno-pravne propise, sem ukoliko odluke tih sudova ispravqen na glavnom pretresu kada su apelanti imali kr{e ustavna prava. To }e biti slu~aj kada odluka redovnog suda priliku da se izjasne i da ospore iskaz za{ti}enog svjedoka, te ne ukqu~uje ili pogre{no primjewuje ustavno pravo, kad je stoga apelantima nije ni povrije|eno pravo na odbranu, a primjena pozitivno-pravnih propisa bila o~igledno osporavane presude se ne zasnivaju iskqu~ivo na iskazu proizvoqna, kad je relevantni zakon sam po sebi neustavan ili za{ti}enog svjedoka. Ustavni sud bi na{ao povredu prava na kada je do{lo do povrede osnovnih procesnih prava, kao {to su odbranu iz ~lana 6 stav 3d. Evropske konvencije da je osporena pravo na pravi~an postupak, pravo na pristup sudu, pravo na presuda donesena samo na osnovu iskaza za{ti}enog svjedoka, djelotvoran pravni lijek i u drugim slu~ajevima (vidi Odluku koji je pro~itan na glavnom pretresu, a bez mogu}nosti Ustavnog suda broj U 29/02 od 27. juna 2003. godine, objavqenu u apelanta da za{ti}enom svjedoku direktno postavqa pitawa i "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 31/03). tako poku{a da ospori wegov iskaz. 37. U vezi sa prigovorom apelanta Jovana Stojki}a da mu je 42. Na osnovu ~lana 61 st. 1 i 3 Pravila Ustavnog suda, povrije|eno pravo na odbranu time {to nije saslu{an, iako je Ustavni sud je odlu~io kao u dispozitivu ove odluke. zavr{en i glavni pretres, Ustavni sud zapa`a, iz dokumenata 43. Shodno ~lanu VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke dostavqenih Ustavnom sudu, odnosno Zapisnika Tu`ila{tva Ustavnog suda su kona~ne i obavezuju}e. broj Kt-13/03 od 24. maja i 10. juna 2003. godine, u krivi~nom Predsjednik predmetu protiv osumwi~enog apelanta, zbog krivi~nog djela iz ~lana 250 u vezi sa ~lanom 205 KZ BiH, u prisustvu tu`ioca, Ustavnog suda ovla{}enog slu`benog lica, apelanta, wegovog branioca i Bosne i Hercegovine zapisni~ara, da je nakon {to je u smislu ~lana 139 st. 3 i 4 ZKP-a Mato Tadi}, s. r. BiH apelant li{en slobode po~elo wegovo ispitivawe na osnovu ~lana 79 st. 1 i 2 ZKP-a BiH. Apelant je pou~en da ima Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudija, u prava u smislu ~lana 8 st. 1 i 2, ~l. 13, 14 i 78 st. 1 i 2 ta~. a, b, c, d. predmetu broj AP 566/04, rje{avaju}i apelaciju N. D`., na osnovu i e, i st. 4 i 5 ZKP-a BiH, odnosno, pravima u vezi sa na~inom ~lana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lana 59. stav 2. ta~ka ispitivawa, upotrebom jezika i pisma, su|ewem bez odlagawa, 2. i ~lana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i jednakosti u postupawu, pouci osumwi~enom o wegovim Hercegovine - Novi pre~i{}eni tekst ("Slu`beni glasnik Bosne i pravima uz saop{tewe za koje se krivi~no djelo tereti i osnove Hercegovine", broj 2/04), u sastavu: sumwe protiv wega. Nakon {to se izjasnio o svojim pravima, Mato Tadi}, predsjednik apelant je izjavio da nije spreman da iznosi svoju odbranu pa je predlo`io tu`iocu da se ispitivawe odgodi za ~etiri dana. Miodrag Simovi}, prof. dr., potpredsjednik Naknadno, 10. juna 2005. godine, nakon {to je apelant u Hatid`a Had`iosmanovi}, potpredsjednica prisustvu branioca upoznat sa svojim pravima iz ~l. 7, 8 i 45 Valerija Gali}, sutkinja stav 1 i ~lana 78 ZKP-a BiH, tj. s pravom na odbranu, jezik i Jovo Rosi}, sudija pismo, kad osumwi~eni, odnosno optu`eni, mora da ima na sjednici, odr`anoj 15. juna 2005. godine, donio je branioca, apelant je dao svoju izjavu na zapisnik koja mu je pro~itana i na koju nije stavio primjedbu ve} ju je potpisao. ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 Obojica apelanata su se, u prisustvu branioca, izjasnili na Odbija se kao neosnovana apelacija N. D`., podnesena protiv Zapisnik o krivici broj KPS-06/03 27. oktobra 2003. godine, Presude Apelacionog suda Br~ko Distrikta Bosne i Hercegovine odnosno izjave o krivici u smislu ~lana 229 ZKP BiH. Tako|e, broj G`-125/04 od 27. maja 2004. godine. Ustavni sud zapa`a iz zapisnika sa glavnog pretresa odr`anog Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovi27. i 28. novembra, 4, 15. i 22. decembra 2003. godine, 12. i 26. ne", "Slu`benim novinama Federacije Bosne i Hercegovine" i januara 2004. godine, da su apelanti i wihovi branioci aktivno "Slu`benom glasniku Republike Srpske". u~estvovali u postupku, a u smislu odredbi ZKP-a BiH omogu}eno im je da iznose dokaze u svoju odbranu. OBRAZLO@ENJE 38. Imaju}i u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da su, u I. Uvod konkretnom slu~aju, ispo{tovani standardi iz ~lana 6 stav 1 1. N. D`. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Br~kog, koju Evropske konvencije, s obzirom da je nesporno da su apelanti zastupa Z. M., advokat iz Doboja, podnijela je, 5. jula 2004. tokom cijelog postupka tretirani kao ravnopravne stranke, te godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u da im je omogu}eno da aktivno u~estvuju u postupku, da budu daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Apelacionog suda saslu{ani, da predla`u dokaze, daju svoje primjedbe, zatim 1 Odluka je objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 27/06. Ponedjeljak, 29.5.2006. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 26 – Strana 2797 Br~ko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: kakvih tro{kova mo`e po~eti nakon datuma kada nosilac stanarskog prava ili vlasnik ponovo do|e u posjed stana." Apelacioni sud) broj G`-125/04 od 27. maja 2004. godine. 11. Zakon o obligacionim odnosima ("Slu`beni list SFRJ", II. Postupak pred Ustavnim sudom br. 29/78, 39/85 i 57/89, te "Slu`beni list RBiH", br. 2/92, 13/93 i 2. Na osnovu ~lana 21. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda, od 13/94) Apelacionog suda i Osnovnog suda Br~ko Distrikta Bosne i Her"^lan 210. st. 1. i 2. cegovine (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) zatra`eno je, 6. Ako je dru{tveno sredstvo kojim upravljaju radnici,[...], na decembra 2004. godine, da dostave odgovor na apelaciju. bilo koji na~in pre{lo u dru{tvena sredstva kojim upravljaju 3. Apelacioni sud je dostavio odgovor na apelaciju 24. radnici, odnosno drugi radni ljudi u drugom dru{tvenom decembra 2004. godine, a Osnovni sud 29. decembra 2004. pravnom licu, ili u imovinu nekog lica, a taj prijelaz nema osnova godine. u [...] ili u nekom drugom pravnom poslu ili u zakonu, stjecalac je 4. Na osnovu ~lana 21. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda od du`an da ga vrati, ako je to mogu}e, a ina~e je du`an da R. B., u~esnika u postupku, zatra`eno je, 6. decembra 2004. nadoknadi vrijednost postignute koristi. godine, da dostavi odgovor na apelaciju. Odredba prethodnog stava shodno se primjenjuje kada je 5. R. B. nije dostavio odgovor na apelaciju. neki dio imovine jednog lica na bilo koji na~in pre{ao u 6. Na osnovu ~lana 25. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, dru{tvena sredstva kojim upravljaju radnici, odnosno drugi odgovori Apelacionog suda i Osnovnog suda su, 4. maja 2005. radni ljudi u dru{tvenom pravnom licu ili u imovinu nekog godine, dostavljeni apelantici. drugog lica, a taj prijelaz nema osnova u [...] nekom drugom III. ^injeni~no stanje pravnom poslu ili u zakonu." 7. ^injenice predmeta, koje proizlaze iz apelanticinih navoda V. Apelacija i dokumenata predo~enih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na a) Navodi iz apelacije slijede}i na~in. 12. Apelantica je navela da je povrije|eno njeno pravo na 8. Osnovni sud je Presudom broj P-109/02-I od 2. oktobra pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i 2003. godine obavezao apelanticu da R. B. (u daljnjem tekstu: ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije za za{titu ljudskih prava i tu`ilac) na ime naknade po osnovu stjecanja bez osnova isplati osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), ukupan iznos od 5.004,32 KM, uz pripadaju}u zakonsku kamatu. pravo na dom iz ~lana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana Tom je presudom odbijen apelanticin protutu`beni zahtjev u 8. Evropske konvencije, te pravo na imovinu iz ~lana II/3.k) kojem je tra`eno da se tu`ilac obave`e da joj na ime naknade {tete Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1. Protokola broj 1 uz isplati ukupan iznos od 13.800 KM, sa pripadaju}om zakonskom Evropsku konvenciju, zbog zaklju~ka redovnih sudova da se u kamatom. U obrazlo`enju presude je navedeno da je tu`itelj u konkretnom slu~aju nije radilo o tu`iteljevom poslovanju bez ku}u, koja se nalazi u Br~kom a koju je dobio na privremeno naloga, nego stjecanju bez osnova na apelanticinoj strani. Naime, kori{tenje na osnovu rje{enja Ministarstva za izbjeglice i kako navodi apelantica, tu`ilac je znao da ku}a nije njegova i nije raseljena lica od 27. juna 1996. godine, a koja je apelanticino od nadle`nog organa pribavio propisano odobrenje za radove, a vlasni{tvo, radi osposobljavanja ulo`io vlastita sredstva ~iju je {to je bio obavezan. Apelantica je, tako|er, navela da je "njeno naknadu tra`io u tom postupku. Osnovni sud je u dokaznom shvatanje ove pravne stvari" potvrdio i Apelacioni sud u sli~nom postupku saslu{ao niz svjedoka, te apelanticu i tu`itelja kao slu~aju, koji je u prilogu dostavila, pa se postavlja pitanje pravne parni~ne stranke, obavio vje{ta~enje sa vje{takom gra|evinske sigurnosti i jednakosti za sve pred Apelacionim sudom. struke i izvr{io uvid u relevantnu dokumentaciju koja se ti~e pravnog osnova tu`iteljevog kori{tenja apelanticine ku}e. b) Odgovor na apelaciju Osnovni sud je zaklju~io da se u konkretnom slu~aju radilo o 13. Apelacioni sud je, u odgovoru na apelaciju, naveo da je stjecanju bez osnova na apelanticinoj strani, te je ona obavezana taj sud na{ao da je pravilan stav Osnovnog suda da se apelantica na naknadu tu`itelju po tom osnovu. Nadalje, u obrazlo`enju neosnovano obogatila ulaganjem tu`itelja u njenu ku}u, koju je presude je navedeno da je apelanticin protutu`beni zahtjev privremeno koristio i osposobio za stanovanje i tako pove}ao odbijen jer apelantica nije ni~im dokazala da je tu`ilac prilikom njenu vrijednost, a ku}u je nakon tu`iteljevog izlaska apelantica iseljavanja iz ku}e na~inio {tetu koju bi bio du`an nadoknaditi. nastavila koristiti. Taj sud je dalje naveo da smatra kako Apelantica je Apelacionom sudu ulo`ila `albu na presudu osporenom odlukom nije do{lo do povrede apelanticinog prava Osnovnog suda. na po{tivanje doma i prava na imovinu. Tako|er, kako je jo{ 9. Apelacioni sud je Presudom broj G`-125/04 od 27. maja navedeno u odgovoru, apelanticu je u postupku zastupao advokat 2004. godine djelimi~no uva`io apelanticinu `albu i preina~io i on je izjavio `albu na prvostepenu presudu, pa je dakle ona prvostepenu presudu, tako da je apelanticu obavezao na isplatu imala mogu}nost da na svim odr`anim ro~i{tima iznese ~injenice iznosa od 4.204 KM, a prvostepena presuda je u ostalom dijelu kojima osporava tu`iteljev zahtjev, odnosno imala je pravo da se potvr|ena. U obrazlo`enju presude je navedeno da je u o tvrdnjama i navodima tu`itelja izjasni i to ne samo formalno, pa konkretnom postupku relevantna ~injenica bila da je tu`ilac u stoga ne stoje ni navodi o povredi prava na pravi~no su|enje. ku}u, koju je dobio na privremeno kori{tenje, ulagao da bi je 14. Osnovni sud je, u odgovoru na apelaciju, naveo da nije osposobio za stanovanje, da su ta ulaganja predstavljala korist za bilo kr{enja prava na pravi~no su|enje u postupku dono{enja apelanticu i da je tu`ba podnesena u skladu sa ~lanom 23. Zakona osporene presude tog suda, imaju}i u vidu ~injenicu da je o vra}anju napu{tene imovine Br~ko Distrikta Bosne i Hercegoapelanticu u tom postupku zastupao advokat, pa je tako ona imala vine. Taj je sud smanjio prvobitno dosu|eni iznos zaklju~iv{i da adekvatnu pravnu pomo} u konkretnom predmetu. sredstva koja su dosu|ena tu`itelju, a koja su se odnosila na izgradnju gara`e, nisu predstavljala neophodne izdatke, odnosno VI. Dopustivost tro{kove nu`ne za stanovanje. 15. U skladu sa ~lanom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud tako|er ima apelacionu nadle`nost u pitanjima koja IV. Relevantni propisi su sadr`ana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora 10. Zakon o vra}anju napu{tene imovine Br~ko Distrikta zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik Br~ko Distrikta Bosne i 16. U skladu sa ~lanom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog Hercegovine", br. 5/01, 1/02, 10/02, 17/04 i 38/04) suda, Ustavni sud mo`e razmatrati apelaciju samo ako su protiv "^lan 23. presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi Privremeni korisnik ~ije je stanarsko pravo poni{teno po efektivni pravni lijekovi mogu}i po zakonu i ako se podnese u ~lanu 16 ovog zakona, ili od kojeg se zahtijeva da isprazni roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio nepokretnu imovinu po bilo kojoj odredbi ovog zakona, koji je odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio. potro{io li~na sredstva na neophodne izdatke za stan ili 17. U konkretnom slu~aju, predmet osporavanja apelacijom nepokretnu imovinu, uklju~uju}i i tro{kove za obavljanje je Presuda Apelacionog suda, broj G`-125/04 od 27. maja 2004. zakonitog posla ~ije je obavljanje u prostorijama stana ili na godine, protiv kojeg nema drugih efektivnih pravnih lijekova nepokretnoj imovini bilo dozvoljeno, nema pravo da uklanja mogu}ih po zakonu. Nadalje, osporena presuda je donesena 27. takav inventar ili pobolj{anja, ali }e, u skladu sa va`e}im maja 2004. godine, a apelacija Ustavnom sudu je podnesena 5. zakonom o obligacijama, nadoknaditi ta sredstva od nosioca jula 2004. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano ~lanom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. Kona~no, stanarskog prava ili vlasnika. Postupak za nadoknadu bilo Broj 26 – Strana 2798 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Ponedjeljak, 29.5.2006. apelacija ispunjava i uvjete iz ~lana 16. stav 2. Poslovnika vrijednost postignutih koristi na temelju ~lana 210. Zakona o Ustavnog suda. obligacionim odnosima. Apelanticin protutu`beni zahtjev za naknadu {tete je odbijen jer ona nije, po ocjeni redovnih sudova, 18. Imaju}i u vidu odredbe ~lana VI/3.b) Ustava Bosne i Herni~im dokazala da je tu`itelj pri~inio {tetu ~iju naknadu je ona cegovine, ~lana 15. stav 3. i ~lana 16. stav 2. Poslovnika tra`ila. [to se ti~e pitanja je li predmetni postupak u cjelini bio Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija pravi~an, Ustavni sud smatra da se, u konkretnom slu~aju, na~in ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti. na koji su i prvostepeni i drugostepeni sud tuma~ili pozitivnoVII. Meritum pravne propise ne mo`e smatrati proizvoljnim i ne predstavlja 19. Apelantica je navela da je povrije|eno njeno pravo na kr{enje apelanticinih ustavnih prava. U pobijanim presudama pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i navedeni su svi potrebni razlozi i data detaljna obrazlo`enja. ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na dom iz ~lana 25. U vezi sa apelanticinim navodima o naru{avanju principa II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 8. Evropske pravne sigurnosti i pravne nejednakosti svih pred Apelacionim konvencije, te pravo na imovinu iz ~lana II/3.k) Ustava Bosne i sudom zbog navodno neujedna~ene prakse u sli~nim Hercegovine i ~lana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju slu~ajevima, Ustavni sud je izvr{io uvid u presudu koju je a) Pravo na pravi~no su|enje apelantica prilo`ila kao dokaz takve prakse. Iz te presude proizlazi da je, u sli~nom predmetu, odbijen tu`beni zahtjev ^lan II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: stranke koja ni~im nije dokazala ulaganje sredstava u ku}u koju "Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine u`ivaju ljudska je privremeno koristila. Ustavni sud smatra neosnovanim prava i slobode iz stava 2. ovog ~lana, {to uklju~uje: apelanticin navod o naru{avanju principa pravne sigurnosti, jer (...) se radi o druk~ijoj odluci redovnog suda koja je utemeljena na e) Pravo na pravi~no saslu{anje u gra|anskim i krivi~nim druk~ijim ~injenicama utvr|enim u parni~nom postupku. stvarima i druga prava u vezi sa krivi~nim postupkom." 26. Ustavni sud zaklju~uje da nije povrije|en ~lan II/3.e) ^lan 6. stav 1. Evropske konvencije, u relevantnom dijelu, Ustava Bosne i Hercegovine i ~lan 6. stav 1. Evropske glasi: konvencije. "1. Prilikom utvr|ivanja gra|anskih prava i obaveza ili c) Ostali navodi osnovanosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv njega, svako ima 27. Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitivati pravo na pravi~no su|enje i javnu raspravu u razumnom roku ostale apelanticine navode, s obzirom na zaklju~ak u vezi sa pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. povredom ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. [...]" Evropske konvencije. 20. U konkretnom slu~aju se radi o sporu radi naknade {tete, VIII. Zaklju~ak koji je gra|ansko-pravne prirode, dakle predmetna se apelacija ti~e "utvr|ivanja gra|anskih prava i obaveza", pa je ~lan 6. stav 1. 28. Ustavni sud zaklju~uje da nema povrede prava na Evropske konvencije primjenjiv. Ustavni sud }e, u vezi sa pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i apelanticinim navodima, ispitati je li spor pred sudom bio ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer se apelantica `ali zbog pravi~an, onako kako to zahtijeva ~lan 6. stav 1. Evropske pogre{no i nepotpuno utvr|enog ~injeni~nog stanja i zbog konvencije. pogre{ne primjene materijalnog prava, a Ustavni sud nije utvrdio 21. Ustavni sud nije nadle`an vr{iti provjeru utvr|enih da postoje elementi koji bi ukazivali da su relevantni propisi ~injenica i na~ina na koji su redovni sudovi protuma~ili proizvoljno primijenjeni ili da je postupak na drugi na~in bio pozitivno-pravne propise, osim ukoliko odluke ovih sudova kr{e nepravi~an. ustavna prava. To }e biti slu~aj kada odluka redovnog suda ne 29. Na osnovu ~lana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, uklju~uje ili pogre{no primjenjuje ustavno pravo, kada je Ustavni sud je jednoglasno odlu~io kao u dispozitivu ove odluke. primjena pozitivno-pravnih propisa bila o~igledno proizvoljna, 30. Prema ~lanu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke kada je relevantni zakon sam po sebi neustavan ili kada je do{lo Ustavnog suda su kona~ne i obavezuju}e. do povrede osnovnih procesnih prava, kao {to su pravo na Predsjednik pravi~an postupak, pravo na pristup sudu, pravo na efektivan Ustavnog suda pravni lijek i u drugim slu~ajevima (vidi Odluku Ustavnog suda Bosne i Hercegovine broj U 29/02 od 27. juna 2003. godine, objavljenu u "Slu`benom Mato Tadi}, s. r. glasniku Bosne i Hercegovine", broj 31/03). 22. Pravi~nost postupka se ocjenjuje na osnovu postupka kao cjeline (vidi Presudu Evropskog suda za ljudska prava Barbera, Messeque i Jabardo protiv [panije od 6. decembra 1988. godine, Ustavni je sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudaca, u serija A, broj 146, stav 68. i Odluku Ustavnog suda broj U 63/01 predmetu broj AP 566/04, rje{avaju}i apelaciju N. D`., na od 27. juna 2003. godine, objavljenu u "Slu`benom glasniku temelju ~lanka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lanka 59. Bosne i Hercegovine", broj 38/03). stavak 2. to~ka 2. i ~lanka 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda 23. Apelantica se, u su{tini, `ali na odluku redovnih sudova o Bosne i Hercegovine - Novi pre~i{}eni tekst ("Slu`beni glasnik usvajanju tu`benog zahtjeva tu`itelja, a odbijanju njenog Bosne i Hercegovine", broj 2/04), u sastavu: protutu`benog zahtjeva. Ona, naime, smatra da se u konkretnom Mato Tadi}, predsjednik slu~aju radilo o tu`iteljevom poslovanju bez naloga, a ne njenom Miodrag Simovi}, prof. dr., dopredsjednik stjecanju bez osnova, te da su sudovi s tim u vezi donijeli Hatid`a Had`iosmanovi}, dopredsjednica pogre{ne odluke. Apelantica je, tako|er, navela da je Apelacioni Valerija Gali}, sutkinja sud u sli~nim slu~ajevima druk~ije odlu~io, te da se u tom smislu Jovo Rosi}, sudac postavlja pitanje pravne sigurnosti i jednakosti za sve pred tim na sjednici, odr`anoj 15. lipnja 2005. godine, donio sudom. 24. Ustavni sud smatra da je Osnovni sud proveo detaljan ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 dokazni postupak u kojem je saslu{ao brojne svjedoke, te Odbija se kao neutemeljena apelacija N. D`., podnesena apelanticu i tu`itelja kao parni~ne stranke. Taj sud je izvr{io protiv Presude Apelacijskog suda Br~ko Distrikta Bosne i Hercevje{ta~enje sa vje{takom gra|evinske struke i uvid u relevantnu govine broj G`-125/04 od 27. svibnja 2004. godine. dokumentaciju u spisu. Na temelju tako provedenih dokaza redovni sudovi su utvrdili da je tu`ilac imao zakonsku osnovu za Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegoviprivremeno kori{tenje apelanticine ku}e, da je na temelju ~lana ne", "Slu`benim novinama Federacije Bosne i Hercegovine" i 23. Zakona o vra}anju napu{tene imovine Br~ko Distrikta Bosne "Slu`benom glasniku Republike Srpske". i Hercegovine bio ovla{ten da tra`i povrat ulo`enih sredstava OBRAZLO@ENJE nakon {to je apelantica u{la u posjed svoje ku}e i da je u ku}u I. Uvod ulo`io neophodna materijalna sredstva koja predstavljaju korist 1. N. D`. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Br~kog, koju za apelanticu. Redovni sudovi su, dalje, zaklju~ili da se u zastupa Z. M., odvjetnica iz Doboja, podnijela je, 5. srpnja 2004. konkretnom slu~aju radilo o stjecanju bez osnova na godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u apelanticinoj strani i obavezali su je da tu`itelju nadoknadi 1 Odluka je objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 27/06. Ponedjeljak, 29.5.2006. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 26 – Strana 2799 daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Apelacijskog suda kada nositelj stanarskog prava ili vlasnik ponovo do|e u posjed Br~ko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: stana." Apelacijski sud) broj G`-125/04 od 27. svibnja 2004. godine. 11. Zakon o obligacijskim odnosima ("Slu`beni list SFRJ", br. 29/78, 39/85 i 57/89, te "Slu`beni list RBiH", br. 2/92, 13/93 i II. Postupak pred Ustavnim sudom 13/94) 2. Na temelju ~lanka 21. stavak 1. Poslovnika Ustavnog suda, "^lanak 210. st. 1. i 2. od Apelacijskog suda i Osnovnog suda Br~ko Distrikta Bosne i Ako je dru{tveno sredstvo kojim upravljaju djelatnici,[...], Hercegovine (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) je zatra`eno, 6. na bilo koji na~in pre{lo u dru{tvena sredstva kojim upravljaju prosinca 2004. godine, da dostave odgovor na apelaciju. djelatnici, odnosno drugi radni ljudi u drugoj dru{tvenoj pravnoj 3. Apelacijski je sud dostavio odgovor na apelaciju 24. osobi, ili u imovinu neke osobe, a taj prijelaz nema osnova u [...] prosinca 2004. godine, a Osnovni sud 29. prosinca 2004. godine. ili u nekom drugom pravnom poslu ili u zakonu, stjecatelj je 4. Na temelju ~lanka 21. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda du`an vratiti ga, ako je to mogu}e, a ina~e je du`an nadoknaditi od R. B., sudionika u postupku, je zatra`eno, 6. prosinca 2004. vrijednost postignute koristi. godine, da dostavi odgovor na apelaciju. Odredba prethodnog stavka dosljedno se primjenjuje kada je 5. R. B. nije dostavio odgovor na apelaciju. neki dio imovine jedne osobe na bilo koji na~in pre{ao u 6. Na temelju ~lanka 25. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda, dru{tvena sredstva kojim upravljaju djelatnici, odnosno drugi odgovori Apelacijskog suda i Osnovnog suda su, 4. svibnja 2005. radni ljudi u dru{tvenoj pravnoj osobi ili u imovinu neke druge godine, dostavljeni apelantici. osobe, a taj prijelaz nema osnova u [...] nekom drugom pravnom poslu ili u zakonu." III. ^injeni~no stanje V. Apelacija 7. ^injenice predmeta, koje proizlaze iz apelanti~inih navoda i dokumenata predo~enih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na a) Navodi iz apelacije sljede}i na~in. 12. Apelantica je navela da je povrije|eno njezino pravo na 8. Osnovni je sud Presudom broj P-109/02-I od 2. listopada pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i 2003. godine obvezao apelanticu da R. B. (u daljnjem tekstu: ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije za za{titu ljudskih prava tu`itelj) na ime naknade temeljem stjecanja bez osnova isplati i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), ukupan iznos od 5.004,32 KM, uz pripadaju}u zakonsku kamatu. pravo na dom iz ~lanka II/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine i Tom je presudom odbijen apelanti~in protutu`beni zahtjev u ~lanka 8. Europske konvencije, te pravo na imovinu iz ~lanka kojem je tra`eno da se tu`itelj obve`e da joj na ime naknade {tete II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 1. Protokola broj 1 isplati ukupan iznos od 13.800 KM, sa pripadaju}om zakonskom uz Europsku konvenciju, zbog zaklju~ka redovitih sudova da se u kamatom. U obrazlo`enju presude je navedeno da je tu`itelj u konkretnom slu~aju nije radilo o tu`iteljevom poslovanju bez ku}u, koja se nalazi u Br~kom a koju je dobio na privremeno naloga, nego stjecanju bez osnova na apelanti~inoj strani. Naime, kori{tenje na temelju rje{enja Ministarstva za izbjeglice i kako navodi apelantica, tu`itelj je znao da ku}a nije njegova i nije raseljene osobe od 27. lipnja 1996. godine, a koja je apelanti~ino od mjerodavnog tijela pribavio propisano odobrenje za radove, a vlasni{tvo, djelati osposobljavanja ulo`io vlastita sredstva ~iju je {to je bio obvezan. Apelantica je, tako|er, navela da je "njezino naknadu tra`io u tom postupku. Osnovni je sud u dokaznom shva}anje ove pravne stvari" potvrdio i Apelacijski sud u sli~nom postupku saslu{ao niz svjedoka, te apelanticu i tu`itelja kao slu~aju, koji je u prilogu dostavila, pa se postavlja pitanje pravne parni~ne stranke, obavio vje{ta~enje s vje{takom gra|evinske sigurnosti i jednakosti za sve pred Apelacijskim sudom. struke i izvr{io uvid u relevantnu dokumentaciju koja se ti~e b) Odgovor na apelaciju pravnog osnova tu`iteljevog kori{tenja apelanti~ine ku}e. 13. Apelacijski je sud, u odgovoru na apelaciju, naveo da je Osnovni je sud zaklju~io da se u konkretnom slu~aju radilo o taj sud na{ao da je pravilan stav Osnovnog suda da se apelantica stjecanju bez osnova na apelanti~inoj strani, te je ona obvezana neutemeljeno obogatila ulaganjem tu`itelja u njezinu ku}u, koju na naknadu tu`itelju temeljem toga. Nadalje, u obrazlo`enju je privremeno koristio i osposobio za stanovanje i tako pove}ao presude je navedeno da je apelanti~in protutu`beni zahtjev njezinu vrijednost, a ku}u je nakon tu`iteljevog izlaska odbijen jer apelantica nije ni~im dokazala da je tu`itelj prilikom apelantica nastavila koristiti. Taj je sud dalje naveo da smatra iseljavanja iz ku}e na~inio {tetu koju bi bio du`an nadoknaditi. kako pobijanom odlukom nije do{lo do povrede apelanti~inog Apelantica je Apelacijskom sudu ulo`ila priziv na presudu prava na po{tivanje doma i prava na imovinu. Tako|er, kako je Osnovnog suda. jo{ navedeno u odgovoru, apelanticu je u postupku zastupao 9. Apelacijski je sud Presudom broj G`-125/04 od 27. svibnja odvjetnik i on je izjavio priziv na prvostupanjsku presudu, pa je 2004. godine djelomi~no uva`io apelanti~in priziv i preina~io dakle ona imala mogu}nost na svim odr`anim ro~i{tima iznijeti prvostupanjsku presudu, tako da je apelanticu obvezao na isplatu ~injenice kojima pobija tu`iteljev zahtjev, odnosno imala je iznosa od 4.204 KM, a prvostupanjska je presuda u ostalom pravo da se o tvrdnjama i navodima tu`itelja izjasni i to ne samo dijelu potvr|ena. U obrazlo`enju presude je navedeno da je u formalno, pa zato ne stoje ni navodi o povredi prava na pravi~no konkretnom postupku relevantna ~injenica bila da je tu`itelj u su|enje. ku}u, koju je dobio na privremeno kori{tenje, ulagao da bi je 14. Osnovni je sud, u odgovoru na apelaciju, naveo da nije osposobio za stanovanje, da su ta ulaganja predstavljala korist za bilo kr{enja prava na pravi~no su|enje u postupku dono{enja apelanticu i da je tu`ba podnesena sukladno ~lanku 23. Zakona o pobijane presude tog suda, imaju}i u vidu ~injenicu da je vra}anju napu{tene imovine Br~ko Distrikta Bosne i Hercegoviapelanticu u tom postupku zastupao odvjetnik, pa je tako ona ne. Taj je sud smanjio prvobitno dosu|eni iznos zaklju~iv{i da imala adekvatnu pravnu pomo} u konkretnom predmetu. sredstva koja su dosu|ena tu`itelju, a koja su se odnosila na izgradnju gara`e, nisu predstavljala nu`ne izdatke, odnosno VI. Dopustivost tro{kove nu`ne za stanovanje. 15. Sukladno ~lanku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud tako|er ima prizivnu nadle`nost u pitanjima koja su IV. Relevantni propisi sadr`ana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmetom spora 10. Zakon o vra}anju napu{tene imovine Br~ko Distrikta zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik Br~ko Distrikta Bosne i 16. Sukladno ~lanku 15. stavak 3. Poslovnika Ustavnog Hercegovine", br. 5/01, 1/02, 10/02, 17/04 i 38/04) suda, Ustavni sud mo`e razmatrati apelaciju samo ako su protiv "^lanak 23. presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi Privremeni korisnik ~ije je stanarsko pravo poni{teno po efektivni pravni lijekovi mogu}i po zakonu i ako se podnese u ~lanku 16 ovog zakona, ili od kojeg se zahtijeva da isprazni roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio nepokretnu imovinu po bilo kojoj odredbi ovog zakona, koji je odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio. potro{io osobna sredstva na nu`ne izdatke za stan ili nepokretnu 17. U konkretnom slu~aju, predmet osporavanja apelacijom imovinu, uklju~uju}i i tro{kove za obavljanje zakonitog posla ~ije je Presuda Apelacijskog suda, broj G`-125/04 od 27. svibnja je obavljanje u prostorijama stana ili na nepokretnoj imovini bilo 2004. godine, protiv kojeg nema drugih efektivnih pravnih dozvoljeno, nema pravo uklanjati takav inventar ili pobolj{anja, lijekova mogu}ih po zakonu. Nadalje, pobija je presuda ali }e, sukladno va`e}em zakonu o obligacijama, nadoknaditi ta donesena 27. svibnja 2004. godine, a apelacija je Ustavnom sudu sredstva od nositelja stanarskog prava ili vlasnika. Postupak za podnesena 5. srpnja 2004. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano ~lankom 15. stavak 3. Poslovnika Ustavnog suda. nadoknadu bilo kakvih tro{kova mo`e po~eti nakon nadnevka Broj 26 – Strana 2800 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Ponedjeljak, 29.5.2006. Kona~no, apelacija ispunjava i uvjete iz ~lanka 16. stavak 2. naknadu {tete je odbijen jer ona nije, po ocjeni redovitih sudova, Poslovnika Ustavnog suda. ni~im dokazala da je tu`itelj pri~inio {tetu ~iju naknadu je ona tra`ila. [to se ti~e pitanja je li predmetni postupak u cjelini bio 18. Imaju}i u vidu odredbe ~lanka VI/3.(b) Ustava Bosne i pravi~an, Ustavni sud smatra da se, u konkretnom slu~aju, na~in Hercegovine, ~lanka 15. stavak 3. i ~lanka 16. stavak 2. na koji su i prvostupanjski i drugostupanjski sud tuma~ili Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni je sud ustvrdio da predmetna pozitivno-pravne propise ne mo`e smatrati proizvoljnim i ne apelacija ispunjava uvjete glede dopustivosti. predstavlja kr{enje apelanti~inih ustavnih prava. U pobijanim VII. Meritum presudama navedeni su svi potrebni razlozi i data detaljna 19. Apelantica je navela da je povrije|eno njezino pravo na obrazlo`enja. pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i 25. U svezi apelanti~inih navoda o naru{avanju principa ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije, pravo na dom iz ~lanka pravne sigurnosti i pravne nejednakosti svih pred Apelacijskim II/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 8. Europske sudom zbog navodno neujedna~ene prakse u sli~nim konvencije, te pravo na imovinu iz ~lanka II/3.(k) Ustava Bosne i slu~ajevima, Ustavni je sud izvr{io uvid u presudu koju je Hercegovine i ~lanka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju apelantica prilo`ila kao dokaz takve prakse. Iz te presude a) Pravo na pravi~no su|enje proizlazi da je, u sli~nom predmetu, odbijen tu`beni zahtjev stranke koja ni~im nije dokazala ulaganje sredstava u ku}u koju ^lanak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: je privremeno koristila. Ustavni sud smatra neutemeljenim "Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine u`ivaju ljudska apelanti~in navod o naru{avanju principa pravne sigurnosti, jer prava i temeljne slobode ovog ~lanka, stavak 2, {to uklju~uje: se radi o druk~ijoj odluci redovitog suda koja je utemeljena na (...) druk~ijim ~injenicama utvr|enim u parni~nom postupku. (e) Pravo na pravi~no saslu{anje u gra|anskim i krivi~nim 26. Ustavni sud zaklju~uje da nije povrije|en ~lanak II/3.(e) stvarima i druga prava vezana za krivi~ne postupke". Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanak 6. stavak 1. Europske ^lanak 6. stavak 1. Europske konvencije, u relevantnom konvencije. dijelu, glasi: d) Ostali navodi "1. Prilikom utvr|ivanja gra|anskih prava i obveza ili 27. Ustavni sud smatra da nije potrebno posebice ispitivati osnovanosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv njega, svako ima ostale apelanti~ine navode, obzirom na zaklju~ak u svezi povrede pravo na pravi~nu i javnu raspravu u razumnom roku pred ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. Europske neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. [...]" konvencije. 20. U konkretnom se slu~aju radi o sporu radi naknade {tete, koji je gra|ansko-pravne naravi, dakle predmetna se apelacija VIII. Zaklju~ak ti~e "utvr|ivanja gra|anskih prava i obveza", pa je ~lanak 6. 28. Ustavni sud zaklju~uje da nema povrede prava na stavak 1. Europske konvencije primjenjiv. Ustavni }e sud, u svezi pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i apelanti~inih navoda, ispitati je li spor pred sudom bio pravi~an, ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije, jer se apelantica `ali onako kako to zahtijeva ~lanak 6. stavak 1. Europske konvencije. zbog pogre{no i nepotpuno utvr|enog ~injeni~nog stanja i zbog 21. Ustavni sud nije mjerodavan vr{iti provjeru utvr|enih pogre{ne primjene materijalnog prava, a Ustavni sud nije ~injenica i na~ina na koji su redoviti sudovi protuma~ili ustvrdio postojanje elemenata koji bi ukazivali da su relevantni pozitivno-pravne propise, osim ukoliko odluke ovih sudova kr{e propisi proizvoljno primijenjeni ili da je postupak na drugi na~in ustavna prava. To }e biti slu~aj kada odluka redovitog suda ne bio nepravi~an. uklju~uje ili pogre{no primjenjuje ustavno pravo, kada je 29. Na temelju ~lanka 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog primjena pozitivno-pravnih propisa bila o~ito proizvoljna, kada suda, Ustavni je sud jednoglasno odlu~io kao u dispozitivu ove je relevantni zakon sam po sebi neustavan ili kada je do{lo do odluke. povrede temeljnih procesnih prava, kao {to su pravo na pravi~an 30. Prema ~lanku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke postupak, pravo na pristup sudu, pravo na efektivan pravni lijek i Ustavnog suda su kona~ne i obvezuju}e. u drugim slu~ajevima (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 29/02 Predsjednik od 27. lipnja 2003. godine, objavljenu u "Slu`benom glasniku Ustavnog suda Bosne i Hercegovine", broj 31/03). 22. Pravi~nost postupka se ocjenjuje na temelju postupka kao Bosne i Hercegovine cjeline (vidi Presudu Europskog suda za ljudska prava Barbera, Mato Tadi}, v. r. Messeque i Jabardo protiv [panjolske od 6. prosinca 1988. godine, serija A, broj 146, stavak 68. i Odluku Ustavnog suda broj U 63/01 od 27. lipnja 2003. godine, objavljenu u Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudija, u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine", broj 38/03). predmetu broj AP 566/04, rje{avaju}i apelaciju N. X., na 23. Apelantica se, u su{tini, `ali na odluku redovitih sudova o usvajanju tu`benog zahtjeva tu`itelja, a odbijanju njenog osnovu ~lana VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lana 59 stav protutu`benog zahtjeva. Ona, naime, smatra da se u konkretnom 2 ta~ka 2 i ~lana 61 st. 1 i 3 Poslovnika Ustavnog suda Bosne i slu~aju radilo o tu`iteljevom poslovanju bez naloga, a ne Hercegovine - Novi pre~i{}eni tekst ("Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 2/04), u sastavu: njezinom stjecanju bez osnova, te da su sudovi s tim u vezi donijeli pogre{ne odluke. Apelantica je, tako|er, navela da je Mato Tadi}, predsjednik Apelacijski sud u sli~nim slu~ajevima druk~ije odlu~io, te da se u Miodrag Simovi}, prof. dr, potpredsjednik tom smislu postavlja pitanje pravne sigurnosti i jednakosti za sve Hatixa Haxiosmanovi}, potpredsjednik pred tim sudom. Valerija Gali}, sudija 24. Ustavni sud smatra da je Osnovni sud proveo detaljan Jovo Rosi}, sudija dokazni postupak u kojem je saslu{ao brojne svjedoke, te na sjednici, odr`anoj 15. juna 2005. godine, donio je apelanticu i tu`itelja kao parni~ne stranke. Taj je sud izvr{io vje{ta~enje sa vje{takom gra|evinske struke i uvid u relevantnu ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 dokumentaciju u spisu. Na temelju tako provedenih dokaza Odbija se kao neosnovana apelacija N. X., podnesena protiv redoviti su sudovi ustvrdili da je tu`itelj imao zakonsku osnovu Presude Apelacionog suda Br~ko Distrikta Bosne i Hercegoza privremeno kori{tenje apelanti~ine ku}e, da je na temelju vine broj G`-125/04 od 27. maja 2004. godine. ~lanka 23. Zakona o vra}anju napu{tene imovine Br~ko Distrikta Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku Bosne i HercegoBosne i Hercegovine bio ovla{ten tra`iti povrat ulo`enih vine", "Slu`benim novinama Federacije Bosne i Hercegovisredstava nakon {to je apelantica u{la u posjed svoje ku}e i da je u ne" i "Slu`benom glasniku Republike Srpske". ku}u ulo`io nu`na materijalna sredstva koja predstavljaju korist OBRAZLO@EWE za apelanticu. Redoviti su sudovi, dalje, zaklju~ili da se u konkretnom slu~aju radilo o stjecanju bez osnova na I. Uvod apelanti~inoj strani i obvezali su je da tu`itelju nadoknadi 1. N. X. (u daqwem tekstu: apelantkiwa) iz Br~kog, koju vrijednost postignutih koristi na temelju ~lanka 210. Zakona o zastupa Z. M., advokat iz Doboja, podnijela je, 5. jula 2004. obligacijskim odnosima. Apelanti~in protutu`beni zahtjev za 1 Odluka je objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 27/06. Ponedjeljak, 29.5.2006. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 26 – Strana 2801 godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u zakonom o obligacijama, nadoknaditi ta sredstva od nosioca daqwem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Apelacionog suda stanarskog prava ili vlasnika. Postupak za nadoknadu bilo Br~ko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daqwem tekstu: kakvih tro{kova mo`e da po~ne nakon datuma kada nosilac Apelacioni sud) broj G`-125/04 od 27. maja 2004. godine. stanarskog prava ili vlasnik ponovo do|e u posjed stana." 11. Zakon o obligacionim odnosima ("Slu`beni list II. Postupak pred Ustavnim sudom SFRJ", br. 29/78, 39/85 i 57/89, te "Slu`beni list RBiH", br. 2. Na osnovu ~lana 21 stav 1 Poslovnika Ustavnog suda, od 2/92, 13/93 i 13/94) Apelacionog suda i Osnovnog suda Br~ko Distrikta Bosne i "^lan 210 st. 1 i 2 Hercegovine (u daqwem tekstu: Osnovni sud) zatra`eno je, 6. Ako je dru{tveno sredstvo kojim upravqaju radnici,[...], decembra 2004. godine, da dostave odgovor na apelaciju. na bilo koji na~in pre{lo u dru{tvena sredstva kojim 3. Apelacioni sud je dostavio odgovor na apelaciju 24. upravqaju radnici, odnosno drugi radni qudi u drugom decembra 2004. godine, a Osnovni sud 29. decembra 2004. godine. dru{tvenom pravnom licu, ili u imovinu nekog lica, a taj 4. Na osnovu ~lana 21 stav 2 Poslovnika Ustavnog suda od R. prelaz nema osnova u [...] ili u nekom drugom pravnom poslu ili B., u~esnika u postupku, zatra`eno je, 6. decembra 2004. godine, u zakonu, sticalac je du`an da ga vrati, ako je to mogu}e, a da dostavi odgovor na apelaciju. ina~e je du`an da nadoknadi vrijednost postignute koristi. 5. R. B. nije dostavio odgovor na apelaciju. Odredba prethodnog stava shodno se primjewuje kada je 6. Na osnovu ~lana 25 stav 2 Poslovnika Ustavnog suda, neki dio imovine jednog lica na bilo koji na~in pre{ao u odgovori Apelacionog suda i Osnovnog suda su, 4. maja 2005. dru{tvena sredstva kojim upravqaju radnici, odnosno drugi godine, dostavqeni apelantkiwi. radni qudi u dru{tvenom pravnom licu ili u imovinu nekog III. ^iweni~no stawe drugog lica, a taj prijelaz nema osnova u [...] nekom drugom pravnom poslu ili u zakonu." 7. ^iwenice predmeta, koje proizlaze iz apelantkiwinih navoda i dokumenata predo~enih Ustavnom sudu, mogu da se V. Apelacija sumiraju na sqede}i na~in. a) Navodi iz apelacije 8. Osnovni sud je Presudom broj P-109/02-I od 2. oktobra 12. Apelantkiwa je navela da je povrije|eno weno pravo na 2003. godine obavezao apelantkiwu da R. B. (u daqwem tekstu: tu`ilac) na ime nadoknade po osnovu sticawa bez osnova pravi~no su|ewe iz ~lana II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine i isplati ukupan iznos od 5.004,32 KM, uz pripadaju}e zakonske ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije za za{titu qudskih prava i kamate. Tom je presudom odbijen apelantkiwin protivtu`beni osnovnih sloboda (u daqwem tekstu: Evropska konvencija), zahtjev u kom je tra`eno da se tu`ilac obave`e da joj na ime pravo na dom iz ~lana II/3 f) Ustava Bosne i Hercegovine i nadoknade {tete isplati ukupan iznos od 13.800 KM, sa ~lana 8 Evropske konvencije, te pravo na imovinu iz ~lana II/3 pripadaju}om zakonskom kamatom. U obrazlo`ewu presude je k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1 Protokola broj 1 uz navedeno da je tu`ilac u ku}u, koja se nalazi u Br~kom a koju je Evropsku konvenciju, zbog zakqu~ka redovnih sudova da se u dobio na privremeno kori{}ewe na osnovu rje{ewa konkretnom slu~aju nije radilo o tu`io~evom poslovawu bez Ministarstva za izbjeglice i raseqena lica od 27. juna 1996. naloga, nego sticawu bez osnova na apelantkiwinoj strani. godine, a koja je apelantkiwina svojina, radi osposobqavawa Naime, kako navodi apelantkiwa, tu`ilac je znao da ku}a nije ulo`io sopstvena sredstva ~iju je nadoknadu tra`io u tom wegova i nije od nadle`nog organa pribavio propisano postupku. Osnovni sud je u dokaznom postupku saslu{ao niz odobrewe za radove, a {to je bio obavezan. Apelantkiwa je, svjedoka, te apelantkiwu i tu`ioca kao parni~ne stranke, tako|e, navela da je "weno shvatawe ove pravne stvari" obavio vje{ta~ewe sa vje{takom gra|evinske struke i izvr{io potvrdio i Apelacioni sud u sli~nom slu~aju, koji je u prilogu uvid u relevantnu dokumentaciju koja se ti~e pravnog osnova dostavila, pa se postavqa pitawe pravne sigurnosti i tu`io~evog kori{}ewa apelantkiwine ku}e. Osnovni sud je jednakosti za sve pred Apelacionim sudom. zakqu~io da se u konkretnom slu~aju radilo o sticawu bez b) Odgovor na apelaciju osnova na apelantkiwinoj strani, te je ona obavezana na 13. Apelacioni sud je, u odgovoru na apelaciju, naveo da je nadoknadu tu`iocu po tom osnovu. Nadaqe, u obrazlo`ewu taj sud na{ao da je pravilan stav Osnovnog suda da se presude je navedeno da je apelantkiwin protivtu`beni zahtjev apelantkiwa neosnovano obogatila ulagawem tu`ioca u wenu odbijen jer apelantkiwa nije ni~im dokazala da je tu`ilac ku}u, koju je privremeno koristio i osposobio za stanovawe i prilikom iseqavawa iz ku}e na~inio {tetu koju bi bio du`an tako pove}ao wenu vrijednost, a ku}u je nakon tu`io~evog da nadoknadi. Apelantkiwa je Apelacionom sudu ulo`ila izlaska apelantkiwa nastavila da koristi. Taj sud je daqe `albu na presudu Osnovnog suda. naveo da smatra kako osporenom odlukom nije do{lo do povrede 9. Apelacioni sud je Presudom broj G`-125/04 od 27. maja apelantkiwinog prava na po{tovawe doma i prava na imovinu. 2004. godine djelimi~no uva`io apelantkiwinu `albu i Tako|e, kako je jo{ navedeno u odgovoru, apelantkiwu je u preina~io prvostepenu presudu, tako da je apelantkiwu postupku zastupao advokat i on je izjavio `albu na prvostepenu obavezao na isplatu iznosa od 4.204 KM, a prvostepena presuda presudu, pa je dakle ona imala mogu}nost da na svim odr`anim je u ostalom dijelu potvr|ena. U obrazlo`ewu presude je ro~i{tima iznese ~iwenice kojima osporava tu`io~ev navedeno da je u konkretnom postupku relevantna ~iwenica zahtjev, odnosno imala je pravo da se o tvrdwama i navodima bila da je tu`ilac u ku}u, koju je dobio na privremeno tu`ioca izjasni i to ne samo formalno, pa stoga ne stoje ni kori{}ewe, ulagao da bi je osposobio za stanovawe, da su ta navodi o povredi prava na pravi~no su|ewe. ulagawa predstavqala korist za apelantkiwu i da je tu`ba 14. Osnovni sud je, u odgovoru na apelaciju, naveo da nije podnesena u skladu sa ~lanom 23 Zakona o vra}awu napu{tene bilo kr{ewa prava na pravi~no su|ewe u postupku dono{ewa imovine Br~ko Distrikta Bosne i Hercegovine. Taj je sud osporene presude tog suda, imaju}i u vidu ~iwenicu da je smawio prvobitno dosu|eni iznos zakqu~iv{i da sredstva koja apelantkiwu u tom postupku zastupao advokat, pa je tako ona su dosu|ena tu`iocu, a koja su se odnosila na izgradwu gara`e, imala adekvatnu pravnu pomo} u konkretnom predmetu. nisu predstavqala neophodne izdatke, odnosno tro{kove nu`ne za stanovawe. VI. Dopustivost IV. Relevantni propisi 15. U skladu sa ~lanom VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine, 10. Zakon o vra}awu napu{tene imovine Br~ko Distrikta Ustavni sud tako|e ima apelacionu nadle`nost u pitawima Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik Br~ko Distrikta koja su sadr`ana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora Bosne i Hercegovine", br. 5/01, 1/02, 10/02, 17/04 i 38/04) zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini. "^lan 23 16. U skladu sa ~lanom 15 stav 3 Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud mo`e da razmatra apelaciju samo ako su protiv Privremeni korisnik ~ije je stanarsko pravo poni{teno presude, odnosno odluke, koja se wome osporava iscrpqeni svi po ~lanu 16 ovog zakona, ili od kog se zahtijeva da isprazni efektivni pravni lijekovi mogu}i po zakonu i ako se podnese u nepokretnu imovinu po bilo kojoj odredbi ovog zakona, koji je roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio potro{io li~na sredstva na neophodne izdatke za stan ili odluku o posqedwem pravnom lijeku koji je koristio. nepokretnu imovinu, ukqu~uju}i i tro{kove za obavqawe zakonitog posla ~ije je obavqawe u prostorijama stana ili na 17. U konkretnom slu~aju, predmet osporavawa apelacijom nepokretnoj imovini bilo dozvoqeno, nema pravo da uklawa je Presuda Apelacionog suda, broj G`-125/04 od 27. maja 2004. takav inventar ili poboq{awa, ali }e, u skladu sa va`e}im godine, protiv kog nema drugih efektivnih pravnih lijekova Broj 26 – Strana 2802 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Ponedjeljak, 29.5.2006. mogu}ih po zakonu. Nadaqe, osporena presuda je donesena 27. posjed svoje ku}e i da je u ku}u ulo`io neophodna materijalna maja 2004. godine, a apelacija Ustavnom sudu je podnesena 5. jula sredstva koja predstavqaju korist za apelantkiwu. Redovni 2004. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano ~lanom 15 sudovi su, daqe, zakqu~ili da se u konkretnom slu~aju radilo o stav 3 Poslovnika Ustavnog suda. Na kraju, apelacija ispuwava stjecawu bez osnova na apelantkiwinoj strani i obavezali su je i uslove iz ~lana 16 stav 2 Poslovnika Ustavnog suda. da tu`iocu nadoknadi vrijednost postignutih koristi na osnovu ~lana 210 Zakona o obligacionim odnosima. 18. Imaju}i u vidu odredbe ~lana VI/3 b) Ustava Bosne i Apelantkiwin protivtu`beni zahtjev za nadoknadu {tete je Hercegovine, ~lana 15 stav 3 i ~lana 16 stav 2 Poslovnika odbijen jer ona nije, po ocjeni redovnih sudova, ni~im dokazala Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija da je tu`ilac pri~inio {tetu ~iju nadoknadu je ona tra`ila. ispuwava uslove u pogledu dopustivosti. [to se ti~e pitawa da li je predmetni postupak u cjelini bio VII. Meritum pravi~an, Ustavni sud smatra da, u konkretnom slu~aju, na~in 19. Apelantkiwa je navela da je povrije|eno weno pravo na na koji su i prvostepeni i drugostepeni sud tuma~ili pozitivno-pravne propise ne mo`e da se smatra proizvoqnim i pravi~no su|ewe iz ~lana II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine i ne predstavqa kr{ewe apelantkiwinih ustavnih prava. U ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije, pravo na dom iz ~lana II/3 f) osporavanim presudama navedeni su svi potrebni razlozi i Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 8 Evropske konvencije, te data detaqna obrazlo`ewa. pravo na imovinu iz ~lana II/3 k) Ustava Bosne i Hercegovine i 25. U vezi sa apelantkiwinim navodima o naru{avawu ~lana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju principa pravne sigurnosti i pravne nejednakosti svih pred a) Pravo na pravi~no su|ewe Apelacionim sudom zbog navodno neujedna~ene prakse u ^lan II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: sli~nim slu~ajevima, Ustavni sud je izvr{io uvid u presudu "Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine u`ivaju koju je apelantkiwa prilo`ila kao dokaz takve prakse. Iz te qudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog ~lana, a ona presude proizilazi da je, u sli~nom predmetu, odbijen tu`beni obuhvataju: zahtjev stranke koja ni~im nije dokazala ulagawe sredstava u (...) ku}u koju je privremeno koristila. Ustavni sud smatra neosnovanim apelantkiwin navod o naru{avawu principa e) Pravo na pravi~no saslu{awe u gra|anskim i krivi~nim pravne sigurnosti, jer se radi o druga~ijoj odluci redovnog suda stvarima i druga prava u vezi sa krivi~nim postupkom." koja je zasnovana na druga~ijim ~iwenicama utvr|enim u ^lan 6 stav 1 Evropske konvencije, u relevantnom dijelu, parni~nom postupku. glasi: "1. Prilikom utvr|ivawa gra|anskih prava i obaveza ili 26. Ustavni sud zakqu~uje da nije povrije|en ~lan II/3 e) osnovanosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv wega, Ustava Bosne i Hercegovine i ~lan 6 stav 1 Evropske svako ima pravo na pravi~no su|ewe i javnu raspravu u razumnom konvencije. roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom b) Ostali navodi ustanovqenim sudom. [...]" 27. Ustavni sud smatra da nije potrebno da posebno ispituje 20. U konkretnom slu~aju se radi o sporu radi nadoknade ostale apelantkiwine navode, s obzirom na zakqu~ak u vezi sa {tete, koji je gra|ansko-pravne prirode, dakle predmetna se povredom ~lana II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 apelacija ti~e "utvr|ivawa gra|anskih prava i obaveza", pa je Evropske konvencije. ~lan 6 stav 1 Evropske konvencije primjenqiv. Ustavni sud }e, u vezi sa apelantkiwinim navodima, ispitati da li je spor pred VIII. Zakqu~ak sudom bio pravi~an, onako kako to zahtijeva ~lan 6 stav 1 28. Ustavni sud zakqu~uje da nema povrede prava na Evropske konvencije. pravi~no su|ewe iz ~lana II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine i 21. Ustavni sud nije nadle`an da vr{i provjeru utvr|enih ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije, jer se apelantkiwa `ali ~iwenica i na~ina na koji su redovni sudovi protuma~ili zbog pogre{no i nepotpuno utvr|enog ~iweni~nog stawa i zbog pozitivno-pravne propise, sem ukoliko odluke ovih sudova pogre{ne primjene materijalnog prava, a Ustavni sud nije kr{e ustavna prava. To }e biti slu~aj kada odluka redovnog suda utvrdio da postoje elementi koji bi ukazivali da su relevantni ne ukqu~uje ili pogre{no primjewuje ustavno pravo, kada je propisi proizvoqno primijeweni ili da je postupak na drugi primjena pozitivno-pravnih propisa bila o~igledno na~in bio nepravi~an. proizvoqna, kada je relevantni zakon sam po sebi neustavan ili kada je do{lo do povrede osnovnih procesnih prava, kao {to su 29. Na osnovu ~lana 61 st. 1 i 3 Poslovnika Ustavnog suda, pravo na pravi~an postupak, pravo na pristup sudu, pravo na Ustavni sud je jednoglasno odlu~io kao u dispozitivu ove efektivan pravni lijek i u drugim slu~ajevima (vidi Odluku odluke. Ustavnog suda broj U 29/02 od 27. juna 2003. godine, objavqenu u 30. Shodno ~lanu VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine", broj 31/03). Ustavnog suda su kona~ne i obavezuju}e. 22. Pravi~nost postupka se ocjewuje na osnovu postupka kao Predsjednik cjeline (vidi Presudu Evropskog suda za qudska prava Barbera, Ustavnog suda Messeque i Jabardo protiv [panije od 6. decembra 1988. Bosne i Hercegovine godine, serija A, broj 146, stav 68 i Odluku Ustavnog suda broj U Mato Tadi}, s. r. 63/01 od 27. juna 2003. godine, objavqenu u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine", broj 38/03). 23. Apelantkiwa se, u su{tini, `ali na odluku redovnih Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudija, u sudova o usvajawu tu`benog zahtjeva tu`ioca, a odbijawu wenog predmetu broj AP 567/04, rje{avaju}i apelaciju N. G., na osnovu protivtu`benog zahtjeva. Ona, naime, smatra da se u ~lana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lana 59. stav 2. ta~ka konkretnom slu~aju radilo o tu`io~evom poslovawu bez 2, ~lana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i naloga, a ne wenom sticawu bez osnova, te da su sudovi s tim u Hercegovine - Novi pre~i{}eni tekst ("Slu`beni glasnik Bosne i vezi donijeli pogre{ne odluke. Apelantkiwa je, tako|e, Hercegovine", broj 2/04), u sastavu: navela da je Apelacioni sud u sli~nim slu~ajevima druga~ije Mato Tadi}, predsjednik odlu~io, te da se u tom smislu postavqa pitawe pravne Miodrag Simovi}, prof. dr., potpredsjednik sigurnosti i jednakosti za sve pred tim sudom. Hatid`a Had`iosmanovi}, potpredsjednica 24. Ustavni sud smatra da je Osnovni sud sproveo detaqan dokazni postupak u kom je saslu{ao brojne svjedoke, te Valerija Gali}, sutkinja apelantkiwu i tu`ioca kao parni~ne stranke. Taj sud je Jovo Rosi}, sudija izvr{io vje{ta~ewe sa vje{takom gra|evinske struke i uvid u na sjednici, odr`anoj 28. juna 2005. godine, donio je relevantnu dokumentaciju u spisu. Na osnovu tako sprovedenih dokaza redovni sudovi su utvrdili da je tu`ilac imao zakonsku osnovu za privremeno kori{}ewe apelantkiwine ku}e, da je na osnovu ~lana 23 Zakona o vra}awu napu{tene imovine Br~ko Distrikta Bosne i Hercegovine bio ovla{}en da tra`i povra}aj ulo`enih sredstava nakon {to je apelantkiwa u{la u Ponedjeljak, 29.5.2006. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 26 – Strana 2803 1 ostvarivanja svojih prava iz radnog odnosa, kao i pravo na ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU prigovor protiv odluka koje ti organi donose o njegovim pravima, Odbija se kao neosnovana apelacija N. G., podnesena protiv obavezama i odgovornostima. Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj Rev-559/02 od (2) Prigovor iz stava 1. ovog ~lana radnik podnosi organu 20. februara 2004. godine. utvr|enom op}im aktom, odnosno kolektivnim ugovorom u roku Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegoviod 15 dana od dana uru~enja odluke kojom je povrije|eno ne", "Slu`benim novinama Federacije Bosne i Hercegovine" i njegovo pravo, odnosno od dana kad je saznao za povredu "Slu`benom glasniku Republike Srpske". prava." OBRAZLO@ENJE ^lan 83, u relevantnom dijelu, glasi: I. Uvod "(1) Radnik koji nije zadovoljan kona~nom odlukom nadle`nog organa u organizaciji ili ako taj organ ne donese 1. N. G. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Doboja, koju odluku u roku od 30 dana od dana podno{enja zahtjeva, odnosno zastupa Z. M., advokat iz Doboja, podnijela je 30. juna 2004. prigovora, ima pravo da u narednom roku od 15 dana tra`i godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u za{titu svojih prava pred nadle`nim sudom. daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj (2) Za{titu prava pred nadle`nim sudom ne mo`e tra`iti ako Rev-559/02 od 20. februara 2004. godine. prethodno nije tra`io za{titu prava pred nadle`nim organom u organizaciji, osim prava na nov~ano potra`ivanje." II. Postupak pred Ustavnim sudom 2. Na osnovu ~lana 21. st. 1. i 2. Poslovnika Ustavnog suda, V. Apelacija od Vrhovnog suda i u~esnika u postupku, AD "Bosanka" iz a) Navodi iz apelacije Doboja (u daljnjem tekstu: tu`ena), zatra`eno je 15. aprila 2005. godine da dostave odgovore na apelaciju. 11. Apelantica u apelaciji, izme|u ostalog, navodi da je 3. Vrhovni sud dostavio je odgovor na apelaciju 5. maja Vrhovni sud proizvoljno primijenio odredbe Zakona o osnovnim 2005. godine, a tu`ena je dostavila odgovor na apelaciju 16. maja pravima iz radnog odnosa, koji je bio na snazi u vrijeme nastanka 2005. godine. spornog odnosa. Ta proizvoljnost se, po navodima iz apelacije, 4. Na osnovu ~lana 25. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, o~ituje u tome {to je Vrhovni sud zauzeo pogre{an stav da je odgovori Vrhovnog suda i tu`ene su, 30. maja 2005. godine, apelantica morala koristiti sredstva za{tite svojih prava od dana dostavljeni apelantici. saznanja za povredu prava, a ne od dana prijema rje{enja o prestanku radnog odnosa, zbog ~ega je njena tu`ba osporenom III. ^injeni~no stanje presudom Vrhovnog suda odba~ena kao neblagovremena. 5. ^injenice predmeta, koje proizlaze iz apelanticinih navoda Zatim, apelantica se poziva na odredbu ~lana 78. Zakona o i dokumenata predo~enih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na osnovnim pravima iz radnog odnosa (u daljnjem tekstu: Zakon), slijede}i na~in. smatraju}i da je obaveza tu`ene da apelantici uru~i rje{enje o 6. Apelantica je bila u radnom odnosu kod tu`ene od 1973. prestanku radnog odnosa, i da se odredba ~lana 83. stav 2. godine do 1. juna 1992. godine, kada joj je Rje{enjem tu`ene broj Zakona mo`e primijeniti na druge odluke o povredi prava za koje 167/92 od 18. januara 1993. godine prestao radni odnos. nije propisana obaveza dostavljanja odluke radniku. 7. Presudom Osnovnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: 12. Opravdanost svojih navoda apelantica zasniva na Odluci Osnovni sud) broj Rs-20/02 od 13. juna 2002. godine, koja je Ustavnog suda broj U 19/01 od 2. novembra 2001. godine, kao i potvr|ena Presudom Okru`nog suda u Doboju (u daljnjem na pojedinim presudama Okru`nog suda, gdje je, navodno, tekstu: Okru`ni sud) broj G`-506/02 od 24. septembra 2002. utvr|eno da se tu`ba radi utvr|ivanja nezakonitosti prestanka godine, poni{teno je kao nezakonito Rje{enje tu`ene o prestanku radnog odnosa ima smatrati blagovremenom ako tu`ilac prije apelanticinog radnog odnosa broj 167/92 od 18. januara 1993. podno{enja tu`be sudu nije mogao koristiti pravo na internu godine i Odluka Upravnog odbora tu`ene broj 140/01 od 27. za{titu, jer mu nikad nije uru~eno rje{enje o prestanku radnog marta 2001. godine o odbijanju apelanticinog prigovora koji je odnosa. izjavila protiv rje{enja o prestanku radnog odnosa. Pored toga, 13. Apelantica smatra da joj je osporenom presudom tu`enoj je nalo`eno da apelanticu vrati na rad, uspostavi joj sva Vrhovnog suda povrije|eno pravo na pravi~no su|enje iz ~lana prava iz radnog odnosa i naknadi joj tro{kove parni~nog II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske postupka, sve u roku od 15 dana od pravosna`nosti presude. konvencije, te pravo na imovinu iz ~lana II/3.k) Ustava Bosne i 8. Vrhovni sud je, odlu~uju}i o izjavljenoj reviziji tu`ene, Hercegovine i ~lana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, donio Presudu broj Rev-559/03 od 20. februara 2004. godine, kao i pravo na rad iz ~lana 6. Me|unarodnog pakta o kojom je reviziju uva`io i ni`estepene presude preina~io tako {to ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima. U skladu sa tim, je odbacio apelanticinu tu`bu za poni{tenje Rje{enja tu`ene o predla`e da se apelacija usvoji i ukine osporena presuda prestanku radnog odnosa broj 167/92 od 18. januara 1993. Vrhovnog suda. godine, a odbio tu`beni zahtjev za poni{tenje Odluke Upravnog odbora tu`ene, broj 140/01 od 27. marta 2001. godine. b) Odgovor na apelaciju IV. Relevantni propisi 14. Vrhovni sud u odgovoru na apelaciju, izme|u ostalog, isti~e da se radni spor mo`e zasnovati po ispunjenju procesnih 9. Zakon o parni~nom postupku ("Slu`beni list SFRJ", br. pretpostavki, dozvoljenosti i blagovremenosti tu`be. Kod takvog 4/77, 36/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90 i stanja stvari, i s obzirom da apelantica nije radila dugi niz godina, 35/91, te "Slu`beni glasnik Republike Srpske", br. 17/93, 14/94 i Vrhovni sud smatra da je apelantici moralo biti jasno, iako nije 32/94) primila rje{enje o prestanku radnog odnosa, da je povrije|eno ^lan 382, u relevantnom dijelu, glasi: njeno pravo na rad i ostala prava koja iz njega proizlaze. Budu}i "[...]. da za{titu prava nije tra`ila, Vrhovni sud smatra da se apelantica revizija je uvijek dozvoljena: sa ovakvim stanjem saglasila. Vrhovni sud dalje navodi da to {to [...]; nije primila rje{enje o prestanku radnog odnosa apelanticu nije 2) u sporovima iz radnih odnosa". osloba|alo prava i du`nosti da u odre|enim, zakonom 10. Zakon o osnovnim pravima iz radnog odnosa propisanim rokovima, zatra`i za{titu svoga prava. Kada pravo ("Slu`beni list Socijalisti~ke Federativne Republike radnika nije povrije|eno dono{enjem odluke ili rje{enja, isti~e Jugoslavije", broj 60/89 i 42/90) dalje Vrhovni sud, nego pona{anjem poslodavca, postupak ^lan 78. glasi: interne za{tite se pokre}e zahtjevom kojim se tra`i ostvarivanje "Odluka o prestanku radnog odnosa i razlozi za dono{enje te prava. Dakle, ~injenica da apelantica nije dobila rje{enje o odluke moraju se dostaviti radniku u pismenom obliku, sa prestanku radnog odnosa u junu mjesecu 1992. godine nije je poukom o pravu na prigovor." osloba|ala obaveze da prije podno{enja tu`be i odmah tada, u ^lan 80, u relevantnom dijelu, glasi: propisanom roku, a u svakom slu~aju nakon ukidanja ratnog "(1) Radnik ima pravo da pred nadle`nim organima u stanja i stanja neposredne ratne opasnosti, tra`i internu za{titu kod poslodavca. organizaciji, odnosno poslodavcu podnosi zahtjeve radi 1 Odluka je objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 27/06. Broj 26 – Strana 2804 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Ponedjeljak, 29.5.2006. 15. Pored navedenog, Vrhovni sud isti~e da su propisima, Pravo na pravi~no su|enje kojima se reguliraju radni odnosi, uvijek strogo odre|eni rokovi 25. ^lan 6. Evropske konvencije, u relevantnom dijelu, glasi: prekluzivnog karaktera za za{titu prava u radnom sporu koji, ako "1. Prilikom utvr|ivanja gra|anskih prava i obaveza ili se propuste, dovode ne samo do gubljenja prava na pokretanje osnovanosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv njega, svako ima radnog spora, nego i do gubljenja samog prava koje bi u tom pravo na pravi~no su|enje i javnu raspravu u razumnom roku sporu bilo predmetom za{tite. Propu{tanje ovih prekluzivnih pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. rokova li{ava sud mogu}nosti da odlu~uje o zakonitosti [...]" prestanka radnog odnosa koliko god taj prestanak, u su{tini, bio 26. Ustavni sud u ovom predmetu mora, prije svega, zaista nezakonit. Vrijeme kao pravna ~injenica, navodi dalje razmotriti odnose li se apelantovi navodi na gra|anska prava u Vrhovni sud, ima odre|enog utjecaja i izaziva pravne posljedice. okviru zna~enja ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije. Svrha i cilj uzimanja u obzir proteka vremena za reguliranje 27. Su{tina utvr|ivanja odnosi li se neki slu~aj na gra|ansko pravnih odnosa se nalazi u upotrebi pretvaranja fakti~kog odnosa pravo ili obavezu zavisi od toga je li ishod postupka odlu~uju}i za u pravne odnose, {to zahtijeva na~elo pravne sigurnosti. prava i obaveze. Kada se to pravo odnosi na odnos izme|u 16. Apelantica svoje pravo na rad kod poslodavca nije pojedinca i dr`ave, kao npr. radni spor, Ustavni sud je ranije ostvarivala godinama. Za reguliranje svog radno-pravnog statusa zauzeo stav da svi zahtjevi koji se odnose na zaposlenje, sa obratila se poslodavcu tek 24. augusta 2000. godine, osam izuzetkom zahtjeva dr`avnih slu`benika koji izvr{avaju svoja godina nakon prestanka rada, a ~etiri godine nakon normalizacije ovla{tenja na osnovu relevantnog zakona i ~ija je du`nost da {tite prilika na ovim prostorima. Druk~iji stav o ovom pitanju, navodi op}e interese dr`ave, potpadaju pod pojam gra|anskih prava i Vrhovni sud, zna~io bi da radnik za{titu, zbog nezakonitog obaveza (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 61/01, objavljena u prestanka radnog odnosa, mo`e tra`iti i po proteku roka od 20 "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine", broj 41/03 od 24. godina, {to bi se protivilo ne samo zakonskim propisima nego i decembra 2003. godine). zdravoj logici. 28. ^lan II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lan 6. stav 1. 17. Zbog svega navedenog, Vrhovni sud predla`e da se Evropske konvencije, garantiraju svakome pravo na pravi~no apelacija odbije kao neosnovana. saslu{anje u gra|anskim i krivi~nim stvarima i druga prava u vezi sa krivi~nim postupkom, odnosno da pred sud ili tribunal iznese 18. Tu`ena u odgovoru na apelaciju, izme|u ostalog, isti~e da bilo koji zahtjev koji se odnosi na njegova gra|anska prava i nije povrije|eno apelanticino pravo na pravi~no su|enje, jer je obaveze (vidi Evropski sud za ljudska prava, Golder protiv Velike apelantica saslu{ana u toku postupka, {to je vidljivo iz prilo`enih dokaza. Tako|er, tu`ena smatra da u konkretnom slu~aju nije Britanije, presuda od 21. februara 1975, serija A, broj 18, stav povrije|eno apelanticino pravo na rad, jer je po presudi 36). U konkretnom slu~aju apelantica se `ali da joj je osporenom Okru`nog suda vra}ena na rad i radi i danas, bez obzira na odluku presudom Vrhovnog suda uskra}eno pravo na povratak na posao Vrhovnog suda. Tu`ena dalje navodi da je apelantica za povredu zbog nezakonitog prestanka radnog odnosa. Prema tome, svoga prava saznala 1992. godine od kada joj je po~eo te}i rok za konkretno pravo za koje apelantica smatra da joj je povrije|eno za{titu prava koji ona nije po{tovala, zbog ~ega smatra da ni predstavlja gra|ansko pravo na koje se primjenjuju standardi jedno od Ustavom za{ti}enih prava nije povrije|eno i predla`e da pravi~nog su|enja u smislu ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije. 29. U predmetnom slu~aju apelantica je podnijela tu`bu se apelacija odbije kao neosnovana. protiv poslodavca radi poni{tenja odluka o prestanku radnog VI. Dopustivost odnosa, povratka na posao i uspostavljanja svih uskra}enih prava 19. U skladu sa ~lanom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, iz radnog odnosa. Osnovni sud je svojom presudom usvojio Ustavni sud tako|er ima apelacionu nadle`nost u pitanjima koja apelanticin tu`beni zahtjev, smatraju}i, prije svega, da je tu`bu za su sadr`ana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora za{titu svojih prava podnijela blagovremeno, te da je, u skladu sa zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. rezultatima dokaznog postupka, tu`beni zahtjev osnovan. Okru`ni sud je prihvatio ~injeni~na i pravna stajali{ta Osnovnog 20. U skladu sa ~lanom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda i potvrdio prvostepenu presudu u cijelosti. Me|utim, suda, Ustavni sud mo`e razmatrati apelaciju samo ako su protiv Vrhovni sud je u revizionom postupku ukinuo ni`estepene presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi presude i u jednom dijelu tu`bu odbacio, a u drugom dijelu je efektivni pravni lijekovi mogu}i po zakonu i ako se podnese u apelanticinu tu`bu odbio. S obzirom na ovakvu odluku, roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio apelantica tvrdi da joj je Vrhovni sud, proizvoljnom primjenom odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio. relevantnih odredaba Zakona, uskratio pravo povratka na posao i 21. U konkretnom slu~aju, predmet osporavanja apelacijom uspostavljanje svih prava iz radnog odnosa. je Presuda Vrhovnog suda, broj Rev-559/02 od 20. februara 30. Razmatraju}i presude redovnih sudova i ostalu 2004. godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih dokumentaciju spisa predmeta, proizlazi kao nesporno da je lijekova mogu}ih po zakonima. Nadalje, osporenu presudu apelantici rukovodstvo poslodavca, u toku 1992. godine, usmeno apelantica je primila 12. maja 2004. godine, a apelacija je nalo`ilo da ne dolazi na posao, te da je rje{enje o prestanku podnesena 30. juna 2004. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je radnog odnosa primila u toku trajanja prvostepenog parni~nog propisano ~lanom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. postupka, 20. marta 2001. godine. Prema tome, su{tinsko pitanje Kona~no, apelacija ispunjava i uvjete iz ~lana 16. stav 2. u ovom ustavno-pravnom sporu jeste je li opravdano pozivanje Poslovnika Ustavnog suda. Vrhovnog suda na odredbu ~lana 80. stav 2. Zakona, i je li se 22. Imaju}i u vidu odredbe ~lana VI/3.b), ~lana 15. stav 3. i navedena odredba mogla primijeniti na sporni pravni odnos. ~lana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je Odnosno, je li ili ne apelantica morala, prvo, podnijeti zahtjev utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete iz navedenih poslodavcu za za{titu svojih prava u roku od 15 dana od dana ~lanova u pogledu dopustivosti. saznanja za prestanak radnog odnosa, a nakon toga i, eventualno, VII. Meritum prigovor organu poslodavca, te je li, imaju}i to u vidu, apelantica neblagovremeno podnijela tu`bu zbog za{tite prava iz radnog 23. Apelantica pobija navedenu presudu tvrde}i da je tom odnosa. presudom povrije|eno njeno pravo na pravi~no su|enje i pravo 31. Imaju}i u vidu navedeno, Ustavni sud se poziva na svoj na imovinu iz ~lana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i stav zauzet u Odluci broj U 49/02 od 28. novembra 2003. godine ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije, te ~lana 1. Protokola broj 1 ("Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 6/04, ta~ka 43), uz Evropsku konvenciju, kao i pravo na rad iz ~lana 6. prema kojem "u vezi sa ograni~enjima u pogledu ostvarivanja Me|unarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim gra|anskih prava spada i mogu}nost prigovora zastare tu`benih pravima. zahtjeva (vidi aplikaciju biv{oj Evropskoj komisiji za ljudska 24. ^lan II/3. Ustava Bosne i Hercegovine, u relevantnom prava broj 13674/88 od 14. aprila 1989. u predmetu Cyril Albert dijelu, glasi: Warner protiv Velike Britanije). Ono je potrebno da bi se osigurao "Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine u`ivaju ljudska princip pravne sigurnosti. Naime, dr`ava ima interes da se zadr`e prava i slobode iz stava 2. ovog ~lana, {to uklju~uje: pravni odnosi koji su trajali odre|en vremenski period. Osim (...) toga, institut zastare treba da pozitivno uti~e protiv nemarnosti u e) Pravo na pravi~no saslu{anje u gra|anskim i krivi~nim ostvarivanju prava. Pri konkretnom reguliranju ovog pitanja, a stvarima i druga prava u vezi sa krivi~nim postupkom. prije svega odre|ivanja roka zastare, zakonodavac u`iva odre|enu slobodu procjene (vidi Evropski sud za ljudska prava, k) Pravo na imovinu." Ponedjeljak, 29.5.2006. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 26 – Strana 2805 to~ka 2, ~lanka 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Ashingdane protiv Velike Britanije, presuda od 28. maja 1985, Hercegovine - Novi pre~i{}eni tekst ("Slu`beni glasnik Bosne i serija A, broj 93, stav 57). Zakonodavac ne smije ovo pitanje tako Hercegovine", broj 2/04), u sastavu: regulirati da su{tinski onemogu}i ili neopravdano ote`a Mato Tadi}, predsjednik ostvarivanje ovih prava." 32. Ustavni sud smatra da se navedeni stav mo`e primijeniti i Miodrag Simovi}, prof. dr., dopredsjednik u konkretnom predmetu, s obzirom da je relevantnim odredbama Hatid`a Had`iosmanovi}, dopredsjednica Zakona propisano vremensko ograni~enje ostvarivanja prava na Valerija Gali}, sutkinja za{titu prava iz radnog odnosa, zbog ~ega je Vrhovni sud odlu~io Jovo Rosi}, sudac da se ne mo`e meritorno raspravljati o apelanticinom tu`benom na sjednici, odr`anoj 28. lipnja 2005. godine, donio zahtjevu, kojim je tra`eno ukidanje rje{enja o prestanku radnog odnosa. Naime, relevantnim odredbama su za tra`enje za{tite ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 prava iz radnog odnosa strogo propisani rokovi prekluzivnog Odbija se kao neutemeljena apelacija N. G., podnesena karaktera. U slu~aju propu{tanja preduzimanja radnje u cilju protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj za{tite prava, dolazi ne samo do gubitka prava da se na meritoran Rev-559/02 od 20. velja~e 2004. godine. na~in rije{i tu`beni zahtjev nego i do gubitka samog prava u Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovimaterijalnom smislu. Navedeno vremensko ograni~enje, ne", "Slu`benim novinama Federacije Bosne i Hercegovine" i propisivanjem odre|enih rokova za preduzimanje pojedinih "Slu`benom glasniku Republike Srpske". radnji, uspostavljeno je u javnom interesu koji se ogleda u OBRAZLO@ENJE efikasnom funkcioniranju pravnog sistema i pravnoj sigurnosti. Ustavni sud smatra da su zakonom propisana ograni~enja I. Uvod proporcionalna ciljevima koji se `ele posti}i (vidi, mutatis mu1. N. G. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Doboja, koju tandis, Ustavni sud, Odluka broj U 49/02 od 28. novembra 2003. zastupa Z. M., odvjetnik iz Doboja, podnijela je 30. lipnja 2004. godine, objavljena u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovigodine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u ne", broj 6/04, ta~ka 74). daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda 33. Ustavni sud smatra da je Vrhovni sud u predmetnom Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj slu~aju zauzeo pravilan stav da apelantica nije podnijela tu`beni Rev-559/02 od 20. velja~e 2004. godine. zahtjev nadle`nom sudu za za{titu prava iz radnog odnosa u II. Postupak pred Ustavnim sudom prekluzivnom roku koji je odre|en zakonom. Naime, iz 2. Na temelju ~lanka 21. st. 1. i 2. Poslovnika Ustavnog suda, nespornih ~injenica proizlazi da je apelantica navedeni zahtjev za od Vrhovnog suda i sudionika u postupku, AD "Bosanka" iz za{titu prava podnijela nakon osam godina od dana kada je Doboja (u daljnjem tekstu: tu`ena), zatra`eno je 15. travnja 2005. prestala raditi kod poslodavca, odnosno nakon osam godina od godine da dostave odgovore na apelaciju. saznanja za povredu prava zbog prestanka radnog odnosa. S 3. Vrhovni je sud dostavio odgovor na apelaciju 5. svibnja obzirom na tu ~injenicu, opravdano je pozivanje Vrhovnog suda 2005. godine, a tu`ena je dostavila odgovor na apelaciju 16. na odredbe ~l. 80. i 83. Zakona, jer je apelantica kod takvog stanja svibnja 2005. godine. stvari morala podnijeti zahtjev poslodavcu za ostvarivanje svojih 4. Na temelju ~lanka 25. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda, prava u roku od 15 dana od dana saznanja za povredu prava, a ne odgovori Vrhovnog suda i tu`ene su, 30. svibnja 2005. godine, nakon osam godina. Stoga, Ustavni sud smatra da Vrhovni sud, dostavljeni apelantici. pri dono{enju osporene presude, nije primijenio relevantno pravo na proizvoljan na~in, te da ne postoje druge okolnosti koje III. ^injeni~no stanje bi upu}ivale na to da je u ovoj pravnoj stvari do{lo do povrede 5. ^injenice predmeta, koje proizlaze iz apelanti~inih navoda ostalih temeljnih principa pravi~nog postupka. i dokumenata predo~enih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na 34. Imaju}i u vidu navedeno, Ustavni sud zaklju~uje da je sljede}i na~in. Vrhovni sud osporenom Presudom broj Rev-559/02 od 20. 6. Apelantica je bila u radnom odnosu kod tu`ene od 1973. februara 2004. godine na ispravan na~in primijenio relevantne godine do 1. lipnja 1992. godine, kada joj je Rje{enjem tu`ene odredbe zakona, te da nije do{lo do proizvoljne primjene prava broj 167/92 od 18. sije~nja 1993. godine prestao radni odnos. na apelanticinu {tetu. Zbog toga, u konkretnom slu~aju nema 7. Presudom Osnovnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: povrede prava na pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Osnovni sud) broj Rs-20/02 od 13. lipnja 2002. godine, koja je Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije. potvr|ena Presudom Okru`nog suda u Doboju (u daljnjem Ostali navodi tekstu: Okru`ni sud) broj G`-506/02 od 24. rujna 2002. godine, 35. U svjetlu zaklju~ka u pogledu povrede prava na pravi~no poni{teno je kao nezakonito Rje{enje tu`ene o prestanku su|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. apelanti~inog radnog odnosa broj 167/92 od 18. sije~nja 1993. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije godine i Odluka Upravnog odbora tu`ene broj 140/01 od 27. neophodno posebno razmatrati ostale navode iz apelacije. o`ujka 2001. godine o odbijanju apelanti~inog prigovora koji je VIII. Zaklju~ak izjavila protiv rje{enja o prestanku radnog odnosa. Pored toga, tu`enoj je nalo`eno da apelanticu vrati na rad, uspostavi joj sva 36. Nema povrede apelanticinog prava na pravi~no su|enje prava iz radnog odnosa i naknadi joj tro{kove parni~nog iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. postupka, sve u roku od 15 dana od pravomo}nosti presude. Evropske konvencije u slu~aju kada je redovni sud na sporni 8. Vrhovni je sud, odlu~uju}i o izjavljenoj reviziji tu`ene, pravni odnos primijenio relevantne odredbe materijalnog i donio Presudu broj Rev-559/03 od 20. velja~e 2004. godine, procesnog zakona na na~in koji se ne mo`e nazvati proizvoljnim, kojom je reviziju uva`io i ni`estupanjske presude preina~io tako pri ~emu nisu povrije|eni drugi temeljni principi pravi~nog {to je odbacio apelanti~inu tu`bu za poni{tenje Rje{enja tu`ene o su|enja. prestanku radnog odnosa broj 167/92 od 18. sije~nja 1993. 37. Na osnovu ~lana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, godine, a odbio tu`beni zahtjev za poni{tenjem Odluke Ustavni sud je jednoglasno odlu~io kao u dispozitivu ove odluke. Upravnog odbora tu`ene, broj 140/01 od 27. o`ujka 2001. 38. Prema ~lanu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke godine. Ustavnog suda su kona~ne i obavezuju}e. IV. Relevantni propisi Predsjednik 9. Zakon o parni~nom postupku ("Slu`beni list SFRJ", br. Ustavnog suda 4/77, 36/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90 i Bosne i Hercegovine 35/91, te "Slu`beni glasnik Republike Srpske", br. 17/93, 14/94 i Mato Tadi}, s. r. 32/94) ^lanak 382, u relevantnom dijelu, glasi: "[...]. revizija je uvijek dozvoljena: Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudaca, u [...]; predmetu broj AP 567/04, rje{avaju}i apelaciju N. G., na temelju ~lanka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lanka 59. stavak 2. 2) u sporovima iz radnih odnosa". 1 Odluka je objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 27/06. Broj 26 – Strana 2806 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Ponedjeljak, 29.5.2006. poslodavca, postupak interne za{tite se pokre}e zahtjevom kojim 10. Zakon o temeljnim pravima iz radnog odnosa se tra`i ostvarivanje prava. Dakle, ~injenica da apelantica nije ("Slu`beni list Socijalisti~ke Federativne Republike dobila rje{enje o prestanku radnog odnosa u lipnju mjesecu 1992. Jugoslavije", broj 60/89 i 42/90) godine nije je osloba|ala obveze da prije podno{enja tu`be i ^lanak 78. glasi: odmah tada, u propisanom roku, a u svakom slu~aju nakon "Odluka o prestanku radnog odnosa i razlozi za dono{enje te ukidanja ratnog stanja i stanja neposredne ratne opasnosti, tra`i odluke moraju se dostaviti djelatniku u pismenom obliku, sa internu za{titu kod poslodavca. poukom o pravu na prigovor." 15. Pored navedenog, Vrhovni sud isti~e da su propisima, ^lanak 80, u relevantnom dijelu, glasi: kojima se reguliraju radni odnosi, uvijek strogo odre|eni rokovi "(1) Djelatnik ima pravo pred nadle`nim organima u prekluzivnog karaktera za za{titu prava u radnom sporu koji, ako organizaciji, odnosno poslodavcem podnijeti zahtjeve radi se propuste, dovode ne samo do gubljenja prava na pokretanje ostvarivanja svojih prava iz radnog odnosa, kao i pravo na radnog spora, nego i do gubljenja samog prava koje bi u tom prigovor protiv odluka koje ti organi donose o njegovim pravima, sporu bilo predmetom za{tite. Propu{tanje ovih prekluzivnih obvezama i odgovornostima. rokova li{ava sud mogu}nosti odlu~ivanja o zakonitosti (2) Prigovor iz stavka 1. ovog ~lanka djelatnik podnosi tijelu prestanka radnog odnosa koliko god taj prestanak, u su{tini, bio utvr|enom op}im aktom, odnosno kolektivnim ugovorom u roku doista nezakonit. Vrijeme kao pravna ~injenica, navodi dalje od 15 dana od dana uru~enja odluke kojom je povrije|eno Vrhovni sud, ima odre|enog utjecaja i izaziva pravne posljedice. njegovo pravo, odnosno od dana kad je saznao za povredu Svrha i cilj uzimanja u obzir proteka vremena za reguliranje prava." pravnih odnosa se nalazi u uporabi pretvaranja fakti~nog odnosa ^lanak 83, u relevantnom dijelu, glasi: u pravne odnose, {to zahtijeva na~elo pravne sigurnosti. "(1) Djelatnik koji nije zadovoljan kona~nom odlukom 16. Apelantica svoje pravo na rad kod poslodavca nije nadle`nog organa u organizaciji ili ako taj organ ne donese ostvarivala godinama. Za reguliranje svog radno-pravnog statusa odluku u roku od 30 dana od dana podno{enja zahtjeva, odnosno obratila se poslodavcu tek 24. kolovoza 2000. godine, osam prigovora, ima pravo u narednom roku od 15 dana tra`iti za{titu godina nakon prestanka rada, a ~etiri godine nakon normalizacije svojih prava pred nadle`nim sudom. prilika na ovim prostorima. Druk~iji stav o ovom pitanju, navodi (2) Za{titu prava pred nadle`nim sudom ne mo`e tra`iti ako Vrhovni sud, zna~io bi da djelatnik za{titu, zbog nezakonitog prethodno nije tra`io za{titu prava pred nadle`nim tijelom u prestanka radnog odnosa, mo`e tra`iti i po proteku roka od 20 organizaciji, osim prava na nov~ano potra`ivanje." godina, {to bi se protivilo ne samo zakonskim propisima nego i zdravoj logici. V. Apelacija 17. Zbog svega navedenog, Vrhovni sud predla`e da se a) Navodi iz apelacije apelacija odbije kao neutemeljena. 11. Apelantica u apelaciji, izme|u ostalog, navodi da je 18. Tu`ena u odgovoru na apelaciju, izme|u ostalog, isti~e da Vrhovni sud proizvoljno primijenio odredbe Zakona o temeljnim nije povrije|eno apelanti~ino pravo na pravi~no su|enje, jer je pravima iz radnog odnosa, koji je bio na snazi u vrijeme nastanka apelantica saslu{ana tijekom postupka, {to je vidljivo iz prijepornog odnosa. Ta proizvoljnost se, po navodima iz prilo`enih dokaza. Tako|er, tu`ena smatra da u konkretnom apelacije, o~ituje u tomu {to je Vrhovni sud zauzeo pogre{an stav slu~aju nije povrije|eno apelanti~ino pravo na rad, jer je po da je apelantica morala koristiti sredstva za{tite svojih prava od presudi Okru`nog suda vra}ena na rad i radi i danas, bez obzira na dana saznanja za povredu prava, a ne od dana prijama rje{enja o odluku Vrhovnog suda. Tu`ena dalje navodi da je apelantica za prestanku radnog odnosa, zbog ~ega je njena tu`ba pobijanom povredu svoga prava saznala 1992. godine od kada joj je po~eo presudom Vrhovnog suda odba~ena kao nepravodobna. Potom, te}i rok za za{titu prava koji ona nije po{tovala, zbog ~ega smatra apelantica se poziva na odredbu ~lanka 78. Zakona o temeljnim da ni jedno od Ustavom za{ti}enih prava nije povrije|eno i pravima iz radnog odnosa (u daljnjem tekstu: Zakon), smatraju}i predla`e da se apelacija odbije kao neutemeljena. da je obveza tu`ene apelantici uru~iti rje{enje o prestanku radnog odnosa, i da se odredba ~lanka 83. stavak 2. Zakona mo`e VI. Dopustivost primijeniti na druge odluke o povredi prava za koje nije 19. Sukladno ~lanku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, propisana obveza dostave odluke djelatniku. Ustavni sud tako|er ima prizivnu nadle`nost u pitanjima koja su 12. Opravdanost svojih navoda apelantica temelji na Odluci sadr`ana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmetom spora Ustavnog suda broj U 19/01 od 2. studenoga 2001. godine, kao i zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. na pojedinim presudama Okru`nog suda, gdje je, navodno, 20. Sukladno ~lanku 15. stavak 3. Poslovnika Ustavnog utvr|eno da se tu`ba radi utvr|ivanja nezakonitosti prestanka suda, Ustavni sud mo`e razmatrati apelaciju samo ako su protiv radnog odnosa ima smatrati pravodobnom ako tu`itelj prije presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi podno{enja tu`be sudu nije mogao koristiti pravo na internu efektivni pravni lijekovi mogu}i po zakonu i ako se podnese u za{titu, jer mu nikad nije uru~eno rje{enje o prestanku radnog roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odnosa. odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio. 13. Apelantica smatra da joj je pobijanom presudom 21. U konkretnom slu~aju, predmet pobijanja apelacijom je Vrhovnog suda povrije|eno pravo na pravi~no su|enje iz ~lanka Presuda Vrhovnog suda, broj Rev-559/02 od 20. velja~e 2004. II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova Europske konvencije, te pravo na imovinu iz ~lanka II/3.(k) mogu}ih po zakonima. Nadalje, pobijanu je presudu apelantica Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 1. Protokola broj 1 uz primila 12. svibnja 2004. godine, a apelacija je podnesena 30. Europsku konvenciju, kao i pravo na rad iz ~lanka 6. lipnja 2004. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano Me|unarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim ~lankom 15. stavak 3. Poslovnika Ustavnog suda. Kona~no, pravima. Sukladno tomu, predla`e da se apelacija usvoji i ukine apelacija ispunjava i uvjete iz ~lanka 16. stavak 2. Poslovnika pobijana presuda Vrhovnog suda. Ustavnog suda. b) Odgovor na apelaciju 22. Imaju}i u vidu odredbe ~lanka VI/3.(b), ~lanka 15. stavak 14. Vrhovni sud u odgovoru na apelaciju, izme|u ostalog, 3. i ~lanka 16. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni je isti~e da se radni spor mo`e zasnovati po ispunjenju procesnih sud ustvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete iz pretpostavki, dozvoljenosti i pravodobnosti tu`be. Kod takvog navedenih ~lanaka glede dopustivosti. stanja stvari, i obzirom da apelantica nije radila dugi niz godina, VII. Meritum Vrhovni sud smatra da je apelantici moralo biti rauvidno, iako 23. Apelantica pobija navedenu presudu tvrde}i da je tom nije primila rje{enje o prestanku radnog odnosa, da je presudom povrije|eno njezino pravo na pravi~no su|enje i pravo povrije|eno njezino pravo na rad i ostala prava koja iz njega na imovinu iz ~lanka II/3.(e) i (k) Ustava Bosne i Hercegovine i proizlaze. Budu}i da za{titu prava nije tra`ila, Vrhovni sud ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije, te ~lanka 1. Protokola smatra da se apelantica sa ovakvim stanjem suglasila. Vrhovni broj 1 uz Europsku konvenciju, kao i pravo na rad iz ~lanka 6. sud dalje navodi da to {to nije primila rje{enje o prestanku radnog Me|unarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim odnosa apelanticu nije osloba|alo prava i du`nosti da u pravima. odre|enim, zakonom propisanim rokovima, zatra`i za{titu svoga prava. Kada pravo djelatnika nije povrije|eno dono{enjem 24. ^lanak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine, u relevantnom odluke ili rje{enja, isti~e dalje Vrhovni sud, nego pona{anjem dijelu, glasi: Ponedjeljak, 29.5.2006. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 26 – Strana 2807 ljudska prava broj 13674/88 od 14. travnja 1989. u predmetu "Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine u`ivaju ljudska Cyril Albert Warner protiv Velike Britanije). Ono je potrebno da prava i slobode iz ovog ~lanka, stavak 2., {to uklju~uje: bi se osigurao princip pravne sigurnosti. Naime, dr`ava ima (...) interes da se zadr`e pravni odnosi koji su trajali odre|eno (e) Pravo na pravi~no saslu{anje u gra|anskim i kaznenim vremensko razdoblje. Osim toga, institut zastare treba pozitivno stvarima i druga prava vezana za kaznene postupke. uticati protiv nemarnosti u ostvarivanju prava. Pri konkretnom (k) Pravo na imovinu." reguliranju ovog pitanja, a prije svega odre|ivanja roka zastare, Pravo na pravi~no su|enje zakonodavac u`iva odre|enu slobodu procjene (vidi Europski 25. ^lanak 6. Europske konvencije, u relevantnom dijelu, sud za ljudska prava, Ashingdane protiv Velike Britanije, presuda glasi: od 28. svibnja 1985, serija A, broj 93, stavak 57). Zakonodavac ne smije ovo pitanje tako regulirati da su{tinski onemogu}i ili "1. Prilikom utvr|ivanja gra|anskih prava i obveza ili neopravdano ote`a ostvarivanje ovih prava." osnovanosti bilo kakve kaznene optu`be protiv njega, svako ima pravo na pravi~nu i javnu raspravu u razumnom roku pred 32. Ustavni sud smatra da se navedeni stav mo`e primijeniti i neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. [...]" u konkretnom predmetu, obzirom da je relevantnim odredbama 26. Ustavni sud u ovom predmetu mora, prije svega, Zakona propisano vremensko ograni~enje ostvarivanja prava na razmotriti odnose li se apelantovi navodi na gra|anska prava u za{titu prava iz radnog odnosa, zbog ~ega je Vrhovni sud odlu~io okviru zna~enja ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije. da se ne mo`e meritorno raspravljati o apelanti~inom tu`benom 27. Su{tina utvr|ivanja odnosi li se neki slu~aj na gra|ansko zahtjevu, kojim je tra`eno ukidanje rje{enja o prestanku radnog pravo ili obvezu ovisi o tomu je li ishod postupka odlu~uju}i za odnosa. Naime, relevantnim odredbama su za tra`enje za{tite prava i obveze. Kada se to pravo odnosi na odnos izme|u prava iz radnog odnosa strogo propisani rokovi prekluzivnog pojedinca i dr`ave, kao npr. radni spor, Ustavni sud je ranije karaktera. U slu~aju propu{tanja poduzimanja radnje u cilju zauzeo stav da svi zahtjevi koji se odnose na uposlenje, sa za{tite prava, dolazi ne samo do gubitka prava da se na meritoran izuzetkom zahtjeva dr`avnih slu`benika koji izvr{avaju svoje na~in rije{i tu`beni zahtjev nego i do gubitka samog prava u ovlasti na temelju relevantnog zakona i ~ija je du`nost {tititi op}e materijalnom smislu. Navedeno vremensko ograni~enje, interese dr`ave, potpadaju pod pojam gra|anskih prava i obveza propisivanjem odre|enih rokova za poduzimanje pojedinih (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 61/01, objavljena u radnji, uspostavljeno je u javnom interesu koji se zrcali u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine", broj 41/03 od 24. efikasnom funkcioniranju pravnog sustava i pravnoj sigurnosti. prosinca 2003. godine). Ustavni sud smatra da su zakonom propisana ograni~enja 28. ^lanak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanak 6. proporcionalna ciljevima koji se `ele posti}i (vidi, mutatis mustavak 1. Europske konvencije, garantiraju svakomu pravo na tandis, Ustavni sud, Odluka broj U 49/02 od 28. studenoga 2003. pravi~no saslu{anje u gra|anskim i kaznenim stvarima i druga godine, objavljena u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegoviprava u svezi kaznenog postupka, odnosno da pred sud ili tribune", broj 6/04, to~ka 74). nal iznese bilo koji zahtjev koji se odnosi na njegova gra|anska prava i obveze (vidi Europski sud za ljudska prava, Golder protiv 33. Ustavni sud smatra da je Vrhovni sud u predmetnom slu~aju zauzeo pravilan stav da apelantica nije podnijela tu`beni Velike Britanije, presuda od 21. velja~e 1975, serija A, broj 18, zahtjev mjerodavnom sudu za za{titu prava iz radnog odnosa u stavak 36). U konkretnom slu~aju apelantica se `ali da joj je prekluzivnom roku koji je odre|en zakonom. Naime, iz pobijanom presudom Vrhovnog suda uskra}eno pravo na pobijanih ~injenica proizlazi da je apelantica navedeni zahtjev za povratak na posao zbog nezakonitog prestanka radnog odnosa. za{titu prava podnijela nakon osam godina od dana kada je Prema tomu, konkretno pravo za koje apelantica smatra da joj je prestala raditi kod poslodavca, odnosno nakon osam godina od povrije|eno predstavlja gra|ansko pravo na koje se primjenjuju saznanja za povredu prava zbog prestanka radnog odnosa. S standardi pravi~nog su|enja u smislu ~lanka 6. stavak 1. obzirom na tu ~injenicu, opravdano je pozivanje Vrhovnog suda Europske konvencije. na odredbe ~l. 80. i 83. Zakona, jer je apelantica kod takvog stanja 29. U predmetnom je slu~aju apelantica podnijela tu`bu stvari morala podnijeti zahtjev poslodavcu za ostvarivanje svojih protiv poslodavca radi poni{tenja odluka o prestanku radnog prava u roku od 15 dana od dana saznanja za povredu prava, a ne odnosa, povratka na posao i uspostave svih uskra}enih prava iz nakon osam godina. Zato, Ustavni sud smatra da Vrhovni sud, pri radnog odnosa. Osnovni je sud svojom presudom usvojio dono{enju pobijane presude, nije primijenio relevantno pravo na apelanti~in tu`beni zahtjev, smatraju}i, prije svega, da je tu`bu za proizvoljan na~in, te da ne postoje druge okolnosti koje bi za{titu svojih prava podnijela pravodobno, te da je, sukladno upu}ivale na to da je u ovoj pravnoj stvari do{lo do povrede rezultatima dokaznog postupka, tu`beni zahtjev utemeljen. ostalih temeljnih principa pravi~nog postupka. Okru`ni je sud prihvatio ~injeni~na i pravna stajali{ta Osnovnog suda i potvrdio prvostupanjsku presudu u cijelosti. Me|utim, 34. Imaju}i u vidu navedeno, Ustavni sud zaklju~uje da je Vrhovni sud je u revizionom postupku ukinuo ni`estupanjske Vrhovni sud pobijanom Presudom broj Rev-559/02 od 20. presude i u jednom dijelu tu`bu odbacio, a u drugom dijelu je velja~e 2004. godine na ispravan na~in primijenio relevantne apelanti~inu tu`bu odbio. Obzirom na ovakvu odluku, apelantica odredbe zakona, te da nije do{lo do proizvoljne primjene prava tvrdi da joj je Vrhovni sud, proizvoljnom primjenom relevantnih na apelanti~inu {tetu. Zbog toga, u konkretnom slu~aju nema odredaba Zakona, uskratio pravo povratka na posao i uspostavu povrede prava na pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e) Ustava svih prava iz radnog odnosa. Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije. 30. Razmatraju}i presude redovitih sudova i ostalu dokumentaciju spisa predmeta, proizlazi kao neprijeporno da je Ostali navodi apelantici rukovodstvo poslodavca, tijekom 1992. godine, 35. U svjetlu zaklju~ka glede povrede prava na pravi~no usmeno nalo`ilo da ne dolazi na posao, te da je rje{enje o su|enje iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. prestanku radnog odnosa primila tijekom trajanja stavak 1. Europske konvencije, Ustavni sud smatra da nije nu`no prvostupanjskog parni~nog postupka, 20. o`ujka 2001. godine. posebice razmatrati ostale navode iz apelacije. Prema tomu, su{tinsko pitanje u ovom ustavno-pravnom sporu jeste je li opravdano pozivanje Vrhovnog suda na odredbu ~lanka 80. stavak 2. Zakona, i je li se navedena odredba mogla VIII. Zaklju~ak primijeniti na prijeporni pravni odnos. Odnosno, je li ili ne apelantica morala, prvo, podnijeti zahtjev poslodavcu za za{titu 36. Nema povrede apelanti~inog prava na pravi~no su|enje svojih prava u roku od 15 dana od dana saznanja za prestanak iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak radnog odnosa, a nakon toga i, eventualno, prigovor tijelu 1. Europske konvencije u slu~aju kada je redoviti sud na poslodavca, te je li, imaju}i to u vidu, apelantica nepravodobno prijeporni pravni odnos primijenio relevantne odredbe podnijela tu`bu zbog za{tite prava iz radnog odnosa. materijalnog i procesnog zakona na na~in koji se ne mo`e nazvati 31. Imaju}i u vidu navedeno, Ustavni se sud poziva na svoj proizvoljnim, pri ~emu nisu povrije|eni drugi temeljni principi stav zauzet u Odluci broj U 49/02 od 28. studenoga 2003. godine pravi~nog su|enja. ("Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 6/04, to~ka 43), prema kojem "u vezi sa ograni~enjima glede ostvarivanja 37. Na temelju ~lanka 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog gra|anskih prava spada i mogu}nost prigovora zastare tu`benih suda, Ustavni je sud jednoglasno odlu~io kao u dispozitivu ove zahtjeva (vidi aplikaciju biv{em Europskom povjerenstvu za odluke. Broj 26 – Strana 2808 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Ponedjeljak, 29.5.2006. januara 1993. godine, a odbio tu`beni zahtjev za poni{tewe 38. Prema ~lanku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Odluke Upravnog odbora tu`ene, broj 140/01 od 27. marta 2001. Ustavnog suda su kona~ne i obvezuju}e. godine. Predsjednik IV. Relevantni propisi Ustavnog suda 9. Zakon o parni~nom postupku ("Slu`beni list SFRJ", br. Bosne i Hercegovine 4/77, 36/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90 i 35/91, te Mato Tadi}, v. r. "Slu`beni glasnik Republike Srpske", br. 17/93, 14/94 i 32/94) ^lan 382, u relevantnom dijelu, glasi: "[...]. Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudija, u revizija je uvijek dozvoqena: predmetu broj AP 567/04, rje{avaju}i apelaciju N. G., na osnovu [...]; ~lana VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lana 59 stav 2 ta~ka 2) u sporovima iz radnih odnosa". 2 ~lana 61 st. 1 i 3 Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercego10. Zakon o osnovnim pravima iz radnog odnosa ("Slu`beni vine - Novi pre~i{}eni tekst ("Slu`beni glasnik Bosne i list Socijalisti~ke Federativne Republike Jugoslavije", Hercegovine", broj 2/04), u sastavu: broj 60/89 i 42/90) Mato Tadi}, predsjednik ^lan 7 glasi: Miodrag Simovi}, prof. dr, potpredsjednik "Odluka o prestanku radnog odnosa i razlozi za dono{ewe Hatixa Haxiosmanovi}, potpredsjednik te odluke moraju da se dostave radniku u pismenom obliku, sa Valerija Gali}, sudija poukom o pravu na prigovor." Jovo Rosi}, sudija ^lan 80, u relevantnom dijelu, glasi: na sjednici, odr`anoj 28. juna 2005. godine, donio je "(1) Radnik ima pravo da pred nadle`nim organima u organizaciji, odnosno poslodavcu podnosi zahtjeve radi ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 ostvarivawa svojih prava iz radnog odnosa, kao i pravo na Odbija se kao neosnovana apelacija N. G., podnesena protiv prigovor protiv odluka koje ti organi donose o wegovim Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj Rev-559/02 od 20. pravima, obavezama i odgovornostima. februara 2004. godine. (2) Prigovor iz stava 1 ovog ~lana radnik podnosi organu Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegoutvr|enom op{tim aktom, odnosno kolektivnim ugovorom u vine", "Slu`benim novinama Federacije Bosne i Hercegoviroku od 15 dana od dana uru~ewa odluke kojom je povrije|eno ne" i "Slu`benom glasniku Republike Srpske". wegovo pravo, odnosno od dana kad je saznao za povredu prava." ^lan 83, u relevantnom dijelu, glasi: OBRAZLO@EWE "(1) Radnik koji nije zadovoqan kona~nom odlukom I. Uvod nadle`nog organa u organizaciji ili ako taj organ ne donese odluku u roku od 30 dana od dana podno{ewa zahtjeva, odnosno 1. N. G. (u daqwem tekstu: apelantkiwa) iz Doboja, koju prigovora, ima pravo da u narednom roku od 15 dana tra`i zastupa Z. M., advokat iz Doboja, podnijela je 30. juna 2004. za{titu svojih prava pred nadle`nim sudom. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u (2) Za{titu prava pred nadle`nim sudom ne mo`e daqwem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda tra`iti ako prethodno nije tra`io za{titu prava pred Republike Srpske (u daqwem tekstu: Vrhovni sud) broj nadle`nim organom u organizaciji, osim prava na nov~ano Rev-559/02 od 20. februara 2004. godine. potra`ivawe." II. Postupak pred Ustavnim sudom V. Apelacija 2. Na osnovu ~lana 21 st. 1 i 2 Poslovnika Ustavnog suda, od Vrhovnog suda i u~esnika u postupku, AD "Bosanka" iz Doboja (u a) Navodi iz apelacije daqwem tekstu: tu`ena), zatra`eno je 15. aprila 2005. godine da 11. Apelantkiwa u apelaciji, izme|u ostalog, navodi da je dostave odgovore na apelaciju. Vrhovni sud proizvoqno primijenio odredbe Zakona o 3. Vrhovni sud dostavio je odgovor na apelaciju 5. maja 2005. osnovnim pravima iz radnog odnosa, koji je bio na snazi u godine, a tu`ena je dostavila odgovor na apelaciju 16. maja 2005. vrijeme nastanka spornog odnosa. Ta proizvoqnost se, po godine. navodima iz apelacije, ogleda u tome {to je Vrhovni sud zauzeo 4. Na osnovu ~lana 25 stav 2 Poslovnika Ustavnog suda, pogre{an stav da je apelantkiwa morala da koristi sredstva odgovori Vrhovnog suda i tu`ene su, 30. maja 2005. godine, za{tite svojih prava od dana saznawa za povredu prava, a ne od dostavqeni apelantkiwi. dana prijema rje{ewa o prestanku radnog odnosa, zbog ~ega je wena tu`ba osporenom presudom Vrhovnog suda odba~ena kao III. ^iweni~no stawe neblagovremena. Zatim, apelantkiwa se poziva na odredbu 5. ^iwenice predmeta, koje proizilaze iz apelantkiwinih ~lana 78 Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa (u navoda i dokumenata predo~enih Ustavnom sudu, mogu da se daqwem tekstu: Zakon), smatraju}i da je obaveza tu`ene da sumiraju na sqede}i na~in. apelantkiwi uru~i rje{ewe o prestanku radnog odnosa, i da 6. Apelantkiwa je bila u radnom odnosu kod tu`ene od 1973. odredba ~lana 83 stav 2 Zakona mo`e da se primijeni na druge godine do 1. juna 1992. godine, kada joj je Rje{ewem tu`ene broj odluke o povredi prava za koje nije propisana obaveza 167/92 od 18. januara 1993. godine prestao radni odnos. dostavqawa odluke radniku. 7. Presudom Osnovnog suda u Doboju (u daqwem tekstu: 12. Opravdanost svojih navoda apelantkiwa zasniva na Osnovni sud) broj Rs-20/02 od 13. juna 2002. godine, koja je Odluci Ustavnog suda broj U 19/01 od 2. novembra 2001. godine, potvr|ena Presudom Okru`nog suda u Doboju (u daqwem tekstu: kao i na pojedinim presudama Okru`nog suda, gdje je, navodno, Okru`ni sud) broj G`-506/02 od 24. septembra 2002. godine, utvr|eno da tu`ba radi utvr|ivawa nezakonitosti prestanka poni{teno je kao nezakonito Rje{ewe tu`ene o prestanku radnog odnosa treba da se smatra blagovremenom ako tu`ilac apelantkiwinog radnog odnosa broj 167/92 od 18. januara 1993. prije podno{ewa tu`be sudu nije mogao da koristi pravo na godine i Odluka Upravnog odbora tu`ene broj 140/01 od 27. internu za{titu, jer mu nikad nije uru~eno rje{ewe o marta 2001. godine o odbijawu apelantkiwinog prigovora koji prestanku radnog odnosa. je izjavila protiv rje{ewa o prestanku radnog odnosa. Pored 13. Apelantkiwa smatra da joj je osporenom presudom toga, tu`enoj je nalo`eno da apelantkiwu vrati na rad, Vrhovnog suda povrije|eno pravo na pravi~no su|ewe iz ~lana uspostavi joj sva prava iz radnog odnosa i nadoknadi joj II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske tro{kove parni~nog postupka, sve u roku od 15 dana od pravosna`nosti presude. konvencije, te pravo na imovinu iz ~lana II/3 k) Ustava Bosne i 8. Vrhovni sud je, odlu~uju}i o izre~enoj reviziji tu`ene, Hercegovine i ~lana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku donio Presudu broj Rev-559/03 od 20. februara 2004. godine, konvenciju, kao i pravo na rad iz ~lana 6 Me|unarodnog pakta o kojom je reviziju uva`io i ni`estepene presude preina~io ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima. U skladu sa tim, tako {to je odbacio apelantkiwinu tu`bu za poni{tewe predla`e da se apelacija usvoji i ukine osporena presuda Rje{ewa tu`ene o prestanku radnog odnosa broj 167/92 od 18. Vrhovnog suda. 1 Odluka je objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 27/06. Ponedjeljak, 29.5.2006. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 26 – Strana 2809 b) Odgovor na apelaciju stav 3 Poslovnika Ustavnog suda. Na kraju, apelacija ispuwava i uslove iz ~lana 16 stav 2 Poslovnika Ustavnog suda. 14. Vrhovni sud u odgovoru na apelaciju, izme|u ostalog, 22. Imaju}i u vidu odredbe ~lana VI/3 b), ~lana 15 stav 3 i isti~e da radni spor mo`e da se zasnuje po ispuwewu procesnih ~lana 16 stav 2 Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je pretpostavki, dozvoqenosti i blagovremenosti tu`be. Kod utvrdio da predmetna apelacija ispuwava uslove iz navedenih takvog stawa stvari, i s obzirom da apelantkiwa nije radila ~lanova u pogledu dopustivosti. dugi niz godina, Vrhovni sud smatra da je apelantkiwi moralo da bude jasno, iako nije primila rje{ewe o prestanku radnog VII. Meritum odnosa, da je povrije|eno weno pravo na rad i ostala prava koja 23. Apelantkiwa osporava navedenu presudu tvrde}i da je iz wega proizilaze. Budu}i da za{titu prava nije tra`ila, tom presudom povrije|eno weno pravo na pravi~no su|ewe i Vrhovni sud smatra da se apelantkiwa sa ovakvim stawem saglasila. Vrhovni sud daqe navodi da to {to nije primila pravo na imovinu iz ~lana II/3 e) i k) Ustava Bosne i Hercegovirje{ewe o prestanku radnog odnosa apelantkiwu nije ne i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije, te ~lana 1 Protokola osloba|alo prava i du`nosti da u odre|enim, zakonom broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo na rad iz ~lana 6 propisanim rokovima, zatra`i za{titu svoga prava. Kada Me|unarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravo radnika nije povrije|eno dono{ewem odluke ili pravima. rje{ewa, isti~e daqe Vrhovni sud, nego pona{awem 24. ^lan II/3 Ustava Bosne i Hercegovine, u relevantnom poslodavca, postupak interne za{tite se pokre}e zahtjevom dijelu, glasi: kojim se tra`i ostvarivawe prava. Dakle, ~iwenica da "Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine u`ivaju apelantkiwa nije dobila rje{ewe o prestanku radnog odnosa u qudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog ~lana, a ona junu mjesecu 1992. godine nije je osloba|ala obaveze da prije obuhvataju: podno{ewa tu`be i odmah tada, u propisanom roku, a u svakom (...) slu~aju nakon ukidawa ratnog stawa i stawa neposredne ratne e) Pravo na pravi~no saslu{awe u gra|anskim i krivi~nim opasnosti, tra`i internu za{titu kod poslodavca. stvarima i druga prava u vezi sa krivi~nim postupkom. 15. Pored navedenog, Vrhovni sud isti~e da su propisima, k) Pravo na imovinu." kojima se reguli{u radni odnosi, uvijek strogo odre|eni rokovi prekluzivnog karaktera za za{titu prava u radnom Pravo na pravi~no su|ewe sporu koji, ako se propuste, dovode ne samo do gubqewa prava na 25. ^lan 6 Evropske konvencije, u relevantnom dijelu, pokretawe radnog spora, nego i do gubqewa samog prava koje bi glasi: u tom sporu bilo predmet za{tite. Propu{tawe ovih "1. Prilikom utvr|ivawa gra|anskih prava i obaveza ili prekluzivnih rokova li{ava sud mogu}nosti da odlu~uje o osnovanosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv wega, zakonitosti prestanka radnog odnosa koliko god taj prestanak, svako ima pravo na pravi~no su|ewe i javnu raspravu u razumnom u su{tini, bio zaista nezakonit. Vrijeme kao pravna ~iwenica, roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom navodi daqe Vrhovni sud, ima odre|enog uticaja i izaziva ustanovqenim sudom. [...]" pravne posqedice. Svrha i ciq uzimawa u obzir proteka 26. Ustavni sud u ovom predmetu mora, prije svega, da vremena za regulisawe pravnih odnosa se nalazi u upotrebi razmotri da li se apelantovi navodi odnose na gra|anska prava pretvarawa fakti~kog odnosa u pravne odnose, {to zahtijeva u okviru zna~ewa ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije. na~elo pravne sigurnosti. 27. Su{tina utvr|ivawa da li se neki slu~aj odnosi na 16. Apelantkiwa svoje pravo na rad kod poslodavca nije gra|ansko pravo ili obavezu zavisi od toga da li je ishod ostvarivala godinama. Za regulisawe svog radno-pravnog postupka odlu~uju}i za prava i obaveze. Kada se to pravo odnosi statusa obratila se poslodavcu tek 24. avgusta 2000. godine, na odnos izme|u pojedinca i dr`ave, kao npr. radni spor, osam godina nakon prestanka rada, a ~etiri godine nakon Ustavni sud je ranije zauzeo stav da svi zahtjevi koji se odnose normalizacije prilika na ovim prostorima. Druga~iji stav o na zaposlewe, sa izuzetkom zahtjeva dr`avnih slu`benika koji ovom pitawu, navodi Vrhovni sud, zna~io bi da radnik za{titu, izvr{avaju svoja ovla{}ewa na osnovu relevantnog zakona i zbog nezakonitog prestanka radnog odnosa, mo`e da tra`i i po ~ija je du`nost da {tite op{te interese dr`ave, potpadaju pod protoku roka od 20 godina, {to bi se protivilo ne samo pojam gra|anskih prava i obaveza (vidi Ustavni sud, Odluka zakonskim propisima nego i zdravoj logici. broj U 61/01, objavqena u "Slu`benom glasniku Bosne i Herce17. Zbog svega navedenog, Vrhovni sud predla`e da se govine", broj 41/03 od 24. decembra 2003. godine). apelacija odbije kao neosnovana. 28. ^lan II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lan 6 stav 1 18. Tu`ena u odgovoru na apelaciju, izme|u ostalog, isti~e Evropske konvencije, garantuju svakome pravo na pravi~no da nije povrije|eno apelantkiwino pravo na pravi~no su|ewe, saslu{awe u gra|anskim i krivi~nim stvarima i druga prava u jer je apelantkiwa saslu{ana u toku postupka, {to je vidqivo vezi sa krivi~nim postupkom, odnosno da pred sud ili tribunal iz prilo`enih dokaza. Tako|e, tu`ena smatra da u konkretnom iznese bilo koji zahtjev koji se odnosi na wegova gra|anska slu~aju nije povrije|eno apelantkiwino pravo na rad, jer je po presudi Okru`nog suda vra}ena na rad i radi i danas, bez obzira prava i obaveze (vidi Evropski sud za qudska prava, Golder na odluku Vrhovnog suda. Tu`ena daqe navodi da je protiv Velike Britanije, presuda od 21. februara 1975, serija apelantkiwa za povredu svoga prava saznala 1992. godine od A, broj 18, stav 36). U konkretnom slu~aju apelantkiwa se `ali kada je po~eo da joj te~e rok za za{titu prava koji ona nije da joj je osporenom presudom Vrhovnog suda uskra}eno pravo na po{tovala, zbog ~ega smatra da ni jedno od Ustavom za{ti}enih povratak na posao zbog nezakonitog prestanka radnog odnosa. prava nije povrije|eno i predla`e da se apelacija odbije kao Shodno tome, konkretno pravo za koje apelantkiwa smatra da neosnovana. joj je povrije|eno predstavqa gra|ansko pravo na koje se primjewuju standardi pravi~nog su|ewa u smislu ~lana 6 stav 1 VI. Dopustivost Evropske konvencije. 19. U skladu sa ~lanom VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine, 29. U predmetnom slu~aju apelantkiwa je podnijela tu`bu Ustavni sud tako|e ima apelacionu nadle`nost u pitawima protiv poslodavca radi poni{tewa odluka o prestanku radnog koja su sadr`ana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora odnosa, povratka na posao i uspostavqawa svih uskra}enih zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini. prava iz radnog odnosa. Osnovni sud je svojom presudom usvojio 20. U skladu sa ~lanom 15 stav 3 Poslovnika Ustavnog suda, apelantkiwin tu`beni zahtjev, smatraju}i, prije svega, da je Ustavni sud mo`e da razmatra apelaciju samo ako su protiv tu`bu za za{titu svojih prava podnijela blagovremeno, te da je, presude, odnosno odluke, koja se wome osporava iscrpqeni svi u skladu sa rezultatima dokaznog postupka, tu`beni zahtjev efektivni pravni lijekovi mogu}i po zakonu i ako se podnese u osnovan. Okru`ni sud je prihvatio ~iweni~na i pravna roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio stajali{ta Osnovnog suda i potvrdio prvostepenu presudu u odluku o posqedwem pravnom lijeku koji je koristio. cijelosti. Me|utim, Vrhovni sud je u revizionom postupku ukinuo ni`estepene presude i u jednom dijelu tu`bu odbacio, a 21. U konkretnom slu~aju, predmet osporavawa apelacijom u drugom dijelu je apelantkiwinu tu`bu odbio. S obzirom na je Presuda Vrhovnog suda, broj Rev-559/02 od 20. februara 2004. ovakvu odluku, apelantkiwa tvrdi da joj je Vrhovni sud, godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova proizvoqnom primjenom relevantnih odredaba Zakona, mogu}ih po zakonima. Nadaqe, osporenu presudu apelantkiwa uskratio pravo povratka na posao i uspostavqawe svih prava iz je primila 12. maja 2004. godine, a apelacija je podnesena 30. juna radnog odnosa. 2004. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano ~lanom 15 Broj 26 – Strana 2810 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Ponedjeljak, 29.5.2006. februara 2004. godine na ispravan na~in primijenio 30. Razmatraju}i presude redovnih sudova i ostalu relevantne odredbe zakona, te da nije do{lo do proizvoqne dokumentaciju spisa predmeta, proizilazi kao nesporno da je primjene prava na apelantkiwinu {tetu. Zbog toga, u apelantkiwi rukovodstvo poslodavca, u toku 1992. godine, konkretnom slu~aju nema povrede prava na pravi~no su|ewe iz usmeno nalo`ilo da ne dolazi na posao, te da je rje{ewe o prestanku radnog odnosa primila u toku trajawa prvostepenog ~lana II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 parni~nog postupka, 20. marta 2001. godine. Shodno tome, Evropske konvencije. su{tinsko pitawe u ovom ustavno-pravnom sporu jeste da li je Ostali navodi opravdano pozivawe Vrhovnog suda na odredbu ~lana 80 stav 2 35. U svjetlu zakqu~ka u pogledu povrede prava na pravi~no Zakona, i da li je navedena odredba mogla da se primijeni na su|ewe iz ~lana II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 sporni pravni odnos. Odnosno, da li je ili ne apelantkiwa stav 1 Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije morala, prvo, da podnese zahtjev poslodavcu za za{titu svojih neophodno da posebno razmatra ostale navode iz apelacije. prava u roku od 15 dana od dana saznawa za prestanak radnog odnosa, a nakon toga i, eventualno, prigovor organu VIII. Zakqu~ak poslodavca, te da li je, imaju}i to u vidu, apelantkiwa 36. Nema povrede apelantkiwinog prava na pravi~no neblagovremeno podnijela tu`bu zbog za{tite prava iz radnog su|ewe iz ~lana II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 odnosa. stav 1 Evropske konvencije u slu~aju kada je redovni sud na 31. Imaju}i u vidu navedeno, Ustavni sud se poziva na svoj sporni pravni odnos primijenio relevantne odredbe stav zauzet u Odluci broj U 49/02 od 28. novembra 2003. godine materijalnog i procesnog zakona na na~in koji ne mo`e da se ("Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 6/04, ta~ka 43), nazovr proizvoqnim, pri ~emu nisu povrije|eni drugi osnovni shodno kom "u vezi sa ograni~ewima u pogledu ostvarivawa principi pravi~nog su|ewa. gra|anskih prava spada i mogu}nost prigovora zastare 37. Na osnovu ~lana 61 st. 1 i 3 Poslovnika Ustavnog suda, tu`benih zahtjeva (vidi aplikaciju biv{oj Evropskoj komisiji Ustavni sud je jednoglasno odlu~io kao u dispozitivu ove za qudska prava broj 13674/88 od 14. aprila 1989. u predmetu odluke. Cyril Albert Warner protiv Velike Britanije). Ono je 38. Shodno ~lanu VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke potrebno da bi se obezbijedio princip pravne sigurnosti. Ustavnog suda su kona~ne i obavezuju}e. Naime, dr`ava ima interes da se zadr`e pravni odnosi koji su trajali odre|en vremenski period. Sem toga, institut zastare Predsjednik treba da pozitivno uti~e protiv nemarnosti u ostvarivawu Ustavnog suda prava. Pri konkretnom regulisawu ovog pitawa, a prije svega Bosne i Hercegovine odre|ivawa roka zastare, zakonodavac u`iva odre|enu slobodu Mato Tadi}, s. r. procjene (vidi Evropski sud za qudska prava, Ashingdane protiv Velike Britanije, presuda od 28. maja 1985, serija A, Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudija, u broj 93, stav 57). Zakonodavac ne smije ovo pitawe da reguli{e predmetu broj AP 691/04, rje{avaju}i apelaciju H., A. i A. V. i M. tako da su{tinski onemogu}i ili neopravdano ote`a H., na osnovu ~lana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lana ostvarivawe ovih prava." 59. stav 2. ta~ka 2, ~lana 61. st. 1. i 2. i ~lana 64. stav 3. Poslovnika 32. Ustavni sud smatra da navedeni stav mo`e da se Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Novi pre~i{}eni tekst primijeni i u konkretnom predmetu, s obzirom da je ("Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 2/04), u sastavu: relevantnim odredbama Zakona propisano vremensko Mato Tadi}, predsjednik ograni~ewe ostvarivawa prava na za{titu prava iz radnog Miodrag Simovi}, prof. dr., potpredsjednik odnosa, zbog ~ega je Vrhovni sud odlu~io da ne mo`e meritorno Hatid`a Had`iosmanovi}, potpredsjednica da se raspravqa o apelantkiwinom tu`benom zahtjevu, kojim je tra`eno da se ukine rje{ewe o prestanku radnog odnosa. Naime, Valerija Gali}, sutkinja relevantnim odredbama su za tra`ewe za{tite prava iz radnog Jovo Rosi}, sudija odnosa strogo propisani rokovi prekluzivnog karaktera. U na sjednici, odr`anoj 28. juna 2005. godine, donio je slu~aju propu{tawa preduzimawa radwe u ciqu za{tite prava, dolazi ne samo do gubitka prava da se na meritoran na~in ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 rije{i tu`beni zahtjev nego i do gubitka samog prava u Usvaja se apelacija H., A. i A. V. i M. H. materijalnom smislu. Navedeno vremensko ograni~ewe, Utvr|uje se povreda ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovipropisivawem odre|enih rokova za preduzimawe pojedinih ne i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije za za{titu ljudskih prava radwi, uspostavqeno je u javnom interesu koji se ogleda u i osnovnih sloboda. efikasnom funkcionisawu pravnog sistema i pravnoj Ukidaju se: sigurnosti. Ustavni sud smatra da su zakonom propisana - Rje{enje Kantonalnog suda u Zenici broj G`-357/04 od 1. ograni~ewa proporcionalna ciqevima koji se `ele posti}i juna 2004. godine; (vidi, mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka broj U 49/02 od 28. - Rje{enje Op}inskog suda u Kaknju broj P-344/00 od 13. novembra 2003. godine, objavqena u "Slu`benom glasniku januara 2004. godine. Bosne i Hercegovine", broj 6/04, ta~ka 74). Nala`e se Op}inskom sudu u Kaknju da hitno nastavi 33. Ustavni sud smatra da je Vrhovni sud u predmetnom postupak u predmetu broj P-344/00. slu~aju zauzeo pravilan stav da apelantkiwa nije podnijela Nala`e se Op}inskom sudu u Kaknju da, u roku od 60 dana od tu`beni zahtjev nadle`nom sudu za za{titu prava iz radnog dana dostave ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Herceodnosa u prekluzivnom roku koji je odre|en zakonom. Naime, iz govine o preduzetim mjerama, u skladu sa ~lanom 75. stav 5. nespornih ~iwenica proizilazi da je apelantkiwa navedeni Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. zahtjev za za{titu prava podnijela nakon osam godina od dana Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovikada je prestala da radi kod poslodavca, odnosno nakon osam ne", "Slu`benim novinama Federacije Bosne i Hercegovine" i godina od saznawa za povredu prava zbog prestanka radnog "Slu`benom glasniku Republike Srpske". odnosa. S obzirom na tu ~iwenicu, opravdano je pozivawe Vrhovnog suda na odredbe ~l. 80 i 83 Zakona, jer je apelantkiwa OBRAZLO@ENJE kod takvog stawa stvari morala da podnese zahtjev poslodavcu I. Uvod za ostvarivawe svojih prava u roku od 15 dana od dana saznawa za povredu prava, a ne nakon osam godina. Stoga, Ustavni sud 1. H., A. i A. V. i M. H. (u daljnjem tekstu: apelanti) svi iz smatra da Vrhovni sud, pri dono{ewu osporene presude, nije Zenice, koje zastupa R. A., advokat iz Zenice, podnijeli su 5. primijenio relevantno pravo na proizvoqan na~in, te da ne augusta 2004. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegopostoje druge okolnosti koje bi upu}ivale na to da je u ovoj vine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rje{enja pravnoj stvari do{lo do povrede ostalih osnovnih principa Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) pravi~nog postupka. broj G`-357/04 od 1. juna 2004. godine i Rje{enja Op}inskog suda u Kaknju (u daljnjem tekstu: Op}inski sud) broj P-344/00 od 34. Imaju}i u vidu navedeno, Ustavni sud zakqu~uje da je 13. januara 2004. godine. Vrhovni sud osporenom Presudom broj Rev-559/02 od 20. 1 Odluka je objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 27/06. Ponedjeljak, 29.5.2006. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 26 – Strana 2811 II. Postupak pred Ustavnim sudom V. Apelacija 2. Na osnovu ~lana 21. st. 1. i 2. Poslovnika Ustavnog suda, a) Navodi iz apelacije od Kantonalnog suda, Op}inskog suda i u~esnika u postupku, 11. Apelanti se `ale da su redovni sudovi, pogre{nom Dru{tva za osiguranje Sarajevo - Osiguranje d.d. Sarajevo primjenom materijalnog prava, donijeli rje{enje o prekidu Filijala Travnik (u daljnjem tekstu: prvotu`eni), postupka, te im tako uskratili pravo na efikasan pristup sudu, kao Proizvodno-prometnog i uslu`nog dru{tva "Buco" d.o.o. Vitez (u i pravo na pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercedaljnjem tekstu: drugotu`eni), DD u mje{ovitom vlasni{tvu za govine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije za za{titu ljudskih odr`avanje i za{titu puteva "Doboj-putevi" (u daljnjem tekstu: prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska tre}etu`eni) i Direkcije cesta Federacije BiH (u daljnjem tekstu: konvencija). Dalje, isti~u da je krivi~ni postupak protiv ~etvrtotu`eni), zatra`eno je 4. maja 2005. godine da dostave odgovornih lica prvotu`enog pravosna`no okon~an, te smatraju odgovore na apelaciju. da postupak po vanrednom pravnom lijeku, zahtjevu za 3. Odgovor na apelaciju Kantonalni sud je dostavio 11. maja ponavljanje krivi~nog postupka, nije od utjecaja na parni~ni 2005. godine, Op}inski sud 26. maja 2005. godine, prvotu`eni postupak za naknade {tete. Odgovornost prvotu`enog se temelji 13. maja 2005. godine, tre}etu`eni 24. maja 2005. godine, a na objektivnoj odgovornosti, koja je propisana Zakonom o drugotu`eni i ~etvrtotu`eni nisu dostavili odgovore na apelaciju. obligacionim odnosima, prema kojem za {tetu od opasne stvari 4. Na osnovu ~lana 25. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, odgovara njen imalac, a drugotu`eni i tre}etu`eni su odgovorni odgovori Kantonalnog suda, Op}inskog suda, prvotu`enog i za {tetu radi neadekvatnog odr`avanja magistralnog puta, zbog tre}etu`enog su, 31. maja 2005. godine, dostavljeni apelantima. o{te}enja na kolovozu, te smatraju da svi tu`eni treba da solidarno odgovaraju za pri~injenu {tetu. III. ^injeni~no stanje 5. ^injenice predmeta, koje proizlaze iz navoda apelanata i b) Odgovor na apelaciju dokumenata predo~enih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na 12. U odgovoru na apelaciju, Kantonalni sud smatra da je slijede}i na~in. apelacija neosnovana i da rje{enjem o prekidu postupka nije 6. U saobra}ajnoj nesre}i, kao putnik u autobusu apelantima uskra}eno pravo na pristup sudu. Dalje, Kantonalni prvotu`enog, poginuo je mu` prve apelantice, a otac ostalih sud navodi da je, u skladu sa Zakonom o parni~nom postupku, apelanata. odre|eno da sud mo`e prekinuti postupak ako se odluka o 7. Kantonalni sud je Presudom broj K-63/00 od 20. oktobra tu`benom zahtjevu ne mo`e donijeti prije nego {to bude 2000. godine, koja je potvr|ena Presudom Vrhovnog suda donesena odluka u krivi~nom postupku, te smatra da je rezultat Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj K`-46/01 postupka kojim je osu|eni tra`io ponavljanje krivi~nog postupka od 14. novembra 2001. godine, osudio V. D`. i E. ]. (radnike neophodan kao dokaz za pravilno utvr|ivanje ~injenica o prvotu`enog) na kaznu zatvora u trajanju od ~etiri godine i {est odgovornosti tu`enih. mjeseci, odnosno od osam godina, zbog krivi~nog djela - te{ko 13. Op}inski sud je u navodima odgovora na apelaciju djelo protiv sigurnosti javnog prometa - iz ~lana 320. stav 4. u istakao da je rje{enje o prekidu postupka doneseno zbog vezi sa ~lanom 318. stav 3. Krivi~nog zakona Federacije BiH. neophodnosti pribavljanja dokaza iz krivi~nog spisa Odlu~uju}i o zahtjevu osu|enih za ponavljanje krivi~nog Kantonalnog suda, broj K-63/00, te ostvarivanja uvida u dopunu postupka Kantonalni sud je Rje{enjem broj Kv-156/03 od 6. zapisnika o saobra}ajno-tehni~kom vje{ta~enju. Kako se radi o oktobra 2004. godine odbio zahtjeve za ponavljanje krivi~nog pribavljanju dokaza zna~ajnog za rje{avanje ovog spora, sud je postupka po prijedlozima osu|enih. Protiv ovog rje{enja osu|eni odlu~io da prekine postupak. Prema tome, nije povrije|eno pravo su ulo`ili `albu Vrhovnom sudu Federacije BiH, koji jo{ nije apelanata na pravi~an postupak iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i donio odluku. Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije. 8. Apelanti su 19. decembra 2000. godine podnijeli tu`bu 14. Prvotu`eni je u odgovoru na apelaciju istakao da je Op}inskom sudu sa tu`benim zahtjevom da se tu`eni obave`u da apelantima na ime du{evne boli zbog smrti supruga i oca ispla}en im solidarno naknade nematerijalnu {tetu za pretrpljene du{evne iznos od po 2.300,00 KM, te iznos od 1.000,00 KM na ime bolove u iznosu od 20.250,00 KM. materijalnih tro{kova (tro{kovi sahrane i spomenika), zbog ~ega 9. Na pripremnom ro~i{tu za glavnu raspravu Op}inski sud je smatra da je tu`beni zahtjev u odnosu na njega u potpunosti Rje{enjem broj P-344/00 od 13. januara 2004. godine, koje je neosnovan. potvr|eno Rje{enjem Kantonalnog suda broj G`-357/04 od 1. 15. Tre}etu`eni u odgovoru na apelaciju isti~e da nije svojim juna 2004. godine, prekinuo parni~ni postupak do okon~anja radnjama doprinio kr{enju ustavnih prava apelanata, te da su krivi~nog postupka koji se vodi po vanrednom pravnom lijeku, njihova prava ugro`ena pravnim i procesnim radnjama drugih zahtjevu za ponavljanje postupka ili do kada se utvrdi da vi{e ne sudionika u postupku. postoje razlozi zbog ~ega se ~eka njegov zavr{etak. U VI. Dopustivost obrazlo`enju rje{enja prvostepeni sud je naveo da su u krivi~nom 16. U skladu sa ~lanom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, postupku, koji je pravosna`no okon~an, osu|eni podnijeli Ustavni sud tako|er ima apelacionu nadle`nost u pitanjima koja zahtjev za ponavljanje postupka, te postoje opravdani razlozi za su sadr`ana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora prekid parni~nog postupka do okon~anja postupka po zahtjevu zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. osu|enih za ponavljanje krivi~nog postupka. 17. U skladu sa ~lanom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog IV. Relevantni propisi suda, Ustavni sud mo`e razmatrati apelaciju samo ako su protiv 10. U Zakonu o parni~nom postupku ("Slu`bene novine presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi Federacije BiH", broj 53/03, od 28. oktobra 2003. godine) efektivni pravni lijekovi mogu}i po zakonu i ako se podnese u relevantne odredbe glase: roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio "^lan 379. stav 2. odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio. Sud mo`e odrediti prekid postupka ako se odluka o tu`benom 18. U konkretnom slu~aju, predmet osporavanja apelacijom zahtjevu ne mo`e donijeti prije nego {to bude donesena odluka u je Rje{enje Kantonalnog suda broj G`-357/04 od 1. juna 2004. godine, protiv kojeg nema drugih efektivnih pravnih lijekova postupku povodom privrednog prestupa ili u krivi~nom postupku. mogu}ih po zakonu. Nadalje, osporeno rje{enje apelanti su ^lan 381. stav 2. primili 30. juna 2004. godine, a apelacija je podnesena 5. augusta Ako je sud prekinuo postupak iz razloga navedenih u ~lanu 2004. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano ~lanom 15. 379. stav 1. ta~ka 1. i stav 2. ovog zakona, postupak }e se stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. Kona~no, apelacija ispunjava nastaviti kada se pravomo}no zavr{i postupak pred sudom ili i uvjete iz ~lana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda. drugim nadle`nim organom ili kada sud ustanovi da vi{e ne 19. Imaju}i u vidu odredbe ~lana VI/3.b) Ustava Bosne i Herpostoje razlozi da se ~eka na njegov zavr{etak." cegovine, ~lana 15. stav 3. i ~lana 16. stav 2. Poslovnika U Zakonu o krivi~nom postupku Federacije BiH Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ("Slu`bene novine Federacije BiH", br. 43/98 i 23/99) relevantna ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti. odredba glasi: VII. Meritum "^lan 125. stav 1. Presuda postaje pravomo}na kada se vi{e ne mo`e pobijati 20. Apelanti pobijaju navedena rje{enja, tvrde}i da je tim rje{enjima povrije|eno njihovo pravo na pravi~no su|enje iz `albom ili kada `alba nije dopu{tena." Broj 26 – Strana 2812 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Ponedjeljak, 29.5.2006. ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. bez obzira na njihovo izri~ito postojanje u doma}em zakonu, Evropske konvencije. Evropska konvencija ima prednost u primjeni. Stoga, redovni sudovi su bili u obavezi da, primjenom standarda sadr`anih u ^lan II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: ~lanu 6. stav 1. Evropske konvencije, razmotre zahtjeve "Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine u`ivaju ljudska apelanata ~ak i u slu~aju da postoje "~vr{}a" ograni~enja od prava i slobode iz stava 2. ovog ~lana, {to uklju~uje: postoje}ih iz ~lana 379. stav 2. Zakona o parni~nom postupku. (...) Najzad, mogu}nost da se podnese zahtjev radi odlu~ivanja o e) Pravo na pravi~no saslu{anje u gra|anskim i krivi~nim gra|anskim pravima ili obavezama i da, zatim, o tom zahtjevu ne stvarima i druga prava u vezi sa krivi~nim postupkom." bude efikasno odlu~eno, ne ispunjava zahtjeve iz ~lana 6. stav 1. ^lan 6. stav 1. Evropske konvencije, u relevantnom dijelu, Evropske konvencije (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 24/00 glasi: od 31. augusta 2001. godine, objavljenu u "Slu`benom glasniku "1. Prilikom utvr|ivanja gra|anskih prava i obaveza ili Bosne i Hercegovine" broj 1/02). osnovanosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv njega, svako ima 28. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaklju~uje da je pravo na pravi~no su|enje i javnu raspravu u razumnom roku osporenim rje{enjima prekr{eno pravo apelanata na pravi~no pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. su|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. [...]" stav 1. Evropske konvencije. 21. Odgovor na pitanje je li ~lan 6. stav 1. Evropske VIII. Zaklju~ak konvencije primjenljiv ili ne nalazi se u zaklju~ku "da li je posljedica predmetne procedure odlu~uju}a za utvr|ivanje 29. Ustavni sud zaklju~uje da je do{lo do povrede prava gra|anskih prava i obaveza" (vidi odluke Evropskog suda za apelanata na pravi~an postupak iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i ljudska prava, Tre Taktörer Aktiebolag od 17. jula 1989. godine, Hercegovine i ~lana 6. Evropske konvencije, jer je parni~ni stav 41 i H. protiv Francuske od 24. oktobra 1989. godine stav postupak prekinut do okon~anja krivi~nog postupka koji je ve} 47). Dakle, ukoliko je posljedica predmetne procedure ranije pravosna`no okon~an. odlu~uju}a za utvr|ivanje gra|anskih prava i obaveza ~lan 6. stav 30. Na osnovu ~lana 61. st. 1. i 2. i ~lana 64. stav 3. 1. Evropske konvencije se smatra primjenljivim, ukoliko Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlu~io predmetna procedura nije odlu~uju}a za utvr|ivanje gra|anskih kao u dispozitivu ove odluke. prava i obaveza ~lan 6. stav 1. Evropske konvencije se smatra 31. Prema ~lanu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke neprimjenljivim. Ustavnog suda su kona~ne i obavezuju}e. 22. U konkretnom slu~aju, parni~ni postupak se odnosi na Predsjednik naknadu {tete, dakle na predmet gra|ansko-pravne prirode. Ustavnog suda Dalje, apelanti pobijaju rje{enja kojima je prekinut parni~ni Bosne i Hercegovine postupak i na taj na~in privremeno onemogu}eno utvr|ivanje Mato Tadi}, s. r. gra|anskih prava i obaveza, te je ishod takvog postupka odlu~uju}i za utvr|ivanje gra|anskih prava apelanata. Dakle, u konkretnom slu~aju je ~lan 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv. Ustavni je sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudaca, u 23. Pravo pristupa sudu, zajam~eno u ~lanu 6. stav 1. predmetu broj AP 691/04, rje{avaju}i apelaciju H., A. i A. V. i M. Evropske konvencije, nije apsolutno pravo i ono mo`e biti H., na temelju ~lanka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, predmet ograni~enja. Me|utim, ta ograni~enja ne mogu biti ~lanka 59. stavak 2. to~ka 2, ~lanka 61. st. 1. i 2. i ~lanka 64. tolikog obima da "je sama su{tina prava umanjena" (vidi stavak 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Novi Evropski sud za ljudska prava, Guerin protiv Francuske, presuda pre~i{}eni tekst ("Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine", broj od 29. jula 1998. godine, 1998-V). Zatim, ograni~enje ne}e biti u 2/04), u sastavu: skladu sa ~lanom 6. stav 1. Evropske konvencije ako ne slu`i Mato Tadi}, predsjednik legitimnom cilju i ako ne postoji razuman odnos ravnomjernosti Miodrag Simovi}, prof. dr., dopredsjednik izme|u upotrijebljenih sredstava i cilja koji se `eli ostvariti (vidi Hatid`a Had`iosmanovi}, dopredsjednica Evropski sud za ljudska prava, Bellet protiv Francuske, presuda Valerija Gali}, sutkinja od 20. novembra 1995. godine, serija A, tom 333). Jovo Rosi}, sudac 24. U konkretnom slu~aju, redovni sudovi donijeli su, na na sjednici, odr`anoj 28. lipnja 2005. godine, donio osnovu ~lana 379. stav 2. i ~lana 381. stav 2. Zakona o parni~nom postupku, rje{enje kojim se prekida parni~ni postupak do ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 pravosna`nog okon~anja krivi~nog postupka koji se vodi po Usvaja se apelacija H., A. i A. V. i M. H. zahtjevu za ponavljanje postupka ili do kada se utvrdi da vi{e ne Utvr|uje se povreda ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegopostoje razlozi zbog ~ega se ~eka njegov zavr{etak. Dakle, vine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije za za{titu ljudskih redovni sudovi smatraju da je za rje{avanje o tu`bi apelanata prava i temeljnih sloboda. potrebno sa~ekati pravosna`nu odluku u krivi~nom postupku, Ukidaju se: povodom vanrednog pravnog lijeka, zahtjeva za ponavljanje - Rje{enje Kantonalnog suda u Zenici broj G`-357/04 od 1. postupka. lipnja 2004. godine; 25. Me|utim, predmetni krivi~ni postupak je ve} - Rje{enje Op}inskog suda u Kaknju broj P-344/00 od 13. pravosna`no okon~an Presudom Vrhovnog suda broj K`-46/01 sije~nja 2004. godine. od 14. novembra 2001. godine, kojom je potvr|ena prvostepena presuda, tako da je ona postala pravosna`na u smislu ~lana 125. Nala`e se Op}inskom sudu u Kaknju da hitno nastavi Zakona o krivi~nom postupku. Dakle, rje{enje o prekidu postupak u predmetu broj P-344/00. postupka je doneseno nakon {to je ve} pravosna`no okon~an Nala`e se Op}inskom sudu u Kaknju da, u roku od 60 dana od krivi~ni postupak. Okolnost da su osu|eni podnijeli zahtjev za dana dostave ove odluke, izvijesti Ustavni sud Bosne i Hercegoponavljanje pravosna`no okon~anog krivi~nog postupka i da vine o poduzetim mjerama, sukladno ~lanku 75. stavak 5. postupak povodom tog zahtjeva jo{ nije okon~an, ne mo`e se Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. smatrati razlogom za prekid postupka u smislu ~lana 379. stav 2. Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku Bosne i HercegoviZakona o parni~nom postupku. ne", "Slu`benim novinama Federacije Bosne i Hercegovine" i 26. Prema navedenom, redovni sudovi su u osporenim "Slu`benom glasniku Republike Srpske". rje{enjima arbitrarno primijenili odredbe Zakona o parni~nom OBRAZLO@ENJE postupku u pogledu uvjeta za prekid parni~nog postupka, te su I. Uvod tako neosnovano onemogu}ili apelante u ostvarivanju prava na pristup sudu i pravu da o njihovim gra|anskim pravima bude 1. H., A. i A. V. i M. H. (u daljnjem tekstu: apelanti) svi iz odlu~eno u efikasnom sudskom postupku. Zenice, koje zastupa R. A., odvjetnik iz Zenice, podnijeli su 5. kolovoza 2004. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Herce27. Ustavni sud napominje da u situacijama gdje postoji bar govine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rje{enja sumnja u kvalitet i obim ograni~enja koja onemogu}avaju pravo Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) na pristup sudu, u smislu ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije, 1 Odluka je objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 27/06. Ponedjeljak, 29.5.2006. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 26 – Strana 2813 broj G`-357/04 od 1. lipnja 2004. godine i Rje{enja Op}inskog U Zakonu o kaznenom postupku Federacije BiH suda u Kaknju (u daljnjem tekstu: Op}inski sud) broj P-344/00 od ("Slu`bene novine Federacije BiH", br. 43/98 i 23/99) relevantna 13. sije~nja 2004. godine. odredba glasi: "^lanak 125. stavak 1. II. Postupak pred Ustavnim sudom Presuda postaje pravomo}na kada se vi{e ne mo`e pobijati 2. Na temelju ~lanka 21. st. 1. i 2. Poslovnika Ustavnog suda, prizivom ili kada priziv nije dopu{ten." od Kantonalnog suda, Op}inskog suda i sudionika u postupku, V. Apelacija Dru{tva za osiguranje Sarajevo - Osiguranje d.d. Sarajevo Podru`nica Travnik (u daljnjem tekstu: prvotu`eni), a) Navodi iz apelacije Proizvodno-prometnog i uslu`nog dru{tva "Buco" d.o.o. Vitez (u 11. Apelanti se `ale da su redoviti sudovi, pogre{nom daljnjem tekstu: drugotu`eni), DD u mje{ovitom vlasni{tvu za primjenom materijalnog prava, donijeli rje{enje o prekidu odr`avanje i za{titu putova "Doboj-putovi" (u daljnjem tekstu: postupka, te im tako uskratili pravo na efikasan pristup sudu, kao tre}etu`eni) i Direkcije cesta Federacije BiH (u daljnjem tekstu: i pravo na pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Her~etvrtotu`eni), zatra`eno je 4. svibnja 2005. godine da dostave cegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije za za{titu odgovore na apelaciju. ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska 3. Odgovor na apelaciju Kantonalni je sud dostavio 11. konvencija). Dalje, isti~u da je kazneni postupak protiv svibnja 2005. godine, Op}inski sud 26. svibnja 2005. godine, odgovornih osoba prvotu`enog pravomo}no okon~an, te prvotu`eni 13. svibnja 2005. godine, tre}etu`eni 24. svibnja smatraju da postupak po izvanrednom pravnom lijeku, zahtjevu 2005. godine, a drugotu`eni i ~etvrtotu`eni nisu dostavili za ponavljanjem kaznenog postupka, nije od utjecaja na parni~ni odgovore na apelaciju. postupak za naknade {tete. Odgovornost prvotu`enog se temelji 4. Na temelju ~lanka 25. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda, na objektivnoj odgovornosti, koja je propisana Zakonom o odgovori Kantonalnog suda, Op}inskog suda, prvotu`enog i obligacijskim odnosima, prema kojemu za {tetu od opasne stvari tre}etu`enog su, 31. svibnja 2005. godine, dostavljeni odgovara njen imatelj, a drugotu`eni i tre}etu`eni su odgovorni apelantima. za {tetu radi neadekvatnog odr`avanja magistralnog puta, zbog o{te}enja na kolovozu, te smatraju da svi tu`eni trebaju solidarno III. ^injeni~no stanje odgovarati za pri~injenu {tetu. 5. ^injenice predmeta, koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predo~enih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na b) Odgovor na apelaciju sljede}i na~in. 12. U odgovoru na apelaciju, Kantonalni sud smatra da je 6. U prometnoj nesre}i, kao putnik u autobusu prvotu`enog, apelacija neutemeljena i da rje{enjem o prekidu postupka nije poginuo je mu` prve apelantice, a otac ostalih apelanata. apelantima uskra}eno pravo na pristup sudu. Dalje, Kantonalni sud navodi da je, sukladno Zakonu o parni~nom postupku, 7. Kantonalni je sud Presudom broj K-63/00 od 20. listopada odre|eno da sud mo`e prekinuti postupak ako se odluka o 2000. godine, koja je potvr|ena Presudom Vrhovnog suda tu`benom zahtjevu ne mo`e donijeti prije nego {to bude Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj K`-46/01 donesena odluka u kaznenom postupku, te smatra da je rezultat od 14. studenoga 2001. godine, osudio V. D`. i E. ]. (djelatnike postupka kojim je osu|eni tra`io ponavljanje kaznenog postupka prvotu`enog) na kaznu zatvora u trajanju od ~etiri godine i {est nu`an kao dokaz za pravilno utvr|ivanje ~injenica o mjeseci, odnosno od osam godina, zbog kaznenog djela - te{ko odgovornosti tu`enih. djelo protiv sigurnosti javnog prometa - iz ~lanka 320. stavak 4. u svezi ~lanka 318. stavak 3. Kaznenog zakona Federacije BiH. 13. Op}inski je sud u navodima odgovora na apelaciju Odlu~uju}i o zahtjevu osu|enih za ponavljanjem kaznenog istaknuo da je rje{enje o prekidu postupka doneseno zbog postupka Kantonalni je sud Rje{enjem broj Kv-156/03 od 6. nu`nosti pribavljanja dokaza iz kaznenog spisa Kantonalnog listopada 2004. godine odbio zahtjeve za ponavljanjem suda, broj K-63/00, te ostvarivanja uvida u dopunu zapisnika o kaznenog postupka po prijedlozima osu|enih. Protiv ovog prometno-tehni~kom vje{ta~enju. Kako se radi o pribavljanju rje{enja osu|eni su ulo`ili priziv Vrhovnom sudu Federacije dokaza zna~ajnog za rje{avanje ovog spora, sud je odlu~io BiH, koji jo{ nije donio odluku. prekinuti postupak. Prema tomu, nije povrije|eno pravo apelanata na pravi~an postupak iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i 8. Apelanti su 19. prosinca 2000. godine podnijeli tu`bu Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije. Op}inskom sudu sa tu`benim zahtjevom da se tu`eni obve`u da im solidarno naknade nematerijalnu {tetu za pretrpljene du{evne 14. Prvotu`eni je u odgovoru na apelaciju istaknuo da je bolove u iznosu od 20.250,00 KM. apelantima na ime du{evne boli zbog smrti supruga i oca ispla}en iznos od po 2.300,00 KM, te iznos od 1.000,00 KM na ime 9. Na pripremnom ro~i{tu za glavnu raspravu Op}inski je sud materijalnih tro{kova (tro{kovi sahrane i spomenika), zbog ~ega Rje{enjem broj P-344/00 od 13. sije~nja 2004. godine, koje je smatra da je tu`beni zahtjev u odnosu na njega u potpunosti potvr|eno Rje{enjem Kantonalnog suda broj G`-357/04 od 1. neutemeljen. lipnja 2004. godine, prekinuo parni~ni postupak do okon~anja 15. Tre}etu`eni u odgovoru na apelaciju isti~e da nije svojim kaznenog postupka koji se vodi po izvanrednom pravnom lijeku, radnjama doprinio kr{enju ustavnih prava apelanata, te da su zahtjevu za ponavljanjem postupka ili do kada se utvrdi da vi{e njihova prava ugro`ena pravnim i procesnim radnjama drugih ne postoje razlozi zbog ~ega se ~eka njegov zavr{etak. U sudionika u postupku. obrazlo`enju rje{enja prvostupanjski je sud naveo da su u kaznenom postupku, koji je pravomo}no okon~an, osu|eni VI. Dopustivost podnijeli zahtjev za ponavljanjem postupka, te postoje opravdani 16. Sukladno ~lanku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, razlozi za prekid parni~nog postupka do okon~anja postupka po Ustavni sud tako|er ima prizivnu nadle`nost u pitanjima koja su zahtjevu osu|enih za ponavljanjem kaznenog postupka. sadr`ana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmetom spora IV. Relevantni propisi zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. 17. Sukladno ~lanku 15. stavak 3. Poslovnika Ustavnog 10. U Zakonu o parni~nom postupku ("Slu`bene novine suda, Ustavni sud mo`e razmatrati apelaciju samo ako su protiv Federacije BiH", broj 53/03, od 28. listopada 2003. godine) presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi relevantne odredbe glase: efektivni pravni lijekovi mogu}i po zakonu i ako se podnese u "^lanak 379. stavak 2. roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio Sud mo`e odrediti prekid postupka ako se odluka o tu`benom odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio. zahtjevu ne mo`e donijeti prije nego {to bude donesena odluka u 18. U konkretnom slu~aju, predmet pobijanja apelacijom je postupku povodom gospodarskog prestupa ili u kaznenom Rje{enje Kantonalnog suda broj G`-357/04 od 1. lipnja 2004. postupku. godine, protiv kojeg nema drugih efektivnih pravnih lijekova ^lanak 381. stavak 2. mogu}ih po zakonu. Nadalje, pobijano su rje{enje apelanti Ako je sud prekinuo postupak iz razloga navedenih u ~lanku primili 30. lipnja 2004. godine, a apelacija je podnesena 5. 379. stavak 1. to~ka 1. i stavak 2. ovog zakona, postupak }e se kolovoza 2004. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano nastaviti kada se pravomo}no zavr{i postupak pred sudom ili ~lankom 15. stavak 3. Poslovnika Ustavnog suda. Kona~no, drugim mjerodavnim tijelom ili kada sud ustanovi da vi{e ne apelacija ispunjava i uvjete iz ~lanka 16. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda. postoje razlozi da se ~eka na njegov zavr{etak." Broj 26 – Strana 2814 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Ponedjeljak, 29.5.2006. postupku glede uvjeta za prekid parni~nog postupka, te su tako 19. Imaju}i u vidu odredbe ~lanka VI/3.(b) Ustava Bosne i neutemeljeno onemogu}ili apelante u ostvarivanju prava na Hercegovine, ~lanka 15. stavak 3. i ~lanka 16. stavak 2. pristup sudu i pravu da o njihovim gra|anskim pravima bude Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni je sud ustvrdio da predmetna odlu~eno u efikasnom sudskom postupku. apelacija ispunjava uvjete glede dopustivosti. 27. Ustavni sud napominje da u situacijama gdje postoji bar VII. Meritum dvojba u kvalitetu i opseg ograni~enja koja onemogu}uju pravo 20. Apelanti pobijaju navedena rje{enja, tvrde}i da je tim na pristup sudu, u smislu ~lanka 6. stavak 1. Europske rje{enjima povrije|eno njihovo pravo na pravi~no su|enje iz konvencije, bez obzira na njihovo izri~ito postojanje u doma}em ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. zakonu, Europska konvencija ima prednost u primjeni. Stoga, Europske konvencije. redoviti su sudovi bili u obvezi, primjenom standarda sadr`anih u ^lanak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: ~lanku 6. stavak 1. Europske konvencije, razmotriti zahtjeve "Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine u`ivaju ljudska apelanata ~ak i u slu~aju da postoje "~vr{}a" ograni~enja od prava i temeljne slobode ovog ~lanka, stavak 2, {to uklju~uje: postoje}ih iz ~lanka 379. stavak 2. Zakona o parni~nom (...) postupku. Najzad, mogu}nost da se podnese zahtjev radi (e) Pravo na pravi~no saslu{anje u gra|anskim i krivi~nim odlu~ivanja o gra|anskim pravima ili obvezama i da, potom, o stvarima i druga prava vezana za krivi~ne postupke". tom zahtjevu ne bude efikasno odlu~eno, ne ispunjava zahtjeve iz ^lanak 6. stavak 1. Europske konvencije, u relevantnom ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije (vidi Odluku Ustavnog dijelu, glasi: suda broj U 24/00 od 31. kolovoza 2001. godine, objavljenu u "1. Prilikom utvr|ivanja gra|anskih prava i obveza ili "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 1/02). osnovanosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv njega, svako ima 28. Na temelju navedenog, Ustavni sud zaklju~uje da je pravo na pravi~nu i javnu raspravu u razumnom roku pred pobijanim rje{enjima prekr{eno pravo apelanata na pravi~no neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. [...]" su|enje iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. 21. Odgovor na pitanje je li ~lanak 6. stavak 1. Europske stavak 1. Europske konvencije. konvencije primjenljiv ili ne nalazi se u zaklju~ku "da li je VIII. Zaklju~ak posljedica predmetne procedure odlu~uju}a za utvr|ivanje gra|anskih prava i obaveza" (vidi odluke Europskog suda za 29. Ustavni sud zaklju~uje da je do{lo do povrede prava apelanata na pravi~an postupak iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i ljudska prava, Tre Taktörer Aktiebolag od 17. srpnja 1989. Hercegovine i ~lanka 6. Europske konvencije, jer je parni~ni godine, stavak 41. i H. protiv Francuske od 24. listopada 1989. postupak prekinut do okon~anja kaznenog postupka koji je ve} godine stav 47). Dakle, ukoliko je posljedica predmetne procedure odlu~uju}a za utvr|ivanje gra|anskih prava i obveza ~lanak ranije pravomo}no okon~an. 6. stavak 1. Europske konvencije se smatra primjenljivim, 30. Na temelju ~lanka 61. st. 1. i 2. i ~lanka 64. stavak 3. ukoliko predmetna procedura nije odlu~uju}a za utvr|ivanje Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni je sud jednoglasno odlu~io gra|anskih prava i obveza ~lanak 6. stavak 1. Europske kao u dispozitivu ove odluke. konvencije se smatra neprimjenljivim. 31. Prema ~lanku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke 22. U konkretnom slu~aju, parni~ni postupak se odnosi na Ustavnog suda su kona~ne i obvezuju}e. naknadu {tete, dakle na predmet gra|ansko-pravne naravi. Dalje, Predsjednik apelanti pobijaju rje{enja kojima je prekinut parni~ni postupak i na taj na~in privremeno onemogu}eno utvr|ivanje gra|anskih Ustavnog suda prava i obveza, te je ishod takvog postupka odlu~uju}i za Bosne i Hercegovine utvr|ivanje gra|anskih prava apelanata. Dakle, u konkretnom je Mato Tadi}, v. r. slu~aju ~lanak 6. stavak 1. Europske konvencije primjenjiv. 23. Pravo pristupa sudu, zajam~eno u ~lanku 6. stavak 1. Europske konvencije, nije apsolutno pravo i ono mo`e biti predmetom ograni~enja. Me|utim, ta ograni~enja ne mogu biti Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudija, u tolikog opsega da "je sama su{tina prava umanjena" (vidi predmetu broj AP 691/04, rje{avaju}i apelaciju H., A. i A. V. i Europski sud za ljudska prava, Guerin protiv Francuske, presuda M. H., na osnovu ~lana VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine, od 29. srpnja 1998. godine, 1998-V). Potom, ograni~enje ne}e ~lana 59 stav 2 ta~ka 2, ~lana 61 st. 1 i 2 i ~lana 64 stav 3 biti sukladno ~lanku 6. stavak 1. Europske konvencije ako ne Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Novi slu`i legitimnom cilju i ako ne postoji razuman odnos pre~i{}eni tekst ("Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine", jednakomjernosti izme|u uporabljenih sredstava i cilja koji se broj 2/04), u sastavu: `eli ostvariti (vidi Europski sud za ljudska prava, Bellet protiv Mato Tadi}, predsjednik Francuske, presuda od 20. studenoga 1995. godine, serija A, tom Miodrag Simovi}, prof. dr, potpredsjednik 333). Hatixa Haxiosmanovi}, potpredsjednik 24. U konkretnom slu~aju, redoviti su sudovi donijeli, na Valerija Gali}, sudija temelju ~lanka 379. stavak 2. i ~lanka 381. stavak 2. Zakona o parni~nom postupku, rje{enje kojim se prekida parni~ni Jovo Rosi}, sudija postupak do pravomo}nog okon~anja kaznenog postupka koji se na sjednici, odr`anoj 28. juna 2005. godine, donio je vodi po zahtjevu za ponavljanjem postupka ili do kada se utvrdi da vi{e ne postoje razlozi zbog ~ega se ~eka njegov zavr{etak. ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 Dakle, redoviti sudovi smatraju da je za rje{avanje o tu`bi Usvaja se apelacija H., A. i A. V. i M. H. apelanata potrebno sa~ekati pravomo}nu odluku u kaznenom postupku, povodom vanrednog pravnog lijeka, zahtjeva za Utvr|uje se povreda ~lana II/3 e) Ustava Bosne i Hercegoviponavljanjem postupka. ne i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije za za{titu qudskih 25. Me|utim, predmetni kazneni postupak je ve} prava i osnovnih sloboda. pravomo}no okon~an Presudom Vrhovnog suda broj K`-46/01 Ukidaju se: od 14. studenoga 2001. godine, kojom je potvr|ena - Rje{ewe Kantonalnog suda u Zenici broj G`-357/04 od 1. prvostupanjska presuda, tako da je ona postala pravomo}na u juna 2004. godine; smislu ~lanka 125. Zakona o kaznenom postupku. Dakle, - Rje{ewe Op{tinskog suda u Kakwu broj P-344/00 od 13. rje{enje o prekidu postupka je doneseno nakon {to je ve} januara 2004. godine. pravomo}no okon~an kazneni postupak. Okolnost da su osu|eni Nala`e se Op{tinskom sudu u Kakwu da hitno nastavi podnijeli zahtjev za ponavljanjem pravomo}no okon~anog postupak u predmetu broj P-344/00. kaznenog postupka i da postupak povodom tog zahtjeva jo{ nije okon~an, ne mo`e se smatrati razlogom za prekid postupka u Nala`e se Op{tinskom sudu u Kakwu da, u roku od 60 dana od smislu ~lanka 379. stavak 2. Zakona o parni~nom postupku. dana dostave ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o mjerama koje je preduzeo, u skladu sa ~lanom 75 stav 5 26. Prema navedenom, redoviti su sudovi u pobijanim Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. rje{enjima arbitrarno primijenili odredbe Zakona o parni~nom 1 Odluka je objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 27/06. Ponedjeljak, 29.5.2006. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 26 – Strana 2815 Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku Bosne i HercegoSud mo`e da odredi prekid postupka ako odluka o vine", "Slu`benim novinama Federacije Bosne i Hercegovitu`benom zahtjevu ne mo`e da se donese prije nego {to bude ne" i "Slu`benom glasniku Republike Srpske". donesena odluka u postupku povodom privrednog prestupa ili u krivi~nom postupku. OBRAZLO@EWE ^lan 381 stav 2 I. Uvod Ako je sud prekinuo postupak iz razloga navedenih u ~lanu 379 stav 1 ta~ka 1 i stav 2 ovog zakona, postupak }e se 1. H., A. i A. V. i M. H. (u daqwem tekstu: apelanti) svi iz nastaviti kada se pravosna`no zavr{i postupak pred sudom Zenice, koje zastupa R. A., advokat iz Zenice, podnijeli su 5. ili drugim nadle`nim organom ili kada sud ustanovi da vi{e avgusta 2004. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegone postoje razlozi da se ~eka na wegov zavr{etak." vine (u daqwem tekstu: Ustavni sud) protiv Rje{ewa U Zakonu o krivi~nom postupku Federacije BiH Kantonalnog suda u Zenici (u daqwem tekstu: Kantonalni sud) ("Slu`bene novine Federacije BiH", br. 43/98 i 23/99) broj G`-357/04 od 1. juna 2004. godine i Rje{ewa Op{tinskog relevantna odredba glasi: suda u Kakwu (u daqwem tekstu: Op{tinski sud) broj P-344/00 "^lan 125 stav 1 od 13. januara 2004. godine. Presuda postaje pravosna`na kada vi{e ne mo`e da se II. Postupak pred Ustavnim sudom osporava `albom ili kada `alba nije dopu{tena." 2. Na osnovu ~lana 21 st. 1 i 2 Poslovnika Ustavnog suda, od V. Apelacija Kantonalnog suda, Op{tinskog suda i u~esnika u postupku, Dru{tva za osigurawe Sarajevo - Osigurawe d.d. Sarajevo a) Navodi iz apelacije Filijala Travnik (u daqwem tekstu: prvotu`eni), 11. Apelanti se `ale da su redovni sudovi, pogre{nom Proizvodno-prometnog i uslu`nog dru{tva "Buco" d.o.o. primjenom materijalnog prava, donijeli rje{ewe o prekidu Vitez (u daqwem tekstu: drugotu`eni), DD u mje{ovitoj postupka, te im tako uskratili pravo na efikasan pristup sudu, svojini za odr`avawe i za{titu puteva "Doboj-putevi" (u kao i pravo na pravi~no su|ewe iz ~lana II/3 e) Ustava Bosne i daqwem tekstu: tre}etu`eni) i Direkcije cesta Federacije Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije za za{titu BiH (u daqwem tekstu: ~etvrtotu`eni), zatra`eno je 4. maja qudskih prava i osnovnih sloboda (u daqwem tekstu: Evropska 2005. godine da dostave odgovore na apelaciju. konvencija). Daqe, isti~u da je krivi~ni postupak protiv 3. Odgovor na apelaciju Kantonalni sud je dostavio 11. maja odgovornih lica prvotu`enog pravosna`no okon~an, te 2005. godine, Op{tinski sud 26. maja 2005. godine, prvotu`eni smatraju da postupak po vanrednom pravnom lijeku, zahtjevu da 13. maja 2005. godine, tre}etu`eni 24. maja 2005. godine, a se ponovi krivi~ni postupak, nije od uticaja na parni~ni drugotu`eni i ~etvrtotu`eni nisu dostavili odgovore na postupak za nadoknade {tete. Odgovornost prvotu`enog se apelaciju. zasniva na objektivnoj odgovornosti, koja je propisana 4. Na osnovu ~lana 25 stav 2 Poslovnika Ustavnog suda, Zakonom o obligacionim odnosima, shodno kom za {tetu od odgovori Kantonalnog suda, Op{tinskog suda, prvotu`enog i opasne stvari odgovara wen imalac, a drugotu`eni i tre}etu`enog su, 31. maja 2005. godine, dostavqeni apelantima. tre}etu`eni su odgovorni za {tetu radi neadekvatnog III. ^iweni~no stawe odr`avawa magistralnog puta, zbog o{te}ewa na kolovozu, te smatraju da svi tu`eni treba da solidarno odgovaraju za 5. ^iwenice predmeta, koje proizilaze iz navoda apelanata pri~iwenu {tetu. i dokumenata predo~enih Ustavnom sudu, mogu da se sumiraju na sqede}i na~in. b) Odgovor na apelaciju 6. U saobra}ajnoj nesre}i, kao putnik u autobusu 12. U odgovoru na apelaciju, Kantonalni sud smatra da je prvotu`enog, poginuo je mu` prve apelantkiwe, a otac ostalih apelacija neosnovana i da rje{ewem o prekidu postupka nije apelanata. apelantima uskra}eno pravo na pristup sudu. Daqe, 7. Kantonalni sud je Presudom broj K-63/00 od 20. oktobra Kantonalni sud navodi da je, u skladu sa Zakonom o parni~nom 2000. godine, koja je potvr|ena Presudom Vrhovnog suda postupku, odre|eno da sud mo`e da prekinute postupak ako Federacije BiH (u daqwem tekstu: Vrhovni sud) broj K`-46/01 odluka o tu`benom zahtjevu ne mo`e da se donese prije nego {to od 14. novembra 2001. godine, osudio V. X. i E. ]. (radnike bude donesena odluka u krivi~nom postupku, te smatra da je prvotu`enog) na kaznu zatvora u trajawu od ~etiri godine i rezultat postupka kojim je osu|eni tra`io da se ponovi {est mjeseci, odnosno od osam godina, zbog krivi~nog djela krivi~ni postupak neophodan kao dokaz za pravilno te{ko djelo protiv bezbjednosti javnog saobra}aja - iz ~lana utvr|ivawe ~iwenica o odgovornosti tu`enih. 320 stav 4 u vezi sa ~lanom 318 stav 3 Krivi~nog zakona 13. Op{tinski sud je u navodima odgovora na apelaciju Federacije BiH. Odlu~uju}i o zahtjevu osu|enih da se ponovi istakao da je rje{ewe o prekidu postupka doneseno zbog krivi~ni postupak Kantonalni sud je Rje{ewem broj Kv-156/03 neophodnosti pribavqawa dokaza iz krivi~nog spisa od 6. oktobra 2004. godine odbio zahtjeve da se ponovi krivi~ni Kantonalnog suda, broj K-63/00, te ostvarivawa uvida u dopunu postupak po predlozima osu|enih. Protiv ovog rje{ewa zapisnika o saobra}ajno-tehni~kom vje{ta~ewu. Kako se radi o osu|eni su ulo`ili `albu Vrhovnom sudu Federacije BiH, koji pribavqawu dokaza zna~ajnog za rje{avawe ovog spora, sud je jo{ nije donio odluku. odlu~io da prekine postupak. Shodno tome, nije povrije|eno 8. Apelanti su 19. decembra 2000. godine podnijeli tu`bu pravo apelanata na pravi~an postupak iz ~lana II/3 e) Ustava Op{tinskom sudu sa tu`benim zahtjevom da se tu`eni obave`u Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije. da im solidarno nadoknade nematerijalnu {tetu za pretrpqene 14. Prvotu`eni je u odgovoru na apelaciju istakao da je du{evne bolove u iznosu od 20.250,00 KM. apelantima na ime du{evne boli zbog smrti supruga i oca 9. Na pripremnom ro~i{tu za glavnu raspravu Op{tinski ispla}en iznos od po 2.300,00 KM, te iznos od 1.000,00 KM na ime sud je Rje{ewem broj P-344/00 od 13. januara 2004. godine, koje je materijalnih tro{kova (tro{kovi sahrane i spomenika), zbog potvr|eno Rje{ewem Kantonalnog suda broj G`-357/04 od 1. juna ~ega smatra da je tu`beni zahtjev u odnosu na wega u potpunosti 2004. godine, prekinuo parni~ni postupak dok se ne okon~a neosnovan. krivi~ni postupak koji se vodi po vanrednom pravnom lijeku, 15. Tre}etu`eni u odgovoru na apelaciju isti~e da nije zahtjevu da se ponovi postupak ili do kada se utvrdi da vi{e ne svojim radwama doprinio kr{ewu ustavnih prava apelanata, te postoje razlozi zbog ~ega se ~eka wegov zavr{etak. U da su wihova prava ugro`ena pravnim i procesnim radwama obrazlo`ewu rje{ewa prvostepeni sud je naveo da su u drugih sudionika u postupku. krivi~nom postupku, koji je pravosna`no okon~an, osu|eni podnijeli zahtjev da se ponovi krivi~ni postupak, te postoje VI. Dopustivost opravdani razlozi za prekid parni~nog postupka dok se na 16. U skladu sa ~lanom VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine, zavr{i postupak po zahtjevu osu|enih da se ponovi krivi~ni Ustavni sud tako|e ima apelacionu nadle`nost u pitawima postupak. koja su sadr`ana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora IV. Relevantni propisi zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini. 10. U Zakonu o parni~nom postupku ("Slu`bene novine 17. U skladu sa ~lanom 15 stav 3 Poslovnika Ustavnog suda, Federacije BiH", broj 53/03, od 28. oktobra 2003. godine) Ustavni sud mo`e da razmatra apelaciju samo ako su protiv relevantne odredbe glase: presude, odnosno odluke, koja se wome osporava iscrpqeni svi "^lan 379 stav 2 efektivni pravni lijekovi mogu}i po zakonu i ako se podnese u Broj 26 – Strana 2816 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Ponedjeljak, 29.5.2006. roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio postupku, povodom vanrednog pravnog lijeka, zahtjeva da se odluku o posqedwem pravnom lijeku koji je koristio. ponovi postupak. 25. Me|utim, predmetni krivi~ni postupak je ve} 18. U konkretnom slu~aju, predmet osporavawa apelacijom pravosna`no zavr{en Presudom Vrhovnog suda broj K`-46/01 je Rje{ewe Kantonalnog suda broj G`-357/04 od 1. juna 2004. od 14. novembra 2001. godine, kojom je potvr|ena prvostepena godine, protiv kog nema drugih efektivnih pravnih lijekova presuda, tako da je ona postala pravosna`na u smislu ~lana 125 mogu}ih po zakonu. Nadaqe, osporeno rje{ewe apelanti su Zakona o krivi~nom postupku. Dakle, rje{ewe o prekidu primili 30. juna 2004. godine, a apelacija je podnesena 5. avgusta postupka je doneseno nakon {to je ve} pravosna`no zavr{en 2004. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano ~lanom 15 krivi~ni postupak. Okolnost da su osu|eni podnijeli zahtjev stav 3 Poslovnika Ustavnog suda. Na kraju, apelacija ispuwava da se ponovi pravosna`no okon~an krivi~ni postupak i da i uslove iz ~lana 16 stav 2 Poslovnika Ustavnog suda. postupak povodom tog zahtjeva jo{ nije zavr{en, ne mo`e da se 19. Imaju}i u vidu odredbe ~lana VI/3 b) Ustava Bosne i smatra razlogom za prekid postupka u smislu ~lana 379 stav 2 Hercegovine, ~lana 15 stav 3 i ~lana 16 stav 2 Poslovnika Zakona o parni~nom postupku. Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija 26. Shodno navedenom, redovni sudovi su u osporenim ispuwava uslove u pogledu dopustivosti. rje{ewima arbitrarno primijenili odredbe Zakona o VII. Meritum parni~nom postupku u pogledu uslova za prekid parni~nog postupka, te su tako neosnovano onemogu}ili apelante da 20. Apelanti osporavaju navedena rje{ewa, tvrde}i da je ostvare pravo na pristup sudu i pravo da o wihovim gra|anskim tim rje{ewima povrije|eno wihovo pravo na pravi~no su|ewe pravima bude odlu~eno u efikasnom sudskom postupku. iz ~lana II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 27. Ustavni sud napomiwe da u situacijama gdje postoji bar Evropske konvencije. sumwa u kvalitet i obim ograni~ewa koja onemogu}avaju pravo ^lan II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: na pristup sudu, u smislu ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije, "Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine u`ivaju bez obzira na wihovo izri~ito postojawe u doma}em zakonu, qudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog ~lana, a ona Evropska konvencija ima prednost u primjeni. Stoga, redovni obuhvataju: sudovi su bili u obavezi da, primjenom standarda sadr`anih u (...) ~lanu 6 stav 1 Evropske konvencije, razmotre zahtjeve apelanata ~ak i u slu~aju da postoje "~vr{}a" ograni~ewa od e) Pravo na pravi~no saslu{awe u gra|anskim i krivi~nim postoje}ih iz ~lana 379 stav 2 Zakona o parni~nom postupku. stvarima i druga prava u vezi sa krivi~nim postupkom." Najzad, mogu}nost da se podnese zahtjev radi odlu~ivawa o ^lan 6 stav 1 Evropske konvencije, u relevantnom dijelu, gra|anskim pravima ili obavezama i da, zatim, o tom zahtjevu ne glasi: bude efikasno odlu~eno, ne ispuwava zahtjeve iz ~lana 6 stav 1 "1. Prilikom utvr|ivawa gra|anskih prava i obaveza ili Evropske konvencije (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 24/00 osnovanosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv wega, od 31. avgusta 2001. godine, objavqenu u "Slu`benom glasniku svako ima pravo na pravi~no su|ewe i javnu raspravu u razumnom Bosne i Hercegovine" broj 1/02). roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom 28. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zakqu~uje da je ustanovqenim sudom. [...]" osporenim rje{ewima prekr{eno pravo apelanata na pravi~no 21. Odgovor na pitawe da li je ~lan 6 stav 1 Evropske su|ewe iz ~lana II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 konvencije primjenqiv ili ne nalazi se u zakqu~ku "da li je stav 1 Evropske konvencije. posqedica predmetne procedure odlu~uju}a za utvr|ivawe gra|anskih prava i obaveza" (vidi odluke Evropskog suda za VIII. Zakqu~ak qudska prava, Tre Taktörer Aktiebolag od 17. jula 1989. godine, 29. Ustavni sud zakqu~uje da je do{lo do povrede prava stav 41 i H. protiv Francuske od 24. oktobra 1989. godine stav apelanata na pravi~an postupak iz ~lana II/3 e) Ustava Bosne i 47). Dakle, ukoliko je posqedica predmetne procedure Hercegovine i ~lana 6 Evropske konvencije, jer je parni~ni odlu~uju}a za utvr|ivawe gra|anskih prava i obaveza ~lan 6 postupak prekinut dok se ne zavr{i krivi~ni postupak koji je stav 1 Evropske konvencije se smatra primjenqivim, ukoliko ve} ranije pravosna`no zavr{en. predmetna procedura nije odlu~uju}a za utvr|ivawe 30. Na osnovu ~lana 61 st. 1 i 2 i ~lana 64 stav 3 Poslovnika gra|anskih prava i obaveza ~lan 6 stav 1 Evropske konvencije Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlu~io kao u se smatra neprimjenqivim. dispozitivu ove odluke. 22. U konkretnom slu~aju, parni~ni postupak se odnosi na 31. Shodno ~lanu VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke nadoknadu {tete, dakle na predmet gra|ansko-pravne prirode. Ustavnog suda su kona~ne i obavezuju}e. Daqe, apelanti osporavaju rje{ewa kojima je prekinut parni~ni postupak i na taj na~in privremeno onemogu}eno Predsjednik utvr|ivawe gra|anskih prava i obaveza, te je ishod takvog Ustavnog suda postupka odlu~uju}i za utvr|ivawe gra|anskih prava Bosne i Hercegovine apelanata. Dakle, u konkretnom slu~aju je ~lan 6 stav 1 Mato Tadi}, s. r. Evropske konvencije primjenqiv. 23. Pravo pristupa sudu, garantovano u ~lanu 6 stav 1 Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudija, u Evropske konvencije, nije apsolutno pravo i ono mo`e da bude predmetu broj AP 806/05, rje{avaju}i apelaciju B. A., na osnovu predmet ograni~ewa. Me|utim, ta ograni~ewa ne mogu da budu ~lana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lana 59. stav 2. ta~ka tolikog obima da "je sama su{tina prava umawena" (vidi 2. i ~lana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Evropski sud za qudska prava, Guerin protiv Francuske, Hercegovine ("Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine", broj presuda od 29. jula 1998. godine, 1998-V). Zatim, ograni~ewe 2/04), u sastavu: ne}e biti u skladu sa ~lanom 6 stav 1 Evropske konvencije ako Mato Tadi}, predsjednik ne slu`i legitimnom ciqu i ako ne postoji razuman odnos Miodrag Simovi}, prof. dr., potpredsjednik ravnomjernosti izme|u upotrijebqenih sredstava i ciqa koji Hatid`a Had`iosmanovi}, potpredsjednica se `eli ostvariti (vidi Evropski sud za qudska prava, Bellet Valerija Gali}, sutkinja protiv Francuske, presuda od 20. novembra 1995. godine, serija Jovo Rosi}, sudija A, tom 333). na sjednici, odr`anoj 28. juna 2005. godine, donio je 24. U konkretnom slu~aju, redovni sudovi donijeli su, na osnovu ~lana 379 stav 2 i ~lana 381 stav 2 Zakona o parni~nom ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 postupku, rje{ewe kojim se prekida parni~ni postupak dok se pravosna`no ne zavr{i krivi~ni postupak koji se vodi po Odbija se kao neosnovana apelacija B. A., podnesena protiv zahtjevu da se ponovi postupak ili do kada se utvrdi da vi{e ne Presude Apelacionog suda Br~ko Distrikta Bosne i Hercegovine postoje razlozi zbog ~ega se ~eka wegov zavr{etak. Dakle, broj G`-359/04 od 30. decembra 2004. godine i Presude redovni sudovi smatraju da je za rje{avawe o tu`bi apelanata Osnovnog suda Br~ko Distrikta Bosne i Hercegovine broj potrebno da se sa~eka pravosna`na odluka u krivi~nom P-180/03-I od 13. maja 2004. godine. 1 Odluka je objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 27/06. Ponedjeljak, 29.5.2006. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 26 – Strana 2817 Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku Bosne i HercegoviIV. Relevantni propisi ne", "Slu`benim novinama Federacije Bosne i Hercegovine" i 8. U Zakonu o prometu nepokretnosti ("Slu`beni list "Slu`benom glasniku Republike Srpske". SRBiH", br. 38/78, 29/80, 4/89 i 22/91) relevantne odredbe OBRAZLO@ENJE glase: "^lan 9. I. Uvod Samoupravni sporazum, odnosno ugovor o prijenosu 1. B. A. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Krep{i}a, kojeg nepokretnosti sa jednog na drugo dru{tveno pravno lice i o zastupa M. Z., advokat iz Br~kog, podnio je 24. marta 2005. otu|enju nepokretnosti iz dru{tvene svojine zaklju~uje se u godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u pismenom obliku. daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Apelacionog suda Ugovor na osnovu koga se prenosi pravo svojine na Br~ko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nepokretnosti mora biti sa~injen u pismenom obliku, a potpisi Apelacioni sud) broj G`-359/04 od 30. decembra 2004. godine i ugovara~a ovjereni u nadle`nom sudu. Presude Osnovnog suda Br~ko Distrikta Bosne i Hercegovine (u Samoupravni sporazum, odnosno ugovor koji je zaklju~en daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj P-180/03-I od 13. maja 2004. protivno odredbama st. 1. i 2. ovog ~lana ne proizvodi pravno godine. dejstvo. [...]" II. Postupak pred Ustavnim sudom 9. U Aneksu Kona~ne odluke Arbitra`nog tribunala za 2. Na osnovu ~lana 21. st. 1. i 2. Poslovnika Ustavnog suda od spor oko me|uentitetske granice u oblasti Br~kog od 18. Apelacionog suda, Osnovnog suda i u~esnika u postupku, Br~ko augusta 1999. godine, relevantna odredba glasi: Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: tu`eni), "Ta~ka 12. zatra`eno je 15. aprila 2005. godine da dostave odgovore na Dru{tvena/javna imovina apelaciju. Vlasti Distrikta upravljaju svom dru{tvenom/javnom 3. Apelacioni sud je dostavio odgovor na apelaciju 27. aprila imovinom unutar Distrikta i imaju ovla{tenje, uz odobrenje 2005. godine, Osnovni sud 4. maja 2005. godine, a tu`eni 20. aprila 2005. godine. Supervizora, da vr{e privatizaciju dru{tvene/javne imovine u skladu sa primjenjivim zakonima BiH. Dru{tvenom/javnom 4. Na osnovu ~lana 25. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, odgovori na apelaciju su 23. maja 2005. godine dostavljeni imovinom u Distriktu se ne smije raspolagati osim ako je to u apelantu. skladu sa zakonima BiH i uz odobrenje Supervizora"." 10. U Objedinjavaju}em nalogu Supervizora o III. ^injeni~no stanje privatizaciji od 14. augusta 2001. godine, relevantna odredba 5. ^injenice predmeta, koje proizlaze iz apelantovih navoda i glasi: dokumenata predo~enih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na "[...]Dok se ne usvoji Zakon o privatizaciji Br~ko Distrikta, slijede}i na~in. javna, dr`avna ili dru{tvena preduze}a kao i ostala takva 6. Osnovni sud je Presudom broj P-180/03-I od 13. maja imovina koja se nalazi u Br~ko Distriktu }e ostati imovina Br~ko 2004. godine, koja je potvr|ena Presudom Apelacionog suda Distrikta, a prijenos vlasni{tva nad tom imovinom se uop}e ne broj G`-359/04 od 30. decembra 2004. godine odbio apelantov mo`e izvr{iti dok ja za to ne dam izri~ito pismeno odobrenje[...]". tu`beni zahtjev, kojim je tra`io utvr|ivanje postojanja ugovora o zamjeni nekretnina. Apelant je tvrdio da je jo{ 1982. godine, V. Apelacija usmenim ugovorom sa Poljoprivrednim dru{tvom "Posavina" (u a) Navodi iz apelacije daljnjem tekstu: PD "Posavina"), zamijenio nekretnine pobli`e navedene u izreci osporene presude. Nakon toga, apelant i PD 11. Apelant navodi da mu je pobijanim odlukama prekr{eno "Posavina" su stupili u posjed zamijenjenih nekretnina, a u tom pravo na pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Herceposjedu se nalaze i danas. U obrazlo`enju svoje odluke Osnovni govine i ~lana 6. Evropske konvencije za za{titu ljudskih prava i sud je naveo da na osnovu provedenih dokaza nije mogao utvrditi osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te da je ugovor o zamjeni spornih nekretnina ikada bio zaklju~en pravo na imovinu iz ~lana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i izme|u apelanta i tu`enog, ili apelanta i PD "Posavina". Naime, u ~lana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Naime, konkretnom slu~aju radi se o nekretninama u dru{tvenom apelant smatra da redovni sudovi nisu pravilno utvrdili vlasni{tvu, na kojima je pravo raspolaganja imala PD ~injeni~no stanje, budu}i da se PD "Posavina" bila obavezala da "Posavina". Me|utim, Zakon o prometu nepokretnosti izri~ito }e pravo vlasni{tva na spornim nekretninama "formalno-pravno propisuje da se ugovor o prometu nekretnina u dru{tvenom izvr{iti", te da }e prije toga napraviti pismeni ugovor koji bi bio vlasni{tvu mora obavezno zaklju~iti u pismenoj formi, ta da u osnova za to. Me|utim, PD "Posavina" nije tu svoju obavezu suprotnom ne}e proizvoditi pravno dejstvo. Stavljanje u promet izvr{ila u cijelosti, pa nije uknji`ila apelanta kao vlasnika i nekretnina u dru{tvenom vlasni{tvu, kako dalje navodi Osnovni posjednika na zamijenjenom zemlji{tu, ali je "iskoristila svoj sud, podlijegalo je i drugim obavezama propisanim zakonom, tada{nji polo`aj", pa se uknji`ila na nekretninama koje je apelant kao {to je pribavljanje saglasnosti nadle`nog organa op}ine, dao u zamjenu. Tako|er, apelant isti~e da imovinom PD dono{enje odluke organa upravljanja, provo|enje procedure "Posavina" sada upravlja tu`eni, a u skladu sa kona~nom javnog nadmetanja, pribavljanje odobrenja op}inskog Arbitra`nom odlukom i Objedinjavaju}im nalogom Supervizora pravobranioca i dr. Me|utim, tokom postupka apelant nije pru`io od 14. augusta 2001. godine, pa je upravo zato apelant tu`bu dokaze o tome da su navedena odobrenja i odluke postojali, niti je podigao protiv tu`enog. sudu predo~io primjerak pismenog ugovora o zamjeni ili dokaz b) Odgovor na apelaciju da je kao vlasnik na spornim nekretninama upisan u zemlji{ne knjige. 12. Apelacioni sud u odgovoru na apelaciju pobija navode iz 7. Apelacioni sud je osporenom presudom odbio apelantovu apelacije, tvrde}i da apelantu ni na koji na~in nije uskra}eno `albu protiv prvostepene presude, zaklju~iv{i da je ~injeni~no pravo na pravi~no su|enje, niti mu je prekr{eno pravo na stanje potpuno i pravilno utvr|eno, a materijalno pravo pravilno imovinu. Naime Apelacioni sud je, odlu~uju}i o apelantovoj primijenjeno. Prije svega, Apelacioni sud smatra da je pravilno `albi protiv prvostepene presude, utvrdio da je Osnovni sud odbijen apelantov tu`beni zahtjev, budu}i da u vrijeme kada proveo dokazni postupak, te da je pravilno odlu~io da odbije apelant tvrdi da je izvr{ena zamjena nekretnina tu`eni nije ni apelantov tu`beni zahtjev. Apelacioni sud smatra da je apelant, postojao. Apelacioni sud smatra da je posebno pitanje je li prije svega, bio nedosljedan u iskazima, tvrde}i prvo da je apelant eventualno zaklju~io ugovor o zamjeni nekretnina sa PD zaklju~io usmeni ugovor, a zatim da je postojao i pismeni ugovor "Posavina", {to i nije dio izreke osporene presude, a apelant u koji je uni{ten u ratu. Me|utim, u toku postupka apelant nije vezi s tim nije ni osporio prvostepenu presudu. Ipak, Apelacioni ni~im dokazao da je postojao pismeni ugovor o zamjeni spornih sud konstatira da je prvostepeni sud dao konkretne razloge na nekretnina. Osim toga, Apelacioni sud smatra da su pravilno osnovu kojih je zaklju~io da usmeni ugovor sa pravnim licem o primijenjeni materijalni propisi, gdje se pored pismene forme prometu nekretnina u dru{tvenom vlasni{tvu, makar bio i ugovora tra`i i ispunjenje drugih zakonskih pretpostavki za izvr{en, ne proizvodi pravne posljedice, a apelant tokom cijelog prijenos prava vlasni{tva. Kako apelant nije ni uz `albu ponudio postupka, a niti u `albi, nije prezentirao dokaze koji bi doveli do dokaze kojima bi dokazao tu`bene navode ili doveo u pitanje zaklju~ka da je zamjena nekretnina izvr{ena na na~in koji bi bio u zaklju~ke iz prvostepene presude, Apelacioni sud je apelantovu skladu sa va`e}im zakonskim propisima. `albu odbio i potvrdio prvostepenu presudu. Budu}i da smatra da Broj 26 – Strana 2818 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Ponedjeljak, 29.5.2006. pravo na pravi~no su|enje nije prekr{eno ni na koji na~in, 24. Ustavni sud nije nadle`an vr{iti provjeru utvr|enih ~injenica i na~ina na koji su ni`estepeni sudovi protuma~ili Apelacioni sud predla`e da Ustavni sud apelaciju odbije. pozitivno-pravne propise, osim ukoliko odluke ni`ih sudova kr{e 13. Osnovni sud tako|er pobija navode iz apelacije i isti~e da ustavna prava. To }e biti slu~aj kada odluka redovnog suda ne u prvostepenom postupku apelantu nije povrije|eno pravo na uklju~uje ili pogre{no primjenjuje ustavno pravo, kada je pravi~an postupak, niti pravo na imovinu. Tako|er, Osnovni sud primjena pozitivno-pravnih propisa bila o~igledno proizvoljna, navodi da apelacija ne sadr`i argumente u vezi sa kr{enjem kada je relevantni zakon sam po sebi neustavan ili kada je do{lo navedenih prava, te da samo ponavlja `albene navode koje je ve} do povrede osnovnih procesnih prava, kao {to su pravo na ispitao Apelacioni sud i ocijenio ih neosnovanim. Osnovni sud pravi~an postupak, pravo na pristup sudu, pravo na efektivan smatra da je postupak proveden u skladu sa va`e}im propisima, te pravni lijek i u drugim slu~ajevima (vidi Ustavni sud, Odluka da je apelantu data mogu}nost da predla`e i izvodi dokaze i broj U 29/02 od 27. juna 2003. godine, objavljena u "Slu`benom u~estvuje u postupku na na~in koji ga nije doveo u nepovoljniji glasniku Bosne i Hercegovine", broj 31/03). polo`aj od tu`enog. Budu}i da apelant u apelaciji ne nudi 25. Ustavni sud smatra da je apelant imao mogu}nost da nikakve argumente ili dokaze o kr{enju prava na pravi~no iznese i brani svoje argumente pred nadle`nim sudovima tokom su|enje, Osnovni sud predla`e da Ustavni sud apelaciju odbije. cijelog postupka i to na dvije sudske instance pune jurisdikcije, a 14. Tu`eni je u odgovoru na apelaciju tako|er osporio sve tokom cijelog postupka imao je i punomo}nika. Sudovi su u navode iz apelacije, jer smatra da niti jedno apelantovo pravo nije potpunosti proveli postupak u cilju utvr|ivanja ~injeni~nog prekr{eno. Tako|er, tu`eni smatra da se apelant, u su{tini, `ali na stanja, a apelant nije osporio nijednu procesnu radnju u postupku pogre{no i nepotpuno utvr|eno ~injeni~no stanje i pogre{nu dono{enja osporenih odluka. Apelant nije, ni u prvostepenom niti primjenu materijalnog prava, te da ne nudi dokaze u vezi sa u drugostepenom postupku, ponudio niti jedan dokaz u vezi sa navodnim kr{enjem ustavnih prava. Stoga, tu`eni predla`e da postojanjem pismenog ugovora, bilo sa tu`enim ili sa PD Ustavni sud apelaciju odbije. "Posavina" o zamjeni spornih nekretnina, ili o ispunjenju drugih, VI. Dopustivost zakonom propisanih uvjeta za valjanost takvog pravnog posla. 15. U skladu sa ~lanom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Tako|er, pitanje utvr|enog ~injeni~nog stanja, ocjena izvedenih Ustavni sud ima apelacionu nadle`nost u pitanjima koja su dokaza, kao i primjena materijalnog prava, ve} je bila sadr`ana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog predmetom apelantove `albe protiv prvostepene odluke, pa je presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Apelacioni sud ove prigovore ocijenio neosnovanim, a za takav 16. U skladu sa ~lanom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog zaklju~ak su dati jasni razlozi i obrazlo`enja. Osim toga, u suda, Ustavni sud mo`e razmatrati apelaciju samo ako su protiv apelaciji se ne nude nikakvi drugi dokazi i argumenti, razli~iti od presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi onih koje je apelant ve} isticao u `albi na prvostepenu odluku. efektivni pravni lijekovi mogu}i po zakonu i ako se podnese u 26. Ustavni sud smatra da se u konkretnom slu~aju na~in na roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio koji su i prvostepeni i drugostepeni sud tuma~ili odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio. pozitivno-pravne propise ne mo`e smatrati proizvoljnim i ne 17. U konkretnom slu~aju, predmet osporavanja apelacijom predstavlja kr{enje apelantovih ustavnih prava. U obje osporene je Presuda Apelacionog suda, broj G`-359/04 od 30. decembra presude navedeni su svi potrebni razlozi i data detaljna 2004. godine, protiv koje nema efektivnih pravnih lijekova obrazlo`enja. Tako|er, ne postoje drugi elementi koji bi mogu}ih po zakonu. Osporenu presudu apelant je primio 24. ukazivali da je postupak bio nepravi~an. Uzimaju}i u obzir januara 2005. godine, a apelaciju je podnio 24. marta 2005. postupak u cjelini, Ustavni sud zaklju~uje da u konkretnom godine, dakle u roku od 60 dana, kako je propisano ~lanom 15. predmetu nije do{lo do povrede ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Herstav 3. Poslovnika Ustavnog suda. Kona~no, apelacija ispunjava cegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije. i uvjete iz ~lana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda. Ostali navodi 18. Imaju}i u vidu odredbe ~lana VI/3.b) Ustava Bosne i Her27. S obzirom na zaklju~ak Ustavnog suda u pogledu cegovine, ~lana 15. stav 3. i ~lana 16. stav 2. Poslovnika navodne povrede ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud zaklju~uje da ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti. nije neophodno posebno razmatrati dio apelacije koji se odnosi na navodnu povredu ~lana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku VII. Meritum konvenciju. 19. Apelant pobija navedene presude, tvrde}i da je tim presudama povrije|eno njegovo pravo na pravi~no su|enje iz VIII. Zaklju~ak ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. 28. Ustavni sud zaklju~uje da nema povrede prava na Evropske konvencije, te pravo na imovinu iz ~lana II/3.k) Ustava pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i Bosne i Hercegovine i ~lana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer se apelant `ali na konvenciju. nepotpuno utvr|eno ~injeni~no stanje i pogre{nu primjenu materijalnog prava u sudskim postupcima, a Ustavni sud nije Pravo na pravi~no su|enje utvrdio da postoje drugi elementi koji bi ukazivali da je postupak, 20. ^lan II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom koji je rezultirao osporenim presudama, bio nepravi~an. dijelu glasi: 29. Na osnovu ~lana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, "Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine u`ivaju ljudska Ustavni sud je jednoglasno odlu~io kao u dispozitivu ove odluke. prava i slobode iz stava 2. ovog ~lana, {to uklju~uje: 30. Prema ~lanu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke (...) Ustavnog suda su kona~ne i obavezuju}e. e) Pravo na pravi~no saslu{anje u gra|anskim i krivi~nim Predsjednik stvarima i druga prava u vezi sa krivi~nim postupkom." Ustavnog suda 21. ^lan 6. stav 1. Evropske konvencije, u relevantnom dijelu, glasi: Bosne i Hercegovine "1. Prilikom utvr|ivanja gra|anskih prava i obaveza ili Mato Tadi}, s. r. osnovanosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv njega, svako ima pravo na pravi~no su|enje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Ustavni je sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudaca, u [...]" predmetu broj AP 806/05, rje{avaju}i apelaciju B. A., na temelju 22. Postupak se u konkretnom slu~aju odnosi na spor u vezi ~lanka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lanka 59. stavak 2. sa prometom nekretnina, dakle na predmet gra|ansko-pravne to~ka 2. i ~lanka 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i prirode, pa je ~lan 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv. Hercegovine ("Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine", broj Prema tome, Ustavni sud mora preispitati je li spor pred sudom 2/04), u sastavu: bio pravi~an onako kako to zahtijeva ~lan 6. stav 1. Evropske Mato Tadi}, predsjednik konvencije. Miodrag Simovi}, prof. dr., dopredsjednik 23. Apelantovi navodi o povredi ustavnih prava i prava iz Hatid`a Had`iosmanovi}, dopredsjednica Evropske konvencije se u cijelosti odnose na nepotpuno Valerija Gali}, sutkinja utvr|eno ~injeni~no stanje i pogre{nu primjenu materijalnog Jovo Rosi}, sudac prava u pobijanom sudskom postupku. Ponedjeljak, 29.5.2006. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 26 – Strana 2819 eventualno zaklju~io ugovor o zamjeni nekretnina sa PD na sjednici, odr`anoj 28. lipnja 2005. godine, donio "Posavina", {to i nije dio izreke pobijane presude, a apelant u ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 svezi s tim nije ni pobijao prvostupanjsku presudu. Ipak, Apelacijski sud konstatira da je prvostupanjski sud dao Odbija se kao neutemeljena apelacija B. A., podnesena konkretne razloge na temelju kojih je zaklju~io da usmeni ugovor protiv Presude Apelacijskog suda Br~ko Distrikta Bosne i Hercesa pravnom osobom o prometu nekretnina u dru{tvenom govine broj G`-359/04 od 30. prosinca 2004. godine i Presude vlasni{tvu, makar bio i izvr{en, ne proizvodi pravne posljedice, a Osnovnog suda Br~ko Distrikta Bosne i Hercegovine broj apelant tijekom cijelog postupka, a niti u prizivu, nije prezentirao P-180/03-I od 13. svibnja 2004. godine. dokaze koji bi doveli do zaklju~ka da je zamjena nekretnina Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegoviizvr{ena na na~in koji bi bio sukladan va`e}im zakonskim ne", "Slu`benim novinama Federacije Bosne i Hercegovine" i propisima. "Slu`benom glasniku Republike Srpske". IV. Relevantni propisi OBRAZLO@ENJE 8. U Zakonu o prometu nepokretnosti ("Slu`beni list I. Uvod SRBiH", br. 38/78, 29/80, 4/89 i 22/91) relevantne odredbe 1. B. A. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Krep{i}a, kojeg glase: zastupa M. Z., odvjetnik iz Br~kog, je podnio 24. o`ujka 2005. "^lanak 9. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u Samoupravni sporazum, odnosno ugovor o prijenosu daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Apelacijskog suda nepokretnosti sa jedne na drugu dru{tvenu pravno osobu i o Br~ko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: otu|enju nepokretnosti iz dru{tvenog vlasni{tva zaklju~uje se u Apelacijski sud) broj G`-359/04 od 30. prosinca 2004. godine i pismenom obliku. Presude Osnovnog suda Br~ko Distrikta Bosne i Hercegovine (u Ugovor na temelju kojega se prenosi pravo vlasni{tva na daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj P-180/03-I od 13. svibnja nepokretnosti mora biti sa~injen u pismenom obliku, a potpisi 2004. godine. ugovara~a ovjereni u nadle`nom sudu. II. Postupak pred Ustavnim sudom Samoupravni sporazum, odnosno ugovor koji je zaklju~en 2. Na temelju ~lanka 21. st. 1. i 2. Poslovnika Ustavnog suda protivno odredbama st. 1. i 2. ovog ~lanka ne proizvodi pravno od Apelacijskog suda, Osnovnog suda i sudionika u postupku, djelovanje. [...]" Br~ko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: tu`eni), 9. U Aneksu Kona~ne odluke Arbitra`nog tribunala za zatra`eno je 15. travnja 2005. godine da dostave odgovore na spor oko me|uentitetske granice u oblasti Br~kog od 18. apelaciju. kolovoza 1999. godine, relevantna odredba glasi: 3. Apelacijski je sud dostavio odgovor na apelaciju 27. "To~ka 12. travnja 2005. godine, Osnovni sud 4. svibnja 2005. godine, a Dru{tvena/javna imovina tu`eni 20. travnja 2005. godine. Vlasti Distrikta upravljaju svom dru{tvenom/javnom 4. Na temelju ~lanka 25. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda, imovinom unutar Distrikta i imaju ovlasti, uz odobrenje odgovori na apelaciju su 23. svibnja 2005. godine dostavljeni Supervizora, vr{iti privatizaciju dru{tvene/javne imovine apelantu. sukladno primjenjivim zakonima BiH. Dru{tvenom/javnom III. ^injeni~no stanje imovinom u Distriktu se ne smije raspolagati osim ako je to 5. ^injenice predmeta, koje proizlaze iz apelantovih navoda i sukladno zakonima BiH i uz odobrenje Supervizora". dokumenata predo~enih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na 10. U Objedinjavaju}em nalogu Supervizora o sljede}i na~in. privatizaciji od 14. kolovoza 2001. godine, relevantna odredba 6. Osnovni je sud Presudom broj P-180/03-I od 13. svibnja glasi: 2004. godine, koja je potvr|ena Presudom Apelacijskog suda "[...]Dok se ne usvoji Zakon o privatizaciji Br~ko Distrikta, broj G`-359/04 od 30. prosinca 2004. godine odbio apelantov javna, dr`avna ili dru{tvena poduze}a kao i ostala takva imovina tu`beni zahtjev, kojim je tra`io utvr|ivanje postojanja ugovora o koja se nalazi u Br~ko Distriktu }e ostati imovina Br~ko zamjeni nekretnina. Apelant je tvrdio da je jo{ 1982. godine, Distrikta, a prijenos vlasni{tva nad tom imovinom se uop}e ne usmenim ugovorom sa Poljoprivrednim dru{tvom "Posavina" (u mo`e izvr{iti dok ja za to ne dam izri~ito pismeno odobrenje[...]". daljnjem tekstu: PD "Posavina"), zamijenio nekretnine pobli`e V. Apelacija navedene u izreci pobijane presude. Nakon toga, apelant i PD "Posavina" su stupili u posjed zamijenjenih nekretnina, a u tom a) Navodi iz apelacije posjedu se nalaze i danas. U obrazlo`enju svoje odluke Osnovni 11. Apelant navodi da mu je pobijanim odlukama prekr{eno je sud naveo da na temelju provedenih dokaza nije mogao pravo na pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Herustvrditi da je ugovor o zamjeni prijepornih nekretnina ikada bio cegovine i ~lanka 6. Europske konvencije za za{titu ljudskih zaklju~en izme|u apelanta i tu`enog, ili apelanta i PD prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska "Posavina". Naime, u konkretnom se slu~aju radi o nekretninama konvencija), te pravo na imovinu iz ~lanka II/3.(k) Ustava Bosne u dru{tvenom vlasni{tvu, na kojima je pravo raspolaganja imala i Hercegovine i ~lanka 1. Protokola broj 1 uz Europsku PD "Posavina". Me|utim, Zakon o prometu nepokretnosti konvenciju. Naime, apelant smatra da redoviti sudovi nisu izri~ito propisuje da se ugovor o prometu nekretnina u pravilno ustvrdili ~injeni~no stanje, budu}i se PD "Posavina" bila dru{tvenom vlasni{tvu mora obvezno zaklju~iti u pismenoj obvezala da }e pravo vlasni{tva na prijepornim nekretninama formi, te da u opre~nom ne}e proizvoditi pravno djelovanje. "formalno-pravno izvr{iti", te da }e prije toga napraviti pismeni Stavljanje u promet nekretnina u dru{tvenom vlasni{tvu, kako ugovor koji bi bio osnova za to. Me|utim, PD "Posavina" nije tu dalje navodi Osnovni sud, podlijegalo je i drugim obvezama svoju obvezu izvr{ila u cijelosti, pa nije uknji`ila apelanta kao propisanim zakonom, kao {to je pribavljanje suglasnosti vlasnika i posjednika na zamijenjenom zemlji{tu, ali je mjerodavnog tijela op}ine, dono{enje odluke tijela upravljanja, "iskoristila svoj tada{nji polo`aj", pa se uknji`ila na provo|enje procedure javnog nadmetanja, pribavljanje nekretninama koje je apelant dao u zamjenu. Tako|er, apelant odobrenja op}inskog pravobranitelja i dr. Me|utim, tijekom isti~e da imovinom PD "Posavina" sada upravlja tu`eni, a postupka apelant nije pru`io dokaze o tomu da su navedena sukladno kona~noj Arbitra`noj odluci i Objedinjavaju}im odobrenja i odluke postojali, niti je sudu predo~io primjerak nalogom Supervizora od 14. kolovoza 2001. godine, pa je upravo pismenog ugovora o zamjeni ili dokaz da je kao vlasnik na zato apelant tu`bu podigao protiv tu`enog. prijepornim nekretninama upisan u zemlji{ne knjige. b) Odgovor na apelaciju 7. Apelacijski je sud pobijanom presudom odbio apelantov priziv protiv prvostupanjske presude, zaklju~iv{i da je ~injeni~no 12. Apelacijski sud u odgovoru na apelaciju pobija navode iz stanje potpuno i pravilno utvr|eno, a materijalno pravo pravilno apelacije, tvrde}i da apelantu ni na koji na~in nije uskra}eno primijenjeno. Prije svega, Apelacijski sud smatra da je pravilno pravo na pravi~no su|enje, niti mu je prekr{eno pravo na odbijen apelantov tu`beni zahtjev, budu}i u vrijeme kada apelant imovinu. Naime Apelacijski je sud, odlu~uju}i o apelantovom tvrdi da je izvr{ena zamjena nekretnina tu`eni nije ni postojao. prizivu protiv prvostupanjske presude, ustvrdio da je Osnovni Apelacijski sud smatra da je posebno pitanje je li apelant sud proveo dokazni postupak, te da je pravilno odlu~io odbiti 1 Odluka je objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 27/06. Broj 26 – Strana 2820 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Ponedjeljak, 29.5.2006. apelantov tu`beni zahtjev. Apelacijski sud smatra da je apelant, "1. Prilikom utvr|ivanja gra|anskih prava i obveza ili prije svega, bio nedosljedan u iskazima, tvrde}i prvo da je osnovanosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv njega, svako ima zaklju~io usmeni ugovor, a zatim da je postojao i pismeni ugovor pravo na pravi~nu i javnu raspravu u razumnom roku pred koji je uni{ten u ratu. Me|utim, tijekom postupka apelant nije neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. [...]" ni~im dokazao da je postojao pismeni ugovor o zamjeni 22. Postupak se u konkretnom slu~aju odnosi na spor u vezi prijepornih nekretnina. Osim toga, Apelacijski sud smatra da su sa prometom nekretnina, dakle na predmet gra|ansko-pravne pravilno primijenjeni materijalni propisi, gdje se pored pismene naravi, pa je ~lanak 6. stavak 1. Europske konvencije primjenjiv. forme ugovora tra`i i ispunjenje drugih zakonskih pretpostavki Prema tomu, Ustavni sud mora preispitati je li spor pred sudom za prijenos prava vlasni{tva. Kako apelant nije ni uz priziv bio pravi~an onako kako to zahtijeva ~lanak 6. stavak 1. ponudio dokaze kojima bi dokazao tu`bene navode ili doveo u Europske konvencije. pitanje zaklju~ke iz prvostupanjske presude, Apelacijski je sud 23. Apelantovi navodi o povredi ustavnih prava i prava iz apelantov priziv odbio i potvrdio prvostupanjsku presudu. Europske konvencije se u cijelosti odnose na nepotpuno Budu}i da smatra da pravo na pravi~no su|enje nije prekr{eno ni utvr|eno ~injeni~no stanje i pogre{nu primjenu materijalnog na koji na~in, Apelacijski sud predla`e da Ustavni sud apelaciju prava u pobijanom sudskom postupku. odbije. 24. Ustavni sud nije mjerodavan vr{iti provjeru utvr|enih 13. Osnovni sud tako|er pobija navode iz apelacije i isti~e da ~injenica i na~ina na koji su ni`estupanjski sudovi protuma~ili u prvostupanjskom postupku apelantu nije povrije|eno pravo na pozitivno-pravne propise, osim ukoliko odluke ni`ih sudova kr{e pravi~an postupak, niti pravo na imovinu. Tako|er, Osnovni sud ustavna prava. To }e biti slu~aj kada odluka redovitog suda ne navodi da apelacija ne sadr`i argumente u svezi kr{enja uklju~uje ili pogre{no primjenjuje ustavno pravo, kada je navedenih prava, te da samo ponavlja prizivne navode koje je ve} primjena pozitivno-pravnih propisa bila o~ito proizvoljna, kada ispitao Apelacijski sud i ocijenio ih neutemeljenim. Osnovni sud je relevantni zakon sam po sebi neustavan ili kada je do{lo do smatra da je postupak proveden sukladno va`e}im propisima, te povrede temeljnih procesnih prava, kao {to su pravo na pravi~an da je apelantu data mogu}nost predlaganja i izvo|enja dokaza i postupak, pravo na pristup sudu, pravo na efektivan pravni lijek i sudjelovanja u postupku na na~in koji ga nije doveo u nepovoljniji polo`aj od tu`enog. Budu}i apelant u apelaciji ne u drugim slu~ajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 29/02 od nudi nikakve argumente ili dokaze o kr{enju prava na pravi~no 27. lipnja 2003. godine, objavljena u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine", broj 31/03). su|enje, Osnovni sud predla`e da Ustavni sud apelaciju odbije. 14. Tu`eni je u odgovoru na apelaciju tako|er pobijao sve 25. Ustavni sud smatra da je apelant imao mogu}nost iznijeti navode iz apelacije, jer smatra da niti jedno apelantovo pravo nije i braniti svoje argumente pred mjerodavnim sudovima tijekom prekr{eno. Tako|er, tu`eni smatra da se apelant, u su{tini, `ali na cijelog postupka i to na dvije sudske instance pune jurisdikcije, a pogre{no i nepotpuno utvr|eno ~injeni~no stanje i pogre{nu tijekom cijelog postupka imao je i punomo}nika. Sudovi su u primjenu materijalnog prava, te da ne nudi dokaze u svezi potpunosti proveli postupak u cilju utvr|ivanja ~injeni~nog navodnog kr{enja ustavnih prava. Stoga, tu`eni predla`e da stanja, a apelant nije pobijao nijednu procesnu radnju u postupku Ustavni sud apelaciju odbije. dono{enja pobijanih odluka. Apelant nije, ni u prvostupanjskom niti u drugostupanjskom postupku, ponudio niti jedan dokaz u VI. Dopustivost svezi postojanja pismenog ugovora, bilo sa tu`enim ili sa PD 15. Sukladno ~lanku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, "Posavina" o zamjeni prijepornih nekretnina, ili o ispunjenju Ustavni sud ima prizivnu nadle`nost u pitanjima koja su sadr`ana drugih, zakonom propisanih uvjeta za valjanost takvog pravnog u ovom Ustavu, kada ona postanu predmetom spora zbog posla. Tako|er, pitanje utvr|enog ~injeni~nog stanja, ocjena presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. izvedenih dokaza, kao i primjena materijalnog prava, ve} je bila 16. Sukladno ~lanku 15. stavak 3. Poslovnika Ustavnog predmetom apelantovog priziva protiv prvostupanjske odluke, suda, Ustavni sud mo`e razmatrati apelaciju samo ako su protiv pa je Apelacijski sud ove prigovore ocijenio neutemeljenim, a za presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi takav zaklju~ak su dati razvidni razlozi i obrazlo`enja. Osim efektivni pravni lijekovi mogu}i po zakonu i ako se podnese u toga, u apelaciji se ne nude nikakvi drugi dokazi i argumenti, roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio razli~iti od onih koje je apelant ve} isticao u prizivu na odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio. prvostupanjsku odluku. 17. U konkretnom slu~aju, predmet pobijanja apelacijom je 26. Ustavni sud smatra da se u konkretnom slu~aju na~in na Presuda Apelacijskog suda, broj G`-359/04 od 30. prosinca koji su i prvostupanjski i drugostupanjski sud tuma~ili 2004. godine, protiv koje nema efektivnih pravnih lijekova pozitivno-pravne propise ne mo`e smatrati proizvoljnim i ne mogu}ih po zakonu. Pobijanu je presudu apelant primio 24. predstavlja kr{enje apelantovih ustavnih prava. U obje pobijane sije~nja 2005. godine, a apelaciju je podnio 24. o`ujka 2005. presude su navedeni svi potrebni razlozi i data detaljna godine, dakle u roku od 60 dana, kako je propisano ~lankom 15. obrazlo`enja. Tako|er, ne postoje drugi elementi koji bi stavak 3. Poslovnika Ustavnog suda. Kona~no, apelacija ukazivali da je postupak bio nepravi~an. Uzimaju}i u obzir ispunjava i uvjete iz ~lanka 16. stavak 2. Poslovnika Ustavnog postupak u cjelini, Ustavni sud zaklju~uje da u konkretnom suda. predmetu nije do{lo do povrede ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i 18. Imaju}i u vidu odredbe ~lanka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije. Hercegovine, ~lanka 15. stavak 3. i ~lanka 16. stavak 2. Ostali navodi Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni je sud ustvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete glede dopustivosti. 27. Obzirom na zaklju~ak Ustavnog suda glede navodne povrede ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. VII. Meritum stavak 1. Europske konvencije, Ustavni sud zaklju~uje da nije 19. Apelant pobija navedene presude, tvrde}i da je tim nu`no posebice razmatrati dio apelacije koji se odnosi na presudama povrije|eno njegovo pravo na pravi~no su|enje iz navodnu povredu ~lanka 1. Protokola broj 1 uz Europsku ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. konvenciju. Europske konvencije, te pravo na imovinu iz ~lanka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 1. Protokola broj 1 uz VIII. Zaklju~ak Europsku konvenciju. 28. Ustavni sud zaklju~uje da nema povrede prava na Pravo na pravi~no su|enje pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i 20. ^lanak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije, jer se apelant `ali na dijelu glasi: nepotpuno utvr|eno ~injeni~no stanje i pogre{nu primjenu materijalnog prava u sudskim postupcima, a Ustavni sud nije "Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine u`ivaju ljudska ustvrdio postojanje drugih elemenata koji bi ukazivali da je prava i temeljne slobode ovog ~lanka, stavak 2, {to uklju~uje: postupak, koji je rezultirao pobijanim presudama, bio (...) nepravi~an. (e) Pravo na pravi~no saslu{anje u gra|anskim i krivi~nim stvarima i druga prava vezana za krivi~ne postupke". 29. Na temelju ~lanka 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog 21. ^lanak 6. stavak 1. Europske konvencije, u relevantnom suda, Ustavni je sud jednoglasno odlu~io kao u dispozitivu ove dijelu, glasi: odluke. Ponedjeljak, 29.5.2006. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 26 – Strana 2821 slu~aju radi se o nekretninama u dru{tvenoj svojini, na kojima 30. Prema ~lanku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke je pravo raspolagawa imala PD "Posavina". Me|utim, Zakon o Ustavnog suda su kona~ne i obvezuju}e. prometu nepokretnosti izri~ito propisuje da ugovor o Predsjednik prometu nekretnina u dru{tvenoj svojini mora obavezno da se Ustavnog suda zakqu~i u pismenoj formi, te da u suprotnom ne}e proizvoditi Bosne i Hercegovine pravno dejstvo. Stavqawe u promet nekretnina u dru{tvenoj Mato Tadi}, v. r. svojini, kako daqe navodi Osnovni sud, podlijegalo je i drugim obavezama propisanim zakonom, kao {to je pribavqawe saglasnosti nadle`nog organa op{tine, dono{ewe odluke organa upravqawa, sprovo|ewe procedure javnog nadmetawa, Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudija, u pribavqawe odobrewa op{tinskog pravobranioca i dr. predmetu broj AP 806/05, rje{avaju}i apelaciju B. A., na osnovu Me|utim, tokom postupka apelant nije pru`io dokaze o tome da ~lana VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lana 59 stav 2 ta~ka su navedena odobrewa i odluke postojali, niti je sudu predo~io 2 i ~lana 61 st. 1 i 3 Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegoprimjerak pismenog ugovora o zamjeni ili dokaz da je kao vine ("Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 2/04), u vlasnik na spornim nekretninama upisan u zemqi{ne kwige. sastavu: 7. Apelacioni sud je osporenom presudom odbio apelantovu Mato Tadi}, predsjednik `albu protiv prvostepene presude, zakqu~iv{i da je Miodrag Simovi}, prof. dr, potpredsjednik ~iweni~no stawe potpuno i pravilno utvr|eno, a materijalno Hatixa Haxiosmanovi}, potpredsjednik pravo pravilno primijeweno. Prije svega, Apelacioni sud Valerija Gali}, sudija smatra da je pravilno odbijen apelantov tu`beni zahtjev, Jovo Rosi}, sudija budu}i da u vrijeme kada apelant tvrdi da je izvr{ena zamjena na sjednici, odr`anoj 28. juna 2005. godine, donio je nekretnina tu`eni nije ni postojao. Apelacioni sud smatra da je posebno pitawe da li je apelant eventualno zakqu~io ugovor 1 ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU o zamjeni nekretnina sa PD "Posavina", {to i nije dio izreke osporene presude, a apelant u vezi s tim nije ni osporio Odbija se kao neosnovana apelacija B. A., podnesena protiv prvostepenu presudu. Ipak, Apelacioni sud konstatuje da je Presude Apelacionog suda Br~ko Distrikta Bosne i Hercegoprvostepeni sud dao konkretne razloge na osnovu kojih je vine broj G`-359/04 od 30. decembra 2004. godine i Presude zakqu~io da usmeni ugovor sa pravnim licem o prometu Osnovnog suda Br~ko Distrikta Bosne i Hercegovine broj nekretnina u dru{tvenoj svojini, makar bio i izvr{en, ne P-180/03-I od 13. maja 2004. godine. proizvodi pravne posqedice, a apelant tokom cijelog Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegopostupka, a niti u `albi, nije prezentirao dokaze koji bi vine", "Slu`benim novinama Federacije Bosne i Hercegovidoveli do zakqu~ka da je zamjena nekretnina izvr{ena na na~in ne" i "Slu`benom glasniku Republike Srpske". koji bi bio u skladu sa va`e}im zakonskim propisima. OBRAZLO@EWE IV. Relevantni propisi I. Uvod 8. U Zakonu o prometu nepokretnosti ("Slu`beni list SRBiH", br. 38/78, 29/80, 4/89 i 22/91) relevantne odredbe glase: 1. B. A. (u daqwem tekstu: apelant) iz Krep{i}a, kog "^lan 9 zastupa M. Z., advokat iz Br~kog, podnio je 24. marta 2005. Samoupravni sporazum, odnosno ugovor o prenosu godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u nepokretnosti sa jednog na drugo dru{tveno pravno lice i o daqwem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Apelacionog suda otu|ewu nepokretnosti iz dru{tvene svojine zakqu~uje se u Br~ko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daqwem tekstu: pismenom obliku. Apelacioni sud) broj G`-359/04 od 30. decembra 2004. godine i Ugovor na osnovu koga se prenosi pravo svojine na Presude Osnovnog suda Br~ko Distrikta Bosne i Hercegovine nepokretnosti mora da bude sa~iwen u pismenom obliku, a (u daqwem tekstu: Osnovni sud) broj P-180/03-I od 13. maja 2004. potpisi ugovara~a ovjereni u nadle`nom sudu. godine. Samoupravni sporazum, odnosno ugovor koji je zakqu~en II. Postupak pred Ustavnim sudom protivno odredbama st. 1 i 2 ovog ~lana ne proizvodi pravno 2. Na osnovu ~lana 21 st. 1 i 2 Poslovnika Ustavnog suda od dejstvo. [...]" Apelacionog suda, Osnovnog suda i u~esnika u postupku, Br~ko 9. U Aneksu Kona~ne odluke Arbitra`nog tribunala za Distrikta Bosne i Hercegovine (u daqwem tekstu: tu`eni), spor oko me|uentitetske granice u oblasti Br~kog od 18. zatra`eno je 15. aprila 2005. godine da dostave odgovore na avgusta 1999. godine, relevantna odredba glasi: apelaciju. "Ta~ka 12 3. Apelacioni sud je dostavio odgovor na apelaciju 27. Dru{tvena/javna imovina aprila 2005. godine, Osnovni sud 4. maja 2005. godine, a tu`eni Vlasti Distrikta upravqaju svom dru{tvenom/javnom 20. aprila 2005. godine. imovinom unutar Distrikta i imaju ovla{}ewe, uz odobrewe 4. Na osnovu ~lana 25 stav 2 Poslovnika Ustavnog suda, Supervizora, da vr{e privatizaciju dru{tvene/javne imovine odgovori na apelaciju su 23. maja 2005. godine dostavqeni u skladu sa primjewivim zakonima BiH. Dru{tvenom/javnom apelantu. imovinom u Distriktu se ne smije raspolagati sem ako je to u skladu sa zakonima BiH i uz odobrewe Supervizora"." III. ^iweni~no stawe 10. U Objediwavaju}em nalogu Supervizora o privatiza5. ^iwenice predmeta, koje proizilaze iz apelantovih ciji od 14. avgusta 2001. godine, relevantna odredba glasi: navoda i dokumenata predo~enih Ustavnom sudu, mogu da se "[...]Dok se ne usvoji Zakon o privatizaciji Br~ko sumiraju na sqede}i na~in. Distrikta, javna, dr`avna ili dru{tvena preduze}a kao i 6. Osnovni sud je Presudom broj P-180/03-I od 13. maja 2004. ostala takva imovina koja se nalazi u Br~ko Distriktu }e godine, koja je potvr|ena Presudom Apelacionog suda broj ostati imovina Br~ko Distrikta, a prenos svojine nad tom G`-359/04 od 30. decembra 2004. godine odbio apelantov imovinom uop{te ne mo`e da se izvr{i dok ja za to ne dam tu`beni zahtjev, kojim je tra`io da se utvrdi da li postoji izri~ito pismeno odobrewe[...]". ugovor o zamjeni nekretnina. Apelant je tvrdio da je jo{ 1982. V. Apelacija godine, usmenim ugovorom sa Poqoprivrednim dru{tvom "Posavina" (u daqwem tekstu: PD "Posavina"), zamijenio a) Navodi iz apelacije nekretnine pobli`e navedene u izreci osporene presude. 11. Apelant navodi da mu je osporavanim odlukama Nakon toga, apelant i PD "Posavina" su stupili u posjed prekr{eno pravo na pravi~no su|ewe iz ~lana II/3 e) Ustava zamijewenih nekretnina, a u tom posjedu se nalaze i danas. U Bosne i Hercegovine i ~lana 6 Evropske konvencije za za{titu obrazlo`ewu svoje odluke Osnovni sud je naveo da na osnovu qudskih prava i osnovnih sloboda (u daqwem tekstu: Evropska sprovedenih dokaza nije mogao da utvrdi da je ugovor o zamjeni konvencija), te pravo na imovinu iz ~lana II/3 k) Ustava Bosne i spornih nekretnina ikada bio zakqu~en izme|u apelanta i Hercegovine i ~lana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku tu`enog, ili apelanta i PD "Posavina". Naime, u konkretnom 1 Odluka je objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 27/06. Broj 26 – Strana 2822 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Ponedjeljak, 29.5.2006. konvenciju. Naime, apelant smatra da redovni sudovi nisu Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija pravilno utvrdili ~iweni~no stawe, budu}i da se PD ispuwava uslove u pogledu dopustivosti. "Posavina" bila obavezala da }e pravo svojine na spornim VII. Meritum nekretninama "formalno-pravno izvr{iti", te da }e prije 19. Apelant osporava navedene presude, tvrde}i da je tim toga napraviti pismeni ugovor koji bi bio osnov za to. presudama povrije|eno wegovo pravo na pravi~no su|ewe iz Me|utim, PD "Posavina" nije tu svoju obavezu izvr{ila u cijelosti, pa nije ukwi`ila apelanta kao vlasnika i ~lana II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 posjednika na zamijewenom zemqi{tu, ali je "iskoristila svoj Evropske konvencije, te pravo na imovinu iz ~lana II/3.k) tada{wi polo`aj", pa se ukwi`ila na nekretninama koje je Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1 Protokola broj 1 uz apelant dao u zamjenu. Tako|e, apelant isti~e da imovinom PD Evropsku konvenciju. "Posavina" sada upravqa tu`eni, a u skladu sa kona~nom Pravo na pravi~no su|ewe Arbitra`nom odlukom i Objediwavaju}im nalogom 20. ^lan II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom Supervizora od 14. avgusta 2001. godine, pa je upravo zato dijelu glasi: apelant tu`bu podigao protiv tu`enog. "Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine u`ivaju b) Odgovor na apelaciju qudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog ~lana, a ona 12. Apelacioni sud u odgovoru na apelaciju osporava navode obuhvataju: iz apelacije, tvrde}i da apelantu ni na koji na~in nije (...) uskra}eno pravo na pravi~no su|ewe, niti mu je prekr{eno e) Pravo na pravi~no saslu{awe u gra|anskim i krivi~nim pravo na imovinu. Naime Apelacioni sud je, odlu~uju}i o stvarima i druga prava u vezi sa krivi~nim postupkom." apelantovoj `albi protiv prvostepene presude, utvrdio da je 21. ^lan 6 stav 1 Evropske konvencije, u relevantnom Osnovni sud sproveo dokazni postupak, te da je pravilno dijelu, glasi: odlu~io da odbije apelantov tu`beni zahtjev. Apelacioni sud "1. Prilikom utvr|ivawa gra|anskih prava i obaveza ili smatra da je apelant, prije svega, bio nedosqedan u iskazima, osnovanosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv wega, tvrde}i prvo da je zakqu~io usmeni ugovor, a zatim da je svako ima pravo na pravi~no su|ewe i javnu raspravu u razumnom postojao i pismeni ugovor koji je uni{ten u ratu. Me|utim, u roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom toku postupka apelant nije ni~im dokazao da je postojao ustanovqenim sudom. [...]" pismeni ugovor o zamjeni spornih nekretnina. Sem toga, 22. Postupak se u konkretnom slu~aju odnosi na spor u vezi Apelacioni sud smatra da su pravilno primijeweni sa prometom nekretnina, dakle na predmet gra|ansko-pravne materijalni propisi, gdje se pored pismene forme ugovora prirode, pa je ~lan 6 stav 1 Evropske konvencije primjenqiv. tra`i i ispuwewe drugih zakonskih pretpostavki za prenos Shodno tome, Ustavni sud mora da preispita da li je spor pred prava svojine. Kako apelant nije ni uz `albu ponudio dokaze sudom bio pravi~an onako kako to zahtijeva ~lan 6 stav 1 kojima bi dokazao tu`bene navode ili doveo u pitawe zakqu~ke Evropske konvencije. iz prvostepene presude, Apelacioni sud je apelantovu `albu 23. Apelantovi navodi o povredi ustavnih prava i prava iz odbio i potvrdio prvostepenu presudu. Budu}i da smatra da Evropske konvencije se u cijelosti odnose na nepotpuno pravo na pravi~no su|ewe nije prekr{eno ni na koji na~in, utvr|eno ~iweni~no stawe i pogre{nu primjenu materijalnog Apelacioni sud predla`e da Ustavni sud apelaciju odbije. prava u osporavanom sudskom postupku. 13. Osnovni sud tako|e osporava navode iz apelacije i 24. Ustavni sud nije nadle`an da provjerava utvr|ene isti~e da u prvostepenom postupku apelantu nije povrije|eno ~iwenice i na~in na koji su ni`estepeni sudovi protuma~ili pravo na pravi~an postupak, niti pravo na imovinu. Tako|e, pozitivno-pravne propise, sem ukoliko odluke ni`ih sudova Osnovni sud navodi da apelacija ne sadr`i argumente u vezi sa kr{e ustavna prava. To }e biti slu~aj kada odluka redovnog suda kr{ewem navedenih prava, te da samo ponavqa `albene navode ne ukqu~uje ili pogre{no primjewuje ustavno pravo, kada je koje je ve} ispitao Apelacioni sud i ocijenio ih neosnovanim. primjena pozitivno-pravnih propisa bila o~igledno Osnovni sud smatra da je postupak sproveden u skladu sa proizvoqna, kada je relevantni zakon sam po sebi neustavan ili va`e}im propisima, te da je apelantu data mogu}nost da kada je do{lo do povrede osnovnih procesnih prava, kao {to su predla`e i izvodi dokaze i u~estvuje u postupku na na~in koji pravo na pravi~an postupak, pravo na pristup sudu, pravo na ga nije doveo u nepovoqniji polo`aj od tu`enog. Budu}i da efektivan pravni lijek i u drugim slu~ajevima (vidi Ustavni apelant u apelaciji ne nudi nikakve argumente ili dokaze o sud, Odluka broj U 29/02 od 27. juna 2003. godine, objavqena u kr{ewu prava na pravi~no su|ewe, Osnovni sud predla`e da "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine", broj 31/03). Ustavni sud apelaciju odbije. 25. Ustavni sud smatra da je apelant imao mogu}nost da 14. Tu`eni je u odgovoru na apelaciju tako|e osporio sve iznese i brani svoje argumente pred nadle`nim sudovima tokom navode iz apelacije, jer smatra da niti jedno apelantovo pravo cijelog postupka i to na dvije sudske instance pune nije prekr{eno. Tako|e, tu`eni smatra da se apelant, u jurisdikcije, a tokom cijelog postupka imao je i punomo}nika. su{tini, `ali na pogre{no i nepotpuno utvr|eno ~iweni~no Sudovi su u potpunosti proveli postupak s ciqem da utvrde stawe i pogre{nu primjenu materijalnog prava, te da ne nudi ~iweni~no stawe, a apelant nije osporio nijednu procesnu dokaze u vezi sa navodnim kr{ewem ustavnih prava. Stoga, radwu u postupku dono{ewa osporenih odluka. Apelant nije, tu`eni predla`e da Ustavni sud apelaciju odbije. ni u prvostepenom niti u drugostepenom postupku, ponudio VI. Dopustivost niti jedan dokaz u vezi sa postojawem pismenog ugovora, bilo sa tu`enim ili sa PD "Posavina" o zamjeni spornih nekretnina, 15. U skladu sa ~lanom VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine, ili o ispuwewu drugih, zakonom propisanih uslova za vaqanost Ustavni sud ima apelacionu nadle`nost u pitawima koja su takvog pravnog posla. Tako|e, pitawe utvr|enog ~iweni~nog sadr`ana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog stawa, ocjena izvedenih dokaza, kao i primjena materijalnog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini. prava, ve} je bila predmet apelantove `albe protiv 16. U skladu sa ~lanom 15 stav 3 Poslovnika Ustavnog suda, prvostepene odluke, pa je Apelacioni sud ove prigovore Ustavni sud mo`e da razmatra apelaciju samo ako su protiv ocijenio neosnovanim, a za takav zakqu~ak su dati jasni presude, odnosno odluke, koja se wome osporava iscrpqeni svi razlozi i obrazlo`ewa. Sem toga, u apelaciji se ne nude efektivni pravni lijekovi mogu}i po zakonu i ako se podnese u nikakvi drugi dokazi i argumenti, razli~iti od onih koje je roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio apelant ve} isticao u `albi na prvostepenu odluku. odluku o posqedwem pravnom lijeku koji je koristio. 17. U konkretnom slu~aju, predmet osporavawa apelacijom 26. Ustavni sud smatra da u konkretnom slu~aju na~in na je Presuda Apelacionog suda, broj G`-359/04 od 30. decembra koji su i prvostepeni i drugostepeni sud tuma~ili 2004. godine, protiv koje nema efektivnih pravnih lijekova pozitivno-pravne propise ne mo`e da se smatra proizvoqnim i mogu}ih po zakonu. Osporenu presudu apelant je primio 24. ne predstavqa kr{ewe apelantovih ustavnih prava. U obje januara 2005. godine, a apelaciju je podnio 24. marta 2005. osporene presude navedeni su svi potrebni razlozi i data godine, dakle u roku od 60 dana, kako je propisano ~lanom 15 stav detaqna obrazlo`ewa. Tako|e, ne postoje drugi elementi koji 3 Poslovnika Ustavnog suda. Na kraju, apelacija ispuwava i bi ukazivali da je postupak bio nepravi~an. Uzimaju}i u obzir uslove iz ~lana 16 stav 2 Poslovnika Ustavnog suda. postupak u cjelini, Ustavni sud zakqu~uje da u konkretnom 18. Imaju}i u vidu odredbe ~lana VI/3 b) Ustava Bosne i predmetu nije do{lo do povrede ~lana II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lana 15 stav 3 i ~lana 16 stav 2 Poslovnika Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije. Ponedjeljak, 29.5.2006. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 26 – Strana 2823 Ostali navodi 3. Vrhovni sud je dostavio odgovor na apelaciju 29. oktobra 27. S obzirom na zakqu~ak Ustavnog suda u pogledu navodne 2004. godine, a Federalni zavod PIO BiH 5. novembra 2004. godine. povrede ~lana II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 4. Na osnovu ~lana 25. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, 1 Evropske konvencije, Ustavni sud zakqu~uje da nije odgovori Vrhovnog suda i Federalnog zavoda PIO BiH su, 1. neophodno da posebno razmatra dio apelacije koji se odnosi na juna 2005. godine, dostavljeni apelantici. navodnu povredu ~lana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. III. ^injeni~no stanje 5. ^injenice predmeta, koje proizlaze iz apelanticinih navoda VIII. Zakqu~ak i dokumenata predo~enih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na 28. Ustavni sud zakqu~uje da nema povrede prava na slijede}i na~in. pravi~no su|ewe iz ~lana II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine i 6. Apelantica je 6. augusta 1982. godine, nakon smrti ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije, jer se apelant `ali na supruga V. J., ostvarila pravo na porodi~nu penziju. Zbog niskog nepotpuno utvr|eno ~iweni~no stawe i pogre{nu primjenu iznosa penzije, da bi mogla {kolovati djecu, apelantica je 19. materijalnog prava u sudskim postupcima, a Ustavni sud nije januara 1983. godine prekinula isplatu porodi~ne penzije i utvrdio da postoje drugi elementi koji bi ukazivali da je zaposlila se, ostav{i u radnom odnosu do 31. augusta 1993. postupak, koji je rezultirao osporenim presudama, bio godine. nepravi~an. 7. Smatraju}i da ima pravo da joj se nastavi isplata porodi~ne 29. Na osnovu ~lana 61 st. 1 i 3 Poslovnika Ustavnog suda, penzije zbog vr{enja roditeljskih du`nosti, apelantica je Ustavni sud je jednoglasno odlu~io kao u dispozitivu ove podnijela zahtjev Dru{tvenom fondu PIO BiH za ostvarivanje odluke. prava na porodi~nu penziju. 30. Shodno ~lanu VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke 8. Rje{avaju}i o apelanticinom zahtjevu za utvr|ivanje prava Ustavnog suda su kona~ne i obavezuju}e. na porodi~nu penziju, Dru{tveni fond PIO BiH je Rje{enjem broj MB 1075192907 od 9. oktobra 2001. godine, koje je potvr|eno Predsjednik Rje{enjem istog organa broj 02/1-1075192907 od 14. novembra Ustavnog suda 2001. godine, apelanticin zahtjev odbio. Me|utim, Vrhovni sud Bosne i Hercegovine je Presudom broj U-4242/01 od 27. marta 2002. godine tu`bu Mato Tadi}, s. r. uva`io, osporeno rje{enje ukinuo i predmet vratio na ponovno rje{avanje drugostepenom organu. 9. Izvr{avaju}i navedenu presudu Vrhovnog suda, Federalni Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudija, u zavod PIO sa sjedi{tem u Mostaru je Rje{enjem broj predmetu broj AP 832/04, rje{avaju}i apelaciju M. J., na osnovu 02/1-1075192907l od 8. maja 2002. godine apelanticinu `albu na ~lana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lana 59. stav 2. ta~ka prvostepeno rje{enje odbio. I kona~no, Vrhovni sud je 2. i ~lana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i apelanticinu tu`bu u upravnom sporu Presudom broj U-1560/02 Hercegovine - Novi pre~i{}eni tekst ("Slu`beni glasnik Bosne i od 16. juna 2004. godine, odbio kao neosnovanu. Hercegovine", broj 2/04), u sastavu: IV. Relevantni propisi Mato Tadi}, predsjednik Hatid`a Had`iosmanovi}, potpredsjednica 10. U Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju ("Slu`beni list SRBiH", br. 38/90 i 22/91) relevantne odredbe Miodrag Simovi}, prof. dr., potpredsjednik glase: Valerija Gali}, sutkinja "^lan 62. Jovo Rosi}, sudija Udovica sti~e pravo na porodi~nu penziju, ako ispunjava na sjednici, odr`anoj 28. juna 2005. godine, donio je jedan od uvjeta: 1. ako je do smrti bra~nog druga navr{ila 45 godina `ivota; ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 2. ako je do smrti bra~nog druga ili u roku od jedne godine od Odbija se kao neosnovana apelacija M. J., podnesena protiv dana smrti bra~nog druga postala potpuno nesposobna za Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj privre|ivanje; U-1560/02 od 16. juna 2004. godine, Rje{enja Federalnog 3. ako je poslije smrti bra~nog druga ostalo jedno ili vi{e zavoda za penzijsko-invalidsko osiguranje Bosne i Hercegovine djece koja imaju pravo na porodi~nu penziju po tom bra~nom broj 02/1-1075192907 od 8. maja 2002. godine i Rje{enja drugu, a udovica vr{i roditeljske du`nosti prema toj djeci. Dru{tvenog fonda penzijsko-invalidskog osiguranja Bosne i Udovica koja u toku trajanja prava po tom osnovu postane Hercegovine broj 02/1-1075192907 od 14. novembra 2001. potpuno nesposobna za privre|ivanje zadr`ava pravo na godine. porodi~nu penziju, dok postoji takva nesposobnost. Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku Bosne i HercegoviUdovica koja u toku trajanja prava na porodi~nu penziju ne", "Slu`benim novinama Federacije Bosne i Hercegovine" i ste~enog pod uvjetima iz stava 1. ta~. 2. i 3. ovog ~lana navr{i 45 "Slu`benom glasniku Republike Srpske". godina `ivota zadr`ava trajno pravo na porodi~nu penziju. OBRAZLO@ENJE ^lan 65. Dijete sti~e pravo na porodi~nu penziju i mo`e to pravo I. Uvod koristiti do navr{enih 15 godina `ivota. Dijete starije od 15 1. M. J. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju godina `ivota zadr`ava, odnosno sti~e pravo na porodi~nu zastupa [. ^., advokat iz Sarajeva, podnijela je 28. septembra penziju ako je na redovnom {kolovanju. Pravo na porodi~nu 2004. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u penziju pripada za vrijeme trajanja redovnog {kolovanja, a daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda najkasnije do navr{enih 25 godina `ivota. Ako je redovno Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu Vrhovni sud) {kolovanje prekinuto zbog u~e{}a u odbrani Bosne i Hercegovibroj U-1560/02 od 16. juna 2004. godine, Rje{enja Federalnog ne, pravo na porodi~nu penziju mo`e se ste}i odnosno koristiti i zavoda za penzijsko-invalidsko osiguranje Bosne i Hercegovine nakon godina iz stava 2. ovog ~lana onoliko vremena koliko je (u daljnjem tekstu: Federalni zavod PIO BiH) broj dijete zbog u~e{}a u odbrani Bosne i Hercegovine izgubilo na 02/1-1075192907 od 8. maja 2002. godine i Rje{enja redovnom {kolovanju. Ne smatra se redovnim {kolovanjem ako Dru{tvenog fonda penzijsko-invalidskog osiguranja Bosne i dijete nastavi {kolovanje u {koli istog ranga koju je ve} zavr{ilo". Hercegovine (u daljnjem tekstu: Dru{tveni fond PIO BiH) broj 02/1-1075192907 od 14. novembra 2001. godine. V. Apelacija II. Postupak pred Ustavnim sudom a) Navodi iz apelacije 2. Na osnovu ~lana 21. st. 1. i 2. Poslovnika Ustavnog suda od 11. Apelantica u apelaciji navodi da su upravni i sudski Vrhovnog suda i u~esnika u postupku, Federalnog zavoda PIO organi pogre{no protuma~ili odredbe Zakona o BiH, 26 oktobra 2004. godine je zatra`eno da dostave odgovore penzijsko-invalidskom osiguranju osporavaju}i joj pravo na na apelaciju. porodi~nu penziju. Ona smatra da joj je to pravo neosnovano i 1 Odluka je objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 27/06. Broj 26 – Strana 2824 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Ponedjeljak, 29.5.2006. nezakonito uskra}eno. Time je povrije|eno njeno pravo na Tako|er, prema jurisprudenciji Evropskog suda za ljudska prava, imovinu iz ~lana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i Evropske "imovina" koja se {titi mo`e biti samo postoje}a imovina (vidi konvencije za za{titu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u Evropski sud za ljudska prava, Van der Mussele, presuda od 23. novembra 1983. godine, serija A, br. 70, ta~ka 48) ili barem daljnjem tekstu: Evropska konvencija). imovina za koju apelant ima "opravdano o~ekivanje" da }e je b) Odgovor na apelaciju dobiti (vidi Evropski sud za ljudska prava, Pine Valley Develop12. Vrhovni sud u odgovoru na apelaciju navodi da je ments Ltd i drugi, presuda od 29. novembra 1995. godine, serija osporena presuda donesena u skladu sa procesnim i materijalnim A, br. 332, ta~ka 31). zakonima te prema potpuno i pravilno utvr|enom ~injeni~nom 23. Tako|er, Ustavni sud je u svojim ranijim odlukama stanju, pa prema tome nije povrije|eno apelanticino pravo na zaklju~io da pojam "imovina" ne treba tuma~iti restriktivno, imovine. U skladu sa tim apelaciju treba, kao neosnovanu, odbiti. nego ga treba shvatiti tako "da uklju~uje i postoje}a nov~ana 13. U odgovoru na apelaciju koji je dostavio Federalni zavod potra`ivanja pojedinaca, kao i odre|ena prava pojedinaca koja PIO BIH se navodi da osporenim odlukama nisu povrije|eni imaju ekonomsku vrijednost (vidi Ustavni sud, Odluka broj U relevantni zakonski propisi niti apelanticina ustavna prava, pa 26/00 od 21. decembra 2001. godine). U konkretnom slu~aju, predla`e da se apelacija odbije. Ustavni sud smatra da priznavanje prava na utvr|ivanje VI. Dopustivost porodi~ne penzije predstavlja imovinu koju apelantica opravdano o~ekuje i koja u`iva za{titu iz ~lana II/3.k) Ustava 14. U skladu sa ~lanom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Bosne i Hercegovine i ~lana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku Ustavni sud tako|er ima apelacionu nadle`nost u pitanjima koja konvenciju. su sadr`ana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. 24. Iz ~injenica konkretnog predmeta slijedi da se ovaj 15. U skladu sa ~lanom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog predmet odnosi na utvr|ivanje prava na porodi~nu penziju koji je suda, Ustavni sud mo`e razmatrati apelaciju samo ako su protiv po svojoj prirodi nov~anog karaktera, pa je ~lan 1. Protokola broj presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi 1 uz Evropsku konvenciju primjenljiv. U konkretnom slu~aju efektivni pravni lijekovi mogu}i po zakonu i ako se podnese u primjenjivo je drugo pravilo iz ~lana 1. Protokola broj 1 uz roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio Evropsku konvenciju. odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio. 25. Osnovno pitanje koje pokre}e predmetna apelacija ti~e se 16. U konkretnom slu~aju, predmet osporavanja apelacijom odgovora je li apelantica osnovano li{ena prava na porodi~nu je Presuda Vrhovnog suda broj U-1560/02 od 16. juna 2004. penziju, odnosno je li joj to pravo opravdano osporeno ili nije. Iz godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova teksta upravnih rje{enja na koje se apelantica `ali, kao i presude mogu}ih po zakonu. Nadalje, osporenu presudu apelantica je Vrhovnog suda, mo`e se zaklju~iti da je mije{anje u apelanticina primila 13. augusta 2004. godine, a apelaciju Ustavnom sudu imovinska prava zasnovano na zakonu bez njegove proizvoljne podnijela 29. septembra 2004. godine tj. u roku od 60 dana, kako primjene koje je rezultiralo odbijanjem apelanticinog zahtjeva za je propisano ~lanom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. priznanje prava na porodi~nu penziju. Prema utvr|enom Kona~no, apelacija ispunjava i uvjete iz ~lana 16. stav 2. ~injeni~nom stanju, apelantica ne ispunjava uvjete iz ~lana 62. Poslovnika Ustavnog suda. stav 1. ta~ka 3. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju, s 17. Imaju}i u vidu odredbe ~lana VI/3.b) Ustava Bosne i Herobzirom da u vrijeme vr{enja roditeljske du`nosti nije bila cegovine, ~lana 15. stav 3. i ~lana 16. stav 2. Poslovnika korisnik porodi~ne penzije koja joj je bila priznata po~ev{i od 6. Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija augusta 1982. godine, a prestala sa 19. januarom 1983. godine, ispunjava uvjete iz navedenih ~lanova u pogledu dopustivosti. zbog zasnivanja radnog odnosa koji je trajao neprekidno do 31. augusta 1993. godine. Apelantica se u navedenom periodu VII. Meritum izdr`avala vlastitim radom i ta ~injenica je uticala na prestanak 18. Apelantica pobija navedene odluke tvrde}i da joj je tim dalje isplate porodi~ne penzije, a u skladu sa citiranim odlukama povrije|eno pravo na imovinu iz ~lana II/3.k) Ustava odredbama penzijsko-invalidskog zakona. ^ak i za slu~aj Bosne i Hercegovine i ~lana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku potpune nesposobnosti za privre|ivanje apelantica ne bi mogla konvenciju. zadr`ati pravo na porodi~nu penziju, jer udovica zadr`ava to Pravo na imovinu pravo samo u slu~aju kada u toku trajanja tog prava koje je 19. ^lan II/3. Ustava Bosne i Hercegovine, u relevantnom ostvarila po navedenom osnovu, postane potpuno nesposobna za dijelu, glasi: privre|ivanje. Pored toga, apelantica ne ispunjava ni uvjete iz "Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine u`ivaju ljudska stava 2. ~lana 62. tog zakona, jer u toku trajanja prava na prava i slobode iz stava 2. ovog ~lana, {to uklju~uje: porodi~nu penziju koje je stekla pod navedenim uvjetima, a koje (...) joj je prestalo 19. januara 1983. godine, nije navr{ila 45 godina k) Pravo na imovinu." `ivota. Naime, prema zakonskim odredbama udovica mo`e 20. ^lan 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju glasi: zadr`ati trajno pravo na porodi~nu penziju samo ako u toku "1. Svako fizi~ko ili pravno lice ima pravo na neometano trajanja tog prava navr{i 45 godina `ivota, a {to u ovom predmetu u`ivanje svoje imovine. Niko ne mo`e biti li{en svoje imovine, nije slu~aj. osim u javnom interesu i pod uvjetima predvi|enim zakonom i 26. Nadalje, apelanticine navode da je bila korisnik prava na op}im na~elima me|unarodnog prava. porodi~nu penziju za vrijeme vr{enja roditeljske du`nosti prema 2. Prethodne odredbe, me|utim, ni na koji na~in ne uti~u na jednom od djece, a za vrijeme izbjegli{tva u Makedoniji, o ~emu je apelantica prilo`ila odgovaraju}e dokaze, nisu od takvog pravo dr`ave da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim zna~aja da bi mogli uticati na druk~ije rje{avanje konkretne da bi nadzirala kori{tenje imovine u skladu s op}im interesima ili upravne stvari, s obzirom da je utvr|eno da je apelantica i nakon da bi osigurala naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni." povratka u Bosnu i Hercegovinu zasnovala radni odnos, {to ona 21. ^lan 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju sadr`i nije ni osporavala. tri razli~ita pravila. Prvo pravilo, koje se nalazi u prvoj re~enici 27. Ustavni sud mora, kao sljede}e, ispitati je li li{avanje prvog stava, je op}e prirode i izra`ava princip mirnog u`ivanja u apelantice sporne imovine, na na~in kako je to rezultiralo imovini. Drugo pravilo, sadr`ano u drugoj re~enici istog stava, osporenim odlukama, bilo opravdano. To mo`e biti slu~aj samo odre|uje da se li{avanje imovine mo`e desiti pod odre|enim ako je li{avanje imovine (a) predvi|eno zakonom (b) u javnom uvjetima. Tre}e pravilo, sadr`ano u stavu dva istog ~lana, interesu i (c) u skladu sa principom proporcionalnosti. dozvoljava da dr`ave potpisnice imaju pravo, izme|u ostalog, da kontroliraju kori{tenje imovine u skladu sa op}im interesom. Sva 28. U konkretnom slu~aju, polaze}i od iznijetih ~injenica, tri navedena pravila su povezana, a drugo i tre}e pravilo odnose konkretna apelacija pokre}e su{tinsko pitanje jesu li ni`estepeni se na odre|ene slu~ajeve mije{anja dr`ave u pravo na mirno organi pravilno utvrdili uvjete i protuma~ili materijalno pravo u`ivanje imovine (vidi Evropski sud za ljudska prava, Holy Montako da se vrije|a apelanticino ustavno pravo na imovinu. asteries protiv Gr~ke, presuda od 9. decembra 1994. godine, Ustavni sud zapa`a da apelantica nije ponudila nikakve dokaze o serija A, broj 301-A, strana 29, stav 51). tome da je Vrhovni sud proizvoljno protuma~io zakonske 22. Pojam "imovina" podrazumijeva {irok spektar vlasni~kih odredbe i time povrijedio njeno ustavno pravo na imovinu. interesa koji predstavljaju ekonomsku vrijednost (vidi Ustavni Upravo suprotno, njeno tuma~enje se kre}e u okvirima sud, Odluka broj U 14/00 od 4. aprila 2001. godine, objavljena u postavljenim ~l. 62. i 65. Zakona o penzijsko-invalidskom "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine", broj 33/01). osiguranju. Ponedjeljak, 29.5.2006. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 26 – Strana 2825 broj U-1560/02 od 16. lipnja 2004. godine, Rje{enja Federalnog 29. Ustavni sud smatra da osporenim odlukama nije naru{en zavoda za mirovinsko-invalidsko osiguranje Bosne i Hercegovijavni interes koji nala`e da se, radi pravne sigurnosti i ostvarenja ne broj 02/1-1075192907 od 8. svibnja 2002. godine i Rje{enja principa ravnopravnosti svih pojedinaca pred zakonom, a u Dru{tvenog fonda mirovinsko-invalidskog osiguranja Bosne i skladu sa pravilima izra`enim u osnovnim zakonskim aktima Hercegovine broj 02/1-1075192907 od 14. studenoga 2001. kojim se u cijelosti regulira na~in priznavanja prava koja se godine. odnose na penzijsko-invalidsko osiguranje pojedinaca, razrije{i svako sporno pitanje i pravo utvrdi na zakonit na~in. U tom Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovismislu, nadle`ni upravni organi i Vrhovni sud su osporenim ne", "Slu`benim novinama Federacije Bosne i Hercegovine" i odlukama slijedili i zahtjeve javnog interesa u konkretnom "Slu`benom glasniku Republike Srpske". postupku. Ustavni sud smatra da su u konkretnom slu~aju OBRAZLO@ENJE upravni i sudski organi vodili dovoljno ra~una o razumnom I. Uvod odnosu proporcionalnosti izme|u sredstava koja se koriste, s jedne strane, i cilja koji se `eli ostvariti, s druge strane. Naime, 1. M. J. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju mora postojati "pravi~an odnos" izme|u zahtjeva interesa koji se zastupa [. ^., odvjetnik iz Sarajeva, je podnijela 28. rujna 2004. `eli posti}i i za{tite osnovnih prava pojedinaca, a to ne}e biti godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u slu~aj ako apelant mora nositi "li~ni i neumjeren teret" (vidi daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Evropski sud za ljudska prava, James i drugi protiv Ujedinjenog Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu Vrhovni sud) Kraljevstva, presuda od 21. februara 1986, sup. cit. paragraf 46. i broj U-1560/02 od 16. lipnja 2004. godine, Rje{enja Federalnog 50). Ustavni sud zaklju~uje kako okolnosti slu~aja ukazuju da u zavoda za mirovinsko-invalidsko osiguranje Bosne i Hercegoviovoj situaciji nije na apelanticu prenesen neprimjereno obiman ne (u daljnjem tekstu: Federalni zavod MIO BiH) broj teret radi ostvarenja zakonitog cilja. 02/1-1075192907 od 8. svibnja 2002. godine i Rje{enja 30. U pogledu apelanticinih navoda da redovni sudovi nisu Dru{tvenog fonda mirovinsko-invalidskog osiguranja Bosne i pravilno utvrdili ~injenice u toku sudskih postupaka, Ustavni sud Hercegovine (u daljnjem tekstu: Dru{tveni fond MIO BiH) broj napominje da nije nadle`an da vr{i provjeru utvr|enih ~injenica. 02/1-1075192907 od 14. studenoga 2001. godine. Isto tako, Ustavni sud nije nadle`an da ispituje na~in na koji su II. Postupak pred Ustavnim sudom ni`estepeni sudovi protuma~ili pozitivno-pravne propise, osim 2. Na temelju ~lanka 21. st. 1. i 2. Poslovnika Ustavnog suda ukoliko odluke ni`ih sudova kr{e ustavna prava. To }e biti slu~aj od Vrhovnog suda i sudionika u postupku, Federalnog zavoda kada odluke redovnih sudova ne uklju~uju ili pogre{no MIO BiH, 26 listopada 2004. godine je zatra`eno da dostave primjenjuju ustavno pravo, kad je primjena pozitivno-pravnih odgovore na apelaciju. propisa bila o~igledno proizvoljna, kad je relevantni zakon sam 3. Vrhovni je sud dostavio odgovor na apelaciju 29. listopada po sebi neustavan ili kada je do{lo do povrede osnovnih 2004. godine, a Federalni zavod MIO BiH 5. studenoga 2004. procesnih prava, kao {to su pravo na pravi~an postupak, pravo na godine. pristup sudu, pravo na efektivan pravni lijek i sl. (vidi Ustavni 4. Na temelju ~lanka 25. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda, sud, Odluka broj U 29/02 od 27. juna 2003. godine, objavljena u odgovori Vrhovnog suda i Federalnog zavoda MIO BiH su, 1. "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine", broj 31/03). Ne lipnja 2005. godine, dostavljeni apelantici. postoje naznake da su redovni sudovi u konkretnom slu~aju na proizvoljan na~in primijenili relevantno pravo i da su povrijedili III. ^injeni~no stanje apelanticino ustavno pravo na imovinu. 5. ^injenice predmeta, koje proizlaze iz apelanti~inih navoda 31. S obzirom na iznesene razloge, Ustavni sud smatra da u i dokumenata predo~enih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na ovom slu~aju nije povrije|eno apelanticino pravo na imovinu iz sljede}i na~in. ~lana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1. Protokola 6. Apelantica je 6. kolovoza 1982. godine, nakon smrti broj 1 uz Evropsku konvenciju. supruga V. J., ostvarila pravo na obiteljsku mirovinu. Zbog VIII. Zaklju~ak niskog iznosa mirovine, da bi mogla {kolovati djecu, apelantica je 19. sije~nja 1983. godine prekinula isplatu obiteljske mirovine 32. Ne postoji kr{enje prava na imovinu iz ~lana II/3.k) i uposlila se, ostav{i u radnom odnosu do 31. kolovoza 1993. Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1. Protokola broj 1 uz godine. Evropsku konvenciju kada je li{avanje imovine predvi|eno 7. Smatraju}i da ima pravo da joj se nastavi isplata obiteljske zakonom koji je jasan i javno objavljen, kada je ono u javnom mirovine zbog vr{enja roditeljskih du`nosti, apelantica je interesu i u skladu sa principom proporcionalnosti. podnijela zahtjev Dru{tvenom fondu MIO BiH za ostvarivanje 33. Na osnovu ~lana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, prava na obiteljsku mirovinu. Ustavni sud je jednoglasno odlu~io kao u dispozitivu ove odluke. 8. Rje{avaju}i o apelanti~inom zahtjevu za utvr|ivanjem 34. Prema ~lanu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke prava na obiteljsku mirovinu, Dru{tveni fond MIO BiH je Ustavnog suda su kona~ne i obavezuju}e. Rje{enjem broj MB 1075192907 od 9. listopada 2001. godine, Predsjednik koje je potvr|eno Rje{enjem istog organa broj 02/1-1075192907 Ustavnog suda od 14. studenoga 2001. godine, apelanti~in zahtjev odbio. Bosne i Hercegovine Me|utim, Vrhovni je sud Presudom broj U-4242/01 od 27. Mato Tadi}, s. r. o`ujka 2002. godine tu`bu uva`io, pobijano rje{enje ukinuo i predmet vratio na ponovno rje{avanje drugostupanjskom tijelu. 9. Izvr{avaju}i navedenu presudu Vrhovnog suda, Federalni zavod MIO sa sjedi{tem u Mostaru je Rje{enjem broj Ustavni je sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudaca, u 02/1-1075192907l od 8. svibnja 2002. godine apelanti~in priziv predmetu broj AP 832/04, rje{avaju}i apelaciju M. J., na temelju na prvostupanjsko rje{enje odbio. I kona~no, Vrhovni je sud ~lanka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lanka 59. stavak 2. apelanti~inu tu`bu u upravnom sporu Presudom broj U-1560/02 to~ka 2. i ~lanka 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i od 16. lipnja 2004. godine, odbio kao neutemeljenu. Hercegovine - Novi pre~i{}eni tekst ("Slu`beni glasnik Bosne i IV. Relevantni propisi Hercegovine", broj 2/04), u sastavu: 10. U Zakon o mirovinskom i invalidskom osiguranju Mato Tadi}, predsjednik ("Slu`beni list SRBiH", br. 38/90 i 22/91) relevantne odredbe Hatid`a Had`iosmanovi}, dopredsjednica glase: Miodrag Simovi}, prof. dr., dopredsjednik "^lanak 62. Valerija Gali}, sutkinja Jovo Rosi}, sudac Udova sti~e pravo na obiteljsku mirovinu, ako ispunjava na sjednici, odr`anoj 28. lipnja 2005. godine, donio jedan od uvjeta: 1. ako je do smrti bra~nog druga navr{ila 45 godina `ivota; ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 2. ako je do smrti bra~nog druga ili u roku od jedne godine od Odbija se kao neutemeljena apelacija M. J., podnesena dana smrti bra~nog druga postala potpuno nesposobna za protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine privre|ivanje; 1 Odluka je objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 27/06. Broj 26 – Strana 2826 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Ponedjeljak, 29.5.2006. 3. ako je poslije smrti bra~nog druga ostalo jedno ili vi{e Pravo na imovinu djece koja imaju pravo na obiteljsku mirovinu po tom bra~nom 19. ^lanak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine, u relevantnom dijelu, glasi: drugu, a udova vr{i roditeljske du`nosti prema toj djeci. "Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine u`ivaju ljudska Udova koja tijekom trajanja prava po tom temelju postane prava i temeljne slobode ovog ~lanka, stavak 2, {to uklju~uje: potpuno nesposobna za privre|ivanje zadr`ava pravo na (...) obiteljsku mirovinu, dok postoji takva nesposobnost. (k) Pravo na imovinu." Udova koja tijekom trajanja prava na obiteljsku mirovinu 20. ^lanak 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju glasi: ste~enog pod uvjetima iz stavka 1. to~. 2. i 3. ovog ~lanka navr{i "1. Svaka fizi~ka ili pravna osoba ima pravo na neometano 45 godina `ivota zadr`ava trajno pravo na obiteljsku mirovinu. u`ivanje svoje imovine. Nitko ne mo`e biti li{en svoje imovine, ^lanak 65. osim u javnom interesu i pod uvjetima predvi|enim zakonom i Dijete sti~e pravo na obiteljsku mirovinu i mo`e to pravo op}im na~elima me|unarodnog prava. koristiti do navr{enih 15 godina `ivota. Dijete starije od 15 2. Prethodne odredbe, me|utim, ni na koji na~in ne utje~u na godina `ivota zadr`ava, odnosno sti~e pravo na obiteljsku pravo dr`ave da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim mirovinu ako je na redovitom {kolovanju. Pravo na obiteljsku da bi nadzirala kori{tenje imovine sukladno op}im interesima ili mirovinu pripada za vrijeme trajanja redovitog {kolovanja, a da bi osigurala naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni." najkasnije do navr{enih 25 godina `ivota. Ako je redovito 21. ^lanak 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju sadr`i {kolovanje prekinuto zbog sudjelovanja u obrani Bosne i Hercetri razli~ita pravila. Prvo pravilo, koje se nalazi u prvoj re~enici govine, pravo na obiteljsku mirovinu mo`e se ste}i odnosno prvog stavka, je op}e naravi i izra`ava princip mirnog u`ivanja u koristiti i nakon godina iz stavka 2. ovog ~lanka onoliko vremena imovini. Drugo pravilo, sadr`ano u drugoj re~enici istog stavka, koliko je dijete zbog sudjelovanja u obrani Bosne i Hercegovine odre|uje da se li{avanje imovine mo`e desiti pod odre|enim izgubilo na redovitom {kolovanju. Ne smatra se redovitim uvjetima. Tre}e pravilo, sadr`ano u stavku dva istog ~lanka, {kolovanjem ako dijete nastavi {kolovanje u {koli istog ranga dopu{ta da dr`ave potpisnice imaju pravo, izme|u ostalog, koju je ve} zavr{ilo". kontrolirati kori{tenje imovine sukladno op}em interesu. Sva tri V. Apelacija navedena pravila su povezana, a drugo i tre}e pravilo se odnose na odre|ene slu~ajeve mije{anja dr`ave u pravo na mirno a) Navodi iz apelacije u`ivanje imovine (vidi Europski sud za ljudska prava, Holy Mon11. Apelantica u apelaciji navodi da su upravna i sudska tijela asteries protiv Gr~ke, presuda od 9. prosinca 1994. godine, serija pogre{no protuma~ila odredbe Zakona o mirovinskoA, broj 301-A, strana 29, stavak 51). invalidskom osiguranju osporavaju}i joj pravo na obiteljsku 22. Pojam "imovina" podrazumijeva {irok spektar vlasni~kih mirovinu. Ona smatra da joj je to pravo neutemeljeno i interesa koji predstavljaju ekonomsku vrijednost (vidi Ustavni nezakonito uskra}eno. Time je povrije|eno njezino pravo na sud, Odluka broj U 14/00 od 4. travnja 2001. godine, objavljena u imovinu iz ~lanka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine", broj 33/01). Europske konvencije za za{titu ljudskih prava i temeljnih Tako|er, prema jurisprudenciji Europskog suda za ljudska prava, sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). "imovina" koja se {titi mo`e biti samo postoje}a imovina (vidi Europski sud za ljudska prava, Van der Mussele, presuda od 23. b) Odgovor na apelaciju studenoga 1983. godine, serija A, br. 70, to~ka 48) ili barem 12. Vrhovni sud u odgovoru na apelaciju navodi da je imovina za koju apelant ima "opravdano o~ekivanje" da }e je pobijana presuda donesena sukladno procesnim i materijalnim dobiti (vidi Europski sud za ljudska prava, Pine Valley Developzakonima te prema potpuno i pravilno utvr|enom ~injeni~nom ments Ltd i drugi, presuda od 29. studenoga 1995. godine, serija stanju, pa prema tomu nije povrije|eno apelanti~ino pravo na A, br. 332, to~ka 31). imovine. Sukladno tome apelaciju treba, kao neutemeljenu, 23. Tako|er, Ustavni sud je u svojim ranijim odlukama odbiti. zaklju~io da pojam "imovina" ne treba tuma~iti restriktivno, nego 13. U odgovoru na apelaciju koji je dostavio Federalni zavod ga treba shvatiti tako "da uklju~uje i postoje}a nov~ana MIO BIH se navodi da pobijanim odlukama nisu povrije|eni potra`ivanja pojedinaca, kao i odre|ena prava pojedinaca koja relevantni zakonski propisi niti apelanti~ina ustavna prava, pa imaju ekonomsku vrijednost (vidi Ustavni sud, Odluka broj U predla`e da se apelacija odbije. 26/00 od 21. prosinca 2001. godine). U konkretnom slu~aju, VI. Dopustivost Ustavni sud smatra da priznavanje prava na utvr|ivanje obiteljske mirovine predstavlja imovinu koju apelantica opravdano o~ekuje i 14. Sukladno ~lanku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, koja u`iva za{titu iz ~lanka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i Ustavni sud tako|er ima prizivnu nadle`nost u pitanjima koja su ~lanka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. sadr`ana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmetom spora 24. Iz ~injenica konkretnog predmeta slijedi da se ovaj zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. predmet odnosi na utvr|ivanje prava na obiteljsku mirovinu koji 15. Sukladno ~lanku 15. stavak 3. Poslovnika Ustavnog je po svojoj naravi nov~anog karaktera, pa je ~lanak 1. Protokola suda, Ustavni sud mo`e razmatrati apelaciju samo ako su protiv broj 1 uz Europsku konvenciju primjenljiv. U konkretnom presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi slu~aju primjenjivo je drugo pravilo iz ~lanka 1. Protokola broj 1 efektivni pravni lijekovi mogu}i po zakonu i ako se podnese u uz Europsku konvenciju. roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio 25. Temeljno pitanje koje pokre}e predmetna apelacija ti~e odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio. se odgovora je li apelantica utemeljeno li{ena prava na obiteljsku 16. U konkretnom slu~aju, predmet pobijanja apelacijom je mirovinu, odnosno je li joj to pravo opravdano pobijano ili nije. Presuda Vrhovnog suda broj U-1560/02 od 16. lipnja 2004. Iz teksta upravnih rje{enja na koje se apelantica `ali, kao i godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova presude Vrhovnog suda, mo`e se zaklju~iti da je mije{anje u mogu}ih po zakonu. Nadalje, pobijanu je presudu apelantica apelanti~ina imovinska prava utemeljeno na zakonu bez njegove primila 13. kolovoza 2004. godine, a apelaciju Ustavnom sudu proizvoljne primjene koje je rezultiralo odbijanjem podnijela 29. rujna 2004. godine tj. u roku od 60 dana, kako je apelanti~inog zahtjeva za priznanje prava na obiteljsku propisano ~lankom 15. stavak 3. Poslovnika Ustavnog suda. mirovinu. Prema utvr|enom ~injeni~nom stanju, apelantica ne Kona~no, apelacija ispunjava i uvjete iz ~lanka 16. stavak 2. ispunjava uvjete iz ~lanka 62. stavak 1. to~ka 3. Zakona o Poslovnika Ustavnog suda. mirovinskom i invalidskom osiguranju, obzirom da u vrijeme 17. Imaju}i u vidu odredbe ~lanka VI/3.(b) Ustava Bosne i vr{enja roditeljske du`nosti nije bila korisnik obiteljske mirovine Hercegovine, ~lanka 15. stavak 3. i ~lanka 16. stavak 2. koja joj je bila priznata po~ev{i od 6. kolovoza 1982. godine, a Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni je sud ustvrdio da predmetna prestala sa 19. sije~njem 1983. godine, zbog zasnivanja radnog apelacija ispunjava uvjete iz navedenih ~lanova glede odnosa koji je trajao neprekidno do 31. kolovoza 1993. godine. dopustivosti. Apelantica se u navedenom razdoblju uzdr`avala vlastitim VII. Meritum radom i ta ~injenica je uticala na prestanak dalje isplate obiteljske 18. Apelantica pobija navedene odluke tvrde}i da joj je tim mirovine, a sukladno citiranim odredbama mirovinskoodlukama povrije|eno pravo na imovinu iz ~lanka II/3.(k) invalidskog zakona. ^ak i za slu~aj potpune nesposobnosti za Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 1. Protokola broj 1 uz privre|ivanje apelantica ne bi mogla zadr`ati pravo na obiteljsku Europsku konvenciju. mirovinu, jer udova zadr`ava to pravo samo u slu~aju kada Ponedjeljak, 29.5.2006. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 26 – Strana 2827 tijekom trajanja tog prava koje je ostvarila po navedenom VIII. Zaklju~ak osnovu, postane potpuno nesposobna za privre|ivanje. Pored 32. Ne postoji kr{enje prava na imovinu iz ~lanka II/3.(k) toga, apelantica ne ispunjava ni uvjete iz stavka 2. ~lanka 62. tog Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 1. Protokola broj 1 uz zakona, jer tijekom trajanja prava na obiteljsku mirovinu koje je Europsku konvenciju kada je li{avanje imovine predvi|eno stekla pod navedenim uvjetima, a koje joj je prestalo 19. sije~nja zakonom koji je razvidan i javno objavljen, kada je ono u javnom 1983. godine, nije navr{ila 45 godina `ivota. Naime, prema interesu i sukladno principu proporcionalnosti. zakonskim odredbama udova mo`e zadr`ati trajno pravo na 33. Na temelju ~lanka 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog obiteljsku mirovinu samo ako tijekom trajanja tog prava navr{i suda, Ustavni je sud jednoglasno odlu~io kao u dispozitivu ove 45 godina `ivota, a {to u ovom predmetu nije slu~aj. odluke. 26. Nadalje, apelanti~ine navode da je bila korisnik prava na 34. Prema ~lanku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke obiteljsku mirovinu za vrijeme vr{enja roditeljske du`nosti Ustavnog suda su kona~ne i obvezuju}e. prema jednom od djece, a za vrijeme izbjegli{tva u Makedoniji, o Predsjednik ~emu je apelantica prilo`ila odgovaraju}e dokaze, nisu od takvog Ustavnog suda zna~aja da bi mogli uticati na druk~ije rje{avanje konkretne Bosne i Hercegovine upravne stvari, obzirom da je utvr|eno da je apelantica i nakon Mato Tadi}, v. r. povratka u Bosnu i Hercegovinu zasnovala radni odnos, {to ona nije ni osporavala. 27. Ustavni sud mora, kao sljede}e, ispitati je li li{avanje apelantice prijeporne imovine, na na~in kako je to rezultiralo Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudija, u pobijanim odlukama, bilo opravdano. To mo`e biti slu~aj samo predmetu broj AP 832/04, rje{avaju}i apelaciju M. J., na osnovu ako je li{avanje imovine (a) predvi|eno zakonom (b) u javnom ~lana VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lana 59 stav 2 ta~ka interesu i (c) sukladno principu proporcionalnosti. 2 i ~lana 61 st. 1 i 3 Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Novi pre~i{}eni tekst ("Slu`beni glasnik Bosne i 28. U konkretnom slu~aju, polaze}i od iznijetih ~injenica, Hercegovine", broj 2/04), u sastavu: konkretna apelacija pokre}e su{tinsko pitanje jesu li ni`estupanjska tijela pravilno ustvrdila uvjete i protuma~ila Mato Tadi}, predsjednik materijalno pravo tako da se vrije|a apelanti~ino ustavno pravo Hatixa Haxiosmanovi}, potpredsjednik na imovinu. Ustavni sud zapa`a da apelantica nije ponudila Miodrag Simovi}, prof. dr, potpredsjednik nikakve dokaze o tomu da je Vrhovni sud proizvoljno Valerija Gali}, sudija protuma~io zakonske odredbe i time povrijedio njezino ustavno Jovo Rosi}, sudija pravo na imovinu. Upravo opre~no, njezino tuma~enje se kre}e u na sjednici, odr`anoj 28. juna 2005. godine, donio je okvirima postavljenim ~l. 62. i 65. Zakona o mirovinsko-invalidskom osiguranju. ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 29. Ustavni sud smatra da pobijanim odlukama nije naru{en Odbija se kao neosnovana apelacija M. J., podnesena protiv javni interes koji nala`e da se, radi pravne sigurnosti i ostvarenja Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj principa jednakopravnosti svih pojedinaca pred zakonom, a U-1560/02 od 16. juna 2004. godine, Rje{ewa Federalnog zavoda sukladno pravilima izra`enim u temeljnim zakonskim aktima za penziono-invalidsko osigurawe Bosne i Hercegovine broj kojim se u cijelosti regulira na~in priznavanja prava koja se 02/1-1075192907 od 8. maja 2002. godine i Rje{ewa Dru{tvenog odnose na mirovinsko-invalidsko osiguranje pojedinaca, fonda penziono-invalidskog osigurawa Bosne i Hercegovine razrije{i svako prijeporno pitanje i pravo utvrdi na zakonit na~in. broj 02/1-1075192907 od 14. novembra 2001. godine. U tom smislu, mjerodavna upravna tijela i Vrhovni sud su Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegopobijanim odlukama slijedili i zahtjeve javnog interesa u vine", "Slu`benim novinama Federacije Bosne i Hercegovikonkretnom postupku. Ustavni sud smatra da su u konkretnom ne" i "Slu`benom glasniku Republike Srpske". slu~aju upravna i sudska tijela vodila dovoljno ra~una o OBRAZLO@EWE razumnom odnosu proporcionalnosti izme|u sredstava koja se koriste, s jedne strane, i cilja koji se `eli ostvariti, s druge strane. I. Uvod Naime, mora postojati "pravi~an odnos" izme|u zahtjeva interesa koji se `eli posti}i i za{tite temeljnih prava pojedinaca, a 1. M. J. (u daqwem tekstu: apelantkiwa) iz Sarajeva, koju to ne}e biti slu~aj ako apelant mora nositi "osobni i neumjeren zastupa [. ^., advokat iz Sarajeva, podnijela je 28. septembra 2004. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u teret" (vidi Europski sud za ljudska prava, James i drugi protiv daqwem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 21. velja~e 1986, sup. cit. Federacije Bosne i Hercegovine (u daqwem tekstu Vrhovni paragraf 46. i 50). Ustavni sud zaklju~uje kako okolnosti slu~aja sud) broj U-1560/02 od 16. juna 2004. godine, Rje{ewa Federalnog ukazuju da u ovoj situaciji nije na apelanticu prenesen zavoda za penziono-invalidsko osigurawe Bosne i Hercegovineprimjereno opse`an teret radi ostvarivanja zakonitog cilja. ne (u daqwem tekstu: Federalni zavod PIO BiH) broj 30. Glede apelanti~inih navoda da redoviti sudovi nisu 02/1-1075192907 od 8. maja 2002. godine i Rje{ewa Dru{tvenog pravilno ustvrdili ~injenice tijekom sudskih postupaka, Ustavni fonda penziono-invalidskog osigurawa Bosne i Hercegovine sud napominje da nije mjerodavan provjeravati utvr|ene (u daqwem tekstu: Dru{tveni fond PIO BiH) broj ~injenice. Isto tako, Ustavni sud nije mjerodavan ispitivati na~in 02/1-1075192907 od 14. novembra 2001. godine. na koji su ni`estupanjski sudovi protuma~ili pozitivno-pravne propise, osim ukoliko odluke ni`ih sudova kr{e ustavna prava. To II. Postupak pred Ustavnim sudom }e biti slu~aj kada odluke redovitih sudova ne uklju~uju ili 2. Na osnovu ~lana 21 st. 1 i 2 Poslovnika Ustavnog suda od pogre{no primjenjuju ustavno pravo, kad je primjena Vrhovnog suda i u~esnika u postupku, Federalnog zavoda PIO pozitivno-pravnih propisa bila o~ito proizvoljna, kad je BiH, 26 oktobra 2004. godine je zatra`eno da dostave odgovore relevantni zakon sam po sebi neustavan ili kada je do{lo do na apelaciju. povrede temeljnih procesnih prava, kao {to su pravo na pravi~an 3. Vrhovni sud je dostavio odgovor na apelaciju 29. oktobra postupak, pravo na pristup sudu, pravo na efektivan pravni lijek i 2004. godine, a Federalni zavod PIO BiH 5. novembra 2004. sl. (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 29/02 od 27. lipnja 2003. godine. godine, objavljena u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovi4. Na osnovu ~lana 25 stav 2 Poslovnika Ustavnog suda, ne", broj 31/03). Ne postoje naznake da su redoviti sudovi u odgovori Vrhovnog suda i Federalnog zavoda PIO BiH su, 1. konkretnom slu~aju na proizvoljan na~in primijenili relevantno juna 2005. godine, dostavqeni apelantkiwi. pravo i da su povrijedili apelanti~ino ustavno pravo na imovinu. III. ^iweni~no stawe 31. Obzirom na iznesene razloge, Ustavni sud smatra da u 5. ^iwenice predmeta, koje proizlaze iz apelantkiwinih ovom slu~aju nije povrije|eno apelanti~ino pravo na imovinu iz navoda i dokumenata predo~enih Ustavnom sudu, mogu da se ~lanka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 1. Protokola sumiraju na sqede}i na~in. broj 1 uz Europsku konvenciju. 1 Odluka je objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 27/06. Broj 26 – Strana 2828 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Ponedjeljak, 29.5.2006. apelantkiwino pravo na imovine. U skladu sa tim apelacija 6. Apelantkiwa je 6. avgusta 1982. godine, nakon smrti treba da se, kao neosnovana, odbije. supruga V. J., ostvarila pravo na porodi~nu penziju. Zbog niskog iznosa penzije, da bi mogla da {koluje djecu, 13. U odgovoru na apelaciju koji je dostavio Federalni apelantkiwa je 19. januara 1983. godine prekinula isplatu zavod PIO BIH se navodi da osporenim odlukama nisu porodi~ne penzije i zaposlila se, ostav{i u radnom odnosu do povrije|eni relevantni zakonski propisi niti 31. avgusta 1993. godine. apelantkiwina ustavna prava, pa predla`e da se apelacija odbije. 7. Smatraju}i da ima pravo da joj se nastavi isplata porodi~ne penzije zbog vr{ewa roditeqskih du`nosti, VI. Dopustivost apelantkiwa je podnijela zahtjev Dru{tvenom fondu PIO 14. U skladu sa ~lanom VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine, BiH za ostvarivawe prava na porodi~nu penziju. Ustavni sud tako|e ima apelacionu nadle`nost u pitawima 8. Rje{avaju}i o apelantkiwinom zahtjevu za utvr|ivawe koja su sadr`ana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora prava na porodi~nu penziju, Dru{tveni fond PIO BiH je zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini. Rje{ewem broj MB 1075192907 od 9. oktobra 2001. godine, koje je 15. U skladu sa ~lanom 15 stav 3 Poslovnika Ustavnog suda, potvr|eno Rje{ewem istog organa broj 02/1-1075192907 od 14. Ustavni sud mo`e da razmatra apelaciju samo ako su protiv novembra 2001. godine, apelantkiwin zahtjev odbio. Me|utim, presude, odnosno odluke, koja se wome osporava iscrpqeni svi Vrhovni sud je Presudom broj U-4242/01 od 27. marta 2002. efektivni pravni lijekovi mogu}i po zakonu i ako se podnese u godine tu`bu uva`io, osporeno rje{ewe ukinuo i predmet roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio vratio na ponovno rje{avawe drugostepenom organu. odluku o posqedwem pravnom lijeku koji je koristio. 9. Izvr{avaju}i navedenu presudu Vrhovnog suda, 16. U konkretnom slu~aju, predmet osporavawa apelacijom Federalni zavod PIO sa sjedi{tem u Mostaru je Rje{ewem je Presuda Vrhovnog suda broj U-1560/02 od 16. juna 2004. godine, broj 02/1-10751929071 od 8. maja 2002. godine apelantkiwinu protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogu}ih `albu na prvostepeno rje{ewe odbio. I na kraju, Vrhovni sud je po zakonu. Nadaqe, osporenu presudu apelantkiwa je primila apelantkiwinu tu`bu u upravnom sporu Presudom broj 13. avgusta 2004. godine, a apelaciju Ustavnom sudu podnijela 29. U-1560/02 od 16. juna 2004. godine, odbio kao neosnovanu. septembra 2004. godine tj. u roku od 60 dana, kako je propisano IV. Relevantni propisi ~lanom 15 stav 3 Poslovnika Ustavnog suda. Na kraju, apelacija ispuwava i uslove iz ~lana 16 stav 2 Poslovnika Ustavnog suda. 10. U Zakon o penzionom i invalidskom osigurawu ("Slu`beni list SRBiH", br. 38/90 i 22/91) relevantne odredbe 17. Imaju}i u vidu odredbe ~lana VI/3 b) Ustava Bosne i glase: Hercegovine, ~lana 15 stav 3 i ~lana 16 stav 2 Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija "^lan 62 ispuwava uslove iz navedenih ~lanova u pogledu dopustivosti. Udovica sti~e pravo na porodi~nu penziju, ako ispuwava jedan od uslova: VII. Meritum 1. ako je do smrti bra~nog druga navr{ila 45 godina 18. Apelantkiwa osporava navedene odluke tvrde}i da joj je `ivota; tim odlukama povrije|eno pravo na imovinu iz ~lana II/3 k) 2. ako je do smrti bra~nog druga ili u roku od jedne godine Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1 Protokola broj 1 uz od dana smrti bra~nog druga postala potpuno nesposobna za Evropsku konvenciju. privre|ivawe; Pravo na imovinu 3. ako je poslije smrti bra~nog druga ostalo jedno ili vi{e 19. ^lan II/3 Ustava Bosne i Hercegovine, u relevantnom djece koja imaju pravo na porodi~nu penziju po tom bra~nom dijelu, glasi: drugu, a udovica vr{i roditeqske du`nosti prema toj djeci. "Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine u`ivaju Udovica koja u toku trajawa prava po tom osnovu postane qudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog ~lana, a ona potpuno nesposobna za privre|ivawe zadr`ava pravo na obuhvataju: porodi~nu penziju, dok postoji takva nesposobnost. (...) Udovica koja u toku trajawa prava na porodi~nu penziju k) Pravo na imovinu." ste~enog pod uslovima iz stava 1 ta~. 2 i 3 ovog ~lana navr{i 20. ^lan 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju glasi: 45 godina `ivota zadr`ava trajno pravo na porodi~nu "1. Svako fizi~ko ili pravno lice ima pravo na neometano penziju. u`ivawe svoje imovine. Niko ne mo`e biti li{en svoje ^lan 65 imovine osim u javnom interesu i pod uslovima predvi|enim Dijete sti~e pravo na porodi~nu penziju i mo`e to pravo zakonom i op{tim na~elima me|unarodnog prava. da koristi do navr{enih 15 godina `ivota. Dijete starije od 2. Prethodne odredbe, me|utim, ni na koji na~in ne uti~u 15 godina `ivota zadr`ava, odnosno sti~e pravo na na pravo dr`ave da primjewuje takve zakone koje smatra porodi~nu penziju ako je na redovnom {kolovawu. Pravo na potrebnim da bi nadzirala kori{}ewe imovine u skladu s porodi~nu penziju pripada za vrijeme trajawa redovnog op{tim interesom ili da bi obezbijedila naplatu poreza ili {kolovawa, a najkasnije do navr{enih 25 godina `ivota. Ako drugih doprinosa ili kazni". je redovno {kolovawe prekinuto zbog u~e{}a u odbrani Bosne 21. ^lan 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju sadr`i i Hercegovine, pravo na porodi~nu penziju mo`e da se stekne tri razli~ita pravila. Prvo pravilo, koje se nalazi u prvoj odnosno koristi i nakon godina iz stava 2 ovog ~lana onoliko re~enici prvog stava, je op{te prirode i izra`ava princip vremena koliko je dijete zbog u~e{}a u odbrani Bosne i Hercemirnog u`ivawa u imovini. Drugo pravilo, sadr`ano u drugoj govine izgubilo na redovnom {kolovawu. Ne smatra se re~enici istog stava, odre|uje da li{avawe imovine mo`e da se redovnim {kolovawem ako dijete nastavi {kolovawe u {koli desi pod odre|enim uslovima. Tre}e pravilo, sadr`ano u stavu istog ranga koju je ve} zavr{ilo". dva istog ~lana, dozvoqava da dr`ave potpisnice imaju pravo, V. Apelacija izme|u ostalog, da kontroli{u kori{}ewe imovine u skladu sa op{tim interesom. Sva tri navedena pravila su povezana, a a) Navodi iz apelacije drugo i tre}e pravilo odnose se na odre|ene slu~ajeve 11. Apelantkiwa u apelaciji navodi da su upravni i sudski mije{awa dr`ave u pravo na mirno u`ivawe imovine (vidi organi pogre{no protuma~ili odredbe Zakona o Evropski sud za qudska prava, Holy Monasteries protiv Gr~ke, penziono-invalidskom osigurawu osporavaju}i joj pravo na presuda od 9. decembra 1994. godine, serija A, broj 301-A, strana porodi~nu penziju. Ona smatra da joj je to pravo neosnovano i 29, stav 51). nezakonito uskra}eno. Time je povrije|eno weno pravo na 22. Pojam "imovina" podrazumijeva {irok spektar imovinu iz ~lana II/3 k) Ustava Bosne i Hercegovine i svojinskih interesa koji predstavqaju ekonomsku vrijednost Evropske konvencije za za{titu qudskih prava i osnovnih (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 14/00 od 4. aprila 2001. godine, sloboda (u daqwem tekstu: Evropska konvencija). objavqena u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine", broj 33/01). Tako|e, shodno jurisprudenciji Evropskog suda za b) Odgovor na apelaciju qudska prava, "imovina" koja se {titi mo`e da bude samo 12. Vrhovni sud u odgovoru na apelaciju navodi da je postoje}a imovina (vidi Evropski sud za qudska prava, Van der osporena presuda donesena u skladu sa procesnim i materijalnim zakonima te prema potpuno i pravilno Mussele presuda od 23. novembra 1983. godine, serija A, br. 70, utvr|enom ~iweni~nom stawu, pa shodno tome nije povrije|eno ta~ka 48) ili barem imovina za koju apelant ima "opravdano Ponedjeljak, 29.5.2006. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 26 – Strana 2829 o~ekivawe" da }e je dobiti (vidi Evropski sud za qudska prava, zakonom, a u skladu sa pravilima izra`enim u osnovnim zakonskim aktima kojim se u cijelosti reguli{e na~in Pine Valley Developments Ltd i drugi, presuda od 29. novembra priznavawa prava koja se odnose na penziono-invalidsko 1995. godine, serija A, br. 332, ta~ka 31). osigurawe pojedinaca, razrije{i svako sporno pitawe i pravo 23. Tako|e, Ustavni sud je u svojim ranijim odlukama utvrdi na zakonit na~in. U tom smislu, nadle`ni upravni zakqu~io da pojam "imovina" ne treba da se tuma~i organi i Vrhovni sud su osporenim odlukama slijedili i restriktivno, nego treba da ga se shvati tako "da ukqu~uje i zahtjeve javnog interesa u konkretnom postupku. Ustavni sud postoje}a nov~ana potra`ivawa pojedinaca, kao i odre|ena smatra da su u konkretnom slu~aju upravni i sudski organi prava pojedinaca koja imaju ekonomsku vrijednost (vidi vodili dovoqno ra~una o razumnom odnosu proporcionalnosti Ustavni sud, Odluka broj U 26/00 od 21. decembra 2001. godine). izme|u sredstava koja se koriste, s jedne strane, i ciqa koji se U konkretnom slu~aju, Ustavni sud smatra da priznavawe prava `eli ostvariti, s druge strane. Naime, mora da postoji na utvr|ivawe porodi~ne penzije predstavqa imovinu koju "pravi~an odnos" izme|u zahtjeva interesa koji se `eli apelantkiwa opravdano o~ekuje i koja u`iva za{titu iz ~lana posti}i i za{tite osnovnih prava pojedinaca, a to ne}e biti II/3 k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1 Protokola broj 1 slu~aj ako apelant mora da nosi "li~ni i neumjeren teret" uz Evropsku konvenciju. (vidi Evropski sud za qudska prava, James i drugi protiv 24. Iz ~iwenica konkretnog predmeta slijedi da se ovaj Ujediwenog Kraqevstva, presuda od 21. februara 1986, sup. cit. predmet odnosi na utvr|ivawe prava na porodi~nu penziju koji paragraf 46 i 50). Ustavni sud zakqu~uje kako okolnosti je po svojoj prirodi nov~anog karaktera, pa je ~lan 1 Protokola slu~aja ukazuju da u ovoj situaciji nije na apelantkiwu broj 1 uz Evropsku konvenciju primjenqiv. U konkretnom prenesen neprimjereno obiman teret radi ostvarivawa slu~aju primjenqivo je drugo pravilo iz ~lana 1 Protokola zakonitog ciqa. broj 1 uz Evropsku konvenciju. 30. U pogledu apelantkiwinih navoda da redovni sudovi 25. Osnovno pitawe koje pokre}e predmetna apelacija ti~e nisu pravilno utvrdili ~iwenice u toku sudskih postupaka, se odgovora da li je apelantkiwa osnovano li{ena prava na Ustavni sud napomiwe da nije nadle`an da vr{i provjeru porodi~nu penziju, odnosno da li joj je to pravo opravdano utvr|enih ~iwenica. Isto tako, Ustavni sud nije nadle`an da osporeno ili nije. Iz teksta upravnih rje{ewa na koje se ispituje na~in na koji su ni`estepeni sudovi protuma~ili apelantkiwa `ali, kao i presude Vrhovnog suda, mo`e da se pozitivno-pravne propise, sem ukoliko odluke ni`ih sudova zakqu~i da je mije{awe u apelantkiwina imovinska prava kr{e ustavna prava. To }e biti slu~aj kada odluke redovnih zasnovano na zakonu bez wegove proizvoqne primjene koje je sudova ne ukqu~uju ili pogre{no primjewuju ustavno pravo, kad rezultiralo odbijawem apelantkiwinog zahtjeva da joj se je primjena pozitivno-pravnih propisa bila o~igledno prizna pravo na porodi~nu penziju. Shodno utvr|enom proizvoqna, kad je relevantni zakon sam po sebi neustavan ili ~iweni~nom stawu, apelantkiwa ne ispuwava uslove iz ~lana kada je do{lo do povrede osnovnih procesnih prava, kao {to su 62 stav 1 ta~ka 3 Zakona o penzionom i invalidskom osigurawu, pravo na pravi~an postupak, pravo na pristup sudu, pravo na s obzirom da u vrijeme vr{ewa roditeqske du`nosti nije bila efektivan pravni lijek i sl. (vidi Ustavni sud, Odluka broj U korisnik porodi~ne penzije koja joj je bila priznata po~ev od 6. 29/02 od 27. juna 2003. godine, objavqena u "Slu`benom glasniku avgusta 1982. godine, a prestala sa 19. januarom 1983. godine, Bosne i Hercegovine", broj 31/03). Ne postoje naznake da su zbog zasnivawa radnog odnosa koji je trajao neprekidno do 31. redovni sudovi u konkretnom slu~aju na proizvoqan na~in avgusta 1993. godine. Apelantkiwa se u navedenom periodu primijenili relevantno pravo i da su povrijedili izdr`avala sopstvenim radom i ta ~iwenica je uticala na to da apelantkiwino ustavno pravo na imovinu. prestane daqe ispla}ivawe porodi~ne penzije, a u skladu sa citiranim odredbama penziono-invalidskog zakona. ^ak i za 31. S obzirom na iznesene razloge, Ustavni sud smatra da u slu~aj potpune nesposobnosti za privre|ivawe apelantkiwa ovom slu~aju nije povrije|eno apelantkiwino pravo na ne bi mogla da zadr`i pravo na porodi~nu penziju, jer udovica imovinu iz ~lana II/3 k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1 zadr`ava to pravo samo u slu~aju kada u toku trajawa tog prava Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. koje je ostvarila po navedenom osnovu, postane potpuno nesposobna da privre|uje. Pored toga, apelantkiwa ne VIII. Zakqu~ak ispuwava ni uslove iz stava 2 ~lana 62 tog zakona, jer u toku trajawa prava na porodi~nu penziju koje je stekla pod 32. Ne postoji kr{ewe prava na imovinu iz ~lana II/3 k) navedenim uslovima, a koje joj je prestalo 19. januara 1983. Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1 Protokola broj 1 uz godine, nije navr{ila 45 godina `ivota. Naime, shodno Evropsku konvenciju kada je li{avawe imovine predvi|eno zakonskim odredbama udovica mo`e da zadr`i trajno pravo na zakonom koji je jasan i javno objavqen, kada je ono u javnom porodi~nu penziju samo ako u toku trajawa tog prava navr{i 45 interesu i u skladu sa principom proporcionalnosti. godina `ivota, a {to u ovom predmetu nije slu~aj. 33. Na osnovu ~lana 61 st. 1 i 3 Poslovnika Ustavnog suda, 26. Nadaqe, apelantkiwine navode da je bila korisnik Ustavni sud je jednoglasno odlu~io kao u dispozitivu ove prava na porodi~nu penziju za vrijeme dok je vr{ila odluke. roditeqske du`nosti prema jednom od djece, a za vrijeme izbjegli{tva u Makedoniji, o ~emu je apelantkiwa prilo`ila 34. Shodno ~lanu VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke odgovaraju}e dokaze, nisu od takvog zna~aja da bi mogli da uti~u Ustavnog suda su kona~ne i obavezuju}e. na druga~ije rje{avawe konkretne upravne stvari, s obzirom da je utvr|eno da je apelantkiwa i nakon povratka u Bosnu i HerPredsjednik cegovinu zasnovala radni odnos, {to ona nije ni osporavala. Ustavnog suda 27. Ustavni sud mora, kao sqede}e, da ispita da li je Bosne i Hercegovine li{avawe apelantkiwe sporne imovine, na na~in kako je to Mato Tadi}, s. r. rezultiralo osporenim odlukama, bilo opravdano. To mo`e da bude slu~aj samo ako je li{avawe imovine (a) predvi|eno zakonom (b) u javnom interesu i (c) u skladu sa principom Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudija, u proporcionalnosti. predmetu broj AP 848/04, rje{avaju}i apelaciju Unicredit 28. U konkretnom slu~aju, polaze}i od iznesenih ~iwenica, Zagreba~ke banke d.d., na osnovu ~lana VI/3.b) Ustava Bosne i konkretna apelacija pokre}e su{tinsko pitawe da li su Hercegovine, ~lana 59. stav 2. ta~ka 2. i ~lana 61. st. 1. i 3. ni`estepeni organi pravilno utvrdili uslove i protuma~ili Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Novi pre~i{}eni materijalno pravo tako da se vrije|a apelantkiwino ustavno tekst ("Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 2/04), u sastavu: pravo na imovinu. Ustavni sud zapa`a da apelantkiwa nije ponudila nikakve dokaze o tome da je Vrhovni sud proizvoqno Mato Tadi}, predsjednik protuma~io zakonske odredbe i time povrijedio weno ustavno Hatid`a Had`iosmanovi}, potpredsjednica pravo na imovinu. Upravo suprotno, weno tuma~ewe se kre}e u okvirima postavqenim ~l. 62 i 65 Zakona o Miodrag Simovi}, prof. dr., potpredsjednik penziono-invalidskom osigurawu. Valerija Gali}, sutkinja 29. Ustavni sud smatra da osporenim odlukama nije naru{en Jovo Rosi}, sudija javni interes koji nala`e da se, radi pravne sigurnosti i na sjednici, odr`anoj 28. juna 2005. godine, donio je ostvarivawa principa ravnopravnosti svih pojedinaca pred Broj 26 – Strana 2830 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Ponedjeljak, 29.5.2006. 1 Revizija drugotu`itelja i tre}etu`iteljice je odba~ena, s obzirom ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU da nije ispunjavala uvjete iz ~lana 364. Zakona o parni~nom Odbija se kao neosnovana apelacija Unicredit Zagreba~ke postupku u pogledu vrijednosti spora. banke d.d. podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije IV. Relevantni propisi Bosne i Hercegovine broj Rev-153/03 od 1. juna 2004. godine. 9. U Zakonu o obligacionim odnosima ("Slu`beni list Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku Bosne i HercegoviRBiH", br. 2/92, 13/93 i 13/94, te "Slu`bene novine Federacije ne", "Slu`benim novinama Federacije Bosne i Hercegovine" i BiH", broj 29/03) relevantne odredbe glase: "Slu`benom glasniku Republike Srpske". "^lan 10. OBRAZLO@ENJE U~esnici u prometu slobodno ure|uju obligacione odnose, a I. Uvod ne mogu ih ure|ivati suprotno ustavom utvr|enim na~elima dru{tvenog ure|enja i prinudnim propisima. Unicredit Zagreba~ka Banke d. d. Mostar, filijala Tuzla (u ^lan 12. daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, podnijela je 8. oktobra 2004. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u U zasnivanju obligacionih odnosa i ostvarivanju prava i daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda obaveza iz tih odnosa u~esnici su du`ni da se pridr`avaju na~ela Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) savjesnosti i po{tenja. broj Rev-153/03 od 1. juna 2004. godine. ^lan 26. Ugovor je zaklju~en kad su se ugovorne strane saglasile s II. Postupak pred Ustavnim sudom bitnim sastojcima ugovora. 1. Na osnovu ~lana 21. st. 1. i 2. Poslovnika Ustavnog suda, ^lan 446. od Vrhovnog suda i u~esnika u postupku S. B. (u daljnjem tekstu: (1) Preuzimanje duga vr{i se ugovorom izme|u du`nika i prvotu`iteljica) zatra`eno je, 4. maja 2005. godine, da dostave preuzimaoca, na koji je pristao povjerilac. odgovor na apelaciju. (2) O zaklju~enom ugovoru mo`e povjerioca izvijestiti svaki 2. Vrhovni sud nije dostavio odgovor na apelaciju, a u~esnici od njih i svakome od njih mo`e povjerilac saop}iti svoj pristanak u postupku su 23. maja 2005. godine dostavili odgovor na na preuzimanje duga. apelaciju. (3) Pretpostavlja se da je povjerilac dao svoj pristanak ako je 3. Na osnovu ~lana 25. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, bez ograde primio neko ispunjenje od preuzimaoca, koje je ovaj odgovor u~esnika u postupku je, 1. juna 2005. godine, dostavljen u~inio u svoje ime. apelantu. (4) Ugovara~i, kao i svaki od njih posebno, mogu pozvati III. ^injeni~no stanje povjerioca da se u odre|enom roku izjasni da li pristaje na 4. ^injenice predmeta, koje proizlaze iz apelantovih navoda i preuzimanje duga, pa ako se povjerilac u odre|enom roku ne dokumenata predo~enih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na izjasni smatra se da nije dao svoj pristanak. slijede}i na~in. (5) Ugovor o preuzimanju duga ima dejstvo ugovora o 5. Prema sporazumu koji su 22. februara 2001. godine preuzimanju ispunjenja za vrijeme dok povjerilac ne bude dao zaklju~ile Komercijalna banka d.d Tuzla (u daljnjem tekstu: svoj pristanak na ugovor o preuzimanju duga, kao i ako on odbije du`nik) i pravni prednik apelanta, Universal banka d.d. Sarajevo da da pristanak. (u daljnjem tekstu: preuzimalac duga) i prema Ugovoru o ^lan 1035. preuzimanju obaveza po osnovu {tednje fizi~kih lica i teku}ih (1) Ugovor o nov~anom depozitu je zaklju~en kada se banka ra~una izme|u istih ugovornih strana, preuzimalac duga se obavezala da primi, a deponent da polo`i kod banke odre|eni obavezao da preuzme obaveze du`nika prema gra|anima uz nov~ani iznos. uvjet da se {tedi{e istodobno sa davanjem pismene saglasnosti na (2) Ovim ugovorom banka sti~e pravo da raspola`e preuzimanje duga odreknu pripadaju}ih kamata na {tedne uloge, deponiranim novcem i du`na je da ga vrati prema uvjetima da pristanu da se njihova {tednja tretira kao {tednja po vi|enju i predvi|enim ugovorom". da preuzimalac duga obavijesti {tedi{e u roku od osam dana od sklapanja Ugovora da daju svoju pismenu saglasnost na V. Apelacija preuzimanje duga u skladu sa ugovorom. Kod du`nika se nalazio a) Navodi iz apelacije iznos od 57.500 KM kao {tednja upisan na imena {tedi{a S., N. i 10. Apelant navodi da je Vrhovni sud pogre{no protuma~io E. B. (u daljnjem tekstu: tu`itelji). Zbog osporavanja postojanja odredbe Zakona o obligacionim odnosima koje se primjenjuju na {tednih uloga, jer su navodno zakasnili sa davanjem saglasnosti sporni slu~aj. U konkretnom slu~aju, po svojoj pravnoj prirodi, na preuzimanje duga, tu`ioci su podnijeli tu`beni zahtjev da im radilo se o ugovoru o preuzimanju duga iz ~lana 446. Zakona o preuzimalac duga isplati sporne {tedne uloge. obligacionim odnosima. Apelant navodi da je protekom roka od 6. Presudom Op}inskog suda broj P-1383/01 od 5. juna 2002. 60 dana prestalo djejstvo Ugovora i Sporazuma i to samo prema godine, obavezan je preuzimalac duga, kao drugotu`eni, da {tedi{ama koji nisu u tom roku prihvatili preuzimanje duga. tu`iteljima isplati ukupan iznos od 57.500 KM i to: Svoja potra`ivanja, navodi dalje apelant, tu`itelji su mogli od prvotu`iteljici S. B. iznos od 45.000 KM, drugotu`itelju N. B. Komercijalne banke potra`ivati samo u postupku likvidacije. iznos od 4.000 KM i tre}etu`iteljici E. B. iznos od 8.500 KM, sa Dalje, apelant je na osnovu spomenutog Sporazuma dobio samo zakonskom zateznom kamatom na ove iznose, po~ev{i od 1. evidenciju potra`ivanja {tedi{a i obavezao se da }e {tedne uloge januara 2001. godine pa do kona~ne isplate, kao i da tu`iteljima {tedi{ama isplatiti uz ugovorene uvjete, ali nije dobio i novac od isplati na ime parni~nih tro{kova iznos od 3.995 KM, a sve u roku ugovorene {tednje, tako da i po tom osnovu apelant nije du`an od 15 dana od dana prijema prepisa presude, pod prijetnjom isplatiti dugove {tedi{ama koje su se javile sa svojim navodnim prinudnog izvr{enja. Tu`beni zahtjev u odnosu na prvotu`enu priznanjem preuzetog duga. Komercijalnu banku d. d. Tuzla u likvidacionom postupku je 11. S obzirom da je Vrhovni sud kona~no utvrdio obavezu odbijen kao neosnovan. apelanta na isplatu 45.000 KM, apelant isti~e da je Vrhovni sud 7. Presudom Kantonalnog suda broj G`-1272/02 od 10. pogre{no zaklju~io da rok od 60 dana nije prekluzivan, nego januara 2003. godine `alba preuzimaoca duga je uva`ena, "orijentacioni", te tu`itelji nisu izgubili pravo da i naknadno prvostepena presuda je preina~ena, a tu`beni zahtjev tu`itelja u pristanu na uvjete iz Ugovora i Sporazuma. Apelant predla`e da odnosu na preuzimaoca duga odbijen. U odbijaju}em dijelu se presuda Vrhovnog suda preina~i i revizija tu`iteljice odbije presude, u odnosu na prvotu`enu Komercijalnu banku d.d. Tuzla kao neosnovana i utvrdi povreda apelantovog prava na imovinu u likvidaciji, prvostepena presuda je ostala neizmijenjena. iz ~lana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1. Protokola 8. Vrhovni sud je Presudom broj Rev-153/03 od 1. juna 2004. broj 1 uz Evropsku konvenciju. godine reviziju prvotu`iteljice djelimi~no uva`io i ni`estepene b) Odgovor na apelaciju presude u odnosu na nju preina~io tako da je preuzimaoca duga, 12. U odgovoru na apelaciju prvotu`iteljica isti~e da je odnosno apelanta, obavezao da prvotu`iteljici isplati 45.000 KM Vrhovni sud ispravno postupio utvr|uju}i obavezu apelanta na sa zakonskom zateznom kamatom po~ev{i od 16. jula 2001. isplatu {tednih uloga, jer na~in ogla{avanja i pozivanje {tedi{a da godine pa do isplate i naknadi joj parni~ne tro{kove u iznosu od prijave svoja potra`ivanja na osnovu {tednih uloga nije uobi~ajen 2.830 KM, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom izvr{enja. 1 Odluka je objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 27/06. Ponedjeljak, 29.5.2006. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 26 – Strana 2831 niti razumno utvr|en na 60 dana. S obzirom da su bili u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine", broj 33/01). inozemstvu, nije razumno o~ekivati od njih, navodi Tako|er, prema jurisprudenciji Evropskog suda za ljudska prava, prvotu`iteljica, da znaju za promjenu poslovne politike banaka "imovina" koja se {titi mo`e biti samo postoje}a imovina (vidi kod kojih {tede, njihovo spajanje sa drugim bankama i poslovne Evropski sud za ljudska prava, Van der Mussele, presuda od 23. promjene, jer slu`bena glasila i dnevne novine im nisu dostupni u novembra 1983. godine, serija A, br. 70, ta~ka 48) ili barem inozemstvu. Vrhovni sud je, smatra prvotu`iteljica, ispravno imovina za koju apelant ima "opravdano o~ekivanje" da }e je zaklju~io da banka nije pozvala u~esnike u postupku na na~in dobiti (vidi Evropski sud za ljudska prava, Pine Valley Developkako to predvi|a stav 4. ~lana 446. Zakona o obligacionim ments Ltd i drugi, presuda od 29. novembra 1995. godine, serija odnosima, kako bi oni pouzdano i blagovremeno mogli saznati za A, br. 332, ta~ka 31). ponudu. Taj rok nije prekluzivan, navodi prvotu`iteljica, i 22. Tako|er, Ustavni sud je u svojim ranijim odlukama tu`itelji nisu izgubili pravo da naknadno pristanu na uvjete zaklju~io da pojam "imovina" ne treba tuma~iti restriktivno, Ugovora o preuzimanju duga zaklju~enim izme|u tu`enih. nego ga treba shvatiti tako "da uklju~uje i postoje}a nov~ana Ispravno bi bilo da se banka direktno obratila {tedi{ama na ku}nu potra`ivanja pojedinaca, kao i odre|ena prava pojedinaca koja adresu i tra`ila izja{njenje, a ne preko slu`benog glasila i dnevnih imaju ekonomsku vrijednost (vidi Ustavni sud, Odluka broj U novina. Zbog iznijetih razloga, prvotu`iteljica predla`e da se 26/00 od 21. decembra 2001. godine). U konkretnom slu~aju, apelacija, kao neosnovana, odbije. Ustavni sud smatra da obaveza isplate nov~anih sredstava na osnovu {tednih uloga gra|ana, kad je ta obaveza utvr|ena VI. Dopustivost pravosna`nim presudama redovnih sudova, predstavlja imovinu 13. U skladu sa ~lanom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, koju apelant opravdano o~ekuje i koja u`iva za{titu iz ~lana Ustavni sud tako|er ima apelacionu nadle`nost u pitanjima koja II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1. Protokola broj 1 uz su sadr`ana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora Evropsku konvenciju. zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. 23. Iz ~injenica konkretnog predmeta slijedi da se ovaj spor 14. U skladu sa ~lanom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog odnosi na obavezu isplate nov~anih sredstava na osnovu {tednih suda, Ustavni sud mo`e razmatrati apelaciju samo ako su protiv uloga gra|ana, a po osnovu ugovora zaklju~enog izme|u presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi pravnog i fizi~kog lica i da je ~lan 1. Protokola broj 1 uz Evropsku efektivni pravni lijekovi mogu}i po zakonu i ako se podnese u konvenciju primjenljiv. Me|utim, u konkretnom slu~aju roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio primjenjivo je drugo pravilo iz ~lana 1. Protokola broj 1 uz odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio. Evropsku konvenciju. 15. U konkretnom slu~aju, predmet osporavanja apelacijom 24. Ustavni sud mora, kao sljede}e, ispitati je li li{avanje je Presuda Vrhovnog suda, broj Rev-153/03 od 1. juna 2004. apelantice sporne imovine, na na~in kako je to rezultiralo godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova osporenim odlukama, bilo opravdano. To mo`e biti slu~aj samo mogu}ih po zakonu. Nadalje, osporenu presudu apelant je primio ako je li{avanje imovine (a) predvi|eno zakonom (b) u javnom 6. augusta 2004. godine, a apelacija je predata Ustavnom sudu 5. interesu i (c) u skladu sa principom proporcionalnosti. oktobra 2004. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano 25. Osporena odluka Vrhovnog suda temelji se na ~lanom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. Kona~no, ~injeni~nom stanju koje je utvrdio prvostepeni sud, na koji je apelacija ispunjava i uvjete iz ~lana 16. stav 2. Poslovnika primijenjena odredba stava 4. ~lana 446. Zakona o obligacionim Ustavnog suda. odnosima kojom je predvi|eno da "ugovara~i, kao i svaki od njih 16. Imaju}i u vidu odredbe ~lana VI/3.b) Ustava Bosne i Herposebno, mogu pozvati povjerioca da se u odre|enom roku cegovine, ~lana 15. stav 3. i ~lana 16. stav 2. Poslovnika izjasni pristaje li na preuzimanje duga, pa ako se povjerilac u Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija odre|enom roku ne izjasni smatra se da nije dao svoj pristanak". ispunjava uvjete iz navedenih ~lanova u pogledu dopustivosti. U konkretnom slu~aju, iako se apelant poziva da su tu`itelji imali VII. Meritum rok od 60 dana da prijave svoje {tedne uloge, na~in na koji su sve 17. Apelant pobija navedene presude tvrde}i da mu je tim {tedi{e, pa tako i tu`itelji pozvani preko sredstava javnog presudama povrije|eno pravo na imovinu iz ~lana II/3.k) Ustava informiranja Vrhovni sud nije protuma~io kao po{tovanje smisla Bosne i Hercegovine i ~lana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku zakona i konkretne zakonske odredbe, pogotovo ako se neki od konvenciju. {tedi{a objektivno nalaze u takvoj situaciji da ne mogu saznati za Pravo na imovinu postojanje oglasa. S druge strane, odnos {tedi{e sa bankom 18. ^lan II/3. Ustava Bosne i Hercegovine, u relevantnom podrazumijeva direktan kontakt o tome mijenjaju li se uvjeti dijelu, glasi: poslovanja, je li do{lo do vlasni~kog prestrukturiranja, itd. Zato "Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine u`ivaju ljudska na~ela savjesnosti i po{tenja u sklapanju ugovora prava i slobode iz stava 2. ovog ~lana, {to uklju~uje: podrazumijevaju direktno pravno komuniciranje u~esnika u (...) pregovorima i njihovo izja{njavanje dato na neposredan i k) Pravo na imovinu." nedvosmislen na~in. Stoga, Ustavni sud smatra da je Vrhovni sud 19. ^lan 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju glasi: bez proizvoljnosti primijenio odredbe ~lana 446. Zakona o "1. Svako fizi~ko ili pravno lice ima pravo na neometano obligacionim odnosima, utvr|uju}i da je apelant sa tu`iteljima u`ivanje svoje imovine. Niko ne mo`e biti li{en svoje imovine, morao direktno komunicirati, posebno uz saznanje da se nalazi u osim u javnom interesu i pod uvjetima predvi|enim zakonom i inozemstvu. Apelant nije ponudio nikakve dokaze da su op}im na~elima me|unarodnog prava. relevantne zakonske odredbe primijenjene na proizvoljan na~in i 2. Prethodne odredbe, me|utim, ni na koji na~in ne uti~u na uz kr{enje apelantovih ustavnih prava. pravo dr`ave da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim 26. S obzirom na konkretne okolnosti predmetnog slu~aja, da bi nadzirala kori{tenje imovine u skladu s op}im interesima ili prvotu`iteljica nije istekom roka izgubila pravo da naknadno da bi osigurala naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni." pristane na ugovor o preuzimanju duga zaklju~en izme|u tu`enih 20. ^lan 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju sadr`i banaka. Ona je to u~inila ve} usmenim obra}anjem drugotu`enoj tri razli~ita pravila. Prvo pravilo, koje se nalazi u prvoj re~enici banci u junu 2001. godine, iz ~ijeg se sadr`aja vidi da ona pristaje prvog stava, je op}e prirode i izra`ava princip mirnog u`ivanja u na sve uvjete iz ugovora o preuzimanju duga. Vrhovni sud je imovini. Drugo pravilo, sadr`ano u drugoj re~enici istog stava, utvrdio da je njen tu`beni zahtjev zbog navedenih razloga odre|uje da se li{avanje imovine mo`e desiti pod odre|enim osnovan u cijelosti u pogledu glavnog duga, a u pogledu kamata uvjetima. Tre}e pravilo, sadr`ano u stavu dva istog ~lana, djelimi~no. Kamata na glavno potra`ivanje te~e od dana dozvoljava da dr`ave potpisnice imaju pravo, izme|u ostalog, da podno{enja tu`be, dakle od 16. jula 2001. godine, kad se uzima kontroliraju kori{tenje imovine u skladu sa op}im interesom. Sva da je prvotu`iteljica dala saglasnost da drugotu`ena banka tri navedena pravila su povezana, a drugo i tre}e pravilo odnose preuzima obavezu prvotu`ene prema njoj. Pored toga, Ustavni se na odre|ene slu~ajeve mije{anja dr`ave u pravo na mirno sud zapa`a da apelant nije ponudio nikakve dokaze o tome da u`ivanje imovine (vidi Evropski sud za ljudska prava, Holy Monmije{anje Vrhovnog suda u apelantova imovinska prava nije asteries protiv Gr~ke, presuda od 9. decembra 1994. godine, zasnovano na zakonu. Upravo suprotno, njegovo tuma~enje se serija A, broj 301-A, strana 29, stav 51). kre}e u okvirima postavljenim stavom 4. ~lana 446. Zakona o 21. Pojam "imovina" podrazumijeva {irok spektar vlasni~kih obligacionim odnosima, pri ~emu nema okolnosti koje bi interesa koji predstavljaju ekonomsku vrijednost (vidi Ustavni upu}ivale na to da je navedena odredba primijenjena na sud, Odluka broj U 14/00 od 4. aprila 2001. godine, objavljena u proizvoljan na~in. Broj 26 – Strana 2832 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Ponedjeljak, 29.5.2006. 27. Ustavni sud smatra da osporenim odlukama nije naru{en ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 javni interes koji nala`e da se, radi pravne sigurnosti i Odbija se kao neutemeljena apelacija Unicredit ostvarivanja principa ravnopravnosti svih pojedinaca pred Zagreba~ke banke d.d. podnesena protiv Presude Vrhovnog zakonom, a u skladu sa pravilima izra`enim u osnovnim suda Federacije Bosne i Hercegovine broj Rev-153/03 od 1. zakonskim aktima kojim se u cijelosti regulira obaveza izvr{enja lipnja 2004. godine. pravosna`nih sudskih odluka, razrije{i svako sporno pitanje i Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovipravo utvrdi na zakonit na~in. U tom smislu, Vrhovni sud je ne", "Slu`benim novinama Federacije Bosne i Hercegovine" i osporenom odlukom slijedio i zahtjeve javnog interesa u "Slu`benom glasniku Republike Srpske". konkretnom postupku. 28. Nadalje, Ustavni sud smatra da su u konkretnom slu~aju OBRAZLO@ENJE redovni sudovi dovoljno vodili ra~una o razumnom odnosu I. Uvod proporcionalnosti izme|u sredstava koja se koriste, s jedne Unicredit Zagreba~ka Banke d. d. Mostar, podru`nica Tuzla strane, i cilja koji se `eli ostvariti, s druge strane. Naime, mora (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, podnijela je 8. listopada postojati "pravi~an odnos" izme|u zahtjeva interesa koji se `eli 2004. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u posti}i i za{tite osnovnih prava pojedinaca, a to ne}e biti slu~aj daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda ako apelant mora nositi "li~ni i neumjeren teret" (vidi Evropski Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) sud za ljudska prava, James i drugi protiv Ujedinjenog broj Rev-153/03 od 1. lipnja 2004. godine. Kraljevstva, presuda od 21. februara 1986. godine, sup. cit. paragraf 46. i 50). Ustavni sud konstatira kako okolnosti slu~aja II. Postupak pred Ustavnim sudom ukazuju da u ovoj situaciji nije na apelanta prenesen 1. Na temelju ~lanka 21. st. 1. i 2. Poslovnika Ustavnog suda, neprimjereno obiman teret u odnosu na prvotu`iteljicu. Sasvim od Vrhovnog suda i sudionika u postupku S. B. (u daljnjem neosnovano i potpuno nepravi~no bi bilo o~ekivati da apelant tekstu: prvotu`iteljica) je zatra`eno, 4. svibnja 2005. godine, da u`iva {ira imovinska prava od tu`itelja u postupku iz razloga na dostave odgovor na apelaciju. koje se apelant poziva. 2. Vrhovni sud nije dostavio odgovor na apelaciju, a 29. U pogledu apelantovih navoda da redovni sudovi nisu sudionici u postupku su 23. svibnja 2005. godine dostavili pravilno utvrdili ~injenice u toku sudskih postupaka, Ustavni sud odgovor na apelaciju. napominje da nije nadle`an da provjerava na~in na koji su 3. Na temelju ~lanka 25. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda, utvrdili ~injenice redovni sudovi osim ukoliko se u toku postupka odgovor sudionika u postupku je, 1. lipnja 2005. godine, pred Ustavnim sudom ne utvrdi da su tom prilikom kr{ena dostavljen apelantu. ustavna prava. Isto tako, Ustavni sud nije nadle`an da ispituje III. ^injeni~no stanje na~in na koji su ni`estepeni sudovi protuma~ili pozitivno-pravne propise, izuzev kada odluke ni`ih sudova kr{e ustavna prava. To 4. ^injenice predmeta, koje proizlaze iz apelantovih navoda i }e biti slu~aj kada odluke redovnih sudova ne uklju~uju ili dokumenata predo~enih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na pogre{no primjenjuju ustavno pravo, kad je primjena sljede}i na~in. pozitivno-pravnih propisa bila o~igledno proizvoljna, kad je 5. Prema sporazumu koji su 22. velja~e 2001. godine relevantni zakon sam po sebi neustavan ili kada je do{lo do zaklju~ile Komercijalna banka d.d Tuzla (u daljnjem tekstu: povrede osnovnih procesnih prava, kao {to su pravo na pravi~an du`nik) i pravni prednik apelanta, Universal banka d.d. Sarajevo postupak, pravo na pristup sudu, pravo na efektivan pravni lijek i (u daljnjem tekstu: preuzimatelj duga) i prema Ugovoru o sl. (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 29/02 od 27. juna 2003. preuzimanju obveza temeljem {tednje fizi~kih osoba i teku}ih godine, objavljena u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovira~una izme|u istih ugovornih strana, preuzimatelj duga se ne", broj 31/03). obvezao preuzeti obveze du`nika prema gra|anima uz uvjet da se 30. S obzirom na iznesene razloge, Ustavni sud smatra da u {tedi{e istodobno sa davanjem pismene suglasnosti na ovom slu~aju nije povrije|eno apelantovo pravo na imovinu iz preuzimanje duga odreknu pripadaju}ih kamata na {tedne uloge, ~lana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1. Protokola da pristanu da se njihova {tednja tretira kao {tednja po vi|enju i broj 1 uz Evropsku konvenciju. da preuzimatelj duga obavijesti {tedi{e u roku od osam dana od sklapanja Ugovora da daju svoju pismenu suglasnost na VIII. Zaklju~ak preuzimanje duga sukladno ugovoru. Kod du`nika se nalazio 31. Ne postoji kr{enje prava na imovinu kada je li{avanje iznos od 57.500 KM kao {tednja upisan na imena {tedi{a S., N. i imovine predvi|eno zakonom, koji je jasan i javno objavljen, E. B. (u daljnjem tekstu: tu`itelji). Zbog pobijanja postojanja kada je ono u javnom interesu i u skladu sa principom {tednih uloga, jer su navodno zakasnili sa davanjem suglasnosti proporcionalnosti. na preuzimanje duga, tu`itelji su podnijeli tu`beni zahtjev da im 32. Na osnovu ~lana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, preuzimatelj duga isplati prijeporne {tedne uloge. Ustavni sud je jednoglasno odlu~io kao u dispozitivu ove odluke. 6. Presudom Op}inskog suda broj P-1383/01 od 5. lipnja 33. Prema ~lanu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke 2002. godine, obvezan je preuzimatelj duga, kao drugotu`eni, da Ustavnog suda su kona~ne i obavezuju}e. tu`iteljima isplati ukupan iznos od 57.500 KM i to: prvotu`iteljici S. B. iznos od 45.000 KM, drugotu`itelju N. B. Predsjednik iznos od 4.000 KM i tre}etu`iteljici E. B. iznos od 8.500 KM, sa Ustavnog suda zakonskom zateznom kamatom na ove iznose, po~ev{i od 1. Bosne i Hercegovine sije~nja 2001. godine pa do kona~ne isplate, kao i da tu`iteljima Mato Tadi}, s. r. isplati na ime parni~nih tro{kova iznos od 3.995 KM, a sve u roku od 15 dana od dana prijama prepisa presude, pod prijetnjom prinudnog izvr{enja. Tu`beni je zahtjev u odnosu na prvotu`enu Komercijalnu banku d. d. Tuzla u likvidacijskom postupku Ustavni je sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudaca, u odbijen kao neutemeljen. predmetu broj AP 848/04, rje{avaju}i apelaciju Unicredit 7. Presudom Kantonalnog suda broj G`-1272/02 od 10. Zagreba~ke banke d.d., na temelju ~lanka VI/3.(b) Ustava sije~nja 2003. godine priziv primatelja duga je uva`en, Bosne i Hercegovine, ~lanka 59. stavak 2. to~ka 2. i ~lanka 61. st. prvostupanjska je presuda preina~ena, a tu`beni zahtjev tu`itelja 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Novi u odnosu na primatelja duga odbijen. U odbijaju}em dijelu pre~i{}eni tekst ("Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine", broj presude, u odnosu na prvotu`enu Komercijalnu banku d.d. Tuzla 2/04), u sastavu: u likvidaciji, prvostupanjska je presuda ostala neizmijenjena. Mato Tadi}, predsjednik 8. Vrhovni je sud Presudom broj Rev-153/03 od 1. lipnja Hatid`a Had`iosmanovi}, dopredsjednica 2004. godine reviziju prvotu`iteljice djelomi~no uva`io i Miodrag Simovi}, prof. dr., dopredsjednik ni`estupanjske presude u odnosu na nju preina~io tako da je Valerija Gali}, sutkinja primatelja duga, odnosno apelanta, obvezao da prvotu`iteljici Jovo Rosi}, sudac isplati 45.000 KM sa zakonskom zateznom kamatom po~ev{i od na sjednici, odr`anoj 28. lipnja 2005. godine, donio 16. srpnja 2001. godine pa do isplate i naknadi joj parni~ne 1 Odluka je objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 27/06. Ponedjeljak, 29.5.2006. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 26 – Strana 2833 uobi~ajen niti razumno utvr|en na 60 dana. Obzirom da su bili u tro{kove u iznosu od 2.830 KM, sve u roku od 15 dana pod inozemstvu, nije razumno o~ekivati od njih, navodi prijetnjom izvr{enja. Revizija drugotu`itelja i tre}etu`iteljice je prvotu`iteljica, da znaju za promjenu poslovne politike banaka odba~ena, obzirom da nije ispunjavala uvjete iz ~lanka 364. kod kojih {tede, njihovo spajanje sa drugim bankama i poslovne Zakona o parni~nom postupku glede vrijednosti spora. promjene, jer slu`bena glasila i dnevni tisak im nisu dostupni u IV. Relevantni propisi inozemstvu. Vrhovni je sud, smatra prvotu`iteljica, ispravno 9. U Zakonu o obligacijskim odnosima ("Slu`beni list zaklju~io da banka nije pozvala sudionike u postupku na na~in RBiH", br. 2/92, 13/93 i 13/94, te "Slu`bene novine Federacije kako to predvi|a stavak 4. ~lanka 446. Zakona o obligacijskim BiH", broj 29/03) relevantne odredbe glase: odnosima, kako bi oni pouzdano i pravodobno mogli saznati za "^lanak 10. ponudu. Taj rok nije prekluzivan, navodi prvotu`iteljica, i Sudionici u prometu slobodno ure|uju obligacijske odnose, a tu`itelji nisu izgubili pravo da naknadno pristanu na uvjete ne mogu ih ure|ivati opre~no ustavu, utvr|enim na~elima Ugovora o preuzimanju duga zaklju~enim izme|u tu`enih. dru{tvenog ure|enja i prinudnim propisima. Ispravno bi bilo da se banka izravno obratila {tedi{ama na ku}nu ^lanak 12. adresu i tra`ila izja{njenje, a ne preko slu`benog glasila i U zasnivanju obligacijskih odnosa i ostvarivanju prava i dnevnog tiska. Zbog iznijetih razloga, prvotu`iteljica predla`e da obveza iz tih odnosa sudionici su du`ni pridr`avati se na~ela se apelacija, kao neutemeljena, odbije. savjesnosti i po{tenja. VI. Dopustivost ^lanak 26. 13. Sukladno ~lanku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ugovor je zaklju~en kad su se ugovorne strane suglasile s Ustavni sud tako|er ima prizivnu nadle`nost u pitanjima koja su bitnim sastojcima ugovora. sadr`ana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmetom spora ^lanak 446. zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. (1) Preuzimanje duga vr{i se ugovorom izme|u du`nika i 14. Sukladno ~lanku 15. stavak 3. Poslovnika Ustavnog primatelja, na koji je pristao povjeritelj. suda, Ustavni sud mo`e razmatrati apelaciju samo ako su protiv (2) O zaklju~enom ugovoru mo`e povjeritelja izvijestiti svaki presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi od njih i svakomu od njih mo`e povjeritelj saop}iti svoj pristanak efektivni pravni lijekovi mogu}i po zakonu i ako se podnese u na preuzimanje duga. roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio (3) Pretpostavlja se da je povjeritelj dao svoj pristanak ako je odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio. bez ograde primio neko ispunjenje od primatelja, koje je ovaj 15. U konkretnom slu~aju, predmet pobijanja apelacijom je u~inio u svoje ime. Presuda Vrhovnog suda, broj Rev-153/03 od 1. lipnja 2004. (4) Ugovara~i, kao i svaki od njih posebno, mogu pozvati godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogu}ih po zakonu. Nadalje, pobijanu je presudu apelant primio povjeritelja da se u odre|enom roku izjasni pristaje li na 6. kolovoza 2004. godine, a apelacija je predata Ustavnom sudu preuzimanje duga, pa ako se povjeritelj u odre|enom roku ne 5. listopada 2004. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano izjasni smatra se da nije dao svoj pristanak. ~lankom 15. stavak 3. Poslovnika Ustavnog suda. Kona~no, (5) Ugovor o preuzimanju duga ima djelovanje ugovora o apelacija ispunjava i uvjete iz ~lanka 16. stavak 2. Poslovnika preuzimanju ispunjenja za vrijeme dok povjeritelj ne bude dao Ustavnog suda. svoj pristanak na ugovor o preuzimanju duga, kao i ako on odbije 16. Imaju}i u vidu odredbe ~lanka VI/3.(b) Ustava Bosne i dati pristanak. Hercegovine, ~lanka 15. stavak 3. i ~lanka 16. stavak 2. ^lanak 1035. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni je sud ustvrdio da predmetna (1) Ugovor o nov~anom depozitu je zaklju~en kada se banka apelacija ispunjava uvjete iz navedenih ~lanaka glede obvezala da primi, a deponent da polo`i kod banke odre|eni dopustivosti. nov~ani iznos. VII. Meritum (2) Ovim ugovorom banka sti~e pravo da raspola`e deponiranim novcem i du`na je vratiti ga prema uvjetima 17. Apelant pobija navedene presude tvrde}i da mu je tim predvi|enim ugovorom". presudama povrije|eno pravo na imovinu iz ~lanka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 1. Protokola broj 1 uz V. Apelacija Europsku konvenciju. a) Navodi iz apelacije Pravo na imovinu 10. Apelant navodi da je Vrhovni sud pogre{no protuma~io 18. ^lanak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine, u relevantnom odredbe Zakona o obligacijskim odnosima koje se primjenjuju dijelu, glasi: na prijeporni slu~aj. U konkretnom slu~aju, po svojoj pravnoj "Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine u`ivaju ljudska naravi, radilo se o ugovoru o preuzimanju duga iz ~lanka 446. prava i temeljne slobode ovog ~lanka, stavak 2, {to uklju~uje: Zakona o obligacijskim odnosima. Apelant navodi da je (...) protekom roka od 60 dana prestalo djelovanje Ugovora i (k) Pravo na imovinu." Sporazuma i to samo prema {tedi{ama koji nisu u tom roku 19. ^lanak 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju glasi: prihvatili preuzimanje duga. Svoja potra`ivanja, navodi dalje "1. Svaka fizi~ka ili pravna osoba ima pravo na neometano apelant, tu`itelji su mogli od Komercijalne banke potra`ivati u`ivanje svoje imovine. Nitko ne mo`e biti li{en svoje imovine, samo u postupku likvidacije. Dalje, apelant je na temelju osim u javnom interesu i pod uvjetima predvi|enim zakonom i spomenutog Sporazuma dobio samo evidenciju potra`ivanja op}im na~elima me|unarodnog prava. {tedi{a i obvezao se da }e {tedne uloge {tedi{ama isplatiti uz 2. Prethodne odredbe, me|utim, ni na koji na~in ne utje~u na ugovorene uvjete, ali nije dobio i novac od ugovorene {tednje, pravo dr`ave da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim tako da i po tom temelju apelant nije du`an isplatiti dugove da bi nadzirala kori{tenje imovine sukladno op}im interesima ili {tedi{ama koje su se javile sa svojim navodnim priznanjem da bi osigurala naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni." preuzetog duga. 20. ^lanak 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju sadr`i 11. Obzirom da je Vrhovni sud kona~no utvrdio obvezu tri razli~ita pravila. Prvo pravilo, koje se nalazi u prvoj re~enici apelanta na isplatu 45.000 KM, apelant isti~e da je Vrhovni sud prvog stavka, je op}e naravi i izra`ava princip mirnog u`ivanja u pogre{no zaklju~io da rok od 60 dana nije prekluzivan, nego imovini. Drugo pravilo, sadr`ano u drugoj re~enici istog stavka, "orijentacioni", te tu`itelji nisu izgubili pravo da i naknadno odre|uje da se li{avanje imovine mo`e desiti pod odre|enim pristanu na uvjete iz Ugovora i Sporazuma. Apelant predla`e da uvjetima. Tre}e pravilo, sadr`ano u stavku dva istog ~lanka, se presuda Vrhovnog suda preina~i i revizija tu`iteljice odbije dopu{ta da dr`ave potpisnice imaju pravo, izme|u ostalog, kao neutemeljena i utvrdi povreda apelantovog prava na imovinu kontrolirati kori{tenje imovine sukladno op}em interesu. Sva tri iz ~lanka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 1. navedena pravila su povezana, a drugo i tre}e pravilo se odnose Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. na odre|ene slu~ajeve mije{anja dr`ave u pravo na mirno b) Odgovor na apelaciju u`ivanje imovine (vidi Europski sud za ljudska prava, Holy Monasteries protiv Gr~ke, presuda od 9. prosinca 1994. godine, serija 12. U odgovoru na apelaciju prvotu`iteljica isti~e da je A, broj 301-A, strana 29, stavak 51). Vrhovni sud ispravno postupio utvr|uju}i obvezu apelanta na isplatu {tednih uloga, jer na~in ogla{avanja i pozivanje {tedi{a da 21. Pojam "imovina" podrazumijeva {irok spektar vlasni~kih prijave svoja potra`ivanja na temelju {tednih uloga nije interesa koji predstavljaju ekonomsku vrijednost (vidi Ustavni Broj 26 – Strana 2834 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Ponedjeljak, 29.5.2006. sud, Odluka broj U 14/00 od 4. travnja 2001. godine, objavljena u upu}ivale na to da je navedena odredba primijenjena na "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine", broj 33/01). proizvoljan na~in. Tako|er, prema jurisprudenciji Europskog suda za ljudska prava, 27. Ustavni sud smatra da pobijanim odlukama nije naru{en "imovina" koja se {titi mo`e biti samo postoje}a imovina (vidi javni interes koji nala`e da se, radi pravne sigurnosti i ostvarivanja principa jednakopravnosti svih pojedinaca pred Europski sud za ljudska prava, Van der Mussele, presuda od 23. zakonom, a sukladno pravilima izra`enim u temeljnim studenoga 1983. godine, serija A, br. 70, to~ka 48) ili barem zakonskim aktima kojim se u cijelosti regulira obveza izvr{enja imovina za koju apelant ima "opravdano o~ekivanje" da }e je pravomo}nih sudbenih odluka, razrije{i svako prijeporno pitanje dobiti (vidi Europski sud za ljudska prava, Pine Valley Developi pravo utvrdi na zakonit na~in. U tom smislu, Vrhovni je sud ments Ltd i drugi, presuda od 29. studenoga 1995. godine, serija osporenom odlukom slijedio i zahtjeve javnog interesa u A, br. 332, to~ka 31). konkretnom postupku. 22. Tako|er, Ustavni je sud u svojim ranijim odlukama 28. Dalje, Ustavni sud smatra da su u konkretnom slu~aju zaklju~io da pojam "imovina" ne treba tuma~iti restriktivno, redoviti sudovi dovoljno vodili ra~una o razumnom odnosu nego ga treba shvatiti tako "da uklju~uje i postoje}a nov~ana proporcionalnosti izme|u sredstava koja se koriste, s jedne potra`ivanja pojedinaca, kao i odre|ena prava pojedinaca koja strane, i cilja koji se `eli ostvariti, s druge strane. Naime, mora imaju ekonomsku vrijednost (vidi Ustavni sud, Odluka broj U postojati "pravi~an odnos" izme|u zahtjeva interesa koji se `eli 26/00 od 21. prosinac 2001. godine). U konkretnom slu~aju, posti}i i za{tite temeljnih prava pojedinaca, a to ne}e biti slu~aj Ustavni sud smatra da obveza isplate nov~anih sredstava na ako apelant mora nositi "osobni i neumjeren teret" (vidi Europski temelju {tednih uloga gra|ana, kad je ta obveza utvr|ena sud za ljudska prava, James i drugi protiv Ujedinjenog pravomo}nim presudama redovitih sudova, predstavlja imovinu Kraljevstva, presuda od 21. velja~e 1986. godine, sup. cit. koju apelant opravdano o~ekuje i koja u`iva za{titu iz ~lanka paragraf 46. i 50). Ustavni sud konstatira kako okolnosti slu~aja II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 1. Protokola broj 1 ukazuju da u ovoj situaciji nije na apelanta prenesen uz Europsku konvenciju. neprimjereno opse`an teret u odnosu na prvotu`iteljicu. Sasvim 23. Iz ~injenica konkretnog predmeta slijedi da se ovaj spor neutemeljeno i potpuno nepravi~no bi bilo o~ekivati da apelant odnosi na obvezu isplate nov~anih sredstava na temelju {tednih u`iva {ira imovinska prava od tu`itelja u postupku iz razloga na uloga gra|ana, a po temelju ugovora zaklju~enog izme|u pravne koje se apelant poziva. i fizi~ke osobe i da je ~lanak 1. Protokola broj 1 uz Europsku 29. Glede apelantovih navoda da redoviti sudovi nisu konvenciju primjenljiv. Me|utim, u konkretnom je slu~aju pravilno ustvrdili ~injenice tijekom sudbenih postupaka, Ustavni primjenjivo drugo pravilo iz ~lanka 1. Protokola broj 1 uz sud napominje da nije mjerodavan provjeravati na~in na koji su Europsku konvenciju. utvrdili ~injenice redoviti sudovi osim ukoliko se tijekom 24. Ustavni sud mora, kao sljede}e, ispitati je li li{avanje postupka pred Ustavnim sudom ne ustvrdi da su tom prilikom apelantice prijeporne imovine, na na~in kako je to rezultiralo kr{ena ustavna prava. Isto tako, Ustavni sud nije mjerodavan pobijanim odlukama, bilo opravdano. To mo`e biti slu~aj samo ispitivati na~in na koji su ni`estupanjski sudovi protuma~ili ako je li{avanje imovine (a) predvi|eno zakonom (b) u javnom pozitivno-pravne propise, izuzev kada odluke ni`ih sudova kr{e interesu i (c) sukladno principu proporcionalnosti. ustavna prava. To }e biti slu~aj kada odluke redovitih sudova ne uklju~uju ili pogre{no primjenjuju ustavno pravo, kad je 25. Pobijana odluka Vrhovnog suda se temelji na primjena pozitivno-pravnih propisa bila o~ito proizvoljna, kad je ~injeni~nom stanju koje je utvrdio prvostupanjski sud, na koji je relevantni zakon sam po sebi neustavan ili kada je do{lo do primijenjena odredba stavka 4. ~lanka 446. Zakona o povrede temeljnih procesnih prava, kao {to su pravo na pravi~an obligacijskim odnosima kojom je predvi|eno da "ugovara~i, kao postupak, pravo na pristup sudu, pravo na efektivan pravni lijek i i svaki od njih posebno, mogu pozvati povjeritelja da se u sl. (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 29/02 od 27. lipnja 2003. odre|enom roku izjasni pristaje li na preuzimanje duga, pa ako godine, objavljena u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovise povjeritelj u odre|enom roku ne izjasni smatra se da nije dao ne", broj 31/03). svoj pristanak". U konkretnom slu~aju, iako se apelant poziva da 30. Obzirom na iznesene razloge, Ustavni sud smatra da u su tu`itelji imali rok od 60 dana da prijave svoje {tedne uloge, ovom slu~aju nije povrije|eno apelantovo pravo na imovinu iz na~in na koji su sve {tedi{e, pa tako i tu`itelji pozvani preko ~lanka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 1. Protokola sredstava javnog informiranja Vrhovni sud nije protuma~io kao broj 1 uz Europsku konvenciju. po{tovanje smisla zakona i konkretne zakonske odredbe, pogotovu ako se neki od {tedi{a objektivno nalaze u takvoj VIII. Zaklju~ak situaciji da ne mogu saznati za postojanje oglasa. S druge strane, 31. Ne postoji kr{enje prava na imovinu kada je li{avanje odnos {tedi{e sa bankom podrazumijeva izravan kontakt o tomu imovine predvi|eno zakonom, koji je razvidan i javno objavljen, mijenjaju li se uvjeti poslovanja, je li do{lo do vlasni~kog kada je ono u javnom interesu i sukladno principu prestrukturiranja, itd. Zato na~ela savjesnosti i po{tenja u proporcionalnosti. sklapanju ugovora podrazumijevaju izravno pravno 32. Na temelju ~lanka 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog komuniciranje sudionika u pregovorima i njihovo izja{njavanje suda, Ustavni je sud jednoglasno odlu~io kao u dispozitivu ove dato na neposredan i nedvosmislen na~in. Zato, Ustavni sud odluke. smatra da je Vrhovni sud bez proizvoljnosti primijenio odredbe 33. Prema ~lanku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke ~lanka 446. Zakona o obligacijskim odnosima, utvr|uju}i da je Ustavnog suda su kona~ne i obvezuju}e. apelant sa tu`iteljima morao izravno komunicirati, posebice uz Predsjednik saznanje da se nalazi u inozemstvu. Apelant nije ponudio Ustavnog suda nikakve dokaze da su relevantne zakonske odredbe primijenjene Bosne i Hercegovine na proizvoljan na~in i uz kr{enje apelantovih ustavnih prava. Mato Tadi}, v. r. 26. Obzirom na konkretne okolnosti predmetnog slu~aja, prvotu`iteljica nije istekom roka izgubila pravo da naknadno pristane na ugovor o preuzimanju duga zaklju~en izme|u tu`enih banaka. Ona je to u~inila ve} usmenim obra}anjem drugotu`enoj Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudija, u banci u lipnju 2001. godine, iz ~ijeg se sadr`aja vidi da ona predmetu broj AP 848/04, rje{avaju}i apelaciju Unicredit pristaje na sve uvjete iz ugovora o preuzimanju duga. Vrhovni je Zagreba~ke banke d.d., na osnovu ~lana VI/3 b) Ustava Bosne i sud ustvrdio da je njezin tu`beni zahtjev zbog navedenih razloga Hercegovine, ~lana 59 stav 2 ta~ka 2 i ~lana 61 st. 1 i 3 utemeljen u cijelosti glede glavnog duga, a glede kamata Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Novi djelomi~no. Kamata na glavno potra`ivanje te~e od dana pre~i{}eni tekst ("Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine", podno{enja tu`be, dakle od 16. srpnja 2001. godine, kad se uzima broj 2/04), u sastavu: da je prvotu`iteljica dala suglasnost da drugotu`ena banka Mato Tadi}, predsjednik preuzima obvezu prvotu`ene prema njoj. Pored toga, Ustavni sud Hatixa Haxiosmanovi}, potpredsjednik zapa`a da apelant nije ponudio nikakve dokaze o tomu da Miodrag Simovi}, prof. dr., potpredsjednik mije{anje Vrhovnog suda u apelantova imovinska prava nije Valerija Gali}, sudija utemeljeno na zakonu. Upravo opre~no, njegovo tuma~enje se Jovo Rosi}, sudija kre}e u okvirima postavljenim stavkom 4. ~lanka 446. Zakona o na sjednici, odr`anoj 28. juna 2005. godine, donio je obligacijskim odnosima, pri ~emu nema okolnosti koje bi Ponedjeljak, 29.5.2006. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 26 – Strana 2835 kamatom po~ev od 16. jula 2001. godine pa do isplate i nadoknadi ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 joj parni~ne tro{kove u iznosu od 2.830 KM, sve u roku od 15 dana pod prijetwom izvr{ewa. Revizija drugotu`ioca i Odbija se kao neosnovana apelacija Unicredit Zagreba~ke tre}etu`iteqke je odba~ena, s obzirom da nije ispuwavala banke d.d. podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije uslove iz ~lana 364 Zakona o parni~nom postupku u pogledu Bosne i Hercegovine broj Rev-153/03 od 1. juna 2004. godine. vrijednosti spora. Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine", "Slu`benim novinama Federacije Bosne i HercegoviIV. Relevantni propisi ne" i "Slu`benom glasniku Republike Srpske". 9. U Zakonu o obligacionim odnosima ("Slu`beni list OBRAZLO@EWE RBiH", br. 2/92, 13/93 i 13/94, te "Slu`bene novine Federacije BiH", broj 29/03) relevantne odredbe glase: I. Uvod "^lan 10 Unicredit Zagreba~ka Banke d. d. Mostar, filijala Tuzla (u U~esnici u prometu slobodno ure|uju obligacione odnose, daqwem tekstu: apelant) iz Tuzle, podnijela je 8. oktobra 2004. a ne mogu da ih ure|uju suprotno ustavom utvr|enim na~elima godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u dru{tvenog ure|ewa i prinudnim propisima. daqwem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda ^lan 12 Federacije Bosne i Hercegovine (u daqwem tekstu: Vrhovni U zasnivawu obligacionih odnosa i ostvarivawu prava i sud) broj Rev-153/03 od 1. juna 2004. godine. obaveza iz tih odnosa u~esnici su du`ni da se pridr`avaju II. Postupak pred Ustavnim sudom na~ela savjesnosti i po{tewa. ^lan 26 1. Na osnovu ~lana 21 st. 1 i 2 Poslovnika Ustavnog suda, od Vrhovnog suda i u~esnika u postupku S. B. (u daqwem tekstu: Ugovor je zakqu~en kad su se ugovorne strane saglasile s prvotu`ilacka) zatra`eno je, 4. maja 2005. godine, da dostave bitnim sastojcima ugovora. odgovor na apelaciju. ^lan 446 2. Vrhovni sud nije dostavio odgovor na apelaciju, a (1) Preuzimawe duga vr{i se ugovorom izme|u du`nika i u~esnici u postupku su 23. maja 2005. godine dostavili odgovor preuzimaoca, na koji je pristao povjerilac. na apelaciju. (2) O zakqu~enom ugovoru mo`e povjerioca da izvijesti 3. Na osnovu ~lana 25 stav 2 Poslovnika Ustavnog suda, svaki od wih i svakome od wih mo`e povjerilac da saop{ti svoj odgovor u~esnika u postupku je, 1. juna 2005. godine, dostavqen pristanak na preuzimawe duga. apelantu. (3) Pretpostavqa se da je povjerilac dao svoj pristanak ako je bez ograde primio neko ispuwewe od preuzimaoca, koje je III. ^iweni~no stawe ovaj u~inio u svoje ime. 4. ^iwenice predmeta, koje proizilaze iz apelantovih (4) Ugovara~i, kao i svaki od wih posebno, mogu da pozovu navoda i dokumenata predo~enih Ustavnom sudu, mogu da se povjerioca da se u odre|enom roku izjasni da li pristaje da sumiraju na sqede}i na~in. preuzme dug, pa ako se povjerilac u odre|enom roku ne izjasni 5. Shodno sporazumu koji su 22. februara 2001. godine smatra se da nije dao svoj pristanak. zakqu~ile Komercijalna banka d.d Tuzla (u daqwem tekstu: (5) Ugovor o preuzimawu duga ima dejstvo ugovora o du`nik) i pravni prednik apelanta, Universal banka d.d. preuzimawu ispuwewa za vrijeme dok povjerilac ne bude dao Sarajevo (u daqwem tekstu: preuzimalac duga) i shodno svoj pristanak na ugovor o preuzimawu duga, kao i ako on odbije Ugovoru o preuzimawu obaveza po osnovu {tedwe fizi~kih da da pristanak. lica i teku}ih ra~una izme|u istih ugovornih strana, ^lan 1035 preuzimalac duga se obavezao da preuzme obaveze du`nika (1) Ugovor o nov~anom depozitu je zakqu~en kada se banka prema gra|anima uz uslov da se {tedi{e istovremeno sa obavezala da primi, a deponent da polo`i kod banke odre|eni davawem pismene saglasnosti na preuzimawe duga odreknu nov~ani iznos. kamata koje im pripadaju na {tedne uloge, da pristanu da se wihova {tedwa tretira kao {tedwa po vi|ewu i da (2) Ovim ugovorom banka sti~e pravo da raspola`e preuzimalac duga obavijesti {tedi{e u roku od osam dana od deponiranim novcem i du`na je da ga vrati prema uslovima sklapawa Ugovora da daju svoju pismenu saglasnost na predvi|enim ugovorom". preuzimawe duga u skladu sa ugovorom. Kod du`nika se nalazio V. Apelacija iznos od 57.500 KM kao {tedwa upisan na imena {tedi{a S., N. i E. B. (u daqwem tekstu: tu`ilaci). Zbog osporavawa a) Navodi iz apelacije postojawa {tednih uloga, jer su navodno zakasnili sa davawem 10. Apelant navodi da je Vrhovni sud pogre{no protuma~io saglasnosti na preuzimawe duga, tu`ioci su podnijeli tu`beni odredbe Zakona o obligacionim odnosima koje se primjewuju na zahtjev da im preuzimalac duga isplati sporne {tedne uloge. sporni slu~aj. U konkretnom slu~aju, po svojoj pravnoj prirodi, 6. Presudom Op{tinskog suda broj P-1383/01 od 5. juna 2002. radilo se o ugovoru o preuzimawu duga iz ~lana 446 Zakona o godine, obavezan je preuzimalac duga, kao drugotu`eni, da obligacionim odnosima. Apelant navodi da je protekom roka tu`iocima isplati ukupan iznos od 57.500 KM i to: od 60 dana prestalo dejstvo Ugovora i Sporazuma i to samo prvotu`iteqki S. B. iznos od 45.000 KM, drugotu`iocu N. B. prema {tedi{ama koji nisu u tom roku prihvatili preuzimawe iznos od 4.000 KM i tre}etu`iteqki E. B. iznos od 8.500 KM, sa duga. Svoja potra`ivawa, navodi daqe apelant, tu`ioci su zakonskom zateznom kamatom na ove iznose, po~ev od 1. januara mogli od Komercijalne banke da potra`uju samo u postupku 2001. godine pa do krajwe isplate, kao i da tu`iocima isplati likvidacije. Daqe, apelant je na osnovu spomenutog Sporazuma na ime parni~nih tro{kova iznos od 3.995 KM, a sve u roku od 15 dobio samo evidenciju potra`ivawa {tedi{a i obavezao se da dana od dana prijema prepisa presude, pod prijetwom prinudnog }e {tedne uloge {tedi{ama isplatiti uz ugovorene uslove, ali izvr{ewa. Tu`beni zahtjev u odnosu na prvotu`enu nije dobio i novac od ugovorene {tedwe, tako da i po tom osnovu Komercijalnu banku d. d. Tuzla u likvidacionom postupku je apelant nije du`an da isplati dugove {tedi{ama koje su se odbijen kao neosnovan. javile sa svojim navodnim priznawem preuzetog duga. 7. Presudom Kantonalnog suda broj G`-1272/02 od 10. 11. S obzirom da je Vrhovni sud na kraju utvrdio obavezu januara 2003. godine `alba preuzimaoca duga je uva`ena, apelanta na isplatu 45.000 KM, apelant isti~e da je Vrhovni prvostepena presuda je preina~ena, a tu`beni zahtjev tu`ioca sud pogre{no zakqu~io da rok od 60 dana nije prekluzivan, nego u odnosu na preuzimaoca duga odbijen. U odbijaju}em dijelu "orijentacioni", te tu`ioci nisu izgubili pravo da i presude, u odnosu na prvotu`enu Komercijalnu banku d.d. Tuzla naknadno pristanu na uslove iz Ugovora i Sporazuma. Apelant u likvidaciji, prvostepena presuda je ostala neizmijewena. predla`e da se presuda Vrhovnog suda preina~i i revizija 8. Vrhovni sud je Presudom broj Rev-153/03 od 1. juna 2004. tu`iteqke odbije kao neosnovana i utvrdi povreda godine reviziju prvotu`iteqke djelimi~no uva`io i ni`estepene presude u odnosu na wu preina~io tako da je apelantovog prava na imovinu iz ~lana II/3 k) Ustava Bosne i preuzimaoca duga, odnosno apelanta, obavezao da Hercegovine i ~lana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku prvotu`iteqki isplati 45.000 KM sa zakonskom zateznom konvenciju. 1 Odluka je objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 27/06. Broj 26 – Strana 2836 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Ponedjeljak, 29.5.2006. b) Odgovor na apelaciju op{tim interesom. Sva tri navedena pravila su povezana, a drugo i tre}e pravilo odnose se na odre|ene slu~ajeve 12. U odgovoru na apelaciju prvotu`iteqka isti~e da je mije{awa dr`ave u pravo na mirno u`ivawe imovine (vidi Vrhovni sud ispravno postupio utvr|uju}i obavezu apelanta na Evropski sud za qudska prava, Holy Monasteries protiv Gr~ke, isplatu {tednih uloga, jer na~in ogla{avawa i pozivawe presuda od 9. decembra 1994. godine, serija A, broj 301-A, strana {tedi{a da prijave svoja potra`ivawa na osnovu {tednih 29, stav 51). uloga nije uobi~ajen niti razumno utvr|en na 60 dana. S obzirom da su bili u inostranstvu, nije razumno da se o~ekuje od 21. Pojam "imovina" podrazumijeva {irok spektar wih, navodi prvotu`iteqka, da znaju za promjenu poslovne svojinskih interesa koji predstavqaju ekonomsku vrijednost politike banaka kod kojih {tede, wihovo spajawe sa drugim (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 14/00 od 4. aprila 2001. godine, bankama i poslovne promjene, jer slu`bena glasila i dnevne objavqena u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine", broj novine im nisu dostupni u inostranstvu. Vrhovni sud je, smatra 33/01). Tako|e, prema jurisprudenciji Evropskog suda za qudska prvotu`iteqka, ispravno zakqu~io da banka nije pozvala prava, "imovina" koja se {titi mo`e da bude samo postoje}a u~esnike u postupku na na~in kako to predvi|a stav 4 ~lana 446 imovina (vidi Evropski sud za qudska prava, Van der Mussele, Zakona o obligacionim odnosima, kako bi oni pouzdano i presuda od 23. novembra 1983. godine, serija A, br. 70, ta~ka 48) blagovremeno mogli da saznaju za ponudu. Taj rok nije ili barem imovina za koju apelant ima "opravdano o~ekivawe" prekluzivan, navodi prvotu`iteqka, i tu`ioci nisu izgubili da }e je dobiti (vidi Evropski sud za qudska prava, Pine Valley pravo da naknadno pristanu na uslove Ugovora o preuzimawu De velopments Ltd i drugi, presuda od 29. novembra 1995. godine, duga zakqu~enim izme|u tu`enih. Ispravno bi bilo da se banka serija A, br. 332, ta~ka 31). direktno obratila {tedi{ama na ku}nu adresu i tra`ila da se 22. Tako|e, Ustavni sud je u svojim ranijim odlukama izjasne, a ne preko slu`benog glasila i dnevnih novina. Zbog zakqu~io da pojam "imovina" ne treba da se tuma~i iznesenih razloga, prvotu`iteqka predla`e da se apelacija, restriktivno, nego ga treba shvatiti tako "da ukqu~uje i kao neosnovana, odbije. postoje}a nov~ana potra`ivawa pojedinaca, kao i odre|ena VI. Dopustivost prava pojedinaca koja imaju ekonomsku vrijednost (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 26/00 od 21. decembra 2001. godine). 13. U skladu sa ~lanom VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine, U konkretnom slu~aju, Ustavni sud smatra da obaveza isplate Ustavni sud tako|e ima apelacionu nadle`nost u pitawima nov~anih sredstava na osnovu {tednih uloga gra|ana, kad je ta koja su sadr`ana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora obaveza utvr|ena pravosna`nim presudama redovnih sudova, zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini. predstavqa imovinu koju apelant opravdano o~ekuje i koja 14. U skladu sa ~lanom 15 stav 3 Poslovnika Ustavnog suda, u`iva za{titu iz ~lana II/3 k) Ustava Bosne i Hercegovine i Ustavni sud mo`e da razmatra apelaciju samo ako su protiv ~lana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. presude, odnosno odluke, koja se wome osporava iscrpqeni svi efektivni pravni lijekovi mogu}i po zakonu i ako se podnese u 23. Iz ~iwenica konkretnog predmeta slijedi da se ovaj roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio spor odnosi na obavezu isplate nov~anih sredstava na osnovu odluku o posqedwem pravnom lijeku koji je koristio. {tednih uloga gra|ana, a po osnovu ugovora zakqu~enog izme|u pravnog i fizi~kog lica i da je ~lan 1 Protokola broj 1 uz 15. U konkretnom slu~aju, predmet osporavawa apelacijom Evropsku konvenciju primjenqiv. Me|utim, u konkretnom je Presuda Vrhovnog suda, broj Rev-153/03 od 1. juna 2004. godine, slu~aju primjenqivo je drugo pravilo iz ~lana 1 Protokola protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogu}ih broj 1 uz Evropsku konvenciju. po zakonu. Daqe, osporenu presudu apelant je primio 6. avgusta 2004. godine, a apelacija je predata Ustavnom sudu 5. oktobra 24. Ustavni sud mora, kao sqede}e, da ispita da li je 2004. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano ~lanom 15 li{avawe apelantkiwe sporne imovine, na na~in kako je to stav 3 Poslovnika Ustavnog suda. Na kraju, apelacija ispuwava rezultiralo osporenim odlukama, bilo opravdano. To mo`e da i uslove iz ~lana 16 stav 2 Poslovnika Ustavnog suda. bude slu~aj samo ako je li{avawe imovine (a) predvi|eno 16. Imaju}i u vidu odredbe ~lana VI/3 b) Ustava Bosne i zakonom (b) u javnom interesu i (c) u skladu sa principom Hercegovine, ~lana 15 stav 3 i ~lana 16 stav 2 Poslovnika proporcionalnosti. Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija 25. Osporena odluka Vrhovnog suda zasniva se na ispuwava uslove iz navedenih ~lanova u pogledu dopustivosti. ~iweni~nom stawu koje je utvrdio prvostepeni sud, na koji je primijewena odredba stava 4 ~lana 446 Zakona o obligacionim VII. Meritum odnosima kojom je predvi|eno da "ugovara~i, kao i svaki od wih 17. Apelant osporava navedene presude tvrde}i da mu je tim posebno, mogu da pozovu povjerioca da se u odre|enom roku presudama povrije|eno pravo na imovinu iz ~lana II/3 k) Ustava izjasni da li pristaje li ne na preuzimawe duga, pa ako se Bosne i Hercegovine i ~lana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku povjerilac u odre|enom roku ne izjasni smatra se da nije dao konvenciju. svoj pristanak". U konkretnom slu~aju, iako se apelant poziva Pravo na imovinu da su tu`ioci imali rok od 60 dana da prijave svoje {tedne 18. ^lan II/3 Ustava Bosne i Hercegovine, u relevantnom uloge, na~in na koji su sve {tedi{e, pa tako i tu`ioci pozvani dijelu, glasi: preko sredstava javnog informisawa Vrhovni sud nije "Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine u`ivaju protuma~io kao po{tovawe smisla zakona i konkretne qudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog ~lana, a ona zakonske odredbe, pogotovo ako se neki od {tedi{a objektivno obuhvataju: nalaze u takvoj situaciji da ne mogu da saznaju da postoji oglas. (...) S druge strane, odnos {tedi{e sa bankom podrazumijeva direktan kontakt o tome da li se mijewaju uslovi poslovawa, da k) Pravo na imovinu." li je do{lo do svojinskog prestrukturisawa, itd. Zato na~ela 19. ^lan 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju glasi: savjesnosti i po{tewa u sklapawu ugovora podrazumijevaju "1. Svako fizi~ko ili pravno lice ima pravo na neometano direktno pravno komunicirawe u~esnika u pregovorima i u`ivawe svoje imovine. Niko ne mo`e biti li{en svoje wihovo izja{wavawe dato na neposredan i nedvosmislen na~in. imovine osim u javnom interesu i pod uslovima predvi|enim Stoga, Ustavni sud smatra da je Vrhovni sud bez proizvoqnosti zakonom i op{tim na~elima me|unarodnog prava. primijenio odredbe ~lana 446 Zakona o obligacionim 2. Prethodne odredbe, me|utim, ni na koji na~in ne uti~u odnosima, utvr|uju}i da je apelant sa tu`iocima morao na pravo dr`ave da primjewuje takve zakone koje smatra direktno da komunicira, posebno uz saznawe da se nalazi u potrebnim da bi nadzirala kori{}ewe imovine u skladu s inostranstvu. Apelant nije ponudio nikakve dokaze da su op{tim interesom ili da bi obezbijedila naplatu poreza ili relevantne zakonske odredbe primijewene na proizvoqan drugih doprinosa ili kazni". na~in i uz kr{ewe apelantovih ustavnih prava. 20. ^lan 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju sadr`i tri razli~ita pravila. Prvo pravilo, koje se nalazi u prvoj 26. S obzirom na konkretne okolnosti predmetnog slu~aja, re~enici prvog stava, je op{te prirode i izra`ava princip prvotu`iteqka nije istekom roka izgubila pravo da naknadno mirnog u`ivawa u imovini. Drugo pravilo, sadr`ano u drugoj pristane na ugovor o preuzimawu duga zakqu~en izme|u re~enici istog stava, odre|uje da li{avawe imovine mo`e da se tu`enih banaka. Ona je to u~inila ve} usmenim obra}awem desi pod odre|enim uslovima. Tre}e pravilo, sadr`ano u stavu drugotu`enoj banci u junu 2001. godine, iz ~ijeg se sadr`aja vidi dva istog ~lana, dozvoqava da dr`ave potpisnice imaju pravo, da ona pristaje na sve uslove iz ugovora o preuzimawu duga. izme|u ostalog, da kontroli{u kori{}ewe imovine u skladu sa Vrhovni sud je utvrdio da je wen tu`beni zahtjev zbog navedenih Ponedjeljak, 29.5.2006. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 26 – Strana 2837 razloga osnovan u cijelosti u pogledu glavnog duga, a u pogledu kamata djelimi~no. Kamata na glavno potra`ivawe te~e od ~lana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lana 59. stav 2. ta~ka dana podno{ewa tu`be, dakle od 16. jula 2001. godine, kad se 2. i ~lana 61. ta~. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i uzima da je prvotu`iteqka dala saglasnost da drugotu`ena Hercegovine - Novi pre~i{}eni tekst ("Slu`beni glasnik Bosne i banka preuzima obavezu prvotu`ene prema woj. Pored toga, Hercegovine", broj 2/04), u sastavu: Ustavni sud zapa`a da apelant nije ponudio nikakve dokaze o Mato Tadi}, predsjednik tome da mije{awe Vrhovnog suda u apelantova imovinska prava Miodrag Simovi}, prof. dr., potpredsjednik nije zasnovano na zakonu. Upravo suprotno, wegovo tuma~ewe se Hatid`a Had`iosmanovi}, potpredsjednica kre}e u okvirima postavqenim stavom 4 ~lana 446 Zakona o Valerija Gali}, sutkinja obligacionim odnosima, pri ~emu nema okolnosti koje bi Jovo Rosi}, sudija upu}ivale na to da je navedena odredba primijewena na na sjednici, odr`anoj 15. juna 2005. godine, donio je proizvoqan na~in. 27. Ustavni sud smatra da osporenim odlukama nije naru{en ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 javni interes koji nala`e da se, radi pravne sigurnosti i Odbija se kao neosnovana apelacija M. K. podnesena protiv ostvarivawa principa ravnopravnosti svih pojedinaca pred Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj zakonom, a u skladu sa pravilima izra`enim u osnovnim Rev-479/03 od 24. juna 2004. godine. zakonskim aktima kojim se u cijelosti reguli{e obaveza Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegoviizvr{ewa pravosna`nih sudskih odluka, razrije{i svako ne", "Slu`benim novinama Federacije Bosne i Hercegovine" i sporno pitawe i pravo utvrdi na zakonit na~in. U tom smislu, "Slu`benom glasniku Republike Srpske". Vrhovni sud je osporenom odlukom slijedio i zahtjeve javnog OBRAZLO@ENJE interesa u konkretnom postupku. 28. Daqe, Ustavni sud smatra da su u konkretnom slu~aju I. Uvod redovni sudovi dovoqno vodili ra~una o razumnom odnosu 1. M. K. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg proporcionalnosti izme|u sredstava koja se koriste, s jedne zastupa M. B., advokat iz Sarajeva, podnio je 9. oktobra 2004. strane, i ciqa koji se `eli ostvariti, s druge strane. Naime, godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u mora da postoji "pravi~an odnos" izme|u zahtjeva interesa koji daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda se `eli posti}i i za{tite osnovnih prava pojedinaca, a to ne}e Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) biti slu~aj ako apelant mora da nosi "li~ni i neumjeren teret" broj Rev-479/03 od 24. juna 2004. (vidi Evropski sud za qudska prava, James i drugi protiv II. Postupak pred Ustavnim sudom Ujediwenog Kraqevstva, presuda od 21. februara 1986. godine, 2. Na osnovu ~lana 21. stav 1. i 2. Poslovnika Ustavnog suda, sup. cit. paragraf 46 i 50). Ustavni sud konstatuje kako od Vrhovnog suda i u~esnika u postupku, [. K. (u daljnjem okolnosti slu~aja ukazuju da u ovoj situaciji nije na apelanta tekstu: tu`eni), zatra`eno je 12. oktobra 2004. godine da dostave prenesen neprimjereno obiman teret u odnosu na odgovore na apelaciju. prvotu`iteqku. Sasvim neosnovano i potpuno nepravi~no bi 3. Tu`eni je 4. novembra 2004. godine dostavio odgovor na bilo da se o~ekuje da apelant u`iva {ira imovinska prava od apelaciju. Vrhovni sud nije dostavio odgovor na apelaciju. tu`ioca u postupku iz razloga na koje se apelant poziva. 4. Na osnovu ~lana 25. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, 29. U pogledu apelantovih navoda da redovni sudovi nisu odgovor tu`enog je 8. novembra 2004. godine dostavljen pravilno utvrdili ~iwenice u toku sudskih postupaka, apelantu. Ustavni sud napomiwe da nije nadle`an da provjerava na~in na koji su utvrdili ~iwenice redovni sudovi sem ukoliko se u toku III. ^injeni~no stanje postupka pred Ustavnim sudom ne utvrdi da su tom prilikom 5. ^injenice predmeta, koje proizlaze iz apelantovih navoda i kr{ena ustavna prava. Isto tako, Ustavni sud nije nadle`an da dokumenata predo~enih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na ispituje na~in na koji su ni`estepeni sudovi protuma~ili slijede}i na~in. pozitivno-pravne propise, izuzev kada odluke ni`ih sudova 6. Apelant je na zemlji tu`enog u Sarajevu imao monta`nu kr{e ustavna prava. To }e biti slu~aj kada odluke redovnih vikendicu ~iji su krov i zidovi u ratu bili o{te}eni jer se nalazila na sudova ne ukqu~uju ili pogre{no primjewuju ustavno pravo, kad prvoj borbenoj liniji, pa je tu`eni predmetnu vikendicu krajem je primjena pozitivno-pravnih propisa bila o~igledno 1993. godine demontirao i demontirane stvari, namje{taj i proizvoqna, kad je relevantni zakon sam po sebi neustavan ili poku}stvo, sklonio u svoju ku}u, a ve}e dijelove vikendice stavio kada je do{lo do povrede osnovnih procesnih prava, kao {to su pred ulaz svoje ku}e da bi se za{titio od snajpera i granata. O tome pravo na pravi~an postupak, pravo na pristup sudu, pravo na je preko Crvenog kri`a obavijestio apelanta, koji se nalazio van efektivan pravni lijek i sl. (vidi Ustavni sud, Odluka broj U Sarajeva. Apelant mu je u februaru 1994. na tome zahvalio. U 29/02 od 27. juna 2003. godine, objavqena u "Slu`benom glasniku martu 1996. apelant je preuzeo stvari, ali ne i dijelove vikendice, Bosne i Hercegovine", broj 31/03). jer ponovna monta`a nije bila mogu}a. 30. S obzirom na iznesene razloge, Ustavni sud smatra da u 7. Op}inski sud I u Sarajevu je donio Presudu broj P-1556/97 ovom slu~aju nije povrije|eno apelantovo pravo na imovinu iz od 22. jula 2002. godine koja je potvr|ena Presudom ~lana II/3 k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1 Protokola Kantonalnog suda u Sarajevu broj G`-52/03 od 28. februara broj 1 uz Evropsku konvenciju. 2003. godine, kojom je tu`eni obavezan da isplati apelantu iznos od 12.165,30 KM na ime po~injene {tete za sru{enu vikendicu, sa VIII. Zakqu~ak zakonskom zateznom kamatom po~ev{i od 10. maja 2001. 31. Ne postoji kr{ewe prava na imovinu kada je li{avawe godine do isplate, uz naknadu tro{kova parni~nog postupka u imovine predvi|eno zakonom, koji je jasan i javno objavqen, iznosu od 5.428,08 KM. kada je ono u javnom interesu i u skladu sa principom 8. Vrhovni sud je Presudom broj Rev-479/03 od 24. juna proporcionalnosti. 2004. godine reviziju tu`enog uva`io i ni`estepene presude 32. Na osnovu ~lana 61 st. 1 i 3 Poslovnika Ustavnog suda, preina~io, tako da je apelantov tu`beni zahtjev odbijen. U Ustavni sud je jednoglasno odlu~io kao u dispozitivu ove obrazlo`enju Vrhovni sud navodi da je tu`enik postupao kao odluke. dobar doma}in i da je iz obi~ne nepa`nje prouzrokovao {tetu 33. Shodno ~lanu VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke apelantu, te da ga sud osloba|a od odgovornosti uzimaju}i u Ustavnog suda su kona~ne i obavezuju}e. obzir na~elo pravi~nosti i okolnosti u kojim se tu`enik nezvano prihvatio tu|eg posla, ratno stanje i mjesto gdje se nalazila Predsjednik vikendica. Ustavnog suda 9. Apelant je 24. augusta 2004. godine opunomo}io svoga Bosne i Hercegovine zastupnika da mo`e u njegovo ime i za njegov ra~un podnijeti Mato Tadi}, s. r. apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda broj Rev-479/03 od 24. juna 2004. godine. 10. Apelantova udovica M. K. je, o~ituju}i se na navode iz Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudija, u odgovora na apelaciju, obavijestila Ustavni sud, 17. novembra predmetu broj AP 855/04, rje{avaju}i apelaciju M. K., na osnovu 1 Odluka je objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 27/06. Broj 26 – Strana 2838 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Ponedjeljak, 29.5.2006. 2004. godine, da je apelant umro 4. septembra 2004. godine, ali smrti, a na osnovu punomo}i koju je apelant za `ivota dao da je za `ivota opunomo}io svoga zastupnika za podno{enje punomo}niku M. B., advokatu iz Sarajeva. Ustavni sud isti~e da apelacije Ustavnom sudu. se u navedenoj situaciji mo`e primijeniti princip analogno parni~nom postupku, u kojem se primjenjuje odredba po kojoj je IV. Relevantni propisi nakon smrti davaoca punomo}i, punomo}nik ovla{ten i nadalje 11. Zakon o obligacionim odnosima ("Slu`beni list preduzimati radnje u postupku. Imaju}i u vidu navedeno Ustavni Socijalisti~ke Federativne Republike Jugoslavije", 29/78, 39/85, sud konstatira da je apelantova smrt bez utjecaja na valjanost 45/89, 57/89) i Zakon o preuzimanju Zakona o obligacionim punomo}i koju je za `ivota dao advokatu, te je predmetna odnosima ("Slu`beni list Republike Bosne i Hercegovine", 2/92, apelacija dopustiva iako je podnijeta nakon apelantove smrti. 13/93) 18. Imaju}i u vidu odredbe ~lana VI/3.b), ~lana 15. stav 3. i "^lan 220. ~lana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je Vr{enju tu|eg posla mo`e se pristupiti nezvano samo ako utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete iz navedenih posao ne trpi odlaganje, te predstoji {teta ili propu{tanje ~lanova u pogledu dopustivosti. o~igledne koristi. VII. Meritum ^lan 222. 19. Apelant pobija navedene presude tvrde}i da je tim (1) Pri vr{enju tu|eg posla poslovo|a bez naloga du`an je presudama povrije|eno njegovo pravo iz ~lana II/3.k) Ustava rukovoditi se stvarnim ili vjerovatnim namjerama i potrebama Bosne i Hercegovine i ~lana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku onoga ~iji je posao. konvenciju. (2) On je du`an postupiti s pa`njom dobrog privrednika, 20. ^lan II/3. Ustava Bosne i Hercegovine, u relevantnom odnosno dobrog doma}ina. dijelu, glasi: (3) Sud mo`e, s obzirom na okolnosti u kojima se neko "Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine u`ivaju ljudska nezvano prihvatio tu|eg posla, smanjiti njegovu odgovornost, ili prava i slobode iz stava 2. ovog ~lana, {to uklju~uje: ga sasvim osloboditi odgovornosti za nepa`nju. (...) ^lan 228. k) Pravo na imovinu." Ako onaj ~iji je posao naknadno odobri ono {to je izvr{eno, Pravo na imovinu poslovo|a bez naloga smatra se nalogoprimcem koji je od "1. Svako fizi~ko ili pravno lice ima pravo na neometano po~etka radio po nalogu lica ~iji je posao." u`ivanje svoje imovine. Niko ne mo`e biti li{en svoje imovine, V. Apelacija osim u javnom interesu i pod uvjetima predvi|enim zakonom i op}im na~elima me|unarodnog prava. a) Navodi iz apelacije 2. Prethodne odredbe, me|utim, ni na koji na~in ne uti~u na 12. Apelant navodi da je Vrhovni sud, uva`avaju}i reviziju pravo dr`ave da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim tu`enog, pobijanom presudom pogre{no primijenio materijalno da bi nadzirala kori{tenje imovine u skladu s op}im interesima ili pravo i izveo pogre{an zaklju~ak iz ~injenica utvr|enih tokom da bi osigurala naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni." postupka, ~ime je povrijedio njegovo ustavno pravo na mirno 21. ^lan 1. Protokola broj 1 obuhvata tri razli~ita pravila. u`ivanje imovine iz ~lana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i Prvo pravilo, navedeno u prvom stavu, je op}e prirode i iskazuje ~lana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant isti~e princip mirnog u`ivanja imovine. Drugo pravilo, sadr`ano u da je navedene povrede Vrhovni sud po~inio tako {to je pogre{no drugoj re~enici istog stava, obuhvata li{avanje imovine i ~ini ga zaklju~io da se u konkretnom slu~aju radi o poslovanju bez podlo`nim odre|enim uvjetima. Tre}e pravilo, koje se nalazi u naloga, da je namjera tu`enog bila namjera razumnog ~ovjeka, te drugom stavu, priznaje da dr`ave ~lanice imaju pravo, izme|u da on nije imao namjeru niti je krajnjom nepa`njom ostalog, da nadziru kori{tenje imovine u skladu sa javnim prouzrokovao {tetu apelantu, te da bi u sli~nim okolnostima i sam interesom. Ova tri pravila nisu "razli~ita" u smislu da su apelant tako postupio, a da apelant nema prava na naknadu {tete, nepovezana: drugo i tre}e pravilo se odnose na pojedina~ne jer je naknadno odobrio ono {to je u~injeno. Apelant smatra da je slu~ajeve ometanja prava na mirno u`ivanje imovine, te ih stoga tu`eni odgovoran za {tetu, jer je sa krajnjom nepa`njom ili treba tuma~iti u svjetlu op}eg principa iskazanog u prvom eventualnim umi{ljajem postupao u odnosu na dijelove pravilu. Prilikom razmatranja je li do{lo do povrede ~lana 1. vikendice, kao dijelove apelantove imovine, koju je neza{ti}enu Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, prvi korak se sastoji u izlo`io atmosferskim utjecajima, truljenju i potpunom uni{tenju, razmatranju ima li apelant imovinska prava ili posjed koji a da je naknadno odobrenje dao jer je bio u zabludi, jer je smatrao potpadaju pod ~lan 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju da je tu`eni pa`ljivo demontirao i zbrinuo sve dijelove vikendice. (vidi Evropski sud za ljudska prava, Sporrong i Lönnorth protiv b) Odgovor na apelaciju [vedske, presuda od 23. septembra 1982. godine, serija A broj 52, 13. Tu`eni u odgovoru na apelaciju isti~e da je navedena stav 61). apelacija nedopustiva zbog toga {to je podnijeta nakon 22. Rije~ "imovina" uklju~uje {irok obim imovinskih apelantove smrti, a opreza radi predla`e da Ustavni sud odbije interesa koja predstavljaju odre|enu ekonomsku vrijednost (vidi apelaciju u potpunosti zbog toga {to osporenom odlukom nije Ustavni sud, Odluka broj U 14/00 od 4. aprila 2001. godine, do{lo do kr{enja apelantovog prava na imovinu. objavljena u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine", broj VI. Dopustivost 33/01). Dalje, Ustavni sud podsje}a da, prema jurisprudenciji Evropskog suda za ljudska prava, "posjed" koji se {titi mo`e biti 14. U skladu sa ~lanom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, samo "postoje}i posjed" (vidi Evropski sud za ljudska prava, Van Ustavni sud tako|er ima apelacionu nadle`nost u pitanjima koja der Mussele protiv Belgije, presuda od 23. novembra 1983, serija su sadr`ana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora A broj 70, ta~ka 48) ili barem imovina za koju apelant ima zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. "opravdano o~ekivanje" da }e je dobiti (vidi Evropski sud za 15. U skladu sa ~lanom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog ljudska prava, Pressos Compania Naviera S.A. i drugi protiv suda, Ustavni sud mo`e razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi Belgije, presuda od 20. novembra 1995, serija A, br. 222, ta~ka efektivni pravni lijekovi mogu}i po zakonu i ako se podnese u 31). Stoga, Ustavni sud smatra da je nesumnjivo kako predmetna roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio poru{ena vikendica za apelanta predstavlja imovinu, odnosno odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio. za{ti}eni posjed, zbog ~ega u`iva za{titu ~lana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. 16. U konkretnom slu~aju, predmet osporavanja apelacijom je Presuda Vrhovnog suda broj Rev-479/03 od 24. juna 2004. 23. Razmatraju}i konkretan slu~aj Ustavni sud, prije svega, godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova podsje}a da je njegova nadle`nost, u apelacionim postupcima, mogu}ih po zakonu. Nadalje, osporenu presudu apelant je primio ograni~ena "na pitanja koja su sadr`ana u ovom Ustavu" i da 11. augusta 2004. godine, a apelacija je podnijeta Ustavnom sudu Ustavni sud nije nadle`an preispitivati ~injeni~no stanje ili 9. oktobra 2004. godine, tj u roku od 60 dana, kako je propisano tuma~enje i na~in na koji su primijenili zakon redovni sudovi, ~lanom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. Kona~no, osim u slu~ajevima u kojima odluke ni`ih sudova kr{e ustavna apelacija ispunjava i uvjete iz ~lana 16. stav 2. Poslovnika prava, tj. ukoliko je neki redovni sud pogre{no protuma~io ili Ustavnog suda. primijenio neko ustavno pravo, ili je zanemario to pravo, ako je 17. U odgovoru na apelaciju tu`eni je osporio dopustivost primjena zakona bila proizvoljna ili diskriminacijska, ukoliko je apelacije zbog toga {to je apelacija podnijeta nakon apelantove do{lo do povrede procesnih prava (pravo na pravi~no su|enje, Ponedjeljak, 29.5.2006. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 26 – Strana 2839 pravo na pristup sudu, pravo na djelotvorni pravni lijek i u ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 drugim slu~ajevima), ili ukoliko utvr|eno ~injeni~no stanje Odbija se kao neosnovana apelacija M. K. podnesena protiv ukazuje na povredu (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 29/02, od Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 27. juna 2003. godine, objavljena u "Slu`benom glasniku Bosne i Rev-479/03 od 24. lipnja 2004. godine. Hercegovine", broj 31/03). Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovi24. Apelant se `ali da je Vrhovni sud donio osporenu presudu ne", "Slu`benim novinama Federacije Bosne i Hercegovine" i na bazi pogre{ne primjene materijalnog prava, na osnovu "Slu`benom glasniku Republike Srpske". pogre{no izvedenih zaklju~aka iz ~injenica utvr|enih tokom postupka. Naime, apelant smatra da se u konkretnom slu~aju OBRAZLO@ENJE radnje tu`enog ne mogu okvalificirati kao postupanje poslovo|e I. Uvod bez naloga, jer se tu`eni nije rukovodio stvarnim ili vjerovatnim potrebama apelanta, niti je postupao s pa`njom dobrog doma}ina 1. M. K. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg kad je demontirao apelantovu vikendicu. zastupa M. B., odvjetnik iz Sarajeva, podnio je 9. listopada 2004. 25. Vrhovni sud u obrazlo`enju osporene presude navodi da godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u je u konkretnom slu~aju tu`eni nezvano pristupio demontiranju daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda apelantove vikendice, znaju}i da za to nije ovla{ten i da nema Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) obavezu tako da postupi, jer su zidovi i krov ve} bili o{te}eni, pa broj Rev-479/03 od 24. lipnja 2004. takve radnje tu`enog nisu trpjele odlaganje, a pogotovu {to je II. Postupak pred Ustavnim sudom dalje predstojala {teta, ~ime su dakle ispunjeni uvjeti da se na 2. Na temelju ~lanka 21. stavak 1. i 2. Poslovnika Ustavnog konkretnu situaciju primjene odredbe ~lana 220. i 223. stav 1. suda, od Vrhovnog suda i sudionika u postupku, [. K. (u daljnjem Zakona o obligacionim odnosima, odnosno da se pona{anje tekstu: tu`eni), zatra`eno je 12. listopada 2004. godine da tu`enog u konkretnoj situaciji okvalificira kao poslovanje bez dostave odgovore na apelaciju. naloga. Pored toga Vrhovni sud je na osnovu sadr`aja dopisa koje 3. Tu`eni je 4. studenoga 2004. godine dostavio odgovor na su apelant i tu`eni razmijenili preko Crvenog kri`a, u vezi sa apelaciju. Vrhovni sud nije dostavio odgovor na apelaciju. ~uvanjem apelantovih stvari i demonta`om vikendice, kao i na osnovu ~injenice da je apelant prihvatio stvari (koristi) koje su 4. Na temelju ~lanka 25. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda, ostale neo{te}ene i koje mu je tu`eni predao, ocijenio kao odgovor tu`enog je 8. studenoga 2004. godine dostavljen naknadno odobrenje, u smislu ~lana 228. Zakona o obligacionim apelantu. odnosima. III. ^injeni~no stanje 26. Ustavni sud konstatira da je Vrhovni sud u obrazlo`enju 5. ^injenice predmeta, koje proizlaze iz apelantovih navoda i pobijane presude precizno naveo potpune i jasne razloge o svim dokumenata predo~enih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na odlu~nim ~injenicama, te da ne postoje dokazi da je proizvoljno sljede}i na~in. ili nepravilno primijenio Zakon o obligacionim odnosima kada je 6. Apelant je na zemlji tu`enog u Sarajevu imao monta`nu uva`io reviziju i odbio apelantov tu`beni zahtjev. Ustavni sud vikendicu ~iji su krov i zidovi u ratu bili o{te}eni jer se nalazila na konstatira, u skladu sa principom iz ta~ke 21. ove odluke, da nije prvoj borbenoj crti, pa je tu`eni predmetnu vikendicu koncem u njegovoj nadle`nosti da cijeni okolnosti u kojima se tu`eni 1993. godine demontirao i demontirane stvari, namje{taj i nezvano prihvatio tu|eg posla, i da nema drugih naznaka o poku}stvo, sklonio u svoju ku}u, a ve}e dijelove vikendice stavio povredi ustavnih prava apelanta. pred ulaz svoje ku}e da bi se za{titio od snajpera i granata. O 27. Stoga, Ustavni sud zaklju~uje da osporenom presudom tomu je preko Crvenog kri`a obavijestio apelanta, koji se nalazio Vrhovnog suda u konkretnom slu~aju nije povrije|eno van Sarajeva. Apelant mu je u velja~i 1994. na tomu zahvalio. U apelantovo pravo na imovinu iz ~lana II/3.k) Ustava Bosne i Hero`ujku 1996. apelant je preuzeo stvari, ali ne i dijelove vikendice, cegovine i ~lana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. jer ponovna monta`a nije bila mogu}a. VIII. Zaklju~ak 7. Op}inski sud I u Sarajevu je donio Presudu broj P-1556/97 28. Ustavni sud zaklju~uje da nije do{lo do povrede od 22. jula 2002. godine koja je potvr|ena Presudom apelantovog prava na imovinu iz ~lana II/3.k) Ustava Bosne i Kantonalnog suda u Sarajevu broj G`-52/03 od 28. februara Hercegovine i ~lana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, 2003. godine, kojom je tu`eni obvezan isplatiti apelantu iznos od jer se apelant `ali na pogre{no utvr|eno ~injeni~no stanje i 12.165,30 KM na ime po~injene {tete za sru{enu vikendicu, sa pogre{nu primjenu materijalnog prava u postupku koji je zakonskom zateznom kamatom po~ev{i od 10. svibnja 2001. okon~an pobijanom presudom, a Ustavni sud nije utvrdio da su godine do isplate, uz naknadu tro{kova parni~nog postupka u apelantovi navodi osnovani, niti postoje drugi elementi koji bi iznosu od 5.428,08 KM. ukazivali da je do{lo do povrede apelantovog prava na imovinu. 8. Vrhovni je sud Presudom broj Rev-479/03 od 24. lipnja 29. Na osnovu ~lana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, 2004. godine reviziju tu`enog uva`io i ni`estupanjske presude Ustavni sud je jednoglasno odlu~io kao u dispozitivu ove odluke. preina~io, tako da je apelantov tu`beni zahtjev odbijen. U 30. Prema ~lanu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke obrazlo`enju Vrhovni sud navodi da je tu`enik postupao kao Ustavnog suda su kona~ne i obavezuju}e. dobar ku}anik i da je iz obi~ne nepa`nje prouzro~io {tetu apelantu, te da ga sud osloba|a od odgovornosti uzimaju}i u Predsjednik obzir na~elo pravi~nosti i okolnosti u kojim se tu`enik nezvano Ustavnog suda prihvatio tu|eg posla, ratno stanje i mjesto gdje se nalazila Bosne i Hercegovine vikendica. Mato Tadi}, s. r. 9. Apelant je 24. kolovoza 2004. godine opunomo}io svoga zastupnika da mo`e u njegovo ime i za njegov ra~un podnijeti apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda broj Rev-479/03 od 24. lipnja 2004. godine. Ustavni je sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudaca, u 10. Apelantova udova M. K. je, o~ituju}i se na navode iz predmetu broj AP 855/04, rje{avaju}i apelaciju M. K., na odgovora na apelaciju, izvijestila Ustavni sud, 17. studenoga temelju ~lanka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lanka 59. 2004. godine, da je apelant umro 4. rujna 2004. godine, ali da je stavak 2. to~ka 2. i ~lanka 61. to~. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog za `ivota opunomo}io svoga zastupnika za podno{enje apelacije suda Bosne i Hercegovine - Novi pre~i{}eni tekst ("Slu`beni Ustavnom sudu. glasnik Bosne i Hercegovine", broj 2/04), u sastavu: IV. Relevantni propisi Mato Tadi}, predsjednik Miodrag Simovi}, prof. dr., dopredsjednik 11. Zakon o obligacijskim odnosima ("Slu`beni list Hatid`a Had`iosmanovi}, dopredsjednica Socijalisti~ke Federativne Republike Jugoslavije", 29/78, 39/85, Valerija Gali}, sutkinja 45/89, 57/89) i Zakon o preuzimanju Zakona o obligacijskim Jovo Rosi}, sudac odnosima ("Slu`beni list Republike Bosne i Hercegovine", 2/92, na sjednici, odr`anoj 15. lipnja 2005. godine, donio 13/93) 1 Odluka je objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 27/06. Broj 26 – Strana 2840 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Ponedjeljak, 29.5.2006. 18. Imaju}i u vidu odredbe ~lanka VI/3.(b), ~lanka 15. stavak "^lanak 220. 3. i ~lanka 16. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni je Vr{enju tu|eg posla mo`e se pristupiti nezvano samo ako sud ustvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete iz posao ne trpi odlaganje, te predstoji {teta ili propu{tanje o~ite navedenih ~lanaka glede dopustivosti. koristi. ^lanak 222. VII. Meritum (1) Pri vr{enju tu|eg posla poslovo|a bez naloga du`an je 19. Apelant pobija navedene presude tvrde}i da je tim rukovoditi se stvarnim ili vjerojatnim namjerama i potrebama presudama povrije|eno njegovo pravo iz ~lanka II/3.(k) Ustava onoga ~iji je posao. Bosne i Hercegovine i ~lanka 1. Protokola broj 1 uz Europsku (2) On je du`an postupiti s pa`njom dobrog konvenciju. gospodarstvenika, odnosno dobrog ku}anika. 20. ^lanak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine, u relevantnom (3) Sud mo`e, s obzirom na okolnosti u kojima se neko dijelu, glasi: nezvano prihvatio tu|eg posla, smanjiti njegovu odgovornost, ili "Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine u`ivaju ljudska ga sasvim osloboditi odgovornosti za nepa`nju. prava i temeljne slobode ovog ~lanka, stavak 2, {to uklju~uje: ^lanak 228. (...) k) Pravo na imovinu." Ako onaj ~iji je posao naknadno odobri ono {to je izvr{eno, poslovo|a bez naloga smatra se nalogoprimateljem koji je od Pravo na imovinu po~etka radio po nalogu osobe ~iji je posao." "1. Svaka fizi~ka ili pravna osoba ima pravo na neometano u`ivanje svoje imovine. Nitko ne mo`e biti li{en svoje imovine, V. Apelacija osim u javnom interesu i pod uvjetima predvi|enim zakonom i a) Navodi iz apelacije op}im na~elima me|unarodnog prava. 12. Apelant navodi da je Vrhovni sud, uva`avaju}i reviziju 2. Prethodne odredbe, me|utim, ni na koji na~in ne utje~u na tu`enog, pobijanom presudom pogre{no primijenio materijalno pravo dr`ave da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim pravo i izveo pogre{an zaklju~ak iz ~injenica utvr|enih tijekom da bi nadzirala kori{tenje imovine sukladno op}im interesima ili postupka, ~ime je povrijedio njegovo ustavno pravo na mirno da bi osigurala naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni." u`ivanje imovine iz ~lanka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i 21. ^lanak 1. Protokola broj 1 obuhva}a tri razli~ita pravila. ~lanka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelant Prvo pravilo, navedeno u prvom stavku, je op}e naravi i iskazuje isti~e da je navedene povrede Vrhovni sud po~inio tako {to je princip mirnog u`ivanja imovine. Drugo pravilo, sadr`ano u pogre{no zaklju~io da se u konkretnom slu~aju radi o poslovanju drugoj re~enici istog stavka, obuhva}a li{avanje imovine i ~ini ga bez naloga, da je namjera tu`enog bila namjera razumnog podlo`nim odre|enim uvjetima. Tre}e pravilo, koje se nalazi u ~ovjeka, te da on nije imao namjeru niti je krajnjom nepa`njom drugom stavku, priznaje da dr`ave ~lanice imaju pravo, izme|u prouzro~io {tetu apelantu, te da bi u sli~nim okolnostima i sam ostalog, nadzirati kori{tenje imovine sukladno javnom interesu. apelant tako postupio, a da apelant nema prava na naknadu {tete, Ova tri pravila nisu "razli~ita" u smislu da su nepovezana: drugo i jer je naknadno odobrio ono {to je u~injeno. Apelant smatra da je tre}e pravilo se odnose na pojedina~ne slu~ajeve ometanja prava tu`eni odgovoran za {tetu, jer je sa krajnjom nepa`njom ili na mirno u`ivanje imovine, te ih stoga treba tuma~iti u svjetlu eventualnim umi{ljajem postupao u odnosu na dijelove op}eg principa iskazanog u prvom pravilu. Prilikom razmatranja vikendice, kao dijelove apelantove imovine, koju je neza{ti}enu je li do{lo do povrede ~lanka 1. Protokola broj 1 uz Europsku izlo`io atmosferskim utjecajima, truljenju i potpunom uni{tenju, konvenciju, prvi korak se sastoji u razmatranju ima li apelant a da je naknadno odobrenje dao jer je bio u zabludi, jer je smatrao imovinska prava ili posjed koji potpadaju pod ~lanak 1. da je tu`eni pa`ljivo demontirao i zbrinuo sve dijelove vikendice. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju (vidi Europski sud za ljudska prava, Sporrong i Lönnorth protiv [vedske, presuda od b) Odgovor na apelaciju 23. rujna 1982. godine, serija A broj 52, stavak 61). 13. Tu`eni u odgovoru na apelaciju isti~e da je navedena 22. Rije~ "imovina" uklju~uje {irok opseg imovinskih interesa apelacija nedopustiva zbog toga {to je podnijeta nakon koja predstavljaju odre|enu ekonomsku vrijednost (vidi Ustavni apelantove smrti, a opreza radi predla`e da Ustavni sud odbije sud, Odluka broj U 14/00 od 4. aprila 2001. godine, objavljena u apelaciju u potpunosti zbog toga {to pobijanom odlukom nije "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine", broj 33/01). Dalje, do{lo do kr{enja apelantovog prava na imovinu. Ustavni sud podsje}a da, prema jurisprudenciji Europskog suda za VI. Dopustivost ljudska prava, "posjed" koji se {titi mo`e biti samo "postoje}i posjed" (vidi Europski sud za ljudska prava, Van der Mussele 14. Sukladno ~lanku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud tako|er ima prizivnu nadle`nost u pitanjima koja su protiv Belgije, presuda od 23. studenoga 1983, serija A broj 70, sadr`ana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmetom spora to~ka 48) ili barem imovina za koju apelant ima "opravdano zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. o~ekivanje" da }e je dobiti (vidi Europski sud za ljudska prava, 15. Sukladno ~lanku 15. stavak 3. Poslovnika Ustavnog Pressos Compania Naviera S.A. i drugi protiv Belgije, presuda od suda, Ustavni sud mo`e razmatrati apelaciju samo ako su protiv 20. studenoga 1995, serija A, br. 222, to~ka 31). Zato, Ustavni sud presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi smatra da je nedvojbeno kako predmetna poru{ena vikendica za efektivni pravni lijekovi mogu}i po zakonu i ako se podnese u apelanta predstavlja imovinu, odnosno za{ti}eni posjed, zbog ~ega roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio u`iva za{titu ~lanka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio. 23. Razmatraju}i konkretan slu~aj Ustavni sud, prije svega, podsje}a da je njegova nadle`nost, u prizivnim postupcima, 16. U konkretnom je slu~aju predmet pobijanja apelacijom ograni~ena "na pitanja koja su sadr`ana u ovom Ustavu" i da Presuda Vrhovnog suda broj Rev-479/03 od 24. lipnja 2004. Ustavni sud nije mjerodavan preispitivati ~injeni~no stanje ili godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova tuma~enje i na~in na koji su primijenili zakon redoviti sudovi, mogu}ih po zakonu. Nadalje, pobijanu je presudu apelant primio osim u slu~ajevima u kojima odluke ni`ih sudova kr{e ustavna 11. kolovoza 2004. godine, a apelacija je podnijeta Ustavnom prava, tj. ukoliko je neki redoviti sud pogre{no protuma~io ili sudu 9. listopada 2004. godine, tj u roku od 60 dana, kako je primijenio neko ustavno pravo, ili je zanemario to pravo, ako je propisano ~lankom 15. stavak 3. Poslovnika Ustavnog suda. primjena zakona bila proizvoljna ili diskriminacijska, ukoliko je Kona~no, apelacija ispunjava i uvjete iz ~lanka 16. stavak 2. do{lo do povrede procesnih prava (pravo na pravi~no su|enje, Poslovnika Ustavnog suda. pravo na pristup sudu, pravo na djelotvorni pravni lijek i u 17. U odgovoru na apelaciju tu`eni je pobijao dopustivost drugim slu~ajevima), ili ukoliko utvr|eno ~injeni~no stanje apelacije zbog toga {to je apelacija podnijeta nakon apelantove ukazuje na povredu (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 29/02, od smrti, a na temelju punomo}i koju je apelant za `ivota dao 27. lipnja 2003. godine, objavljena u "Slu`benom glasniku punomo}niku M. B., odvjetniku iz Sarajeva. Ustavni sud isti~e Bosne i Hercegovine", broj 31/03). da se u navedenoj situaciji mo`e primijeniti princip analogno parni~nom postupku, u kojem se primjenjuje odredba po kojoj je 24. Apelant se `ali da je Vrhovni sud donio pobijanu presudu nakon smrti davatelja punomo}i, punomo}nik ovla{ten i nadalje na bazi pogre{ne primjene materijalnog prava, na temelju pouzimati radnje u postupku. Imaju}i u vidu navedeno Ustavni pogre{no izvedenih zaklju~aka iz ~injenica utvr|enih tijekom sud konstatira da je apelantova smrt bez utjecaja na valjanost postupka. Naime, apelant smatra da se u konkretnom slu~aju punomo}i koju je za `ivota dao odvjetniku, te je predmetna radnje tu`enog ne mogu okvalificirati kao postupanje poslovo|e bez naloga, jer se tu`eni nije rukovodio stvarnim ili vjerojatnim apelacija dopustiva iako je podnijeta nakon apelantove smrti. Ponedjeljak, 29.5.2006. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 26 – Strana 2841 Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegopotrebama apelanta, niti je postupao s pa`njom dobrog doma}ina vine", "Slu`benim novinama Federacije Bosne i Hercegovikad je demontirao apelantovu vikendicu. ne" i "Slu`benom glasniku Republike Srpske". 25. Vrhovni sud u obrazlo`enju pobijane presude navodi da OBRAZLO@EWE je u konkretnom slu~aju tu`eni nezvano pristupio demontiranju apelantove vikendice, znaju}i da za to nije ovla{ten i da nema I. Uvod obvezu tako postupiti, jer su zidovi i krov ve} bili o{te}eni, pa 1. M. K. (u daqwem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg takve radnje tu`enog nisu trpjele odlaganje, a pogotovu {to je zastupa M. B., advokat iz Sarajeva, podnio je 9. oktobra 2004. dalje predstojala {teta, ~ime su dakle ispunjeni uvjeti da se na godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u konkretnu situaciju primjene odredbe ~lanka 220. i 223. stavak 1. daqwem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Zakona o obligacijskim odnosima, odnosno da se pona{anje Federacije Bosne i Hercegovine (u daqwem tekstu: Vrhovni tu`enog u konkretnoj situaciji okvalificira kao poslovanje bez sud) broj Rev-479/03 od 24. juna 2004. naloga. Pored toga Vrhovni je sud na temelju sadr`aja dopisa koje su apelant i tu`eni razmijenili preko Crvenog kri`a, u svezi II. Postupak pred Ustavnim sudom ~uvanja apelantovih stvari i demonta`om vikendice, kao i na 2. Na osnovu ~lana 21 stav 1 i 2 Poslovnika Ustavnog suda, temelju ~injenice da je apelant prihvatio stvari (koristi) koje su od Vrhovnog suda i u~esnika u postupku, [. K. (u daqwem tekstu: ostale neo{te}ene i koje mu je tu`eni predao, ocijenio kao tu`eni), zatra`eno je 12. oktobra 2004. godine da dostave naknadno odobrenje, u smislu ~lanka 228. Zakona o odgovore na apelaciju. obligacijskim odnosima. 3. Tu`eni je 4. novembra 2004. godine dostavio odgovor na 26. Ustavni sud konstatira da je Vrhovni sud u obrazlo`enju apelaciju. Vrhovni sud nije dostavio odgovor na apelaciju. pobijane presude precizno naveo potpune i razvidne razloge o 4. Na osnovu ~lana 25 stav 2 Poslovnika Ustavnog suda, svim odlu~nim ~injenicama, te da ne postoje dokazi da je odgovor tu`enog je 8. novembra 2004. godine dostavqen proizvoljno ili nepravilno primijenio Zakon o obligacijskim apelantu. odnosima kada je uva`io reviziju i odbio apelantov tu`beni III. ^iweni~no stawe zahtjev. Ustavni sud konstatira, sukladno principu iz to~ke 21. ove odluke, da nije u njegovoj nadle`nosti da cijeni okolnosti u 5. ^iwenice predmeta, koje proizlaze iz apelantovih kojima se tu`eni nezvano prihvatio tu|eg posla, i da nema drugih navoda i dokumenata predo~enih Ustavnom sudu, mogu da se sumiraju na sqede}i na~in. naznaka o povredi ustavnih prava apelanta. 6. Apelant je na zemqi tu`enog u Sarajevu imao monta`nu 27. Zato, Ustavni sud zaklju~uje da pobijanom presudom vikendicu ~iji su krov i zidovi u ratu bili o{te}eni jer se Vrhovnog suda u konkretnom slu~aju nije povrije|eno nalazila na prvoj borbenoj liniji, pa je tu`eni predmetnu apelantovo pravo na imovinu iz ~lanka II/3.(k) Ustava Bosne i vikendicu krajem 1993. godine demontirao i demontirane Hercegovine i ~lanka 1. Protokola broj 1 uz Europsku stvari, namje{taj i poku}stvo, sklonio u svoju ku}u, a ve}e konvenciju. dijelove vikendice stavio pred ulaz svoje ku}e da bi se za{titio od snajpera i granata. O tome je preko Crvenog krsta VIII. Zaklju~ak obavijestio apelanta, koji se nalazio van Sarajeva. Apelant mu 28. Ustavni sud zaklju~uje da nije do{lo do povrede je u februaru 1994. na tome zahvalio. U martu 1996. apelant je apelantovog prava na imovinu iz ~lanka II/3.(k) Ustava Bosne i preuzeo stvari, ali ne i dijelove vikendice, jer ponovna Hercegovine i ~lanka 1. Protokola broj 1 uz Europsku monta`a nije bila mogu}a. konvenciju, jer se apelant `ali na pogre{no utvr|eno ~injeni~no 7. Op{tinski sud I u Sarajevu je donio Presudu broj stanje i pogre{nu primjenu materijalnog prava u postupku koji je P-1556/97 od 22. jula 2002. godine koja je potvr|ena Presudom okon~an pobijanom presudom, a Ustavni sud nije ustvrdio da su Kantonalnog suda u Sarajevu broj G`-52/03 od 28. februara 2003. apelantovi navodi utemeljeni, niti postoje drugi elementi koji bi godine, kojom je tu`eni obavezan da isplati apelantu iznos od ukazivali da je do{lo do povrede apelantovog prava na imovinu. 12.165,30 KM na ime po~iwene {tete za sru{enu vikendicu, sa 29. Na temelju ~lanka 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog zakonskom zateznom kamatom po~ev od 10. maja 2001. godine do suda, Ustavni je sud jednoglasno odlu~io kao u dispozitivu ove isplate, uz nadoknadu tro{kova parni~nog postupka u iznosu od odluke. 5.428,08 KM. 30. Prema ~lanku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke 8. Vrhovni sud je Presudom broj Rev-479/03 od 24. juna 2004. Ustavnog suda su kona~ne i obvezuju}e. godine reviziju tu`enog uva`io i ni`estepene presude preina~io, tako da je apelantov tu`beni zahtjev odbijen. U Predsjednik obrazlo`ewu Vrhovni sud navodi da je tu`enik postupao kao Ustavnog suda dobar doma}in i da je iz obi~ne nepa`we prouzrokovao {tetu Bosne i Hercegovine apelantu, te da ga sud osloba|a od odgovornosti uzimaju}i u Mato Tadi}, v. r. obzir na~elo pravi~nosti i okolnosti u kojim se tu`enik nezvano prihvatio tu|eg posla, ratno stawe i mjesto gdje se nalazila vikendica. 9. Apelant je 24. avgusta 2004. godine opunomo}io svoga zastupnika da mo`e u wegovo ime i za wegov ra~un da podnese Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudija, u apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda broj predmetu broj AP 855/04, rje{avaju}i apelaciju M. K., na Rev-479/03 od 24. juna 2004. godine. osnovu ~lana VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lana 59 stav 10. Apelantova udovica M. K. je, o~ituju}i se na navode iz 2 ta~ka 2 i ~lana 61 ta~. 1 i 3 Poslovnika Ustavnog suda Bosne i odgovora na apelaciju, obavijestila Ustavni sud, 17. novembra Hercegovine - Novi pre~i{}eni tekst ("Slu`beni glasnik 2004. godine, da je apelant umro 4. septembra 2004. godine, ali da Bosne i Hercegovine", broj 2/04), u sastavu: je za `ivota opunomo}io svoga zastupnika da podnese apelaciju Mato Tadi}, predsjednik Ustavnom sudu. Miodrag Simovi}, prof. dr, potpredsjednik IV. Relevantni propisi Hatixa Haxiosmanovi}, potpredsjednik 11. Zakon o obligacionim odnosima ("Slu`beni list Valerija Gali}, sudija Socijalisti~ke Federativne Republike Jugoslavije", 29/78, Jovo Rosi}, sudija 39/85, 45/89, 57/89) i Zakon o preuzimawu Zakona o na sjednici, odr`anoj 15. juna 2005. godine, donio je obligacionim odnosima ("Slu`beni list Republike Bosne i Hercegovine", 2/92, 13/93) "^lan 220 ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 Vr{ewu tu|eg posla mo`e da se pristupi nezvano samo ako posao ne trpi odlagawe, te predstoji {teta ili Odbija se kao neosnovana apelacija M. K. podnesena protiv propu{tawe o~igledne koristi. Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj Rev-479/03 od 24. juna 2004. godine. ^lan 222 1 Odluka je objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 27/06. Broj 26 – Strana 2842 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Ponedjeljak, 29.5.2006. utvrdio da predmetna apelacija ispuwava uslove iz navedenih (1) Pri vr{ewu tu|eg posla poslovo|a bez naloga du`an je ~lanova u pogledu dopustivosti. da se rukovodi stvarnim ili vjerovatnim namjerama i potrebama onoga ~iji je posao. VII. Meritum (2) On je du`an da postupa s pa`wom dobrog privrednika, 19. Apelant osporava navedene presude tvrde}i da je tim odnosno dobrog doma}ina. presudama povrije|eno wegovo pravo iz ~lana II/3 k) Ustava (3) Sud mo`e, s obzirom na okolnosti u kojima se neko Bosne i Hercegovine i ~lana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku nezvano prihvatio tu|eg posla, da smawi wegovu konvenciju. odgovornost, ili ga sasvim oslobodi odgovornosti za 20. ^lan II/3 Ustava Bosne i Hercegovine, u relevantnom nepa`wu. dijelu, glasi: ^lan 228 "Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine u`ivaju Ako onaj ~iji je posao naknadno odobri ono {to je qudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog ~lana, a ona izvr{eno, poslovo|a bez naloga smatra se nalogoprimcem koji obuhvataju: je od po~etka radio po nalogu lica ~iji je posao." (...) V. Apelacija k) Pravo na imovinu." Pravo na imovinu a) Navodi iz apelacije "1. Svako fizi~ko ili pravno lice ima pravo na neometano 12. Apelant navodi da je Vrhovni sud, uva`avaju}i reviziju u`ivawe svoje imovine. Niko ne mo`e biti li{en svoje tu`enog, osporavanom presudom pogre{no primijenio imovine osim u javnom interesu i pod uslovima predvi|enim materijalno pravo i izveo pogre{an zakqu~ak iz ~iwenica zakonom i op{tim na~elima me|unarodnog prava. utvr|enih tokom postupka, ~ime je povrijedio wegovo ustavno 2. Prethodne odredbe, me|utim, ni na koji na~in ne uti~u pravo na mirno u`ivawe imovine iz ~lana II/3 k) Ustava Bosne i na pravo dr`ave da primjewuje takve zakone koje smatra Hercegovine i ~lana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku potrebnim da bi nadzirala kori{}ewe imovine u skladu s konvenciju. Apelant isti~e da je navedene povrede Vrhovni sud op{tim interesom ili da bi obezbijedila naplatu poreza ili po~inio tako {to je pogre{no zakqu~io da se u konkretnom drugih doprinosa ili kazni". slu~aju radi o poslovawu bez naloga, da je namjera tu`enog bila 21. ^lan 1 Protokola broj 1 obuhvata tri razli~ita namjera razumnog ~ovjeka, te da on nije imao namjeru niti je pravila. Prvo pravilo, navedeno u prvom stavu, je op{te krajwom nepa`wom prouzrokovao {tetu apelantu, te da bi u prirode i iskazuje princip mirnog u`ivawa imovine. Drugo sli~nim okolnostima i sam apelant tako postupio, a da apelant pravilo, sadr`ano u drugoj re~enici istog stava, obuhvata nema prava na nadoknadu {tete, jer je naknadno odobrio ono li{avawe imovine i ~ini ga podlo`nim odre|enim uslovima. {to je u~iweno. Apelant smatra da je tu`eni odgovoran za Tre}e pravilo, koje se nalazi u drugom stavu, priznaje da {tetu, jer je sa krajwom nepa`wom ili eventualnim dr`ave ~lanice imaju pravo, izme|u ostalog, da nadziru umi{qajem postupao u odnosu na dijelove vikendice, kao kori{}ewe imovine u skladu sa javnim interesom. Ova tri dijelove apelantove imovine, koju je neza{ti}enu izlo`io pravila nisu "razli~ita" u smislu da su nepovezana: drugo i atmosferskim uticajima, truqewu i potpunom uni{tewu, a da tre}e pravilo se odnose na pojedina~ne slu~ajeve ometawa je naknadno odobrewe dao jer je bio u zabludi, jer je smatrao da je prava na mirno u`ivawe imovine, te stoga treba da ih se tuma~i tu`eni pa`qivo demontirao i zbrinuo sve dijelove vikendice. u svjetlu op{teg principa iskazanog u prvom pravilu. Prilikom razmatrawa da li je do{lo do povrede ~lana 1 b) Odgovor na apelaciju Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, prvi korak se sastoji 13. Tu`eni u odgovoru na apelaciju isti~e da je navedena u razmatrawu da li apelant ima imovinska prava ili posjed koji apelacija nedopustiva zbog toga {to je podnesena nakon potpadaju pod ~lan 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju apelantove smrti, a opreza radi predla`e da Ustavni sud (vidi Evropski sud za qudska prava, Sporrong i Lönnorth odbije apelaciju u potpunosti zbog toga {to osporenom protiv [vedske, presuda od 23. septembra 1982. godine, serija odlukom nije do{lo do kr{ewa apelantovog prava na imovinu. A broj 52, stav 61). 22. Rije~ "imovina" ukqu~uje {irok obim imovinskih VI. Dopustivost interesa koja predstavqaju odre|enu ekonomsku vrijednost 14. U skladu sa ~lanom VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine, (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 14/00 od 4. aprila 2001. godine, Ustavni sud tako|e ima apelacionu nadle`nost u pitawima objavqena u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine", broj koja su sadr`ana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora 33/01). Daqe, Ustavni sud podsje}a da, shodno jurisprudenciji zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini. Evropskog suda za qudska prava, "posjed" koji se {titi mo`e da 15. U skladu sa ~lanom 15 stav 3 Poslovnika Ustavnog suda, bude samo "postoje}i posjed" (vidi Evropski sud za qudska Ustavni sud mo`e da razmatra apelaciju samo ako su protiv prava, Van der Mussele protiv Belgije, presuda od 23. novembra presude, odnosno odluke, koja se wome osporava iscrpqeni svi 1983, serija A broj 70, ta~ka 48) ili barem imovina za koju efektivni pravni lijekovi mogu}i po zakonu i ako se podnese u apelant ima "opravdano o~ekivawe" da }e da je dobije (vidi roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio Evropski sud za qudska prava, Pressos Compania Naviera S.A. i odluku o posqedwem pravnom lijeku koji je koristio. drugi protiv Belgije, presuda od 20. novembra 1995, serija A, 16. U konkretnom slu~aju, predmet osporavawa apelacijom br. 222, ta~ka 31). Stoga, Ustavni sud smatra da je nesumwivo je Presuda Vrhovnog suda broj Rev-479/03 od 24. juna 2004. godine, kako predmetna poru{ena vikendica za apelanta predstavqa protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogu}ih imovinu, odnosno za{ti}eni posjed, zbog ~ega u`iva za{titu po zakonu. Nadaqe, osporenu presudu apelant je primio 11. ~lana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. avgusta 2004. godine, a apelacija je podnesena Ustavnom sudu 9. 23. Razmatraju}i konkretan slu~aj Ustavni sud, prije svega, oktobra 2004. godine, tj u roku od 60 dana, kako je propisano podsje}a da je wegova nadle`nost, u apelacionim postupcima, ~lanom 15 stav 3 Poslovnika Ustavnog suda. Na kraju, apelacija ograni~ena "na pitawa koja su sadr`ana u ovom Ustavu" i da ispuwava i uslove iz ~lana 16 stav 2 Poslovnika Ustavnog suda. Ustavni sud nije nadle`an da preispituje ~iweni~no stawe ili 17. U odgovoru na apelaciju tu`eni je osporio dopustivost tuma~ewe i na~in na koji su primijenili zakon redovni sudovi, apelacije zbog toga {to je apelacija podnesena nakon sem u slu~ajevima u kojima odluke ni`ih sudova kr{e ustavna apelantove smrti, a na osnovu punomo}i koju je apelant za prava, tj. ukoliko je neki redovni sud pogre{no protuma~io ili `ivota dao punomo}niku M. B., advokatu iz Sarajeva. Ustavni primijenio neko ustavno pravo, ili je zanemario to pravo, ako sud isti~e da u navedenoj situaciji mo`e da se primijeni je primjena zakona bila proizvoqna ili diskriminatorska, princip analogno parni~nom postupku, u kom se primjewuje ukoliko je do{lo do povrede procesnih prava (pravo na odredba po kojoj je nakon smrti davaoca punomo}i, punomo}nik pravi~no su|ewe, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvorni ovla{}en da i nadaqe preduzima radwe u postupku. Imaju}i u pravni lijek i u drugim slu~ajevima), ili ukoliko utvr|eno vidu navedeno Ustavni sud konstatuje da je apelantova smrt bez ~iweni~no stawe ukazuje na povredu (vidi Ustavni sud, Odluka uticaja na vaqanost punomo}i koju je za `ivota dao advokatu, te broj U 29/02, od 27. juna 2003. godine, objavqena u "Slu`benom je predmetna apelacija dopustiva iako je podnesena nakon glasniku Bosne i Hercegovine", broj 31/03). apelantove smrti. 24. Apelant se `ali da je Vrhovni sud donio osporenu 18. Imaju}i u vidu odredbe ~lana VI/3 b), ~lana 15 stav 3 i presudu na bazi pogre{ne primjene materijalnog prava, na ~lana 16 stav 2 Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je osnovu pogre{no izvedenih zakqu~aka iz ~iwenica utvr|enih Ponedjeljak, 29.5.2006. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 26 – Strana 2843 tokom postupka. Naime, apelant smatra da u konkretnom Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovislu~aju radwe tu`enog ne mogu da se okvalifikuju kao ne", "Slu`benim novinama Federacije Bosne i Hercegovine" i postupawe poslovo|e bez naloga, jer se tu`eni nije rukovodio "Slu`benom glasniku Republike Srpske". stvarnim ili vjerovatnim potrebama apelanta, niti je OBRAZLO@ENJE postupao s pa`wom dobrog doma}ina kad je demontirao apelantovu vikendicu. I. Uvod 25. Vrhovni sud u obrazlo`ewu osporene presude navodi da 1. A. R. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Zenice, koju je u konkretnom slu~aju tu`eni nezvano pristupio zastupa E. ^., advokat iz Zenice, podnijela je 9. novembra 2004. demontirawu apelantove vikendice, znaju}i da za to nije godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u ovla{}en i da nema obavezu tako da postupi, jer su zidovi i krov daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u ve} bili o{te}eni, pa takve radwe tu`enog nisu trpjele Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj G`-826/04 od 11. odlagawe, a pogotovo {to je daqe predstojala {teta, ~ime su oktobra 2004. godine. dakle ispuweni uslovi da se na konkretnu situaciju primjene II. Postupak pred Ustavnim sudom odredbe ~lana 220 i 223 stav 1 Zakona o obligacionim odnosima, 2. Na osnovu ~lana 21. st. 1. i 2. Poslovnika Ustavnog suda od odnosno da se pona{awe tu`enog u konkretnoj situaciji Kantonalnog suda i u~esnika u postupku, Op}ine Zenica (u okvalifikuje kao poslovawe bez naloga. Pored toga Vrhovni daljnjem tekstu: vlasnik stana), zatra`eno je 17. decembra 2004. sud je na osnovu sadr`aja dopisa koje su apelant i tu`eni godine da dostave odgovore na apelaciju. razmijenili preko Crvenog krsta, u vezi sa ~uvawem 3. Kantonalni sud dostavio je odgovor na apelaciju 4. januara apelantovih stvari i demonta`om vikendice, kao i na osnovu 2005. godine, a vlasnik stana 11. januara 2005. godine. ~iwenice da je apelant prihvatio stvari (koristi) koje su 4. Na osnovu ~lana 25. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, ostale neo{te}ene i koje mu je tu`eni predao, ocijenio kao odgovori na apelaciju Kantonalnog suda i vlasnika stana naknadno odobrewe, u smislu ~lana 228 Zakona o obligacionim dostavljeni su apelantici 20. maja 2005. godine. odnosima. 26. Ustavni sud konstatuje da je Vrhovni sud u obrazlo`ewu III. ^injeni~no stanje osporavane presude precizno naveo potpune i jasne razloge o 5. ^injenice predmeta, koje proizlaze iz apelanticinih navoda svim odlu~nim ~iwenicama, te da ne postoje dokazi da je i dokumenata predo~enih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na proizvoqno ili nepravilno primijenio Zakon o obligacionim slijede}i na~in. odnosima kada je uva`io reviziju i odbio apelantov tu`beni 6. Apelantica je 9. februara 1999. godine podnijela zahtjev zahtjev. Ustavni sud konstatuje, u skladu sa principom iz ta~ke vlasniku stana za prijenos stanarskog prava na jednosobnom 21 ove odluke, da nije u wegovoj nadle`nosti da cijeni stanu koji se nalazi u Zenici, u Ulici Kranj~evi}eva broj 2, okolnosti u kojima se tu`eni nezvano prihvatio tu|eg posla, i povr{ine 34,80 m², na kojem je nosilac stanarskog prava bila da nema drugih naznaka o povredi ustavnih prava apelanta. njena baka J. J. koja je umrla 21. januara 1999. godine. Vlasnik 27. Stoga, Ustavni sud zakqu~uje da osporenom presudom stana je Zaklju~kom broj 02-372-1797/99 od 19. maja 1999. Vrhovnog suda u konkretnom slu~aju nije povrije|eno godine odbio dati saglasnost apelantici za prijenos stanarskog apelantovo pravo na imovinu iz ~lana II/3 k) Ustava Bosne i prava, jer je utvrdio da apelantica ne spada u krug lica koji po Hercegovine i ~lana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku osnovu Zakona o stambenim odnosima imaju pravo da nakon konvenciju. smrti nosioca stanarskog prava nastave s trajnim i nesmetanim kori{tenjem predmetnog stana. VIII. Zakqu~ak 7. Nakon toga apelantica je tu`bom kod Op}inskog suda u 28. Ustavni sud zakqu~uje da nije do{lo do povrede Zenici (u daljnjem tekstu: Op}inski sud) tra`ila da se utvrdi da je apelantovog prava na imovinu iz ~lana II/3 k) Ustava Bosne i stekla svojstvo nosioca stanarskog prava na predmetnom stanu. Hercegovine i ~lana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku Op}inski sud je Presudom broj P-2397/99 od 30. oktobra 2003. konvenciju, jer se apelant `ali na pogre{no utvr|eno godine udovoljio apelanticinom tu`benom zahtjevu. ~iweni~no stawe i pogre{nu primjenu materijalnog prava u Obrazla`u}i presudu, Op}inski sud je naveo da se nakon postupku koji je okon~an osporavanom presudom, a Ustavni sud provedenog postupka mo`e zaklju~iti da je postojala trajna nije utvrdio da su apelantovi navodi osnovani, niti postoje zajednica `ivota i stanovanja izme|u apelantice i njene bake, te drugi elementi koji bi ukazivali da je do{lo do povrede da se apelantica ima smatrati ~lanom porodi~nog doma}instva apelantovog prava na imovinu. nosioca stanarskog prava. 29. Na osnovu ~lana 61 st. 1 i 3 Poslovnika Ustavnog suda, 8. Odlu~uju}i o `albi vlasnika stana, Kantonalni sud je Ustavni sud je jednoglasno odlu~io kao u dispozitivu ove Presudom broj G`-826/04 od 11. oktobra 2004. godine `albu odluke. uva`io, prvostepenu presudu preina~io i odbio apelanticin 30. Shodno ~lanu VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke tu`beni zahtjev. U obrazlo`enju presude Kantonalni sud navodi Ustavnog suda su kona~ne i obavezuju}e. da apelantica nije bila u trajnoj zajednici svoje bake, niti se mo`e Predsjednik smatrati ~lanom porodi~nog doma}instva nosioca stanarskog prava, jer iz provedenih dokaza jasno proizlazi da je apelantica na Ustavnog suda adresi spornog stana prijavljena od 29. jula 2003. godine, a da je Bosne i Hercegovine dotada{nji nosilac stanarskog prava, apelanticina baka, umrla 21. Mato Tadi}, s. r. jula 1999. godine. Stoga, Kantonalni sud je zaklju~io da je prvostepeni sud na utvr|eno ~injeni~no stanje pogre{no Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudija, u primijenio materijalno pravo, utvrdiv{i da je apelantica `ivjela u predmetu broj AP 971/04, rje{avaju}i apelaciju A. R., na osnovu trajnoj zajednici sa bakom i da postoje uvjeti za prijenos ~lana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lana 59. stav 2. ta~ka stanarskog prava. 2. i ~lana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i IV. Relevantni propisi Hercegovine - Novi pre~i{}eni tekst ("Slu`beni glasnik Bosne i 9. Zakon o sudovima ("Slu`bene novine Zeni~ko-dobojHercegovine", broj 2/04), u sastavu: skog kantona", br. 4/97, 15/99, 14/02 i 5/03) Mato Tadi}, predsjednik "^lan 3. Miodrag Simovi}, prof. dr., potpredsjednik Sudovi su u vr{enju sudske funkcije samostalni i nezavisni i Hatid`a Had`iosmanovi}, potpredsjednica sude na osnovu ustava i zakona Bosne i Hercegovine, Federacije Valerija Gali}, sutkinja i kantona" Jovo Rosi}, sudija na sjednici, odr`anoj 28. juna 2005. godine, donio je 10. Zakon o stambenim odnosima ("Slu`beni list SRBiH", br. 14/84, 12/87, 36/89 i 2/93 te "Slu`bene novine Federacije 1 ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU BiH", br. 11/98, 38/98 i 19/99) "^lan 6. Odbija se kao neosnovana apelacija A. R., podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici broj G`-826/04 od 11. Korisnikom stana, u smislu ovog zakona, smatraju se: oktobra 2004. godine. nosilac stanarskog prava i ~lanovi njegovog porodi~nog 1 Odluka je objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 27/06. Broj 26 – Strana 2844 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Ponedjeljak, 29.5.2006. iz sredstava bud`eta Zeni~ko-dobojskog kantona. Dalje, vlasnik doma}instva koji zajedno s njim trajno `ive i stanuju, kao i lica stana isti~e da nije do{lo do povrede prava na dom apelantice i koja su prestala da budu ~lanovi tog doma}instva a ostala su u njene porodice, jer povreda prava na dom mo`e nastati ako se istom stanu. povrje|uje ste~eno pravo na dom, {to u konkretnom sporu nije ^lanovima porodi~nog doma}instva nosioca stanarskog slu~aj, Predla`e da se apelacija odbije kao neosnovana, jer nije prava, u smislu ovog zakona, smatraju se: bra~ni drug, djeca do{lo do povreda apelanticinih ustavnih prava. (ro|ena u braku ili van braka, usvojena, pastor~ad), bra~ni drugovi djece, roditelji bra~nih drugova (otac, majka, o~uh, VI. Dopustivost ma}eha, usvojilac), bra}a ili sestre, unu~ad, kao i lica koja je 14. U skladu sa ~lanom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, nosilac stanarskog prava du`an po zakonu da izdr`ava ili su ta Ustavni sud tako|er ima apelacionu nadle`nost u pitanjima koja lica du`na po zakonu da izdr`avaju nosioca stanarskog prava, a su sadr`ana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora koja zajedno s njim trajno stanuju i `ive, kao i lica koja sa zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. nosiocem stanarskog prava `ive u ekonomskoj zajednici u istom 15. U skladu sa ~lanom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog stanu vi{e od deset godina ili vi{e od pet godina ako su se uselila u suda, Ustavni sud mo`e razmatrati apelaciju samo ako su protiv stan na osnovu ugovora o do`ivotnom izdr`avanju nosioca presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi stanarskog prava. efektivni pravni lijekovi mogu}i po zakonu i ako se podnese u ^lan 21. roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio Korisnici stana (~lan 6. stav 1) koji stanuju zajedno sa odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio. nosiocem stanarskog prava, imaju pravo da trajno i nesmetano 16. U konkretnom slu~aju, odluku o posljednjem pravnom koriste taj stan, pod uvjetima koji su propisani ovim zakonom. lijeku, koja je predmet osporavanja ovom apelacijom, predstavlja Presuda Kantonalnog suda broj G`-826/04 od 11. ^lanovima porodi~nog doma}instva (~lan 6. stav 2) pripada oktobra 2004. godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravo iz prethodnog stava i poslije smrti nosioca stanarskog pravnih lijekova mogu}ih po zakonu. Apelacija je podnesena 9. prava, kao i kada nosilac stanarskog prava iz drugih razloga novembra 2004. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano trajno prestane da koristi stan, osim ako je prestao da koristi stan ~lanom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. Kona~no, na osnovu otkaza ugovora o kori{tenju stana odnosno raskida apelacija ispunjava i uvjete iz ~lana 16. stav 2. Poslovnika tog ugovora ili na osnovu ugovora o zamjeni tog stana, kao i u Ustavnog suda. slu~aju kada je stekao stanarsko pravo na drugi stan koji mu je 17. Imaju}i u vidu odredbe ~lana VI/3.b) Ustava Bosne i Herdodijeljen i za ~lanove porodi~nog doma}instva, kao i u slu~aju cegovine, ~lana 15. stav 3. i ~lana 16. stav 2. Poslovnika iz ~lana 13. ovog zakona." Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija V. Apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti. a) Navodi iz apelacije VII. Meritum 11. Apelantica navodi da je pobijanom odlukom povrije|eno 18. Apelantica pobija navedenu odluku tvrde}i da joj je tom njeno pravo na pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i odlukom povrije|eno pravo na pravi~an postupak, koje je Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije za za{titu zagarantirano ~lanom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska ~lanom 6. stav 1. Evropske konvencije za za{titu ljudskih prava i konvencija), te pravo na privatan i porodi~ni `ivot, dom i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te prepisku iz ~lana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 8. pravo na dom iz ~lana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana Evropske konvencije. Prema apelanticinom mi{ljenju upitna je 8. Evropske konvencije. nezavisnost suda u predmetima gdje se kao protivna stranka Pravo na pravi~no su|enje pojavljuju op}ina, kanton ili dr`ava, a zbog toga {to se sudske 19. ^lan II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: vlasti finansiraju iz bud`etskih sredstava koja su pod ingerencijom izvr{ne vlasti. Dalje, apelantica smatra da je u "Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine u`ivaju ljudska konkretnom slu~aju drugostepeni sud prekr{io princip prava i slobode iz stava 2. ovog ~lana, {to uklju~uje: nezavisnosti jer je potpuno ignorirao ~injeni~no stanje utvr|eno (...) u prvostepenom postupku, a {to je imalo za posljedicu dono{enje e) Pravo na pravi~no saslu{anje u gra|anskim i krivi~nim nepravilne odluke. Kantonalni sud je, po apelanticinom stvarima i druga prava u vezi sa krivi~nim postupkom." mi{ljenju, od svih izvedenih dokaza cijenio samo uvjerenje o 20. ^lan 6. stav 1. Evropske konvencije, u relevantnom prebivali{tu, a ~injenica stanovanja se ne dokazuje samo dijelu, glasi: uvjerenjem o prebivali{tu jer je poznato da gra|ani u pravilu ne "1. Prilikom utvr|ivanja gra|anskih prava i obaveza ili vr{e blagovremeno prijavu i odjavu prebivali{ta. Apelantica osnovanosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv njega, svako ima isti~e da je predmetni stan njen jedini dom i da je njeno pravo, kao pravo na pravi~no su|enje i javnu raspravu u razumnom roku i pravo njene porodice na po{tivanje doma, ugro`eno odlukom pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Kantonalnog suda s obzirom da }e uslijediti i postupak [...]" delo`acije, {to predstavlja ometanje u pravu na mirno u`ivanje 21. Prema ustaljenoj praksi Ustavnog suda, osnovni uvjet za doma koje nema legitiman cilj. primjenu ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije jeste da postoji b) Odgovor na apelaciju spor o gra|anskim pravima i obavezama. U konkretnom slu~aju, vo|en je sudski postupak radi utvr|ivanja svojstva nosioca 12. Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju isti~e da se stanarskog prava. Utvr|ivanje ima li neko svojstvo nosioca navodi apelacije odnose na razli~ito pravno shvatanje, a {to se ne stanarskog ulazi u okvir "gra|anskih prava i obaveza". Stoga, bi moglo dovoditi u vezu sa povredama iz ~lana 6. Evropske Ustavni sud smatra da je ~lan 6. stav 1. Evropske konvencije konvencije. Navode koji se odnose na nezavisnost suda i pravo primjenljiv u ovom slu~aju. na po{tivanje doma Kantonalni sud smatra neutemeljenim zbog 22. Apelantica se `ali da u konkretnom postupku nije imala toga {to je provedenim postupkom utvr|eno da je nosilac pravi~no su|enje pred nezavisnim sudom, jer je po njenom stanarskog prava, apelanticina baka, umrla 21. januara 1999. mi{ljenju upitna nezavisnost suda u predmetima gdje se kao godine, a da je apelantica prijavljena na adresi stana od 27. suprotna strana pojavljuju op}ina, kanton ili dr`ava, zbog toga septembra 2003. godine, iz ~ega proizlazi da apelantica u {to se finansiranje sudske vlasti vr{i iz bud`etskih sredstava koji trenutku bakine smrti nije imala svojstvo ~lana porodi~nog su potpuno pod ingerencijom izvr{ne vlasti. doma}instva, te predla`e da se apelacija odbije kao neosnovana. 23. Prema stavu 1. ~lana 6. Evropske konvencije, odluku koja 13. Vlasnik stana u odgovoru na apelaciju navodi da mu se se odnosi na taj ~lan mora donijeti nezavisan i nepristran tribunal, apelantica obratila 9. februara 1999. godine sa zahtjevom za uspostavljen prema zakonu. Pridjev "nezavisan" i "nepristran" prijenos stanarskog prava sa umrle bake na nju, te da je odbijena izrazi su dva razli~ita koncepta. Pojam "nezavisnosti" odnosi se jer ne spada u krug lica koji po Zakonu o stambenim odnosima na vezu izme|u sudije i tijela vlasti, dok "nepristranost" mora mogu nakon smrti nosioca stanarskog prava nastaviti trajno i postojati u odnosu prema stranama u sporu. U odlu~ivanju je li nesmetano koristiti stan. U postupku pred Kantonalnim sudom utvr|eno je da izme|u apelantice i njene bake nije postojala sud nezavisan u obzir se mora uzeti inter alia imenovanje sudija, trajna zajednica `ivota, te je odbijen apelanticin tu`beni zahtjev. trajanje mandata, postojanje garancija protiv vanjskih pritisaka i Navode koji se odnose na nezavisnost suda vlasnik stana smatra utjecaja, kao i postojanje op}eg utiska o nezavisnosti.(vidi proizvoljnim i neta~nim, tim prije {to se finansiranje sudova vr{i Presudu Evropskog suda za ljudska prava Campell and Fell serija Ponedjeljak, 29.5.2006. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 26 – Strana 2845 A, br. 80, stav 78). Zakonom o sudovima garantira se nezavisnost Times protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 26. aprila sudova u vr{enju sudske funkcije i sudovi sude na osnovu ustava i 1979. godine, serija A, br. 30, stav 49). zakona Bosne i Hercegovine, Federacije Bosne i Hercegovine i 31. U slu~aju da se ispostavi da je to "mije{anje" u skladu sa kantona. ^injenica da se rad sudova finansira iz bud`eta kantona zakonom i tada mo`e predstavljati povredu ~lana 8. Evropske sama po sebi nije dokaz da sud nije nezavisan. Dr`ava je du`na da konvencije ako nije "neophodno" posti}i jedan od zakonitih finansira rad sudova, {to ne dovodi u pitanje nezavisnost sudova. ciljeva iz stava 2. ~lana 8. Evropske konvencije. Neophodno u Budu}i da apelantica nije pru`ila druge dokaze u vezi sa ovom kontekstu zna~i da "mije{anje" odgovara "pritiscima navodnim nedostatkom nezavisnosti suda u konkretnom slu~aju dru{tvenih potreba" i da postoji razumna relacija ili o neefikasnosti zakonom datih garancija nezavisnosti suda, a proporcionalnosti izme|u mije{anja i zakonitog cilja kojem se nedostaci nisu o~igledni, Ustavni sud apelanticine navode smatra te`i (vidi Evropski sud za ljudska prava, Niemietz protiv pau{alnim, ni~im dokazanim i neosnovanim, te smatra da nema Njema~ke, presuda od 16. decembra 1992. godine, serija A, br. povrede prava na nezavisan sud kao elementa prava na pravi~no 251). su|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. 32. Prema sudskoj praksi Evropskog suda za ljudska prava, stav 1. Evropske konvencije. pojam "dom" obuhvata kako iznajmljen dom, tako i dom u 24. U vezi sa prigovorima apelacije koji se odnose na privatnom vlasni{tvu (vidi Evropski sud za ljudska prava, Gillow utvr|ivanje ~injeni~nog stanja i primjenu zakona, Ustavni sud protiv Velike Britanije, presuda od 24. novembra 1986. godine, podsje}a da nije nadle`an da preispituje ~injeni~no stanje ili serija A, br. 109, stav 46 f, Kroon protiv Holandije, presuda od tuma~enje i na~in na koji su primijenili zakon redovni sudovi, 27. oktobra 1994. godine, serija A, br. 297-C, stav 31). U skladu osim u slu~ajevima u kojima su odluke tih sudova povrijedile sa ovom interpretacijom, Ustavni sud je pro{irio domen ~lana 8. ustavno pravo, a to je slu~aj ukoliko je neki redovni sud pogre{no Evropske konvencije na stanove u kojima se stanuje na osnovu tuma~io ili primijenio neko ustavno pravo, ili je zanemario to stanarskog prava (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 8/99 od 11. pravo, ako je primjena zakona bila proizvoljna ili maja 1999. godine, objavljenu u "Slu`benom glasniku Bosne i diskriminacijska, ukoliko je do{lo do povrede procesnog prava Hercegovine", broj 24/99). (pravo na pravi~no su|enje, pravo na pristup sudu, pravo na 33. Ustavni sud konstatira da je vlasnik stana odbio djelotvorni pravni lijek i u drugim slu~ajevima), ili ukoliko apelanticin zahtjev za prijenos stanarskog prava, jer je utvrdio da utvr|eno ~injeni~no stanje ukazuje na povredu Ustava Bosne i apelantica ne spada u krug lica iz ~lana 6. stav 2. Zakona o Hercegovine (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 62/01, stambenim odnosima koja u smislu ~lana 21. st. 2. istog zakona objavljenu u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine", broj imaju pravo da nakon smrti nosioca stanarskog prava nastave sa 24/02). nesmetanim kori{tenjem predmetnog stana. 25. Ustavni sud zaklju~uje da se u konkretnom slu~aju na~in 34. Nakon toga apelantica je svojstvo nosioca stanarskog na koji je Kantonalni sud tuma~io pozitivno-pravne propise ne prava na spornom stanu poku{ala ste}i podno{enjem tu`be u mo`e smatrati proizvoljnim i ne predstavlja kr{enje apelanticinih parni~nom postupku. Me|utim, u ovom sudskom postupku ustavnih prava. U pobijanoj presudi su navedeni svi potrebni apelantica nije uspjela sa svojim tu`benih zahtjevom. Stoga, razlozi i data detaljna obrazlo`enja. Tako|er, ne postoje drugi Ustavni sud konstatira da apelantica, nakon okon~anja elementi koji bi ukazivali da je postupak bio nepravi~an. predmetnih postupaka, nije stekla stanarsko pravo na 26. Imaju}i u vidu sveukupno stanje spisa predmeta i predmetnom stanu. U postupku u kojem je donesena osporena rezultate cjelokupnog postupka, Ustavni sud zaklju~uje da nije odluka, utvr|eno je da apelantica nije imala svojstvo ~lana do{lo do povrede ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i porodi~nog doma}instva svoje bake u trenutku njene smrti. ~lana 6. Evropske konvencije. Postojanje trajnosti `ivljenja i stanovanja unu~adi sa nosiocem stanarskog prava u zajedni~kom doma}instvu u vrijeme smrti Pravo na po{tivanje privatnog i porodi~nog `ivota, doma bake ili djeda uvjet je za stjecanje svojstva ~lana porodi~nog i prepiske doma}instva (vidi odluke Ustavnog suda broj U 1/02 od 26. 27. ^lan II/3. Ustava Bosne i Hercegovine, u relevantnom septembra 2003. godine, objavljenu u "Slu`benom glasniku dijelu, glasi: Bosne i Hercegovine", broj 8/04, broj U 12/01 od 25. februara "Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine u`ivaju ljudska 2002. godine, objavljenu u "Slu`benom glasniku Bosne i Herceprava i slobode iz stava 2. ovog ~lana, {to uklju~uje: govine", broj 20/02 i broj U 140/03 od 21. januara 2004. godine, (...) objavljenu u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine", broj f) Pravo na privatni i porodi~ni `ivot, dom i prepisku". 6/04). Za razliku od navedenog stava, apelantica tvrdi da je `ivjela u zajedni~kom doma}instvu sa svojom bakom u spornom 28. ^lan 8. Evropske konvencije glasi: stanu i prije njene smrti 21. januara 1999. godine. Dalje, navodi "1. Svako ima pravo na po{tivanje svog privatnog i da se na adresu spornog stana zvani~no prijavila tek u julu 2003. porodi~nog `ivota, doma i prepiske. godine a da uvjerenje o prebivali{tu nije jedini dokaz ~injenice 2. Javna vlast se ne mije{a u vr{enje ovog prava, osim ako je stanovanja. takvo mije{anje predvi|eno zakonom i ako je to neophodna mjera 35. Me|utim, ~ak i kada bi se kao relevantan prihvatio takav u demokratskom dru{tvu u interesu nacionalne sigurnosti, javne apelanticin stav, Ustavni sud smatra da ona, u postupku pred sigurnosti, ekonomske dobrobiti zemlje, sprje~avanja nereda ili ovim sudom, nije dostavila dokaze koji na nesumnjiv na~in sprje~avanja zlo~ina radi za{tite zdravlja i morala, ili za{tite dokazuju da je u trenutku smrti svoje bake ostvarila dovoljno prava i sloboda drugih." jaku vezu sa stanom svoje bake, kako bi se taj stan mogao 29. Ustavni sud ukazuje na ~injenicu da je bitna svrha ~lana 8. smatrati njenim domom u smislu ~lana 8. Evropske konvencije. Evropske konvencije za{tita pojedinaca od arbitrarnih mije{anja Iz provedenog postupka proizlazi da je apelantica prijavila vlasti u njihova prava garantirana ovim ~lanom (vidi Evropski prebivali{te na stanu svoje bake tek 29. jula 2003. godine, a da je sud za ljudska prava, Kroon protiv Holandije, presuda od 27. do tog dana bila prijavljena na drugim adresama, a ne na adresi oktobra 1994. godine, serija A, br. 297-C). spornog stana, te Ustavni sud smatra da se u konkretnom slu~aju 30. Da bi se utvrdilo radi li se u konkretnom slu~aju o povredi ovaj stan ne mo`e smatrati apelanticinim domom u smislu ~lana ~lana 8. Evropske konvencije, prvo se mora utvrditi je li sporni 8. Evropske konvencije. Ustavni sud podsje}a da, u konkretnom stan predstavljao apelanticin "dom" u smislu zna~enja stava 1. slu~aju, ~lan II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine ne pru`a {iri ~lana 8. Evropske konvencije i odnose li se mjere na koje se obim za{tite od ~lana 8. Evropske konvencije, pa slijedi da nema apelant poziva na "mije{anje" javnih vlasti u po{tivanje toga kr{enja prava iz ~lana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana "doma". Drugo, da bi "mije{anje" bilo opravdano, mora biti "u 8. Evropske konvencije. skladu sa zakonom". Ovaj uvjet zakonitosti se, u skladu sa VIII. Zaklju~ak zna~enjem termina Evropske konvencije, sastoji iz vi{e elemenata: (a) mije{anje mora biti utemeljeno doma}im ili 36. Ustavni sud zaklju~uje da nema povrede prava na me|unarodnim zakonom; (b) zakon o kojem je rije~ mora biti pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i primjereno dostupan, tako da pojedinac bude primjereno upu}en ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer se apelantica `ali na na okolnosti zakona koje se mogu primijeniti na dati predmet i (c) nepotpuno utvr|eno ~injeni~no stanje i pogre{nu primjenu zakon tako|er mora biti formuliran sa odgovaraju}om ta~no{}u i materijalnog prava u sudskim postupcima, a Ustavni sud nije jasno}om da bi se pojedincu dozvolilo da prema njemu prilagodi utvrdio da postoje drugi elementi koji bi ukazivali da je postupak bio nepravi~an niti je dokazala da postoje elementi koji ukazuju svoje postupke (vidi Evropski sud za ljudska prava, Sunday Broj 26 – Strana 2846 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Ponedjeljak, 29.5.2006. da sud nije bio nezavisan. Nema kr{enja prava iz ~lana II/3.f) Obrazla`u}i presudu, Op}inski je sud naveo da se nakon Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 8. Evropske konvencije, jer provedenog postupka mo`e zaklju~iti da je postojala trajna nije utvr|eno da sporni stan predstavlja apelantov "dom" u zajednica `ivota i stanovanja izme|u apelantice i njezine bake, te smislu zna~enja iz navedenih odredbi. da se apelantica ima smatrati ~lanom obiteljskog ku}anstva nositelja stanarskog prava. 37. Na osnovu ~lana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlu~io kao u dispozitivu ove odluke. 8. Odlu~uju}i o prizivu vlasnika stana, Kantonalni je sud Presudom broj G`-826/04 od 11. listopada 2004. godine priziv 38. Prema ~lanu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke uva`io, prvostupanjsku presudu preina~io i odbio apelanti~in Ustavnog suda su kona~ne i obavezuju}e. tu`beni zahtjev. U obrazlo`enju presude Kantonalni sud navodi Predsjednik da apelantica nije bila u trajnoj zajednici svoje bake, niti se mo`e Ustavnog suda smatrati ~lanom obiteljskog ku}anstva nositelja stanarskog Bosne i Hercegovine prava, jer iz provedenih dokaza razvidno proizlazi da je Mato Tadi}, s. r. apelantica na adresi prijepornog stana prijavljena od 29. srpnja 2003. godine, a da je dotada{nji nositelj stanarskog prava, apelanti~ina baka, umrla 21. srpnja 1999. godine. Stoga, Kantonalni je sud zaklju~io da je prvostupanjski sud na utvr|eno Ustavni je sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudaca, u ~injeni~no stanje pogre{no primijenio materijalno pravo, predmetu broj AP 971/04, rje{avaju}i apelaciju A. R., na temelju utvrdiv{i da je apelantica `ivjela u trajnoj zajednici sa bakom i da ~lanka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lanka 59. stavak 2. postoje uvjeti za prijenos stanarskog prava. to~ka 2. i ~lanka 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i IV. Relevantni propisi Hercegovine - Novi pre~i{}eni tekst ("Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 2/04), u sastavu: 9. Zakon o sudovima ("Slu`bene novine Mato Tadi}, predsjednik Zeni~ko-dobojskog kantona", br. 4/97, 15/99, 14/02 i 5/03) Miodrag Simovi}, prof. dr., dopredsjednik "^lanak 3. Hatid`a Had`iosmanovi}, dopredsjednica Sudovi su u vr{enju sudbene funkcije samostalni i neovisni i Valerija Gali}, sutkinja sude na temelju ustava i zakona Bosne i Hercegovine, Federacije Jovo Rosi}, sudac i kantona" na sjednici, odr`anoj 28. lipnja 2005. godine, donio 10. Zakon o stambenim odnosima ("Slu`beni list SRBiH", br. 14/84, 12/87, 36/89 i 2/93 te "Slu`bene novine Federacije ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 BiH", br. 11/98, 38/98 i 19/99) Odbija se kao neutemeljena apelacija A. R., podnesena "^lanak 6. protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici broj G`-826/04 od 11. Korisnikom stana, u smislu ovog zakona, smatraju se: listopada 2004. godine. nositelj stanarskog prava i ~lanovi njegovog obiteljskog Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegoviku}anstva koji zajedno s njim trajno `ive i stanuju, kao i osobe ne", "Slu`benim novinama Federacije Bosne i Hercegovine" i koje su prestala biti ~lanovi tog ku}anstva a ostale su u istom "Slu`benom glasniku Republike Srpske". stanu. ^lanovima obiteljskog ku}anstva nositelja stanarskog OBRAZLO@ENJE prava, u smislu ovog zakona, smatraju se: bra~ni drug, djeca I. Uvod (ro|ena u braku ili van braka, usvojena, pastor~ad), bra~ni 1. A. R. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Zenice, koju drugovi djece, roditelji bra~nih drugova (otac, majka, o~uh, zastupa E. ^., odvjetnik iz Zenice, podnijela je 9. studenoga ma}eha, usvojitelj), bra}a ili sestre, unu~ad, kao i osobe koje je 2004. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u nositelj stanarskog prava du`an po zakonu uzdr`avati ili su te daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u osobe du`ne po zakonu uzdr`avati nositelja stanarskog prava, a Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj G`-826/04 od 11. koja zajedno s njim trajno stanuju i `ive, kao i osobe koje sa listopada 2004. godine. nositeljem stanarskog prava `ive u ekonomskoj zajednici u istom II. Postupak pred Ustavnim sudom stanu vi{e od deset godina ili vi{e od pet godina ako su se uselile u stan na temelju ugovora o do`ivotnom uzdr`avanju nositelja 2. Na temelju ~lanka 21. st. 1. i 2. Poslovnika Ustavnog suda stanarskog prava. od Kantonalnog suda i sudionika u postupku, Op}ine Zenica (u daljnjem tekstu: vlasnik stana), zatra`eno je 17. prosinca 2004. ^lanak 21. godine da dostave odgovore na apelaciju. Korisnici stana (~lanak 6. stavak 1) koji stanuju zajedno sa 3. Kantonalni je sud dostavio odgovor na apelaciju 4. sije~nja nositeljem stanarskog prava, imaju pravo trajno i nesmetano 2005. godine, a vlasnik stana 11. sije~nja 2005. godine. koristiti taj stan, pod uvjetima koji su propisani ovim zakonom. 4. Na temelju ~lanka 25. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda, ^lanovima obiteljskog ku}anstva (~lanak 6. stavak 2) odgovori na apelaciju Kantonalnog suda i vlasnika stana su pripada pravo iz prethodnog stavka i poslije smrti nositelja dostavljeni apelantici 20. svibnja 2005. godine. stanarskog prava, kao i kada nositelj stanarskog prava iz drugih razloga trajno prestane koristiti stan, osim ako je prestao koristiti III. ^injeni~no stanje stan na temelju otkaza ugovora o kori{tenju stana odnosno 5. ^injenice predmeta, koje proizlaze iz apelanti~inih navoda raskida tog ugovora ili na temelju ugovora o zamjeni tog stana, i dokumenata predo~enih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na kao i u slu~aju kada je stekao stanarsko pravo na drugi stan koji sljede}i na~in. mu je dodijeljen i za ~lanove obiteljskog ku}anstva, kao i u 6. Apelantica je 9. velja~e 1999. godine podnijela zahtjev slu~aju iz ~lanka 13. ovog zakona." vlasniku stana za prijenos stanarskog prava na jednosobnom stanu koji se nalazi u Zenici, u Ulici Kranj~evi}eva broj 2, V. Apelacija povr{ine 34,80 m², na kojem je nositeljica stanarskog prava bila a) Navodi iz apelacije njezina baka J. J. koja je umrla 21. sije~nja 1999. godine. Vlasnik stana je Zaklju~kom broj 02-372-1797/99 od 19. svibnja 1999. 11. Apelantica navodi da je pobijanom odlukom povrije|eno godine odbio dati suglasnost apelantici za prijenos stanarskog njezino pravo na pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e) Ustava prava, jer je ustvrdio da apelantica ne spada u krug osoba koji Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije temeljem Zakona o stambenim odnosima imaju pravo nakon za za{titu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: smrti nositelja stanarskog prava nastaviti s trajnim i nesmetanim Europska konvencija), te pravo na privatan i obiteljski `ivot, dom kori{tenjem predmetnog stana. i prepisku iz ~lanka II/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 7. Nakon toga je apelantica tu`bom kod Op}inskog suda u 8. Europske konvencije. Prema apelanti~inom mi{ljenju upitna je Zenici (u daljnjem tekstu: Op}inski sud) tra`ila da se utvrdi da je neovisnost suda u predmetima gdje se kao protivna stranka stekla svojstvo nositelja stanarskog prava na predmetnom stanu. pojavljuju op}ina, kanton ili dr`ava, a zbog toga {to se sudbene Op}inski je sud Presudom broj P-2397/99 od 30. listopada 2003. vlasti financiraju iz prora~unskih sredstava koja su pod godine udovoljio apelanti~inom tu`benom zahtjevu. ingerencijom izvr{ne vlasti. Dalje, apelantica smatra da je u 1 Odluka je objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 27/06. Ponedjeljak, 29.5.2006. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 26 – Strana 2847 konkretnom slu~aju drugostupanjski sud prekr{io princip "Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine u`ivaju ljudska neovisnosti jer je potpuno ignorirao ~injeni~no stanje utvr|eno u prava i slobode iz ovog ~lanka, stavak 2, {to uklju~uje: (...) prvostupanjskom postupku, a {to je imalo za posljedicu (e) Pravo na pravi~no saslu{anje u gra|anskim i krivi~nim dono{enje nepravilne odluke. Kantonalni je sud, po stvarima i druga prava vezana za krivi~ne postupke". apelanti~inom mi{ljenju, od svih izvedenih dokaza cijenio samo 20. ^lanak 6. stavak 1. Europske konvencije, u relevantnom uvjerenje o prebivali{tu, a ~injenica stanovanja se ne dokazuje dijelu, glasi: samo uvjerenjem o prebivali{tu jer je poznato da gra|ani u "1. Prilikom utvr|ivanja gra|anskih prava i obveza ili pravilu ne vr{e pravodobno prijavu i odjavu prebivali{ta. osnovanosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv njega, svako ima Apelantica isti~e da je predmetni stan njezin jedini dom i da je pravo na pravi~nu i javnu raspravu u razumnom roku pred njezino pravo, kao i pravo njezine obitelji na po{tivanje doma, neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. [...]" ugro`eno odlukom Kantonalnog suda obzirom da }e uslijediti i 21. Prema ustaljenoj praksi Ustavnog suda, osnovni uvjet za postupak delo`acije, {to predstavlja ometanje u pravu na mirno primjenu ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije jeste da postoji u`ivanje doma koje nema legitiman cilj. spor o gra|anskim pravima i obvezama. U konkretnom slu~aju, b) Odgovor na apelaciju vo|en je sudski postupak radi utvr|ivanja svojstva nositelja stanarskog prava. Utvr|ivanje ima li neko svojstvo nositelja 12. Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju isti~e da se stanarskog ulazi u okvir "gra|anskih prava i obaveza". Stoga, navodi apelacije odnose na razli~ito pravno shva}anje, a {to se ne Ustavni sud smatra da je ~lanak 6. stavak 1. Europske konvencije bi moglo dovoditi u vezu sa povredama iz ~lanka 6. Europske primjenljiv u ovom slu~aju. konvencije. Navode koji se odnose na neovisnost suda i pravo na po{tivanje doma Kantonalni sud smatra neutemeljenim zbog 22. Apelantica se `ali da u konkretnom postupku nije imala toga {to je provedenim postupkom utvr|eno da je nositelj pravi~no su|enje pred neovisnim sudom, jer je po njezinom stanarskog prava, apelanti~ina baka, umrla 21. sije~nja 1999. mi{ljenju upitna neovisnost suda u predmetima gdje se kao godine, a da je apelantica prijavljena na adresi stana od 27. rujna opre~na strana pojavljuju op}ina, kanton ili dr`ava, zbog toga {to 2003. godine, iz ~ega proizlazi da apelantica u trenutku bakine se financiranje sudbene vlasti vr{i iz prora~unskih sredstava koji smrti nije imala svojstvo ~lana obiteljskog ku}anstva, te predla`e su potpuno pod ingerencijom izvr{ne vlasti. da se apelacija odbije kao neutemeljena. 23. Prema stavku 1. ~lanka 6. Europske konvencije, odluku 13. Vlasnik stana u odgovoru na apelaciju navodi da mu se koja se odnosi na taj ~lanak mora donijeti neovisan i nepristran apelantica obratila 9. velja~e 1999. godine sa zahtjevom za tribunal, uspostavljen prema zakonu. Pridjev "neovisan" i prijenos stanarskog prava sa umrle bake na nju, te da je odbijena "nepristran" izrazi su dva razli~ita koncepta. Pojam jer ne spada u krug osoba koje po Zakonu o stambenim odnosima "neovisnosti" se odnosi na vezu izme|u suca i tijela vlasti, dok mogu nakon smrti nositelja stanarskog prava nastaviti trajno i "nepristranost" mora postojati u odnosu prema stranama u sporu. nesmetano koristiti stan. U postupku pred Kantonalnim sudom je U odlu~ivanju je li sud neovisan u obzir se mora uzeti inter alia utvr|eno da izme|u apelantice i njezine bake nije postojala trajna imenovanje sudaca, trajanje mandata, postojanje garancija protiv zajednica `ivota, te je odbijen apelanti~in tu`beni zahtjev. vanjskih pritisaka i utjecaja, kao i postojanje op}eg utiska o Navode koji se odnose na neovisnost suda vlasnik stana smatra neovisnosti.(vidi Presudu Europskog suda za ljudska prava proizvoljnim i neto~nim, tim prije {to se financiranje sudova vr{i Campell and Fell serija A, br. 80, stavak 78). Zakonom o iz sredstava prora~una Zeni~ko-dobojskog kantona. Dalje, sudovima garantira se neovisnost sudova u vr{enju sudbene vlasnik stana isti~e da nije do{lo do povrede prava na dom funkcije i sudovi sude na temelju ustava i zakona Bosne i Herceapelantice i njezine obitelji+, jer povreda prava na dom mo`e govine, Federacije Bosne i Hercegovine i kantona. ^injenica da nastati ako se povrje|uje ste~eno pravo na dom, {to u se rad sudova financira iz prora~una kantona sama po sebi nije konkretnom sporu nije slu~aj, Predla`e da se apelacija odbije kao dokaz da sud nije neovisan. Dr`ava je du`na financirati rad neutemeljena, jer nije do{lo do povreda apelanti~inh ustavnih sudova, {to ne dovodi u pitanje neovisnost sudova. Budu}i da prava. apelantica nije pru`ila druge dokaze u svezi navodnog nedostatka neovisnosti suda u konkretnom slu~aju ili o VI. Dopustivost neefikasnosti zakonom datih garancija neovisnosti suda, a 14. Sukladno ~lanku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, nedostaci nisu o~iti, Ustavni sud apelanti~ine navode smatra Ustavni sud tako|er ima prizivnu nadle`nost u pitanjima koja su pau{alnim, ni~im dokazanim i neutemeljenim, te smatra da nema sadr`ana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmetom spora povrede prava na neovisan sud kao elementa prava na pravi~no zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. su|enje iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. 15. Sukladno ~lanku 15. stavak 3. Poslovnika Ustavnog stavak 1. Europske konvencije. suda, Ustavni sud mo`e razmatrati apelaciju samo ako su protiv 24. U svezi prigovora apelacije koji se odnose na utvr|ivanje presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi ~injeni~nog stanja i primjenu zakona, Ustavni sud podsje}a da efektivni pravni lijekovi mogu}i po zakonu i ako se podnese u nije mjerodavan preispitivati ~injeni~no stanje ili tuma~enje i roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio na~in na koji su primijenili zakon redoviti sudovi, osim u odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio. slu~ajevima u kojima su odluke tih sudova povrijedile ustavno 16. U konkretnom slu~aju, odluku o posljednjem pravnom pravo, a to je slu~aj ukoliko je neki redoviti sud pogre{no tuma~io lijeku, koja je predmetom pobijanja ovom apelacijom, ili primijenio neko ustavno pravo, ili je zanemario to pravo, ako predstavlja Presuda Kantonalnog suda broj G`-826/04 od 11. je primjena zakona bila proizvoljna ili diskriminacijska, ukoliko listopada 2004. godine, protiv koje nema drugih efektivnih je do{lo do povrede procesnog prava (pravo na pravi~no su|enje, pravnih lijekova mogu}ih po zakonu. Apelacija je podnesena 9. pravo na pristup sudu, pravo na djelotvorni pravni lijek i u studenoga 2004. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano drugim slu~ajevima), ili ukoliko utvr|eno ~injeni~no stanje ~lankom 15. stavak 3. Poslovnika Ustavnog suda. Kona~no, ukazuje na povredu Ustava Bosne i Hercegovine (vidi Odluku apelacija ispunjava i uvjete iz ~lanka 16. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda broj U 62/01, objavljenu u "Slu`benom glasniku Ustavnog suda. Bosne i Hercegovine", broj 24/02). 17. Imaju}i u vidu odredbe ~lanka VI/3.(b) Ustava Bosne i 25. Ustavni sud zaklju~uje da se u konkretnom slu~aju na~in Hercegovine, ~lanka 15. stavak 3. i ~lanka 16. stavak 2. na koji je Kantonalni sud tuma~io pozitivno-pravne propise ne Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni je sud ustvrdio da predmetna mo`e smatrati proizvoljnim i ne predstavlja kr{enje apelanti~inih apelacija ispunjava uvjete glede dopustivosti. ustavnih prava. U pobijanoj su presudi navedeni svi potrebni VII. Meritum razlozi i data detaljna obrazlo`enja. Tako|er, ne postoje drugi 18. Apelantica pobija navedenu odluku tvrde}i da joj je tom elementi koji bi ukazivali da je postupak bio nepravi~an. odlukom povrije|eno pravo na pravi~an postupak, koje je 26. Imaju}i u vidu sveukupno stanje spisa predmeta i zagarantirano ~lankom II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i rezultate cjelokupnog postupka, Ustavni sud zaklju~uje da nije ~lankom 6. stavak 1. Europske konvencije za za{titu ljudskih do{lo do povrede ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska ~lanka 6. Europske konvencije. konvencija), te pravo na dom iz ~lanka II/3.(f) Ustava Bosne i Pravo na po{tivanje privatnog i obiteljskog `ivota, doma i Hercegovine i ~lanka 8. Europske konvencije. prepiske Pravo na pravi~no su|enje 27. ^lanak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine, u relevantnom 19. ^lanak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: dijelu, glasi: Broj 26 – Strana 2848 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Ponedjeljak, 29.5.2006. 20/02 i broj U 140/03 od 21. sije~nja 2004. godine, objavljenu u "Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine u`ivaju ljudska "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine", broj 6/04). Za prava i slobode iz ovog ~lanka, stavak 2, {to uklju~uje: (...) razliku od navedenog stava, apelantica tvrdi da je `ivjela u (f) Pravo na privatni i obiteljski `ivot, dom i dopisivanje". zajedni~kom ku}anstvu sa svojom bakom u prijepornom stanu i 28. ^lanak 8. Europske konvencije glasi: prije njezine smrti 21. sije~nja 1999. godine. Dalje, navodi da se "1. Svako ima pravo na {tovanje svog privatnog i obiteljskog na adresu prijepornog stana zvani~no prijavila tek u srpnju 2003. `ivota, doma i prepiske". godine a da uvjerenje o prebivali{tu nije jedini dokaz ~injenice 2. Javna vlast se ne mije{a u vr{enje ovog prava, osim ako je stanovanja. takvo mije{anje predvi|eno zakonom i ako je to neophodna mjera 35. Me|utim, ~ak i kada bi se kao relevantan prihvatio takav u demokratskom dru{tvu u interesu nacionalne sigurnosti, javne apelanti~in stav, Ustavni sud smatra da ona, u postupku pred sigurnosti, gospodarske dobrobiti zemlje, sprje~avanje nereda ili ovim sudom, nije dostavila dokaze koji na nedvojben na~in sprje~avanja zlo~ina, za{tite zdravlja i morala ili za{tite prava i dokazuju da je u trenutku smrti svoje bake ostvarila dovoljno sloboda drugih." jaku vezu sa stanom svoje bake, kako bi se taj stan mogao 29. Ustavni sud ukazuje na ~injenicu da je bitna svrha ~lanka smatrati njezinim domom u smislu ~lanka 8. Europske 8. Europske konvencije za{tita pojedinaca od arbitrarnih konvencije. Iz provedenog postupka proizlazi da je apelantica mije{anja vlasti u njihova prava garantirana ovim ~lankom (vidi prijavila prebivali{te na stanu svoje bake tek 29. srpnja 2003. Europski sud za ljudska prava, Kroon protiv Nizozemske, presuda godine, a da je do tog dana bila prijavljena na drugim adresama, a od 27. listopada 1994. godine, serija A, br. 297-C). ne na adresi prijepornog stana, te Ustavni sud smatra da se u 30. Da bi se utvrdilo radi li se u konkretnom slu~aju o povredi konkretnom slu~aju ovaj stan ne mo`e smatrati apelanti~inim ~lanka 8. Europske konvencije, prvo se mora utvrditi je li domom u smislu ~lanka 8. Europske konvencije. Ustavni sud prijeporni stan predstavljao apelanti~in "dom" u smislu zna~enja podsje}a da, u konkretnom slu~aju, ~lanak II/3.(f) Ustava Bosne i stavka 1. ~lanka 8. Europske konvencije i odnose li se mjere na Hercegovine ne pru`a {iri opseg za{tite od ~lanka 8. Europske koje se apelant poziva na "mije{anje" javnih vlasti u po{tivanje konvencije, pa slijedi da nema kr{enja prava iz ~lanka II/3.(f) toga "doma". Drugo, da bi "mije{anje" bilo opravdano, mora biti Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 8. Europske konvencije. "sukladno zakonu". Ovaj uvjet zakonitosti se, sukladno zna~enju termina Europske konvencije, sastoji iz vi{e elemenata: (a) VIII. Zaklju~ak mije{anje mora biti utemeljeno doma}im ili me|unarodnim 36. Ustavni sud zaklju~uje da nema povrede prava na zakonom; (b) zakon o kojem je rije~ mora biti primjereno pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i dostupan, tako da pojedinac bude primjereno upu}en na ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije, jer se apelantica `ali na okolnosti zakona koje se mogu primijeniti na dati predmet i (c) nepotpuno utvr|eno ~injeni~no stanje i pogre{nu primjenu zakon tako|er mora biti formuliran sa odgovaraju}om to~no{}u i materijalnog prava u sudskim postupcima, a Ustavni sud nije razvidno{}u da bi se pojedincu dozvolilo da prema njemu ustvrdio postojanje drugih elemenata koji bi ukazivali da je prilagodi svoje postupke (vidi Europski sud za ljudska prava, postupak bio nepravi~an niti je dokazala postojanje elemenata Sunday Times protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 26. koji ukazuju da sud nije bio neovisan. Nema kr{enja prava iz travnja 1979. godine, serija A, br. 30, stavak 49). ~lanka II/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 8. Europske 31. U slu~aju da se ispostavi da je to "mije{anje" sukladno konvencije, jer nije utvr|eno da prijeporni stan predstavlja zakonu i tada mo`e predstavljati povredu ~lanka 8. Europske apelantov "dom" u smislu zna~enja iz navedenih odredbi. konvencije ako nije "nu`no" posti}i jedan od zakonitih ciljeva iz 37. Na temelju ~lanka 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog stavka 2. ~lanka 8. Europske konvencije. Nu`no u ovom suda, Ustavni je sud jednoglasno odlu~io kao u dispozitivu ove kontekstu zna~i da "mije{anje" odgovara "pritiscima dru{tvenih odluke. potreba" i da postoji razumna relacija proporcionalnosti izme|u 38. Prema ~lanku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke mije{anja i zakonitog cilja kojem se te`i (vidi Europski sud za Ustavnog suda su kona~ne i obvezuju}e. ljudska prava, Niemietz protiv Njema~ke, presuda od 16. prosinca Predsjednik 1992. godine, serija A, br. 251). Ustavnog suda 32. Prema sudskoj praksi Europskog suda za ljudska prava, Bosne i Hercegovine pojam "dom" obuhva}a kako iznajmljen dom, tako i dom u privatnom vlasni{tvu (vidi Europski sud za ljudska prava, Gillow Mato Tadi}, v. r. protiv Velike Britanije, presuda od 24. studenoga 1986. godine, serija A, br. 109, stavak 46 f, Kroon protiv Nizozemske, presuda od 27. listopada 1994. godine, serija A, br. 297-C, stavak 31). Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudija, u Sukladno ovoj interpretaciji, Ustavni sud je pro{irio domenu predmetu broj AP 971/04, rje{avaju}i apelaciju A. R., na osnovu ~lanka 8. Europske konvencije na stanove u kojima se stanuje na ~lana VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lana 59 stav 2 ta~ka temelju stanarskog prava (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 2 i ~lana 61 st. 1 i 3 Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercego8/99 od 11. svibnja 1999. godine, objavljenu u "Slu`benom vine - Novi pre~i{}eni tekst ("Slu`beni glasnik Bosne i glasniku Bosne i Hercegovine", broj 24/99). Hercegovine", broj 2/04), u sastavu: 33. Ustavni sud konstatira da je vlasnik stana odbio Mato Tadi}, predsjednik apelanti~in zahtjev za prijenos stanarskog prava, jer je ustvrdio Miodrag Simovi}, prof. dr, potpredsjednik da apelantica ne spada u krug osoba iz ~lanka 6. stavak 2. Zakona Hatixa Haxiosmanovi}, potpredsjednik o stambenim odnosima koja u smislu ~lanka 21. st. 2. istog zakona imaju pravo nakon smrti nositelja stanarskog prava Valerija Gali}, sudija nastaviti sa nesmetanim kori{tenjem predmetnog stana. Jovo Rosi}, sudija 34. Nakon toga apelantica je svojstvo nositelja stanarskog na sjednici, odr`anoj 28. juna 2005. godine, donio je prava na prijepornom stanu poku{ala ste}i podno{enjem tu`be u parni~nom postupku. Me|utim, u ovom sudskom postupku ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 apelantica nije uspjela sa svojim tu`benih zahtjevom. Stoga, Odbija se kao neosnovana apelacija A. R., podnesena protiv Ustavni sud konstatira da apelantica, nakon okon~anja Presude Kantonalnog suda u Zenici broj G`-826/04 od 11. predmetnih postupaka, nije stekla stanarsko pravo na oktobra 2004. godine. predmetnom stanu. U postupku u kojem je donesena pobijana Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegoodluka, utvr|eno je da apelantica nije imala svojstvo ~lana vine", "Slu`benim novinama Federacije Bosne i Hercegoviobiteljskog ku}anstva svoje bake u trenutku njezine smrti. ne" i "Slu`benom glasniku Republike Srpske". Postojanje trajnosti `ivljenja i stanovanja unu~adi sa nositeljem OBRAZLO@EWE stanarskog prava u zajedni~kom ku}anstvu u vrijeme smrti bake ili djeda uvjet je za stjecanje svojstva ~lana obiteljskog ku}anstva I. Uvod (vidi odluke Ustavnog suda broj U 1/02 od 26. rujna 2003. 1. A. R. (u daqwem tekstu: apelantkiwa) iz Zenice, koju godine, objavljenu u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovizastupa E. ^., advokat iz Zenice, podnijela je 9. novembra 2004. ne", broj 8/04, broj U 12/01 od 25. velja~e 2002. godine, godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u objavljenu u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine", broj 1 Odluka je objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 27/06. Ponedjeljak, 29.5.2006. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 26 – Strana 2849 daqwem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda prava, a koja zajedno s wim trajno stanuju i `ive, kao i lica u Zenici (u daqwem tekstu: Kantonalni sud) broj G`-826/04 od koja sa nosiocem stanarskog prava `ive u ekonomskoj zajednici 11. oktobra 2004. godine. u istom stanu vi{e od deset godina ili vi{e od pet godina ako su se uselila u stan na osnovu ugovora o do`ivotnom II. Postupak pred Ustavnim sudom izdr`avawu nosioca stanarskog prava. 2. Na osnovu ~lana 21 st. 1 i 2 Poslovnika Ustavnog suda od ^lan 21 Kantonalnog suda i u~esnika u postupku, Op{tine Zenica (u Korisnici stana (~lan 6 stav 1) koji stanuju zajedno sa daqwem tekstu: vlasnik stana), zatra`eno je 17. decembra 2004. nosiocem stanarskog prava, imaju pravo da trajno i nesmetano godine da dostave odgovore na apelaciju. koriste taj stan, pod uslovima koji su propisani ovim 3. Kantonalni sud dostavio je odgovor na apelaciju 4. zakonom. januara 2005. godine, a vlasnik stana 11. januara 2005. godine. ^lanovima porodi~nog doma}instva (~lan 6 stav 2) 4. Na osnovu ~lana 25 stav 2 Poslovnika Ustavnog suda, pripada pravo iz prethodnog stava i poslije smrti nosioca odgovori na apelaciju Kantonalnog suda i vlasnika stana stanarskog prava, kao i kada nosilac stanarskog prava iz dostavqeni su apelantkiwi 20. maja 2005. godine. drugih razloga trajno prestane da koristi stan, sem ako je III. ^iweni~no stawe prestao da koristi stan na osnovu otkaza ugovora o kori{}ewu stana odnosno raskida tog ugovora ili na osnovu 5. ^iwenice predmeta, koje proizilaze iz apelantkiwinih ugovora o zamjeni tog stana, kao i u slu~aju kada je stekao navoda i dokumenata predo~enih Ustavnom sudu, mogu da se stanarsko pravo na drugi stan koji mu je dodijeqen i za sumiraju na sqede}i na~in. ~lanove porodi~nog doma}instva, kao i u slu~aju iz ~lana 13 6. Apelantkiwa je 9. februara 1999. godine podnijela ovog zakona." zahtjev vlasniku stana za prenos stanarskog prava na jednosobnom stanu koji se nalazi u Zenici, u Ulici V. Apelacija Kraw~evi}eva broj 2, povr{ine 34,80 m², na kom je nosilac stanarskog prava bila wena baka J. J. koja je umrla 21. januara a) Navodi iz apelacije 1999. godine. Vlasnik stana je Zakqu~kom broj 02-372-1797/99 od 11. Apelantkiwa navodi da je osporavanom odlukom 19. maja 1999. godine odbio da da saglasnost apelantkiwi za povrije|eno weno pravo na pravi~no su|ewe iz ~lana II/3 e) prenos stanarskog prava, jer je utvrdio da apelantkiwa ne spada Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske u krug lica koji po osnovu Zakona o stambenim odnosima imaju konvencije za za{titu qudskih prava i osnovnih sloboda (u pravo da nakon smrti nosioca stanarskog prava nastave da daqwem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na privatan i trajno i nesmetano koriste predmetni stan. porodi~ni `ivot, dom i prepisku iz ~lana II/3 f) Ustava Bosne 7. Nakon toga apelantkiwa je tu`bom kod Op{tinskog suda i Hercegovine i ~lana 8 Evropske konvencije. Shodno u Zenici (u daqwem tekstu: Op{tinski sud) tra`ila da se apelantkiwinom mi{qewu upitna je nezavisnost suda u utvrdi da je stekla svojstvo nosioca stanarskog prava na predmetima gdje se kao protivna stranka pojavquju op{tina, predmetnom stanu. Op{tinski sud je Presudom broj P-2397/99 kanton ili dr`ava, a zbog toga {to se sudske vlasti od 30. oktobra 2003. godine udovoqio apelantkiwinom finansiraju iz bud`etskih sredstava koja su pod ingerencijom tu`benom zahtjevu. Obrazla`u}i presudu, Op{tinski sud je izvr{ne vlasti. Daqe, apelantkiwa smatra da je u konkretnom naveo da nakon provedenog postupka mo`e da se zakqu~i da je slu~aju drugostepeni sud prekr{io princip nezavisnosti jer je postojala trajna zajednica `ivota i stanovawa izme|u potpuno ignorisao ~iweni~no stawe utvr|eno u prvostepenom apelantkiwe i wene bake, te da apelantkiwa ima da se smatra postupku, a {to je imalo za posqedicu dono{ewe nepravilne ~lanom porodi~nog doma}instva nosioca stanarskog prava. odluke. Kantonalni sud je, po apelantkiwinom mi{qewu, od 8. Odlu~uju}i o `albi vlasnika stana, Kantonalni sud je svih izvedenih dokaza cijenio samo uvjerewe o prebivali{tu, a Presudom broj G`-826/04 od 11. oktobra 2004. godine `albu ~iwenica stanovawa se ne dokazuje samo uvjerewem o uva`io, prvostepenu presudu preina~io i odbio apelantkiwin prebivali{tu jer je poznato da gra|ani u pravilu ne vr{e tu`beni zahtjev. U obrazlo`ewu presude Kantonalni sud blagovremeno prijavu i odjavu prebivali{ta. Apelantkiwa navodi da apelantkiwa nije bila u trajnoj zajednici svoje bake, isti~e da je predmetni stan wen jedini dom i da je weno pravo, niti mo`e da se smatra ~lanom porodi~nog doma}instva kao i pravo wene porodice na po{tovawe doma, ugro`eno nosioca stanarskog prava, jer iz sprovedenih dokaza jasno odlukom Kantonalnog suda s obzirom da }e uslijediti i proizilazi da je apelantkiwa na adresi spornog stana postupak delo`acije, {to predstavqa ometawe u pravu na prijavqena od 29. jula 2003. godine, a da je dotada{wi nosilac mirno u`ivawe doma koje nema legitiman ciq. stanarskog prava, apelantkiwina baka, umrla 21. jula 1999. godine. Stoga, Kantonalni sud je zakqu~io da je prvostepeni b) Odgovor na apelaciju sud na utvr|eno ~iweni~no stawe pogre{no primijenio 12. Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju isti~e da se materijalno pravo, utvrdiv{i da je apelantkiwa `ivjela u navodi apelacije odnose na razli~ito pravno shvatawe, a {to trajnoj zajednici sa bakom i da postoje uslovi za prenos ne bi moglo da se dovodi u vezu sa povredama iz ~lana 6 Evropske stanarskog prava. konvencije. Navode koji se odnose na nezavisnost suda i pravo IV. Relevantni propisi na po{tovawe doma Kantonalni sud smatra neosnovanim zbog 9. Zakon o sudovima ("Slu`bene novine Zeni~ko-dobojskog toga {to je sprovedenim postupkom utvr|eno da je nosilac kantona", br. 4/97, 15/99, 14/02 i 5/03) stanarskog prava, apelantkiwina baka, umrla 21. januara 1999. godine, a da je apelantkiwa prijavqena na adresi stana od 27. "^lan 3 septembra 2003. godine, iz ~ega proizilazi da apelantkiwa u Sudovi su u vr{ewu sudske funkcije samostalni i trenutku bakine smrti nije imala svojstvo ~lana porodi~nog nezavisni i sude na osnovu ustava i zakona Bosne i Hercegovidoma}instva, te predla`e da se apelacija odbije kao ne, Federacije i kantona" neosnovana. 10. Zakon o stambenim odnosima ("Slu`beni list SRBiH", br. 14/84, 12/87, 36/89 i 2/93 te "Slu`bene novine Federacije 13. Vlasnik stana u odgovoru na apelaciju navodi da mu se BiH", br. 11/98, 38/98 i 19/99) apelantkiwa obratila 9. februara 1999. godine sa zahtjevom za "^lan 6 prenos stanarskog prava sa umrle bake na wu, te da je odbijena Korisnikom stana, u smislu ovog zakona, smatraju se: jer ne spada u krug lica koji po Zakonu o stambenim odnosima nosilac stanarskog prava i ~lanovi wegovog porodi~nog mogu nakon smrti nosioca stanarskog prava da nastave trajno i doma}instva koji zajedno s wim trajno `ive i stanuju, kao i nesmetano da koriste stan. U postupku pred Kantonalnim sudom lica koja su prestala da budu ~lanovi tog doma}instva a utvr|eno je da izme|u apelantkiwe i wene bake nije postojala ostala su u istom stanu. trajna zajednica `ivota, te je odbijen apelantkiwin tu`beni ^lanovima porodi~nog doma}instva nosioca stanarskog zahtjev. Navode koji se odnose na nezavisnost suda vlasnik prava, u smislu ovog zakona, smatraju se: bra~ni drug, djeca stana smatra proizvoqnim i neta~nim, tim prije {to se (ro|ena u braku ili van braka, usvojena, pastor~ad), bra~ni finansirawe sudova vr{i iz sredstava bud`eta drugovi djece, roditeqi bra~nih drugova (otac, majka, o~uh, Zeni~ko-dobojskog kantona. Daqe, vlasnik stana isti~e da nije ma}eha, usvojilac), bra}a ili sestre, unu~ad, kao i lica koja je do{lo do povrede prava na dom apelantkiwe i wene porodice, nosilac stanarskog prava du`an po zakonu da izdr`ava ili su jer povreda prava na dom mo`e da nastane ako se povre|uje ta lica du`na po zakonu da izdr`avaju nosioca stanarskog ste~eno pravo na dom, {to u konkretnom sporu nije slu~aj, Broj 26 – Strana 2850 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Ponedjeljak, 29.5.2006. Predla`e da se apelacija odbije kao neosnovana, jer nije do{lo Hercegovine, Federacije Bosne i Hercegovine i kantona. do povreda apelantkiwinih ustavnih prava. ^iwenica da se rad sudova finansira iz bud`eta kantona sama po sebi nije dokaz da sud nije nezavisan. Dr`ava je du`na da VI. Dopustivost finansira rad sudova, {to ne dovodi u pitawe nezavisnost 14. U skladu sa ~lanom VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine, sudova. Budu}i da apelantkiwa nije pru`ila druge dokaze u Ustavni sud tako|e ima apelacionu nadle`nost u pitawima vezi sa navodnim nedostatkom nezavisnosti suda u konkretnom koja su sadr`ana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora slu~aju ili o neefikasnosti zakonom datih garancija zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini. nezavisnosti suda, a nedostaci nisu o~igledni, Ustavni sud 15. U skladu sa ~lanom 15 stav 3 Poslovnika Ustavnog suda, apelantkiwine navode smatra pau{alnim, ni~im dokazanim i Ustavni sud mo`e da razmatra apelaciju samo ako su protiv neosnovanim, te smatra da nema povrede prava na nezavisan sud presude, odnosno odluke, koja se wome osporava iscrpqeni svi kao elementa prava na pravi~no su|ewe iz ~lana II/3 e) Ustava efektivni pravni lijekovi mogu}i po zakonu i ako se podnese u Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije. roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio 24. U vezi sa prigovorima apelacije koji se odnose na odluku o posqedwem pravnom lijeku koji je koristio. utvr|ivawe ~iweni~nog stawa i primjenu zakona, Ustavni sud 16. U konkretnom slu~aju, odluku o posqedwem pravnom podsje}a da nije nadle`an da preispituje ~iweni~no stawe ili lijeku, koja je predmet osporavawa ovom apelacijom, tuma~ewe i na~in na koji su primijenili zakon redovni sudovi, predstavqa Presuda Kantonalnog suda broj G`-826/04 od 11. sem u slu~ajevima u kojima su odluke tih sudova povrijedile oktobra 2004. godine, protiv koje nema drugih efektivnih ustavno pravo, a to je slu~aj ukoliko je neki redovni sud pravnih lijekova mogu}ih po zakonu. Apelacija je podnesena 9. pogre{no tuma~io ili primijenio neko ustavno pravo, ili je novembra 2004. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano zanemario to pravo, ako je primjena zakona bila proizvoqna ~lanom 15 stav 3 Poslovnika Ustavnog suda. Na kraju, apelacija ili diskriminatorska, ukoliko je do{lo do povrede procesnog ispuwava i uslove iz ~lana 16 stav 2 Poslovnika Ustavnog suda. prava (pravo na pravi~no su|ewe, pravo na pristup sudu, pravo 17. Imaju}i u vidu odredbe ~lana VI/3 b) Ustava Bosne i na djelotvorni pravni lijek i u drugim slu~ajevima), ili Hercegovine, ~lana 15 stav 3 i ~lana 16 stav 2 Poslovnika ukoliko utvr|eno ~iweni~no stawe ukazuje na povredu Ustava Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija Bosne i Hercegovine (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 62/01, ispuwava uslove u pogledu dopustivosti. objavqenu u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine", broj 24/02). VII. Meritum 25. Ustavni sud zakqu~uje da u konkretnom slu~aju na~in na 18. Apelantkiwa osporava navedenu odluku tvrde}i da joj je koji je Kantonalni sud tuma~io pozitivno-pravne propise ne tom odlukom povrije|eno pravo na pravi~an postupak, koje je mo`e da se smatra proizvoqnim i ne predstavqa kr{ewe zagarantovano ~lanom II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine i apelantkiwinih ustavnih prava. U osporavanoj presudi su ~lanom 6 stav 1 Evropske konvencije za za{titu qudskih prava navedeni svi potrebni razlozi i data detaqna obrazlo`ewa. i osnovnih sloboda (u daqwem tekstu: Evropska konvencija), te Tako|e, ne postoje drugi elementi koji bi ukazivali da je pravo na dom iz ~lana II/3 f) Ustava Bosne i Hercegovine i postupak bio nepravi~an. ~lana 8 Evropske konvencije. 26. Imaju}i u vidu sveukupno stawe spisa predmeta i rezultate cjelokupnog postupka, Ustavni sud zakqu~uje da nije Pravo na pravi~no su|ewe do{lo do povrede ~lana II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine i 19. ^lan II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: ~lana 6 Evropske konvencije. "Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine u`ivaju Pravo na po{tovawe privatnog i porodi~nog `ivota, doma qudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog ~lana, a ona i prepiske obuhvataju: 27. ^lan II/3 Ustava Bosne i Hercegovine, u relevantnom (...) dijelu, glasi: e) Pravo na pravi~no saslu{awe u gra|anskim i krivi~nim "Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine u`ivaju stvarima i druga prava u vezi sa krivi~nim postupkom." qudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog ~lana, a ona 20. ^lan 6 stav 1 Evropske konvencije, u relevantnom obuhvataju: dijelu, glasi: (...) "1. Prilikom utvr|ivawa gra|anskih prava i obaveza ili f) Pravo na privatni i porodi~ni `ivot, dom i osnovanosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv wega, prepisku". svako ima pravo na pravi~no su|ewe i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom 28. ^lan 8 Evropske konvencije glasi: ustanovqenim sudom. [...]" "1. Svako ima pravo na po{tovawe svog privatnog i porodi~nog `ivota, doma i prepiske. 21. Shpdnp ustaqenoj praksi Ustavnog suda, osnovni uslov za primjenu ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije jeste da postoji 2. Javna vlast se ne mije{a u vr{ewe ovog prava, osim ako je spor o gra|anskim pravima i obavezama. U konkretnom slu~aju, takvo mije{awe predvi|eno zakonom i ako je neophodna mjera u vo|en je sudski postupak radi utvr|ivawa svojstva nosioca demokratskom dru{tvu u interesu nacionalne bezbjednosti, stanarskog prava. Utvr|ivawe da li neko ima svojstvo nosioca javne bezbjednosti, ekonomske dobrobiti zemqe, spre~avawa stanarskog ulazi u okvir "gra|anskih prava i obaveza". Stoga, nereda ili spre~avawa zlo~ina, za{tite zdravqa i morala, Ustavni sud smatra da je ~lan 6 stav 1 Evropske konvencije ili za{tite prava i sloboda drugih." primjenqiv u ovom slu~aju. 29. Ustavni sud ukazuje na ~iwenicu da je bitna svrha ~lana 22. Apelantkiwa se `ali da u konkretnom postupku nije 8 Evropske konvencije za{tita pojedinaca od arbitrarnih imala pravi~no su|ewe pred nezavisnim sudom, jer je po wenom mije{awa vlasti u wihova prava garantovana ovim ~lanom mi{qewu upitna nezavisnost suda u predmetima gdje se kao (vidi Evropski sud za qudska prava, Kroon protiv Holandije, suprotna strana pojavquju op{tina, kanton ili dr`ava, zbog presuda od 27. oktobra 1994. godine, serija A, br. 297-C). toga {to se finansirawe sudske vlasti vr{i iz bud`etskih 30. Da bi se utvrdilo da li se u konkretnom slu~aju radi o sredstava koji su potpuno pod ingerencijom izvr{ne vlasti. povredi ~lana 8 Evropske konvencije, prvo mora da se utvrdi da 23. Shodno stavu 1 ~lana 6 Evropske konvencije, odluku koja li je sporni stan predstavqao apelantkiwin "dom" u smislu se odnosi na taj ~lan mora da donese nezavisan i nepristrasan zna~ewa stava 1 ~lana 8 Evropske konvencije i da li se mjere na tribunal, uspostavqen shodno zakonu. Pridjev "nezavisan" i koje se apelant poziva odnose na "mije{awe" javnih vlasti u "nepristrasan" izrazi su dva razli~ita koncepta. Pojam po{tovawe toga "doma". Drugo, da bi "mije{awe" bilo "nezavisnosti" odnosi se na vezu izme|u sudije i organa vlasti, opravdano, mora da bude "u skladu sa zakonom". Ovaj uslov dok "nepristrasnost" mora da postoji u odnosu prema stranama zakonitosti se, u skladu sa zna~ewem termina Evropske u sporu. U odlu~ivawu da li je sud nezavisan u obzir mora da se konvencije, sastoji iz vi{e elemenata: (a) mije{awe mora da uzme inter alia imenovawe sudija, trajawe mandata, postojawe bude zasnovano doma}im ili me|unarodnim zakonom; (b) zakon o garancija protiv spoqnih pritisaka i uticaja, kao i postojawe kom je rije~ mora da bude primjereno dostupan, tako da op{teg utiska o nezavisnosti.(vidi Presudu Evropskog suda za pojedinac bude primjereno upu}en na okolnosti zakona koje qudska prava Campell and Fell serija A, br. 80, stav 78). mogu da se primijene na dati predmet i (c) zakon tako|e mora da Zakonom o sudovima garantuje se nezavisnost sudova u vr{ewu bude formulisan sa odgovaraju}om ta~no{}u i jasno}om da bi sudske funkcije i sudovi sude na osnovu ustava i zakona Bosne i se pojedincu dozvolilo da prema wemu prilagodi svoje Ponedjeljak, 29.5.2006. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 26 – Strana 2851 nepotpuno utvr|eno ~iweni~no stawe i pogre{nu primjenu postupke (vidi Evropski sud za qudska prava, Sunday Times materijalnog prava u sudskim postupcima, a Ustavni sud nije protiv Ujediwenog Kraqevstva, presuda od 26. aprila 1979. utvrdio da postoje drugi elementi koji bi ukazivali da je godine, serija A, br. 30, stav 49). postupak bio nepravi~an niti je dokazala da postoje elementi 31. U slu~aju da se ispostavi da je to "mije{awe" u skladu sa koji ukazuju da sud nije bio nezavisan. Nema kr{ewa prava iz zakonom i tada mo`e da predstavqa povredu ~lana 8 Evropske ~lana II/3 f) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 8 Evropske konvencije ako nije "neophodno" da se postigne jedan od konvencije, jer nije utvr|eno da sporni stan predstavqa zakonitih ciqeva iz stava 2 ~lana 8 Evropske konvencije. apelantov "dom" u smislu zna~ewa iz navedenih odredbi. Neophodno u ovom kontekstu zna~i da "mije{awe" odgovara 37. Na osnovu ~lana 61 st. 1 i 3 Poslovnika Ustavnog suda, "pritiscima dru{tvenih potreba" i da postoji razumna Ustavni sud je jednoglasno odlu~io kao u dispozitivu ove relacija proporcionalnosti izme|u mije{awa i zakonitog odluke. ciqa kom se te`i (vidi Evropski sud za qudska prava, Niemietz 38. Shodno ~lanu VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke protiv Wema~ke, presuda od 16. decembra 1992. godine, serija Ustavnog suda su kona~ne i obavezuju}e. A, br. 251). 32. Shodno sudskoj praksi Evropskog suda za qudska prava, Predsjednik pojam "dom" obuhvata kako iznajmqen dom, tako i dom u Ustavnog suda privatnoj svojini (vidi Evropski sud za qudska prava, Gillow Bosne i Hercegovine protiv Velike Britanije, presuda od 24. novembra 1986. Mato Tadi}, s. r. godine, serija A, br. 109, stav 46 f, Kroon protiv Holandije, presuda od 27. oktobra 1994. godine, serija A, br. 297-C, stav 31). Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vije}u od pet sudija, u U skladu sa ovom interpretacijom, Ustavni sud je pro{irio predmetu broj AP 1001/04, rje{avaju}i apelaciju A. Z., na osnovu domen ~lana 8 Evropske konvencije na stanove u kojima se ~lana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lana 59. stav 2. ta~ka stanuje na osnovu stanarskog prava (vidi Odluku Ustavnog suda 2. i ~lana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i broj U 8/99 od 11. maja 1999. godine, objavqenu u "Slu`benom Hercegovine - Novi pre~i{}eni tekst ("Slu`beni glasnik Bosne i glasniku Bosne i Hercegovine", broj 24/99). Hercegovine" broj 2/04), u sastavu: 33. Ustavni sud konstatuje da je vlasnik stana odbio Mato Tadi}, predsjednik apelantkiwin zahtjev za prenos stanarskog prava, jer je Miodrag Simovi}, prof. dr., potpredsjednik utvrdio da apelantkiwa ne spada u krug lica iz ~lana 6 stav 2 Hatid`a Had`iosmanovi}, potpredsjednica Zakona o stambenim odnosima koja u smislu ~lana 21 st. 2 istog Valerija Gali}, sutkinja zakona imaju pravo da nakon smrti nosioca stanarskog prava Jovo Rosi}, sudija nastave da nesmetano koriste predmetni stan. na sjednici odr`anoj 13. jula 2005. godine donio je 34. Nakon toga apelantkiwa je svojstvo nosioca stanarskog prava na spornom stanu poku{ala da stekne podno{ewem tu`be ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 u parni~nom postupku. Me|utim, u ovom sudskom postupku apelantkiwa nije uspjela sa svojim tu`benih zahtjevom. Stoga, Odbija se kao neosnovana apelacija A. Z. podnesena protiv Ustavni sud konstatuje da apelantkiwa, nakon zavr{etka Presude Okru`nog suda u Banjoj Luci broj G`-912/03 od 20. predmetnih postupaka, nije stekla stanarsko pravo na augusta 2004. godine i Presude Osnovnog suda u Prnjavoru broj predmetnom stanu. U postupku u kom je donesena osporena P-112/01 od 15. novembra 2002. godine. odluka, utvr|eno je da apelantkiwa nije imala svojstvo ~lana Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegoviporodi~nog doma}instva svoje bake u trenutku wene smrti. ne", "Slu`benim novinama Federacije Bosne i Hercegovine" i Postojawe trajnosti `ivqewa i stanovawa unu~adi sa "Slu`benom glasniku Republike Srpske". nosiocem stanarskog prava u zajedni~kom doma}instvu u OBRAZLO@ENJE vrijeme smrti bake ili djeda uslov je za sticawe svojstva ~lana porodi~nog doma}instva (vidi odluke Ustavnog suda broj U 1/02 I. Uvod od 26. septembra 2003. godine, objavqenu u "Slu`benom 1. A. Z. (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa V. H., glasniku Bosne i Hercegovine", broj 8/04, broj U 12/01 od 25. advokatica iz Prnjavora, 11. novembra 2004. godine podnio je februara 2002. godine, objavqenu u "Slu`benom glasniku apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem Bosne i Hercegovine", broj 20/02 i broj U 140/03 od 21. januara tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okru`nog suda u Banjoj Luci 2004. godine, objavqenu u "Slu`benom glasniku Bosne i Herce(u daljnjem tekstu: Okru`ni sud) broj G`-912/03 od 20. augusta govine", broj 6/04). Za razliku od navedenog stava, apelantkiwa 2004. godine i Presude Osnovnog suda u Prnjavoru (u daljnjem tvrdi da je `ivjela u zajedni~kom doma}instvu sa svojom bakom u tekstu: Osnovni sud) broj P-112/01 od 15. novembra 2002. spornom stanu i prije wene smrti 21. januara 1999. godine. godine. Daqe, navodi da se na adresu spornog stana zvani~no prijavila II. Postupak pred Ustavnim sudom tek u julu 2003. godine a da uvjerewe o prebivali{tu nije jedini 2. Na osnovu ~lana 21. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda, od dokaz ~iwenice stanovawa. Okru`nog suda i Osnovnog suda 8. marta 2005. godine zatra`eno 35. Me|utim, ~ak i kada bi se kao relevantan prihvatio je da dostave odgovore na apelaciju. takav apelantkiwin stav, Ustavni sud smatra da ona, u postupku 3. Okru`ni sud i Osnovni sud 24. i 25. marta 2005. godine pred ovim sudom, nije dostavila dokaze koji na nesumwiv na~in dostavili su odgovore na apelaciju. dokazuju da je u trenutku smrti svoje bake ostvarila dovoqno 4. Na osnovu ~lana 21. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, od jaku vezu sa stanom svoje bake, kako bi taj stan mogao da se smatra R. G., umje{a~a na strani tu`iteljice u postupku protiv apelanta (u wenim domom u smislu ~lana 8 Evropske konvencije. Iz daljnjem tekstu: umje{a~), 8. marta 2005. godine zatra`eno je da provedenog postupka proizilazi da je apelantkiwa prijavila dostavi odgovor na apelaciju. prebivali{te na stanu svoje bake tek 29. jula 2003. godine, a da je 5. Umje{a~ je dostavio odgovor na apelaciju 28. marta 2005. do tog dana bila prijavqena na drugim adresama, a ne na adresi godine. spornog stana, te Ustavni sud smatra da u konkretnom slu~aju 6. Na osnovu ~lana 25. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, ovaj stan ne mo`e da se smatra apelantkiwinim domom u smislu odgovori Okru`nog suda, Osnovnog suda i umje{a~a 20. maja ~lana 8 Evropske konvencije. Ustavni sud podsje}a da, u 2005. godine dostavljeni su apelantu. konkretnom slu~aju, ~lan II/3 f) Ustava Bosne i Hercegovine ne pru`a {iri obim za{tite od ~lana 8 Evropske konvencije, III. ^injeni~no stanje pa slijedi da nema kr{ewa prava iz ~lana II/3 f) Ustava Bosne i 7. ^injenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i Hercegovine i ~lana 8 Evropske konvencije. dokumenata predo~enih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljede}i na~in: VIII. Zakqu~ak 8. Apelant je 24. aprila 1987. godine sa tu`iteljicom S. Z. 36. Ustavni sud zakqu~uje da nema povrede prava na (svojom pomajkom) zaklju~io ugovor o do`ivotnom izdr`avanju, koji je ovjerio sudija Osnovnog suda pod brojem pravi~no su|ewe iz ~lana II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine i R-117/87. Navedenim ugovorom tu`iteljica, kao primalac ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije, jer se apelantkiwa `ali na 1 Odluka je objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 27/06. Broj 26 – Strana 2852 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Ponedjeljak, 29.5.2006. izdr`avanja, obavezala se da }e apelantu, kao davaocu Svaka strana mo`e tra`iti raskid ugovora ako druga strana izdr`avanja, nakon svoje smrti ostaviti imovinu bli`e ozna~enu u ne izvr{ava svoje obaveze. ugovoru pod uvjetima da joj apelant, kao davalac izdr`avanja, na U slu~aju raskida ugovora svaka strana zadr`ava pravo da ime izdr`avanja mjese~no {alje 50 DM, da se brine o imanju i od druge strane tra`i naknadu koja joj pripada po op}im nekretninama koje su predmet ugovora, te da je nakon smrti pravilima imovinskog prava." sahrani prema mjesnim obi~ajima. V. Apelacija 9. Tu`iteljica je, osim navedenog ugovora, sa~inila novi ugovor o do`ivotnom izdr`avanju sa R. G. (umje{a~em) 2. aprila a) Navodi iz apelacije 2001. godine, koji je ovjeren u Osnovnom sudu 3. aprila 2001. 16. Apelant navodi da je presudama sudova povrije|eno godine pod brojem 37/01. njegovo pravo na pravi~no saslu{anje u gra|anskom postupku iz 10. Tu`iteljica je umrla 24. aprila 2001. godine i umje{a~ je ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. snosio tro{kove njene sahrane. Evropske konvencije za za{titu ljudskih prava i osnovnih sloboda 11. Rje{enjem Osnovnog suda broj P-112/01 od 15. (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na imovinu novembra 2002. godine, na prijedlog umje{a~a, odre|ena je iz ~lana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1. Protokola privremena mjera kojom je obustavljen postupak izvr{enja broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant smatra da su sudovi Zaklju~ka Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Republike svoje odluke zasnovali na pogre{no utvr|enom ~injeni~nom Srpske, Odsjek Prnjavor, broj 05-050-33-855/01 od 12. augusta stanju. Navodi da su sudovi pogre{no primijenili i materijalno 2002. godine, a protiv izvr{enja Rje{enja ovog ministarstva broj pravo, odnosno odredbe ~lana 123. stav 3. Zakona o 05-050-33-855 od 21. marta 2002. godine koje se odnosi na naslje|ivanju. Tako|er navodi da je pred sudom dokazao da je uvo|enje u posjed apelanta u imovinu S. Z. tu`iteljicu izdr`avao onako kako je ugovoreno, a da je od 1999. 12. Prvostepenom Presudom Osnovnog suda broj P-112/01 godine do augusta 2000. godine nije izdr`avao zbog toga {to ga od 15. novembra 2002. godine raskinut je ugovor o do`ivotnom ona nije obavijestila o promjeni mjesta prebivali{ta, te da ju je izdr`avanju zaklju~en 24. aprila 1987. godine izme|u apelanta, nastavio izdr`avati od augusta 2000. godine do aprila 2001. kao davaoca izdr`avanja, i tu`iteljice S. Z, kao primaoca godine, kada je umje{a~, bez njegovog znanja, sa njom zaklju~io izdr`avanja. ugovor o do`ivotnom izdr`avanju. Dalje navodi da je sada u 13. Okru`ni sud je Presudom broj G@-912/03 od 20. augusta posjedu imovine koja je bila predmet ugovora umje{a~ koji je 2004. godine odbio kao neosnovanu `albu apelanta izjavljenu navedenu imovinu tokom rata dobio na kori{tenje. protiv navedene prvostepene presude i potvrdio prvostepenu b) Odgovor na apelaciju presudu. Navedenom presudom Okru`ni sud je uva`io 17. Okru`ni sud navodi da je donio svoju odluku imaju}i u apelantovu `albu izjavljenu protiv Rje{enja Osnovnog suda broj vidu da je nesporno utvr|eno da apelant nije izdr`avao tu`iteljicu P-112/01 od 15. novembra 2002. godine, ukinuo navedeno od marta 1992. godine. Takav zaklju~ak temelji se na iskazima rje{enje i odbacio zahtjev umje{a~a za dono{enje privremene saslu{anih svjedoka u toku prvostepenog parni~nog postupka, a mjere. djelimi~no i na iskazu samog apelanta. Apelant je saslu{an kao 14. Iz obrazlo`enja ove presude proizlazi da se R. G. parni~na stranka u toku prvostepenog parni~nog postupka i nije pridru`io tu`iteljici kao umje{a~, te, kako tu`iteljica nije mogao dokazati da je nakon marta 1992. godine izdr`avao podnijela zahtjev za dono{enje privremene mjere, da je zahtjev tu`iteljicu. S obzirom na navedeno, sud smatra da je prvostepena umje{a~a nedopu{ten. Dalje proizlazi da su u pogledu spornih presuda pravilna i zakonita, te je nju potvrdio. Sud smatra da nije pitanja da li je apelant izvr{avao svoju ugovorenu obavezu, do{lo do naru{avanja apelantovih ustavnih prava s obzirom na odnosno da li je slao tu`iteljici novac za njeno izdr`avanje, te da li ~injenicu da je apelant saslu{an u svojstvu parni~ne stranke pred je izvr{avao i ostale obaveze prema njoj ugovorom preuzete u prvostepenim sudom. cijelosti prihva}eni stav i utvr|enje prvostepenog suda da 18. Osnovni sud navodi da smatra da nije donio nezakonite apelant, kao davalac izdr`avanja, nije izvr{avao svoje obaveze odluke i da one nisu prouzrokovale {tetu apelantu, jer je preuzete ugovorom o do`ivotnom izdr`avanju (od marta 1992. prvostepena presuda potvr|ena presudom Okru`nog suda. godine), te da su, u smislu odredaba ~lana 123. stav 3. Zakona o naslje|ivanju, ispunjeni uvjeti za raskid predmetnog ugovora. 19. Umje{a~ navodi da nema povrede apelantovih ustavnih Prema tome, tu`iteljici pripada pravo na raskid ugovora. prava jer su sudski postupci vo|eni u skladu sa zakonom, a apelant je posredno i neposredno u~estvovao u postupku i IV. Relevantni propisi iskoristio pravo na `albu. 15. U Zakonu o naslje|ivanju ("Slu`beni list SRBiH" br. VI. Dopustivost 7/80 i 15/80) relevantne odredbe glase: "^lan 120. 20. U skladu sa ~lanom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ugovor kojim se jedan ugovara~ obavezuje da izdr`ava Ustavni sud, tako|er, ima apelacionu nadle`nost u pitanjima koja su sadr`ana u ovom ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog do`ivotno drugog ugovara~a ili neko tre}e lice, a u kome drugi presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. ugovara~ izjavljuje da mu ostavlja svu svoju imovinu ili jedan 21. U skladu sa ~lanom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog njen dio u naslije|e nije ugovor o naslje|ivanju. To je ugovor o suda, Ustavni sud mo`e razmatrati apelaciju samo ako su protiv otu|ivanju uz naknadu cijele ili dijela imovine koja pripada presude, odnosno odluke koja se njome pobija iscrpljeni svi primaocu izdr`avanja u vrijeme zaklju~enja ugovora, ~ija je efektivni pravni lijekovi mogu}i po zakonu i ako se podnese u predaja davaocu izdr`avanja odgo|ena do smrti primaoca roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio izdr`avanja ( ugovor o do`ivotnom izdr`avanju). odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio. Ugovor o do`ivotnom izdr`avanju mora biti sastavljen u 22. U konkretnom slu~aju predmet osporavanja apelacijom pismenom obliku i ovjeren od sudije. je Presuda Okru`nog suda broj G`-912/03 od 20. augusta 2004. Prilikom ovjere sudija }e pro~itati ugovor i upozoriti godine protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova ugovara~e na posljedice ugovora. mogu}ih prema zakonu. Nadalje, osporenu presudu apelant je Kao ugovori o do`ivotnom izdr`avanju smatraju se i ugovori primio 30. septembra 2004. godine, a apelacija je podnesena kojim je uz obe}anje nasljedstva poslije smrti ugovorena Ustavnom sudu 11. novembra 2004. godine, tj. u roku od 60 zajednica `ivota ili zajednica imanja ili obaveza jednog dana, kako je propisano ~lanom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog ugovara~a da }e ~uvati, paziti drugog, obra|ivati njegovo suda. Kona~no, apelacija ispunjava i uvjete iz ~lana 16. stav 2. imanje i poslije smrti ga sahraniti ili u~initi ne{to drugo s istim Poslovnika Ustavnog suda. ciljem. 23. Imaju}i u vidu odredbe ~lana VI/3.b) Ustava Bosne i HerOvaj ugovor mogu me|usobno zaklju~iti i lica koja su po cegovine, ~lana 15. stav 3. i ~lana 16. stav 2. Poslovnika zakonu obavezna da se me|usobno izdr`avaju. Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ^lan 123. ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti. Ugovorne strane mogu sporazumno raskinuti ugovor o VII. Meritum do`ivotnom izdr`avanju i po{to je po~elo njegovo izvr{enje. Ako prema ugovoru o do`ivotnom izdr`avanju ugovara~i `ive 24. Apelant navodi da su sudovi svojim presudama zajedno, pa se njihovi odnosi toliko poremete da zajedni~ki `ivot povrijedili njegovo pravo na pravi~no saslu{anje u gra|anskom postane nepodno{ljiv, svaka strana mo`e tra`iti od suda raskid postupku iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz ~lana II/3.k) ugovora. Ponedjeljak, 29.5.2006. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 26 – Strana 2853 Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1. Protokola broj 1 uz iz ~lana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1. Protokola Evropsku konvenciju. broj 1 uz Evropsku konvenciju. Pravo na pravi~no su|enje VIII. Zaklju~ak ^lan II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: 34. Ustavni sud zaklju~uje da nema povrede prava na pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i "Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine u`ivaju ljudska ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer se apelant `ali na prava i slobode iz stava 2. ovog ~lana, {to uklju~uje: pogre{no utvr|eno ~injeni~no stanje i pogre{nu primjenu (...) materijalnog prava u postupku koji je okon~an pobijanom e. Pravo na pravi~no saslu{anje u gra|anskim i krivi~nim presudom, a Ustavni sud nije utvrdio da su apelantovi navodi stvarima i druga prava u vezi sa krivi~nim postupkom." osnovani, niti da postoje drugi elementi koji bi ukazivali da je ^lan 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu postupak bio nepravi~an. glasi: 35. Na osnovu ~lana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, "1. Prilikom utvr|ivanja gra|anskih prava i obaveza ili Ustavni sud je jednoglasno odlu~io kao u dispozitivu ove odluke. osnovanosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv njega, svako ima 36. Prema ~lanu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke pravo na pravi~no su|enje i javnu raspravu u razumnom roku Ustavnog suda su kona~ne i obavezuju}e. pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. [...]" Predsjednik 25. Apelant, u su{tini, navodi da je osporenim presudama Ustavnog suda pogre{no utvr|eno ~injeni~no stanje i pogre{no primijenjeno Bosne i Hercegovine materijalno pravo. Mato Tadi}, s. r. 26. U vezi sa navedenim, Ustavni sud se poziva na svoj raniji stav (vidi Odluku Ustavnog suda broj U- 62/01 od 5. aprila 2002. godine, objavljenu u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 24/02) prema kojem je "nadle`nost Ustavnog suda u Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudaca, u apelacionim postupcima ograni~ena 'na pitanja koja su sadr`ana predmetu broj AP 1001/04, rje{avaju}i apelaciju A. Z., temeljem u ovom ustavu' i Sud nije nadle`an da preispituje ~injeni~no ~lanka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lanka 59. stavak 2. stanje ili tuma~enje i na~in na koji su primijenili zakon redovni to~ka 2. i ~lanka 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnoga suda Bosne i sudovi osim u slu~ajevima u kojima su odluke ni`ih sudova Hercegovine - Novi pre~i{}eni tekst ("Slu`beni glasnik Bosne i povrijedile ustavna prava, ili su zanemarile ta prava, te ako je Hercegovine" broj 2/04), u sastavu: primjena zakona bila proizvoljna ili diskriminacijska, ukoliko je Mato Tadi}, predsjednik do{lo do povrede procesnih prava (pravo na pravi~no su|enje, Miodrag Simovi}, prof. dr., dopredsjednik pravo na pristup sudu, pravo na efektivni pravni lijek i dr.) ili Hatid`a Had`iosmanovi}, dopredsjednica ukoliko utvr|eno ~injeni~no stanje ukazuje na povredu Ustava". Valerija Gali}, sutkinja 27. Ustavni sud smatra da se navedeni stav mo`e primijeniti i Jovo Rosi}, sudac u konkretnom slu~aju. Iz navoda u apelaciji, kao i prilo`ene na sjednici odr`anoj 13. srpnja 2005. godine donio je dokumentacije ne mo`e se zaklju~iti da su odlukama Okru`nog i Osnovnog suda povrije|ena ili zanemarena apelantova ustavna ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 prava. Tako|er, ne mo`e se zaklju~iti da je primjena zakona bila Odbija se kao neutemeljena apelacija A. Z. podnesena protiv proizvoljna ili diskriminacijska, ili da je do{lo do povrede Presude Okru`noga suda u Banjaluci broj G`-912/03 od 20. procesnih prava, odnosno da utvr|eno ~injeni~no stanje ukazuje kolovoza 2004. godine i Presude Osnovnoga suda u Prnjavoru na bilo koju povredu Ustava Bosne i Hercegovine. broj P-112/01 od 15. studenoga 2002. godine. 28. Redovni sudovi u obrazlo`enjima osporenih presuda Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovinaveli su precizne razloge na osnovu kojih su primijenjeni ne", "Slu`benim novinama Federacije Bosne i Hercegovine" i zakonski propisi na kojima se zasnivaju donesene presude. "Slu`benom glasniku Republike Srpske". Ustavni sud je utvrdio da je Osnovni sud u toku predmetnog postupka proveo dokazni postupak u kojem je saslu{ao svjedoke OBRAZLO@ENJE i izvr{io uvid u relevantnu dokumentaciju, te je nakon ocjene I. Uvod provedenih dokaza i navoda parni~nih stranaka utvrdio da 1. A. Z. (u daljnjem tekstu: apelant) kojega zastupa V. H., apelant od marta 1992. godine nije izvr{avao svoje obaveze po odvjetnica iz Prnjavora, 11. studenoga 2004. godine je podnio osnovu ugovora o do`ivotnom izdr`avanju. apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem 29. Apelant nije predo~io Ustavnom sudu bilo kakve dokaze tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okru`noga suda u Banjaluci da je u konkretnom slu~aju primjena procesnog i materijalnog (u daljnjem tekstu: Okru`ni sud) broj G`-912/03 od 20. kolovoza prava bila proizvoljna ili diskriminacijska. Stoga, Ustavni sud 2004. godine i Presude Osnovnoga suda u Prnjavoru (u daljnjem ne}e raspravljati o primjeni i na~inu na koji su tuma~enje tekstu: Osnovni sud) broj P-112/01 od 15. studenoga 2002. materijalnog prava izvr{ili redovni sudovi. godine. 30. Ustavni sud smatra da apelantu ostaje mogu}nost da u sudskom postupku od pravnog sukcesora S. Z., odnosno od R. G. II. Postupak pred Ustavnim sudom zatra`i povrat sredstava koje je ispla}ivao na ime izdr`avanja 2. Temeljem ~lanka 21. stavak 1. Poslovnika Ustavnoga imenovane po osnovu ugovora o do`ivotnom izdr`avanju, kao i suda, od Okru`noga suda i Osnovnoga suda 8. o`ujka 2005. da u sudskom postupku koji se, kako se ~ini iz spisa, vodi u godine je zatra`eno da dostave odgovore na apelaciju. Osnovnom sudu doka`e ni{tavost ugovora o do`ivotnom 3. Okru`ni sud i Osnovni sud su 24. i 25. o`ujka 2005. godine izdr`avanju zaklju~enog izme|u S. Z. i R. G. dostavili odgovore na apelaciju. 31. Apelantove navode o nezakonitosti Rje{enja Osnovnog 4. Temeljem ~lanka 21. stavak 2. Poslovnika Ustavnoga suda broj P-112/01 od 15. novembra 2002. godine Ustavni sud suda, od R. G., umje{a~a na strani tu`iteljice u postupku protiv smatra neosnovanim s obzirom na to da je Okru`ni sud, apelanta (u daljnjem tekstu: umje{a~), 8. o`ujka 2005. godine odlu~uju}i o `albi apelanta, Presudom broj G@-912/03 od 20. zatra`eno je da dostavi odgovor na apelaciju. augusta 2004. godine navedeno rje{enje ukinuo. 5. Umje{a~ je dostavio odgovor na apelaciju 28. o`ujka 2005. 32. Imaju}i u vidu izlo`eno, Ustavni sud smatra da nije do{lo godine. do povrede ustavnog prava apelanta na pravi~an postupak iz 6. Temeljem ~lanka 25. stavak 2. Poslovnika Ustavnoga ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. suda, odgovori Okru`noga suda, Osnovnoga suda i umje{a~a 20. Evropske konvencije. svibnja 2005. godine dostavljeni su apelantu. Ostali navodi III. ^injeni~no stanje 33. U svjetlu zaklju~ka u pogledu kr{enja prava iz ~lana 7. ^injenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske dokumenata predo~enih Ustavnome sudu mogu se sumirati na konvencije, Ustavni sud smatra da nije neophodno posebno sljede}i na~in. razmatrati ostale navode iz apelacije o kr{enju prava na imovinu 1 Odluka je objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 27/06. Broj 26 – Strana 2854 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Ponedjeljak, 29.5.2006. 8. Apelant je 24. travnja 1987. godine sa tu`iteljicom S. Z. Ako prema ugovoru o do`ivotnom izdr`avanju ugovara~i `ive (svojom pomajkom) zaklju~io ugovor o do`ivotnome zajedno, pa se njihovi odnosi toliko poremete da zajedni~ki `ivot izdr`avanju, koji je ovjerio sudac Osnovnoga suda pod brojem postane nepodno{ljiv, svaka strana mo`e tra`iti od suda raskid R-117/87. Navedenim ugovorom tu`iteljica, kao primatelj ugovora. izdr`avanja, obvezala se da }e apelantu, kao davatelju Svaka strana mo`e tra`iti raskid ugovora ako druga strana izdr`avanja, nakon svoje smrti ostaviti imovinu bli`e ozna~enu u ne izvr{ava svoje obveze. ugovoru pod uvjetima da joj apelant, kao davatelj izdr`avanja, na U slu~aju raskida ugovora svaka strana zadr`ava pravo da ime izdr`avanja mjese~no {alje 50 DM, da se skrbi o imanju i od druge strane tra`i naknadu koja joj pripada po op}im nekretninama koje su predmet ugovora, te da je nakon smrti pravilima imovinskog prava." sahrani prema mjesnim obi~ajima. V. Apelacija 9. Tu`iteljica je, osim navedenoga ugovora, sa~inila novi ugovor o do`ivotnom izdr`avanju sa R. G. (umje{a~em) 2. a) Navodi iz apelacije travnja 2001. godine, koji je ovjeren u Osnovnome sudu 3. 16. Apelant navodi da je presudama sudova povrije|eno travnja 2001. godine pod brojem 37/01. njegovo pravo na pravi~no saslu{anje u gra|anskome postupku 10. Tu`iteljica je umrla 24. travnja 2001. godine i umje{a~ je iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak snosio tro{kove njezine sahrane. 1. Europske konvencije za za{titu ljudskih prava i temeljnih 11. Rje{enjem Osnovnoga suda broj P-112/01 od 15. sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), kao i pravo na studenoga 2002. godine, na prijedlog umje{a~a, odre|ena je imovinu iz ~lanka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 1. privremena mjera kojom je obustavljen postupak izvr{enja Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelant smatra da su Zaklju~ka Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Republike sudovi svoje odluke zasnovali na pogre{no utvr|enome Srpske, Odsjek Prnjavor, broj 05-050-33-855/01 od 12. kolovoza ~injeni~nome stanju. Navodi da su sudovi pogre{no primijenili i 2002. godine, a protiv izvr{enja Rje{enja ovoga ministarstva broj materijalno pravo, odnosno odredbe ~lanka 123. stavak 3. 05-050-33-855 od 21. o`ujka 2002. godine koje se odnosi na Zakona o naslje|ivanju. Tako|er navodi da je pred sudom uvo|enje u posjed apelanta u imovinu S. Z. dokazao da je tu`iteljicu izdr`avao onako kako je ugovoreno, a 12. Prvostupanjskom je Presudom Osnovnoga suda broj da je od 1999. godine do kolovoza 2000. godine nije izdr`avao P-112/01 od 15. studenoga 2002. godine raskinut ugovor o zbog toga {to ga ona nije obavijestila o promjeni mjesta do`ivotnom izdr`avanju zaklju~en 24. travnja 1987. godine prebivali{ta, te da ju je nastavio izdr`avati od kolovoza 2000. izme|u apelanta, kao davatelja izdr`avanja, i tu`iteljice S. Z., godine do travnja 2001. godine, kada je umje{a~, bez njegovoga kao primatelja izdr`avanja. znanja, sa njom zaklju~io ugovor o do`ivotnom izdr`avanju. 13. Okru`ni je sud Presudom broj G@-912/03 od 20. Dalje navodi da je sada u posjedu imovine koja je bila predmet kolovoza 2004. godine odbio kao neutemeljen priziv apelanta ugovora umje{a~ koji je navedenu imovinu tijekom rata dobio na izjavljen protiv navedene prvostupanjske presude i potvrdio kori{tenje. prvostupanjsku presudu. Navedenom presudom Okru`ni je sud b) Odgovor na apelaciju uva`io apelantov priziv izjavljen protiv Rje{enja Osnovnoga 17. Okru`ni sud navodi da je donio svoju odluku imaju}i u suda broj P-112/01 od 15. studenoga 2002. godine, ukinuo vidu da je neprijeporno utvr|eno da apelant nije izdr`avao navedeno rje{enje i odbacio zahtjev umje{a~a za dono{enje tu`iteljicu od o`ujka 1992. godine. Takav se zaklju~ak temelji na privremene mjere. iskazima saslu{anih svjedoka tijekom prvostupanjskoga 14. Iz obrazlo`enja ove presude proizlazi da se R. G. parni~noga postupka, a djelomi~no i na iskazu samoga apelanta. pridru`io tu`iteljici kao umje{a~, te, kako tu`iteljica nije Apelant je saslu{an kao parni~na stranka tijekom podnijela zahtjev za dono{enje privremene mjere, da je zahtjev prvostupanjskoga parni~noga postupka i nije mogao dokazati da umje{a~a nedopu{ten. Dalje proizlazi da su glede prijepornih je nakon o`ujka 1992. godine izdr`avao tu`iteljicu. Obzirom na pitanja je li apelant izvr{avao svoju ugovorenu obvezu, odnosno navedeno, Sud smatra da je prvostupanjska presuda pravilna i je li slao tu`iteljici novac za njezino izdr`avanje, te je li izvr{avao zakonita, te ju je potvrdio. Sud smatra da nije do{lo do i ostale obveze prema njoj ugovorom preuzete u cijelosti naru{avanja apelantovih ustavnih prava obzirom na ~injenicu da prihva}eni stav i utvr|enje prvostupanjskoga suda da apelant, je apelant saslu{an u svojstvu parni~ne stranke pred kao davatelj izdr`avanja, nije izvr{avao svoje obveze preuzete prvostupanjskim sudom. ugovorom o do`ivotnome izdr`avanju (od o`ujka 1992. godine), 18. Osnovni sud navodi da smatra da nije donio nezakonite te da su, glede odredaba ~lanka 123. stavak 3. Zakona o odluke i da one nisu prouzro~ile {tetu apelantu, jer je naslje|ivanju, ispunjeni uvjeti za raskid predmetnog ugovora. prvostupanjska presuda potvr|ena presudom Okru`noga suda. Prema tomu, tu`iteljici pripada pravo na raskid ugovora. 19. Umje{a~ navodi da apelantova ustavna prava nisu IV. Relevantni propisi povrije|ena jer su sudski postupci vo|eni sukladno zakonu, a 15. U Zakonu o naslje|ivanju ("Slu`beni list SRBiH" br. apelant je neizravno i izravno sudjelovao u postupku i iskoristio 7/80 i 15/80) relevantne odredbe glase: pravo na priziv. "^lanak 120. VI. Dopustivost Ugovor kojim se jedan ugovara~ obvezuje da izdr`ava 20. Sukladno ~lanku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, do`ivotno drugoga ugovara~a ili neku tre}u osobu, a u kome Ustavni sud, tako|er, ima apelacijsku nadle`nost u pitanjima drugi ugovara~ izjavljuje da mu ostavlja svu svoju imovinu ili koja su sadr`ana u ovome ustavu, kada ona postanu predmet jedan njen dio u naslije|e nije ugovor o naslje|ivanju. To je spora zbog presude bilo kojega suda u Bosni i Hercegovini. ugovor o otu|ivanju uz naknadu cijele ili dijela imovine koja 21. Sukladno ~lanku 15. stavak 3. Poslovnika Ustavnoga pripada primatelju izdr`avanja u vrijeme zaklju~enja ugovora, suda, Ustavni sud mo`e razmatrati apelaciju samo ako su protiv ~ija je predaja davatelju izdr`avanja odgo|ena do smrti presude, odnosno odluke koja se njome pobija iscrpljeni svi primatelja izdr`avanja ( ugovor o do`ivotnom izdr`avanju). efektivni pravni lijekovi mogu}i po zakonu i ako se podnese u Ugovor o do`ivotnome izdr`avanju mora biti sastavljen u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio pismenom obliku i ovjeren od suca. odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio. Prilikom ovjere sudac }e pro~itati ugovor i upozoriti 22. U konkretnome slu~aju predmet pobijanja apelacijom je ugovara~e na posljedice ugovora. Presuda Okru`noga suda broj G`-912/03 od 20. kolovoza 2004. Kao ugovori o do`ivotnom izdr`avanju smatraju se i ugovori godine protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova kojim je uz obe}anje nasljedstva poslije smrti ugovorena mogu}ih prema zakonu. Nadalje, pobijanu je presudu apelant zajednica `ivota ili zajednica imanja ili obveza jednoga primio 30. rujna 2004. godine, a apelacija je podnesena ugovara~a da }e ~uvati, paziti drugog, obra|ivati njegovo Ustavnome sudu 11. studenoga 2004. godine, tj. u roku od 60 imanje i poslije smrti ga sahraniti ili u~initi ne{to drugo s istim dana, kako je propisano ~lankom 15. stavak 3. Poslovnika ciljem. Ustavnoga suda. Kona~no, apelacija ispunjava i uvjete iz ~lanka Ovaj ugovor mogu me|usobno zaklju~iti i osobe koje su po 16. stavak 2. Poslovnika Ustavnoga suda. zakonu obvezne da se me|usobno izdr`avaju. 23. Imaju}i u vidu odredbe ~lanka VI/3.(b) Ustava Bosne i ^lanak 123. Hercegovine, ~lanka 15. stavak 3. i ~lanka 16. stavak 2. Ugovorne strane mogu sporazumno raskinuti ugovor o Poslovnika Ustavnoga suda, Ustavni je sud ustvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete glede dopustivosti. do`ivotnom izdr`avanju i po{to je po~elo njegovo izvr{enje. Ponedjeljak, 29.5.2006. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 26 – Strana 2855 VII. Meritum Ostali navodi 33. U svjetlu zaklju~ka glede kr{enja prava iz ~lanka II/3.(e) 24. Apelant navodi da su sudovi svojim presudama Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske povrijedili njegovo pravo na pravi~no saslu{anje u gra|anskome konvencije, Ustavni sud smatra da nije neophodno posebice postupku iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka razmatrati ostale navode iz apelacije o kr{enju prava na imovinu 6. stavak 1. Europske konvencije i pravo na imovinu iz ~lanka iz ~lanka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 1. II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 1. Protokola broj 1 Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. uz Europsku konvenciju. VIII. Zaklju~ak Pravo na pravi~no su|enje 34. Ustavni sud zaklju~uje da nema povrede prava na ^lanak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i "Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine u`ivaju ljudska ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije, jer se apelant `ali na prava i temeljne slobode ovog ~lanka, stavak 2, {to uklju~uje: pogre{no utvr|eno ~injeni~no stanje i pogre{nu primjenu (...)(e) Pravo na pravi~no saslu{anje u gra|anskim i materijalnoga prava u postupku koji je okon~an pobijanom krivi~nim stvarima i druga prava vezana za krivi~ne postupke". presudom, a Ustavni sud nije utvrdio da su apelantovi navodi ^lanak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom utemeljeni, niti da postoje drugi elementi koji bi ukazivali da je dijelu glasi: postupak bio nepravi~an. "1. Prilikom utvr|ivanja gra|anskih prava i obveza ili 35. Temeljem ~lanka 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnoga osnovanosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv njega, svako ima suda, Ustavni sud je jednoglasno odlu~io kao u dispozitivu ove pravo na pravi~nu i javnu raspravu u razumnom roku pred odluke. neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom." 36. Prema ~lanku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke 25. Apelant, u su{tini, navodi da je pobijanim presudama Ustavnoga suda su kona~ne i obvezuju}e. pogre{no utvr|eno ~injeni~no stanje i pogre{no primijenjeno Predsjednik materijalno pravo. Ustavnoga suda 26. U svezi navedenog, Ustavni sud se poziva na svoj raniji Bosne i Hercegovine stav (vidi Odluku Ustavnoga suda broj U 62/01 od 5. travnja 2002. godine, objavljenu u "Slu`benom glasniku Bosne i HerceMato Tadi}, v. r. govine" broj 24/02) prema kojem je "nadle`nost Ustavnoga suda u apelacijskim postupcima ograni~ena 'na pitanja koja su sadr`ana u ovome ustavu' i Sud nije nadle`an preispitivati Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudija, u ~injeni~no stanje ili tuma~enje i na~in na koji su primijenili zakon predmetu broj AP 1001/04, rje{avaju}i apelaciju A. Z., na redoviti sudovi osim u slu~ajevima u kojima su odluke ni`ih osnovu ~lana VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lana 59 stav sudova povrijedile ustavna prava, ili su zanemarile ta prava, te 2 ta~ka 2 i ~lana 61 st. 1 i 3 Poslovnika Ustavnog suda Bosne i ako je primjena zakona bila proizvoljna ili diskriminacijska, Hercegovine - Novi pre~i{}eni tekst ("Slu`beni glasnik ukoliko je do{lo do povrede procesnih prava (pravo na pravi~no Bosne i Hercegovine" broj 2/04), u sastavu: su|enje, pravo na pristup sudu, pravo na efektivni pravni lijek i dr.), ili ukoliko utvr|eno ~injeni~no stanje ukazuje na povredu Mato Tadi}, predsjednik Ustava". Miodrag Simovi}, prof. dr., potpredsjednik 27. Ustavni sud smatra da se navedeni stav mo`e primijeniti i Hatixa Haxiosmanovi}, potpredsjednik u konkretnome slu~aju. Iz navoda u apelaciji, kao i prilo`ene Valerija Gali}, sudija dokumentacije ne mo`e se zaklju~iti da su odlukama Okru`noga i Jovo Rosi}, sudija Osnovnoga suda povrije|ena ili zanemarena apelantova ustavna na sjednici odr`anoj 13. jula 2005. godine donio je prava. Tako|er, ne mo`e se zaklju~iti da je primjena zakona bila proizvoljna ili diskriminacijska, ili da je do{lo do povrede ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 procesnih prava, odnosno da utvr|eno ~injeni~no stanje ukazuje Odbija se kao neosnovana apelacija A. Z. podnesena protiv na bilo koju povredu Ustava Bosne i Hercegovine. Presude Okru`nog suda u Bawoj Luci broj G`-912/03 od 20. 28. Redoviti su sudovi u obrazlo`enjima pobijanih presuda avgusta 2004. godine i Presude Osnovnog suda u Prwavoru broj naveli precizne razloge na temelju kojih su primijenjeni zakonski P-112/01 od 15. novembra 2002. godine. propisi na kojima se temelje donesene presude. Ustavni je sud Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegoustvrdio da je Osnovni sud tijekom predmetnoga postupka vine", "Slu`benim novinama Federacije Bosne i Hercegoviproveo dokazni postupak u kojem je saslu{ao svjedoke i izvr{io ne" i "Slu`benom glasniku Republike Srpske". uvid u relevantnu dokumentaciju, te je nakon ocjene provedenih dokaza i navoda parni~nih stranaka utvrdio da apelant od o`ujka OBRAZLO@EWE 1992. godine nije izvr{avao svoje obveze temeljem ugovora o I. Uvod do`ivotnome izdr`avanju. 29. Apelant nije predo~io Ustavnome sudu bilo kakve 1. A. Z. (u daqwem tekstu: apelant), koga zastupa V. H., dokaze da je u konkretnome slu~aju primjena procesnog i advokat iz Prwavora, 11. novembra 2004. godine podnio je materijalnog prava bila proizvoljna ili diskriminacijska. Stoga, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daqwem Ustavni sud ne}e raspravljati o primjeni i na~inu na koji su tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okru`nog suda u Bawoj tuma~enje materijalnoga prava izvr{ili redoviti sudovi. Luci (u daqwem tekstu: Okru`ni sud) broj G`-912/03 od 20. 30. Ustavni sud smatra da apelantu ostaje mogu}nost da u avgusta 2004. godine i Presude Osnovnog suda u Prwavoru (u sudskome postupku od pravnoga sukcesora S. Z., odnosno od R. daqwem tekstu: Osnovni sud) broj P-112/01 od 15. novembra G. zatra`i povrat sredstava koje je ispla}ivao na ime izdr`avanja 2002. godine. imenovane na temelju ugovora o do`ivotnome izdr`avanju, kao i II. Postupak pred Ustavnim sudom da u sudskome postupku koji se, kako se ~ini iz spisa, vodi u 2. Na osnovu ~lana 21 stav 1 Poslovnika Ustavnog suda, od Osnovnome sudu doka`e ni{tavost ugovora o do`ivotnome Okru`nog suda i Osnovnog suda 8. marta 2005. godine zatra`eno izdr`avanju zaklju~enog izme|u S. Z. i R. G. je da dostave odgovore na apelaciju. 31. Apelantove navode o nezakonitosti Rje{enja Osnovnoga 3. Okru`ni sud i Osnovni sud 24. i 25. marta 2005. godine suda broj P-112/01 od 15. studenoga 2002. godine Ustavni sud dostavili su odgovore na apelaciju. smatra neutemeljenim obzirom da je Okru`ni sud, odlu~uju}i o prizivu apelanta, Presudom broj G@-912/03 od 20. kolovoza 4. Na osnovu ~lana 21 stav 2 Poslovnika Ustavnog suda, od R. 2004. godine navedeno rje{enje ukinuo. G., umje{a~a na strani tu`iteqke u postupku protiv apelanta (u daqwem tekstu: umje{a~), 8. marta 2005. godine zatra`eno je 32. Imaju}i u vidu izlo`eno, Ustavni sud smatra da nije do{lo da dostavi odgovor na apelaciju. do povrede ustavnoga prava apelanta na pravi~an postupak iz 5. Umje{a~ je dostavio odgovor na apelaciju 28. marta 2005. ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. godine. Europske konvencije. 1 Odluka je objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 27/06. Broj 26 – Strana 2856 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Ponedjeljak, 29.5.2006. wegovo imawe i poslije smrti ga sahraniti ili u~initi 6. Na osnovu ~lana 25 stav 2 Poslovnika Ustavnog suda, ne{to drugo s istim ciqem. odgovori Okru`nog suda, Osnovnog suda i umje{a~a 20. maja 2005. godine dostavqeni su apelantu. Ovaj ugovor mogu me|usobno zakqu~iti i lica koja su po zakonu obavezna da se me|usobno izdr`avaju. III. ^iweni~no stawe ^lan 123 7. ^iwenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih Ugovorne strane mogu sporazumno da raskinu ugovor o navoda i dokumenata predo~enih Ustavnom sudu mogu da se do`ivotnom izdr`avawu i po{to je po~elo wegovo izvr{ewe. sumiraju na sqede}i na~in: Ako prema ugovoru o do`ivotnom izdr`avawu ugovara~i 8. Apelant je 24. aprila 1987. godine sa tu`iteqkom S. Z. `ive zajedno, pa se wihovi odnosi toliko poremete da (svojom pomajkom) zakqu~io ugovor o do`ivotnom izdr`avawu, zajedni~ki `ivot postane nepodno{qiv, svaka strana mo`e koji je ovjerio sudija Osnovnog suda pod brojem R-117/87. da tra`i od suda raskid ugovora. Navedenim ugovorom tu`iteqka, kao primalac izdr`avawa, Svaka strana mo`e da tra`i raskid ugovora ako druga obavezala se da }e apelantu, kao davaocu izdr`avawa, nakon strana ne izvr{ava svoje obaveze. svoje smrti ostaviti imovinu bli`e ozna~enu u ugovoru pod U slu~aju raskida ugovora svaka strana zadr`ava pravo da uslovima da joj apelant, kao davalac izdr`avawa, na ime od druge strane tra`i naknadu koja joj pripada po op{tim izdr`avawa mjese~no {aqe 50 DM, da se brine o imawu i pravilima imovinskog prava." nekretninama koje su predmet ugovora, te da je nakon smrti sahrani prema mjesnim obi~ajima. V. Apelacija 9. Tu`iteqka je, osim navedenog ugovora, sa~inila novi a) Navodi iz apelacije ugovor o do`ivotnom izdr`avawu sa R. G. (umje{a~em) 2. aprila 16. Apelant navodi da je presudama sudova povrije|eno 2001. godine, koji je ovjeren u Osnovnom sudu 3. aprila 2001. wegovo pravo na pravi~no saslu{awe u gra|anskom postupku iz godine pod brojem 37/01. ~lana II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 10. Tu`iteqka je umrla 24. aprila 2001. godine i umje{a~ je Evropske konvencije za za{titu qudskih prava i osnovnih snosio tro{kove wene sahrane. sloboda (u daqwem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na 11. Rje{ewem Osnovnog suda broj P-112/01 od 15. novembra 2002. godine, na prijedlog umje{a~a, odre|ena je privremena imovinu iz ~lana II/3 k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1 mjera kojom je obustavqen postupak izvr{ewa Zakqu~ka Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant smatra da su Ministarstva za izbjeglice i raseqena lica Republike sudovi svoje odluke zasnovali na pogre{no utvr|enom Srpske, Odsjek Prwavor, broj 05-050-33-855/01 od 12. avgusta ~iweni~nom stawu. Navodi da su sudovi pogre{no primijenili 2002. godine, a protiv izvr{ewa Rje{ewa ovog ministarstva i materijalno pravo, odnosno odredbe ~lana 123 stav 3 Zakona o broj 05-050-33-855 od 21. marta 2002. godine koje se odnosi na nasqe|ivawu. Tako|e navodi da je pred sudom dokazao da je uvo|ewe u posjed apelanta u imovinu S. Z. tu`iteqku izdr`avao onako kako je ugovoreno, a da je od 1999. 12. Prvostepenom Presudom Osnovnog suda broj P-112/01 od godine do avgusta 2000. godine nije izdr`avao zbog toga {to ga 15. novembra 2002. godine raskinut je ugovor o do`ivotnom ona nije obavijestila o promjeni mjesta prebivali{ta, te da ju izdr`avawu zakqu~en 24. aprila 1987. godine izme|u apelanta, je nastavio izdr`avati od avgusta 2000. godine do aprila 2001. kao davaoca izdr`avawa, i tu`iteqke S. Z., kao primaoca godine, kada je umje{a~, bez wegovog znawa, sa wom zakqu~io izdr`avawa. ugovor o do`ivotnom izdr`avawu. Daqe navodi da je sada u 13. Okru`ni sud je Presudom broj G@-912/03 od 20. avgusta posjedu imovine koja je bila predmet ugovora umje{a~ koji je 2004. godine odbio kao neosnovanu apelantovu `albu izre~enu navedenu imovinu tokom rata dobio na kori{}ewe. protiv navedene prvostepene presude i potvrdio prvostepenu b) Odgovor na apelaciju presudu. Navedenom presudom Okru`ni sud je uva`io 17. Okru`ni sud navodi da je donio svoju odluku imaju}i u apelantovu `albu izre~enu protiv Rje{ewa Osnovnog suda broj vidu da je nesporno utvr|eno da apelant nije izdr`avao P-112/01 od 15. novembra 2002. godine, ukinuo navedeno rje{ewe tu`iteqku od marta 1992. godine. Takav zakqu~ak zasniva se na i odbacio zahtjev umje{a~a za dono{ewe privremene mjere. iskazima saslu{anih svjedoka u toku prvostepenog parni~nog 14. Iz obrazlo`ewa ove presude proizilazi da se R. G. postupka, a djelimi~no i na iskazu samog apelanta. Apelant je pridru`io tu`iteqki kao umje{a~, te, kako tu`iteqka nije saslu{an kao parni~na stranka u toku prvostepenog parni~nog podnijela zahtjev da se donese privremena mjera, da je zahtjev postupka i nije mogao da doka`e da je nakon marta 1992. godine umje{a~a nedozvoqen. Daqe proizilazi da su u pogledu spornih izdr`avao tu`iteqku. S obzirom na navedeno, Sud smatra da je pitawa da li je apelant izvr{avao svoju ugovorenu obavezu, prvostepena presuda pravilna i zakonita, te je wu potvrdio. odnosno da li je slao tu`iteqki novac za weno izdr`avawe, te Sud smatra da nije do{lo do naru{avawa apelantovih ustavnih da li je izvr{avao i ostale obaveze prema woj ugovorom prava s obzirom na ~iwenicu da je apelant saslu{an u svojstvu preuzete u cijelosti prihva}eni stav i utvr|ewe prvostepenog parni~ne stranke pred prvostepenim sudom. suda da apelant, kao davalac izdr`avawa, nije izvr{avao svoje 18. Osnovni sud navodi da smatra da nije donio nezakonite obaveze koje preuzeo ugovorom o do`ivotnom izdr`avawu (od odluke i da one nisu prouzrokovale {tetu apelantu, jer je marta 1992. godine), te da su, u smislu odredbi ~lana 123 stav 3 prvostepena presuda potvr|ena presudom Okru`nog suda. Zakona o nasqe|ivawu, ispuweni uslovi za raskid predmetnog 19. Umje{a~ navodi da apelantova ustavna prava nisu ugovora. Shodno tome, tu`iteqki pripada pravo na raskid povrije|ena jer su sudski postupci vo|eni u skladu sa zakonom, a ugovora. apelant je posredno i neposredno u~estvovao u postupku i IV. Relevantni propisi iskoristio pravo na `albu. 15. U Zakonu o nasqe|ivawu ("Slu`beni list SRBiH" br. VI. Dopustivost 7/80 i 15/80) relevantne odredbe glase: "^lan 120 20. U skladu sa ~lanom VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, tako|e, ima apelacionu nadle`nost u pitawima Ugovor kojim se jedan ugovara~ obavezuje da izdr`ava koja su sadr`ana u ovom ustavu, kada ona postanu predmet spora do`ivotno drugog ugovara~a ili neko tre}e lice, a u kome zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini. drugi ugovara~ izjavquje da mu ostavqa svu svoju imovinu ili jedan wen dio u nasqe|e nije ugovor o nasqe|ivawu. To je ugovor 21. U skladu sa ~lanom 15 stav 3 Poslovnika Ustavnog suda, o otu|ivawu uz naknadu cijele ili dijela imovine koja pripada Ustavni sud mo`e da razmatra apelaciju samo ako su protiv primaocu izdr`avawa u vrijeme zakqu~ewa ugovora, ~ija je presude, odnosno odluke koja se wome pobija iscrpqeni svi predaja davaocu izdr`avawa odgo|ena do smrti primaoca efektivni pravni lijekovi mogu}i po zakonu i ako se podnese u izdr`avawa ( ugovor o do`ivotnom izdr`avawu). roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio Ugovor o do`ivotnom izdr`avawu mora da bude sastavqen odluku o posqedwem pravnom lijeku koji je koristio. u pismenom obliku i ovjeren od sudije. 22. U konkretnom slu~aju predmet osporavawa apelacijom Prilikom ovjere sudija }e pro~itati ugovor i upozoriti je Presuda Okru`nog suda broj G`-912/03 od 20. avgusta 2004. ugovara~e na posqedice ugovora. godine protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova Kao ugovori o do`ivotnom izdr`avawu smatraju se i mogu}ih prema zakonu. Nadaqe, osporenu presudu apelant je ugovori kojim je uz obe}awe nasqedstva poslije smrti primio 30. septembra 2004. godine, a apelacija je podnesena ugovorena zajednica `ivota ili zajednica imawa ili obaveza Ustavnom sudu 11. novembra 2004. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano ~lanom 15 stav 3 Poslovnika Ustavnog suda. jednog ugovara~a da }e ~uvati, paziti drugog, obra|ivati Ponedjeljak, 29.5.2006. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 26 – Strana 2857 Na kraju, apelacija ispuwava i uslove iz ~lana 16 stav 2 spisa, vodi u Osnovnom sudu doka`e ni{tavost ugovora o Poslovnika Ustavnog suda. do`ivotnom izdr`avawu zakqu~enog izme|u S. Z. i R. G. 31. Apelantove navode o nezakonitosti Rje{ewa Osnovnog 23. Imaju}i u vidu odredbe ~lana VI/3 b) Ustava Bosne i suda broj P-112/01 od 15. novembra 2002. godine Ustavni sud Hercegovine, ~lana 15 stav 3 i ~lana 16 stav 2 Poslovnika smatra neosnovanim s obzirom na to da je Okru`ni sud, Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija odlu~uju}i o `albi apelanta, Presudom broj G@-912/03 od 20. ispuwava uslove u pogledu dopustivosti. avgusta 2004. godine navedeno rje{ewe ukinuo. VII. Meritum 32. Imaju}i u vidu izlo`eno, Ustavni sud smatra da nije do{lo do povrede ustavnog prava apelanta na pravi~an 24. Apelant navodi da su sudovi svojim presudama povrijedili wegovo pravo na pravi~no saslu{awe u postupak iz ~lana II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije. gra|anskom postupku iz ~lana II/3 e) Ustava Bosne i HercegoviOstali navodi ne i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije i pravo na imovinu iz 33. U svjetlu zakqu~ka u pogledu kr{ewa prava iz ~lana II/3 ~lana II/3 k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1 Protokola e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske broj 1 uz Evropsku konvenciju. konvencije, Ustavni sud smatra da nije neophodno posebno Pravo na pravi~no su|ewe razmatrati ostale navode iz apelacije o kr{ewu prava na ^lan II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: imovinu iz ~lana II/3 k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1 "Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine u`ivaju Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. qudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog ~lana, a ona VIII. Zakqu~ak obuhvataju: 34. Ustavni sud zakqu~uje da nema povrede prava na (...) pravi~no su|ewe iz ~lana II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine i e) Pravo na pravi~no saslu{awe u gra|anskim i krivi~nim ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije, jer se apelant `ali na stvarima i druga prava u vezi sa krivi~nim postupkom." pogre{no utvr|eno ~iweni~no stawe i pogre{nu primjenu ^lan 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu materijalnog prava u postupku koji je okon~an pobijanom glasi: presudom, a Ustavni sud nije utvrdio da su apelantovi navodi "1. Prilikom utvr|ivawa gra|anskih prava i obaveza ili osnovani, niti da postoje drugi elementi koji bi ukazivali da je osnovanosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv wega, postupak bio nepravi~an. svako ima pravo na pravi~no su|ewe i javnu raspravu u razumnom 35. Na osnovu ~lana 61 st. 1 i 3 Poslovnika Ustavnog suda, roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom Ustavni sud je jednoglasno odlu~io kao u dispozitivu ove ustanovqenim sudom.(...)" odluke. 25. Apelant, u su{tini, navodi da je osporenim presudama 36. Shodno ~lanu VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke pogre{no utvr|eno ~iweni~no stawe i pogre{no primijeweno Ustavnog suda su kona~ne i obavezuju}e. materijalno pravo. 26. U vezi sa navedenim, Ustavni sud se poziva na svoj raniji Predsjednik stav (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 62/01 od 5. aprila 2002. Ustavnog suda godine, objavqenu u "Slu`benom glasniku Bosne i HercegoviBosne i Hercegovine ne" broj 24/02) prema kojem je "nadle`nost Ustavnog suda u Mato Tadi}, s. r. apelacionim postupcima ograni~ena 'na pitawa koja su sadr`ana u ovom ustavu' i Sud nije nadle`an da preispituje ~iweni~no stawe ili tuma~ewe i na~in na koji su primijenili Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudija, u zakon redovni sudovi osim u slu~ajevima u kojima su odluke predmetu broj AP 1124/04, rje{avaju}i apelaciju ODP ni`ih sudova povrijedile ustavna prava, ili su zanemarile ta "Interplet", Br~ko, i dr., na osnovu ~lana VI/3.b) Ustava Bosne i prava, te ako je primjena zakona bila proizvoqna ili Hercegovine, ~lana 16. stav 4. ta~ka 4., ~lana 59. stav 2. alineja 2., diskriminaciona, ukoliko je do{lo do povrede procesnih ~lana 61. st. 1. i 2. i ~lana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i prava (pravo na pravi~no su|ewe, pravo na pristup sudu, pravo Hercegovine ("Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine" broj na efektivni pravni lijek i dr.), ili ukoliko utvr|eno 60/05), u sastavu: ~iweni~no stawe ukazuje na povredu Ustava". Mato Tadi}, predsjednik 27. Ustavni sud smatra da se navedeni stav mo`e da Miodrag Simovi}, potpredsjednik primijeni i u konkretnom slu~aju. Iz navoda u apelaciji, kao i Hatid`a Had`iosmanovi}, potpredsjednica prilo`ene dokumentacije ne mo`e da se zakqu~i da su odlukama Valerija Gali}, sutkinja Okru`nog i Osnovnog suda povrije|ena ili zanemarena Jovo Rosi}, sudija apelantova ustavna prava. Tako|e, ne mo`e da se zakqu~i da je na sjednici odr`anoj 13. oktobra 2005. godine donio je primjena zakona bila proizvoqna ili diskriminaciona, ili da je do{lo do povrede procesnih prava, odnosno da utvr|eno ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 ~iweni~no stawe ukazuje na bilo koju povredu Ustava Bosne i Usvaja se apelacija ODP "Interplet", Br~ko i Ane Hercegovine. Bracanovi}. 28. Redovni sudovi u obrazlo`ewima osporenih presuda Utvr|uje se povreda prava na pravi~no su|enje iz ~lana naveli su precizne razloge na osnovu kojih su primijeweni II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske zakonski propisi na kojima se zasnivaju donesene presude. konvencije za za{titu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Ustavni sud je utvrdio da je Osnovni sud u toku predmetnog Ukidaju se: postupka proveo dokazni postupak u kojem je saslu{ao svjedoke i izvr{io uvid u relevantnu dokumentaciju, te je nakon ocjene - Presuda Apelacionog suda Br~ko Distrikta Bosne i provedenih dokaza i navoda parni~nih stranaka utvrdio da Hercegovine broj U`-30/04 od 1. oktobra 2004. godine; apelant od marta 1992. godine nije izvr{avao svoje obaveze po - Presuda Osnovnog suda Br~ko Distrikta Bosne i osnovu ugovora o do`ivotnom izdr`avawu. Hercegovine broj U-63/03 od 17. maja 2004. godine. 29. Apelant nije predo~io Ustavnom sudu bilo kakve dokaze Predmet se vra}a Osnovnom sudu Br~ko Distrikta Bosne i da je u konkretnom slu~aju primjena procesnog i materijalnog Hercegovine, koji je du`an da po hitnom postupku donese novu prava bila proizvoqna ili diskriminaciona. Stoga, Ustavni odluku u skladu sa ~lanom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i sud ne}e raspravqati o primjeni i na~inu na koji su redovni ~lanom 6. stav 1. Evropske konvencije za za{titu ljudskih prava i sudovi tuma~ili materijalno pravo. osnovnih sloboda. Nala`e se Osnovnom sudu Br~ko Distrikta Bosne i 30. Ustavni sud smatra da apelantu ostaje mogu}nost da u Hercegovine da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove sudskom postupku od pravnog sukcesora S. Z., odnosno od R. G. odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim zatra`i vra}awe sredstava koje je ispla}ivao na ime mjerama s ciljem izvr{enja ove odluke, u skladu sa ~lanom 74. izdr`avawa imenovane po osnovu ugovora o do`ivotnom stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. izdr`avawu, kao i da u sudskom postupku koji se, kako se ~ini iz 1 Odluka je objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 27/06. Broj 26 – Strana 2858 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Ponedjeljak, 29.5.2006. za oblast Br~ko-Aneks Kona~ne odluke od 18. augusta 1999. Odbacuje se kao nedopu{tena apelacija Red`epa godine, odre|eno da je Br~ko Distrikt vlasnik sve Alimovskog podnesena protiv Presude Apelacionog suda Br~ko javne-dru{tvene imovine unutar Distrikta kojom upravljaju vlasti Distrikta Bosne i Hercegovine broj U`-30/04 od 1. oktobra 2004. i kojom se ne smije raspolagati osim ako je to u skladu sa godine zbog proteka roka za podno{enje apelacije. zakonima Bosne i Hercegovine uz odobrenje supervizora. Dalje Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku Bosne i se navodi da iz odredbe ~lana 50. stav 4. ta~ka c) Statuta proizlazi Hercegovine", "Slu`benim novinama Federacije Bosne i da gradona~elnik upravlja javnom imovinom, te da zbog toga Hercegovine", "Slu`benom glasniku Republike Srpske" i u apelanti, prema ocjeni suda, nisu mogli zaklju~iti predmetni "Slu`benom glasniku Br~ko Distrikta Bosne i Hercegovine". ugovor, jer su raspolagali imovinom kojom, zapravo, upravlja OBRAZLO@ENJE Br~ko Distrikt, a {to je suprotno navedenoj odredbi Statuta. Dalje se navodi da iz odredbe ~lana 71. stav 3. Statuta proizlazi da se svi I. Uvod akti-ugovori biv{ih op}inskih vlasti, odnosno organa moraju 1. ODP "Interplet", Br~ko, Ana Bracanovi} i Red`ep dostaviti na uvid gradona~elniku u roku od 30 dana od dana Alimovski (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Br~kog, koje zastupa njegovog preuzimanja du`nosti, jer }e se u protivnom oni Miodrag Zelji}, advokat iz Br~kog, podnijeli su 24. decembra smatrati otkazanim, a {to, prema ocjeni suda, u konkretnom 2004. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u slu~aju nije u~injeno jer je zamjenu predmetnih nekretnina daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Apelacionog suda izvr{ilo i odobrilo ODP "Interplet", Br~ko, koje u vrijeme kada je Br~ko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: izvr{ena spomenuta zamjena nije bilo nadle`ni organ za to. Apelacioni sud) broj U`-30/04 od 1. oktobra 2004. godine. Prema va`e}im propisima, u navedenom periodu takav akt, II. Postupak pred Ustavnim sudom odnosno ugovor o raspolaganju javnom imovinom mogao je 2. Na osnovu ~lana 21. st. 1. i 2. tada va`e}eg Poslovnika odobriti i potpisati jedino gradona~elnik. Stoga, sud smatra da je Ustavnog suda, od Apelacionog suda, Osnovnog suda Br~ko osporeno rje{enje pravilno i zakonito i utemeljeno na odredbi Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) i ~lana 21. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o vra}anju Br~ko Distrikta Bosne i Hercegovine, putem Ureda za zastupanje napu{tene imovine, te da njime nije povrije|en zakon na {tetu Vlade Br~ko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: apelanata. tu`eni), 22. marta 2005. godine zatra`eno je da dostave odgovor 10. U obrazlo`enju drugostepene presude navodi se da na apelaciju. zaklju~ak i odluka prvostepenog suda nisu dovedeni u sumnju 3. Apelacioni sud i Osnovni sud su 4. i 11. aprila 2005. godine navodima `albe da je dopisom-aktom supervizora za Br~ko dostavili odgovore na apelaciju. Tu`eni je dostavio odgovor na Henrija L. Klarka od 16. septembra 2003. godine (u daljnjem apelaciju 5. aprila 2005. godine. tekstu: supervizor) upravo dato odobrenje za poni{tenje rje{enja 4. Na osnovu ~lana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Komisije. Iz sadr`aja navedenog dopisa proizlazi da se on odnosi odgovori Apelacionog suda, Osnovnog suda i tu`enog su 23. na stanarska prava koja su dodijeljena u dobroj vjeri i od septembra 2005. godine dostavljeni apelantima. preduze}a "Interplet", Br~ko, nakon uspostavljanja Distrikta 8. marta 2000. godine, a da je predmet ugovora od 3. augusta 2000. III. ^injeni~no stanje godine zamjena stanova nosilaca stanarskog prava radnika 5. ^injenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i "Intrpleta", Br~ko, odnosno pravni odnos koji nije nazna~en u dokumenata predo~enih Ustavnom sudu mogu se sumirati na dopisu supervizora, te se pozivanje apelanata na navedeni dopis sljede}i na~in. smatra neosnovanim. 6. Rje{enjem Komisije za reviziju zakonitosti odluka i ugovora o kori{tenju stana u Br~ko Distriktu Bosne i Dopis supervizora od 16. septembra 2003. godine Hercegovine (u daljnjem tekstu: Komisija) broj 11. U dopisu supervizora od 16. septembra 2003. godine, koji 01-014-008566/03 od 30. juna 2003. godine utvr|eno je da je bio upu}en gradona~elniku, navodi se da je od uspostavljanja akt-ugovor ODP "Interplet", Br~ko, broj 01-592/00 od 3. augusta Br~ko Distrikta pa do pisma supervizora od 7. maja 2003. godine, 2000. godine, kojim je izvr{ena zamjena jednosobnog stana kojim se zabranjuje dodjela novih stanarskih prava, u Distriktu nosioca stanarskog prava Red`epa Alimovskog i ¼ dijela bilo najmanje 25 slu~ajeva dodjele stanarskih prava od pravnih gra|evinske parcele, ozna~ene kao k.~. broj 826/20 (652/11) k.o. lica, izuzimaju}i Vladu Br~ko Distrikta. Dalje se navodi da su Br~ko 2, na kojoj su bile podignute monta`ne zgrade sa ~etiri br~anska javna preduze}a, me|u kojima je i ODP "Interplet", dvosobna stana, ~iji je korisnik-nosilac stanarskog prava, izme|u dodijelila oko 25 stanarskih prava u skladu sa prilo`enom listom. ostalih, bio Veselin Bracanovi} (umrli suprug apelantice Ane Supervizor je predlo`io da Apelaciona komisija revidira rje{enja Bracanovi}), nije u skladu sa odredbom ~lana 21. Zakona o Komisije za verifikaciju stanarskih prava u svim pojedina~nim izmjenama i dopunama Zakona o vra}anju napu{tene imovine, te slu~ajevima koji su navedeni u prilo`enoj listi. Stanarsko pravo se kao takav ne mo`e osna`iti. U obrazlo`enju Rje{enja se navodi koje je dodijeljeno u dobroj vjeri i u skladu sa primjenjivim da je u konkretnom slu~aju zamjenu odobrio nenadle`ni organ a propisima treba biti potvr|eno, ~ime bi nosilac stanarskog prava da, u skladu sa ~l. 6. i 50. stav 4. ta~ka c) i ~lanom 71. stav 3. stekao pravo da kona~no otkupi stan. U prilo`enoj listi navodi se Statuta Br~ko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: spisak revidiranih-nepotvr|enih ugovora sa spiskom pravnih i Statut), sva javna imovina na podru~ju Br~ko Distrikta pripada fizi~kih lica me|u kojima se nalaze apelant ODP "Interplet", Distriktu i njome upravlja gradona~elnik Br~ko Distrikta Bosne i apelant Red`ep Alimovski i Veselin Bracanovi}, suprug Hercegovine (u daljnjem tekstu: gradona~elnik), te je jedino apelantice Ane Bracanovi}. gradona~elnik u periodu kada je zaklju~en ugovor o zamjeni mogao ugovor potpisati. Zbog toga je utvr|eno da ugovor nije u IV. Apelacija skladu sa ~lanom 21. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o a) Navodi iz apelacije vra}anju napu{tene imovine. 7. Protiv navedenog rje{enja apelanti su tu`bom 25. jula 12. Apelanti smatraju da je u njihovom predmetu 2003. godine pokrenuli upravni spor. U tu`bi apelanti su povrije|eno njihovo pravo na pravi~no saslu{anje iz ~lana II/3.e) predlo`ili da se, na osnovu ~lana 27. stav 2. Zakona o upravnim Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. Evropske konvencije za sporovima Br~ko Distrikta Bosne i Hercegovine, nakon za{titu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: izvr{enog uvida u spis odr`i rasprava na koju treba pozvati Evropska konvencija), pravo na dom iz ~lana II/3.f) Ustava predstavnike apelanta ODP "Interplet", Br~ko, i apelante Bosne i Hercegovine i ~lana 8. Evropske konvencije i pravo na Red`epa Alimovskog i Anu Bracanovi}, te da nakon toga imovinu iz ~lana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1. Osnovni sud donese predlo`enu presudu. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti navode da 8. Osnovni sud je Presudom broj U-63/03 od 17. maja 2004. prvostepeni i drugostepeni sud nisu uop}e uzeli u obzir ~injenicu godine, koja je donijeta izvan ro~i{ta a koja je potvr|ena da je aktom supervizora upravo dato odobrenje apelantima, jer je Presudom Apelacionog suda broj U`-30/04 od 1. oktobra 2004. navedenim aktom predlo`ena lista pravnih i fizi~kih lica na koja godine, tu`bu apelanata odbio kao neosnovanu. se odobrenje odnosi, a me|u njima su i apelanti. Smatraju da je 9. U obrazlo`enju prvostepene presude navodi se da je tuma~enje Apelacionog suda navedenog akta supervizora zamjena na osnovu akta-ugovora ODP "Interplet", Br~ko, proizvoljno, jer iz akta supervizora proizlazi da se njegov sadr`aj izvr{ena 3. augusta 2000. godine, odnosno nakon progla{enja jasno odnosi i na slu~aj apelanata. Apelanti isti~u da je Br~ko Distrikta, 8. marta 2000. godine, i nakon stupanja na snagu prvostepena presuda donesena izvan ro~i{ta, te da smatraju da je Statuta, i pored ~injenice {to je Kona~nom arbitra`nom odlukom time povrije|eno njihovo pravo na pravi~no saslu{anje. Ponedjeljak, 29.5.2006. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 26 – Strana 2859 2. Br~ko Distrikt Bosne i Hercegovine je pravni sljednik b) Odgovor na apelaciju dijela op}ine Br~ko u Republici Srpskoj, kao i administrativnih 13. U odgovoru na apelaciju Apelacioni sud navodi da nisu aran`mana Brka i Ravne Br~ko. povrije|ena ljudska prava apelanata na koja oni ukazuju. 3. Sve ugovore i sporazume koje su zaklju~ile op}inske vlasti, Apelacioni sud je istakao da akt supervizora odobrava navedene su u stavu 2. ovog ~lana, zainteresirane strane moraju potvr|ivanje dodijeljenih stanarskih prava u navedenom periodu dostaviti na uvid gradona~elniku u roku od trideset (30) dana od od ODP "Interplet", Br~ko, Red`epu Alimovskom i Veselinu dana njegovog/ njenog preuzimanja du`nosti. Svaki ugovor ili Bracanovi}u, ali da on ne odobrava otu|enje stanarskih prava, sporazum koji se ne dostavi u tom roku smatra se otkazanim. odnosno zamjenu koja je predmet ugovora od 3. augusta 2000. Gradona~elnik }e odmah proslijediti te ugovore i sporazume godine. U vezi sa navodima apelanata da je prvostepeni sud Skup{tini. Na inicijativu pet (5) poslanika ili po preporuci donio presudu izvan ro~i{ta Apelacioni sud se poziva na odredbu gradona~elnika Skup{tina mo`e otkazati svaki ovakav ugovor i ~lana 27. Zakona o upravnim sporovima Br~ko Distrikta Bosne i Hercegovine, navode}i da, s obzirom na to da apelanti nisu sporazum." predlo`ili odr`avanje rasprave i da se u konkretnom sporu ne radi 18. U Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o o tu`bi kojom se tra`i povrat stvari ili naknada {tete, a sudija nije vra}anju napu{tene imovine ("Slu`beni glasnik Br~ko ocijenio da je odr`avanje rasprave potrebno, konkretan spor je Distrikta BiH" broj 10/02) relevantne odredbe glase: rije{en saglasno odredbama navedenog Zakona o upravnim "^lan 21. sporovima. U ~lanu 26. stav 2. mijenja se i glasi: 14. U odgovoru na apelaciju Osnovni sud navodi da su Sve odluke o dodjeli stanarskog prava ili ugovori o apelanti postupali suprotno odredbi ~lana 50. stav 4. ta~ka c) kori{tenju stana koji su zaklju~eni u periodu od 1. aprila 1992. Statuta, jer su zaklju~ivanjem ugovora od 3. augusta 2000. godine do dana stupanja na snagu ovog zakona stavljaju se van godine raspolagali i upravljali imovinom kojom, zapravo, snage. Lica koja koriste stan na osnovu rje{enja ili ugovora koji upravlja Br~ko Distrikt, a da je, osim toga, odredbom ~lana 71. su ovim stavljeni van snage imaju pravo privremenog kori{tenja stav 3. Statuta definirano da se svi akti biv{ih op}inskih vlasti, stana. odnosno organa, moraju dostaviti na uvid gradona~elniku u roku Poslije stava 2. istog ~lana dodaju se novi stavovi 3. i 4. koji od 30 dana od dana njegovog preuzimanja du`nosti, jer }e se u glase: protivnom oni smatrati otkazanim a da u konkretnom slu~aju to (3) Zakonitost odluka ili ugovora iz stava 2. ovog ~lana }e nije u~injeno. Smatraju da su neosnovani navodi apelanata o biti predmet revizije posebne komisije Vlade Distrikta. Ukoliko navodnom naru{avanju i kr{enju njihovih ustavnih prava zbog komisija utvrdi da su pojedine odluke ili ugovori zaklju~eni u toga {to su apelanti bili u mogu}nosti da u predmetnom skladu sa zakonom koji je va`io u trenutku zaklju~enja, takve upravnom sporu posredstvom svog opunomo}enika iznesu sve odluke ili ugovori }e odlukom komisije biti osna`eni." relevantne ~injenice podno{enjem pismene dokumentacije, 19. U Zakonu o upravnim sporovima ("Slu`beni glasnik odnosno podnesaka, kao i prezentiraju sudu dokaze kojima se Br~ko Distrikta BiH" br. 4/00 i 1/01) relevantne odredbe glase: utvr|uju te ~injenice. Sud dalje navodi da je iskoristio mogu}nost "^lan 27. da, u skladu sa odredbom ~lana 27. stav 1. Zakona o upravnom (1)O upravnim sporovima sud rje{ava bez prisustva stranaka sporu, odlu~i o predmetu spora bez prisutnosti stranaka. i javnosti. Zbog slo`enosti sporne stvari, ili ako ina~e smatra da 15. Tu`eni navodi da su razlozi navedeni u apelaciji je to potrebno radi boljeg razja{njenja stanja stvari, sud mo`e neosnovani, jer je Apelacioni sud u postupku rje{avanja `albe, a rije{iti da se odr`i usmena rasprava (u daljnjem tekstu: na osnovu raspolo`ive dokumentacije, pravilno odlu~io i odbio rasprava). zahtjev apelanata, odnosno prvostepenu presudu potvrdio. (2)Zbog razloga navedenih u stavu 2. ovog ~lana, i stranke Smatraju da je Rje{enje Komisije od 30. juna 2003. godine mogu predlo`iti da se odr`i rasprava. pravilno i zakonito a navodi apelanata neosnovani, jer ODP (3) Sud }e uvijek odr`ati glavnu raspravu ako se radi o tu`bi "Interplet" nije bio nadle`an da odobri ugovor o zamjeni zato {to iz ~lana 20. stav 2. ovog zakona." je, prema va`e}im propisima, u navedenom periodu ugovor o raspolaganju javnom/dru{tvenom imovinom mogao odobriti i VI. Dopustivost potpisati gradona~elnik. 20. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u odnosu na V. Relevantni propisi apelanta Red`epa Alimovskog Ustavni sud je po{ao od odredaba ~lana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lana 16. stav 1. i stav 16. Aneks Kona~ne odluke Arbitra`nog tribunala za spor 4. ta~ka 4. Pravila Ustavnog suda. oko me|uentitetske granice oblasti Br~ko od 18. augusta ^lan VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: 1999. godine u relevantnom dijelu propisuje: "Ustavni sud, tako|er, ima apelacionu nadle`nost u "Ta~ka 12. pitanjima koja su sadr`ana u ovom ustavu kada ona postanu Dru{tvena/javna imovina predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Vlasti Distrikta upravljaju svom dru{tvenom/javnom Hercegovini." imovinom unutar Distrikta i imaju ovla{tenje, uz odobrenje ^lan 16. stav 1. i stav 4. ta~ka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: supervizora, da vr{e privatizaciju dru{tvene/javne imovine u "1) Ustavni sud mo`e razmatrati apelaciju samo ako su skladu sa primjenjivim zakonima BiH. Dru{tvenom / javnom protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni imovinom u Distriktu ne smije se raspolagati osim ako je to u svi djelotvorni pravni lijekovi mogu}i prema zakonu i ako se skladu sa zakonima BiH i uz odobrenje supervizora." podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije 17. U Statutu Br~ko Distrikta Bosne i Hercegovine primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg ("Slu`beni glasnik Br~ko Distrikta BiH" br. 1/00, 4/00 i 7/04) je koristio. relevantne odredbe glase: 4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljede}ih "^lan 6. slu~ajeva: 1. Distrikt je pravno lice i posjeduje radnu sposobnost 4. protekao je rok za podno{enje apelacije;" neophodnu da obavlja svoje funkcije, uklju~uju}i sposobnost 21. S obzirom na to da je apelantu Red`epu Alimovskom 20. stjecanja prava i obaveza; prava da tu`i i da bude tu`eno na oktobra 2004. godine uru~ena Presuda Apelacionog suda broj sudu. U`-30/04 od 1. oktobra 2004. godine a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 24. decembra 2004. godine, proizlazi da je 2. Gradona~elnik predstavlja Distrikt u skladu sa ovim podnesena nakon {to je protekao rok za podno{enje apelacije statutom. predvi|en ~lanom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, ^lan 50. slijedi da je Red`ep Alimovski apelaciju podnio [...] neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od 4. Gradona~elnik obavlja sljede}e du`nosti: dana kada je apelant primio osporenu presudu. [...] 22. Imaju}i u vidu odredbu ~lana 16. stav 4. ta~ka 4. Pravila c) upravlja javnom imovinom; Ustavnog suda, apelacija }e se odbaciti kao nedopu{tena ukoliko [...]. apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podno{enje. ^lan 71. 23. U odnosu na ostale apelante ODP "Interplet", Br~ko, i Anu Bracanovi}, u skladu sa ~lanom VI/3.b) Ustava Bosne i [...] Broj 26 – Strana 2860 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Ponedjeljak, 29.5.2006. Hercegovine, Ustavni sud, tako|er, ima apelacionu nadle`nost u protiv SRNJ: "Javni karakter postupka pred sudskim organima pitanjima koja su sadr`ana u ovom ustavu kada ona postanu na koji se poziva ~lan 6. stav 1. {titi strane u sporu protiv predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i dijeljenja pravde u tajnosti bez javne kontrole; to je, tako|er, Hercegovini. jedan od na~ina pomo}u kojeg se odr`ava povjerenje u sudove 24. U skladu sa ~lanom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, kako vi{e, tako i ni`e. ^injenica da je izvr{avanje pravde vidljivo Ustavni sud mo`e razmatrati apelaciju samo ako su protiv javno doprinosi postizanju cilja ~lana 6. (1) tj. pravi~nog presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi su|enja, garancije koja je jedno od fundamentalnih na~ela djelotvorni pravni lijekovi mogu}i prema zakonu i ako se svakog demokratskog dru{tva, u smislu koje mu daje podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije Konvencija" (vidi presudu Evropskog suda, Axen protiv SRNJ, primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg od 8. decembra 1983. godine, stav 25.). je koristio. 31. Javna rasprava je obi~no potrebna, kako bi se zadovoljili 25. U konkretnom slu~aju predmet osporavanja apelacijom zahtjevi ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije, pred prvostepenim je Presuda Apelacionog suda broj U`-30/04 od 1. oktobra 2004. sudovima. Ako se javna rasprava ne odr`i na prvoj instanci, to godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mo`e biti ispravljeno odr`avanjem javne rasprave na vi{oj mogu}ih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelanti ODP instanci. Me|utim, ako `albeni sud ne razmatra meritum "Interplet", Br~ko, i Ana Bracanovi} su primili 25. oktobra 2004. predmeta, ili nije kompetentan da se bavi svim aspektima godine a apelacija je podnesena Ustavnom sudu 24. decembra konkretne materije, tada postoji kr{enje ~lana 6. Evropske 2004. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano ~lanom 16. konvencije. U predmetu Diennet protiv Francuske Evropski sud stav 1. Pravila Ustavnog suda. Kona~no, apelacija u ovom dijelu je smatrao da to {to nije odr`ana javna rasprava pred ispunjava i uvjete iz ~lana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer disciplinskim tijelom nije ispravljeno ~injenicom da je `albeno nije o~igledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi medicinsko tijelo odr`alo svoju raspravu u javnosti, jer se ono ne formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva. smatra sudskim organom koji ima potpunu jurisdikciju (vidi 26. Imaju}i u vidu odredbe ~lana VI/3.b) Ustava Bosne i presudu Evropskog suda, Diennet protiv Francuske, od 26. Hercegovine, ~lana 16. st. 1., 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, septembra 1995. godine, stav 34.). Potrebni su izuzetni razlozi da Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija u odnosu na bi se opravdalo to {to nije odr`ana javna rasprava, ukoliko ona apelante ODP "Interplet", Br~ko, i Anu Bracanovi} ispunjava nije odr`ana na prvostepenoj instanci (vidi presudu Evropskog uvjete u pogledu dopustivosti. suda, Stallinger i Kuso protiv Austrije, od 23. aprila 1997. godine, stav 51.). VII. Meritum 32. U skladu sa navedenim, Ustavni sud konstatira da 27. Apelanti navode da je u postupku koji je okon~an prvostepeni sud nije odr`ao javnu raspravu iako su to apelanti osporenom presudom povrije|eno njihovo pravo na pravi~no predlo`ili u tu`bi. Zatim, drugostepeni sud nije poku{ao da saslu{anje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. ispravi ovakav propust prvostepenog suda tako da sam odr`i Evropske konvencije za za{titu ljudskih prava i osnovnih sloboda raspravu. Ustavni sud ne mo`e zaklju~iti da su u konkretnom (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na dom iz ~lana slu~aju postojali izuzetni razlozi koji bi opravdali to {to II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 8. Evropske drugostepeni sud nije odr`ao raspravu s obzirom na to da je nije konvencije i pravo na imovinu iz ~lana II/3.k) Ustava Bosne i odr`ao prvostepeni sud, niti su to sudovi dokazali u svojim Hercegovine i ~lana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. izja{njenjima u vezi sa predmetnom apelacijom. Kona~no, u Pravo na pravi~no su|enje svojim presudama sudovi se nisu izjasnili u pogledu prijedloga ^lan II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: apelanata da se odr`i rasprava. "Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine u`ivaju ljudska 33. Na osnovu navedenog, a uzimaju}i u obzir zna~aj prava i slobode iz stava 2. ovog ~lana, {to uklju~uje: odr`avanja javne rasprave, Ustavni sud zaklju~uje da apelanti (...) nisu imali pravi~an postupak jer im u toku postupka nije dato e) Pravo na pravi~no saslu{anje u gra|anskim i krivi~nim pravo na javnu raspravu onako kako to zahtijeva ~lan 6. stav 1. Evropske konvencije. stvarima i druga prava u vezi sa krivi~nim postupkom." 34. Imaju}i u vidu izlo`eno, Ustavni sud smatra da je do{lo ^lan 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu do povrede ustavnog prava apelanata na pravi~an postupak iz glasi: ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. "1.Prilikom utvr|ivanja gra|anskih prava i obaveza ili Evropske konvencije. osnovanosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv njega, svako ima pravo na pravi~no su|enje i javnu raspravu u razumnom roku Ostali navodi pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. 35. U okviru zaklju~ka u pogledu kr{enja prava iz ~lana [...]" II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske 28. Apelanti se `ale na postupak koji je okon~an osporenom konvencije, Ustavni sud smatra da nije neophodno posebno presudom, navode}i da prvostepeni i drugostepeni sud nisu uzeli razmatrati ostale navode iz apelacije. u obzir ~injenicu da je dopisom supervizora dato odobrenje VIII. Zaklju~ak apelantima, kao i da je Apelacioni sud proizvoljno protuma~io 36. Ustavni sud zaklju~uje da je u konkretnom slu~aju do{lo navedeni dopis supervizora. Tako|er, smatraju da im je do povrede prava na pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) Ustava povrije|eno pravo na pravi~no su|enje, jer je prvostepena Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer presuda donesena izvan ro~i{ta. U skladu sa navedenim, Ustavni apelantima nije bila omogu}ena javna rasprava pred sudovima. sud }e ispitati da li je predmetni postupak bio pravi~an, onako 37. Na osnovu ~lana 16. stav 4. ta~ka 4., ~lana 61. st. 1. i 2. i kako to zahtijeva ~lan 6. stav 1. Evropske konvencije. ~lana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlu~io 29. Uvidom u prilo`enu dokumentaciju Ustavni sud je kao u dispozitivu ove odluke. utvrdio da su apelanti na osnovu ~lana 27. stav 2. Zakona o 38. Prema ~lanu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke upravnim sporovima predlo`ili Osnovnom sudu da se odr`i Ustavnog suda su kona~ne i obavezuju}e. rasprava, te da nakon toga sud donese predlo`enu presudu. Predsjednik Tako|er, u `albi na Presudu Osnovnog suda broj U-63/03 od 17. Ustavnog suda maja 2004. godine apelanti su naveli da, zbog ~injenice da je Bosne i Hercegovine prvostepeni sud donio presudu izvan ro~i{ta, apelanti nisu mogli u~estvovati u postupku, te kao dokaz prilo`iti dopis, odnosno akt Mato Tadi}, s. r. supervizora, te da je tu`eni navedenim aktom raspolagao prije dono{enja pobijane presude, ali da samo iz njemu poznatih razloga akt nije htio prezentirati sudu, a da je opunomo}enik Ustavni je sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudaca, u apelanata do njega do{ao sasvim slu~ajno, te ga zato uz `albu predmetu broj AP 1124/04, rje{avaju}i apelaciju ODP prila`e. "Interplet", Br~ko, i dr., na temelju ~lanka VI/3.(b) Ustava 30. Ustavni sud podsje}a da ~lan 6. stav 1. Evropske Bosne i Hercegovine, ~lanka 16. stavak 4. to~ka 4., ~lanka 59. konvencije garantira svakome pravo na javnu raspravu prilikom stavak 2. alineja 2., ~lanka 61. st. 1. i 2. i ~lanka 64. stavak 1. utvr|ivanja njegovih gra|anskih prava i obaveza. Stoga, javna Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik rasprava je osnovna osobina prava na pravi~no su|enje. Evropski Bosne i Hercegovine" broj 60/05), u sastavu: sud za ljudska prava navedeno stajali{te iznio je u predmetu Axen Ponedjeljak, 29.5.2006. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 26 – Strana 2861 korisnik-nositelj stanarskog prava, izme|u ostalih, bio Veselin Mato Tadi}, predsjednik Bracanovi} (umrli suprug apelantice Ane Bracanovi}), nije Miodrag Simovi}, dopredsjednik sukladan odredbi ~lanka 21. Zakona o izmjenama i dopunama Hatid`a Had`iosmanovi}, dopredsjednica Zakona o vra}anju napu{tene imovine, te se kao takav ne mo`e Valerija Gali}, sutkinja osna`iti. U obrazlo`enju se Rje{enja navodi da je u konkretnom Jovo Rosi}, sudac slu~aju zamjenu odobrilo nenadle`no tijelo a da, sukladno ~l. 6. i na sjednici odr`anoj 13. listopada 2005. godine donio 50. stavak 4. to~ka c) i ~lanku 71. stavak 3. Statuta Br~ko 1 ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Statut), sva javna imovina na podru~ju Br~ko Distrikta pripada Distriktu i Usvaja se apelacija ODP "Interplet", Br~ko, i Ane njome upravlja gradona~elnik Br~ko Distrikta Bosne i Bracanovi}. Hercegovine (u daljnjem tekstu: gradona~elnik), te je jedino Ustvr|uje se povreda prava na pravi~no su|enje iz ~lanka gradona~elnik u razdoblju kada je zaklju~en ugovor o zamjeni II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. mogao ugovor potpisati. Zbog toga je ustvr|eno da ugovor nije Europske konvencije za za{titu ljudskih prava i temeljnih sukladan ~lanku 21. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sloboda. vra}anju napu{tene imovine. Ukidaju se: 7. Protiv navedenog su rje{enja apelanti tu`bom 25. srpnja - Presuda Apelacijskoga suda Br~ko Distrikta Bosne i 2003. godine pokrenuli upravni spor. U tu`bi su apelanti Hercegovine broj U`-30/04 od 1. listopada 2004. godine; predlo`ili da se, na temelju ~lanka 27. stavak 2. Zakona o - Presuda Osnovnog suda Br~ko Distrikta Bosne i upravnim sporovima Br~ko Distrikta Bosne i Hercegovine, Hercegovine broj U-63/03 od 17. svibnja 2004. godine. nakon izvr{enog uvida u spis odr`i rasprava na koju treba pozvati Predmet se vra}a Osnovnom sudu Br~ko Distrikta Bosne i predstavnike apelanta ODP "Interplet", Br~ko, i apelante Hercegovine, koji je du`an po `urnom postupku donijeti novu Red`epa Alimovskog i Anu Bracanovi}, te da nakon toga odluku sukladno ~lanku II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i Osnovni sud donese predlo`enu presudu. ~lanku 6. stavak 1. Europske konvencije za za{titu ljudskih prava 8. Osnovni je sud Presudom broj U-63/03 od 17. svibnja i temeljnih sloboda. 2004. godine, koja je donijeta izvan ro~i{ta a koja je potvr|ena Nala`e se Osnovnom sudu Br~ko Distrikta Bosne i Presudom Apelacijskoga suda broj U`-30/04 od 1. listopada Hercegovine da u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke 2004. godine, tu`bu apelanata odbio kao neutemeljenu. obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim 9. U obrazlo`enju prvostupanjske se presude navodi da je mjerama s ciljem izvr{enja ove odluke, sukladno ~lanku 74. zamjena na temelju akta-ugovora ODP "Interplet", Br~ko, stavak 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. izvr{ena 3. kolovoza 2000. godine, odnosno nakon progla{enja Odbacuje se kao nedopu{tena apelacija Red`epa Br~ko Distrikta, 8. o`ujka 2000. godine, i nakon stupanja na Alimovskog podnesena protiv Presude Apelacijskoga suda snagu Statuta, i pored ~injenice {to je Kona~nom arbitra`nom Br~ko Distrikta Bosne i Hercegovine broj U`-30/04 od 1. odlukom za podru~je Br~ko-Aneks Kona~ne odluke od 18. listopada 2004. godine zbog proteka roka za podno{enje kolovoza 1999. godine, odre|eno da je Br~ko Distrikt vlasnik sve apelacije. javne-dru{tvene imovine unutar Distrikta kojom upravljaju vlasti Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku Bosne i i kojom se ne smije raspolagati osim ako je to sukladno zakonima Hercegovine", "Slu`benim novinama Federacije Bosne i Bosne i Hercegovine uz odobrenje supervizora. Dalje se navodi Hercegovine", "Slu`benom glasniku Republike Srpske" i u da iz odredbe ~lanka 50. stavak 4. to~ka c) Statuta proizlazi da "Slu`benom glasniku Br~ko Distrikta Bosne i Hercegovine". gradona~elnik upravlja javnom imovinom, te da zbog toga OBRAZLO@ENJE apelanti, prema ocjeni suda, nisu mogli zaklju~iti predmetni ugovor, jer su raspolagali imovinom kojom, zapravo, upravlja I. Uvod Br~ko Distrikt, a {to je protivno navedenoj odredbi Statuta. Dalje 1. ODP "Interplet", Br~ko, Ana Bracanovi} i Red`ep se navodi da iz odredbe ~lanka 71. stavak 3. Statuta proizlazi da Alimovski (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Br~kog, koje zastupa se svi akti-ugovori biv{ih op}inskih vlasti, odnosno tijela moraju Miodrag Zelji}, odvjetnik iz Br~kog, su podnijeli 24. prosinca dostaviti na uvid gradona~elniku u roku od 30 dana od dana 2004. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u njegovog preuzimanja du`nosti, jer }e se u protivnom oni daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Apelacijskoga suda smatrati otkazanim, a {to, prema ocjeni suda, u konkretnom Br~ko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: slu~aju nije u~injeno jer je zamjenu predmetnih nekretnina Apelacijski sud) broj U`-30/04 od 1. listopada 2004. godine. izvr{ilo i odobrilo ODP "Interplet", Br~ko, koje u vrijeme kada je II. Postupak pred Ustavnim sudom izvr{ena spomenuta zamjena nije bilo nadle`no tijelo za to. Prema va`e}im propisima, u navedenom je razdoblju takav akt, 2. Na temelju ~lanka 21. st. 1. i 2. tada va`e}eg Poslovnika odnosno ugovor o raspolaganju javnom imovinom mogao Ustavnog suda, od Apelacijskoga suda, Osnovnog suda Br~ko odobriti i potpisati jedino gradona~elnik. Stoga, sud smatra da je Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) i pobijano rje{enje pravilno i zakonito i utemeljeno na odredbi Br~ko Distrikta Bosne i Hercegovine, putem Ureda za zastupanje Vlade Br~ko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ~lanka 21. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o vra}anju napu{tene imovine, te da njime nije povrije|en zakon na {tetu tu`eni), 22. o`ujka 2005. godine zatra`eno je da dostave odgovor apelanata. na apelaciju. 3. Apelacijski sud i Osnovni sud su 4. i 11. travnja 2005. 10. U obrazlo`enju drugostupanjske se presude navodi da godine dostavili odgovore na apelaciju. Tu`eni je dostavio zaklju~ak i odluka prvostupanjskog suda nisu dovedeni u dvojbu odgovor na apelaciju 5. travnja 2005. godine. navodima priziva da je dopisom-aktom supervizora za Br~ko Henryja L. Clarka od 16. rujna 2003. godine (u daljnjem tekstu: 4. Na temelju ~lanka 26. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, supervizor) upravo dato odobrenje za poni{tenje rje{enja odgovori Apelacijskoga suda, Osnovnog suda i tu`enog su 23. Povjerenstva. Iz sadr`aja navedenog dopisa proizlazi da se on rujna 2005. godine dostavljeni apelantima. odnosi na stanarska prava koja su dodijeljena u dobroj vjeri i od III. ^injeni~no stanje poduze}a "Interplet", Br~ko, nakon uspostave Distrikta 8. o`ujka 5. ^injenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i 2000. godine, a da je predmet ugovora od 3. kolovoza 2000. dokumenata predo~enih Ustavnom sudu mogu se sumirati na godine zamjena stanova nositelja stanarskog prava djelatnika sljede}i na~in. "Intrpleta", Br~ko, odnosno pravni odnos koji nije nazna~en u 6. Rje{enjem je Povjerenstva za reviziju zakonitosti odluka i dopisu supervizora, te se pozivanje apelanata na navedeni dopis ugovora o uporabi stana u Br~ko Distriktu Bosne i Hercegovine smatra neutemeljenim. (u daljnjem tekstu: Povjerenstvo) broj 01-014-008566/03 od 30. Dopis supervizora od 16. rujna 2003. godine lipnja 2003. godine ustvr|eno da akt-ugovor ODP "Interplet", Br~ko, broj 01-592/00 od 3. kolovoza 2000. godine, kojim je 11. U dopisu se supervizora od 16. rujna 2003. godine, koji je izvr{ena zamjena jednosobnog stana nositelja stanarskog prava bio upu}en gradona~elniku, navodi da je od uspostave Br~ko Red`epa Alimovskog i ¼ dijela gra|evinske parcele, ozna~ene Distrikta pa do pisma supervizora od 7. svibnja 2003. godine, kao k.~. broj 826/20 (652/11) k.o. Br~ko 2, na kojoj su bile kojim se zabranjuje dodjela novih stanarskih prava, u Distriktu podignute monta`ne zgrade sa ~etiri dvosobna stana, ~iji je bilo najmanje 25 slu~ajeva dodjele stanarskih prava od pravnih 1 Odluka je objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 27/06. Broj 26 – Strana 2862 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Ponedjeljak, 29.5.2006. osoba, izuzimaju}i Vladu Br~ko Distrikta. Dalje se navodi da su javnom/dru{tvenom imovinom mogao odobriti i potpisati br~anska javna poduze}a, me|u kojima je i ODP "Interplet", gradona~elnik. dodijelila oko 25 stanarskih prava sukladno prilo`enoj listi. V. Relevantni propisi Supervizor je predlo`io da Apelacijsko povjerenstvo revidira 16. Aneks Kona~ne odluke Arbitra`nog tribunala za spor rje{enja Povjerenstva za verifikaciju stanarskih prava u svim oko me|uentitetske granice podru~ja Br~ko od 18. kolovoza pojedina~nim slu~ajevima koji su navedeni u prilo`enoj listi. 1999. godine u relevantnom dijelu propisuje: Stanarsko pravo koje je dodijeljeno u dobroj vjeri i sukladno primjenjivim propisima treba biti potvr|eno, ~ime bi nositelj "To~ka 12. stanarskog prava stekao pravo kona~no otkupiti stan. U Dru{tvena/javna imovina prilo`enoj se listi navodi spisak revidiranih-nepotvr|enih Vlasti Distrikta upravljaju svom dru{tvenom/javnom ugovora sa spiskom pravnih i fizi~kih osoba me|u kojima se imovinom unutar Distrikta i imaju ovlast, uz odobrenje nalaze apelant ODP "Interplet", apelant Red`ep Alimovski i supervizora, vr{iti privatizaciju dru{tvene/javne imovine Veselin Bracanovi}, suprug apelantice Ane Bracanovi}. sukladno primjenjivim zakonima BiH. Dru{tvenom / javnom imovinom u Distriktu se ne smije raspolagati osim ako je to IV. Apelacija sukladno zakonima BiH i uz odobrenje supervizora." a) Navodi iz apelacije 17. U Statutu Br~ko Distrikta Bosne i Hercegovine 12. Apelanti smatraju da je u njihovom predmetu ("Slu`beni glasnik Br~ko Distrikta BiH" br. 1/00, 4/00 i 7/04) povrije|eno njihovo pravo na pravi~no saslu{anje iz ~lanka relevantne odredbe glase: II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. Europske "^lanak 6. konvencije za za{titu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u 1. Distrikt je pravna osoba i posjeduje radnu sposobnost daljnjem tekstu: Europska konvencija), pravo na dom iz ~lanka neophodnu da obna{a svoje funkcije, uklju~uju}i sposobnost II/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 8. Europske stjecanja prava i obveza; prava da tu`i i da bude tu`ena na sudu. konvencije i pravo na imovinu iz ~lanka II/3.(k) Ustava Bosne i 2. Gradona~elnik predstavlja Distrikt sukladno ovom Hercegovine i ~lanka 1. Protokola broj 1 uz Europsku statutu. konvenciju. Apelanti navode da prvostupanjski i ^lanak 50. drugostupanjski sud nisu uop}e uzeli u obzir ~injenicu da je [...] aktom supervizora upravo dato odobrenje apelantima, jer je navedenim aktom predlo`ena lista pravnih i fizi~kih osoba na 4. Gradona~elnik obna{a sljede}e du`nosti: koje se odobrenje odnosi, a me|u njima su i apelanti. Smatraju da [...] je tuma~enje Apelacijskoga suda navedenog akta supervizora c) upravlja javnom imovinom; proizvoljno, jer iz akta supervizora proizlazi da se njegov sadr`aj [...]. razvidno odnosi i na slu~aj apelanata. Apelanti isti~u da je ^lanak 71. prvostupanjska presuda donesena izvan ro~i{ta, te da smatraju da [...] je time povrije|eno njihovo pravo na pravi~no saslu{anje. 2. Br~ko Distrikt Bosne i Hercegovine je pravni sljednik b) Odgovor na apelaciju dijela op}ine Br~ko u Republici Srpskoj, kao i administrativnih aran`mana Brka i Ravne Br~ko. 13. U odgovoru na apelaciju Apelacijski sud navodi da nisu povrije|ena ljudska prava apelanata na koja oni ukazuju. 3. Sve ugovore i sporazume koje su zaklju~ile op}inske vlasti, Apelacijski je sud istaknuo da akt supervizora odobrava navedene su u stavku 2. ovog ~lanka, zainteresirane strane potvr|ivanje dodijeljenih stanarskih prava u navedenom moraju dostaviti na uvid gradona~elniku u roku od trideset (30) razdoblju od ODP "Interplet", Br~ko, Red`epu Alimovskom i dana od dana njegovog/ njezinog preuzimanja du`nosti. Svaki Veselinu Bracanovi}u, ali da on ne odobrava otu|enje stanarskih ugovor ili sporazum koji se ne dostavi u tom roku se smatra prava, odnosno zamjenu koja je predmet ugovora od 3. kolovoza otkazanim. Gradona~elnik }e odmah proslijediti te ugovore i 2000. godine. U svezi navoda apelanata da je prvostupanjski sud sporazume Skup{tini. Na inicijativu pet (5) zastupnika ili po donio presudu izvan ro~i{ta Apelacijski se sud poziva na odredbu preporuci gradona~elnika Skup{tina mo`e otkazati svaki ovakav ~lanka 27. Zakona o upravnim sporovima Br~ko Distrikta Bosne ugovor i sporazum." i Hercegovine, navode}i da, obzirom da apelanti nisu predlo`ili 18. U Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o odr`avanje rasprave i da se u konkretnom sporu ne radi o tu`bi vra}anju napu{tene imovine ("Slu`beni glasnik Br~ko kojom se tra`i povrat stvari ili naknada {tete, a sudac nije ocijenio Distrikta BiH" broj 10/02) relevantne odredbe glase: da je odr`avanje rasprave potrebito, konkretan je spor rije{en "^lanak 21. suglasno odredbama navedenog Zakona o upravnim sporovima. U ~lanku 26. stavak 2. se mijenja i glasi: 14. U odgovoru na apelaciju Osnovni sud navodi da su Sve se odluke o dodjeli stanarskog prava ili ugovori o apelanti postupali protivno odredbi ~lanka 50. stavak 4. to~ka c) uporabi stana koji su zaklju~eni u razdoblju od 1. travnja 1992. Statuta, jer su zaklju~ivanjem ugovora od 3. kolovoza 2000. godine do dana stupanja na snagu ovog zakona stavljaju izvan godine raspolagali i upravljali imovinom kojom, zapravo, snage. Osobe koje koriste stan na temelju rje{enja ili ugovora upravlja Br~ko Distrikt, a da je, osim toga, odredbom ~lanka 71. koji su ovim stavljeni izvan snage imaju pravo privremene stavak 3. Statuta definirano da se svi akti biv{ih op}inskih vlasti, uporabe stana. odnosno tijela, moraju dostaviti na uvid gradona~elniku u roku od 30 dana od dana njegovog preuzimanja du`nosti, jer }e se u Poslije stavka 2. istog ~lanka se dodaju novi stavci 3. i 4. koji protivnom oni smatrati otkazanim a da u konkretnom slu~aju to glase: nije u~injeno. Smatraju da su neutemeljeni navodi apelanata o (3) Zakonitost odluka ili ugovora iz stavka 2. ovog ~lanka }e navodnom naru{avanju i kr{enju njihovih ustavnih prava zbog biti predmet revizije posebnog povjerenstva Vlade Distrikta. toga {to su apelanti bili u mogu}nosti u predmetnom upravnom Ukoliko povjerenstvo ustvrdi da su pojedine odluke ili ugovori sporu posredstvom svog opunomo}enika iznijeti sve relevantne zaklju~eni sukladno zakonu koji je va`io u trenutku zaklju~enja, ~injenice podno{enjem pismene dokumentacije, odnosno takve }e odluke ili ugovori odlukom povjerenstva biti osna`eni." podnesaka, kao i prezentirati sudu dokaze kojima se ustvr|uju te 19. U Zakonu o upravnim sporovima ("Slu`beni glasnik ~injenice. Sud dalje navodi da je iskoristio mogu}nost, sukladno Br~ko Distrikta BiH" br. 4/00 i 1/01) relevantne odredbe glase: odredbi ~lanka 27. stavak 1. Zakona o upravnom sporu, odlu~iti o "^lanak 27. predmetu spora bez nazo~enja stranaka. (1)O upravnim sporovima sud rje{ava bez nazo~enja 15. Tu`eni navodi da su razlozi navedeni u apelaciji stranaka i javnosti. Zbog slo`enosti upitne stvari, ili ako ina~e neutemeljeni, jer je Apelacijski sud u postupku rje{avanja smatra da je to potrebito radi boljeg razja{njenja stanja stvari, priziva, a na temelju raspolo`ive dokumentacije, pravilno sud mo`e rije{iti da se odr`i usmena rasprava (u daljnjem tekstu: odlu~io i odbio zahtjev apelanata, odnosno prvostupanjsku rasprava). presudu potvrdio. Smatraju da je Rje{enje Povjerenstva od 30. (2) Zbog razloga navedenih u stavku 2. ovog ~lanka, i stranke lipnja 2003. godine pravilno i zakonito a navodi apelanata mogu predlo`iti da se odr`i rasprava. neutemeljeni, jer ODP "Interplet" nije bilo nadle`no odobriti (3) Sud }e uvijek odr`ati glavnu raspravu ako se radi o tu`bi ugovor o zamjeni zato {to je, prema va`e}im propisima, u navedenom razdoblju ugovor o raspolaganju iz ~lanka 20. stavak 2. ovog zakona." Ponedjeljak, 29.5.2006. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 26 – Strana 2863 "Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine u`ivaju ljudska VI. Dopustivost prava i slobode iz stavka 2. ovog ~lanka, {to uklju~uje: 20. Prigodom ispitivanja dopustivosti apelacije u odnosu na (...) apelanta Red`epa Alimovskog Ustavni je sud po{ao od odredaba (e) Pravo na pravi~no saslu{anje u gra|anskim i kaznenim ~lanka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lanka 16. stavak 1. stvarima i druga prava u svezi kaznenog postupka." i stavak 4. to~ka 4. Pravila Ustavnog suda. ^lanak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom ^lanak VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: dijelu glasi: "Ustavni sud, tako|er, ima apelacijsku nadle`nost u "1.Prigodom ustvr|ivanja gra|anskih prava i obveza ili pitanjima koja su sadr`ana u ovom ustavu kada ona postanu utemeljenosti bilo kakve kaznene optu`be protiv njega, svatko predmetom spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i ima pravo na pravi~no su|enje i javnu raspravu u razumnom roku Hercegovini." pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. ^lanak 16. stavak 1. i stavak 4. to~ka 4. Pravila Ustavnog [...]" suda glasi: 28. Apelanti se `ale na postupak koji je okon~an pobijanom "1) Ustavni sud mo`e razmatrati apelaciju samo ako su presudom, navode}i da prvostupanjski i drugostupanjski sud protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni nisu uzeli u obzir ~injenicu da je dopisom supervizora dato svi u~inkoviti pravni lijekovi mogu}i prema zakonu i ako se odobrenje apelantima, kao i da je Apelacijski sud proizvoljno podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije protuma~io navedeni dopis supervizora. Tako|er, smatraju da im primio odluku o posljednjem u~inkovitom pravnom lijeku kojeg je povrije|eno pravo na pravi~no su|enje, jer je prvostupanjska je koristio. presuda donesena izvan ro~i{ta. Sukladno navedenom, Ustavni 4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljede}ih }e sud ispitati je li predmetni postupak bio pravi~an, onako kako slu~ajeva: to zahtijeva ~lanak 6. stavak 1. Europske konvencije. 4. protekao je rok za podno{enje apelacije;" 29. Uvidom u prilo`enu dokumentaciju Ustavni je sud 21. Obzirom da je apelantu Red`epu Alimovskom 20. lipnja ustvrdio da su apelanti na temelju ~lanka 27. stavak 2. Zakona o 2004. godine uru~ena Presuda Apelacijskoga suda broj U`-30/04 upravnim sporovima predlo`ili Osnovnom sudu da se odr`i od 1. lipnja 2004. godine a apelacija je Ustavnom sudu rasprava, te da nakon toga sud donese predlo`enu presudu. podnesena 24. prosinca 2004. godine, proizlazi da je podnesena Tako|er, u prizivu na Presudu Osnovnog suda broj U-63/03 od nakon {to je protekao rok za podno{enje apelacije predvi|en 17. svibnja 2004. godine apelanti su naveli da, zbog ~injenice da ~lankom 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, slijedi da je je prvostupanjski sud donio presudu izvan ro~i{ta, apelanti nisu Red`ep Alimovski apelaciju podnio nepravovremeno, odnosno mogli sudjelovati u postupku, te kao dokaz prilo`iti dopis, nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio odnosno akt supervizora, te da je tu`eni navedenim aktom pobijanu presudu. raspolagao prije dono{enja pobijane presude, ali da samo iz 22. Imaju}i u vidu odredbu ~lanka 16. stavak 4. to~ka 4. njemu poznatih razloga akt nije htio prezentirati sudu, a da je Pravila Ustavnog suda, apelacija }e se odbaciti kao nedopu{tena opunomo}enik apelanata do njega do{ao sasvim slu~ajno, te ga ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za zato uz priziv prila`e. podno{enje. 30. Ustavni sud podsje}a da ~lanak 6. stavak 1. Europske 23. U odnosu na ostale apelante ODP "Interplet", Br~ko, i konvencije garantira svakome pravo na javnu raspravu prigodom Anu Bracanovi}, sukladno ~lanku VI/3.(b) Ustava Bosne i ustvr|ivanja njegovih gra|anskih prava i obveza. Stoga, javna je Hercegovine, Ustavni sud, tako|er, ima apelacijsku nadle`nost u rasprava temeljna zna~ajka prava na pravi~no su|enje. Europski pitanjima koja su sadr`ana u ovom ustavu kada ona postanu sud za ljudska prava navedeno je stajali{te iznio u predmetu Axen predmetom spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i protiv SRNJ: "Javni karakter postupka pred sudskim tijelima na Hercegovini. koji se poziva ~lanak 6. stavak 1. {titi strane u sporu protiv 24. Sukladno ~lanku 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, dijeljenja pravde u tajnosti bez javne kontrole; to je, tako|er, Ustavni sud mo`e razmatrati apelaciju samo ako su protiv jedan od na~ina pomo}u kojeg se odr`ava povjerenje u sudove presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi kako vi{e, tako i ni`e. ^injenica da je izvr{avanje pravde vidljivo u~inkoviti pravni lijekovi mogu}i prema zakonu i ako se podnese javno doprinosi postizanju cilja ~lanka 6. (1) tj. pravi~nog u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio su|enja, garancije koja je jedno od fundamentalnih na~ela odluku o posljednjem u~inkovitom pravnom lijeku kojeg je svakog demokratskog dru{tva, u smislu koje mu daje koristio. Konvencija" (vidi presudu Europskog suda, Axen protiv SRNJ, 25. U konkretnom je slu~aju predmet pobijanja apelacijom od 8. prosinca 1983. godine, stavak 25). Presuda Apelacijskoga suda broj U`-30/04 od 1. lipnja 2004. 31. Javna je rasprava obi~no potrebita, kako bi se zadovoljili godine protiv koje nema drugih u~inkovitih pravnih lijekova zahtjevi ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije, pred mogu}ih prema zakonu. Potom, pobijanu su presudu apelanti prvostupanjskim sudovima. Ako se javna rasprava ne odr`i na ODP "Interplet", Br~ko, i Ana Bracanovi} primili 25. listopada prvoj instanci, to mo`e biti ispravljeno odr`avanjem javne 2004. godine a apelacija je podnesena Ustavnom sudu 24. rasprave na vi{oj instanci. Me|utim, ako prizivni sud ne razmatra prosinca 2004. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano meritum predmeta, ili nije kompetentan baviti se svim aspektima ~lankom 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda. Kona~no, apelacija konkretne materije, tada postoji kr{enje ~lanka 6. Europske u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz ~lanka 16. st. 2. i 4. Pravila konvencije. U predmetu Diennet protiv Francuske Europski je Ustavnog suda, jer nije bjelodano (prima facie) neutemeljena, sud smatrao da to {to nije odr`ana javna rasprava pred niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije disciplinskim tijelom nije ispravljeno ~injenicom da je prizivno dopustiva. medicinsko tijelo odr`alo svoju raspravu u javnosti, jer se ono ne 26. Imaju}i u vidu odredbe ~lanka VI/3.(b) Ustava Bosne i smatra sudskim tijelom koje ima potpunu jurisdikciju (vidi Hercegovine, ~lanka 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, presudu Europskog suda, Diennet protiv Francuske, od 26. rujna Ustavni je sud utvrdio da predmetna apelacija u odnosu na 1995. godine, stavak 34). Potrebiti su iznimni razlozi da bi se apelante ODP "Interplet", Br~ko, i Anu Bracanovi} ispunjava opravdalo to {to nije odr`ana javna rasprava, ukoliko ona nije uvjete glede dopustivosti. odr`ana na prvostupanjskoj instanci (vidi presudu Europskog suda, Stallinger i Kuso protiv Austrije, od 23. travnja 1997. VII. Meritum godine, stavak 51). 27. Apelanti navode da je u postupku koji je okon~an 32. Sukladno navedenom, Ustavni sud konstatira da pobijanom presudom povrije|eno njihovo pravo na pravi~no prvostupanjski sud nije odr`ao javnu raspravu iako su to apelanti saslu{anje iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka predlo`ili u tu`bi. Potom, drugostupanjski sud nije poku{ao 6. Europske konvencije za za{titu ljudskih prava i temeljnih ispraviti ovakav propust prvostupanjskoga suda tako da sam sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), pravo na dom odr`i raspravu. Ustavni sud ne mo`e zaklju~iti da su u iz ~lanka II/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 8. konkretnom slu~aju postojali iznimni razlozi koji bi opravdali to Europske konvencije i pravo na imovinu iz ~lanka II/3.(k) Ustava {to drugostupanjski sud nije odr`ao raspravu obzirom da je nije Bosne i Hercegovine i ~lanka 1. Protokola broj 1 uz Europsku odr`ao prvostupanjski sud, niti su to sudovi dokazali u svojim konvenciju. izja{njenjima u svezi predmetne apelacije. Kona~no, u svojim se Pravo na pravi~no su|enje presudama sudovi nisu izjasnili glede prijedloga apelanata da se ^lanak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: odr`i rasprava. Broj 26 – Strana 2864 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Ponedjeljak, 29.5.2006. Hercegovine", "Slu`benom glasniku Republike Srpske" i u 33. Na temelju navedenog, a uzimaju}i u obzir zna~enje "Slu`benom glasniku Br~ko Distrikta Bosne i Hercegovine". odr`avanja javne rasprave, Ustavni sud zaklju~uje da apelanti nisu imali pravi~an postupak jer im tijekom postupka nije dato OBRAZLO@EWE pravo na javnu raspravu onako kako to zahtijeva ~lanak 6. stavak I. Uvod 1. Europske konvencije. 34. Imaju}i u vidu izlo`eno, Ustavni sud smatra da je do{lo 1. ODP "Interplet", Br~ko, Ana Bracanovi} i Rexep do povrede ustavnog prava apelanata na pravi~an postupak iz Alimovski (u daqwem tekstu: apelanti) iz Br~kog, koje zastupa ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Miodrag Zeqi}, advokat iz Br~kog, podnijeli su 24. decembra Europske konvencije. 2004. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daqwem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Apelacionog suda Ostali navodi Br~ko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daqwem tekstu: 35. U okviru zaklju~ka glede kr{enja prava iz ~lanka II/3.(e) Apelacioni sud) broj U`-30/04 od 1. oktobra 2004. godine. Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije, Ustavni sud smatra da nije neophodno posebice II. Postupak pred Ustavnim sudom razmatrati ostale navode iz apelacije. 2. Na osnovu ~lana 21 st. 1 i 2 tada va`e}eg Poslovnika VIII. Zaklju~ak Ustavnog suda, od Apelacionog suda, Osnovnog suda Br~ko 36. Ustavni sud zaklju~uje da je u konkretnom slu~aju do{lo Distrikta Bosne i Hercegovine (u daqwem tekstu: Osnovni do povrede prava na pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e) Ustava sud) i Br~ko Distrikta Bosne i Hercegovine, putem Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije, Kancelarije za zastupawe Vlade Br~ko Distrikta Bosne i jer apelantima nije bila omogu}ena javna rasprava pred Hercegovine (u daqwem tekstu: tu`eni), 22. marta 2005. godine sudovima. zatra`eno je da dostave odgovor na apelaciju. 37. Na temelju ~lanka 16. stavak 4. to~ka 4., ~lanka 61. st. 1. i 3. Apelacioni sud i Osnovni sud su 4. i 11. aprila 2005. 2. i ~lanka 64. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni je sud godine dostavili odgovore na apelaciju. Tu`eni je dostavio odlu~io kao u dispozitivu ove odluke. odgovor na apelaciju 5. aprila 2005. godine. 38. Prema ~lanku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke 4. Na osnovu ~lana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavnog su suda kona~ne i obvezuju}e. odgovori Apelacionog suda, Osnovnog suda i tu`enog su 23. septembra 2005. godine dostavqeni apelantima. Predsjednik Ustavnog suda III. ^iweni~no stawe Bosne i Hercegovine 5. ^iwenice predmeta koje proizilaze iz navoda apelanata Mato Tadi}, v. r. i dokumenata predo~enih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sqede}i na~in. 6. Rje{ewem Komisije za reviziju zakonitosti odluka i ugovora o kori{tewu stana u Br~ko Distriktu Bosne i Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudija, u Hercegovine (u daqwem tekstu: Komisija) broj predmetu broj AP 1124/04, rje{avaju}i apelaciju ODP 01-014-008566/03 od 30. juna 2003. godine je utvr|eno da "Interplet", Br~ko, i dr., na osnovu ~lana VI/3b) Ustava Bosne akt-ugovor ODP "Interplet", Br~ko, broj 01-592/00 od 3. i Hercegovine, ~lana 16 stav 4 ta~ka 4, ~lana 59 stav 2 alineja 2, avgusta 2000. godine, kojim je izvr{ena zamjena jednosobnog ~lana 61 st. 1 i 2 i ~lana 64 stav 1 Pravila Ustavnog suda Bosne i stana nosioca stanarskog prava Rexepa Alimovskog i ¼ dijela Hercegovine ("Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine" broj gra|evinske parcele, ozna~ene kao k.~. broj 826/20 (652/11) k.o. 60/05), u sastavu: Br~ko 2, na kojoj su bile podignute monta`ne zgrade sa ~etiri Mato Tadi}, predsjednik dvosobna stana, ~iji je korisnik-nosilac stanarskog prava, Miodrag Simovi}, potpredsjednik izme|u ostalih, bio Veselin Bracanovi} (umrli suprug Hatixa Haxiosmanovi}, potpredsjednik apelantkiwe Ane Bracanovi}), nije u skladu sa odredbom ~lana Valerija Gali}, sudija 21 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o vra}awu napu{tene Jovo Rosi}, sudija imovine, te kao takav ne mo`e da se osna`i. U obrazlo`ewu na sjednici odr`anoj 13. oktobra 2005. godine donio je Rje{ewa se navodi da je u konkretnom slu~aju zamjenu odobrio nenadle`ni organ a da, u skladu sa ~l. 6 i 50 stav 4 ta~ka c) i ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 ~lanom 71 stav 3 Statuta Br~ko Distrikta Bosne i Usvaja se apelacija ODP "Interplet", Br~ko, i Ane Hercegovine (u daqwem tekstu: Statut), sva javna imovina na Bracanovi}. podru~ju Br~ko Distrikta pripada Distriktu i wome upravqa Utvr|uje se povreda prava na pravi~no su|ewe iz ~lana gradona~elnik Br~ko Distrikta Bosne i Hercegovine (u II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske daqwem tekstu: gradona~elnik), te je jedino gradona~elnik u konvencije za za{titu qudskih prava i osnovnih sloboda. periodu kada je zakqu~en ugovor o zamjeni mogao ugovor da Ukidaju se: potpi{e. Zbog toga je utvr|eno da ugovor nije u skladu sa - Presuda Apelacionog suda Br~ko Distrikta Bosne i ~lanom 21 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o vra}awu Hercegovine broj U`-30/04 od 1. oktobra 2004. godine; napu{tene imovine. - Presuda Osnovnog suda Br~ko Distrikta Bosne i 7. Protiv navedenog rje{ewa apelanti su tu`bom 25. jula Hercegovine broj U-63/03 od 17. maja 2004. godine. 2003. godine pokrenuli upravni spor. U tu`bi apelanti su Predmet se vra}a Osnovnom sudu Br~ko Distrikta Bosne i predlo`ili da se, na osnovu ~lana 27 stav 2 Zakona o upravnim Hercegovine, koji je du`an da po hitnom postupku donese novu sporovima Br~ko Distrikta Bosne i Hercegovine, nakon izvr{enog uvida u spis odr`i rasprava na koju treba pozvati odluku u skladu sa ~lanom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i predstavnike apelanta ODP "Interplet", Br~ko, i apelante ~lanom 6 stav 1 Evropske konvencije za za{titu qudskih prava Rexepa Alimovskog i Anu Bracanovi}, te da nakon toga i osnovnih sloboda. Osnovni sud donese predlo`enu presudu. Nala`e se Osnovnom sudu Br~ko Distrikta Bosne i 8. Osnovni sud je Presudom broj U-63/03 od 17. maja 2004. Hercegovine da u roku od tri mjeseca od dana dostavqawa ove godine, koja je donijeta van ro~i{ta a koja je potvr|ena odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o Presudom Apelacionog suda broj U`-30/04 od 1. oktobra 2004. preduzetim mjerama s ciqem izvr{ewa ove odluke, u skladu sa godine, tu`bu apelanata odbio kao neosnovanu. ~lanom 74 stav 5 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. Odbacuje se kao nedopu{tena apelacija Rexepa 9. U obrazlo`ewu prvostepene presude se navodi da je Alimovskog podnesena protiv Presude Apelacionog suda zamjena na osnovu akta-ugovora ODP "Interplet", Br~ko, Br~ko Distrikta Bosne i Hercegovine broj U`-30/04 od 1. izvr{ena 3. avgusta 2000. godine, odnosno nakon {to je oktobra 2004. godine zbog toga {to je protekao rok za progla{en Br~ko Distrikt, 8. marta 2000. godine, i nakon {to podno{ewe apelacije. je stupio na snagu Statut, i pored ~iwenice {to je Kona~nom arbitra`nom odlukom za oblast Br~ko-Aneks Kona~ne odluke Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku Bosne i od 18. avgusta 1999. godine, odre|eno da je Br~ko Distrikt Hercegovine", "Slu`benim novinama Federacije Bosne i 1 Odluka je objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 27/06. Ponedjeljak, 29.5.2006. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 26 – Strana 2865 sopstvenik sve javne-dru{tvene imovine unutar Distrikta prvostepena presuda donesena van ro~i{ta, te da smatraju da je kojom upravqaju vlasti i kojom ne smije da se raspola`e osim time povrije|eno wihovo pravo na pravi~no saslu{awe. ako je to u skladu sa zakonima Bosne i Hercegovine uz odobrewe b) Odgovor na apelaciju supervizora. Daqe se navodi da iz odredbe ~lana 50 stav 4 ta~ka 13. U odgovoru na apelaciju Apelacioni sud navodi da nisu c) Statuta proizilazi da gradona~elnik upravqa javnom povrije|ena qudska prava apelanata na koja oni ukazuju. imovinom, te da zbog toga apelanti, prema ocjeni suda, nisu Apelacioni sud je istakao da akt supervizora odobrava da se mogli da zakqu~e predmetni ugovor, jer su raspolagali potvrde dodijeqena stanarska prava u navedenom periodu od imovinom kojom, zapravo, upravqa Br~ko Distrikt, a {to je ODP "Interplet", Br~ko, Rexepu Alimovskom i Veselinu suprotno navedenoj odredbi Statuta. Daqe se navodi da iz Bracanovi}u, ali da on ne odobrava da se otu|e stanarska prava, odredbe ~lana 71 stav 3 Statuta proizilazi da svi akti-ugovori odnosno zamjenu koja je predmet ugovora od 3. avgusta 2000. biv{ih op{tinskih vlasti, odnosno organa moraju da se godine. U vezi sa navodima apelanata da je prvostepeni sud dostave na uvid gradona~elniku u roku od 30 dana od dana donio presudu van ro~i{ta Apelacioni sud se poziva na wegovog preuzimawa du`nosti, jer }e se u suprotnom oni odredbu ~lana 27 Zakona o upravnim sporovima Br~ko smatrati otkazanim, a {to, prema ocjeni suda, u konkretnom Distrikta Bosne i Hercegovine, navode}i da, s obzirom na to da slu~aju nije u~iweno jer je zamjenu predmetnih nekretnina apelanti nisu predlo`ili da se odr`i rasprava i da se u izvr{ilo i odobrilo ODP "Interplet", Br~ko, koje u vrijeme konkretnom sporu ne radi o tu`bi kojom se tra`i povrat stvari kada je izvr{ena pomenuta zamjena nije bilo nadle`ni organ za ili naknada {tete, a sudija nije ocijenio da je odr`avawe to. Prema va`e}im propisima, u navedenom periodu takav akt, rasprave potrebno, konkretan spor je rije{en saglasno odnosno ugovor o raspolagawu javnom imovinom mogao je da odredbama navedenog Zakona o upravnim sporovima. odobri i potpi{e jedino gradona~elnik. Stoga, sud smatra da je 14. U odgovoru na apelaciju Osnovni sud navodi da su osporeno rje{ewe pravilno i zakonito i zasnovano na odredbi apelanti postupali suprotno odredbi ~lana 50 stav 4 ta~ka c) ~lana 21 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o vra}awu Statuta, jer su zakqu~ivawem ugovora od 3. avgusta 2000. godine napu{tene imovine, te da wime nije povrije|en zakon na {tetu raspolagali i upravqali imovinom kojom, zapravo, upravqa apelanata. Br~ko Distrikt, a da je, osim toga, odredbom ~lana 71 stav 3 10. U obrazlo`ewu drugostepene presude navodi se da Statuta definisano da se svi akti biv{ih op{tinskih vlasti, zakqu~ak i odluka prvostepenog suda nisu dovedeni u sumwu odnosno organa, moraju da dostave na uvid gradona~elniku u navodima `albe da je dopisom-aktom supervizora za Br~ko roku od 30 dana od dana wegovog preuzimawa du`nosti, jer }e se Henrija L. Klarka od 16. septembra 2003. godine (u daqwem u suprotnom oni smatrati otkazanim a da u konkretnom slu~aju tekstu: supervizor) upravo dato odobrewe da se poni{te to nije u~iweno. Smatraju da su neosnovani navodi apelanata o rje{ewa Komisije. Iz sadr`aja navedenog dopisa proizilazi navodnom naru{avawu i kr{ewu wihovih ustavnih prava zbog da se on odnosi na stanarska prava koja su dodijeqena u dobroj toga {to su apelanti bili u mogu}nosti da u predmetnom vjeri i od preduze}a "Interplet", Br~ko, nakon {to je upravnom sporu posredstvom svog punomo}nika iznesu sve uspostavqen Distrikt 8. marta 2000. godine, a da je predmet relevantne ~iwenice podno{ewem pismene dokumentacije, ugovora od 3. avgusta 2000. godine zamjena stanova nosilaca odnosno podnesaka, kao i prezentuju sudu dokaze kojim se stanarskog prava radnika "Intrpleta", Br~ko, odnosno pravni utvr|uju te ~iwenice. Sud daqe navodi da je iskoristio odnos koji nije nazna~en u dopisu supervizora, te se pozivawe mogu}nost da, u skladu sa odredbom ~lana 27 stav 1 Zakona o apelanata na navedeni dopis smatra neosnovanim. upravnom sporu, odlu~i o predmetu spora bez prisutnosti Dopis supervizora od 16. septembra 2003. godine stranaka. 15. Tu`eni navodi da su razlozi navedeni u apelaciji 11. U dopisu supervizora od 16. septembra 2003. godine, koji neosnovani, jer je Apelacioni sud u postupku rje{avawa `albe, je bio upu}en gradona~elniku, navodi se da je od kada je a na osnovu raspolo`ive dokumentacije, pravilno odlu~io i uspostavqen Br~ko Distrikt pa do pisma supervizora od 7. maja odbio zahtjev apelanata, odnosno prvostepenu presudu 2003. godine, kojim se zabrawuje dodjela novih stanarskih potvrdio. Smatraju da je Rje{ewe Komisije od 30. juna 2003. prava, u Distriktu bilo najmawe 25 slu~ajeva dodjele godine pravilno i zakonito a navodi apelanata neosnovani, jer stanarskih prava od pravnih lica, izuzimaju}i Vladu Br~ko ODP "Interplet" nije bio nadle`an da odobri ugovor o Distrikta. Daqe se navodi da su br~anska javna preduze}a, me|u zamjeni zato {to je, prema va`e}im propisima, u navedenom kojim je i ODP "Interplet", dodijelila oko 25 stanarskih periodu ugovor o raspolagawu javnom/dru{tvenom imovinom prava u skladu sa prilo`enom listom. Supervizor je mogao da odobri i potpi{e gradona~elnik. predlo`io da Apelaciona komisija revidira rje{ewa Komisije za verifikaciju stanarskih prava u svim V. Relevantni propisi pojedina~nim slu~ajevima koji su navedeni u prilo`enoj listi. 16. Aneks Kona~ne odluke Arbitra`nog tribunala za spor Stanarsko pravo koje je dodijeqeno u dobroj vjeri i u skladu sa oko me|uentitetske granice oblasti Br~ko od 18. avgusta 1999. primjenqivim propisima treba da bude potvr|eno, ~ime bi godine u relevantnom dijelu propisuje: nosilac stanarskog prava stekao pravo da kona~no otkupi stan. "Ta~ka 12 U prilo`enoj listi navodi se spisak Dru{tvena/javna imovina revidiranih-nepotvr|enih ugovora sa spiskom pravnih i fizi~kih lica me|u kojima se nalaze apelant ODP Vlasti Distrikta upravqaju svom dru{tvenom/javnom "Interplet", apelant Rexep Alimovski i Veselin imovinom unutar Distrikta i imaju ovla{}ewe, uz odobrewe Bracanovi}, suprug apelantkiwe Ane Bracanovi}. supervizora, da vr{e privatizaciju dru{tvene/javne imovine u skladu sa primjenqivim zakonima BiH. Dru{tvenom / javnom IV. Apelacija imovinom u Distriktu ne smije se raspolagati osim ako je to u skladu sa zakonima BiH i uz odobrewe supervizora." a) Navodi iz apelacije 17. U Statutu Br~ko Distrikta Bosne i Hercegovine 12. Apelanti smatraju da je u wihovom predmetu ("Slu`beni glasnik Br~ko Distrikta BiH" br. 1/00, 4/00 i 7/04) povrije|eno wihovo pravo na pravi~no saslu{awe iz ~lana relevantne odredbe glase: II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 Evropske "^lan 6 konvencije za za{titu qudskih prava i osnovnih sloboda (u 1. Distrikt je pravno lice i posjeduje radnu sposobnost daqwem tekstu: Evropska konvencija), pravo na dom iz ~lana neophodnu da obavqa svoje funkcije, ukqu~uju}i sposobnost II/3f) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 8 Evropske sticawa prava i obaveza; prava da tu`i i da bude tu`eno na konvencije i pravo na imovinu iz ~lana II/3k) Ustava Bosne i sudu. Hercegovine i ~lana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku 2. Gradona~elnik predstavqa Distrikt u skladu sa ovim konvenciju. Apelanti navode da prvostepeni i drugostepeni statutom. sud nisu uop{te uzeli u obzir ~iwenicu da je aktom supervizora ^lan 50 upravo dato odobrewe apelantima, jer je navedenim aktom [...] predlo`ena lista pravnih i fizi~kih lica na koja se odobrewe 4. Gradona~elnik obavqa sqede}e du`nosti: odnosi, a me|u wima su i apelanti. Smatraju da je tuma~ewe [...] Apelacionog suda navedenog akta supervizora proizvoqno, jer c) upravqa javnom imovinom; iz akta supervizora proizilazi da se wegov sadr`aj jasno odnosi i na slu~aj apelanata. Apelanti isti~u da je [...]. Broj 26 – Strana 2866 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Ponedjeljak, 29.5.2006. ^lan 71 22. Imaju}i u vidu odredbu ~lana 16 stav 4 ta~ka 4 Pravila Ustavnog suda, apelacija }e se odbaciti kao nedopu{tena [...] ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za 2. Br~ko Distrikt Bosne i Hercegovine je pravni sqednik podno{ewe. dijela op{tine Br~ko u Republici Srpskoj, kao i 23. U odnosu na ostale apelante ODP "Interplet", Br~ko, administrativnih aran`mana Brka i Ravne Br~ko. i Anu Bracanovi}, u skladu sa ~lanom VI/3b) Ustava Bosne i 3. Sve ugovore i sporazume koje su zakqu~ile op{tinske Hercegovine, Ustavni sud, tako|e, ima apelacionu nadle`nost vlasti, navedene su u stavu 2 ovog ~lana, zainteresovane u pitawima koja su sadr`ana u ovom ustavu kada ona postanu strane moraju da dostave na uvid gradona~elniku u roku od predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i trideset (30) dana od dana wegovog/ wenog preuzimawa Hercegovini. du`nosti. Svaki ugovor ili sporazum koji se ne dostavi u tom 24. U skladu sa ~lanom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, roku smatra se otkazanim. Gradona~elnik }e odmah Ustavni sud mo`e da razmatra apelaciju samo ako su protiv proslijediti te ugovore i sporazume Skup{tini. Na presude, odnosno odluke koja se wome osporava, iscrpqeni svi inicijativu pet (5) poslanika ili po preporuci djelotvorni pravni lijekovi mogu}i prema zakonu i ako se gradona~elnika Skup{tina mo`e da otka`e svaki ovakav podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije ugovor i sporazum." primio odluku o posqedwem djelotvornom pravnom lijeku koga 18. U Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o vra}awu je koristio. napu{tene imovine ("Slu`beni glasnik Br~ko Distrikta 25. U konkretnom slu~aju predmet osporavawa apelacijom BiH" broj 10/02) relevantne odredbe glase: je Presuda Apelacionog suda broj U`-30/04 od 1. oktobra 2004. "^lan 21 godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova U ~lanu 26 stav 2 mijewa se i glasi: mogu}ih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelanti ODP Sve odluke o dodjeli stanarskog prava ili ugovori o "Interplet", Br~ko, i Ana Bracanovi} su primili 25. oktobra kori{}ewu stana koji su zakqu~eni u periodu od 1. aprila 2004. godine a apelacija je podnesena Ustavnom sudu 24. 1992. godine do dana stupawa na snagu ovog zakona stavqaju se decembra 2004. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano van snage. Lica koja koriste stan na osnovu rje{ewa ili ~lanom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda. Kona~no, apelacija u ugovora koji su ovim stavqeni van snage imaju pravo ovom dijelu ispuwava i uslove iz ~lana 16 st. 2 i 4 Pravila privremenog kori{}ewa stana. Ustavnog suda, jer nije o~igledno (prima facie) neosnovana, Poslije stava 2 istog ~lana dodaju se novi stavovi 3 i 4 niti postoji neki drugi formalni razlog zbog koga apelacija koji glase: nije dopustiva. (3) Zakonitost odluka ili ugovora iz stava 2 ovog ~lana 26. Imaju}i u vidu odredbe ~lana VI/3b) Ustava Bosne i }e biti predmet revizije posebne komisije Vlade Distrikta. Hercegovine, ~lana 16 st. 1, 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, Ukoliko komisija utvrdi da su pojedine odluke ili ugovori Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija u odnosu na zakqu~eni u skladu sa zakonom koji je va`io u trenutku apelante ODP "Interplet", Br~ko, i Anu Bracanovi} zakqu~ewa, takve odluke ili ugovori }e odlukom komisije ispuwava uslove u pogledu dopustivosti. biti osna`eni." 19. U Zakonu o upravnim sporovima ("Slu`beni glasnik VII. Meritum Br~ko Distrikta BiH" br. 4/00 i 1/01) relevantne odredbe 27. Apelanti navode da je u postupku koji je okon~an glase: osporenom presudom povrije|eno wihovo pravo na pravi~no "^lan 27 saslu{awe iz ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 (1)O upravnim sporovima sud rje{ava bez prisustva Evropske konvencije za za{titu qudskih prava i osnovnih stranaka i javnosti. Zbog slo`enosti sporne stvari, ili ako sloboda (u daqwem tekstu: Evropska konvencija), pravo na dom ina~e smatra da je to potrebno radi boqeg razja{wewa stawa iz ~lana II/3f) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 8 Evropske stvari, sud mo`e da rije{i da se odr`i usmena rasprava (u konvencije i pravo na imovinu iz ~lana II/3k) Ustava Bosne i daqwem tekstu: rasprava). Hercegovine i ~lana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku (2)Zbog razloga navedenih u stavu 2 ovog ~lana, i stranke konvenciju. mogu da predlo`e da se odr`i rasprava. Pravo na pravi~no su|ewe (3) Sud }e uvijek odr`ati glavnu raspravu ako se radi o tu`bi iz ~lana 20 stav 2 ovog zakona." ^lan II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: "Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine u`ivaju VI. Dopustivost qudska prava i slobode iz stava 2 ovog ~lana, {to ukqu~uje: 20. Pri ispitivawu dopustivosti apelacije u odnosu na (...) apelanta Rexepa Alimovskog Ustavni sud je po{ao od odredaba e) Pravo na pravi~no saslu{awe u gra|anskim i krivi~nim ~lana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lana 16 stav 1 i stav stvarima i druga prava u vezi sa krivi~nim postupkom." 4 ta~ka 4 Pravila Ustavnog suda. ^lan 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu ^lan VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: glasi: "Ustavni sud, tako|e, ima apelacionu nadle`nost u "1.Prilikom utvr|ivawa gra|anskih prava i obaveza ili pitawima koja su sadr`ana u ovom ustavu kada ona postanu osnovanosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv wega, predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i svako ima pravo na pravi~no su|ewe i javnu raspravu u razumnom Hercegovini." roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ^lan 16 stav 1 i stav 4 ta~ka 4 Pravila Ustavnog suda glasi: ustanovqenim sudom. [...]" "1) Ustavni sud mo`e da razmatra apelaciju samo ako su 28. Apelanti se `ale na postupak koji je okon~an osporenom protiv presude, odnosno odluke koja se wome osporava, presudom, navode}i da prvostepeni i drugostepeni sud nisu iscrpqeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogu}i prema uzeli u obzir ~iwenicu da je dopisom supervizora dato zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je odobrewe apelantima, kao i da je Apelacioni sud proizvoqno podnosilac apelacije primio odluku o posqedwem protuma~io navedeni dopis supervizora. Tako|e, smatraju da djelotvornom pravnom lijeku koga je koristio. im je povrije|eno pravo na pravi~no su|ewe, jer je prvostepena 4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od presuda donesena van ro~i{ta. U skladu sa navedenim, Ustavni sqede}ih slu~ajeva: sud }e ispitati da li je predmetni postupak bio pravi~an, 4. protekao je rok za podno{ewe apelacije;" onako kako to zahtijeva ~lan 6 stav 1 Evropske konvencije. 21. S obzirom na to da je apelantu Rexepu Alimovskom 20. 29. Uvidom u prilo`enu dokumentaciju Ustavni sud je oktobra 2004. godine uru~ena Presuda Apelacionog suda broj utvrdio da su apelanti na osnovu ~lana 27 stav 2 Zakona o U`-30/04 od 1. oktobra 2004. godine a apelacija je Ustavnom sudu upravnim sporovima predlo`ili Osnovnom sudu da se odr`i podnesena 24. decembra 2004. godine, proizilazi da je podnesena rasprava, te da nakon toga sud donese predlo`enu presudu. nakon {to je protekao rok za podno{ewe apelacije predvi|en Tako|e, u `albi na Presudu Osnovnog suda broj U-63/03 od 17. ~lanom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda. Stoga, slijedi da je maja 2004. godine apelanti su naveli da, zbog ~iwenice da je Rexep Alimovski apelaciju podnio neblagovremeno, odnosno prvostepeni sud donio presudu van ro~i{ta, apelanti nisu nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio mogli da u~estvuju u postupku, te kao dokaz prilo`e dopis, osporenu presudu. odnosno akt supervizora, te da je tu`eni navedenim aktom Ponedjeljak, 29.5.2006. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 26 – Strana 2867 raspolagao prije dono{ewa osporene presude, ali da samo iz 38. Shodno ~lanu VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke wemu poznatih razloga akt nije htio da prezentuje sudu, a da je Ustavnog suda su kona~ne i obavezuju}e. punomo}nik apelanata do wega do{ao sasvim slu~ajno, te ga Predsjednik zato uz `albu prila`e. Ustavnog suda 30. Ustavni sud podsje}a da ~lan 6 stav 1 Evropske konvencije Bosne i Hercegovine garantuje svakome pravo na javnu raspravu prilikom utvr|ivawa Mato Tadi}, s. r. wegovih gra|anskih prava i obaveza. Stoga, javna rasprava je osnovna osobina prava na pravi~no su|ewe. Evropski sud za Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudija, u qudska prava navedeni stav iznio je u predmetu Axen protiv predmetu broj AP 1148/04, rje{avaju}i apelaciju Branimira SRW: "Javni karakter postupka pred sudskim organima na koji D`amonje, na osnovu ~lana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, se poziva ~lan 6 stav 1 {titi strane u sporu protiv dijeqewa ~lana 59. stav 2. alineja 2. i ~lana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog pravde u tajnosti bez javne kontrole; to je, tako|e, jedan od suda Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik Bosne i na~ina pomo}u kog se odr`ava povjerewe u sudove kako vi{e, Hercegovine" broj 60/05), u sastavu: tako i ni`e. ^iwenica da je izvr{avawe pravde vidqivo javno Mato Tadi}, predsjednik doprinosi postizawu ciqa ~lana 6 (1) tj. pravi~nog su|ewa, Miodrag Simovi}, potpredsjednik garancije koja je jedan od fundamentalnih principa svakog Hatid`a Had`iosmanovi}, potpredsjednica demokratskog dru{tva, u smislu koje mu daje Konvencija" (vidi Valerija Gali}, sutkinja presudu Evropskog suda, Axen protiv SRW, od 8. decembra 1983. Jovo Rosi}, sudija godine, stav 25). na sjednici odr`anoj 13. oktobra 2005. godine donio je 31. Javna rasprava je obi~no potrebna, kako bi se zadovoqili zahtjevi ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije, pred ODLUKU O MERITUMU1 prvostepenim sudovima. Ako se javna rasprava ne odr`i na Odbija se kao neosnovana apelacija Branimira D`amonje prvoj instanci, to mo`e da bude ispravqeno odr`avawem javne podnesena protiv Rje{enja Kantonalnog suda u Sarajevu broj rasprave na vi{oj instanci. Me|utim, ako `albeni sud ne G@-935/03 od 12. oktobra 2004. godine. razmatra meritum predmeta, ili nije kompetentan da se bavi Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku Bosne i svim aspektima konkretne materije, tada postoji kr{ewe Hercegovine", "Slu`benim novinama Federacije Bosne i ~lana 6 Evropske konvencije. U predmetu Diennet protiv Hercegovine", "Slu`benom glasniku Republike Srpske" i u Francuske Evropski sud je smatrao da to {to nije odr`ana "Slu`benom glasniku Br~ko Distrikta Bosne i Hercegovine". javna rasprava pred disciplinskim organom nije ispravqeno OBRAZLO@ENJE ~iwenicom da je `albeni medicinski organ odr`ao svoju raspravu u javnosti, jer se on ne smatra sudskim organom koji I. Uvod ima potpunu jurisdikciju (vidi presudu Evropskog suda, 1. Branimir D`amonja (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg Diennet protiv Francuske, od 26. septembra 1995. godine, stav zastupa Mi}an Kukrika, advokat iz Sarajeva, podnio je 31. 34). Potrebni su izuzetni razlozi da bi se opravdalo to {to oktobra 2004. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u nije odr`ana javna rasprava, ukoliko ona nije odr`ana na daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Rje{enja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) prvostepenoj instanci (vidi presudu Evropskog suda, Stallinger broj G@-935/03 od 12. oktobra 2004. godine. i Kuso protiv Austrije, od 23. aprila 1997. godine, stav 51). II. Postupak pred Ustavnim sudom 32. U skladu sa navedenim, Ustavni sud konstatuje da 2. Na osnovu ~lana 21. st. 1. i 2. tada va`e}eg Poslovnika prvostepeni sud nije odr`ao javnu raspravu iako su to apelanti Ustavnog suda, od Kantonalnog suda i Kantonalne predlo`ili u tu`bi. Zatim, drugostepeni sud nije poku{ao da administrativne slu`be Sarajevo Federalnog zavoda za PIO ispravi ovakav propust prvostepenog suda tako da sam odr`i zatra`eno je 23. maja 2005. godine da dostave odgovor na raspravu. Ustavni sud ne mo`e da zakqu~i da su u konkretnom apelaciju. slu~aju postojali izuzetni razlozi koji bi opravdali to {to 3. Kantonalni sud je 31. maja 2005. godine dostavio odgovor drugostepeni sud nije odr`ao raspravu s obzirom na to da je nije na apelaciju, a Kantonalna administrativna slu`ba Sarajevo odr`ao prvostepeni sud, niti su to sudovi dokazali u svojim Federalnog zavoda PIO 16. juna 2005. godine dostavila je izja{wewima u vezi sa predmetnom apelacijom. Kona~no, u odgovor na apelaciju. svojim presudama sudovi se nisu izjasnili u pogledu predloga 4. Na osnovu ~lana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, apelanata da se odr`i rasprava. odgovori na apelaciju su dostavljeni apelantu 27. septembra 33. Na osnovu navedenog, a uzimaju}i u obzir zna~aj 2005. godine. odr`avawa javne rasprave, Ustavni sud zakqu~uje da apelanti III. ^injeni~no stanje nisu imali pravi~an postupak jer im u toku postupka nije dato pravo na javnu raspravu onako kako to zahtijeva ~lan 6 stav 1 5. ^injenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i Evropske konvencije. dokumenata predo~enih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljede}i na~in. 34. Imaju}i u vidu izlo`eno, Ustavni sud smatra da je 6. Op}inski sud II u Sarajevu je Presudom broj PR-28/00 od do{lo do povrede ustavnog prava apelanata na pravi~an 6. januara 2003. godine usvojio apelantov tu`beni zahtjev protiv postupak iz ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 tada{njeg Dru{tvenog fonda penzijskog i invalidskog osiguranja stav 1 Evropske konvencije. Bosne i Hercegovine - Filijala Sarajevo, sada Kantonalne administrativne slu`be Sarajevo Federalnog zavoda za PIO (u Ostali navodi daljnjem tekstu: tu`eni). U tu`benom zahtjevu je tra`eno da se tu`eni obave`e da apelantu na ime neispla}enih penzija za period 35. U okviru zakqu~ka u pogledu kr{ewa prava iz ~lana od 1. jula 1994. godine do 30. marta 1998. godine isplati iznos od II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske 6.803,50 KM sa zateznim zakonskim kamatama, po~ev{i od 24. konvencije, Ustavni sud smatra da nije neophodno posebno januara 2000. godine do isplate. Tu`eni je ulo`io `albu na razmatrati ostale navode iz apelacije. presudu u kojoj je istakao prigovor apsolutne nenadle`nosti suda, jer je predmet spora isplata dospjelih penzija ~iji su osnov i visina VIII Zakqu~ak utvr|eni pravosna`nim rje{enjem u upravnom postupku, ~ije se 36. Ustavni sud zakqu~uje da je u konkretnom slu~aju do{lo izvr{enje mo`e tra`iti putem suda u smislu ~lana 273. Zakona o do povrede prava na pravi~no su|ewe iz ~lana II/3e) Ustava upravnom postupku. Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije, jer 7. Kantonalni sud je Rje{enjem broj G@-935/03 od 12. apelantima nije bila omogu}ena javna rasprava pred sudovima. oktobra 2004. godine uva`io `albu tu`enog, ukinuo prvostepenu presudu, proglasio se nenadle`nim, ukinuo sve provedene radnje 37. Na osnovu ~lana 16 stav 4 ta~ka 4, ~lana 61 st. 1 i 2 i ~lana i odbacio tu`bu. U obrazlo`enju presude navedeno je da prema 64 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlu~io kao u stanju u spisu proizlazi da su rje{enjima tu`enog od 26. oktobra dispozitivu ove odluke. 1 Odluka je objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 27/06. Broj 26 – Strana 2868 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Ponedjeljak, 29.5.2006. 1994. godine i 4. augusta 1998. godine apelantu priznata prava na su sadr`ana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog starosnu penziju uz napomenu da }e se isplata penzije prema presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. posljednjem rje{enju vr{iti od 29. januara 1998. godine. Zatim je 14. U skladu sa ~lanom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, navedeno da, po{to se radi o rje{enjima koja predstavljaju izvr{ni Ustavni sud mo`e razmatrati apelaciju samo ako su protiv naslov, parni~ni sud nije nadle`an za rje{avanje, jer je ~lanom presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi 273. Zakona o upravnom postupku odre|eno da se izvr{enje radi djelotvorni pravni lijekovi mogu}i prema zakonu i ako se ispunjavanja nov~anih potra`ivanja mo`e provesti kako podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije sudskim, tako i administrativnim putem. Kantonalni sud je primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg zaklju~io da je, s obzirom na to da se u konkretnom slu~aju radi o je koristio. utvr|enim potra`ivanjima, za izvr{enje rje{enja nadle`nost 15. U konkretnom slu~aju predmet osporavanja apelacijom predvi|ena navedenim ~lanom Zakona o upravnom postupku i je Rje{enje Kantonalnog suda broj G`-935/03 od 12. oktobra ne mo`e se voditi parnica za isplatu iznosa penzije. 2004. godine protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogu}ih prema zakonu. Zatim, apelant je osporeno IV. Apelacija rje{enje primio 4. novembra 2004. godine a apelacija je a) Navodi iz apelacije Ustavnom sudu podnesena 31. decembra 2004. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano ~lanom 16. stav 1. Pravila 8. Apelant je naveo da je osporenim rje{enjem povrije|eno Ustavnog suda. Kona~no, apelacija ispunjava i uvjete iz ~lana 16. njegovo pravo na pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije o~igledno (prima facie) Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije za za{titu neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska apelacija nije dopustiva. konvencija) i pravo na imovinu iz ~lana II/3.k) Ustava Bosne i 16. Imaju}i u vidu odredbe ~lana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Hercegovine, ~lana 16. st. 1., 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Apelant je naveo da je "pravno stanovi{te Kantonalnog suda u Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u cijelosti nezakonito i u smislu Zakona o izvr{nom postupku pogledu dopustivosti. neprovedivo, jer rje{enjima nedostaje ta~an iznos potra`ivanja s obzirom na to da su se u spornom periodu barem pet puta VII. Meritum mijenjali mjese~ni iznosi penzija, tako|er, nedostaje i prijetnja 17. Apelant pobija navedeno rje{enje tvrde}i da je tim izvr{eniku da }e se rje{enje izvr{iti prinudno ako izvr{enik u rje{enjem povrije|eno njegovo pravo na pravi~no su|enje iz odre|enom roku to ne u~ini sam i dobrovoljno". Dalje je ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. navedeno da u Op}inskom sudu u Sarajevu nije zabilje`en niti Evropske konvencije i pravo na imovinu iz ~lana II/3.k) Ustava jedan slu~aj da je izvr{enje provedeno na temelju rje{enja o Bosne i Hercegovine i ~lana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku penziji koje predstavlja vjerodostojnu izvr{nu ispravu, te da je konvenciju. bilo poku{aja ali da su prijedlozi odba~eni. Apelant je na kraju a) Pravo na pravi~no su|enje naveo da je u predmetu apelantove majke, gdje se, tako|er, radilo ^lan II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: o tu`bi za isplatu zaostalih penzija, tu`bu usvojio Op}inski sud u "Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine u`ivaju ljudska Sarajevu, a Kantonalni sud potvrdio takvu presudu 2002. godine, iako je tu`eni i u tom slu~aju izjavio identi~nu `albu. Apelant je prava i slobode iz stava 2. ovog ~lana, {to uklju~uje: predlo`io da Ustavni sud ukine presudu Kantonalnog suda. [...] e) Pravo na pravi~no saslu{anje u gra|anskim i krivi~nim b) Odgovor na apelaciju stvarima i druga prava u vezi sa krivi~nim postupkom [...]." 9. Kantonalni sud je odgovorio da ostaje pri obrazlo`enju ^lan 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu datom u osporenom rje{enju i predlo`io da se apelacija odbije glasi : kao neosnovana. "Prilikom utvr|ivanja gra|anskih prava i obaveza ili 10. Tu`eni je odgovorio da apelacija nije osnovana jer nisu osnovanosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv njega, svako ima povrije|ena apelantova ustavna prava. Tako|er, tu`eni je naveo pravo na pravi~no su|enje i javnu raspravu u razumnom roku da smatra da sudovi nisu nadle`ni za rje{avanje ove upravne pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom stvari, jer je predmet spora isplata dospjelih penzija ~iji su osnov i [...]". visina utvr|eni pravosna`nim rje{enjem u upravnom postupku. 18. U konkretnom slu~aju radi se o sporu oko isplate penzija, Tu`eni je predlo`io da Ustavni sud odbije apelaciju kao a prema praksi Ustavnog suda, pravo na penziju za odre|eni peneosnovanu. riod predstavlja imovinu u smislu ~lana 1. Protokola broj 1 uz V. Relevantni propisi Evropsku konvenciju (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 5/00 od 29. septembra 2000. godine, "Slu`beni glasnik Bosne i 11. Zakon o upravnom postupku ("Slu`bene novine Hercegovine" broj 1/01). Dakle, apelacija se nesporno ti~e Federacije BiH" broj 2/98) apelantovih gra|anskih prava i sloboda, pa je ~lan 6. stav 1. "^lan 273. stav 2. primjenjiv. Ustavni sud }e ispitati da li je spor pred sudom bio Izvr{enje radi ispunjenja nov~anih potra`ivanja provodi se pravi~an onako kako to zahtijeva ~lan 6. stav 1. Evropske sudskim putem. Izuzetno, izvr{enje radi ispunjenja nov~anih konvencije. potra`ivanja iz primanja na osnovu radnog odnosa mo`e se 19. Ustavni sud nije nadle`an vr{iti provjeru utvr|enih provesti administrativnim putem po pristanku izvr{enika." ~injenica i na~ina na koji su redovni sudovi protuma~ili 12. Zakon o izvr{nom postupku ("Slu`bene novine pozitivno-pravne propise osim ukoliko odluke ovih sudova kr{e Federacije BiH" broj 32/03) ustavna prava. To }e biti slu~aj kada odluka redovnog suda ne "^lan 22. uklju~uje ili pogre{no primjenjuje ustavno pravo, kada je Sud odre|uje izvr{enje samo na osnovu izvr{ne ili primjena pozitivno-pravnih propisa bila o~igledno proizvoljna, vjerodostojne isprave ako ovim zakonom nije druk~ije odre|eno. kada je relevantni zakon sam po sebi neustavan ili kada je do{lo ^lan 23. stav 1. ta~ka 2. do povrede osnovnih procesnih prava, kao {to su pravo na Izvr{ne isprave su: pravi~an postupak, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i u drugim slu~ajevima (vidi Odluku Ustavnog suda 2. izvr{na odluka donesena u upravnom postupku i broj U 29/02 od 27. juna 2003. godine, objavljenu u "Slu`benom poravnanje u upravnom postupku, ako glasi na ispunjenje glasniku Bosne i Hercegovine" broj 31/03). nov~ane obaveze, ukoliko zakonom nije druk~ije odre|eno. 20. Pravi~nost postupka se ocjenjuje na osnovu postupka kao ^lan 24. stav 2. cjeline (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava, Barbera, Odlukom u upravnom postupku, prema ovom zakonu, smatra Messeque i Jabardo protiv [panije, od 6. decembra 1988. godine, se rje{enje i zaklju~ak koji su u upravnom postupku donijeli serija A, broj 146, stav 68. i Odluku Ustavnog suda broj U 63/01 upravni organi i slu`be ili pravno lice s javnim ovla{tenjima, a od 27. juna 2003. godine, objavljenu u "Slu`benom glasniku upravnim poravnanjem smatra se poravnanje zaklju~eno u Bosne i Hercegovine" broj 38/03). smislu Zakona o upravnom postupku." 21. Suprotno apelantovim navodima, Ustavni sud smatra da VI. Dopustivost je Kantonalni sud pravilno zaklju~io da se u konkretnom slu~aju 13. U skladu sa ~lanom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, radi o pravnoj stvari koja ne spada u nadle`nost parni~nog suda, Ustavni sud, tako|er, ima apelacionu nadle`nost u pitanjima koja nego se radi o rje{enjima koja predstavljaju izvr{ne isprave u Ponedjeljak, 29.5.2006. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 26 – Strana 2869 smislu ~lana 23. stav 1. ta~ka 2. Zakona o izvr{nom postupku. na sjednici odr`anoj 13. listopada 2005. godine donio Naime, s obzirom na to da se radi o potra`ivanjima ~iji je iznos ODLUKU O MERITUMU1 nesporan i utvr|en u upravnom postupku, nije trebalo ponovo u parni~nom postupku utvr|ivati da li apelant ima ili nema pravo Odbija se kao neutemeljena apelacija Branimira D`amonje na isplatu zaostalih penzija. Takav stav je ve} donio Ustavni sud u podnesena protiv Rje{enja Kantonalnog suda u Sarajevu broj svojim ranijim odlukama, ukazuju}i na to da apelanti imaju G@-935/03 od 12. listopada 2004. godine. mogu}nost da, u smislu ~lana 273. Zakona o upravnom Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku Bosne i postupku, pokrenu postupak izvr{enja pred nadle`nim sudom Hercegovine", "Slu`benim novinama Federacije Bosne i (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 740/04 od 13. septembra Hercegovine", "Slu`benom glasniku Republike Srpske" i u 2005. godine). S obzirom na navedeno, Ustavni sud zaklju~uje "Slu`benom glasniku Br~ko Distrikta Bosne i Hercegovine". da u konkretnom slu~aju nije pogre{no, odnosno arbitrarno OBRAZLO@ENJE primijenjen zakon, a osporeno rje{enje sadr`i sve potrebne razloge i obrazlo`enje. Tako|er, ne postoje drugi elementi koji bi I. Uvod ukazivali na to da je postupak bio nepravi~an. 1. Branimir D`amonja (u daljnjem tekstu: apelant), kojega 22. Iz ~injenica spisa Ustavni sud je utvrdio da je ta~an zastupa Mi}an Kukrika, odvjetnik iz Sarajeva, je podnio 31. apelantov navod da je Kantonalni sud 2002. godine, u predmetu listopada 2004. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u svoje majke, donio presudu u kojoj je potvrdio prvostepenu daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Rje{enja presudu kojom je usvojen tu`beni zahtjev i tu`eni obavezan da Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) isplati zaostale penzije. Me|utim, ta ~injenica ne utje~e na broj G@-935/03 od 12. listopada 2004. godine. rje{enje konkretne pravne stvari s obzirom na zaklju~ak II. Postupak pred Ustavnim sudom Ustavnog suda da je Kantonalni sud u konkretnom slu~aju 2. Na temelju ~lanka 21. st. 1. i 2. tada va`e}eg Poslovnika pravilno primijenio relevantne zakonske odredbe. Tako|er se ne Ustavnog suda, od Kantonalnog suda i Kantonalne mogu prihvatiti kao relevantni apelantovi navodi da u administrativne slu`be Sarajevo Federalnog zavoda za MIO je Op}inskom sudu u Sarajevu nije "zabilje`en" niti jedan slu~aj da zatra`eno 23. svibnja 2005. godine da dostave odgovor na je izvr{enje provedeno na temelju rje{enja o penziji, odnosno da apelaciju. su prijedlozi odba~eni u slu~ajevima u kojima je to poku{ano, jer 3. Kantonalni je sud 31. svibnja 2005. godine dostavio su ti navodi uop}eni i nisu potkrijepljeni nikakvim konkretnim odgovor na apelaciju, a Kantonalna administrativna slu`ba dokazima iz kojih bi se moglo zaklju~iti da taj postupak nije Sarajevo Federalnog zavoda MIO 16. lipnja 2005. godine je djelotvoran put za ostvarivanje ovih gra|anskih prava. dostavila odgovor na apelaciju. 23. Ustavni sud je zaklju~io da nije povrije|en ~lan II/3.e) 4. Na temelju ~lanka 26. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, Ustava Bosne i Hercegovine i ~lan 6. stav 1. Evropske odgovori na apelaciju su dostavljeni apelantu 27. rujna 2005. konvencije. godine. b) Pravo na imovinu III. ^injeni~no stanje 24. S obzirom na zaklju~ak Ustavnog suda u vezi sa ~lanom 5. ^injenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanom 6. stav 1. Evropske dokumenata predo~enih Ustavnom sudu mogu se sumirati na konvencije, nije potrebno posebno razmatrati apelantove navode sljede}i na~in. u vezi sa ~lanom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanom 1. 6. Op}inski sud II u Sarajevu je Presudom broj PR-28/00 od Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. 6. sije~nja 2003. godine usvojio apelantov tu`beni zahtjev protiv VIII. Zaklju~ak tada{njeg Dru{tvenog fonda mirovinskog i invalidskog 25. Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud pravilno osiguranja Bosne i Hercegovine - Filijala Sarajevo, sada zaklju~io da se u konkretnom slu~aju radi o pravnoj stvari koja ne Kantonalne administrativne slu`be Sarajevo Federalnog zavoda spada u nadle`nost parni~nog suda, nego se radi o rje{enjima koja za MIO (u daljnjem tekstu: tu`eni). U tu`benom je zahtjevu predstavljaju izvr{ne isprave u smislu ~lana 23. stav 1. ta~ka 2. tra`eno da se tu`eni obve`e da apelantu na ime neispla}enih Zakona o izvr{nom postupku. Naime, po{to se radi o mirovina za razdoblje od 1. srpnja 1994. godine do 30. o`ujka potra`ivanjima ~iji je iznos nesporan i utvr|en u upravnom 1998. godine isplati iznos od 6.803,50 KM sa zateznim postupku, nije trebalo ponovo u parni~nom postupku utvr|ivati zakonskim kamatama, po~ev{i od 24. sije~nja 2000. godine do da li apelant ima ili nema pravo na isplatu zaostalih penzija. isplate. Tu`eni je ulo`io priziv na presudu u kojoj je istaknuo Takav stav je ve} donio Ustavni sud u svojim ranijim odlukama, prigovor apsolutne nenadle`nosti suda, jer je predmet spora ukazuju}i na to da apelanti imaju mogu}nost da, u smislu ~lana isplata dospjelih mirovina ~ije su osnova i visina ustvr|ene 273. Zakona o upravnom postupku, pokrenu postupak izvr{enja pravomo}nim rje{enjem u upravnom postupku, ~ije se izvr{enje pred nadle`nim sudom (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP mo`e tra`iti putem suda u smislu ~lanka 273. Zakona o upravnom 740/04 od 13. septembra 2005. godine). postupku. 26. Na osnovu ~lana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, 7. Kantonalni je sud Rje{enjem broj G@-935/03 od 12. Ustavni sud je odlu~io kao u dispozitivu ove odluke. listopada 2004. godine uva`io priziv tu`enog, ukinuo 27. Prema ~lanu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke prvostupanjsku presudu, proglasio se nenadle`nim, ukinuo sve Ustavnog suda su kona~ne i obavezuju}e. provedene postupke i odbacio tu`bu. U obrazlo`enju je presude navedeno da prema stanju u spisu proizlazi da su rje{enjima Predsjednik tu`enog od 26. listopada 1994. godine i 4. kolovoza 1998. godine Ustavnog suda apelantu priznata prava na starosnu mirovinu uz napomenu da }e Bosne i Hercegovine se isplata mirovine prema posljednjem rje{enju vr{iti od 29. Mato Tadi}, s. r. sije~nja 1998. godine. Potom je navedeno da, po{to se radi o rje{enjima koja predstavljaju izvr{ni naslov, parni~ni sud nije nadle`an za rje{avanje, jer je ~lankom 273. Zakona o upravnom postupku odre|eno da se izvr{enje radi ispunjavanja nov~anih Ustavni je sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudaca, u potra`ivanja mo`e provesti kako sudskim, tako i predmetu broj AP 1148/04, rje{avaju}i apelaciju Branimira administrativnim putem. Kantonalni je sud zaklju~io da je, D`amonje, na temelju ~lanka VI/3.(b) Ustava Bosne i obzirom da se u konkretnom slu~aju radi o ustvr|enim Hercegovine, ~lanka 59. stavak 2. alineja 2. i ~lanka 61. st. 1. i 3. potra`ivanjima, za izvr{enje rje{enja nadle`nost predvi|ena Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik navedenim ~lankom Zakona o upravnom postupku i ne mo`e se Bosne i Hercegovine" broj 60/05), u sastavu: voditi parnica za isplatu iznosa mirovine. Mato Tadi}, predsjednik IV. Apelacija Miodrag Simovi}, dopredsjednik a) Navodi iz apelacije Hatid`a Had`iosmanovi}, dopredsjednica Valerija Gali}, sutkinja 8. Apelant je naveo da je pobijanim rje{enjem povrije|eno njegovo pravo na pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e) Ustava Jovo Rosi}, sudac 1 Odluka je objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 27/06. Broj 26 – Strana 2870 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Ponedjeljak, 29.5.2006. Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije Pravila Ustavnog suda, jer nije bjelodano (prima facie) za za{titu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: neutemeljena, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg Europska konvencija) i pravo na imovinu iz ~lanka II/3.(k) apelacija nije dopustiva. Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 1. Protokola broj 1 uz 16. Imaju}i u vidu odredbe ~lanka VI/3.(b) Ustava Bosne i Europsku konvenciju. Apelant je naveo da je "pravno stanovi{te Hercegovine, ~lanka 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Kantonalnog suda u cijelosti nezakonito i u smislu Zakona o Ustavni je sud ustvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete izvr{nom postupku neprovedivo, jer rje{enjima nedostaje to~an glede dopustivosti. iznos potra`ivanja obzirom da su se u upitnom razdoblju bar pet VII. Meritum puta mijenjali mjese~ni iznosi mirovina, tako|er, nedostaje i 17. Apelant pobija navedeno rje{enje tvrde}i da je tim prijetnja izvr{eniku da }e se rje{enje izvr{iti prinudno ako rje{enjem povrije|eno njegovo pravo na pravi~no su|enje iz izvr{enik u odre|enom roku to ne u~ini sam i dragovoljno". Dalje ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. je navedeno da u Op}inskom sudu u Sarajevu nije zabilje`en niti Europske konvencije i pravo na imovinu iz ~lanka II/3.(k) Ustava jedan slu~aj da je izvr{enje provedeno na temelju rje{enja o Bosne i Hercegovine i ~lanka 1. Protokola broj 1 uz Europsku mirovini koje predstavlja vjerodostojnu izvr{nu ispravu, te da je konvenciju. bilo poku{aja ali da su prijedlozi odba~eni. Apelant je na kraju a) Pravo na pravi~no su|enje naveo da je u predmetu apelantove majke, gdje se, tako|er, radilo o tu`bi za isplatu zaostalih mirovina, tu`bu usvojio Op}inski sud ^lanak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: u Sarajevu, a Kantonalni sud potvrdio takvu presudu 2002. "Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine u`ivaju ljudska godine, iako je tu`eni i u tom slu~aju ulo`io identi~an priziv. prava i slobode iz stavka 2. ovog ~lanka, {to uklju~uje: Apelant je predlo`io da Ustavni sud ukine presudu Kantonalnog [...] suda. (e) Pravo na pravi~no saslu{anje u gra|anskim i kaznenim stvarima i druga prava u svezi kaznenog postupka [...]." b) Odgovor na apelaciju ^lanak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom 9. Kantonalni je sud odgovorio da ostaje pri obrazlo`enju dijelu glasi: datom u pobijanom rje{enju i predlo`io da se apelacija odbije kao "Prigodom ustvr|ivanja gra|anskih prava i obveza ili neutemeljena. utemeljenosti bilo kakve kaznene optu`be protiv njega, svatko 10. Tu`eni je odgovorio da apelacija nije utemeljena jer nisu ima pravo na pravi~no su|enje i javnu raspravu u razumnom povrije|ena apelantova ustavna prava. Tako|er, tu`eni je naveo roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim kako smatra da sudovi nisu nadle`ni za rje{avanje ove upravne sudom [...]". stvari, jer je predmet spora isplata dospjelih mirovina ~ije su 18. U konkretnom se slu~aju radi o sporu oko isplate osnova i visina ustvr|ene pravomo}nim rje{enjem u upravnom mirovina, a prema praksi Ustavnog suda, pravo na mirovinu za postupku. Tu`eni je predlo`io da Ustavni sud odbije apelaciju odre|eno razdoblje predstavlja imovinu u smislu ~lanka 1. kao neutemeljenu. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju (vidi Odluku Ustavnog V. Relevantni propisi suda broj U 5/00 od 29. rujna 2000. godine, "Slu`beni glasnik 11. Zakon o upravnom postupku ("Slu`bene novine Bosne i Hercegovine" broj 1/01). Dakle, apelacija se nepobitno Federacije BiH" broj 2/98) ti~e apelantovih gra|anskih prava i sloboda, pa je ~lanak 6. "^lanak 273. stavak 2. stavak 1. primjenjiv. Ustavni }e sud ispitati je li spor pred sudom Izvr{enje radi ispunjenja nov~anih potra`ivanja se provodi bio pravi~an onako kako to zahtijeva ~lanak 6. stavak 1. sudskim putem. Iznimno, izvr{enje radi ispunjenja nov~anih Europske konvencije. potra`ivanja iz primanja na temelju radnog se odnosa mo`e 19. Ustavni sud nije nadle`an vr{iti provjeru ustvr|enih provesti administrativnim putem po pristanku izvr{enika." ~injenica i na~ina na koji su redoviti sudovi protuma~ili 12. Zakon o izvr{nom postupku ("Slu`bene novine pozitivno-pravne propise osim ukoliko odluke ovih sudova kr{e Federacije BiH" broj 32/03) ustavna prava. To }e biti slu~aj kada odluka redovitog suda ne "^lanak 22. uklju~uje ili pogre{no primjenjuje ustavno pravo, kada je primjena pozitivno-pravnih propisa bila bjelodano proizvoljna, Sud odre|uje izvr{enje samo na temelju izvr{ne ili kada je relevantni zakon sam po sebi neustavan ili kada je do{lo vjerodostojne isprave ako ovim zakonom nije druk~ije odre|eno. do povrede temeljnih procesnih prava, kao {to su pravo na ^lanak 23. stavak 1. to~ka 2. pravi~an postupak, pravo na pristup sudu, pravo na u~inkovit Izvr{ne su isprave: pravni lijek i u drugim slu~ajevima (vidi Odluku Ustavnog suda 2. izvr{na odluka donesena u upravnom postupku i broj U 29/02 od 27. lipnja 2003. godine, objavljenu u poravnanje u upravnom postupku, ako glasi na ispunjenje "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 31/03). nov~ane obveze, ukoliko zakonom nije druk~ije odre|eno. 20. Pravi~nost se postupka ocjenjuje na temelju postupka kao ^lanak 24. stavak 2. cjeline (vidi presudu Europskog suda za ljudska prava, Barbera, Odlukom u upravnom se postupku, prema ovom zakonu, Messeque i Jabardo protiv [panjolske, od 6. prosinca 1988. smatra rje{enje i zaklju~ak koji su u upravnom postupku donijeli godine, serija A, broj 146, stavak 68. i Odluku Ustavnog suda upravna tijela i slu`be ili pravna osoba s javnim ovlastima, a broj U 63/01 od 27. lipnja 2003. godine, objavljenu u upravnim se poravnanjem smatra poravnanje zaklju~eno u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 38/03). smislu Zakona o upravnom postupku." 21. Protivno apelantovim navodima, Ustavni sud smatra da VI. Dopustivost je Kantonalni sud pravilno zaklju~io da se u konkretnom slu~aju 13. Sukladno ~lanku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, radi o pravnoj stvari koja ne spada u nadle`nost parni~nog suda, Ustavni sud, tako|er, ima apelacijsku nadle`nost u pitanjima nego se radi o rje{enjima koja predstavljaju izvr{ne isprave u koja su sadr`ana u ovom ustavu kada ona postanu predmetom smislu ~lanka 23. stavak 1. to~ka 2. Zakona o izvr{nom postupku. spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Naime, obzirom da se radi o potra`ivanjima ~iji je iznos 14. Sukladno ~lanku 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, nepobitan i ustvr|en u upravnom postupku, nije trebalo ponovno Ustavni sud mo`e razmatrati apelaciju samo ako su protiv u parni~nom postupku ustvr|ivati ima li ili nema apelant pravo na presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi isplatu zaostalih mirovina. Takvo je stajali{te ve} donio Ustavni u~inkoviti pravni lijekovi mogu}i prema zakonu i ako se podnese sud u svojim ranijim odlukama, ukazuju}i da apelanti imaju u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio mogu}nost, u smislu ~lanka 273. Zakona o upravnom postupku, odluku o posljednjem u~inkovitom pravnom lijeku kojeg je pokrenuti postupak izvr{enja pred nadle`nim sudom (vidi koristio. Odluku Ustavnog suda broj AP 740/04 od 13. rujna 2005. godine). Obzirom na navedeno, Ustavni sud zaklju~uje da u 15. U konkretnom je slu~aju predmet pobijanja apelacijom konkretnom slu~aju nije pogre{no, odnosno arbitrarno Rje{enje Kantonalnog suda broj G`-935/03 od 12. listopada primijenjen zakon, a pobijano rje{enje sadr`i sve potrebite 2004. godine protiv kojeg nema drugih u~inkovitih pravnih razloge i obrazlo`enje. Tako|er, ne postoje drugi elementi koji bi lijekova mogu}ih prema zakonu. Potom, apelant je pobijano ukazivali da je postupak bio nepravi~an. rje{enje primio 4. studenog 2004. godine a apelacija Ustavnom je sudu podnesena 31. prosinca 2004. godine, tj. u roku od 60 dana, 22. Iz ~injenica spisa Ustavni je sud ustvrdio da je to~an kako je propisano ~lankom 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda. apelantov navod da je Kantonalni sud 2002. godine, u predmetu Kona~no, apelacija ispunjava i uvjete iz ~lanka 16. st. 2. i 4. svoje majke, donio presudu u kojoj je potvrdio prvostupanjsku Ponedjeljak, 29.5.2006. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 26 – Strana 2871 daqwem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Rje{ewa presudu kojom je usvojen tu`beni zahtjev i tu`eni obvezan Kantonalnog suda u Sarajevu (u daqwem tekstu: Kantonalni isplatiti zaostale mirovine. Me|utim, ta ~injenica ne utje~e na sud) broj G@-935/03 od 12. oktobra 2004. godine. rje{enje konkretne pravne stvari obzirom na zaklju~ak Ustavnog suda da je Kantonalni sud u konkretnom slu~aju pravilno II. Postupak pred Ustavnim sudom primijenio relevantne zakonske odredbe. Tako|er se ne mogu 2. Na osnovu ~lana 21 st. 1 i 2 tada va`e}eg Poslovnika prihvatiti kao relevantni apelantovi navodi da u Op}inskom sudu Ustavnog suda, od Kantonalnog suda i Kantonalne u Sarajevu nije "zabilje`en" niti jedan slu~aj da je izvr{enje administrativne slu`be Sarajevo Federalnog zavoda za PIO provedeno na temelju rje{enja o mirovini, odnosno da su zatra`eno je 23. maja 2005. godine da dostave odgovor na prijedlozi odba~eni u slu~ajevima u kojima je to poku{ano, jer su apelaciju. ti navodi uop}eni i nisu potkrijepljeni nikakvim konkretnim 3. Kantonalni sud je 31. maja 2005. godine dostavio odgovor dokazima iz kojih bi se moglo zaklju~iti da taj postupak nije na apelaciju, a Kantonalna administrativna slu`ba Sarajevo u~inkovit put za ostvarivanje ovih gra|anskih prava. Federalnog zavoda PIO 16. juna 2005. godine je dostavila 23. Ustavni je sud zaklju~io da nije povrije|en ~lanak II/3.(e) odgovor na apelaciju. Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanak 6. stavak 1. Europske 4. Na osnovu ~lana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, konvencije. odgovori na apelaciju su dostavqeni apelantu 27. septembra b) Pravo na imovinu 2005. godine. 24. Obzirom na zaklju~ak Ustavnog suda u svezi ~lanka III. ^iweni~no stawe II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije, nije potrebito posebice razmatrati 5. ^iwenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih apelantove navode u svezi ~lanka II/3.(k) Ustava Bosne i navoda i dokumenata predo~enih Ustavnom sudu mogu da se Hercegovine i ~lanka 1. Protokola broj 1 uz Europsku sumiraju na sqede}i na~in. konvenciju. 6. Op{tinski sud II u Sarajevu je Presudom broj PR-28/00 od 6. januara 2003. godine usvojio apelantov tu`beni zahtjev VIII. Zaklju~ak protiv tada{weg Dru{tvenog fonda penzijskog i invalidskog 25. Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud pravilno osigurawa Bosne i Hercegovine - Filijala Sarajevo, sada zaklju~io da se u konkretnom slu~aju radi o pravnoj stvari koja ne Kantonalne administrativne slu`be Sarajevo Federalnog spada u nadle`nost parni~nog suda, nego se radi o rje{enjima koja zavoda za PIO (u daqwem tekstu: tu`eni). U tu`benom zahtjevu predstavljaju izvr{ne isprave u smislu ~lanka 23. stavak 1. to~ka je tra`eno da se tu`eni obave`e da apelantu na ime 2. Zakona o izvr{nom postupku. Naime, po{to se radi o neispla}enih penzija za period od 1. jula 1994. godine do 30. potra`ivanjima ~iji je iznos nepobitan i ustvr|en u upravnom marta 1998. godine isplati iznos od 6.803,50 KM sa zateznim postupku, nije trebalo ponovno u parni~nom postupku zakonskim kamatama, po~ev od 24. januara 2000. godine do ustvr|ivati ima li apelant ili nema pravo na isplatu zaostalih isplate. Tu`eni je izjavio `albu na presudu u kojoj je istakao mirovina. Takvo je stajali{te ve} donio Ustavni sud u svojim prigovor apsolutne nenadle`nosti suda, jer je predmet spora ranijim odlukama, ukazuju}i da apelanti imaju mogu}nost, u isplata dospjelih penzija ~iji su osnov i visina utvr|eni smislu ~lanka 273. Zakona o upravnom postupku, pokrenuti pravosna`nim rje{ewem u upravnom postupku, ~ije izvr{ewe postupak izvr{enja pred nadle`nim sudom (vidi Odluku mo`e da se tra`i putem suda u smislu ~lana 273 Zakona o Ustavnog suda broj AP 740/04 od 13. rujna 2005. godine). upravnom postupku. 26. Na temelju ~lanka 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, 7. Kantonalni sud je Rje{ewem broj G@-935/03 od 12. Ustavni je sud odlu~io kao u dispozitivu ove odluke. oktobra 2004. godine uva`io `albu tu`enog, ukinuo 27. Prema ~lanku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke prvostepenu presudu, proglasio se nenadle`nim, ukinuo sve Ustavnog su suda kona~ne i obvezuju}e. provedene radwe i odbacio tu`bu. U obrazlo`ewu presude Predsjednik navedeno je da prema stawu u spisu proizilazi da su rje{ewima Ustavnog suda tu`enog od 26. oktobra 1994. godine i 4. avgusta 1998. godine Bosne i Hercegovine apelantu priznata prava na starosnu penziju uz napomenu da }e se isplata penzije prema posqedwem rje{ewu vr{iti od 29. Mato Tadi}, v. r. januara 1998. godine. Zatim je navedeno da, po{to se radi o rje{ewima koja predstavqaju izvr{ni naslov, parni~ki sud nije nadle`an za rje{avawe, jer je ~lanom 273 Zakona o Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudija, u upravnom postupku odre|eno da se izvr{ewe radi ispuwavawa predmetu broj AP 1148/04, rje{avaju}i apelaciju Branimira nov~anih potra`ivawa mo`e da provede kako sudskim, tako i Xamowe, na osnovu ~lana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, administrativnim putem. Kantonalni sud je zakqu~io da je, s ~lana 59 stav 2 alineja 2 i ~lana 6. st. 1 i 3 Pravila Ustavnog obzirom na to da se u konkretnom slu~aju radi o utvr|enim suda Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik Bosne i potra`ivawima, za izvr{ewe rje{ewa nadle`nost predvi|ena Hercegovine" broj 60/05), u sastavu: navedenim ~lanom Zakona o upravnom postupku i ne mo`e da se Mato Tadi}, predsjednik vodi parnica za isplatu iznosa penzije. Miodrag Simovi}, potpredsjednik IV. Apelacija Hatixa Haxiosmanovi}, potpredsjednik Valerija Gali}, sudija a) Navodi iz apelacije Jovo Rosi}, sudija 8. Apelant je naveo da je osporenim rje{ewem povrije|eno na sjednici odr`anoj 13. oktobra 2005. godine donio je wegovo pravo na pravi~no su|ewe iz ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije za za{titu ODLUKU O MERITUMU1 qudskih prava i osnovnih sloboda (u daqwem tekstu: Evropska Odbija se kao neosnovana apelacija Branimira Xamowe konvencija) i pravo na imovinu iz ~lana II/3k) Ustava Bosne i podnesena protiv Rje{ewa Kantonalnog suda u Sarajevu broj Hercegovine i ~lana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku G@-935/03 od 12. oktobra 2004. godine. konvenciju. Apelant je naveo da je "pravni stav Kantonalnog Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku Bosne i suda u cijelosti nezakonit i u smislu Zakona o izvr{nom Hercegovine", "Slu`benim novinama Federacije Bosne i postupku neprovediv, jer rje{ewima nedostaje ta~an iznos Hercegovine", "Slu`benom glasniku Republike Srpske" i u potra`ivawa s obzirom na to da su se u spornom periodu barem "Slu`benom glasniku Br~ko Distrikta Bosne i Hercegovine". pet puta mijewali mjese~ni iznosi penzija, tako|e, nedostaje i prijetwa izvr{eniku da }e se rje{ewe izvr{iti prinudno ako OBRAZLO@EWE izvr{enik u odre|enom roku to ne u~ini sam i dobrovoqno". I. Uvod Daqe je navedeno da u Op{tinskom sudu u Sarajevu nije 1. Branimir Xamowa (u daqwem tekstu: apelant), koga zabiqe`en niti jedan slu~aj da je izvr{ewe sprovedeno na zastupa Mi}an Kukrika, advokat iz Sarajeva, podnio je 31. osnovu rje{ewa o penziji koje predstavqa vjerodostojnu oktobra 2004. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u izvr{nu ispravu, te da je bilo poku{aja ali da su predlozi 1 Odluka je objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 27/06. Broj 26 – Strana 2872 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Ponedjeljak, 29.5.2006. odba~eni. Apelant je na kraju naveo da je u predmetu apelantove Bosne i Hercegovine i ~lana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku majke, gdje se, tako|e, radilo o tu`bi za isplatu zaostalih konvenciju. penzija, tu`bu usvojio Op{tinski sud u Sarajevu, a Kantonalni a) Pravo na pravi~no su|ewe sud potvrdio takvu presudu 2002. godine, iako je tu`eni i u tom ^lan II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: slu~aju izjavio identi~nu `albu. Apelant je predlo`io da "Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine u`ivaju Ustavni sud ukine presudu Kantonalnog suda. qudska prava i slobode iz stava 2 ovog ~lana, {to ukqu~uje: b) Odgovor na apelaciju [...] 9. Kantonalni sud je odgovorio da ostaje pri obrazlo`ewu e) Pravo na pravi~no saslu{awe u gra|anskim i krivi~nim datom u osporenom rje{ewu i predlo`io da se apelacija odbije stvarima i druga prava u vezi sa krivi~nim postupkom [...]." kao neosnovana. ^lan 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu 10. Tu`eni je odgovorio da apelacija nije osnovana jer nisu glasi : povrije|ena apelantova ustavna prava. Tako|e, tu`eni je naveo "Prilikom utvr|ivawa gra|anskih prava i obaveza ili da smatra da sudovi nisu nadle`ni za rje{avawe ove upravne osnovanosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv wega, stvari, jer je predmet spora isplata dospjelih penzija ~iji su svako ima pravo na pravi~no su|ewe i javnu raspravu u razumnom osnov i visina utvr|eni pravosna`nim rje{ewem u upravnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom postupku. Tu`eni je predlo`io da Ustavni sud odbije apelaciju ustanovqenim sudom [...]". kao neosnovanu. 18. U konkretnom slu~aju radi se o sporu oko isplate V. Relevantni propisi penzija, a prema praksi Ustavnog suda, pravo na penziju za 11. Zakon o upravnom postupku ("Slu`bene novine odre|eni period predstavqa imovinu u smislu ~lana 1 Federacije BiH" broj 2/98) Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju (vidi Odluku "^lan 273 stav 2 Ustavnog suda broj U 5/00 od 29. septembra 2000. godine, Izvr{ewe radi ispuwewa nov~anih potra`ivawa "Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 1/01). Dakle, sprovodi se sudskim putem. Izuzetno, izvr{ewe radi apelacija se nesporno ti~e apelantovih gra|anskih prava i ispuwewa nov~anih potra`ivawa iz primawa na osnovu sloboda, pa je ~lan 6 stav 1 primjenqiv. Ustavni sud }e ispitati radnog odnosa mo`e da se provede administrativnim putem da li je spor pred sudom bio pravi~an onako kako to zahtijeva po pristanku izvr{enika." ~lan 6 stav 1 Evropske konvencije. 12. Zakon o izvr{nom postupku ("Slu`bene novine 19. Ustavni sud nije nadle`an da vr{i provjeru utvr|enih Federacije BiH" broj 32/03) ~iwenica i na~ina na koji su redovni sudovi protuma~ili pozitivno-pravne propise osim ukoliko odluke ovih sudova "^lan 22 kr{e ustavna prava. To }e biti slu~aj kada odluka redovnog suda Sud odre|uje izvr{ewe samo na osnovu izvr{ne ili ne ukqu~uje ili pogre{no primjewuje ustavno pravo, kada je vjerodostojne isprave ako ovim zakonom nije druk~ije primjena pozitivno-pravnih propisa bila o~igledno odre|eno. proizvoqna, kada je relevantni zakon sam po sebi neustavan ili ^lan 23 stav 1 ta~ka 2 kada je do{lo do povrede osnovnih procesnih prava, kao {to su Izvr{ne isprave su: pravo na pravi~an postupak, pravo na pristup sudu, pravo na 2. izvr{na odluka donesena u upravnom postupku i djelotvoran pravni lijek i u drugim slu~ajevima (vidi Odluku poravnawe u upravnom postupku, ako glasi na ispuwewe Ustavnog suda broj U 29/02 od 27. juna 2003. godine, objavqenu u nov~ane obaveze, ukoliko zakonom nije druk~ije odre|eno. "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 31/03). ^lan 24 stav 2 20. Pravi~nost postupka se ocjewuje na osnovu postupka kao Odlukom u upravnom postupku, prema ovom zakonu, smatra se rje{ewe i zakqu~ak koji su u upravnom postupku donijeli cjeline (vidi presudu Evropskog suda za qudska prava, Barbera, upravni organi i slu`be ili pravno lice s javnim Messeque i Jabardo protiv [panije, od 6. decembra 1988. ovla{}ewima, a upravnim poravnawem smatra se poravnawe godine, serija A, broj 146, stav 68 i Odluku Ustavnog suda broj U zakqu~eno u smislu Zakona o upravnom postupku." 63/01 od 27. juna 2003. godine, objavqenu u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 38/03). VI. Dopustivost 21. Suprotno apelantovim navodima, Ustavni sud smatra da 13. U skladu sa ~lanom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, je Kantonalni sud pravilno zakqu~io da se u konkretnom Ustavni sud, tako|e, ima apelacionu nadle`nost u pitawima slu~aju radi o pravnoj stvari koja ne spada u nadle`nost koja su sadr`ana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora parni~kog suda, nego se radi o rje{ewima koja predstavqaju zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini. izvr{ne isprave u smislu ~lana 23 stav 1 ta~ka 2 Zakona o 14. U skladu sa ~lanom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, izvr{nom postupku. Naime, s obzirom na to da se radi o Ustavni sud mo`e da razmatra apelaciju samo ako su protiv potra`ivawima ~iji je iznos nesporan i utvr|en u upravnom presude, odnosno odluke koja se wome osporava, iscrpqeni svi postupku, nije trebalo ponovo u parni~kom postupku djelotvorni pravni lijekovi mogu}i prema zakonu i ako se utvr|ivati da li apelant ima ili nema pravo na isplatu podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije zaostalih penzija. Takav stav je ve} donio Ustavni sud u svojim primio odluku o posqedwem djelotvornom pravnom lijeku koga ranijim odlukama, ukazuju}i na to da apelanti imaju mogu}nost je koristio. da, u smislu ~lana 273 Zakona o upravnom postupku, pokrenu 15. U konkretnom slu~aju predmet osporavawa apelacijom postupak izvr{ewa pred nadle`nim sudom (vidi Odluku je Rje{ewe Kantonalnog suda broj G`-935/03 od 12. oktobra Ustavnog suda broj AP 740/04 od 13. septembra 2005. godine). S 2004. godine protiv koga nema drugih djelotvornih pravnih obzirom na navedeno, Ustavni sud zakqu~uje da u konkretnom lijekova mogu}ih prema zakonu. Zatim, apelant je osporeno slu~aju nije pogre{no, odnosno arbitrarno primijewen zakon, rje{ewe primio 4. novembra 2004. godine a apelacija Ustavnom a osporeno rje{ewe sadr`i sve potrebne razloge i sudu je podnesena 31. decembra 2004. godine, tj. u roku od 60 dana, obrazlo`ewe. Tako|e, ne postoje drugi elementi koji bi kako je propisano ~lanom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda. ukazivali na to da je postupak bio nepravi~an. Kona~no, apelacija ispuwava i uslove iz ~lana 16 st. 2 i 4 22. Iz ~iwenica spisa Ustavni sud je utvrdio da je ta~an Pravila Ustavnog suda, jer nije o~igledno (prima facie) apelantov navod da je Kantonalni sud 2002. godine, u predmetu neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog koga svoje majke, donio presudu u kojoj je potvrdio prvostepenu apelacija nije dopustiva. presudu kojom je usvojen tu`beni zahtjev i tu`eni obavezan da isplati zaostale penzije. Me|utim, ta ~iwenica ne uti~e na 16. Imaju}i u vidu odredbe ~lana VI/3b) Ustava Bosne i rje{ewe konkretne pravne stvari s obzirom na zakqu~ak Hercegovine, ~lana 16 st. 1, 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, Ustavnog suda da je Kantonalni sud u konkretnom slu~aju Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispuwava uslove pravilno primijenio relevantne zakonske odredbe. Tako|e, ne u pogledu dopustivosti. mogu da se prihvate kao relevantni apelantovi navodi da u VII. Meritum Op{tinskom sudu u Sarajevu nije "zabiqe`en" niti jedan 17. Apelant osporava navedeno rje{ewe tvrde}i da je tim slu~aj da je izvr{ewe sprovedeno na osnovu rje{ewa o penziji, rje{ewem povrije|eno wegovo pravo na pravi~no su|ewe iz odnosno da su predlozi odba~eni u slu~ajevima u kojim je to ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 poku{ano, jer su ti navodi uop{teni i nisu potkrijepqeni nikakvim konkretnim dokazima iz kojih bi moglo da se zakqu~i Evropske konvencije i pravo na imovinu iz ~lana II/3k) Ustava Ponedjeljak, 29.5.2006. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 26 – Strana 2873 da taj postupak nije djelotvoran put za ostvarivawe ovih 4. Na osnovu ~lana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, gra|anskih prava. odgovori na apelaciju su 7. oktobra 2005. godine dostavljeni apelantu. 23. Ustavni sud je zakqu~io da nije povrije|en ~lan II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lan 6 stav 1 Evropske III. ^injeni~no stanje konvencije. 5. ^injenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i b) Pravo na imovinu dokumenata predo~enih Ustavnom sudu mogu se sumirati na 24. S obzirom na zakqu~ak Ustavnog suda u vezi sa ~lanom sljede}i na~in. II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanom 6 stav 1 Evropske 6. Osnovni sud u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni konvencije, nije potrebno posebno razmatrati apelantove sud) je Rje{enjem broj 1971/02 od 10. marta 2003. godine u navode u vezi sa ~lanom II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i ostavinskom postupku poslije umrle An|e Plotan (u daljnjem ~lanom 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. tekstu: ostaviteljica) u ostav{tinu ostaviteljice svrstao, osim pokretnih stvari, i pravo na otkup jednosobnog stana u Banjoj VIII Zakqu~ak Luci, Ul. \ure \akovi}a broj 2, stan broj 1, povr{ine 46 m². Istim 25. Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud pravilno rje{enjem apelant je progla{en zakonskim nasljednikom sa zakqu~io da se u konkretnom slu~aju radi o pravnoj stvari koja dijelom 1/1 na pravo otkupa navedenog stana. ne spada u nadle`nost parni~kog suda, nego se radi o rje{ewima 7. Osnovni sud je utvrdio da je ostaviteljica bila nosilac koja predstavqaju izvr{ne isprave u smislu ~lana 23 stav 1 stanarskog prava na navedenom stanu, te s obzirom na to da nije ta~ka 2 Zakona o izvr{nom postupku. Naime, po{to se radi o imala nasljednika iz prvog nasljednog reda, apelant-njen brat je potra`ivawima ~iji je iznos nesporan i utvr|en u upravnom progla{en zakonskim nasljednikom na pravo otkupa predmetnog postupku, nije trebalo ponovo u parni~kom postupku stana. U rje{enju, izme|u ostalog, Osnovni sud je naveo da je utvr|ivati da li apelant ima ili nema pravo na isplatu momentom stupanja na snagu Zakona o privatizaciji dr`avnih zaostalih penzija. Takav stav je ve} donio Ustavni sud u svojim stanova ostaviteljica stekla pravo na otkup stana, odnosno da je ranijim odlukama, ukazuju}i na to da apelanti imaju mogu}nost tim momentom njeno stanarsko pravo postalo imovinsko pravo i da, u smislu ~lana 273 Zakona o upravnom postupku, pokrenu da kao takvo ulazi u ostav{tinu, jer mo`e biti predmet postupak izvr{ewa pred nadle`nim sudom (vidi Odluku naslje|ivanja. U rje{enju je navedeno da i Ustavni sud i Dom za Ustavnog suda broj AP 740/04 od 13. septembra 2005. godine). ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu smatraju da je stanarsko 26. Na osnovu ~lana 61 st. 1 i 3 Pravila Ustavnog suda, pravo imovinsko pravo. Ustavni sud je odlu~io kao u dispozitivu ove odluke. 8. Povodom zahtjeva za za{titu zakonitosti republi~kog 27. Shodno ~lanu VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke javnog tu`ioca, sada Republi~kog tu`ila{tva, broj Gt-221/03 od Ustavnog suda su kona~ne i obavezuju}e. 30. juna 2003. godine protiv dijela rje{enja o naslje|ivanju Osnovnog suda broj 1971/02 od 10. marta 2003. godine, zbog Predsjednik pogre{ne primjene materijalnog prava, Vrhovni sud je Rje{enjem Ustavnog suda broj Gvl-2/04 od 28. oktobra 2004. godine uva`io zahtjev za Bosne i Hercegovine za{titu zakonitosti. Navedeno rje{enje Vrhovni sud je preina~io u Mato Tadi}, s. r. dijelu u kojem je apelant progla{en za jedinog nasljednika ostaviteljicine ostav{tine, koju ~ini pravo otkupa navedenog stana, tako {to se ne}e raspravljati o ostav{tini koju ~ini navedeno Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u ostaviteljicino pravo. predmetu broj AP 1129/04, rje{avaju}i apelaciju Ratka Plotana, na osnovu ~lana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lana 59. 9. U obrazlo`enju pobijanog rje{enja Vrhovni sud je istakao stav 2. alineja 2. i ~lana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i da je Republi~ko tu`ila{tvo u zahtjevu za za{titu zakonitosti Hercegovine ("Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine" broj navelo da je ostaviteljica bila nosilac stanarskog prava na 60/05), u sastavu: predmetnom stanu u kojem je `ivjela sa Zoranom Plotanom, Mato Tadi}, predsjednik apelantovim sinom, sa kojim je imala zaklju~en ugovor o do`ivotnom izdr`avanju, kojim je ugovoreno da Zoranu Plotanu Miodrag Simovi}, potpredsjednik nakon smrti u naslije|e ostavlja sve pokretne stvari u Hatid`a Had`iosmanovi}, potpredsjednica predmetnom stanu. Za vrijeme `ivota ostaviteljica je podnijela Valerija Gali}, sutkinja zahtjev za otkup tog stana, ali zbog smrti nije zaklju~ila ugovor o Jovo Rosi}, sudija njegovom otkupu. Apelant, ostaviteljicin brat, nije `ivio sa na sjednici odr`anoj 17. novembra 2005. godine donio je ostaviteljicom, niti je bio ~lan njenog porodi~nog doma}instva. 1 ODLUKU O MERITUMU 10. Vrhovni sud je naveo da je u zahtjevu za za{titu zakonitosti osnovano ukazano da je Osnovni sud pogre{no primijenio Odbija se kao neosnovana apelacija Ratka Plotana materijalno pravo kada je u vezi sa pravom otkupa predmetnog podnesena protiv Rje{enja Vrhovnog suda Republike Srpske broj stana (kao ostaviteljicinoj ostav{tini) proglasio apelanta za Gvl-2/04 od 28. oktobra 2004. godine zakonskog nasljednika sa dijelom 1/1. Vrhovni sud je istakao da, Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku Bosne i prema ~lanu 126. Zakona o naslje|ivanju, naslje|ivanje nastaje u Hercegovine", "Slu`benim novinama Federacije Bosne i ~asu smrti ostavioca i u tom ~asu nastaju sve pravne posljedice Hercegovine", "Slu`benom glasniku Republike Srpske" i u koje zakon vezuje za naslje|ivanje. Taj moment je mjerodavan za "Slu`benom glasniku Br~ko Distrikta Bosne i Hercegovine". stjecanje nasljednog prava i svojstva nasljednika, kao i za OBRAZLO@ENJE utvr|ivanje sadr`aja i obima prava nasljednika, a veli~ina i vrijednost nasljednog dijela se utvr|uju prema stanju ostav{tine u I. Uvod tom ~asu. Dok je bila `iva, ostaviteljica je kao nosilac stanarskog 1. Ratko Plotan (u daljnjem tekstu: apelant) iz Malog Razboja, prava na predmetnom stanu, u smislu ~lana 10. Zakona o op}ina Srbac, kojeg zastupa Zoran Plotan iz Banje Luke, podnio je privatizaciji dr`avnih stanova, podnijela zahtjev za otkup stana, ali 25. decembra 2004. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i usljed smrti nije zaklju~ila ugovor o njegovom otkupu. S obzirom Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rje{enja na to da stan nije otkupljen i nije uknji`en kao eta`no vlasni{tvo, u Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) smislu ~lana 20. Zakona o osnovnim vlasni~ko-pravnim broj Gvl-2/04 od 28. oktobra 2004. godine. odnosima, time na predmetnom stanu nije ni stekla pravo II. Postupak pred Ustavnim sudom vlasni{tva. Stanarsko pravo se moglo ste}i samo na na~in koji je 2. Na osnovu ~lana 21. st. 1. i 2. tada va`e}eg Poslovnika propisan Zakonom o stambenim odnosima, koji je lex specialis u Ustavnog suda, od Vrhovnog suda i republi~kog javnog tu`ioca odnosu na Zakon o privatizaciji dr`avnih stanova, koji u ~lanu 10. Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Republi~ko tu`ila{tvo) odre|uje ko i pod kojim uvjetima, osim nosioca stanarskog prava, zatra`eno je 14. aprila 2005.godine da dostave odgovore na ima pravo na otkup stana. Osim toga, djelovanje Zakona o apelaciju. privatizaciji dr`avnih stanova ne mo`e se pro{iriti na lica koja nisu 3. Odgovore na apelaciju dostavili su Vrhovni sud 20. aprila bila ~lanovi porodi~nog doma}instva nosioca stanarskog prava, 2005. godine, a Republi~ko tu`ila{tvo 28. aprila 2005. godine. kakav je ovdje slu~aj, da se pravo otkupa predmetnog stana daje 1 Odluka je objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 27/06. Broj 26 – Strana 2874 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Ponedjeljak, 29.5.2006. apelantu, bratu nosioca stanarskog prava (ostaviteljice), koji nije s odnosno prenosivo pod striktnim uvjetima propisanim Zakonom o njom `ivio, niti je bio ~lan njenog porodi~nog doma}instva. stambenim odnosima. Pravo na otkup stana je derivativno pravo izvedeno iz stanarskog prava i ono se odnosi na nosioca stanarskog Vrhovni sud je dao obrazlo`enje da stanarsko pravo obuhvata sui prava i druga lica strogo definirana Zakonom o prodaji dr`avnih generis vlasni~ke interese, koji predstavljaju ekonomsku stanova. Kao takvo, njegovo djelovanje ne mo`e se pro{irivati na vrijednost u odnosu na lice koje je nosilac stanarskog prava i krug lica {iri nego {to je propisano tim zakonom. Smr}u lica koje je njegovom smr}u ono se gasi, pa samim tim pravo otkupa tog prema zakonu imalo pravo na otkup stana, a prije stupanja u stana nije moglo u}i u ostavinsku masu. ugovorni odnos sa davaocem stana na kori{tenje (odnos je IV. Apelacija stvarno-pravni), to pravo otkupa se gasi. a) Navodi iz apelacije V. Relevantni propisi 11. Apelant smatra da mu je pobijanim rje{enjem povrije|eno 14. U Zakonu o stambenim odnosima ("Slu`beni list pravo na pravi~no su|enje i pravo na imovinu za{ti}eni ~lanom SRBiH" br. 14/74 do 36/89 i "Slu`beni glasnik Republike II/3.e) i k ) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lanom 6. stav 1. Srpske" broj 19/93) relevantne odredbe glase: Evropske konvencije za za{titu ljudskih prava i osnovnih sloboda " ^lan 6. (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i ~lanom 1. Protokola Korisnikom stana, u smislu ovog zakona, smatraju se: broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu prava na pravi~no nosilac stanarskog prava i ~lanovi njegovog porodi~nog su|enje apelant vidi u nepravilnoj primjeni materijalnog prava, doma}instva koji zajedno s njim trajno `ive i stanuju.... isti~u}i da je sporna legitimacija podnosioca zahtjeva za za{titu ^lanovima porodi~nog doma}instva nosioca stanarskog prava, zakonitosti, jer je "zahtjev za za{titu zakonitosti podnijelo u smislu ovog zakona, smatraju se: bra~ni drugovi, djeca..., bra}a i preduze}e 'Putnik' AD Banja Luka, koje nije davalac predmetnog stana na kori{tenje". Apelant isti~e da je "nakon dobijanja stana, sa sestre...koja zajedno s njim trajno stanuju i `ive.... mojom sestrom u zajedni~kom doma}instvu nastavio da `ivi moj ^lan 11. stav 3. sin Zoran, a ja sam ih pomagao kako u hrani, tako i finansijski. Po Zabranjeno je prodavati, odnosno kupovati ili na drugi zaposlenju moj sin Zoran nastavlja da poma`e tetki o kojoj se brine na~in, suprotno odredbama ovog zakona, prenositi, odnosno na isti na~in, to nastavlja tokom rata sve do njene smrti. Zbog stjecati stanarsko pravo. Stjecanje stanarskog prava koje je u zajedni~kog `ivota sa~inili su i ugovor o zajedni~kom suprotnosti s odredbama ovog zakona ne proizvodi nikakvo izdr`avanju". Apelant navodi da je Vrhovni sud "pogre{no pravno djelovanje. ocijenio da li stanarsko pravo mo`e biti predmet naslje|ivanja, jer ^lan 21. je konstatirano da stanarsko pravo obuhvata sui generis vlasni~ke Korisnici stana (~lan 6. stav 1.) koji stanuju zajedno sa interese koji predstavljaju ekonomsku vrijednost lica koje je nosiocem stanarskog prava imaju pravo da trajno i nesmetano nosilac stanarskog prava i njegovom smr}u ono se gasi, pa samim koriste taj stan pod uvjetima koji su propisani ovim zakonom. tim i pravo otkupa stana nije moglo u}i u ostavinsku masu". ^lanovima porodi~nog doma}instva (~lan 6. stav 2.) pripada Apelant smatra da je to apsurd, jer se prema Zakonu o pravo iz prethodnog stava i poslije smrti nosioca stanarskog naslje|ivanju mogu naslje|ivati stvari i prava. Osim toga, u okviru prava.... Evropske konvencije donesen je stav da je stanarsko pravo ^lan 22. stav 1. vlasni~ko pravo, sui generis, i da se ono ne mo`e ograni~iti u svom Kad nosilac stanarskog prava umre ili iz drugih razloga vr{enju, {to zna~i da stanarsko pravo na stan predstavlja imovinu u trajno prestane da koristi stan, a ~lanovi njegovog porodi~nog smislu ~lana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U tom doma}instva nastave da koriste stan, ukoliko nije ostao bra~ni smislu apelant se poziva i na Odluku Ustavnog suda broj U 6/98 od drug kao nosilac stanarskog prava, ~lanovi porodi~nog 24. septembra 1999. godine. Apelant, tako|er, navodi da Vrhovni doma}instva }e sporazumno izme|u sebe odrediti jedno lice za sud pau{alno isti~e da "to pravo ne uklju~uje prava ili o~ekivanja nosioca stanarskog prava i o tome obavijestiti davaoca stana na na stjecanje imovine u budu}nosti putem naslje|ivanja", jer je kori{tenje. ostaviteljica kao nosilac stanarskog prava "stekla imovinu" koja se ^lan 28. mo`e naslijediti. Apelant smatra da nasljednik mo`e otkupiti Ako jedna od ugovorenih strana ne}e da zaklju~i ugovor o predmetni stan, {to proizlazi iz prirode stvari, odnosno relevantnih ~injenica. Dalje, apelant predla`e da Ustavni sud usvoji njegovu kori{tenju stana ...u slu~aju iz ~l. 21., 22.,...ovog zakona apelaciju i poni{ti kao nezakonito pobijano rje{enje Vrhovnog ...stambeni organ na zahtjev jedne od ugovornih strana donosi suda. rje{enje koje zamjenjuje ugovor o kori{tenju stana...." 15. U Zakonu o privatizaciji dr`avnih stanova ("Slu`beni Odgovori na apelaciju glasnik Republike Srpske" br. 11/00, 20/00, 18/01, 35/01, 47/02, 12. Vrhovni sud isti~e da je dao odgovore u pobijanom 65/03, 3/04, 70/04, 2/05, 18/05 i 67/05) relevantne odredbe rje{enju, pozivaju}i se na materijalno pravo. Zbog toga, Vrhovni glase: sud u cijelosti ostaje pri razlozima i navodima koji su dati u "^lan 10. pobijanom rje{enju. Pravo na otkup stana ima nosilac stanarskog prava. 13. Republi~ko tu`ila{tvo u odgovoru na apelaciju obrazlo`ilo Ako stanarsko pravo imaju bra~ni drugovi, pravo na otkup je ~injeni~no stanje koje je izneseno i u zahtjevu za za{titu stana imaju zajedni~ki, a jedan od njih uz saglasnost drugog. zakonitosti, navode}i da stanarsko pravo, izme|u ostalog, Stan mogu otkupiti i ~lanovi porodi~nog doma}instva uz podrazumijeva pravo na nesmetano i stalno kori{tenje stana, saglasnost nosioca stanarskog prava iz stava 1. ili 2. ovog ~lana. mogu}nost ~lanova porodi~nog doma}instva da dobiju stanarsko pravo nakon smrti nosioca stanarskog prava ili nakon prestanka toga ^lan 19. prava zbog bilo kojih drugih razloga i automatsko dobivanje Ugovor o otkupu stana je pravni osnov za stjecanje prava zajedni~kog stanarskog prava supru`nika nosioca stanarskog prava vlasni{tva na stanu kao posebnom dijelu zgrade, ... koji dijeli s njim doma}instvo. Pod ovakvim uvjetima, u smislu Prava iz stava 1. ovog ~lana stje~u se upisom u katastar ~lana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, stanarsko pravo nekretnina, odnosno polaganjem ugovora kod organa uprave na stan predstavljalo bi "imovinu". U konkretnom slu~aju nadle`nog za poslove katastra nekretnina i upisom u knjigu o predmetni stan se u postupku raspravljanja o ostav{tini posmatrao polo`enim ugovorima. izolovano bez uspostavljene uzro~ne veze izme|u ostaviteljice, ^lan 20. stav 1. apelanta, stana i va`e}ih odredaba Zakona o stambenim odnosima i Kupcu prestaje stanarsko pravo na stanu u kome stanuje Zakona o privatizaciji dr`avnih stanova. Imovinsko zna~enje stana i danom stjecanja vlasni{tva na stanu." eventualnih prava nekog lica u pogledu toga stana moraju se 16. U Zakonu o vlasni~ko-pravnim odnosima ("Slu`beni posmatrati u svakom konkretnom slu~aju, i to samo isklju~ivo da li list SFRJ" broj 6/80) relevantne odredbe glase: je to lice imalo neko pravo na stan ili neku drugu fakti~ku vezu sa "^lan 20. stanom (uvjet 1.), te da li je nekom radnjom dr`ave do{lo do Pravo vlasni{tva stje~e se po samom zakonu, na osnovu mije{anja u to pravo tako da mu je to pravo ugro`eno ili oduzeto pravnog posla i naslje|ivanjem. (uvjet 2.). Da bi se stan mogao smatrati domom, lice mora u njemu Pravo vlasni{tva stje~e se i odlukom dr`avnog organa, na zakonito da `ivi, odnosno da ima valjan pravni osnov za useljenje i na~in i pod uvjetima odre|enim zakonom." time ga o~igledno smatra svojim domom. S obzirom na to da apelant nije `ivio u zajednici sa ostaviteljicom, taj stan nikada nije bio 17. U Zakonu o naslje|ivanju ("Slu`beni list SRBiH" br. 7/80 i 15/80) relevantne odredbe glase: njegov dom. Stanarsko pravo je li~no pravo u pravilu neprenosivo, Ponedjeljak, 29.5.2006. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 26 – Strana 2875 26. Ustavni sud podsje}a da nije nadle`an da vr{i provjeru "^lan 2. utvr|enih ~injenica i na~ina na koji su sudovi protuma~ili Naslje|ivati se mogu stvari i prava koja pripadaju pozitivno-pravne propise osim ukoliko odluke redovnih sudova pojedincima. kr{e ustavna prava. To }e biti slu~aj kada odluka redovnog suda ^lan 126. stav 1. ne uklju~uje ili pogre{no primjenjuje ustavno pravo, kad je Smr}u lica otvara se njegovo naslije|e." primjena pozitivno-pravnih propisa bila o~igledno proizvoljna, U Zakonu o parni~nom postupku ("Slu`beni list SFRJ" br. kad je relevantni zakon sam po sebi neustavan ili kada je do{lo do 4/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 27/90 i 35/91 i "Slu`beni list povrede osnovnih procesnih prava, kao {to su pravo na pravi~an Republike Srpske" br. 58/03, 85/03 i 74/05) relevantne odredbe postupak, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni glase: lijek i u drugim slu~ajevima (vidi Odluku Ustavnog suda broj U "^lan 401. stav 1. 29/02 od 27. juna 2003. godine, objavljenu u "Slu`benom Protiv pravnosna`ne sudske odluke javni tu`ilac mo`e glasniku Bosne i Hercegovine" broj 31/03). podnijeti zahtjev za za{titu zakonitosti u roku od tri mjeseca. 27. Pravi~nost postupka se ocjenjuje na osnovu postupka kao ^lan 404. stav 1. ta~ka 2. cjeline (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava, Barbera, Javni tu`ilac mo`e podnijeti zahtjev za za{titu zakonitosti: Messeque i Jabardo protiv [panije, od 6. decembra 1988. godine, 2) zbog pogre{ne primjene materijalnog prava." serija A, broj 146, stav 68. i Odluku Ustavnog suda broj U 63/01 VI. Dopustivost od 27. juna 2003. godine, objavljenu u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 38/03). 18. U skladu sa ~lanom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, 28. Zakonom o stambenim odnosima, izme|u ostalog, izri~ito Ustavni sud, tako|er, ima apelacionu nadle`nost u pitanjima koja je propisano da je zabranjeno prodavati, odnosno kupovati ili na su sadr`ana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog drugi na~in, suprotno odredbama ovog zakona, prenositi, odnosno presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. stjecati stanarsko pravo, da stjecanje stanarskog prava koje je u 19. U skladu sa ~lanom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, suprotnosti sa odredbama ovog zakona ne proizvodi nikakvo Ustavni sud mo`e razmatrati apelaciju samo ako su protiv pravno djelovanje. Istim zakonom propisano je da korisnici stana presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi koji zajedno stanuju sa nosiocem stanarskog prava imaju pravo da djelotvorni pravni lijekovi mogu}i prema zakonu i ako se trajno i nesmetano koriste stan pod uvjetima koji su propisani ovim podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije zakonom, te da ~lanovima porodi~nog doma}instva nosioca primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg stanarskog prava (..., bra}a i sestre...koji zajedno s njim trajno je koristio. stanuju i `ive) pripada pravo da nesmetano koriste stan i poslije 20. U konkretnom slu~aju predmet osporavanja apelacijom smrti nosioca stanarskog prava. U tom smislu zakonom su je Rje{enje Vrhovnog suda broj Gvl-2/04 doneseno 28. oktobra odre|eni nadle`ni organi koji u propisanom postupku utvr|uju 2004. godine protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih prava preostalih ~lanova porodi~nog doma}instva na daljnje lijekova mogu}ih prema zakonu. S obzirom na to da je apelacija kori{tenje stana nakon smrti nosioca stanarskog prava. podnesena 25. decembra 2004. godine, Ustavni sud zaklju~uje da 29. Zakonom o privatizaciji dr`avnih stanova propisano je da je apelacija podnesena u roku od 60 dana, kako je propisano pravo na otkup stana ima nosilac stanarskog prava. Ako ~lanom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Kona~no, apelacija stanarsko pravo imaju bra~ni drugovi, pravo na otkup imaju ispunjava i uvjete iz ~lana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer zajedni~ki, a jedan od njih uz saglasnost drugog. Stan mogu nije o~igledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi otkupiti i ~lanovi porodi~nog doma}instva uz saglasnost nosioca formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva. stanarskog prava. Ugovor o otkupu stana je pravni osnov za 21. Imaju}i u vidu odredbe ~lana VI/3.b) Ustava Bosne i stjecanje prava vlasni{tva na stanu. Navedeno pravo vlasni{tva Hercegovine i ~lana 16. st. 1., 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, stje~e se upisom u katastar nekretnina, odnosno polaganjem Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u ugovora kod nadle`nih organa. Danom stjecanja vlasni{tva na pogledu dopustivosti. stanu kupcu prestaje stanarsko pravo na stanu u kome stanuje. VII. Meritum 30. Ustavni sud smatra da je Vrhovni sud u konkretnom 22. Apelant pobija navedeno rje{enje, tvrde}i da su tim slu~aju uzeo u obzir sve apelantove navode i tvrdnje, odnosno rje{enjem povrije|ena njegova prava na pravi~no su|enje i pravo dokaze koji su izvedeni u ostavinskom postupku pred Osnovnim na imovinu iz ~lana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lana sudom u predmetu raspravljanja o ostav{tini ostaviteljice kao 6. stav 1. Evropske konvencije i ~lana 1. Protokola broj 1 uz nosioca stanarskog prava i uvr{tavanja prava otkupa predmetnog Evropsku konvenciju. stana u ostav{tinu. Vrhovni sud je, tako|er, ispitao sve navode zahtjeva za za{titu zakonitosti Repubi~kog tu`ila{tva, koji je Pravo na pravi~no su|enje dostavio i apelantu s ciljem davanja odgovora i dostavljanja 23. ^lan II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: drugih dokaza. Na osnovu pravno relevantnih zakonskih "Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine u`ivaju ljudska odredaba, Vrhovni sud je preina~io pravosna`no rje{enje o prava i slobode iz stava 2. ovog ~lana, {to uklju~uje: naslje|ivanju koje je donio Osnovni sud u dijelu kojim je apelant [...] progla{en za jedinog nasljednika u ostav{tini ostaviteljice, koju e) Pravo na pravi~no saslu{anje u gra|anskim i krivi~nim ~ini pravo na otkup predmetnog stana, tako {to se ne}e stvarima i druga prava u vezi sa krivi~nim postupkom." raspravljati o ostav{tini koju ~ini navedeno ostaviteljicino pravo. ^lan 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu Vrhovni sud je imao u vidu, izme|u ostalog, a {to ni apelant nije glasi: osporio, da nikada nije `ivio u ostaviteljicinom stanu, niti je bio "1. Prilikom utvr|ivanja gra|anskih prava i obaveza ili ~lan njenog porodi~nog doma}instva, odnosno nije ostvario osnovanosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv njega, svako ima zajedni~ko doma}instvo. Zbog smrti, ostaviteljici je prestalo pravo na pravi~no su|enje i javnu raspravu u razumnom roku stanarsko pravo. Ona nije ni zaklju~ila ugovor o otkupu pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim predmetnog stana, koji bi predstavljao pravni osnov za stjecanje sudom.(...)" prava vlasni{tva, odnosno nije imala konstituirano pravo na 24. Povredu prava na pravi~no su|enje apelant vidi u tome imovinu. Ustavni sud smatra da u konkretnom slu~aju na~in na {to Vrhovni sud nije pravilno primijenio materijalno pravo, jer je koji je Vrhovni sud tuma~io pozitivno-pravne propise ne mo`e se pobijanim rje{enjem odre|eno da se ne}e raspravljati o pravu smatrati proizvoljnim i ne predstavlja kr{enje ustavnih otkupa predmetnog stana ostaviteljice u okviru njene ostav{tine apelantovih prava. Ustavni sud ocjenjuje da ne postoje elementi iako je ostaviteljica bila nosilac stanarskog prava. koji ukazuju da je postupak vo|en na nepravi~an na~in, niti da je 25. Ustavni sud smatra da je predmetni slu~aj do{lo do procesnih povreda koje bi bile va`ne za po{tivanje gra|ansko-pravne prirode. ^lan II/3.e) Ustava Bosne i principa pravi~nog su|enja. Ustavni sud nije prona{ao elemente Hercegovine i ~lan 6. stav 1. Evropske konvencije garantiraju koji bi ukazivali da je Vrhovni sud ocijenio dokaze o~igledno svakome pravo da iznese pred sud bilo koji zahtjev koji se odnosi proizvoljno, ili da je dokazni postupak zloupotrijebljen na na njegova gra|anska prava i obaveze, kao i da ima "pravo na apelantovu {tetu u smislu prava na pravi~an postupak. Ustavni pravi~no su|enje u gra|anskim i krivi~nim stvarima i druga sud zapa`a da je Vrhovni sud dao jasne i precizne razloge za svoje prava u vezi sa krivi~nim postupkom" (vidi presudu Evropskog stavove u obrazlo`enju pobijanog rje{enja, odnosno logi~no i suda za ljudska prava, Golder protiv Velike Britanije, od 21. uvjerljivo obrazlo`enje koje ni u jednom dijelu samo ne izgleda februara 1975. godine, serija A, broj 18, stav 36.). proizvoljno ili neprihvatljivo. Broj 26 – Strana 2876 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Ponedjeljak, 29.5.2006. ostavinskom postupku poslije umrle An|e Plotan (u daljnjem 31. Na osnovu navedenog Ustavni sud zaklju~uje da u tekstu: ostaviteljica) u ostav{tinu ostaviteljice svrstao, osim konkretnom slu~aju nema kr{enja apelantovih prava iz ~lana pokretnih stvari, i pravo na otkup jednosobnog stana u Banjaluci, II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske Ul. \ure \akovi}a broj 2, stan broj 1, povr{ine 46 m². Istim je konvencije. rje{enjem apelant progla{en zakonskim nasljednikom sa dijelom Ostali navodi 1/1 na pravo otkupa navedenog stana. 32. U smislu zaklju~ka o kr{enju prava iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije, 7. Osnovni je sud ustvrdio da je ostaviteljica bila nositelj Ustavni sud smatra da nije neophodno posebno razmatrati ostale stanarskog prava na navedenom stanu, te obzirom da nije imala navode iz apelacije. nasljednika iz prvog nasljednog reda, apelant-njezin brat je progla{en zakonskim nasljednikom na pravo otkupa predmetnog VIII. Zaklju~ak stana. U rje{enju, izme|u ostalog, Osnovni je sud naveo da je 33. Ustavni sud zaklju~uje da nema povrede prava na momentom stupanja na snagu Zakona o privatizaciji dr`avnih pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i stanova ostaviteljica stekla pravo na otkup stana, odnosno da je ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije kad ne postoje elementi koji tim momentom njezino stanarsko pravo postalo imovinsko pravo ukazuju da je primjena materijalnih propisa proizvoljna i da kr{i i da kao takvo ulazi u ostav{tinu, jer mo`e biti predmetom principe pravi~nog su|enja. naslje|ivanja. U rje{enju je navedeno da i Ustavni sud i Dom za 34. Na osnovu ~lana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu smatraju da je stanarsko Ustavni sud je odlu~io kao u dispozitivu ove odluke. pravo imovinsko pravo. 35. Prema ~lanu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su kona~ne i obavezuju}e. 8. Glede zahtjeva za za{titu zakonitosti republi~kog javnog tu`itelja, sada Republi~kog tu`iteljstva, broj Gt-221/03 od 30. Predsjednik lipnja 2003. godine protiv dijela rje{enja o naslje|ivanju Ustavnog suda Osnovnog suda broj 1971/02 od 10. o`ujka 2003. godine, zbog Bosne i Hercegovine pogre{ne primjene materijalnog prava, Vrhovni je sud Rje{enjem Mato Tadi}, s. r. broj Gvl-2/04 od 28. listopada 2004. godine uva`io zahtjev za za{titu zakonitosti. Navedeno rje{enje Vrhovni je sud preina~io u dijelu u kojem je apelant progla{en jedinim nasljednikom ostavitelji~ine ostav{tine, koju ~ini pravo otkupa navedenog Ustavni je sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u stana, tako {to se ne}e raspravljati o ostav{tini koju ~ini navedeno predmetu broj AP 1129/04, rje{avaju}i apelaciju Ratka Plotana, ostavitelji~ino pravo. na temelju ~lanka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lanka 9. U obrazlo`enju pobijanog rje{enja Vrhovni je sud istaknuo 59. stavak 2. alineja 2. i ~lanka 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog da je Republi~ko tu`iteljstvo u zahtjevu za za{titu zakonitosti suda Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik Bosne i navelo da je ostaviteljica bila nositelj stanarskog prava na Hercegovine" broj 60/05), u sastavu: predmetnom stanu u kojem je `ivjela sa Zoranom Plotanom, Mato Tadi}, predsjednik apelantovim sinom, sa kojim je imala zaklju~en ugovor o Miodrag Simovi}, dopredsjednik do`ivotnom izdr`avanju, kojim je ugovoreno da Zoranu Plotanu Hatid`a Had`iosmanovi}, dopredsjednica nakon smrti u naslije|e ostavlja sve pokretne stvari u Valerija Gali}, sutkinja predmetnom stanu. Za vrijeme `ivota ostaviteljica je podnijela Jovo Rosi}, sudac zahtjev za otkup tog stana, ali zbog smrti nije zaklju~ila ugovor o na sjednici odr`anoj 17. studenog 2005. godine donio njegovom otkupu. Apelant, ostavitelji~in brat, nije `ivio sa 1 ostaviteljicom, niti je bio ~lan njezinog obiteljskog ku}anstva. ODLUKU O MERITUMU Odbija se kao neutemeljena apelacija Ratka Plotana 10. Vrhovni je sud naveo da je u zahtjevu za za{titu podnesena protiv Rje{enja Vrhovnog suda Republike Srpske broj zakonitosti utemeljeno ukazano da je Osnovni sud pogre{no Gvl-2/04 od 28. listopada 2004. godine. primijenio materijalno pravo kada je u svezi prava otkupa Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku Bosne i predmetnog stana (kao ostavitelji~inoj ostav{tini) proglasio Hercegovine", "Slu`benim novinama Federacije Bosne i apelanta zakonskim nasljednikom sa dijelom 1/1. Vrhovni je sud Hercegovine", "Slu`benom glasniku Republike Srpske" i u istaknuo da, prema ~lanku 126. Zakona o naslje|ivanju, "Slu`benom glasniku Br~ko Distrikta Bosne i Hercegovine". naslje|ivanje nastaje u ~asu smrti ostavitelja i u tom ~asu nastaju sve pravne posljedice koje zakon vezuje za naslje|ivanje. Taj je OBRAZLO@ENJE trenutak mjerodavan za stjecanje nasljednog prava i svojstva I. Uvod nasljednika, kao i za ustvr|ivanje sadr`aja i opsega prava 1. Ratko Plotan (u daljnjem tekstu: apelant) iz Malog nasljednika, a veli~ina i vrijednost nasljednog se dijela ustvr|uju Razboja, op}ina Srbac, kojeg zastupa Zoran Plotan iz Banjaluke, prema stanju ostav{tine u tom ~asu. Dok je bila `iva, ostaviteljica je podnio 25. prosinca 2004. godine apelaciju Ustavnom sudu je kao nositelj stanarskog prava na predmetnom stanu, u smislu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv ~lanka 10. Zakona o privatizaciji dr`avnih stanova, podnijela Rje{enja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: zahtjev za otkup stana, ali usljed smrti nije zaklju~ila ugovor o Vrhovni sud) broj Gvl-2/04 od 28. listopada 2004. godine. njegovom otkupu. Obzirom da stan nije otkupljen i nije uknji`en kao eta`no vlasni{tvo, u smislu ~lanka 20. Zakona o temeljnim II. Postupak pred Ustavnim sudom vlasni~ko-pravnim odnosima, time na predmetnom stanu nije ni 2. Na temelju ~lanka 21. st. 1. i 2. tada va`e}eg Poslovnika stekla pravo vlasni{tva. Stanarsko se pravo moglo ste}i samo na Ustavnog suda, od Vrhovnog suda i republi~kog javnog tu`itelja na~in koji je propisan Zakonom o stambenim odnosima, koji je Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Republi~ko tu`iteljstvo) je lex specialis glede Zakona o privatizaciji dr`avnih stanova, koji u zatra`eno 14. travnja 2005.godine da dostave odgovore na ~lanku 10. odre|uje tko i pod kojim uvjetima, osim nositelja apelaciju. stanarskog prava, ima pravo na otkup stana. Osim toga, 3. Odgovore na apelaciju su dostavili Vrhovni sud 20. travnja djelovanje Zakona o privatizaciji dr`avnih stanova ne mo`e se 2005. godine, a Republi~ko tu`iteljstvo 28. travnja 2005. godine. pro{iriti na osobe koje nisu bile ~lanovi obiteljskog ku}anstva 4. Na temelju ~lanka 26. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, nositelja stanarskog prava, kakav je ovdje slu~aj, da se pravo odgovori na apelaciju su 7. listopada 2005. godine dostavljeni otkupa predmetnog stana daje apelantu, bratu nositelja apelantu. stanarskog prava (ostaviteljice), koji nije s njom `ivio, niti je bio III. ^injeni~no stanje ~lan njezinog obiteljskog ku}anstva. Vrhovni je sud dao 5. ^injenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i obrazlo`enje da stanarsko pravo obuhva}a sui generis vlasni~ke dokumenata predo~enih Ustavnom sudu mogu se sumirati na interese, koji predstavljaju ekonomsku vrijednost u odnosu na sljede}i na~in. osobu koja je nositelj stanarskog prava i njegovom smr}u ono se 6. Osnovni je sud u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni gasi, pa samim tim pravo otkupa tog stana nije moglo u}i u sud) Rje{enjem broj 1971/02 od 10. o`ujka 2003. godine u ostavinsku masu. 1 Odluka je objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 27/06. Ponedjeljak, 29.5.2006. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 26 – Strana 2877 mo`e pro{irivati na krug osoba {iri nego {to je propisano tim IV. Apelacija zakonom. Smr}u osobe koja je prema zakonu imala pravo na a) Navodi iz apelacije otkup stana, a prije stupanja u ugovorni odnos sa davateljem 11. Apelant smatra da mu je pobijanim rje{enjem stana na uporabu (odnos je stvarno-pravni), to se pravo otkupa povrije|eno pravo na pravi~no su|enje i pravo na imovinu gasi. za{ti}eni ~lankom II/3.(e) i (k) Ustava Bosne i Hercegovine, V. Relevantni propisi ~lankom 6. stavak 1. Europske konvencije za za{titu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska 14. U Zakonu o stambenim odnosima ("Slu`beni list konvencija) i ~lankom 1. Protokola broj 1 uz Europsku SRBiH" br. 14/74 do 36/89 i "Slu`beni glasnik Republike konvenciju. Povredu prava na pravi~no su|enje apelant vidi u Srpske" broj 19/93) relevantne odredbe glase: nepravilnoj primjeni materijalnog prava, isti~u}i da je upitna " ^lanak 6. legitimacija podnositelja zahtjeva za za{titu zakonitosti, jer je Korisnikom stana, u smislu ovog zakona, se smatraju: "zahtjev za za{titu zakonitosti podnijelo poduze}e 'Putnik' AD nositelj stanarskog prava i ~lanovi njegovog obiteljskog Banjaluka, koje nije davatelj predmetnog stana na uporabu". ku}anstva koji zajedno s njim trajno `ive i stanuju.... Apelant isti~e da je "nakon dobivanja stana, sa mojom sestrom u ^lanovima obiteljskog ku}anstva nositelja stanarskog zajedni~kom ku}anstvu nastavio `ivjeti moj sin Zoran, a ja sam prava, u smislu ovog zakona, se smatraju: bra~ni drugovi, ih pomagao kako u hrani, tako i financijski. Po uposlenju moj sin djeca..., bra}a i sestre...koja zajedno s njim trajno stanuju i Zoran nastavlja pomagati tetki o kojoj se brine na isti na~in, to `ive.... nastavlja tijekom rata sve do njezine smrti. Zbog zajedni~kog ^lanak 11. stavak 3. `ivota su sa~inili i ugovor o zajedni~kom izdr`avanju". Apelant Zabranjeno je prodavati, odnosno kupovati ili na drugi navodi da je Vrhovni sud "pogre{no ocijenio mo`e li stanarsko na~in, protivno odredbama ovog zakona, prenositi, odnosno pravo biti predmetom naslje|ivanja, jer je konstatirano da stjecati stanarsko pravo. Stjecanje stanarskog prava koje stanarsko pravo obuhva}a sui generis vlasni~ke interese koji jeprotivno odredbama ovog zakona ne proizvodi nikakvo pravno predstavljaju ekonomsku vrijednost osobe koja je nositelj djelovanje. stanarskog prava i njegovom smr}u ono se gasi, pa samim tim i pravo otkupa stana nije moglo u}i u ostavinsku masu". Apelant ^lanak 21. smatra da je to apsurd, jer se prema Zakonu o naslje|ivanju mogu Korisnici stana (~lanak 6. stavak 1.) koji stanuju zajedno sa naslje|ivati stvari i prava. Osim toga, u okviru Europske je nositeljem stanarskog prava imaju pravo trajno i nesmetano konvencije doneseno stajali{te da je stanarsko pravo vlasni~ko koristiti taj stan pod uvjetima koji su propisani ovim zakonom. pravo, sui generis, i da se ono ne mo`e ograni~iti u svom vr{enju, ^lanovima obiteljskog ku}anstva (~lanak 6. stavak 2.) {to zna~i da stanarsko pravo na stan predstavlja imovinu u smislu pripada pravo iz prethodnog stavka i poslije smrti nositelja ~lanka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. U tom se stanarskog prava.... smislu apelant poziva i na Odluku Ustavnog suda broj U 6/98 od ^lanak 22. stavak 1. 24. rujna 1999. godine. Apelant, tako|er, navodi da Vrhovni sud Kad nositelj stanarskog prava umre ili iz drugih razloga pau{alno isti~e da "to pravo ne uklju~uje prava ili o~ekivanja na trajno prestane koristiti stan, a ~lanovi njegovog obiteljskog stjecanje imovine u budu}nosti putem naslje|ivanja", jer je ku}anstva nastave koristiti stan, ukoliko nije ostao bra~ni drug ostaviteljica kao nositelj stanarskog prava "stekla imovinu" koja kao nositelj stanarskog prava, ~lanovi obiteljskog ku}anstva }e se mo`e naslijediti. Apelant smatra da nasljednik mo`e otkupiti sporazumno izme|u sebe odrediti jednu osobu za nositelja predmetni stan, {to proizlazi iz prirode stvari, odnosno stanarskog prava i o tomu obavijestiti davatelja stana na relevantnih ~injenica. Dalje, apelant predla`e da Ustavni sud uporabu. usvoji njegovu apelaciju i poni{ti kao nezakonito pobijano rje{enje Vrhovnog suda. ^lanak 28. Ako jedna od ugovorenih strana ne}e zaklju~iti ugovor o Odgovori na apelaciju uporabi stana ...u slu~aju iz ~l. 21., 22.,...ovog zakona 12. Vrhovni sud isti~e da je dao odgovore u pobijanom ...stambeno tijelo na zahtjev jedne od ugovornih strana donosi rje{enju, pozivaju}i se na materijalno pravo. Zbog toga, Vrhovni rje{enje koje zamjenjuje ugovor o uporabi stana...." sud u cijelosti ostaje pri razlozima i navodima koji su dati u 15. U Zakonu o privatizaciji dr`avnih stanova ("Slu`beni pobijanom rje{enju. glasnik Republike Srpske" br. 11/00, 20/00, 18/01, 35/01, 47/02, 13. Republi~ko je tu`iteljstvo u odgovoru na apelaciju 65/03, 3/04, 70/04, 2/05, 18/05 i 67/05) relevantne odredbe obrazlo`ilo ~injeni~no stanje koje je izneseno i u zahtjevu za glase: za{titu zakonitosti, navode}i da stanarsko pravo, izme|u ostalog, "^lanak 10. podrazumijeva pravo na nesmetanu i stalnu uporabu stana, Pravo na otkup stana ima nositelj stanarskog prava. mogu}nost ~lanova obiteljskog ku}anstva da dobiju stanarsko pravo nakon smrti nositelja stanarskog prava ili nakon prestanka Ako stanarsko pravo imaju bra~ni drugovi, pravo na otkup toga prava zbog bilo kojih drugih razloga i automatsko dobivanje stana imaju zajedni~ki, a jedan od njih uz suglasnost drugog. zajedni~kog stanarskog prava supru`nika nositelja stanarskog Stan mogu otkupiti i ~lanovi obiteljskog ku}anstva uz prava koji dijeli s njim ku}anstvo. Pod ovakvim uvjetima, u suglasnost nositelja stanarskog prava iz stavka 1. ili 2. ovog smislu ~lanka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, ~lanka. stanarsko pravo na stan predstavljalo bi "imovinu". U ^lanak 19. konkretnom slu~aju predmetni se stan u postupku raspravljanja o Ugovor o otkupu stana je pravni temelj za stjecanje prava ostav{tini posmatrao izolovano bez uspostavljene uzro~ne veze vlasni{tva na stanu kao posebnom dijelu zgrade, ... izme|u ostaviteljice, apelanta, stana i va`e}ih odredaba Zakona o Prava iz stavka 1. ovog ~lanka se stje~u upisom u katastar stambenim odnosima i Zakona o privatizaciji dr`avnih stanova. nekretnina, odnosno polaganjem ugovora kod tijela uprave Imovinsko zna~enje stana i eventualnih prava neke osobe glede nadle`nog za poslove katastra nekretnina i upisom u knjigu o toga stana se moraju promatrati u svakom konkretnom slu~aju, i polo`enim ugovorima. to samo isklju~ivo je li ta osoba imala neko pravo na stan ili neku drugu fakti~ku vezu sa stanom (uvjet 1.), te je li nekim ^lanak 20. stavak 1. postupkom dr`ave do{lo do mije{anja u to pravo tako da joj je to Kupcu prestaje stanarsko pravo na stanu u kojem stanuje pravo ugro`eno ili oduzeto (uvjet 2.). Da bi se stan mogao danom stjecanja vlasni{tva na stanu." smatrati domom, osoba mora u njemu zakonito `ivjeti, odnosno 16. U Zakonu o vlasni~ko-pravnim odnosima ("Slu`beni imati valjan pravni temelj za useljenje i time ga bjelodano list SFRJ" broj 6/80) relevantne odredbe glase: smatrati svojim domom. Obzirom da apelant nije `ivio u "^lanak 20. zajednici sa ostaviteljicom, taj stan nikada nije bio njegov dom. Pravo vlasni{tva se stje~e po samom zakonu, na temelju Stanarsko je pravo osobno pravo u pravilu neprenosivo, odnosno pravnog posla i naslje|ivanjem. prenosivo pod striktnim uvjetima propisanim Zakonom o Pravo vlasni{tva se stje~e i odlukom dr`avnog tijela, na stambenim odnosima. Pravo na otkup stana je derivativno pravo na~in i pod uvjetima odre|enim zakonom." izvedeno iz stanarskog prava i ono se odnosi na nositelja stanarskog prava i druge osobe strogo definirane Zakonom o 17. U Zakonu o naslje|ivanju ("Slu`beni list SRBiH" br. prodaji dr`avnih stanova. Kao takvo, njegovo djelovanje se ne 7/80 i 15/80) relevantne odredbe glase: Broj 26 – Strana 2878 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Ponedjeljak, 29.5.2006. pozitivno-pravne propise osim ukoliko odluke redovitih sudova "^lanak 2. kr{e ustavna prava. To }e biti slu~aj kada odluka redovitog suda Naslje|ivati se mogu stvari i prava koja pripadaju ne uklju~uje ili pogre{no primjenjuje ustavno pravo, kad je pojedincima. primjena pozitivno-pravnih propisa bila bjelodano proizvoljna, ^lanak 126. stavak 1. kad je relevantni zakon sam po sebi neustavan ili kada je do{lo do Smr}u osobe se otvara njezino naslije|e." povrede temeljnih procesnih prava, kao {to su pravo na pravi~an U Zakonu o parni~nom postupku ("Slu`beni list SFRJ" br. postupak, pravo na pristup sudu, pravo na u~inkovit pravni lijek i 4/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 27/90 i 35/91 i "Slu`beni list u drugim slu~ajevima (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 29/02 Republike Srpske" br. 58/03, 85/03 i 74/05) relevantne odredbe od 27. lipnja 2003. godine, objavljenu u "Slu`benom glasniku glase: Bosne i Hercegovine" broj 31/03). "^lanak 401. stavak 1. Protiv pravnomo}ne sudske odluke javni tu`itelj mo`e 27. Pravi~nost se postupka ocjenjuje na temelju postupka kao podnijeti zahtjev za za{titu zakonitosti u roku od tri mjeseca. cjeline (vidi presudu Europskog suda za ljudska prava, Barbera, ^lanak 404. stavak 1. to~ka 2. Messeque i Jabardo protiv [panjolske, od 6. prosinca 1988. Javni tu`itelj mo`e podnijeti zahtjev za za{titu zakonitosti: godine, serija A, broj 146, stavak 68. i Odluku Ustavnog suda broj U 63/01 od 27. lipnja 2003. godine, objavljenu u 2) zbog pogre{ne primjene materijalnog prava." "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 38/03). VI. Dopustivost 28. Zakonom o stambenim odnosima, izme|u ostalog, je 18. Sukladno ~lanku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, izri~ito propisano da je zabranjeno prodavati, odnosno kupovati Ustavni sud, tako|er, ima apelacijsku nadle`nost u pitanjima ili na drugi na~in, protivno odredbama ovog zakona, prenositi, koja su sadr`ana u ovom ustavu kada ona postanu predmetom odnosno stjecati stanarsko pravo, da stjecanje stanarskog prava spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. koje je protivno odredbama ovog zakona ne proizvodi nikakvo 19. Sukladno ~lanku 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, pravno djelovanje. Istim zakonom je propisano da korisnici stana Ustavni sud mo`e razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, koji zajedno stanuju sa nositeljem stanarskog prava imaju pravo odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi u~inkoviti trajno i nesmetano koristiti stan pod uvjetima koji su propisani pravni lijekovi mogu}i prema zakonu i ako se podnese u roku od ovim zakonom, te da ~lanovima obiteljskog ku}anstva nositelja 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o stanarskog prava (..., bra}a i sestre...koji zajedno s njim trajno posljednjem u~inkovitom pravnom lijeku kojeg je koristio. stanuju i `ive) pripada pravo da nesmetano koriste stan i poslije 20. U konkretnom je slu~aju predmet pobijanja apelacijom smrti nositelja stanarskog prava. U tom smislu su zakonom Rje{enje Vrhovnog suda broj Gvl-2/04 doneseno 28. listopada odre|ena nadle`na tijela koja u propisanom postupku ustvr|uju 2004. godine protiv kojeg nema drugih u~inkovitih pravnih prava preostalih ~lanova obiteljskoga ku}anstva na daljnju lijekova mogu}ih prema zakonu. Obzirom da je apelacija uporabu stana nakon smrti nositelja stanarskog prava. podnesena 25. prosinca 2004. godine, Ustavni sud zaklju~uje da je apelacija podnesena u roku od 60 dana, kako je propisano 29. Zakonom o privatizaciji dr`avnih stanova je propisano da ~lankom 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda. Kona~no, apelacija pravo na otkup stana ima nositelj stanarskog prava. Ako ispunjava i uvjete iz ~lanka 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, stanarsko pravo imaju bra~ni drugovi, pravo na otkup imaju jer nije bjelodano (prima facie) neutemeljena, niti postoji neki zajedni~ki, a jedan od njih uz suglasnost drugog. Stan mogu drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva. otkupiti i ~lanovi obiteljskoga ku}anstva uz suglasnost nositelja 21. Imaju}i u vidu odredbe ~lanka VI/3.(b) Ustava Bosne i stanarskog prava. Ugovor o otkupu stana je pravni temelj za Hercegovine i ~lanka 16. st. 1., 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, stjecanje prava vlasni{tva na stanu. Navedeno pravo vlasni{tva se Ustavni je sud ustvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete stje~e upisom u katastar nekretnina, odnosno polaganjem glede dopustivosti. ugovora kod nadle`nih tijela. Danom stjecanja vlasni{tva na stanu kupcu prestaje stanarsko pravo na stanu u kojem stanuje. VII. Meritum 22. Apelant pobija navedeno rje{enje, tvrde}i da su tim 30. Ustavni sud smatra da je Vrhovni sud u konkretnom rje{enjem povrije|ena njegova prava na pravi~no su|enje i pravo slu~aju uzeo u obzir sve apelantove navode i tvrdnje, odnosno na imovinu iz ~lanka II/3.(e) i (k) Ustava Bosne i Hercegovine, dokaze koji su izvedeni u ostavinskom postupku pred Osnovnim ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije i ~lanka 1. Protokola sudom u predmetu raspravljanja o ostav{tini ostaviteljice kao broj 1 uz Europsku konvenciju. nositelja stanarskog prava i uvr{tavanja prava otkupa predmetnog stana u ostav{tinu. Vrhovni je sud, tako|er, ispitao Pravo na pravi~no su|enje sve navode zahtjeva za za{titu zakonitosti Republi~kog 23. ^lanak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: tu`iteljstva, koji je dostavio i apelantu s ciljem davanja odgovora "Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine u`ivaju ljudska i dostave drugih dokaza. Na temelju pravno relevantnih prava i slobode iz stavka 2. ovog ~lanka, {to uklju~uje: zakonskih odredaba, Vrhovni je sud preina~io pravomo}no [...] rje{enje o naslje|ivanju koje je donio Osnovni sud u dijelu kojim (e) Pravo na pravi~no saslu{anje u gra|anskim i kaznenim je apelant progla{en jedinim nasljednikom u ostav{tini stvarima i druga prava u svezi kaznenog postupka." ostaviteljice, koju ~ini pravo na otkup predmetnog stana, tako {to ^lanak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom se ne}e raspravljati o ostav{tini koju ~ini navedeno dijelu glasi: ostavitelji~ino pravo. Vrhovni je sud imao u vidu, izme|u "1. Prigodom ustvr|ivanja gra|anskih prava i obveza ili ostalog, a {to ni apelant nije pobio, da nikada nije `ivio u utemeljenosti bilo kakve kaznene optu`be protiv njega, svatko ostavitelji~inom stanu, niti je bio ~lan njezinog obiteljskog ima pravo na pravi~no su|enje i javnu raspravu u razumnom ku}anstva, odnosno nije ostvario zajedni~ko ku}anstvo. Zbog roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim smrti, ostaviteljici je prestalo stanarsko pravo. Ona nije ni sudom.(...)" zaklju~ila ugovor o otkupu predmetnog stana, koji bi 24. Povredu prava na pravi~no su|enje apelant vidi u tomu predstavljao pravni temelj za stjecanje prava vlasni{tva, odnosno {to Vrhovni sud nije pravilno primijenio materijalno pravo, jer je nije imala konstituirano pravo na imovinu. Ustavni sud smatra da pobijanim rje{enjem odre|eno da se ne}e raspravljati o pravu u konkretnom slu~aju na~in na koji je Vrhovni sud tuma~io otkupa predmetnog stana ostaviteljice u okviru njezine pozitivno-pravne propise se ne mo`e smatrati proizvoljnim i ne ostav{tine iako je ostaviteljica bila nositelj stanarskog prava. predstavlja kr{enje apelantovih ustavnih prava. Ustavni sud 25. Ustavni sud smatra da je predmetni slu~aj ocjenjuje da ne postoje elementi koji ukazuju da je postupak gra|ansko-pravne prirode. ^lanak II/3.(e) Ustava Bosne i vo|en na nepravi~an na~in, niti da je do{lo do procesnih povreda Hercegovine i ~lanak 6. stavak 1. Europske konvencije koje bi bile va`ne za po{tivanje na~ela pravi~nog su|enja. garantiraju svakome pravo da iznese pred sud bilo koji zahtjev Ustavni sud nije prona{ao elemente koji bi ukazivali da je koji se odnosi na njegova gra|anska prava i obveze, kao i da ima Vrhovni sud ocijenio dokaze bjelodano proizvoljno, ili da je "pravo na pravi~no su|enje u gra|anskim i kaznenim stvarima i dokazni postupak zlouporabljen na apelantovu {tetu u smislu druga prava u svezi kaznenog postupka" (vidi presudu prava na pravi~an postupak. Ustavni sud zapa`a da je Vrhovni Europskog suda za ljudska prava, Golder protiv Velike Britanije, sud dao razvidne i precizne razloge za svoje stavove u od 21. velja~e 1975. godine, serija A, broj 18, stavak 36.). obrazlo`enju pobijanog rje{enja, odnosno logi~no i uvjerljivo 26. Ustavni sud podsje}a da nije nadle`an vr{iti provjeru obrazlo`enje koje ni u jednom dijelu ne izgleda proizvoljno ili ustvr|enih ~injenica i na~ina na koji su sudovi protuma~ili neprihvatljivo. Ponedjeljak, 29.5.2006. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 26 – Strana 2879 6. Osnovni sud u Bawoj Luci (u daqwem tekstu: Osnovni sud) 31. Na temelju navedenog Ustavni sud zaklju~uje da u je Rje{ewem broj 1971/02 od 10. marta 2003. godine u ostavinskom konkretnom slu~aju nema kr{enja apelantovih prava iz ~lanka postupku poslije umrle An|e Plotan (u daqwem tekstu: II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. ostaviteqka) u ostaviteqkinu ostavinu svrstao, sem Europske konvencije. pokretnih stvari, i pravo na otkup jednosobnog stana u Bawoj Ostali navodi Luci, Ul. \ure \akovi}a broj 2, stan broj 1, povr{ine 46 m². 32. U smislu zaklju~ka o kr{enju prava iz ~lanka II/3.(e) Istim rje{ewem apelant je progla{en zakonskim Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske nasqednikom sa dijelom 1/1 na pravo otkupa navedenog stana. konvencije, Ustavni sud smatra da nije neophodno posebice 7. Osnovni sud je utvrdio da je ostaviteqka bila nosilac razmatrati ostale navode iz apelacije. stanarskog prava na navedenom stanu, te s obzirom na to da nije VIII. Zaklju~ak imala nasqednika iz prvog nasqednog reda, apelant - wen brat 33. Ustavni sud zaklju~uje da nema povrede prava na je progla{en zakonskim nasqednikom sa pravom da otkupi pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i predmetni stan. U rje{ewu, izme|u ostalog, Osnovni sud je ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije kad ne postoje elementi naveo da je momentom stupawa na snagu Zakona o privatizaciji koji ukazuju da je primjena materijalnih propisa proizvoljna i da dr`avnih stanova ostaviteqka stekla pravo na otkup stana, kr{i na~ela pravi~nog su|enja. odnosno da je tim momentom weno stanarsko pravo postalo 34. Na temelju ~lanka 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, imovinsko pravo i da kao takvo ulazi u ostavinu, jer mo`e da Ustavni je sud odlu~io kao u dispozitivu ove odluke. bude predmet nasqe|ivawa. U rje{ewu je navedeno da i Ustavni 35. Prema ~lanku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke sud i Dom za qudska prava za Bosnu i Hercegovinu smatraju da je Ustavnog su suda kona~ne i obvezuju}e. stanarsko pravo imovinsko pravo. 8. Povodom zahtjeva da se za{titi zakonitost republi~kog Predsjednik javnog tu`ioca, sada Republi~kog tu`ila{tva, broj Gt-221/03 Ustavnog suda od 30. juna 2003. godine protiv dijela rje{ewa o nasqe|ivawu Bosne i Hercegovine Osnovnog suda broj 1971/02 od 10. marta 2003. godine, zbog Mato Tadi}, v. r. pogre{ne primjene materijalnog prava, Vrhovni sud je Rje{ewem broj Gvl-2/04 od 28. oktobra 2004. godine uva`io zahtjev da se zakonitost za{titi. Navedeno rje{ewe Vrhovni sud je preina~io u dijelu u kom je apelant progla{en za jedinog Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u nasqednika ostaviteqkinine ostavine, koju ~ini pravo otkupa predmetu broj AP 1129/04, rje{avaju}i apelaciju Ratka navedenog stana, tako {to se ne}e raspravqati o ostavini koju Plotana, na osnovu ~lana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~ini navedeno ostaviteqkiwino pravo. ~lana 59 stav 2 alineja 2 i ~lana 61 st. 1 i 3 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik Bosne i 9. U obrazlo`ewu osporenog rje{ewa Vrhovni sud je Hercegovine" broj 60/05), u sastavu: istakao da je Republi~ko tu`ila{tvo u zahtjevu da se za{titi Mato Tadi}, predsjednik zakonitost navelo da je ostaviteqka bila nosilac stanarskog prava na predmetnom stanu u kom je `ivjela sa Zoranom Miodrag Simovi}, potpredsjednik Plotanom, apelantovim sinom, sa kojim je imala zakqu~en Hatixa Haxiosmanovi}, potpredsjednik ugovor o do`ivotnom izdr`avawu, kojim je ugovoreno da Zoranu Valerija Gali}, sudija Plotanu nakon smrti u nasqe|e ostavqa sve pokretne stvari u Jovo Rosi}, sudija predmetnom stanu. Za vrijeme `ivota ostaviteqka je podnijela na sjednici odr`anoj 17. novembra 2005. godine donio je zahtjev za otkup tog stana, ali zbog smrti nije zakqu~ila ugovor 1 o wegovom otkupu. Apelant, ostaviteqkin brat, nije `ivio sa ODLUKU O MERITUMU ostaviteqkom, niti je bio ~lan wenog porodi~nog Odbija se kao neosnovana apelacija Ratka Plotana doma}instva. podnesena protiv Rje{ewa Vrhovnog suda Republike Srpske 10. Vrhovni sud je naveo da je u zahtjevu za za{titu broj Gvl-2/04 od 28. oktobra 2004. godine. zakonitosti osnovano ukazano da je Osnovni sud pogre{no Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku Bosne i primijenio materijalno pravo kada je u vezi sa pravom za otkup Hercegovine", "Slu`benim novinama Federacije Bosne i predmetnog stana (kao ostaviteqkinoj ostavini) proglasio Hercegovine", "Slu`benom glasniku Republike Srpske" i u apelanta za zakonskog nasqednika sa dijelom 1/1. Vrhovni sud je "Slu`benom glasniku Br~ko Distrikta Bosne i Hercegovine". istakao da, shodno ~lanu 126 Zakona o nasqe|ivawu, OBRAZLO@EWE nasqe|ivawe nastaje u ~asu smrti ostavioca i u tom momentu nastaju sve pravne posqedice koje zakon vezuje za nasqe|ivawe. I. Uvod Taj momenat je mjerodavan za sticawe nasqednog prava i svojstva 1. Ratko Plotan (u daqwem tekstu: apelant) iz Malog nasqednika, kao i za utvr|ivawe sadr`aja i obima prava Razboja, op{tina Srbac, koga zastupa Zoran Plotan iz Bawe nasqednika, a veli~ina i vrijednost nasqednog dijela se Luke, podnio je 25. decembra 2004. godine apelaciju Ustavnom utvr|uju shodno stawu ostavine u tom momentu. Dok je bila `iva, sudu Bosne i Hercegovine (u daqwem tekstu: Ustavni sud) ostaviteqka je kao nosilac stanarskog prava na predmetnom protiv Rje{ewa Vrhovnog suda Republike Srpske (u daqwem stanu, u smislu ~lana 10 Zakona o privatizaciji dr`avnih tekstu: Vrhovni sud) broj Gvl-2/04 od 28. oktobra 2004. godine. stanova, podnijela zahtjev za otkup stana, ali usqed smrti nije zakqu~ila ugovor o wegovom otkupu. S obzirom na to da stan nije II. Postupak pred Ustavnim sudom otkupqen i nije ukwi`en kao eta`na svojina, u smislu ~lana 20 2. Na osnovu ~lana 21 st. 1 i 2 tada va`e}eg Poslovnika Zakona o osnovnim svojinsko-pravnim odnosima, time na Ustavnog suda, od Vrhovnog suda i republi~kog javnog tu`ioca predmetnom stanu nije ni stekla pravo svojine. Stanarsko pravo Republike Srpske (u daqwem tekstu: Republi~ko tu`ila{tvo) je moglo da se stekne samo na na~in koji je propisan Zakonom o zatra`eno je 14. aprila 2005.godine da dostave odgovore na stambenim odnosima, koji je lex specialis u odnosu na Zakon o apelaciju. privatizaciji dr`avnih stanova, koji u ~lanu 10 odre|uje ko i 3. Odgovore na apelaciju dostavili su Vrhovni sud 20. pod kojim uslovima, sem nosioca stanarskog prava, ima pravo na aprila 2005. godine, a Republi~ko tu`ila{tvo 28. aprila 2005. otkup stana. Sem toga, dejstvo Zakona o privatizaciji dr`avnih godine. stanova ne mo`e da se pro{iri na lica koja nisu bila ~lanovi 4. Na osnovu ~lana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, porodi~nog doma}instva nosioca stanarskog prava, kakav je odgovori na apelaciju su 7. oktobra 2005. godine dostavqeni ovdje slu~aj, da se pravo otkupa predmetnog stana daje apelantu, apelantu. bratu nosioca stanarskog prava (ostaviteqke), koji nije s wom III. ^iweni~no stawe `ivio, niti je bio ~lan wenog porodi~nog doma}instva. Vrhovni 5. ^iwenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih sud je dao obrazlo`ewe da stanarsko pravo obuhvata sui generis navoda i dokumenata predo~enih Ustavnom sudu mogu da se sopstveni~ke interese, koji predstavqaju ekonomsku vrijednost sumiraju na sqede}i na~in. u odnosu na lice koje je nosilac stanarskog prava i wegovom 1 Odluka je objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 27/06. Broj 26 – Strana 2880 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Ponedjeljak, 29.5.2006. smr}u ono se gasi, pa samim tim pravo otkupa tog stana nije stanarskog prava i ono se odnosi na nosioca stanarskog prava i moglo da u|e u ostavinsku masu. druga lica strogo definisana Zakonom o prodaji dr`avnih stanova. Kao takvo, wegovo dejstvo ne mo`e da se pro{iri na krug IV. Apelacija lica {iri nego {to je propisano tim zakonom. Smr}u lica koje je shodno zakonu imalo pravo na otkup stana, a prije stupawa u a) Navodi iz apelacije ugovorni odnos sa davaocem stana na kori{}ewe (odnos je 11. Apelant smatra da mu je osporenim rje{ewem povrije|eno stvarno-pravni), to pravo otkupa se gasi. pravo na pravi~no su|ewe i pravo na imovinu za{ti}eni ~lanom V. Relevantni propisi II/3e) i k ) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lanom 6 stav 1 Evropske konvencije za za{titu qudskih prava i osnovnih sloboda (u 14. U Zakonu o stambenim odnosima ("Slu`beni list daqwem tekstu: Evropska konvencija) i ~lanom 1 Protokola broj SRBiH" br. 14/74 do 36/89 i "Slu`beni glasnik Republike 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu prava na pravi~no su|ewe Srpske" broj 19/93) relevantne odredbe glase: apelant vidi u nepravilnoj primjeni materijalnog prava, " ^lan 6 isti~u}i da je sporna legitimacija podnosioca zahtjeva za Korisnikom stana, u smislu ovog zakona, smatraju se: za{titu zakonitosti, jer je "zahtjev za za{titu zakonitosti nosilac stanarskog prava i ~lanovi wegovog porodi~nog podnijelo preduze}e 'Putnik' AD Bawa Luka, koje nije davalac doma}instva koji zajedno s wim trajno `ive i stanuju.... predmetnog stana na kori{}ewe". Apelant isti~e da je "nakon ^lanovima porodi~nog doma}instva nosioca stanarskog dobijawa stana, sa mojom sestrom u zajedni~kom doma}instvu prava, u smislu ovog zakona, smatraju se: bra~ni drugovi, djeca..., nastavio da `ivi moj sin Zoran, a ja sam ih pomagao kako u hrani, bra}a i sestre...koja zajedno s wim trajno stanuju i `ive.... tako i finansijski. Po zaposlewu moj sin Zoran nastavqa da ^lan 11 stav 3 poma`e tetki o kojoj se brine na isti na~in, to nastavqa tokom Zabraweno je prodavati, odnosno kupovati ili na drugi rata sve do wene smrti. Zbog zajedni~kog `ivota sa~inili su i na~in, suprotno odredbama ovog zakona, prenositi, odnosno ugovor o zajedni~kom izdr`avawu". Apelant navodi da je Vrhovni sticati stanarsko pravo. Sticawe stanarskog prava koje je u sud "pogre{no ocijenio da li stanarsko pravo mo`e da bude suprotnosti s odredbama ovog zakona ne proizvodi nikakvo predmet nasqe|ivawa, jer je konstatovano da stanarsko pravo pravno dejstvo. obuhvata sui generis sopstveni~ke interese koji predstavqaju ^lan 21 ekonomsku vrijednost lica koje je nosilac stanarskog prava i Korisnici stana (~lan 6 stav 1) koji stanuju zajedno sa wegovom smr}u ono se gasi, pa samim tim i pravo otkupa stana nije nosiocem stanarskog prava imaju pravo da trajno i nesmetano moglo da u|e u ostavinsku masu". Apelant smatra da je to apsurd, koriste taj stan pod uslovima koji su propisani ovim jer shodno Zakonu o nasqe|ivawu mogu da se nasqe|uju stvari i zakonom. prava. Sem toga, u okviru Evropske konvencije doneseno je ^lanovima porodi~nog doma}instva (~lan 6 stav 2) stanovi{te da je stanarsko pravo sopstveni~ko pravo, sui generis, pripada pravo iz prethodnog stava i poslije smrti nosioca i da ono ne mo`e da se ograni~i u svom vr{ewu, {to zna~i da stanarskog prava.... stanarsko pravo na stan predstavqa imovinu u smislu ~lana 1 ^lan 22 stav 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U tom smislu apelant se poziva i na Odluku Ustavnog suda broj U 6/98 od 24. septembra 1999. Kad nosilac stanarskog prava umre ili iz drugih razloga godine. Apelant, tako|e, navodi da Vrhovni sud pau{alno isti~e trajno prestane da koristi stan, a ~lanovi wegovog da "to pravo ne ukqu~uje prava ili o~ekivawa na sticawe imovine porodi~nog doma}instva nastave da koriste stan, ukoliko u budu}nosti putem nasqe|ivawa", jer je ostaviteqka kao nosilac nije ostao bra~ni drug kao nosilac stanarskog prava, ~lanovi stanarskog prava "stekla imovinu" koja mo`e da se naslijedi. porodi~nog doma}instva }e sporazumno izme|u sebe odrediti Apelant smatra da nasqednik mo`e da otkupi predmetni stan, jedno lice za nosioca stanarskog prava i o tome obavijestiti {to proizilazi iz prirode stvari, odnosno relevantnih davaoca stana na kori{}ewe. ~iwenica. Daqe, apelant predla`e da Ustavni sud usvoji wegovu ^lan 28 apelaciju i poni{ti kao nezakonito osporeno rje{ewe Vrhovnog Ako jedna od ugovorenih strana ne}e da zakqu~i ugovor o suda. kori{}ewu stana ...u slu~aju iz ~l. 21, 22,...ovog zakona ...stambeni organ na zahtjev jedne od ugovornih strana donosi Odgovori na apelaciju rje{ewe koje zamjewuje ugovor o kori{}ewu stana...." 12. Vrhovni sud isti~e da je dao odgovore u osporenom 15. U Zakonu o privatizaciji dr`avnih stanova rje{ewu, pozivaju}i se na materijalno pravo. Zbog toga, ("Slu`beni glasnik Republike Srpske" br. 11/00, 20/00, 18/01, Vrhovni sud u cijelosti ostaje pri razlozima i navodima koji su 35/01, 47/02, 65/03, 3/04, 70/04, 2/05, 18/05 i 67/05) relevantne dati u osporenom rje{ewu. odredbe glase: 13. Republi~ko tu`ila{tvo u odgovoru na apelaciju je "^lan 10 obrazlo`ilo ~iweni~no stawe koje je izneseno i u zahtjevu za Pravo na otkup stana ima nosilac stanarskog prava. za{titu zakonitosti, navode}i da stanarsko pravo, izme|u Ako stanarsko pravo imaju bra~ni drugovi, pravo na otkup ostalog, podrazumijeva pravo na nesmetano i stalno kori{}ewe stana imaju zajedni~ki, a jedan od wih uz saglasnost drugog. stana, mogu}nost ~lanova porodi~nog doma}instva da dobiju Stan mogu da otkupe i ~lanovi porodi~nog doma}instva stanarsko pravo nakon smrti nosioca stanarskog prava ili nakon uz saglasnost nosioca stanarskog prava iz stava 1 ili 2 ovog prestanka toga prava zbog bilo kojih drugih razloga i automatsko ~lana. dobijawe zajedni~kog stanarskog prava supru`nika nosioca stanarskog prava koji dijeli s wim doma}instvo. Pod ovakvim ^lan 19 uslovima, u smislu ~lana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku Ugovor o otkupu stana je pravni osnov za sticawe prava konvenciju, stanarsko pravo na stan predstavqalo bi "imovinu". svojine na stanu kao posebnom dijelu zgrade, ... U konkretnom slu~aju predmetni stan se u postupku raspravqawa Prava iz stava 1 ovog ~lana sti~u se upisom u katastar o ostavini posmatrao izolovano bez uspostavqene uzro~ne veze nepokretnosti, odnosno polagawem ugovora kod organa uprave izme|u ostaviteqke, apelanta, stana i va`e}ih odredbi Zakona o nadle`nog za poslove katastra nepokretnosti i upisom u stambenim odnosima i Zakona o privatizaciji dr`avnih stanova. kwigu o polo`enim ugovorima. Imovinski zna~aj stana i eventualnih prava nekog lica u pogledu ^lan 20 stav 1 toga stana moraju da se posmatraju u svakom konkretnom slu~aju, i Kupcu prestaje stanarsko pravo na stanu u kom stanuje to samo iskqu~ivo da li je to lice imalo neko pravo na stan ili danom sticawa sopstveni{tva na stanu." neku drugu fakti~ku vezu sa stanom (uslov 1), te da li je nekom 16. U Zakonu o svojinsko-pravnim odnosima ("Slu`beni radwom dr`ave do{lo do mije{awa u to pravo tako da mu je to list SFRJ" broj 6/80) relevantne odredbe glase: pravo ugro`eno ili oduzeto (uslov 2). Da bi stan mogao da se "^lan 20 smatra domom, lice mora u wemu zakonito da `ivi, odnosno da ima Pravo sopstveni{tva sti~e se po samom zakonu, na osnovu vaqan pravni osnov za useqewe i time ga o~igledno smatra svojim pravnog posla i nasqe|ivawem. domom. S obzirom na to da apelant nije `ivio u zajednici sa Pravo sopstveni{tva sti~e se i odlukom dr`avnog ostaviteqkom, taj stan nikada nije bio wegov dom. Stanarsko organa, na na~in i pod uslovima odre|enim zakonom." pravo je li~no pravo u pravilu neprenosivo, odnosno prenosivo pod striktnim uslovima propisanim Zakonom o stambenim 17. U Zakonu o nasqe|ivawu ("Slu`beni list SRBiH" br. odnosima. Pravo na otkup stana je derivativno pravo izvedeno iz 7/80 i 15/80) relevantne odredbe glase: Ponedjeljak, 29.5.2006. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 26 – Strana 2881 prava u vezi sa krivi~nim postupkom" (vidi presudu Evropskog "^lan 2 Nasqe|ivati se mogu stvari i prava koja pripadaju suda za qudska prava, Golder protiv Velike Britanije, od 21. pojedincima. februara 1975. godine, serija A, broj 18, stav 36). ^lan 126 stav 1 26. Ustavni sud podsje}a da nije nadle`an da vr{i provjeru Smr}u lica otvara se wegovo nasqe|e." utvr|enih ~iwenica i na~ina na koji su sudovi protuma~ili U Zakonu o parni~kom postupku ("Slu`beni list SFRJ" pozitivno-pravne propise sem ukoliko odluke redovnih sudova br. 4/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 27/90 i 35/91 i "Slu`beni list kr{e ustavna prava. To }e biti slu~aj kada odluka redovnog suda Republike Srpske" br. 58/03, 85/03 i 74/05) relevantne odredbe ne ukqu~uje ili pogre{no primjewuje ustavno pravo, kad je glase: primjena pozitivno-pravnih propisa bila o~igledno "^lan 401 stav 1 proizvoqna, kad je relevantni zakon sam po sebi neustavan ili Protiv pravnosna`ne sudske odluke javni tu`ilac mo`e kada je do{lo do povrede osnovnih procesnih prava, kao {to su da podnese zahtjev za za{titu zakonitosti u roku od tri pravo na pravi~an postupak, pravo na pristup sudu, pravo na mjeseca. djelotvoran pravni lijek i u drugim slu~ajevima (vidi Odluku ^lan 404 stav 1 ta~ka 2 Ustavnog suda broj U 29/02 od 27. juna 2003. godine, objavqenu u Javni tu`ilac mo`e da podnese zahtjev za za{titu "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 31/03). zakonitosti: 27. Pravi~nost postupka se ocjewuje na osnovu postupka kao 2) zbog pogre{ne primjene materijalnog prava." cjeline (vidi presudu Evropskog suda za qudska prava, Barbera, Messeque i Jabardo protiv [panije, od 6. decembra 1988. VI. Dopustivost godine, serija A, broj 146, stav 68 i Odluku Ustavnog suda broj U 18. U skladu sa ~lanom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, 63/01 od 27. juna 2003. godine, objavqenu u "Slu`benom glasniku Ustavni sud, tako|e, ima apelacionu nadle`nost u pitawima Bosne i Hercegovine" broj 38/03). koja su sadr`ana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora 28. Zakonom o stambenim odnosima, izme|u ostalog, zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini. izri~ito je propisano da je zabraweno da se prodaje, odnosno 19. U skladu sa ~lanom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, kupuje ili na drugi na~in, suprotno odredbama ovog zakona, Ustavni sud mo`e da razmatra apelaciju samo ako su protiv prenosi, odnosno sti~e stanarsko pravo, da sticawe stanarskog presude, odnosno odluke koja se wome osporava, iscrpqeni svi prava koje je u suprotnosti sa odredbama ovog zakona ne djelotvorni pravni lijekovi mogu}i prema zakonu i ako se proizvodi nikakvo pravno dejstvo. Istim zakonom je propisano podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije da korisnici stana koji zajedno stanuju sa nosiocem stanarskog primio odluku o posqedwem djelotvornom pravnom lijeku kog prava imaju pravo da trajno i nesmetano koriste stan pod je koristio. uslovima koji su propisani ovim zakonom, te da ~lanovima 20. U konkretnom slu~aju predmet osporavawa apelacijom je porodi~nog doma}instva nosioca stanarskog prava (..., bra}a i Rje{ewe Vrhovnog suda broj Gvl-2/04 doneseno 28. oktobra 2004. sestre...koji zajedno s wim trajno stanuju i `ive) pripada pravo godine protiv kog nema drugih djelotvornih pravnih lijekova da nesmetano koriste stan i poslije smrti nosioca stanarskog mogu}ih prema zakonu. S obzirom na to da je apelacija podnesena prava. U tom smislu zakonom su odre|eni nadle`ni organi koji u 25. decembra 2004. godine, Ustavni sud zakqu~uje da je apelacija propisanom postupku utvr|uju prava preostalih ~lanova podnesena u roku od 60 dana, kako je propisano ~lanom 16 stav 1 porodi~nog doma}instva na daqwe kori{}ewe stana nakon Pravila Ustavnog suda. Na kraju, apelacija ispuwava i uslove iz smrti nosioca stanarskog prava. ~lana 16 st. 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, jer nije o~igledno 29. Zakonom o privatizaciji dr`avnih stanova je propisano (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni da pravo na otkup stana ima nosilac stanarskog prava. Ako razlog zbog kog apelacija nije dopustiva. stanarsko pravo imaju bra~ni drugovi, pravo na otkup imaju 21. Imaju}i u vidu odredbe ~lana VI/3b) Ustava Bosne i zajedni~ki, a jedan od wih uz saglasnost drugog. Stan mogu da Hercegovine i ~lana 16 st. 1, 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, otkupe i ~lanovi porodi~nog doma}instva uz saglasnost nosioca Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispuwava uslove stanarskog prava. Ugovor o otkupu stana je pravni osnov za u pogledu dopustivosti. sticawe prava svojine na stanu. Navedeno pravo svojine sti~e se upisom u katastar nepokretnosti, odnosno polagawem ugovora VII. Meritum kod nadle`nih organa. Danom sticawa svojine na stanu kupcu 22. Apelant osporava navedeno rje{ewe, tvrde}i da su tim prestaje stanarsko pravo na stanu u kom stanuje. rje{ewem povrije|ena wegova prava na pravi~no su|ewe i 30. Ustavni sud smatra da je Vrhovni sud u konkretnom slu~aju pravo na imovinu iz ~lana II/3e) i k) Ustava Bosne i uzeo u obzir sve apelantove navode i tvrdwe, odnosno dokaze koji Hercegovine, ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije i ~lana 1 su izvedeni u ostavinskom postupku pred Osnovnim sudom u Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. predmetu raspravqawa o ostavini ostaviteqke kao nosioca Pravo na pravi~no su|ewe stanarskog prava i uvr{}avawa prava otkupa predmetnog stana u ostavinu. Vrhovni sud je, tako|e, ispitao sve navode zahtjeva za 23. ^lan II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: za{titu zakonitosti Republi~kog tu`ila{tva, koji je dostavio i "Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine u`ivaju apelantu kako bi dao odgovore i dostavio druge dokaze. Na osnovu qudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog ~lana, a ona pravno relevantnih zakonskih odredbi, Vrhovni sud je preina~io obuhvataju: pravosna`no rje{ewe o nasqe|ivawu koje je donio Osnovni sud u [...] dijelu kojim je apelant progla{en za jedinog nasqednika u e) Pravo na pravi~no saslu{awe u gra|anskim i krivi~nim ostavitewkinoj ostavini, koju ~ini pravo na otkup predmetnog stvarima i druga prava u vezi sa krivi~nim postupkom. stana, tako {to se ne}e raspravqati o ostavini koju ~ini ^lan 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu navedeno ostaviteqkino pravo. Vrhovni sud je imao u vidu, izme|u glasi: ostalog, a {to ni apelant nije osporio, da nikada nije `ivio u "1. Prilikom utvr|ivawa gra|anskih prava i obaveza ili ostaviteqkinom stanu, niti je bio ~lan wenog porodi~nog osnovanosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv wega, doma}instva, odnosno nije ostvario zajedni~ko doma}instvo. Zbog svako ima pravo na pravi~no su|ewe i javnu raspravu u razumnom smrti, ostaviteqki je prestalo stanarsko pravo. Ona nije ni roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom zakqu~ila ugovor o otkupu predmetnog stana, koji bi predstavqao ustanovqenim sudom pravni osnov za sticawe prava svojine, odnosno nije imala 24. Povredu prava na pravi~no su|ewe apelant vidi u tome konstituisano pravo na imovinu. Ustavni sud smatra da u {to Vrhovni sud nije pravilno primijenio materijalno pravo, konkretnom slu~aju na~in na koji je Vrhovni sud tuma~io jer je osporenim rje{ewem odre|eno da se ne}e raspravqati o pozitivno-pravne propise ne mo`e da se smatra proizvoqnim i ne pravu otkupa ostaviteqkinog predmetnog stana u okviru wene predstavqa kr{ewe apelantovih ustavnih prava. Ustavni sud ostavine iako je ostaviteqka bila nosilac stanarskog prava. ocjewuje da ne postoje elementi koji ukazuju da je postupak vo|en 25. Ustavni sud smatra da je predmetni slu~aj na nepravi~an na~in, niti da je do{lo do procesnih povreda koje gra|ansko-pravne prirode. ^lan II/3e) Ustava Bosne i bi bile va`ne za po{tovawe principa pravi~nog su|ewa. Ustavni Hercegovine i ~lan 6 stav 1 Evropske konvencije garantuju sud nije prona{ao elemente koji bi ukazivali da je Vrhovni sud svakome pravo da iznese pred sud bilo koji zahtjev koji se ocijenio dokaze o~igledno proizvoqno, ili da je dokazni odnosi na wegova gra|anska prava i obaveze, kao i da ima "pravo postupak zloupotrijebqen na apelantovu {tetu u smislu prava na na pravi~no su|ewe u gra|anskim i krivi~nim stvarima i druga pravi~an postupak. Ustavni sud zapa`a da je Vrhovni sud dao jasne Broj 26 – Strana 2882 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Ponedjeljak, 29.5.2006. i precizne razloge za svoje stavove u obrazlo`ewu osporenog vrijeme pokrenut spor pred Ustavnim sudom o ustavnosti rje{ewa, odnosno logi~no i uvjerqivo obrazlo`ewe koje ni u odre|enih odredaba Zakona o imunitetu Bosne i Hercegovine, jednom dijelu ne izgleda proizvoqno ili neprihvatqivo. kao i Zakona o imunitetu Federacije Bosne i Hercegovine, 31. Na osnovu navedenog Ustavni sud zakqu~uje da u Ustavni sud je razmotrio odgovore koje su, na tra`enje Ustavnog konkretnom slu~aju nema kr{ewa apelantovih prava iz ~lana suda, dostavili donosioci osporenih zakona. II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske III. ^injeni~no stanje konvencije. 4. ^injenice predmeta, koje proizilaze iz navoda apelanata i Ostali navodi dokumenata predo~enih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na slijede}i na~in. 32. U smislu zakqu~ka o kr{ewu prava iz ~lana II/3e) 5. Kantonalni sud u Biha}u (u daljnjem tekstu: Kantonalni Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske sud) je rje{enjem broj Kv-23/03 od 28. februra 2003. godine, koje konvencije, Ustavni sud smatra da nije neophodno da posebno je potvr|eno rje{enjem Ustavnog suda Federacije broj U-9/03 od razmatra ostale navode iz apelacije. 8. jula 2003. godine, odbio apelantov prigovor imuniteta u VIII. Zakqu~ak postupku koji se vodi po optu`nici Kantonalnog tu`ila{tva Biha} 33. Ustavni sud zakqu~uje da nema povrede prava na broj Kt-23/02 od 22. aprila 2002. godine, zbog krivi~nog djela iz ~lana 358. stav 3. u vezi stava 1. Krivi~nog zakona Federacije pravi~no su|ewe iz ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i BiH. ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije kad ne postoje elementi koji ukazuju da je primjena materijalnih propisa proizvoqna i da 6. Kantonalni sud je rje{enjem broj Kv-40/03 od 27. marta kr{i principe pravi~nog su|ewa. 2003. godine, koje je potvr|eno rje{enjem Ustavnog suda Federacije, broj U-11/03 od 8. jula 2003. godine, odbio apelantov 34. Na osnovu ~lana 61 st. 1 i 3 Pravila Ustavnog suda, prigovor imuniteta u postupku koji se vodi po zahtjevu za Ustavni sud je odlu~io kao u dispozitivu ove odluke. sprovo|enje istrage Kantonalnog tu`ila{tva Biha}, zbog 35. Shodno ~lanu VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke krivi~nog djela iz ~lana 358. stav 3. Krivi~nog zakona Federacije Ustavnog suda su kona~ne i obavezuju}e. BiH. Predsjednik IV. Relevantni propisi Ustavnog suda 7. Zakon o imunitetu Federacije Bosne i Hercegovine Bosne i Hercegovine ("Slu`bene novine Federacije BiH", broj 19/03). Mato Tadi}, s. r. "^lan 3. (Osobe koje imaju pravo na imunitet (isklju~enje od krivi~ne Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u i gra|anske odgovornosti)) predmetu broj AP 548/03, rje{avaju}i apelaciju Esada Brkovi}a, ^lanovi Predstavni~kog doma i delegati Doma naroda, kao i na osnovu ~lana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lana 59. ~lanovi kantonalnih zakonodavnih tijela, ne}e biti krivi~no ili stav 2. ta~ka 2. i ~lana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda gra|anski odgovorni za bilo koji postupak izvr{en u okviru Bosne i Hercegovine - Novi pre~i{}eni tekst ("Slu`beni glasnik njihovih du`nosti u Parlamentu Federacije Bosne i Hercegovine, Bosne i Hercegovine", broj 2/04), u sastavu: ili kantonalnih zakonodavnih tijela. Mato Tadi}, predsjednik Predsjednik i potpredsjednici Federacije, ~lanovi Vlade ]azim Sadikovi}, prof. dr., potpredsjednik Federacije, kao i ~lanovi kantonalnih vlada, ne}e biti gra|anski Tudor Pantiru, potpredsjednik odgovorni za bilo koji postupak izvr{en u okviru njihovih Miodrag Simovi}, prof. dr., potpredsjednik du`nosti u izvr{nim organima Federacije, ili izvr{nim organima Hatid`a Had`iosmanovi}, sudija kantona. David Feldman, prof. sudija ^lan 6. Valerija Gali}, sudija (Procedura u krivi~nom postupku) Jovo Rosi}, sudija Ukoliko, u toku krivi~nog postupka, osoba iz stava 1. ~lana 3. Constance Grewe, prof. dr. sudija ovog zakona izjavi da je postupak koji je osnova za pokretanje na sjednici,odr`anoj 29. oktobra 2004. godine, donio je krivi~nog postupka izvr{en u okviru njegovih du`nosti prema definiciji ~lana 4. ovog zakona, to pitanje }e se raspravljati i ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 rje{avati odlukom nadle`nog suda. Odbija se kao neosnovana apelacija Esada Brkovi}a, Resorno ministarstvo donosi standardna proceduralna podnesena protiv rje{enja Ustavnog suda Federacije Bosne i pravila kojima se ure|uje rje{avanje tih pitanja te odre|uje sud Hercegovine br. U 9/03 i U 11/03 od 8. jula 2003. godine. nadle`an za njihovo Rje{avanje. Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku Bosne i Ta odluka je kona~na i obavezuju}a, a protiv nje se mo`e Hercegovine", "Slu`benim novinama Federacije Bosne i podnijeti `alba Ustavnom sudu Federacije." Hercegovine" i "Slu`benom glasniku Republike Srpske". V. Apelacija OBRAZLO@ENJE a) Navodi iz apelacije I. Uvod 8. Apelant je podnio apelaciju Ustavnom sudu u kojoj navodi 1. Esad Brkovi} (u daljnjem tekstu: apelant), iz Sarajeva, da su mu osporenim rje{enjima prekr{ena prava iz ~lana II/3.e) podnio je, 27. novembra 2003. godine, apelaciju Ustavnom sudu Ustava Bosne i Hercegovine i ~l. 6. i 7. Evropske konvencije. Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rje{enja Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u b) Odgovor na apelaciju daljnjem tekstu: Ustavni sud Federacije) br. U-9/03 i U-11/03 od 9. Visoki predstavnik navodi da je, 6. oktobra 2002. godine, 8. jula 2003. godine. Apelant je, 23. marta 2004. godine, dostavio donio paket zakona iz oblasti imuniteta na nivou Bosne i dopunu apelacije. Hercegovine, Federacije Bosne i Hercegovine i Republike II. Postupak pred Ustavnim sudom Srpske, kojima se utvr|uje procedura prema kojoj se ~lanovi parlamenta mogu pozvati na imunitet od krivi~ne i gra|anske 2. Shodno ~lanu 21. st. 1. i 2. Poslovnika Ustavnog suda, odgovornosti, a odre|eni nosioci izvr{ne vlasti mogu pozvati na Ustavni sud dostavlja zahtjev o pokretanju postupka, odnosno imunitet od gra|anske odgovornosti. apelaciju, donosiocu pobijanog akta radi davanja odgovora, a apelaciju dostavlja i drugoj stranci u postupku u kojem je 10. Mi{ljenje je Visokog predstavnika da se, na na~in donesena presuda koja se pobija apelacijom, radi davanja propisan osporenim zakonima, osigurava javna odgovornost odgovora. du`nosnika i osoba koje obavljaju izabranu du`nost, dok se 3. S obzirom da se predmetne apelacije zasnivaju na istovremeno osigurava da takve osobe u`ivaju takve vidove tvrdnjama apelanata o retroaktivnom djejstvu odre|enih imuniteta, kakve su primjerene za ispravno vr{enje njihovih odredaba Zakona o imunitetu Federacije Bosne i Hercegovine, funkcija i du`nosti. Konkretno, uvo|enje sudske kontrole u na osnovu kojeg su donesena osporena rje{enja, te da je u isto pogledu pitanja da li odre|eno djelo spada u okvir du`nosti 1 Odluka je objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 40/06. Ponedjeljak, 29.5.2006. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 26 – Strana 2883 nosioca javne funkcije ili ne, predstavlja korak naprijed u slu~ajevima Ustavni sud nije ispitivao pitanje imuniteta u smanjenju ispolitiziranosti instituta imuniteta. meritumu, nego je konstatovao da se ono treba rije{iti u zakonom propisanoj proceduri. Tom prilikom, nagla{eno je da su redovni 11. Visoki predstavnik zaklju~uje da osporeni zakoni nisu u sudovi bili obavezni da razmotre pitanje imuniteta, kao va`no suprotnosti sa op}im principom nemogu}nosti retroaktivne prethodno pitanje u krivi~nom postupku, a njihov propust primjene ili ~lana 7. Evropske konvencije, jer se ovim zakonima Ustavni sud je smatrao povredom prava na pravi~no su|enje iz ne uklanja mogu}nost materijalne odbrane od krivi~ne ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije. Takav stav Ustavni sud je odgovornosti za radnje izvr{ene prema ranijem va`e}im zakonima, kojima se predvi|ala takva odbrana. zauzeo u odlukama br. U 59/01, U 60/01 i U 61/01 ("Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 24/02). 12. Predstavni~ki dom Parlamentarne skup{tine Bosne i Hercegovine-Ustavno pravna komisija je u odgovoru ocijenio 21. Ustavni sud napominje da je odluke u navedenim opravdanom inicijativu za ocjanu saglasnosti sa Ustavom Bosne i predmetima donio 10. maja 2002. godine. U to vrijeme pravne Hercegovine, Zakona o imunitetu Bosne i Hercegovine i Zakona okolnosti su bile bitno druga~ije od okolnosti u konkretnom o imunitetu Federacije BiH. slu~aju. Naime, tada je bio na snazi ~lan IV/B.4.10. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine ("Slu`bene novine Federacije VI. Dopustivost BiH", broj 1/94), koji je striktno zabranjivao vo|enje krivi~nog 13. U skladu sa ~lanom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, postupka protiv odre|enih nosilaca izvr{ne vlasti, za krivi~na Ustavni sud tako|e ima apelacionu nadle`nost u pitanjima koja djela u~injena u vr{enju njihove du`nosti. Navedena odredba iz su sadr`ana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora Ustava Federacije Bosne i Hercegovine bila je inkorporirana i u zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. kantonalne ustave, tako da su i odre|eni nosioci kantonalne 14. U skladu sa ~lanom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog izvr{ne vlasti u`ivali imunitet od krivi~nog gonjenja, za krivi~na suda, Ustavni sud mo`e razmatrati apelaciju samo ako su protiv djela u~injena u okviru njihove du`nosti. Osim toga, u to vrijeme presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi nije postojala jasna procedura koja bi propisivala postupanje efektivni pravni lijekovi mogu}i po zakonu i ako se podnese u sudova u slu~aju istaknutog prigovora imuniteta. roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio 22. U konkretnom slu~aju, pravne okolnosti su zna~ajno odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio. izmijenjene. Amandmanom LXV ("Slu`bene novine Federacije 15. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da BiH", broj 52 od 28. oktobra 2002. godine) na Ustav Federacije apelant do|e do kona~ne odluke. Kona~na odluka predstavlja Bosne i Hercegovine, brisan je ~lan IV/B.4.10 Ustava Federacije odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da Bosne i Hercegovine, koji je odre|enim nosiocima izvr{ne vlasti ispita ni`estepenu odluku kako u ~injeni~nom tako i u pravnom garantovao imunitet od krivi~nog gonjenja. Osim toga, donijet je pogledu. Pri tome, apelant odlu~uje da li }e koristiti pravni lijek, Zakon o imunitetu Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom Bosne i Hercegovine", broj 32/02), kao i Zakon o imunitetu lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odba~en zato {to apelant nije Federacije Bosne i Hercegovine ("Slu`bene novine Federacije ispo{tovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, pla}anje taksi, BiH", broj 19/03). Navedenim zakonima je definisan krug osoba forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne mo`e se smatrati koje u`ivaju pravo na imunitet, te uspostavljena jasna procedura, kona~nom. Kori{tenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od koju su sudovi du`ni po{tovati prilikom odlu~ivanja o 60 dana propisan ~lanom 15. stavom 3. Poslovnika Ustavnog istaknutom prigovoru imuniteta. suda (vidi rje{enje Ustavnog suda, U 15/01, od 4. i 5. maja 2001. 23. Ustavni sud nagla{ava da je donio odluku broj U 24/03 od godine). 22. septembra 2004. godine, kojom je utvrdio da su osporene 16. U konkretnom slu~aju, apelacijom se pobija odluka koja odredbe Zakona o iminitetu Bosne i Hercegovine i Zakona o je kona~na po pitanju imuniteta, dok jo{ uvijek nije donesena imunitetu Federacije Bosne i Hercegovine u skladu sa Ustavom kona~na odluka po pitanju apelantove krivice za krivi~no djelo Bosne i Hercegovine. za koje je optu`en. Me|utim, Ustavni sud smatra da je imunitet 24. Imaju}i u vidu navedeno, te posebno novonastalu pravnu va`no prethodno pitanje koje se razmatra posebno od situaciju, Ustavni sud zaklju~uje da se predmetna apelacija ne cjelokupnog krivi~nog postupka, s obzirom da je iz odredbi mo`e rije{iti u skladu sa praksom iz odluka Ustavnog suda u Zakona o imunitetu vidljivo da, ukoliko se istakne prigovor predmetima br. U 59/01, U 60/01 i U 61/01. imuniteta, nadle`ni sudovi prvo trebaju donijeti odluku po tom 25. Apelant pobija navedeno rje{enje Ustavnog suda pitanju. Kada se jednom rije{i pitanje imuniteta isto se vi{e ne Federacije, tvrde}i da je istim povrije|eno njegovo pravo na mo`e postavljati u odre|enom krivi~nom postupku. Stoga, pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i Ustavni sud smatra da se standardi prava na pravi~an postupak ~lana 6. Evropske konvencije, te da je naru{en princip zabrane odnose i na postupak u kojem se odlu~uje o pravu na imunitet, jer retroaktivne primjene prava iz ~lana 7. Evropske konvencije. ukoliko se odbije prigovor imuniteta i nastavi sa krivi~nim postupkom, pitanje imuniteta se vi{e ne mo`e isticati. Imaju}i u Pravo na pravi~no su|enje vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom slu~aju 26. ^lan II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine: dopustiva, iako jo{ uvijek nije donesena kona~na odluka po "3. Katalog prava pitanju apelantove krivice za krivi~no djelo za koje je optu`en. Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine u`ivaju ljudska 17. U konkretnom slu~aju, predmet osporavanja apelacijom prava i slobode iz stava 2. ovog ~lana, {to uklju~uje: su rje{enja Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, br. (...) (e) Pravo na pravi~no saslu{anje u gra|anskim i U-9/03 i U-11/03 od 8. jula 2003. godine, protiv kojih nema krivi~nim stvarima i druga prava u vezi sa krivi~nim postupkom". drugih efektivnih pravnih lijekova mogu}ih po zakonu. Nadalje, ^lan 6. stav 1. Evropske konvencije, u relevantnom dijelu, osporena rje{enja Ustavnog suda Federacije apelant je primio 30. glasi: septembra 2003. godine, a apelacija je podnesena 27. novembra 1. "Prilikom utvr|ivanja gra|anskih prava i obaveza ili 2003. godine. Iz navedenog je vidljivo da je apelacija podnesena osnovanosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv njega, svako ima u roku od 60 dana, kako je propisano ~lanom 15. stav 3. pravo na pravi~no su|enje i javnu raspravu u razumnom roku Poslovnika Ustavnog suda. Kona~no, apelacija ispunjava i uvjete pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom iz ~lana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda. [...]". 18. Imaju}i u vidu odredbe ~lana VI/3.b) Ustava Bosne i 27. Ustavni sud napominje da je u svojoj odluci broj U 5/99 Hercegovine, ~lana 15. stav 3. i ~lana 16. stav 2. Poslovnika od 3. decembra 1999. godine ("Slu`beni glasnik Bosne i Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija Hercegovine", broj 3/00) zauzeo stav da je nadle`an da ispituje ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti. da li je presuda (odluka) ustavnog suda entiteta u saglasnosti sa VII. Meritum Ustavom Bosne i Hercegovine. Dakle, u konkretnom slu~aju, a) Ranija praksa Ustavnog suda Ustavni sud }e ispitati da li je osporeno rje{enje Ustavnog suda Federacije, kojim je kona~no odlu~eno o istaknutom prigovoru 19. Prije svega, Ustavni sud podsje}a na raniju praksu u imuniteta, povrijedilo apelantovo pravo na pravi~no su|enje u odlu~ivanju o apelacijama gdje su se apelanti u sudskim smislu ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije. postupcima pozivali na imunitet. 20. U izvjesnom broju slu~ajeva Ustavni sud je zaklju~io da 28. Ustavni sud nagla{ava da u konkretnom slu~aju njegov je do{lo do povrede prava na pravi~no su|enje iz ~lana 6. stav 1. zadatak nije da ispita da li apelant ima ili nema pravo na imunitet, Evropske konvencije, zbog toga {to je krivi~ni postupak jer je to pitanje kona~no rije{eno odlukom Ustavnog suda pokrenut prije nego {to je rije{eno pitanje imuniteta. U tim Federacije. Zadatak Ustavnog suda u konkretnom slu~aju je da Broj 26 – Strana 2884 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Ponedjeljak, 29.5.2006. ispita da li je osporeno rje{enje Ustavnog suda Federacije VIII. Zaklju~ak povrijedilo apelantovo pravo na pravi~no su|enje u postupku u 36. Imaju}i u vidu navedeno, Ustavni sud zaklju~uje da je kojem je odlu~ivano o njegovom prigovoru imuniteta. imunitet pitanje koje se posebno razmatra od cjelokupnog 29. U konkretnom slu~aju, apelant smatra da je Ustavni sud postupka, te kad se jednom rije{i, vi{e se ne mo`e isticati u tom Federacije, u osporenom rje{enju, pogre{no tuma~io i primijenio postupku. Stoga, Ustavni sud smatra da standardi prava na materijalno pravo, ~ime je povrijedio njegovo pravo na pravi~no pravi~an postupak vrijede i za postupak u kojem se odlu~uje o su|enje iz ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije. istaknutom prigovoru imuniteta, te kona~na odluka o tom pitanju mo`e biti ispitivana od strane Ustavnog suda. U konkretnom 30. Ustavni sud podsje}a na svoj stav (vidi odluku broj U slu~aju, Ustavni sud nije ustanovio da je pobijanim rje{enjem 62/01 od 5. aprila 2002. godine, objavljen u "Slu`benom Ustavnog suda Federacije povrije|eno apelantovo pravo na glasniku Bosne i Hercegovine", broj 24/02), prema kojem pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i "Nadle`nost Ustavnog suda u apelacionim postupcima ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije, niti da je istim naru{en ograni~ena je "na pitanja koja su sadr`ana u ovom Ustavu" i Sud princip zabrane retroaktivne primjene prava iz ~lana 7. Evropske nije nadle`an da preispituje ~injeni~no stanje ili tuma~enje i konvencije. primjenu zakona redovnih sudova, osim u slu~ajevima u kojima 37. Na osnovu ~lana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, su odluke ni`ih sudova povrijedile ustavna prava ili su Ustavni sud je ve}inom glasova odlu~io kao u dispozitivu ove zanemarile ta prava, te ako je primjena zakona bila proizvoljna Odluke. ili diskriminacijska, ukoliko je do{lo do povrede procesnih prava 38. Prema ~lanu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke (pravi~no su|enje, pristup sudu, efektivni pravni lijekovi i dr.) ili Ustavnog suda su kona~ne i obavezuju}e. ukoliko utvr|eno ~injeni~no stanje ukazuje na povredu Ustava". Predsjednik 31. Ustavni sud smatra da se navedeni stav mo`e primijeniti i Ustavnog suda u konkretnom slu~aju. Iz navoda apelacije kao i prilo`ene dokumentacije, ne mo`e se zaklju~iti da su rje{enjem Ustavnog Bosne i Hercegovine suda Federacije povrije|ena ili zanemarena apelantova ustavna Mato Tadi}, s. r. prava. Tako|er, ne mo`e se zaklju~iti da je primjena zakona bila proizvoljna ili diskriminacijska, ili da je do{lo do povrede procesnih prava (na primjer: da sudovi nisu bili nepristrasni, da je apelantu uskra}eno pravo na pristup sudu ili efektivan pravni Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u lijek). Jo{ manje mo`e se tvrditi da utvr|eno ~injeni~no stanje predmetu broj AP 548/03, rje{avaju}i apelaciju Esada ukazuje na bilo koju povredu Ustava Bosne i Hercegovine, s Brkovi}a, na osnovu ~lanka VI/3.(b) Ustava Bosne i obzirom da je Ustavni sud u svojoj odluci broj U-24/03 od 22. Hercegovine, ~lanka 59. stavak 2. to~ka 2. i ~lanka 61. st. 1. i 3. septembra 2004. godine utvrdio da su odredbe Zakona o Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Novi imunitetu Bosne i Hercegovine i Zakona o imunitetu Federacije pre~i{}eni tekst ("Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine", broj Bosne i Hercegovine u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine, 2/04), u sastavu: a navedeni zakoni bili su temelj Ustavnom sudu Federacije Mato Tadi}, predsjednik, prilikom dono{enja rje{enja koje se pobija apelacijom. Osim ]azim Sadikovi}, prof. dr., dopredsjednik toga, rje{enje Ustavnog suda Federacije sadr`i sasvim dovoljno Tudor Pantiru, dopredsjednik razloga iz kojih se mo`e vidjeti za{to taj sud smatra da je Miodrag Simovi}, prof. dr., dopredsjednik apelantov prigovor imuniteta neosnovan u ovom slu~aju. Hatid`a Had`iosmanovi}, sutkinja 32. Imaju}i u vidu izlo`eno, Ustavni sud smatra da nije do{lo David Feldman, prof. sudac do povrede prava na pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Valerija Gali}, sutkinja Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije. Jovo Rosi}, sudac Constance Grewe, prof. dr., sutkinja c) Zabrana retroaktivne primjene prava na sjednici,odr`anoj 29. listopada 2004. godine, donio je ^lan 7. Evropske konvencije glasi: ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 "1. Niko se ne mo`e smatrati krivim za krivi~no djelo nastalo ~injenjem ili ne~injenjem koje nije predstavljalo krivi~no djelo u Odbija se kao netemeljna apelacija Esada Brkovi}a, vrijeme izvr{enja, prema nacionalnom ili me|unarodnom pravu. podnesena protiv rje{enja Ustavnog suda Federacije Bosne i Isto tako, izre~ena kazna ne}e biti te`a od one koja se Hercegovine br. U 9/03 i U 11/03 od 8. srpnja 2003. godine. primjenivala u vrijeme izvr{enja krivi~nog djela. Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine", "Slu`benim novinama Federacije Bosne i 2. Ovaj ~lan ne utje~e na su|enje ili ka`njavanje bilo koje Hercegovine" i "Slu`benom glasniku Republike Srpske". osobe koja je kriva za ~injenje ili ne~injenje, ako je to djelo u vrijeme izvr{enja predstavljalo krivi~no djelo prema op}im OBRAZLO@ENJE pravnim na~elima priznatim kod civiliziranih naroda." I. Uvod 33. Retroaktivnu primjenu prava apelant vidi u tome {to je, u 1. Esad Brkovi} (u daljnjem tekstu: apelant), iz Sarajeva, njegovom slu~aju, Ustavni sud Federacije primijenio Zakon o podnio je, 27. studenoga 2003. godine, apelaciju Ustavnom sudu imunitetu Federacije Bosne i Hercegovine koji je donio Visoki Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv predstavnik, a ne ranije ustavne odredbe po kojima je on u`ivao rje{enja Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u imunitet od krivi~nog gonjenja, posebno kada se ima u vidu da su daljnjem tekstu: Ustavni sud Federacije) br. U-9/03 i U-11/03 od one va`ile u vrijeme kada je on navodno po~inio krivi~na djela 8. srpnja 2003. godine. Apelant je, 23. o`ujka 2004. godine, koja mu se stavljaju na teret. dostavio dopunu apelacije. 34. Ustavni sud je ve} obrazlo`io da smatra da je apelant II. Postupak pred Ustavnim sudom imao pravi~no su|enje tokom postupka u kojem se odlu~ivalo o istaknutom prigovoru imuniteta. Tako|er, konstatovano je da se 2. Shodno ~lanku 21. st. 1. i 2. Poslovnika Ustavnog suda, ne}e ulaziti u na~in na koji je Ustavni sud Federacije primijenio Ustavni sud dostavlja zahtjev o pokretanju postupka, odnosno materijalno pravo u konkretnom slu~aju. apelaciju, donosiocu pobijanog akta radi davanja odgovora, a apelaciju dostavlja i drugoj stranci u postupku u kojem je 35. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zaklju~uje da nije donesena presuda koja se pobija apelacijom, radi davanja potrebno posebno ispitivati da li je osporenim rje{enjem odgovora. Ustavnog suda Federacije naru{en princip zabrane retroaktivne primjene prava, posebno kad se ima u vidu da je Ustavni sud, u 3. S obzirom da se predmetne apelacije zasnivaju na svojoj odluci broj U24/03 od 22. septembra 2004. godine, tvrdnjama apelanata o retroaktivnom djejstvu odre|enih utvrdio da su odredbe Zakona o imunitetu Bosne i Hercegovine i odredaba Zakona o imunitetu Federacije Bosne i Hercegovine, Zakona o imunitetu Federacije Bosne i Hercegovine u skladu sa na osnovu kojeg su donesena pobijana rje{enja, te da je u isto Ustavom Bosne i Hercegovine, te da nemaju retroaktivno dejstvo vrijeme pokrenut spor pred Ustavnim sudom o ustavnosti koje je zabranjeno ~lanom 7. Evropske konvencije. odre|enih odredaba Zakona o imunitetu Bosne i Hercegovine, 1 Odluka je objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 40/06. Ponedjeljak, 29.5.2006. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 26 – Strana 2885 ne uklanja mogu}nost materijalne odbrane od kaznene kao i Zakona o imunitetu Federacije Bosne i Hercegovine, odgovornosti za radnje izvr{ene prema ranijem va`e}im Ustavni sud je razmotrio odgovore koje su, na tra`enje Ustavnog zakonima, kojima se predvi|ala takva odbrana. suda, dostavili donosioci pobijanih zakona. 12. Zastupni~ki dom Parlamentarne skup{tine Bosne i III. ^injeni~no stanje Hercegovine-Ustavno pravna komisija je u odgovoru ocijenio 4. ^injenice predmeta, koje proizilaze iz navoda apelanata i opravdanom inicijativu za ocjanu saglasnosti sa Ustavom Bosne i dokumenata predo~enih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na Hercegovine, Zakona o imunitetu Bosne i Hercegovine i Zakona slijede}i na~in. o imunitetu Federacije BiH. 5. Kantonalni sud u Biha}u (u daljnjem tekstu: Kantonalni VI. Dopustivost sud) je rje{enjem broj Kv-23/03 od 28. velja~e 2003. godine, koje 13. Sukladno ~lanku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, je potvr|eno rje{enjem Ustavnog suda Federacije broj U-9/03 od Ustavni sud tako|er ima apelacionu nadle`nost u pitanjima koja 8. srpnja 2003. godine, odbio apelantov prigovor imuniteta u su sadr`ana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora postupku koji se vodi po optu`nici Kantonalnog tu`iteljstva zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Biha} broj Kt-23/02 od 22. travnja 2002. godine, zbog kaznenog djela iz ~lanka 358. stavak 3. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona 14. Sukladno ~lanku 15. stavak 3. Poslovnika Ustavnog Federacije BiH. suda, Ustavni sud mo`e razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi 6. Kantonalni sud je rje{enjem broj Kv-40/03 od 27. o`ujka efektivni pravni lijekovi mogu}i po zakonu i ako se podnese u 2003. godine, koje je potvr|eno rje{enjem Ustavnog suda roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio Federacije, broj U-11/03 od 8. srpnja 2003. godine, odbio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio. apelantov prigovor imuniteta u postupku koji se vodi po zahtjevu za sprovo|enje istrage Kantonalnog tu`iteljstva Biha}, zbog 15. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da kaznenog djela iz ~lanka 358. stavak 3. Kaznenog zakona apelant do|e do kona~ne odluke. Kona~na odluka predstavlja Federacije BiH. odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita ni`estupanjsku odluku kako u ~injeni~nom tako i u IV. Relevantni propisi pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlu~uje da li }e koristiti 7. Zakon o imunitetu Federacije Bosne i Hercegovine pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovitom ili vanrednom ("Slu`bene novine Federacije BiH", broj 19/03). pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odba~en zato {to "^lanak 3. apelant nije ispo{tovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, (Osobe koje imaju pravo na imunitet (isklju~enje od kaznene pla}anje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne i gra|anske odgovornosti)) mo`e se smatrati kona~nom. Kori{tenje takvog pravnog lijeka ne ^lanovi Predstavni~kog doma i delegati Doma naroda, kao i prekida rok od 60 dana propisan ~lankom 15. stavkom 3. ~lanovi kantonalnih zakonodavnih tijela, ne}e biti kazneno ili Poslovnika Ustavnog suda (vidi rje{enje Ustavnog suda, U gra|anski odgovorni za bilo koji postupak izvr{en u okviru 15/01, od 4. i 5. svibnja 2001. godine). njihovih du`nosti u Parlamentu Federacije Bosne i Hercegovine, 16. U konkretnom slu~aju, apelacijom se pobija odluka koja ili kantonalnih zakonodavnih tijela. je kona~na po pitanju imuniteta, dok jo{ uvijek nije donesena Predsjednik i dopredsjednici Federacije, ~lanovi Vlade kona~na odluka po pitanju apelantove krivice za kazneno djelo Federacije, kao i ~lanovi kantonalnih vlada, ne}e biti gra|anski za koje je optu`en. Me|utim, Ustavni sud smatra da je imunitet odgovorni za bilo koji postupak izvr{en u okviru njihovih va`no prethodno pitanje koje se razmatra posebno od cjelokupnog kaznenog postupka, s obzirom da je iz odredaba du`nosti u izvr{nim organima Federacije, ili izvr{nim organima Zakona o imunitetu vidljivo da, ukoliko se istakne prigovor kantona. imuniteta, nadle`ni sudovi prvo trebaju donijeti odluku po tom ^lanak 6. pitanju. Kada se jednom rije{i pitanje imuniteta, isto se vi{e ne (Procedura u kaznenom postupku) mo`e postavljati u odre|enom kaznenom postupku. Stoga, Ukoliko, u toku kaznenog postupka, osoba iz stava 1. ~lanka Ustavni sud smatra da se standardi prava na pravi~an postupak 3. ovog zakona izjavi da je postupak koji je temelj za pokretanje odnose i na postupak u kojem se odlu~uje o pravu na imunitet, jer kaznenog postupka izvr{en u okviru njegovih du`nosti prema ukoliko se odbije prigovor imuniteta i nastavi sa kaznenim definiciji ~lanka 4. ovog zakona, to pitanje }e se raspravljati i postupkom, pitanje imuniteta se vi{e ne mo`e isticati. Imaju}i u rje{avati odlukom nadle`nog suda. vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom slu~aju Resorno ministarstvo donosi standardna proceduralna dopustiva, iako jo{ uvijek nije donesena kona~na odluka po pravila kojima se ure|uje rje{avanje tih pitanja te odre|uje sud pitanju apelantove krivice za kazneno djelo za koje je optu`en. nadle`an za njihovo Rje{avanje. 17. U konkretnom slu~aju, predmet osporavanja apelacijom Ta odluka je kona~na i obavezuju}a, a protiv nje se mo`e su rje{enja Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, br. podnijeti priziv Ustavnom sudu Federacije." U-9/03 i U-11/03 od 8. srpnja 2003. godine, protiv kojih nema V. Apelacija drugih efektivnih pravnih lijekova mogu}ih po zakonu. Nadalje, pobijana rje{enja Ustavnog suda Federacije apelant je primio 30. a) Navodi iz apelacije rujna 2003. godine, a apelacija je podnesena 27. studenoga 2003. 8. Apelant je podnio apelaciju Ustavnom sudu u kojoj navodi godine. Iz navedenog je vidljivo da je apelacija podnesena u roku da su mu pobijanim rje{enjima prekr{ena prava iz ~lanka II/3.(e) od 60 dana, kako je propisano ~lankom 15. stavak 3. Poslovnika Ustava Bosne i Hercegovine i ~l. 6. i 7. Europske konvencije. Ustavnog suda. Kona~no, apelacija ispunjava i uvjete iz ~lanka b) Odgovor na apelaciju 16. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda. 9. Visoki predstavnik navodi da je, 6. listopada 2002. godine, 18. Imaju}i u vidu odredbe ~lanka VI/3.b) Ustava Bosne i donio paket zakona iz oblasti imuniteta na nivou Bosne i Hercegovine, ~lanka 15. stavak 3. i ~lanka 16. stavak 2. Hercegovine, Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna Srpske, kojima se utvr|uje procedura prema kojoj se ~lanovi apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti. parlamenta mogu pozvati na imunitet od kaznene i gra|anske VII. Meritum odgovornosti, a odre|eni nosioci izvr{ne vlasti mogu pozvati na a) Ranija praksa Ustavnog suda imunitet od gra|anske odgovornosti. 10. Mi{ljenje je Visokog predstavnika da se, na na~in 19. Prije svega, Ustavni sud podsje}a na raniju praksu u propisan pobijanim zakonima, osigurava javna odgovornost odlu~ivanju o apelacijama gdje su se apelanti u sudskim du`nosnika i osoba koje obavljaju izabranu du`nost, dok se postupcima pozivali na imunitet. istovremeno osigurava da takve osobe u`ivaju takve vidove 20. U izvjesnom broju slu~ajeva Ustavni sud je zaklju~io da imuniteta, kakve su primjerene za ispravno vr{enje njihovih je do{lo do povrede prava na pravi~no su|enje iz ~lanka 6. stavak funkcija i du`nosti. Konkretno, uvo|enje sudske kontrole u 1. Europske konvencije, zbog toga {to je kazneni postupak pogledu pitanja da li odre|eno djelo spada u okvir du`nosti pokrenut prije nego {to je rije{eno pitanje imuniteta. U tim nosioca javne funkcije ili ne, predstavlja korak naprijed u slu~ajevima Ustavni sud nije ispitivao pitanje imuniteta u smanjenju ispolitiziranosti instituta imuniteta. meritumu, nego je konstatovao da se ono treba rije{iti u zakonom 11. Visoki predstavnik zaklju~uje da pobijani zakoni nisu u propisanoj proceduri. Tom prilikom, nagla{eno je da su redoviti suprotnosti sa op}im principom nemogu}nosti retroaktivne sudovi bili obvezni da razmotre pitanje imuniteta, kao va`no primjene ili ~lanka 7. Europske konvencije, jer se ovim zakonima prethodno pitanje u kaznenom postupku, a njihov propust Broj 26 – Strana 2886 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Ponedjeljak, 29.5.2006. Ustavni sud je smatrao povredom prava na pravi~no su|enje iz materijalno pravo, ~ime je povrijedio njegovo pravo na pravi~no ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije. Takav stav Ustavni sud su|enje iz ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije. je zauzeo u odlukama br. U 59/01, U 60/01 i U 61/01 ("Slu`beni 30. Ustavni sud podsje}a na svoj stav (vidi odluku broj U glasnik Bosne i Hercegovine", broj 24/02). 62/01 od 5. travnja 2002. godine, objavljen u "Slu`benom 21. Ustavni sud napominje da je odluke u navedenim glasniku Bosne i Hercegovine", broj 24/02), prema kojem predmetima donio 10. maja 2002. godine. U to vrijeme pravne "Nadle`nost Ustavnog suda u apelacionim postupcima okolnosti su bile bitno druga~ije od okolnosti u konkretnom ograni~ena je "na pitanja koja su sadr`ana u ovom Ustavu" i Sud slu~aju. Naime, tada je bio na snazi ~lanak IV/B.4.10. Ustava nije nadle`an da preispituje ~injeni~no stanje ili tuma~enje i Federacije Bosne i Hercegovine ("Slu`bene novine Federacije primjenu zakona redovitih sudova, osim u slu~ajevima u kojima BiH", broj 1/94), koji je striktno zabranjivao vo|enje kaznenog su odluke ni`ih sudova povrijedile ustavna prava ili su postupka protiv odre|enih nosilaca izvr{ne vlasti, za kaznena zanemarile ta prava, te ako je primjena zakona bila proizvoljna djela u~injena u vr{enju njihove du`nosti. Navedena odredba iz ili diskriminacijska, ukoliko je do{lo do povrede procesnih prava Ustava Federacije Bosne i Hercegovine bila je inkorporirana i u (pravi~no su|enje, pristup sudu, efektivni pravni lijekovi i dr.) ili kantonalne ustave, tako da su i odre|eni nosioci kantonalne ukoliko utvr|eno ~injeni~no stanje ukazuje na povredu Ustava". izvr{ne vlasti u`ivali imunitet od kaznenog gonjenja, za kaznena 31. Ustavni sud smatra da se navedeni stav mo`e primijeniti i djela u~injena u okviru njihove du`nosti. Osim toga, u to vrijeme u konkretnom slu~aju. Iz navoda apelacije kao i prilo`ene nije postojala jasna procedura koja bi propisivala postupanje dokumentacije, ne mo`e se zaklju~iti da su rje{enjem Ustavnog sudova u slu~aju istaknutog prigovora imuniteta. suda Federacije povrije|ena ili zanemarena apelantova ustavna 22. U konkretnom slu~aju, pravne okolnosti su zna~ajno prava. Tako|er, ne mo`e se zaklju~iti da je primjena zakona bila izmijenjene. Amandmanom LXV ("Slu`bene novine Federacije proizvoljna ili diskriminacijska, ili da je do{lo do povrede BiH", broj 52 od 28. listopada 2002. godine) na Ustav Federacije procesnih prava (na primjer: da sudovi nisu bili nepristrasni, da je Bosne i Hercegovine, brisan je ~lanak IV/B.4.10 Ustava apelantu uskra}eno pravo na pristup sudu ili efektivan pravni Federacije Bosne i Hercegovine, koji je odre|enim nosiocima lijek). Jo{ manje mo`e se tvrditi da utvr|eno ~injeni~no stanje izvr{ne vlasti garantovao imunitet od kaznenog gonjenja. Osim ukazuje na bilo koju povredu Ustava Bosne i Hercegovine, s toga, donijet je Zakon o imunitetu Bosne i Hercegovine obzirom da je Ustavni sud u svojoj odluci broj U 24/03 od 22. ("Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 32/02), kao i rujna 2004. godine utvrdio da su odredbe Zakona o imunitetu Zakon o imunitetu Federacije Bosne i Hercegovine ("Slu`bene Bosne i Hercegovine i Zakona o imunitetu Federacije Bosne i novine Federacije BiH", broj 19/03). Navedenim zakonima je Hercegovine sukladne Ustavu Bosne i Hercegovine, a navedeni definisan krug osoba koje u`ivaju pravo na imunitet, te zakoni bili su temelj Ustavnom sudu Federacije prilikom uspostavljena jasna procedura, koju su sudovi du`ni po{tovati dono{enja rje{enja koje se pobija apelacijom. Osim toga, rje{enje prilikom odlu~ivanja o istaknutom prigovoru imuniteta. Ustavnog suda Federacije sadr`i sasvim dovoljno razloga iz 23. Ustavni sud nagla{ava da je donio odluku broj U 24/03 od kojih se mo`e vidjeti za{to taj sud smatra da je apelantov prigovor 22. septembra 2004. godine, kojom je utvrdio da su pobijane imuniteta neutemeljen u ovom slu~aju. odredbe Zakona o iminitetu Bosne i Hercegovine i Zakona o 32. Imaju}i u vidu izlo`eno, Ustavni sud smatra da nije do{lo imunitetu Federacije Bosne i Hercegovine sukladne Ustavu do povrede prava na pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine. Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije. 24. Imaju}i u vidu navedeno, te posebno novonastalu pravnu c) Zabrana retroaktivne primjene prava situaciju, Ustavni sud zaklju~uje da se predmetna apelacija ne mo`e rije{iti sukladno praksi iz odluka Ustavnog suda u ^lanak 7. Europske konvencije glasi: predmetima br. U 59/01, U 60/01 i U 61/01. "1. Niko se ne mo`e smatrati krivim za kazneno djelo nastalo 25. Apelant pobija navedeno rje{enje Ustavnog suda ~injenjem ili ne~injenjem koje nije predstavljalo kazneno djelo u Federacije, tvrde}i da je istim povrije|eno njegovo pravo na vrijeme izvr{enja, prema nacionalnom ili me|unarodnom pravu. pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i Isto tako, izre~ena kazna ne}e biti te`a od one koja se ~lanka 6. Europske konvencije, te da je naru{en princip zabrane primjenjivala u vrijeme izvr{enja kaznenog djela. retroaktivne primjene prava iz ~lanka 7. Europske konvencije. 2. Ovaj ~lan ne utje~e na su|enje ili ka`njavanje bilo koje osobe koja je kriva za ~injenje ili ne~injenje, ako je to djelo u Pravo na pravi~no su|enje vrijeme izvr{enja predstavljalo kazneno djelo prema op}im 26. ^lanak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine: pravnim na~elima priznatim kod civiliziranih naroda." "3. Popis prava 33. Retroaktivnu primjenu prava apelant vidi u tome {to je, u Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine u`ivaju ljudska njegovom slu~aju, Ustavni sud Federacije primijenio Zakon o prava i slobode iz stava 2. ovog ~lanka, {to uklju~uje: imunitetu Federacije Bosne i Hercegovine koji je donio Visoki (...) (e) Pravo na pravi~no saslu{anje u gra|anskim i predstavnik, a ne ranije ustavne odredbe po kojima je on u`ivao kaznenim stvarima i druga prava u vezi sa kaznenim postupkom". imunitet od kaznenog gonjenja, posebno kada se ima u vidu da su ^lanak 6. stavak 1. Europske konvencije, u relevantnom one va`ile u vrijeme kada je on navodno po~inio kaznena djela dijelu, glasi: koja mu se stavljaju na teret. "1. Prilikom utvr|ivanja gra|anskih prava i obveza ili 34. Ustavni sud je ve} obrazlo`io da smatra da je apelant temeljnosti bilo kakve kaznene optu`be protiv njega, svako ima imao pravi~no su|enje tokom postupka u kojem se odlu~ivalo o pravo na pravi~no su|enje i javnu raspravu u razumnom roku istaknutom prigovoru imuniteta. Tako|er, konstatovano je da se pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom ne}e ulaziti u na~in na koji je Ustavni sud Federacije primijenio [...]". materijalno pravo u konkretnom slu~aju. 27. Ustavni sud napominje da je u svojoj odluci broj U 5/99 35. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zaklju~uje da nije od 3. prosinca 1999. godine ("Slu`beni glasnik Bosne i potrebno posebno ispitivati da li je pobijanim rje{enjem Hercegovine", broj 3/00) zauzeo stav da je nadle`an da ispituje Ustavnog suda Federacije naru{en princip zabrane retroaktivne da li je presuda (odluka) ustavnog suda entiteta u saglasnosti sa primjene prava, posebno kad se ima u vidu da je Ustavni sud, u Ustavom Bosne i Hercegovine. Dakle, u konkretnom slu~aju, svojoj odluci broj U 24/03 od 22. rujna 2004. godine, utvrdio da Ustavni sud }e ispitati da li je pobijano rje{enje Ustavnog suda su odredbe Zakona o imunitetu Bosne i Hercegovine i Zakona o Federacije, kojim je kona~no odlu~eno o istaknutom prigovoru imunitetu Federacije Bosne i Hercegovine sukladne Ustavu imuniteta, povrijedilo apelantovo pravo na pravi~no su|enje u Bosne i Hercegovine, te da nemaju retroaktivno dejstvo koje je smislu ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije. zabranjeno ~lanom 7. Europske konvencije. 28. Ustavni sud nagla{ava da u konkretnom slu~aju njegov VIII. Zaklju~ak zadatak nije da ispita da li apelant ima ili nema pravo na imunitet, jer je to pitanje kona~no rije{eno odlukom Ustavnog suda 36. Imaju}i u vidu navedeno, Ustavni sud zaklju~uje da je Federacije. Zadatak Ustavnog suda u konkretnom slu~aju je da imunitet pitanje koje se posebno razmatra od cjelokupnog ispita da li je pobijano rje{enje Ustavnog suda Federacije postupka, te kad se jednom rije{i, vi{e se ne mo`e isticati u tom povrijedilo apelantovo pravo na pravi~no su|enje u postupku u postupku. Stoga, Ustavni sud smatra da standardi prava na kojem je odlu~ivano o njegovom prigovoru imuniteta. pravi~an postupak vrijede i za postupak u kojem se odlu~uje o 29. U konkretnom slu~aju, apelant smatra da je Ustavni sud istaknutom prigovoru imuniteta, te kona~na odluka o tom pitanju mo`e biti ispitivana od strane Ustavnog suda. U konkretnom Federacije, u pobijanom rje{enju, pogre{no tuma~io i primijenio Ponedjeljak, 29.5.2006. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 26 – Strana 2887 5. Kantonalni sud u Biha}u (u daqwem tekstu: Kantonalni slu~aju, Ustavni sud nije ustanovio da je pobijanim rje{enjem sud) je Rje{ewem broj Kv-23/03 od 28. februara 2003. godine, koje Ustavnog suda Federacije povrije|eno apelantovo pravo na je potvr|eno Rje{ewem Ustavnog suda Federacije broj U-9/03 od pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i 8. jula 2003. godine, odbio apelantov prigovor imuniteta u ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije, niti da je istim naru{en postupku koji se vodi po optu`nici Kantonalnog tu`ila{tva princip zabrane retroaktivne primjene prava iz ~lanka 7. Biha} broj Kt-23/02 od 22. aprila 2002. godine, zbog krivi~nog Europske konvencije. djela iz ~lana 358 stav 3 u vezi stava 1 Krivi~nog zakona 37. Na osnovu ~lanka 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog Federacije BiH. suda, Ustavni sud je ve}inom glasova odlu~io kao u dispozitivu 6. Kantonalni sud je Rje{ewem broj Kv-40/03 od 27. marta ove Odluke. 2003. godine, koje je potvr|eno Rje{ewem Ustavnog suda 38. Prema ~lanku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Federacije, broj U-11/03 od 8. jula 2003. godine, odbio Ustavnog suda su kona~ne i obvezuju}e. apelantov prigovor imuniteta u postupku koji se vodi po Predsjednik zahtjevu za sprovo|ewe istrage Kantonalnog tu`ila{tva Ustavnog suda Biha}, zbog krivi~nog djela iz ~lana 358 stav 3 Krivi~nog Bosne i Hercegovine zakona Federacije BiH. Mato Tadi}, v. r. IV. Relevantni propisi 7. Zakon o imunitetu Federacije Bosne i Hercegovine ("Slu`bene novine Federacije BiH", broj 19/03) Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u "^lan 3 predmetu broj AP 548/03, rje{avaju}i apelaciju Esada (Lica koje imaju pravo na imunitet - iskqu~ewe od Brkovi}a, na osnovu ~lana VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine, krivi~ne i gra|anske odgovornosti) ~lana 59 stav 2 ta~ka 2 i ~lana 61 st. 1 i 3 Poslovnika Ustavnog ^lanovi Predstavni~kog doma i delegati Doma naroda, suda Bosne i Hercegovine - Novi pre~i{}eni tekst kao i ~lanovi kantonalnih zakonodavnih tijela, ne}e biti ("Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 2/04), u krivi~no ili gra|anski odgovorni za bilo koji postupak sastavu: izvr{en u okviru wihovih du`nosti u Parlamentu Federacije Bosne i Hercegovine, ili kantonalnih zakonodavnih Mato Tadi}, predsjednik tijela. ]azim Sadikovi}, prof. dr, potpredsjednik Predsjednik i potpredsjednici Federacije, ~lanovi Vlade Tudor Pantiru, potpredsjednik Federacije, kao i ~lanovi kantonalnih vlada, ne}e biti Miodrag Simovi}, prof. dr, potpredsjednik gra|anski odgovorni za bilo koji postupak izvr{en u okviru Hatixa Haxiosmanovi}, sudija wihovih du`nosti u izvr{nim organima Federacije, ili David Feldman, prof., sudija izvr{nim organima kantona. Valerija Gali}, sudija ^lan 6 Jovo Rosi}, sudija (Procedura u krivi~nom postupku) Constance Grewe, prof. dr., sudija Ukoliko, u toku krivi~nog postupka, lice iz stava 1 na sjednici, odr`anoj 29. oktobra 2004. godine, donio je ~lana 3 ovog zakona izjavi da je postupak koji je osnova za pokretawe krivi~nog postupka izvr{en u okviru wegovih ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1 du`nosti prema definiciji ~lana 4 ovog zakona, to pitawe }e se raspravqati i rje{avati odlukom nadle`nog suda. Odbija se kao neosnovana apelacija E. B., podnesena protiv Resorno ministarstvo donosi standardna proceduralna rje{ewa Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine br. U pravila kojima se ure|uje rje{avawe tih pitawa te odre|uje 9/03 i U 11/03 od 8. jula 2003. godine. sud nadle`an za wihovo Rje{avawe. Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku Bosne i Ta odluka je kona~na i obavezuju}a, a protiv we mo`e da se Hercegovine", "Slu`benim novinama Federacije Bosne i podnese `alba Ustavnom sudu Federacije." Hercegovine" i "Slu`benom glasniku Republike Srpske". OBRAZLO@EWE V. Apelacija a) Navodi iz apelacije I. Uvod 8. Apelant je podnio apelaciju Ustavnom sudu u kojoj navodi 1. Esad Brkovi} (u daqwem tekstu: apelant), iz Sarajeva, da su mu osporenim rje{ewima prekr{ena prava iz ~lana II/3 e) podnio je, 27. novembra 2003. godine, apelaciju Ustavnom sudu Ustava Bosne i Hercegovine i ~l. 6 i 7 Evropske konvencije. Bosne i Hercegovine (u daqwem tekstu: Ustavni sud) protiv rje{ewa Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u b) Odgovor na apelaciju daqwem tekstu: Ustavni sud Federacije) br. U 9/03 i U 11/03 od 9. Visoki predstavnik navodi da je, 6. oktobra 2002. godine, 8. jula 2003. godine. Apelant je, 23. marta 2004. godine, dostavio donio paket zakona iz oblasti imuniteta na nivou Bosne i dopunu apelacije. Hercegovine, Federacije Bosne i Hercegovine i Republike II. Postupak pred Ustavnim sudom Srpske, kojima se utvr|uje procedura shodno kojoj ~lanovi parlamenta mogu da se pozovu na imunitet od krivi~ne i 2. Shodno ~lanu 21 st. 1 i 2 Poslovnika Ustavnog suda, gra|anske odgovornosti, a odre|eni nosioci izvr{ne vlasti Ustavni sud dostavqa zahtjev o pokretawu postupka, odnosno mogu da se pozovu na imunitet od gra|anske odgovornosti. apelaciju, donosiocu osporenog akta radi davawa odgovora, a 10. Mi{qewe Visokog predstavnika je da se, na na~in apelaciju dostavqa i drugoj stranci u postupku u kom je propisan osporenim zakonima, obezbje|uje javna odgovornost donesena presuda koja se osporava apelacijom, radi davawa du`nosnika i lica koja obavqaju izabranu du`nost, dok se odgovora. istovremeno obezbje|uje da takva lica u`ivaju takve vidove 3. S obzirom da se predmetne apelacije zasnivaju na imuniteta, kakvi su primjereni za ispravno vr{ewe wihovih tvrdwama apelanata o retroaktivnom dejstvu odre|enih funkcija i du`nosti. Konkretno, uvo|ewe sudske kontrole u odredbi Zakona o imunitetu Federacije Bosne i Hercegovine, pogledu pitawa da li odre|eno djelo spada u okvir du`nosti na osnovu kog su donesena osporena rje{ewa, te da je u isto nosioca javne funkcije ili ne, predstavqa korak naprijed u vrijeme pokrenut spor pred Ustavnim sudom o ustavnosti smawewu ispolitizovanosti instituta imuniteta. odre|enih odredbi Zakona o imunitetu Bosne i Hercegovine, 11. Visoki predstavnik zakqu~uje da osporeni zakoni nisu kao i Zakona o imunitetu Federacije Bosne i Hercegovine, u suprotnosti sa op{tim principom nemogu}nosti Ustavni sud je razmotrio odgovore koje su, na tra`ewe retroaktivne primjene ili ~lana 7 Evropske konvencije, jer se Ustavnog suda, dostavili donosioci osporenih zakona. ovim zakonima ne uklawa mogu}nost materijalne odbrane od III. ^iweni~no stawe krivi~ne odgovornosti za radwe izvr{ene shodno ranije va`e}im zakonima, kojima se predvi|ala takva odbrana. 4. ^iwenice predmeta, koje proizilaze iz navoda apelanata i dokumenata predo~enih Ustavnom sudu, mogu da se sumiraju na 12. Predstavni~ki dom Parlamentarne skup{tine Bosne i sqede}i na~in. Hercegovine - Ustavno- pravna komisija je u odgovoru ocijenio 1 Odluka je objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 40/06. Broj 26 – Strana 2888 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Ponedjeljak, 29.5.2006. opravdanom inicijativu za ocjenu saglasnosti sa Ustavom stav Ustavni sud je zauzeo u odlukama br. U 59/01, U 60/01 i U Bosne i Hercegovine, Zakona o imunitetu Bosne i Hercegovine 61/01 ("Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 24/02). i Zakona o imunitetu Federacije BiH. 21. Ustavni sud napomiwe da je odluke u navedenim predmetima donio 10. maja 2002. godine. U to vrijeme pravne VI. Dopustivost okolnosti su bile bitno druga~ije od okolnosti u konkretnom slu~aju. Naime, tada je bio na snazi ~lan IV/B.4.10. Ustava 13. U skladu sa ~lanom VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine, Federacije Bosne i Hercegovine ("Slu`bene novine Ustavni sud tako|e ima apelacionu nadle`nost u pitawima Federacije BiH", broj 1/94), koji je striktno zabrawivao da se koja su sadr`ana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora vodi krivi~ni postupak protiv odre|enih nosilaca izvr{ne zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini. vlasti za krivi~na djela u~iwena u vr{ewu wihove du`nosti. 14. U skladu sa ~lanom 15 stav 3 Poslovnika Ustavnog suda, Navedena odredba iz Ustava Federacije Bosne i Hercegovine Ustavni sud mo`e da razmatra apelaciju samo ako su protiv bila je inkorporisana i u kantonalne ustave, tako da su i presude, odnosno odluke, koja se wome osporava iscrpqeni svi odre|eni nosioci kantonalne izvr{ne vlasti u`ivali efektivni pravni lijekovi mogu}i po zakonu i ako se podnese u imunitet od krivi~nog gowewa za krivi~na djela u~iwena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio okviru wihove du`nosti. Sem toga, u to vrijeme nije postojala odluku o posqedwem pravnom lijeku koji je koristio. jasna procedura koja bi propisivala postupawe sudova u slu~aju 15. Pravilo iscrpqivawa pravnih lijekova zahtijeva da istaknutog prigovora imuniteta. apelant do|e do kona~ne odluke. Kona~na odluka predstavqa 22. U konkretnom slu~aju, pravne okolnosti su zna~ajno odgovor na zadwi pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da izmijewene. Amandmanom LXV ("Slu`bene novine Federacije ispita ni`estepenu odluku kako u ~iweni~nom tako i u BiH", broj 52 od 28. oktobra 2002. godine) na Ustav Federacije pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlu~uje da li }e koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili Bosne i Hercegovine, brisan je ~lan IV/B.4.10 Ustava vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek Federacije Bosne i Hercegovine, koji je odre|enim nosiocima odba~en zato {to apelant nije ispo{tovao formalne zahtjeve izvr{ne vlasti garantovao imunitet od krivi~nog gowewa. pravnog lijeka (rok, pla}awe taksi, forma ili ispuwewe Sem toga, donesen je Zakon o imunitetu Bosne i Hercegovine drugih zakonskih uslova) ne mo`e da se smatra kona~nom. ("Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 32/02), kao i Kori{}ewe takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana Zakon o imunitetu Federacije Bosne i Hercegovine propisan ~lanom 15 stavom 3 Poslovnika Ustavnog suda (vidi ("Slu`bene novine Federacije BiH", broj 19/03). Navedenim Rje{ewe Ustavnog suda broj U 15/01 od 4. i 5. maja 2001. godine). zakonima je definisan krug lica koja u`ivaju pravo na imunitet, te uspostavqena jasna procedura, koju su sudovi 16. U konkretnom slu~aju, apelacijom se osporava odluka du`ni da po{tuju prilikom odlu~ivawa o istaknutom koja je kona~na o pitawu imuniteta, dok jo{ uvijek nije prigovoru imuniteta. donesena kona~na odluka o pitawu apelantove krivice za 23. Ustavni sud nagla{ava da je donio Odluku broj U 24/03 od krivi~no djelo za koje je optu`en. Me|utim, Ustavni sud smatra 22. septembra 2004. godine, kojom je utvrdio da su osporene da je imunitet va`no prethodno pitawe koje se razmatra odredbe Zakona o imunitetu Bosne i Hercegovine i Zakona o posebno od cjelokupnog krivi~nog postupka, s obzirom da je iz imunitetu Federacije Bosne i Hercegovine u skladu sa odredbi Zakona o imunitetu vidqivo da, ukoliko se istakne Ustavom Bosne i Hercegovine. prigovor imuniteta, nadle`ni sudovi prvo treba da donesu 24. Imaju}i u vidu navedeno, te posebno novonastalu pravnu odluku o tom pitawu. Kada se jednom rije{i pitawe imuniteta, situaciju, Ustavni sud zakqu~uje da predmetna apelacija ne ono vi{e ne mo`e da se postavqa u odre|enom krivi~nom mo`e da se rije{i u skladu sa praksom iz odluka Ustavnog suda u postupku. Stoga, Ustavni sud smatra da se standardi prava na predmetima br. U 59/01, U 60/01 i U 61/01. pravi~an postupak odnose i na postupak u kom se odlu~uje o 25. Apelant osporava rje{ewe Ustavnog suda Federacije, pravu na imunitet, jer ukoliko se odbije prigovor imuniteta i tvrde}i da je wime povrije|eno wegovo pravo na pravi~no nastavi sa krivi~nim postupkom, pitawe imuniteta vi{e ne mo`e da se isti~e. Imaju}i u vidu navedeno, Ustavni sud smatra su|ewe iz ~lana II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 da je apelacija u ovom slu~aju dopustiva, iako jo{ uvijek nije Evropske konvencije, te da je naru{en princip zabrane donesena kona~na odluka o pitawu apelantove krivice za retroaktivne primjene prava iz ~lana 7 Evropske konvencije. krivi~no djelo za koje je optu`en. Pravo na pravi~no su|ewe 17. U konkretnom slu~aju, predmet osporavawa apelacijom 26. ^lan II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine: su rje{ewa Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, br. "3. Nabrajawe prava U 9/03 i U 11/03 od 8. jula 2003. godine, protiv kojih nema drugih Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine u`ivaju efektivnih pravnih lijekova mogu}ih po zakonu. Nadaqe, qudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog ~lana, a ona osporena rje{ewa Ustavnog suda Federacije apelant je primio obuhvataju: 30. septembra 2003. godine, a apelacija je podnesena 27. [...] novembra 2003. godine. Iz navedenog je vidqivo da je apelacija e) Pravo na pravi~no saslu{awe u gra|anskim i krivi~nim podnesena u roku od 60 dana, kako je propisano ~lanom 15 stav 3 stvarima i druga prava u vezi sa krivi~nim postupkom." Poslovnika Ustavnog suda. Na kraju, apelacija ispuwava i ^lan 6 stav 1 Evropske konvencije, u relevantnom dijelu, uslove iz ~lana 16 stav 2 Poslovnika Ustavnog suda. glasi: 18. Imaju}i u vidu odredbe ~lana VI/3 b) Ustava Bosne i "1. Prilikom utvr|ivawa gra|anskih prava i obaveza ili Hercegovine, ~lana 15 stav 3 i ~lana 16 stav 2 Poslovnika osnovanosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv wega, Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija svako ima pravo na pravi~no su|ewe i javnu raspravu u razumnom ispuwava uslove u pogledu dopustivosti. roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom VII. Meritum ustanovqenim sudom. [...]" 27. Ustavni sud napomiwe da je u svojoj odluci broj U 5/99 od a) Ranija praksa Ustavnog suda 3. decembra 1999. godine ("Slu`beni glasnik Bosne i 19. Prije svega, Ustavni sud podsje}a na raniju praksu u Hercegovine", broj 3/00) zauzeo stav da je nadle`an da ispituje odlu~ivawu o apelacijama gdje su se apelanti u sudskim da li je presuda (odluka) ustavnog suda entiteta u saglasnosti sa postupcima pozivali na imunitet. Ustavom Bosne i Hercegovine. Dakle, u konkretnom slu~aju, Ustavni sud }e ispitati da li je osporeno rje{ewe Ustavnog 20. U izvjesnom broju slu~ajeva Ustavni sud je zakqu~io da je suda Federacije, kojim je kona~no odlu~eno o istaknutom do{lo do povrede prava na pravi~no su|ewe iz ~lana 6 stav 1 prigovoru imuniteta, povrijedilo apelantovo pravo na Evropske konvencije, zbog toga {to je krivi~ni postupak pravi~no su|ewe u smislu ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije. pokrenut prije nego {to je rije{eno pitawe imuniteta. U tim slu~ajevima Ustavni sud nije ispitivao pitawe imuniteta u 28. Ustavni sud nagla{ava da u konkretnom slu~aju wegov meritumu, nego je konstatovao da ono treba da se rije{i u zadatak nije da ispita da li apelant ima ili nema pravo na zakonom propisanoj proceduri. Tom prilikom, nagla{eno je da imunitet, jer je to pitawe kona~no rije{eno odlukom Ustavnog su redovni sudovi bili obavezni da razmotre pitawe suda Federacije. Zadatak Ustavnog suda u konkretnom slu~aju je imuniteta, kao va`no prethodno pitawe u krivi~nom postupku, da ispita da li je osporeno rje{ewe Ustavnog suda Federacije a wihov propust Ustavni sud je smatrao povredom prava na povrijedilo apelantovo pravo na pravi~no su|ewe u postupku u pravi~no su|ewe iz ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije. Takav kom je odlu~ivano o wegovom prigovoru imuniteta. Ponedjeljak, 29.5.2006. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 26 – Strana 2889 29. U konkretnom slu~aju, apelant smatra da je Ustavni sud 2. Ovaj ~lan ne uti~e na su|ewe ili ka`wavawe bilo koje Federacije, u osporenom rje{ewu, pogre{no tuma~io i osobe koja je kriva za ~iwewe ili ne~iwewe, ako je to djelo u primijenio materijalno pravo, ~ime je povrijedio wegovo vrijeme izvr{ewa predstavqalo krivi~no djelo prema pravo na pravi~no su|ewe iz ~lana 6 stav 1 Evropske op{tim pravnim na~elima priznatim kod civilizovanih konvencije. naroda". 30. Ustavni sud podsje}a na svoj stav (vidi Odluku broj U 33. Retroaktivnu primjenu prava apelant vidi u tome {to 62/01 od 5. aprila 2002. godine, objavqenu u "Slu`benom je, u wegovom slu~aju, Ustavni sud Federacije primijenio glasniku Bosne i Hercegovine", broj 24/02), shodno kome Zakon o imunitetu Federacije Bosne i Hercegovine koji je "nadle`nost Ustavnog suda u apelacionim postupcima donio Visoki predstavnik, a ne ranije ustavne odredbe prema ograni~ena je "na pitawa koja su sadr`ana u ovom Ustavu" i kojima je on u`ivao imunitet od krivi~nog gowewa, posebno Sud nije nadle`an da preispituje ~iweni~no stawe ili kada se ima u vidu da su one va`ile u vrijeme kada je on navodno tuma~ewe i primjenu zakona redovnih sudova, osim u po~inio krivi~na djela koja mu se stavqaju na teret. slu~ajevima u kojima su odluke ni`ih sudova povrijedile 34. Ustavni sud je ve} obrazlo`io da smatra da je apelant ustavna prava ili su zanemarile ta prava, te ako je primjena imao pravi~no su|ewe tokom postupka u kom se odlu~ivalo o zakona bila proizvoqna ili diskriminatorska, ukoliko je istaknutom prigovoru imuniteta. Tako|e, konstatovano je da se do{lo do povrede procesnih prava (pravi~no su|ewe, pristup ne}e ulaziti u na~in na koji je Ustavni sud Federacije sudu, efektivni pravni lijekovi i dr.) ili ukoliko utvr|eno primijenio materijalno pravo u konkretnom slu~aju. ~iweni~no stawe ukazuje na povredu Ustava". 35. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zakqu~uje da nije 31. Ustavni sud smatra da navedeni stav mo`e da se potrebno da se posebno ispituje da li je osporenim rje{ewem primijeni i u konkretnom slu~aju. Iz navoda apelacije kao i Ustavnog suda Federacije naru{en princip zabrane prilo`ene dokumentacije, ne mo`e da se zakqu~i da su retroaktivne primjene prava, posebno kad se ima u vidu da je rje{ewem Ustavnog suda Federacije povrije|ena ili Ustavni sud, u svojoj odluci broj U 24/03 od 22. septembra 2004. zanemarena apelantova ustavna prava. Tako|e, ne mo`e da se godine, utvrdio da su odredbe Zakona o imunitetu Bosne i zakqu~i da je primjena zakona bila proizvoqna ili Hercegovine i Zakona o imunitetu Federacije Bosne i diskriminatorska, ili da je do{lo do povrede procesnih prava Hercegovine u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine, te da (na primjer da sudovi nisu bili nepristrasni, da je apelantu nemaju retroaktivno dejstvo koje je zabraweno ~lanom 7 uskra}eno pravo na pristup sudu ili efektivan pravni lijek). Evropske konvencije. Jo{ mawe mo`e da se tvrdi da utvr|eno ~iweni~no stawe VIII. Zakqu~ak ukazuje na bilo koju povredu Ustava Bosne i Hercegovine, s 36. Imaju}i u vidu navedeno, Ustavni sud zakqu~uje da je obzirom da je Ustavni sud u svojoj odluci broj U 24/03 od 22. imunitet pitawe koje se razmatra posebno od cjelokupnog septembra 2004. godine utvrdio da su odredbe Zakona o postupka, te kad se jednom rije{i, vi{e ne mo`e da se isti~e u imunitetu Bosne i Hercegovine i Zakona o imunitetu tom postupku. Stoga, Ustavni sud smatra da standardi prava na Federacije Bosne i Hercegovine u skladu sa Ustavom Bosne i pravi~an postupak vrijede i za postupak u kom se odlu~uje o Hercegovine, a navedeni zakoni bili su osnov Ustavnom sudu istaknutom prigovoru imuniteta, te kona~nu odluku o tom Federacije prilikom dono{ewa rje{ewa koje se osporava pitawu mo`e da ispituje Ustavni suda. U konkretnom slu~aju, apelacijom. Sem toga, rje{ewe Ustavnog suda Federacije Ustavni sud nije ustanovio da je osporenim rje{ewem Ustavnog sadr`i sasvim dovoqno razloga iz kojih mo`e da se vidi za{to suda Federacije povrije|eno apelantovo pravo na pravi~no taj sud smatra da je apelantov prigovor imuniteta neosnovan u ovom slu~aju. su|ewe iz ~lana II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 32. Imaju}i u vidu izlo`eno, Ustavni sud smatra da nije stav 1 Evropske konvencije, niti da je wime naru{en princip zabrane retroaktivne primjene prava iz ~lana 7 Evropske do{lo do povrede prava na pravi~no su|ewe iz ~lana II/3 e) konvencije. Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske 37. Na osnovu ~lana 61 st. 1 i 3 Poslovnika Ustavnog suda, konvencije. Ustavni sud je ve}inom glasova odlu~io kao u dispozitivu ove c) Zabrana retroaktivne primjene prava Odluke. ^lan 7 Evropske konvencije glasi: 38. Shodno ~lanu VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke "1. Niko se ne mo`e smatrati krivim za krivi~no djelo Ustavnog suda su kona~ne i obavezuju}e. nastalo ~iwewem ili ne~iwewem koje nije predstavqalo Predsjednik krivi~no djelo u vrijeme izvr{ewa, prema nacionalnom ili Ustavnog suda me|unarodnom pravu. Isto tako, izre~ena kazna ne}e biti Bosne i Hercegovine te`a od one koja se primjewivala u vrijeme izvr{ewa krivi~nog djela. Mato Tadi}, s. r. Broj 26 – Strana 2890 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Ponedjeljak, 29.5.2006. SADR@AJ DOM NARODA PARLAMENTA FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE 288 Odluka o izmjenama Odluke o izboru predsjednika, zamjenika predsjednika i ~lanova radnih tijela Doma naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine (bosanski jezik) 2653 Odluka o izmjenama Odluke o izboru predsjednika, zamjenika predsjednika i ~lanova radnih tijela Doma naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine (hrvatski jezik) 2653 Odluka o izmjenama Odluke o izboru predsjednika, zamjenika predsjednika i ~lanova radnih tijela Doma naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine (srpski jezik) 2654 VLADA FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE 289 Odluka o davanju saglasnosti za upu}ivanje pripadnika bosanskohercegova~kog kontingenta civilne policije, s podru~ja Federacije Bosne i Hercegovine, u mirovnu misiju UN-a u Liberiji 2654 290 Odluka o odobravanju prodaje/nabavke po principu "staro za novo" putni~kog vozila za potrebe Federalnog ministarstva raseljenih osoba i izbjeglica (bosanski jezik) 2655 Odluka o odobravanju prodaje/nabave po principu "staro za novo" putni~kog vozila za potrebe Federalnog ministarstva raseljenih osoba i izbjeglica (hrvatski jezik) 2655 Odluka o odobravawu prodaje/nabavke po principu "staro za novo" putni~kog vozila za potrebe Federalnog ministarstva raseqenih lica i izbjeglica (srpski jezik) 2655 291 Odluka o odobravanju izdvajanja sredstava iz Bud`eta Federacije Bosne i Hercegovine za 2006. godinu Federalnom ministarstvu finansija - Federalnom ministarstvu financija za Op}inu Visoko na ime popravke putne i komunalne infrastrukture 2656 292 Odluka o odobravanju izdvajanja sredstava iz Prora~una Federacije Bosne i Hercegovine za 2006. godinu Federalnom ministarstvu financija - Federalnom ministarstvu finansija, za Op}inu Visoko na ime podr{ke istra`ivanjima na lokalitetu platoa Viso~ica