USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o meritumu
na sjednici održanoj 13. septembra 2005. godine, donio je
ODLUKU O MERITUMU ODLUKA JE OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 94/05.
OBRAZLOŽENJE
Mato Tadić, predsjednik
Miodrag Simović, potpredsjednik
Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednica
Valerija Galić, sutkinja
Jovo Rosić, sudija
Odbija se kao neosnovana apelacija Ljube Vranjkovića podnesena protiv Presude Kantonalnog suda Mostar broj Gž-382/03 od 30. septembra 2004. godine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine".
I. Uvod
- 1.Ljubo Vranjković (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Rizo Tvrtković, advokat iz Mostara, podnio je 7. decembra 2004. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda Mostar (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Gž-382/03 od 30. septembra 2004. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Općinskog suda I Mostar (u daljnjem tekstu: Općinski sud) i od učesnika u postupku, Općine Mostar - Jugozapad (u daljnjem tekstu: tužena), zatraženo je 22. aprila 2005. godine da dostave odgovore na apelaciju.
- 3.Kantonalni sud je dostavio odgovor 29. aprila 2005. godine, a Općinski sud i tužena nisu dostavili odgovore.
- 4.Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Kantonalnog suda je dostavljen apelantu 24. augusta 2005. godine.
III. Činjenično stanje
- 5.Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
- 6.U saobraćajnoj nezgodi, koja se dogodila 6. marta 2000. godine u mjestu Rodoč, općina Mostar - Jugozapad, na raskrsnici lokalnih puteva Rodoč-Varda-Jasenica, došlo je do oštećenja na apelantovom putničkom vozilu, kao i na putničkom vozilu drugog učesnika u ovoj saobraćajnoj nezgodi.
- 7.Općinski sud, odlučujući o apelantovoj tužbi, donio je Presudu broj P-299/01 od 28. novembra 2002. godine, koja je potvrđena osporenom presudom Kantonalnog suda, kojom je odbio apelantov tužbeni zahtjev da mu tužena na ime naknade štete na putničkom vozilu isplati iznos od 2.555,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 26. aprila 2000. godine do isplate i naložio apelantu da tuženoj plati parnične troškove u iznosu od 840,00 KM. Općinski sud je utvrdio da je uzrok saobraćajne nezgode neispravna saobraćajna signalizacija, koja je oba učesnika u nezgodi upućivala na zaključak da se nalaze na putu sa pravom prvenstva prolaza kroz raskrsnicu, ali i da su se vozači mogli pravovremeno uočiti i da su u podjednakoj mjeri doprinijeli nezgodi, jer nisu postupali sa dužnom pažnjom. Općinski sud je zaključio da se u pogledu osnova tužbenog zahtjeva radi o podijeljenoj odgovornosti učesnika u saobraćajnoj nezgodi. U vezi sa neispravnom saobraćajnom signalizacijom, Općinski sud je prihvatio prigovor o nedostatku pasivne legitimacije tužene, jer je utvrdio da je za štetu nanesenu korisniku javne ceste, ukoliko je šteta prouzrokovana stanjem javne ceste, odgovorno Preduzeće "Ceste" HZHB, kako to proizlazi iz odredaba člana 18. Uredbe o cestama ("Narodni list HZHB" broj 8/93), koja je u vrijeme saobraćajne nezgode bila na snazi. Općinski sud smatra neosnovanim apelantove navode da bi, prema Uredbi o komunalnim djelatnostima ("Narodni list HZHB" broj 34/94), u nadležnosti Općine bilo održavanje lokalne ceste, jer takav zaključak ne proizlazi iz spomenute uredbe. Sud je naglasio da u nadležnosti Općine u vrijeme štetnog događaja nisu bili obavljanje i finansiranje djelatnosti koje se odnose na lokalne puteve, a što je u skladu s Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o putevima ("Službeni list RBiH", broj 33/95).
IV. Relevantni propisi
- 8.Zakon o putevima ("Službeni list SRBiH", broj 10/90 i "Službeni list RBiH", br. 21/92, 13/94 i 33/95)
"Član 10. stav 2.
- 2)Osiguranje materijalnih i drugih uvjeta za izgradnju, rekonstrukciju, održavanje, zaštitu i upravljanje regionalnih i lokalnih puteva vrši okružni-kantonalni organ nadležan za poslove saobraćaja putem direkcije puteva okruga-kantona ..."
V. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 9.Apelant se žali da je u postupku koji je okončan pobijanom presudom došlo do povrede njegovog prava na fer i pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant ponavlja žalbene navode iz postupka, te ističe da su sudovi pogrešno primijenili materijalne propise i odbili njegov tužbeni zahtjev za naknadu štete do koje je došlo zbog neispravne signalizacije na lokalnom putu za čije je održavanje, kako navodi apelant, odgovorna tužena. Apelant se poziva na Uredbu o komunalnim djelatnostima ("Narodni list HRHB" 34/94) kojom je, između ostalog, propisano da su općine dužne osigurati za svoje područje trajno i kvalitetno obavljanje komunalnih djelatnosti u koje se ubrajaju i saobraćajnice na njihovom području, te na kraju ističe da tužena odgovara za štetu prouzročenu neodržavanjem saobraćajnica po principu pretpostavljene krivice i ne može se osloboditi odgovornosti osnivanjem specijaliziranih organizacija ili povjeravanjem ovih poslova njima.
- 10.Također, apelant se žali na povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
b) Odgovor na apelaciju
- 11.Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju ističe da ostaje pri navodima i razlozima datim u obrazloženju pobijane presude, te predlaže da Ustavni sud odbije apelaciju kao neosnovanu.
VI. Dopustivost
- 12.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 13.U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku kojeg je koristio.
- 14.U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Kantonalnog suda broj Gž-382/03 od 30. septembra 2004. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelant je primio 8. novembra 2004. godine a apelacija Ustavnom sudu je podnesena 7. decembra 2004. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda.
- 15.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
- 16.Apelant navodi da su mu osporenim presudama povrijeđena pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu.
a) pravo na pravično suđenje
- 17.Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
"3. Katalog prava
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
(...)
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom."
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
"1. Pri utvrđivanju građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć"
- 18.Apelant navodi da je osporenim presudama redovnih sudova pogrešno primijenjeno materijalno pravo na njegovu štetu.
- 19.U vezi sa navedenim, Ustavni sud se poziva na svoj stav (vidi Odluku broj U 62/01 od 5. aprila 2002. godine, objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 24/02) prema kojem: "Nadležnost Ustavnog suda u apelacionim postupcima ograničena je na pitanja koja su sadržana u ovom ustavu i Sud nije nadležan da preispituje činjenično stanje ili tumačenje i način na koji su primijenili zakon redovni sudovi osim u slučajevima u kojima su odluke nižih sudova povrijedile ustavna prava, ili su zanemarile ta prava, te ako je primjena zakona bila proizvoljna ili diskriminacijska, ukoliko je došlo do povrede procesnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na efektivni pravni lijek i dr.), ili ukoliko utvrđeno činjenično stanje ukazuje na povredu Ustava."
- 20.Ustavni sud smatra da se navedeni stav može primijeniti i u konkretnom slučaju. Iz navoda u apelaciji, kao i priložene dokumentacije ne može se zaključiti da su odlukama redovnih sudova povrijeđena ili zanemarena apelantova ustavna prava. Također, ne može se zaključiti da je primjena zakona bila proizvoljna ili diskriminacijska, ili da je došlo do povrede procesnih prava. Još manje se može tvrditi da utvrđeno činjenično stanje ukazuje na bilo koju povredu Ustava Bosne i Hercegovine.
- 21.Apelant nije uspio dokazati u postupku pred redovnim sudovima postojanje pasivne legitimacije tužene i s tim u vezi njenu odgovornost za štetu na njegovom putničkom vozilu. Prvostepeni i drugostepeni sud u obrazloženju svojih presuda naveli su precizne razloge na osnovu kojih su primijenjeni propisi na kojima se zasnivaju donesene presude.
- 22.Apelant nije predočio Ustavnom sudu bilo kakve dokaze da je u konkretnom slučaju primjena materijalnog prava bila proizvoljna ili diskriminacijska. Stoga, Ustavni sud neće raspravljati o primjeni i načinu na koji su redovni sudovi tumačili materijalna prava.
- 23.Zatim, Ustavni sud zaključuje da apelantovo nezadovoljstvo ishodom sudskog postupka ne znači u konkretnom slučaju i uskraćivanje prava na pravičan postupak.
- 24.Imajući u vidu izloženo, Ustavni sud smatra da nije došlo do povrede prava na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Ostali navodi
- 25.U vezi sa zaključkom o kršenju prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije neophodno posebno razmatrati ostale navode iz apelacije o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
VIII. Zaključak
- 26.Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 27.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.