Odluka o upravljanju kreditnim rizikom i utvrđivanju očekivanih kreditnih gubitaka
Na osnovu čl. 5. stav (1) tačka h) i 19. stav (1) tačka c) Zakona o Agenciji za bankarstvo Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 75/17), člana 12. stav (1) tačka d) Statuta Agencije za bankarstvo Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 3/18) i čl. 80. stav (5) i 81. stav (14) Zakona o bankama ("Službene novine Federacije BiH", broj 27/17), Upravni odbor Agencije za bankarstvo Federacije Bosne i Hercegovine, na sjednici održanoj 20.06.2019. godine, donosi
ODLUKU
O UPRAVLJANJU KREDITNIM RIZIKOM I UTVRĐIVANJU OČEKIVANIH KREDITNIH GUBITAKA
1. Opće odredbe
Član 1.
Predmet odluke
(1) Ovom odlukom propisuju se:
- a)pravila za upravljanje kreditnim rizikom,
- b)način raspoređivanja izloženosti u nivoe kreditnog rizika i utvrđivanje očekivanih kreditnih gubitaka,
- c)prihvatljiv kolateral za potrebe utvrđivanja očekivanih kreditnih gubitaka,
- d)prihvatljiv kolateral za potrebe ograničenja najveće dopuštene izloženosti u odnosu na priznati kapital,
- e)tretman materijalne aktive stečene u postupku naplate potraživanja,
- f)način izvještavanja Agencije za bankarstvo Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Agencija).
(2) Ovom odlukom propisuju se minimalni zahtjevi, a banka može primijeniti strože zahtjeve.
(3) Odredbe ove odluke primjenjuju se na banke sa sjedištem u Federaciji Bosne i Hercegovine koje su od Agencije dobile dozvolu za rad.
(4) Banka je dužna primjenjivati odredbe ove odluke na pojedinačnoj i konsolidovanoj osnovi.
(5) Uputstvom za klasifikaciju i vrednovanje finansijske aktive (u daljem tekstu: Uputstvo) detaljnije se definiraju i pojedine odredbe ove odluke, s ciljem osiguranja jedinstvenog računovodstvenog i regulatornog tretmana finansijske aktive.
(6) Na pitanja vezana za upravljanje kreditnim rizikom u bankama koja nisu definirana ovom odlukom, a definirana su Zakonom o bankama ili drugim podzakonskim propisima, primjenjivat će se odredbe tog zakona ili drugog podzakonskog propisa.
Član 2.
Pojmovi
(1) Pojmovi koji se koriste u ovoj odluci imaju sljedeća značenja:
- a)Izloženost je bruto knjigovodstvena vrijednost stavke bilansne i vanbilansne aktive.
- b)Nekvalitetna izloženost je:
- 1)izloženost u statusu neizmirenja obaveza, odnosno izloženost koja je raspoređena u nivo kreditnog rizika 3 iz člana 20. ove odluke i
- 2)izloženost koja se vrednuje po fer vrijednosti kroz račun dobiti ili gubitka, a ispunjava uslov za raspoređivanje u nivo kreditnog rizika 3.
- 1)
- c)Nekvalitetni kredit je:
- 1)kredit u statusu neizmirenja obaveza, odnosno kredit koji je raspoređen u nivo kreditnog rizika 3 iz člana 20. ove odluke i
- 2)kredit koji se vrednuje po fer vrijednosti kroz račun dobiti ili gubitka, a ispunjava uslov za raspoređivanje u nivo kreditnog rizika 3.
- 1)
- d)Očekivani kreditni gubitak (ECL) jeste ispravka vrijednosti bilansne izloženosti i rezervisanja za pokriće očekivanih kreditnih gubitaka za vanbilansne izloženosti koje banka knjigovodstveno evidentira kroz račun dobiti ili gubitka, a utvrđuje se u skladu sa odredbama ove odluke i Uputstva.
- e)Vanjska institucija za procjenu kreditnog rejtinga (ECAI) ima isto značenje kao u Odluci o izračunavanju kapitala banke.
- f)Računovodstveni otpis jeste prijenos bilansne izloženosti u vanbilansnu evidenciju, pri čemu banka zadržava pravo na dalje poduzimanje mjera za naplatu potraživanja od dužnika.
- g)Trajni otpis jeste otpis bilansne izloženosti koji dovodi do prestanka priznavanja cijele izloženosti ili njenog dijela u poslovnim knjigama banke (bilansnoj i vanbilansnoj evidenciji).
- h)Modifikacija izloženosti je postupak kojim se mijenjaju uslovi originalnog ugovora te izloženosti, pri čemu modifikacija može biti:
- 1)uzrokovana tekućim potrebama dužnika (npr. smanjenje efektivne kamatne stope zbog promjena na tržištu, zamjena kolaterala i sl.), a ne finansijskim poteškoćama dužnika,
- 2)uzrokovana trenutnim finansijskim poteškoćama dužnika ili poteškoćama koje će uskoro nastati, odnosno pogoršanjem njegove kreditne sposobnosti, urednosti u izmirivanju obaveza prema banci ili drugim povjeriocima (u daljem tekstu za ovu vrstu modifikacije koristi se pojam: restrukturirana izloženost).
- 1)
- i)Prihvatljiv kolateral jeste kolateral koji banka može uzeti u obzir prilikom procjene budućih novčanih tokova za potrebe utvrđivanja očekivanih kreditnih gubitaka, a koji mora ispuniti sve uslove u vezi sa kolateralom navedene u ovoj odluci.
- j)Korektivni faktor (engl. haircut) jeste faktor kojim se banka koristi za prilagođavanje vrijednosti procijenjenih budućih novčanih tokova iz prihvatljivog kolaterala u odnosu na tržišnu vrijednost kolaterala, uzimajući u obzir odgovarajući interno procijenjeni rok naplate, te za izračunavanje iznosa izloženosti osiguranog prihvatljivim kolateralom za potrebe primjene člana 25. st. (1) i (2) ove odluke.
- k)Nezavisni procjenitelj je lice zaposleno u banci ili angažovano od strane banke koje posjeduje potrebne stručne kvalifikacije, tehničke sposobnosti, iskustvo i odgovarajuće ovlaštenje (licencu, rješenje i sl.) potrebno za utvrđivanje vrijednosti nekretnine ili pokretne imovine, te dobro poznaje tržište nekretnina i pokretne imovine.
Nezavisni procjenitelj ili član njegove uže porodice ne smije:
- 1)biti uključen u postupak odobravanja izloženosti ili u posredovanje, prodaju ili iznajmljivanje nekretnine ili pokretne imovine,
- 2)imati pravni ili poslovni odnos sa dužnikom, osim posla procjene,
- 3)biti povezano lice sa kupcem ili prodavaocem pokretne imovine ili nekretnina,
- 4)imati vlastite interese s obzirom na rezultate konačnog izvještaja kojim se utvrđuje tržišna vrijednost nekretnine ili pokretne imovine, osim naknade za izvršavanje procjene.
Visina naknade koju prima nezavisni procjenitelj ne smije zavisiti od rezultata procjene, a nezavisni procjenitelj dužan je da sačini jasan, transparentan i objektivan izvještaj o procjeni vrijednosti nekretnine ili pokretne imovine, u skladu sa pravilima i standardima struke.
- l)Kamatno inducirani kreditni rizik jeste rizik gubitka kojem je dodatno izložena banka koja preuzima kreditni rizik iz izloženosti vezanih za promjenljivu kamatnu stopu.
- m)Materijalno značajan iznos za potrebe utvrđivanja broja dana kašnjenja ima isto značenje kao u Odluci o izračunavanju kapitala banke.
- n)Utvrđivanje broja dana kašnjenja ima isto značenje kao u Odluci o izračunavanju kapitala banke.
(2) Pojmovi koji nisu definirani ovim članom, a koriste se u ovoj odluci, imaju značenje u skladu sa zakonskim propisima i drugim podzakonskim propisima.
2. Pravila za upravljanje kreditnim rizikom
Član 3.
Pravila za upravljanje kreditnim rizikom
(1) Pored propisanih općih i posebnih standarda za upravljanje rizicima, a koji se odnose na uspostavljanje i primjenu sistema internog upravljanja u bankama, banka je dužna ispuniti zahtjeve u vezi sa posebnim pravilima za upravljanje kreditnim rizikom koji su propisani čl. 4-16. ove odluke.
(2) Banka je dužna osigurati da se godišnjim planom rada interne revizije obuhvati pregled poštovanja pravila za upravljanje kreditnim rizikom iz stava (1) ovog člana.
Član 4.
Interni akti banke
(1) Banka je dužna donijeti i provoditi adekvatne strategije, te politike i procedure za upravljanje kreditnim rizikom u kojima su jasno i detaljno utvrđene nadležnosti i odgovornosti nadležnih tijela i zaposlenih u banci.
(2) Banka je dužna upravljati kreditnim rizikom na nivou pojedinačnih izloženosti i na nivou cijelog portfolija banke, odnosno uspostaviti i provoditi adekvatan i efikasan sistem stalnog praćenja pojedinačnih izloženosti koje nose kreditni rizik i cijelog portfolija, te osigurati da nivo, struktura i kvalitet njenog portfolija bude usklađen sa usvojenim strategijama i politikama za upravljanje kreditnim rizikom.
(3) Banka je dužna donijeti interne metodologije kojima će definirati način klasifikacije i vrednovanja izloženosti, njihovog raspoređivanja u nivoe kreditnog rizika i utvrđivanja očekivanih kreditnih gubitaka, koje su usklađene sa zahtjevima propisanim ovom odlukom i Uputstvom.
(4) Metodologije iz stava (3) ovog člana usvaja nadzorni odbor banke, a uprava banke dužna je osigurati konzistentnu primjenu usvojenih metodologija, adekvatno praćenje i efikasan sistem internih kontrola primjene istih, uspostaviti odgovarajući sistem izvještavanja, te po potrebi predlaže njihove izmjene.
(5) Funkcija interne revizije banke redovno ocjenjuje adekvatnost svih elemenata uspostavljenih metodologija i postupaka banke za klasifikaciju i vrednovanje izloženosti, uključujući ocjenu adekvatnosti sistema internih kontrola unutar tih postupaka, te daje preporuke za otklanjanje utvrđenih slabosti i nedostataka.
Član 5.
Organizacioni zahtjevi
(1) Banka je dužna osigurati jasnu operativnu i organizacionu razdvojenost funkcije ugovaranja transakcija od funkcije podrške i upravljanja rizicima, uključujući i upravljačke i rukovodne nivoe.
(2) Banka je dužna uspostaviti jasnu i dosljednu organizacionu strukturu koja osigurava utvrđivanje:
- a)kriterija i procedura za odobravanje novih izloženosti ili modifikaciju postojećih izloženosti,
- b)pravila odobravanja izloženosti na nivou pojedinačnih dužnika i na nivou grupe povezanih lica,
- c)nadležnosti nadzornog odbora i uprave, kao i odbora koje oni imenuju, te ovlaštenja pojedinih rukovodnih nivoa za odobravanje izloženosti riziku.
(3) Banka je dužna da u skladu sa interno propisanim nivoima kompetencija, sa aspekta izloženosti kreditnom riziku, osigura mišljenje lica zaduženog za procjenu kreditnog rizika u banci.
(4) Banka je dužna utvrditi pravila i odgovornosti za odobravanje izloženosti, u izuzetnim slučajevima, kada se lice koje je zaduženo za ugovaranje transakcija i lice zaduženo za procjenu kreditnog rizika u banci ne mogu usaglasiti oko odobrenja izloženosti.
(5) Izuzetno, ako banka odobrava izloženosti za koje nije potrebno mišljenje lice zaduženog za procjenu kreditnog rizika u banci iz stava (3) ovog člana, odluke o odobravanju izloženosti mogu se donositi u okviru funkcije ugovaranja transakcija. U tom slučaju banka je dužna propisati kriterije za utvrđivanje izloženosti za koje nije potrebno mišljenje lica zaduženog za procjenu kreditnog rizika u banci, pravila odobravanja tih izloženosti, koja omogućavaju njihovo grupisanje prema sličnim karakteristikama, i pravila njihovog praćenja na grupnoj osnovi, koje se mora obavljati u okviru funkcije upravljanja rizicima.
(6) Banka ne može u okviru funkcije ugovaranja transakcija utvrđivati i knjigovodstveno evidentirati očekivane kreditne gubitke.
Član 6.
Kreditni proces
Banka je dužna usvojiti adekvatne politike i procedure i uspostaviti odgovarajući kreditni proces koji minimalno obuhvata:
- a)odobravanje izloženosti,
- b)praćenje rizičnosti izloženosti,
- c)analizu izloženosti kreditnom riziku,
- d)sistem ranog upozorenja na povećanje kreditnog rizika,
- e)postupanje sa nekvalitetnim izloženostima,
- f)postupanje sa restrukturiranim izloženostima,
- g)raspoređivanje izloženosti u nivoe kreditnog rizika,
- h)sadržaj i vođenje kreditnog dosjea.
Član 7.
Odobravanje izloženosti
(1) Banka je prije odobravanja kreditne izloženosti, te svakog povećanja kreditne izloženosti dužna da na sveobuhvatan i adekvatan način procijeni kreditnu sposobnost dužnika, a uzimajući u obzir interno propisane kriterije i zahtjeve ove odluke. Banka je dužna da najmanje jednom godišnje razmatra propisane kriterije, te ih po potrebi prilagođava s ciljem unapređenja postupaka procjene kreditne sposobnosti dužnika.
(2) Banka je prije odobravanja kreditne izloženosti dužna procijeniti kvalitet, utrživost, raspoloživost i vrijednost, te pravnu valjanost kolaterala. Ako vrijednost kolaterala u velikoj mjeri zavisi od kreditne sposobnosti davaoca kolaterala koji je treća strana, banka je dužna procijeniti i njegovu kreditnu sposobnost.
(3) Banka je dužna uspostaviti pouzdan proces za procjenu mogućnosti dužnika da ispuni svoje obaveze prema ugovorenim uslovima i provjeravati taj proces u redovnim intervalima.
(4) Banka je prilikom analize naplativosti izloženosti dužna prvo uzeti u obzir kreditnu sposobnost dužnika, a primljeni kolateral za tu izloženost smatrati isključivo sekundarnim izvorom naplate.
(5) Banka je dužna donijeti politiku, kojom će definirati vrste kolaterala koje prihvata kao osiguranje za izloženost i metodologiju procjene vrijednosti kolaterala.
(6) Banka u skladu sa stavom (1) ovog člana internim aktima detaljno propisuje kriterije koje uzima u obzir prilikom procjene kreditne sposobnosti dužnika, način vršenja procjene i utvrđivanja činjenica relevantnih za procjenu, a pri tome je dužna da obuhvati najmanje sljedeće kriterije:
- a)za pravna lica:
- 1)utvrđivanje cilja, odnosno namjene izloženosti,
- 2)dužnikove novčane tokove ostvarene u proteklom periodu i procijenjene buduće novčane tokove u odnosu na njegove obaveze,
- 3)stručnost uprave i rukovodstva, kvalitet planova i programa za čiju realizaciju banka pruža finansijsku podršku,
- 4)karakter, poštenje i reputaciju dužnika, odnosno korektnost njegovih namjera i ponašanje u poslovnim aktivnostima i prema banci, pri čemu bitne faktore čine dostupne informacije o urednosti u izmirivanju obaveza prema banci, drugim bankama, ostalih obaveza prema drugim povjeriocima, o finansijskim prekršajima i sl.,
- 5)dužnikovu likvidnost i profitabilnost,
- 6)nivo kapitala i rezervi kojima dužnik raspolaže i njihov udio u bilansnoj sumi, te kvalitet aktive dužnika,
- 7)imovinsku snagu dužnika,
- 8)stepen zaduženosti dužnika, uključujući nivo i ročnost obaveza dužnika, te analizu datih jemstava,
- 9)uslove pod kojima dužnik posluje i perspektivu dužnika, te njegov položaj na tržištu, kao i položaj cijele grane djelatnosti kojom se dužnik bavi,
- 10)dužnikovu izloženost valutno induciranim kreditnim rizikom po osnovu potraživanja banke sa valutnom klauzulom, potraživanja u stranoj valuti, uključujući i dužnikove vanbilansne obaveze s valutnom klauzulom i vanbilansne obaveze u stranoj valuti i kamatno induciranim kreditnim rizikom po osnovu potraživanja ugovorenih sa promjenljivom kamatnom stopom. Pri tome banka treba da procjenjuje kreditni rizik i sa aspekta moguće promjene finansijskog položaja dužnika zbog promjene kursa konvertibilne marke i valute u kojoj je izloženost ili kamatne stope, odnosno da procijeni sposobnost dužnika da u slučaju potencijalne promjene tog kursa ili kamatne stope izmiruje obaveze prema banci u skladu sa ugovorenim uslovima. Banka posebnu pažnju posvećuje izloženostima sa valutnom klauzulom u stranoj valuti u slučajevima kada dužnik nema izvore prihoda u istoj valuti u kojoj je izloženost. Banka nije u obavezi da procjenjuje valutno inducirani kreditni rizik za izloženosti sa valutnom klauzulom u EUR-u, imajući u vidu postojanje valutnog odbora u Bosni i Hercegovini.
- 1)
- b)za fizička lica:
- 1)utvrđivanje cilja, odnosno namjene kreditne izloženosti,
- 2)dužnikove novčane tokove ostvarene u proteklom periodu i procijenjene buduće novčane tokove u odnosu na njegove obaveze,
- 3)imovinsku snagu dužnika,
- 4)stepen zaduženosti dužnika, te analizu datih jemstava,
- 5)karakter, poštenje i reputaciju dužnika, odnosno korektnost njegovih namjera i ponašanje prema banci, pri čemu banka treba da poduzme sve razumne mjere da, pored podataka o otplati kreditnih obaveza, prikupi i relevantne podatke o urednosti otplate ostalih obaveza i procijeni utjecaj na buduće novčane tokove dužnika u slučaju postojanja značajnih neizmirenih obaveza,
- 6)dužnikovu izloženost valutno induciranim kreditnim rizikom po osnovu potraživanja banke sa valutnom klauzulom, potraživanja u stranoj valuti, uključujući i dužnikove vanbilansne obaveze s valutnom klauzulom i vanbilansne obaveze u stranoj valuti i kamatno induciranim kreditnim rizikom po osnovu potraživanja ugovorenih sa promjenljivom kamatnom stopom. Pri tome banka treba da procjenjuje kreditni rizik i sa aspekta moguće promjene finansijskog položaja dužnika zbog promjene kursa konvertibilne marke i valute u kojoj je izloženost ili kamatne stope, odnosno da procijeni sposobnost dužnika da u slučaju potencijalne promjene tog kursa ili kamatne stope izmiruje obaveze prema banci u skladu sa ugovorenim uslovima. Banka posebnu pažnju posvećuje izloženostima sa valutnom klauzulom u stranoj valuti u slučajevima kada dužnik nema izvore prihoda u istoj valuti u kojoj je izloženost. Banka nije u obavezi da procjenjuje valutno inducirani kreditni rizik za izloženosti sa valutnom klauzulom u EUR-u, imajući u vidu postojanje valutnog odbora u Bosni i Hercegovini.
- 1)
(7) Dodatno, procjenu kreditne sposobnosti dužnika koji je osnovan u prethodne dvije godine od dana kada se vrši procjena (novoosnovana privredna društva), kao i dužnika koji je osnovan s posebnom namjenom, odnosno za realizaciju unaprijed utvrđenog projekta (projektno finansiranje), banka vrši na osnovu procjene mogućnosti tog dužnika da ostvari adekvatne novčane tokove koji osiguravaju blagovremeno izmirivanje obaveza po ugovorenoj dinamici otplate potraživanja. Prilikom vršenja te procjene banka uzima u obzir najmanje:
- a)procjenu budućih novčanih tokova tog ulaganja (poslovni plan, finansijske projekcije, ocjenu perioda vraćanja ulaganja, analizu osjetljivosti projekta na rizike i sl.) u slučaju novoosnovanih privrednih društava,
- b)procjenu budućih novčanih tokova projekta (poslovni plan, finansijske projekcije, ocjenu perioda vraćanja ulaganja, analizu osjetljivosti projekta na rizike i sl.), kao i kontinuiranog praćenja realizacije tog projekta u slučaju projektnog finansiranja,
- c)dostupne finansijske izvještaje.
(8) Obaveza provođenja procjene kreditne sposobnosti odnosi se na sve učesnike u ugovornom odnosu, tj. banka vrši i procjenu kreditne sposobnosti sudužnika, jemca ili davaoca garancije kao i grupe povezanih lica (kada je to primjenjivo), te davaoca kolaterala samo u slučajevima iz stava (2) ovog člana.
(9) Banka je dužna da donosi odluke o odobravanju kreditnih izloženosti na osnovu primjerenih i jasno definiranih kriterija, te da definira postupke odlučivanja o odobravanju i modifikaciji izloženosti.
Član 8.
Praćenje rizičnosti izloženosti
(1) Praćenje pojedinačnih izloženosti uključuje procjenjivanje kreditne sposobnosti dužnika, grupe povezanih lica sa dužnikom i kvaliteta, utrživosti, raspoloživosti, vrijednosti, te pravne valjanosti kolaterala tokom trajanja ugovornog odnosa na kojem je zasnovana predmetna izloženost.
(2) Banka je dužna da prati ispunjavanje uslova iz ugovora od strane dužnika, a u slučaju namjenskih izloženosti i praćenje korištenja plasiranih sredstava u skladu sa odobrenom/ugovorenom namjenom.
(3) Banka je dužna da uspostavi praćenje pojedinačnih izloženosti tako da omogućava pravovremeno poduzimanje odgovarajućih mjera s ciljem smanjenja kreditnog rizika u slučaju pogoršanja kreditne sposobnosti dužnika ili davaoca kolaterala ako vrijednost kolaterala u velikoj mjeri zavisi od kreditne sposobnosti davaoca kolaterala koji je treća strana.
(4) Banka je dužna usvojiti procedure kojima se utvrđuje prikupljanje i praćenje svih relevantnih informacija koje mogu upućivati na povećanje rizičnosti izloženosti i promjenu vrijednosti kolaterala, kao i procedure izvještavanja o tim informacijama svih ovlaštenih zaposlenih uključenih u proces upravljanja kreditnim rizikom, kako bi se blagovremeno i adekvatno vršila procjena rizičnosti izloženosti.
(5) Banka je dužna minimalno jednom godišnje prikupiti zvanične finansijske izvještaje dužnika predane u nadležni registar, te uraditi analizu finansijskog položaja u cilju uočavanja pogoršanja koji zahtijevaju poduzimanje mjera od strane banke. Prilikom navedene analize, banka treba da prikupi i analizira izvještaje nezavisnog revizora na finansijske izvještaje dužnika, kod dužnika koji vrše reviziju finansijskih izvještaja i kod dužnika koji su obavezni da vrše reviziju finansijskih izvještaja u skladu sa odredbama Zakona o računovodstvu i reviziji Federacije Bosne i Hercegovine i Zakona o računovodstvu i reviziji Republike Srpske.
Član 9.
Analiza izloženosti kreditnom riziku
(1) Banka je dužna uspostaviti sistem za kontinuiranu analizu strukture, kvaliteta i trendova kreditnog portfolija, uključujući i analizu rizika koji proizlaze iz koncentracija prisutnih u kreditnom portfoliju. Navedene analize banka je dužna uzeti u obzir prilikom definiranja strategija i politika za preuzimanje kreditnog rizika i upravljanje kreditnim rizikom.
(2) Praćenje i analiza kreditnog portfolija moraju biti uspostavljeni tako da omogućuju pravovremeno poduzimanje odgovarajućih mjera s ciljem smanjenja kreditnog rizika.
Član 10.
Sistem ranog upozorenja na povećanje kreditnog rizika
(1) Banka je dužna uspostaviti sistem ranog upozorenja koji omogućava pravovremenu identifikaciju dužnika kod kojih je prisutan povećani kreditni rizik i voditi evidenciju o tim izloženostima, odnosno isti moraju biti uvršteni na listu dužnika koje je potrebno posebno pratiti od strane banke (engl. watch list).
(2) Banka je dužna definirati odgovarajuće kvalitativne i kvantitativne pokazatelje za rano otkrivanje povećanog kreditnog rizika.
(3) Sistem ranog upozorenja zasniva se na internim (npr. interni kreditni rejting) ili eksternim indikatorima (npr. kreditni rejtinzi vanjskih institucija za procjenu kreditnog rejtinga, istraživanja određenih sektora, makroekonomski indikatori za određene geografske oblasti i sl.), a treba omogućiti prepoznavanje pogoršanja kreditnog kvaliteta izloženosti u najranijem trenutku, kako na pojedinačnoj tako i na grupnoj osnovi, za izloženosti sa sličnim karakteristikama.
(4) Banka je dužna da na listu iz stava (1) ovog člana uvrsti i nove dužnike banke, za koje je prilikom procjene kreditne sposobnosti utvrđeno da su u drugoj banci raspoređeni u viši nivo kreditnog rizika.
Član 11.
Postupanje sa nekvalitetnim izloženostima
(1) Banka je dužna uspostaviti adekvatan okvir za postupanje sa nekvalitetnim izloženostima, koji uključuje:
- a)način utvrđivanja, mjerenja, praćenja i nadziranja nekvalitetnih izloženosti, kao i mjere za izbjegavanje nastanka takvih izloženosti,
- b)donošenje strategije za postupanje sa nekvalitetnim izloženostima u kratkoročnom (do jedne godine), srednjoročnom (od jedne do tri godine) i dugoročnom periodu (periodu dužem od tri godine), uključujući i ciljane nivoe nekvalitetnih izloženosti,
- c)operativne godišnje planove za postupanje sa nekvalitetnim izloženostima, uključujući izloženosti u postupku prisilne naplate,
- d)implementaciju operativnog plana postupanja sa nekvalitetnim izloženostima,
- e)potpunu integriranost strategije postupanja sa nekvalitetnim izloženostima u upravljačke procese banke, uključujući redovno praćenje i nezavisan nadzor nad ovim postupcima.
(2) Banka je dužna analizirati utjecaj nekvalitetnih izloženosti na regulatorni kapital, profitabilnost, likvidnost i ostale pokazatelje poslovanja banke.
(3) Banka je prilikom određivanja strateških ciljeva iz stava (1) tačka b) ovog člana dužna uzeti u obzir:
- a)strategiju praćenja i restrukturiranja nekvalitetnih izloženosti,
- b)strategiju aktivnog smanjenja nekvalitetnih izloženosti,
- c)promjenu vrste izloženosti ili zamjenu duga za kapital,
- d)različite pravne mogućnosti kao što su stečaj ili vansudska nagodba.
(4) Banka je dužna uspostaviti stalnu i efikasnu funkciju odgovornu za praćenje i postupanje sa nekvalitetnim izloženostima, koja je nezavisna i odvojena od funkcije ugovaranja transakcija.
(5) U svojim internim aktima u vezi s postupanjem sa nekvalitetnim izloženostima banka je dužna:
- a)propisati politike, metode i učestalost vrednovanja kolaterala u obliku nekretnina i pokretne imovine, nadzor i kontrolu nad tim vrednovanjem, kao i kriterije za nezavisne procjenitelje kolaterala,
- b)propisati kriterije, postupak i nivoe odlučivanja za poduzimanje odgovarajućih pravnih radnji potrebnih za aktiviranje i realizaciju kolaterala,
- c)propisati kriterije, postupak i nivoe odlučivanja za računovodstveni otpis izloženosti u statusu neizmirenja obaveza, pri čemu je dužna da:
- 1)izvrši računovodstveni otpis bilansne izloženosti dvije godine nakon što je banka knjigovodstveno evidentirala očekivane kreditne gubitke u visini od 100% bruto knjigovodstvene vrijednosti te izloženosti i istu proglasila u potpunosti dospjelom, osim izloženosti po osnovu finansijskog lizinga,
- 2)vodi detaljnu evidenciju o izloženostima za koje je izvršila računovodstveni otpis i svim aktivnostima koje poduzima sa ciljem naplate potraživanja, koja je dostupna za potrebe internih i eksternih kontrola, odnosno nadzora banke.
- 1)
- d)propisati kriterije, postupak i nivoe odlučivanja za trajni otpis izloženosti,
- e)uzeti u obzir propise koji se odnose na zaštitu potrošača.
(6) Banka čiji je udio nekvalitetnih kredita u ukupnim kreditima veći od 5% tri mjeseca u kontinuitetu, dužna je Agenciji dostaviti:
- a)strategiju postupanja sa nekvalitetnim izloženostima, kao i njene izmjene i dopune, u roku od sedam dana od dana usvajanja od strane nadzornog odbora,
- b)operativne planove do 28. februara u godini za koju se donose operativni planovi, izuzev prvog operativnog plana koji banka dostavlja mjesec dana nakon ispunjavanja uslova iz stava (6) ovog člana i koji izrađuje za period od momenta ispunjavanja uslova do 31. decembra te finansijske godine,
- c)izvještaje o realizaciji operativnih planova iz tačke b) ovog stava na kvartalnoj osnovi, u roku od 30 dana od isteka kvartala na koji se izvještaj odnosi.
(7) Ukoliko Agencija utvrdi da postoje značajne razlike između realiziranih aktivnosti i aktivnosti utvrđenih operativnim planom, Agencija može naložiti banci da poduzme dodatne organizacione ili druge mjere neophodne za poboljšanje upravljanja kreditnim rizikom koji proizlazi iz portfolija nekvalitetnih izloženosti.
Član 12.
Postupanje sa restrukturiranim izloženostima
(1) Banka je dužna usvojiti i provoditi politike postupanja sa restrukturiranim izloženostima, koje najmanje obuhvataju sljedeće:
- a)postupak i procedure za odobravanje mjera restrukturiranja, način donošenja odluka o mjerama restrukturiranja, uključujući lica i funkcije uključene u taj postupak, pri čemu je dužna uzeti u obzir mjere kojima bi se omogućila održiva otplata dugovanja i izbjegli slučajevi prisilne naplate,
- b)korištenje specifičnih kratkoročnih i dugoročnih mjera restrukturiranja zavisno od razloga zbog kojih su izloženosti raspoređene u nivo kreditnog rizika 2 ili 3,
- c)opis dostupnih mjera restrukturiranja,
- d)informacije koje se uzimaju u obzir prilikom odlučivanja o opravdanosti mjera restrukturiranja, postupak i procedure za praćenje i nadzor mjera restrukturiranja.
(2) Na osnovu rezultata uspješnosti provedenih mjera restrukturiranja banka je dužna redovno ažurirati politike postupanja s restrukturiranim izloženostima.
(3) Prije donošenja odluke o restrukturiranju banka je dužna procijeniti ekonomsku opravdanost restrukturiranja izloženosti prema pojedinom dužniku ili grupi povezanih lica. Ako je restrukturiranje kreditnih izloženosti ekonomski opravdano, banka je dužna utvrditi odgovarajući plan restrukturiranja, te pratiti njegovo provođenje i efekte.
(4) Prilikom utvrđivanja održivosti restrukturiranja izloženosti pojedinog dužnika ili grupe povezanih lica banka je dužna imati:
- a)detaljnu analizu razloga koji su doveli do poteškoća u poslovanju dužnika ili, ako je primjenjivo, grupe povezanih lica,
- b)plan operativnog, finansijskog i vlasničkog restrukturiranja dužnika, ako je primjenjivo, i
- c)projekciju novčanih tokova za period koji je definiran planom restrukturiranja.
(5) Na osnovu informacija iz stava (4) ovog člana banka je dužna izraditi:
- a)procjenu ostvarivosti plana operativnog, finansijskog i vlasničkog restrukturiranja dužnika, ako je primjenjivo,
- b)analizu mogućih metoda restrukturiranja izloženosti i argumentaciju izabrane metode,
- c)novi otplatni plan, koji će biti osnov za praćenje provođenja plana restrukturiranja izloženosti.
(6) Prije odobrenja bilo koje mjere restrukturiranja banka je dužna provesti procjenu kreditne sposobnosti dužnika ili, ako je primjenjivo, grupe povezanih lica.
(7) Nakon odobrenja mjera restrukturiranja banka je dužna kontinuirano pratiti provođenje cjelokupnog plana restrukturiranja i novčanih tokova dužnika (i, ako je primjenjivo, grupe povezanih lica), ako je izloženost banke pojedinačno značajna s aspekta izloženosti kreditnog rizika u skladu sa Uputstvom u zavisnosti od visine neto aktive banke, i to najmanje na tromjesečnoj osnovi ako je izloženost raspoređena u nivo kreditnog rizika 3 i najmanje na polugodišnjoj osnovi ako je izloženost raspoređena u nivo kreditnog rizika 2.
Član 13.
Proces raspoređivanja izloženosti u nivoe kreditnog rizika
Banka je dužna uspostaviti odgovarajući proces za raspoređivanje izloženosti u nivoe kreditnog rizika i za utvrđivanje očekivanih kreditnih gubitaka u skladu sa odredbama ove odluke i Uputstva.
Član 14.
Sadržaj i vođenje kreditnog dosjea
(1) Banka je dužna donijeti i provoditi proceduru za vođenje evidencije o izloženostima i odrediti funkcije odgovorne za potpunost i cjelovitost pojedinačnih kreditnih dosjea.
(2) Način vođenja i minimalni sadržaj kreditnog dosjea propisani su odlukom kojom se reguliše dokumentovanost kreditnih aktivnosti banke.
Član 15.
Valutno inducirani kreditni rizik i kamatno inducirani kreditni rizik
(1) Banka je dužna da u sistem upravljanja kreditnim rizikom uključi i upravljanje:
- a)valutno induciranim kreditnim rizikom i
- b)kamatno induciranim kreditnim rizikom.
(2) U okviru procesa odobravanja izloženosti u stranoj valuti ili sa valutnom klauzulom i/ili kreditnih izloženosti sa promjenljivom kamatnom stopom banka je dužna da definira kriterije za procjenu kreditne sposobnosti dužnika. Kriteriji najmanje uključuju procjenu značajnog porasta iznosa otplate duga u slučaju značajnih negativnih oscilacija odnosnih promjenljivih parametara.
(3) Banka je dužna da rezultate procjene iz stava (2) ovog člana uzme u obzir prilikom utvrđivanja kreditne sposobnosti dužnika.
(4) Banka je dužna osigurati da sistem upravljanja iz stava (1) ovog člana omogućuje najmanje:
- a)utvrđivanje dužnika koji su izloženi rizicima iz stava (1) ovog člana,
- b)utvrđivanje očekivanih kreditnih gubitaka za izloženosti podložne rizicima iz stava (1) ovog člana u slučaju promjena kursa valuta ili kamatnih stopa,
- c)povezivanje kreditnih izloženosti i odnosnih instrumenata zaštite koje koristi banka, ukoliko je primjenjivo.
(5) Banka nije u obavezi da provodi zahtjeve iz st. (2) i (4) ovog člana za izloženosti sa valutnom klauzulom u EUR-u, imajući u vidu postojanje valutnog odbora u Bosni i Hercegovini.
(6) Ako banka koristi instrumente zaštite od rizika iz stava (4) ovog člana, dužna je u svojim internim aktima definirati načine zaštite kreditnih izloženosti.
(7) Za rizike iz stava (1) ovog člana Banka je dužna provesti testiranje otpornosti na stres. Pri tome je dužna uzeti u obzir vezu između kretanja kursa valuta i/ili kamatnih stopa i porasta iznosa otplate po kreditnim izloženostima mjerenog odnosom ukupnih plaćanja po kreditnoj izloženosti i prihoda, odnosno primanja dužnika.
Član 16.
Rizik koncentracije
(1) Banka je dužna da u politici upravljanja rizikom koncentracije najmanje obuhvati:
- a)koncentraciju koja se odnosi na jedno lice i grupu povezanih lica,
- b)koncentraciju koja se odnosi na grupu izloženosti koje povezuju isti ili slični izvori nastanka rizika, kao što su: isti privredni sektor, geografsko područje, istovrsni poslovi, ista vrsta proizvoda, primjena istih tehnika smanjenja kreditnog rizika (isti instrument kreditne zaštite ili isti davalac kreditne zaštite),
- c)koncentraciju koja se odnosi na cijeli kreditni portfolio.
(2) Banka je dužna donijeti odgovarajuće metodologije za praćenje i umanjenje rizika koncentracije koje najmanje obuhvataju:
- a)aktivno upravljanje diverzifikacijom portfolija kreditnih izloženosti,
- b)određivanje limita koncentracije, koje je potrebno redovno razmatrati i vršiti njihovo prilagođavanje,
- c)prijenos, odnosno smanjenje kreditnog rizika.
(3) Najveći dopušteni iznos izloženosti nakon umanjenja za knjigovodstveno evidentirane očekivane kreditne gubitke i koji nije osiguran kolateralom (depozit i/ili prihvatljiv kolateral iz člana 28. ove odluke) prema jednom licu ili grupi povezanih lica iznosi 5% priznatog kapitala banke. Iznos izloženosti preko 5% priznatog kapitala mora biti osiguran prihvatljivim kolateralom čija je vrijednost najmanje za 50% veća od iznosa izloženosti preko 5% priznatog kapitala, pri čemu se za utvrđivanje vrijednosti kolaterala ne uzimaju u obzir korektivni faktori predviđeni u tabeli 4. iz člana 29. ove odluke.
3. Raspoređivanje izloženosti u nivoe kreditnog rizika i utvrđivanje očekivanih kreditnih gubitaka
Član 17.
Raspoređivanje u nivoe kreditnog rizika i utvrđivanje očekivanih kreditnih gubitaka
(1) Banka je dužna da svaku izloženost koju vrednuje po amortizovanom trošku i po fer vrijednosti kroz ostalu sveobuhvatnu dobit rasporedi u jednu od sljedećih kategorija:
- a)nivo kreditnog rizika 1 – nizak nivo kreditnog rizika (engl. performing),
- b)nivo kreditnog rizika 2 – povećan nivo kreditnog rizika (engl. underperforming) i
- c)nivo kreditnog rizika 3 – izloženosti kod kojih je nastalo umanjenje vrijednosti, odnosno izloženosti u statusu neizmirenja obaveza (engl. non-performing).
(2) POCI imovina utvrđena u skladu sa članom 21. ove odluke raspoređuje se prilikom početnog priznavanja u nivo kreditnog rizika 3, a u skladu sa odredbama člana 22. stav (3) tačka b) alineja 1) ove odluke može se naknadno rasporediti u nivo kreditnog rizika 2.
(3) Banka je dužna da tokom trajanja ugovornog odnosa redovno, a najmanje jednom mjesečno (na posljednji dan u mjesecu), izvrši raspoređivanje u odgovarajuće nivoe kreditnog rizika, procjeni i knjigovodstveno evidentira očekivane kreditne gubitke u skladu sa odredbama ove odluke i Uputstva.
(4) Modifikovanu izloženost prilikom početnog priznavanja banka ne može rasporediti u nivo kreditnog rizika niži od onog u koji je bila raspoređena originalna izloženost prije izvršene modifikacije.
(5) Potraživanja od privrednog društva kojem je banka odobrila izloženost, a kojom se posredno ili neposredno, djelimično ili u cijelosti, izmiruje potraživanje prema drugom povezanom licu kod iste banke, ne može prilikom početnog priznavanja biti raspoređeno u bolji nivo kreditnog rizika od nivoa kreditnog rizika u koji je bila raspoređena izloženost koja se izmiruje.
(6) Nijedan od kriterija iz ove odluke i Uputstva ne može da spriječi ovlaštena lica Agencije da izvrše i banci nalože raspoređivanje izloženosti u viši nivo kreditnog rizika ako to smatraju opravdanim i, shodno tome, nalože banci da obračuna i evidentira odgovarajući nivo očekivanih kreditnih gubitaka.
Član 18.
Nivo kreditnog rizika 1
(1) Banka u nivo kreditnog rizika 1 raspoređuje sljedeće izloženosti:
- a)izloženosti sa niskim kreditnim rizikom iz stava (2) ovog člana,
- b)izloženosti kod kojih kreditni rizik nije značajno povećan nakon početnog priznavanja, te po kojima dužnik ne kasni sa otplatom u materijalno značajnom iznosu duže od 30 dana,
- c)modifikacije izloženosti iz ovog nivoa kreditnog rizika koje nisu uzrokovane finansijskim poteškoćama dužnika, već njegovim tekućim potrebama (npr. smanjenje efektivne kamatne stope zbog promjena na tržištu, zamjena kolaterala i sl.), te po kojima dužnik ne kasni sa otplatom u materijalno značajnom iznosu duže od 30 dana.
(2) Izloženostima sa niskim rizikom smatraju se:
- a)izloženosti prema Centralnoj banci Bosne i Hercegovine,
- b)izloženosti prema Vijeću ministara Bosne i Hercegovine, Vladi Federacije Bosne i Hercegovine, Vladi Republike Srpske i Vladi Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, i
- c)izloženosti prema centralnim vladama i centralnim bankama izvan Bosne i Hercegovine za koje postoji kreditna procjena priznate vanjske institucije za procjenu kreditnog rejtinga koja se, u skladu sa članom 69. Odluke o izračunavanju kapitala banke, raspoređuje u stepen kreditnog kvaliteta 1 ili 2.
(3) Ukoliko ne postoji kašnjenje u materijalno značajnom iznosu dužem od 60 dana, banka nije dužna da za izloženosti iz stava (2) ovog člana razmatra indikatore za utvrđivanje značajnog povećanja kreditnog rizika iz člana 19. stav (4) ove odluke.
Član 19.
Nivo kreditnog rizika 2
(1) Banka u nivo kreditnog rizika 2 raspoređuje izloženosti kod kojih se rizik nakon početnog priznavanja značajno povećao.
(2) Kašnjenje u otplati obaveza prema banci u materijalno značajnom iznosu duže od 30 dana, osim u slučajevima kada banka može dokazati da kašnjenje nije rezultat značajnog povećanja kreditnog rizika (kašnjenje zbog tehničke greške), obavezan je kriteriji za raspoređivanje izloženosti u nivo kreditnog rizika 2, osim u slučajevima iz člana 18. stav (3) ove odluke.
(3) Kašnjenje nastalo zbog tehničke greške iz stava (2) ovog člana podrazumijeva sljedeće situacije:
- a)da je dužnik izvršio uplatu putem druge banke (ili u pošti) i o tome posjeduje dokaz, ali platna transakcija nije realizirana na vrijeme,
- b)da je dužnik u banci izvršio uplatu, koja nije realizirana greškom zaposlenog koji je zaprimio uplatu,
- c)da je dužnik u banci izvršio uplatu, ali ista nije na vrijeme rasknjižena na odgovarajuću kreditnu partiju.
(4) Banka je dužna da internim aktima definira ostale indikatore za utvrđivanje značajnog povećanja kreditnog rizika iz stava (1) ovoga člana (engl. Significant Increase of Credit Risk – SICR), i pri tome uzme u obzir najmanje sljedeće indikatore:
- a)povećanje PD parametra u skladu sa internom metodologijom banke,
- b)pogoršanje internog ili eksternog kreditnog rejtinga dužnika na način definiran internom metodologijom banke,
- c)pogoršanje finansijskih pokazatelja dužnika ili grupe povezanih lica kojoj pripada (pokazatelj likvidnosti, značajan gubitak, finansijske obaveze/EBITDA i sl.), pri čemu banka internim aktima propisuje intervale pogoršanja tih pokazatelja,
- d)prelazak na listu izloženosti koje je potrebno posebno pratiti od strane banke (watch lista), osim klijenata koji su sastavni dio watch liste u skladu sa članom 10. stav (4) ove odluke,
- e)račun dužnika je blokiran.
(5) Banka ne treba da se ograniči na indikatore iz stava (4) ovog člana i indikatore definirane internim aktima i posmatra iste kao listu za provjeru (engl. check list), već prilikom procjene kreditnog rizika treba da uzme u obzir i ostale raspoložive informacije, kako bi na što oprezniji način identifikovala situacije značajnog povećanja kreditnog rizika.
(6) U slučaju restrukturiranih izloženosti, banka može u nivo kreditnog rizika 2 rasporediti samo restrukturirane izloženosti koje u trenutku odobrenja nisu bile raspoređene u nivo kreditnog rizika 3, koje ne ispunjavaju uslov iz člana 20. stav (3) tačka d) ove odluke, kao ni ostale uslove za raspoređivanje u nivo kreditnog rizika 3.
Član 20.
Nivo kreditnog rizika 3 izloženosti u statusu neizmirenja obaveza
(1) Banka u nivo kreditnog rizika 3, tj. u status neizmirenja obaveza raspoređuje izloženosti kada je ispunjen jedan ili oba od sljedećih uslova:
- a)dužnik kasni sa otplatom dospjelih obaveza prema banci duže od 90 dana u materijalno značajnom iznosu,
- b)banka smatra izvjesnim da dužnik neće u potpunosti izmiriti svoje obaveze prema banci, njenom matičnom društvu ili bilo kojem od njenih zavisnih društava pravnog lica ne uzimajući u obzir mogućnost naplate iz kolaterala (engl. Unlikeliness to Pay – UTP).
(2) Restrukturirane izloženosti koje su u trenutku modifikacije bile raspoređene u nivo kreditnog rizika 3 zadržavaju status neizmirenja obaveza do ispunjavanja uslova u skladu sa odredbama člana 22. ove odluke.
(3) Za potrebe stava (1) tačka b) ovog člana smatra se izvjesnim da dužnik neće u potpunosti izmiriti svoje obaveze prema banci u slijedećim situacijama:
- a)ako postoji objektivni dokaz da je došlo do umanjenja vrijednosti izloženosti,
- b)ako se dužnik suočava sa značajnim finansijskim poteškoćama,
- c)ako je banka prodala drugu izloženost istog dužnika uz značajan ekonomski gubitak,
- d)ako je banka pristala da modifikuje izloženost zbog trenutnih finansijskih poteškoća dužnika ili poteškoća koje će uskoro nastati, a što će vjerovatno za posljedicu imati umanjenje finansijske obaveze dužnika zbog značajnog otpisa ili odgode plaćanja glavnice, kamata ili prema potrebi, naknada,
- e)ako je pokrenut stečajni postupak ili likvidacija dužnika,
- f)ako dužnik nije izvršio svoju obavezu prema banci najkasnije u roku od 60 dana od dana kada je izvršen protest po osnovu prethodno izdate garancije.
(4) Banka se ne treba ograničavati na slučajeve navedene u stavu (3) ovog člana, već treba svojim internim aktima precizno definirati i ostale slučajeve za koje je utvrđeno da ukazuju na to da je izvjesno da dužnik neće u potpunosti izmiriti svoje obaveze prema banci.
(5) Za potrebe primjene kriterija iz stava (3) tačka b) ovog člana, banka internim aktima propisuje pokazatelje koji ukazuju na značajne finansijske poteškoće, kao što su:
- a)izvori prihoda dužnika su značajno smanjeni, što može utjecati na njegovu mogućnost da izmiruje obaveze prema banci,
- b)pokrenut je postupak naplate iz kolaterala,
- c)banka je pokrenula tužbu protiv dužnika pred nadležnim sudom,
- d)dužnik je izgubio licencu za obavljanje djelatnosti,
- e)u slučaju izloženosti prema novoosnovanim privrednim društvima, kao i izloženosti po osnovu projektnog finansiranja, ako su procijenjeni budući novčani tokovi u bilo kom periodu izmirivanja obaveza prema banci neadekvatni, kao i ako se tokom otplate potraživanja znatno odstupi od inicijalnog poslovnog plana, odnosno planirane realizacije projekta,
- f)značajno smanjenje kapitala dužnika,
- g)značajno pogoršanje ostalih finansijskih pokazatelja (pokazatelj likvidnosti, značajan gubitak, finansijske obaveze/EBITDA i sl.) pri čemu banka internim aktima propisuje intervale pogoršanja tih pokazatelja,
- h)dužnik je sudužnik ili jemac po kreditu koji je u statusu neizmirenja obaveza, a rata je toliko velika da može značajno utjecati na njegovu platežnu sposobnost,
- i)desili su se slučajevi prevara,
- j)dužnik je prezadužen,
- k)u slučaju fizičkih lica: ukoliko je privredno društvo ili samostalna poduzetnička radnja u vlasništvu dužnika u statusu neizmirenja obaveza, a dužnik garantuje ličnom imovinom za obaveze tog privrednog društva ili samostalne poduzetničke radnje,
- l)blokada računa dužnika izvršena je kontinuirano u periodu dužem od 60 dana,
- m)nivo kreditnog kvaliteta u drugoj banci i slično.
(6) Prilikom razmatranja kriterija iz stava (3) tačka c) ovog člana, banka razmatra da li je prodala druge izloženosti istog lica uz značajan ekonomski gubitak, a potrebno je prije svega analizirati razloge zbog kojih je izvršena prodaja, te u slučajevima koji nisu povezani sa kreditnim rizikom (npr. prodaja zbog potrebe za likvidnim sredstvima, promjene poslovne strategije banke ili potrebe usklađivanja sa regulatornim propisima u vezi sa ograničenjima izloženosti) ne treba smatrati da je nastupio status neizmirenja obaveza, iako su izloženosti prodate uz značajan ekonomski gubitak.
Međutim, u slučajevima u kojima je do prodaje došlo zbog pogoršanja kreditnog kvaliteta izloženosti, a ekonomski gubitak je značajan, banka treba smatrati da je došlo do nastanka statusa neizmirenja obaveza za ostale izloženosti banke prema istom dužniku. Pri tome se ekonomski gubitak smatra značajnim ukoliko je cijena po kojoj se izloženost prodaje manja za više od 5% neto vrijednosti izloženosti (uključujući kamate i naknade).
(7) Prilikom razmatranja kriterija iz stava (3) tačka d) ovog člana, banka razmatra da li je modifikacija izloženosti koja nije u trenutku modifikacije bila raspoređena u nivo kreditnog rizika 3 imala za rezultat umanjenje finansijske obaveze dužnika zbog značajnog otpisa ili odgode plaćanja glavnice, kamata ili naknada, te ukoliko utvrdi da je to umanjenje veće od 1%, smatra se da je nastupio status neizmirenja obaveza.
Pri tome se umanjenje finansijske obaveze (Do) računa u skladu sa sljedećom formulom:
gdje je:
- -NPVo – neto sadašnja vrijednost novčanih tokova očekivanih na osnovu ugovora prije njegove modifikacije diskontovanih primjenom originalne efektivne kamatne stope,
- -NPVt – neto sadašnja vrijednost novčanih tokova očekivanih na osnovu novog modifikovanog ugovora diskontovanih primjenom originalne efektivne kamatne stope.
Međutim, banka treba da razmotri postoje li druge naznake da je izvjesno kako dužnik neće izmiriti obaveze prema banci u potpunosti i u slučaju da je umanjenje finansijske obaveze manje od 1%. Pri tome pokazatelji koji mogu ukazivati da je izvjesno kako dužnik neće izmiriti obaveze prema banci u potpunosti uključuju sljedeće:
- a)velika jednokratna otplata na kraju perioda predviđenog planom otplate,
- b)plan otplate u kojem se na početku predviđaju znatno niži iznosi plaćanja,
- c)duži grejs period uzimajući u obzir namjenu kredita,
- d)izloženosti prema dužniku su više puta restrukturirane u odnosu na inicijalnu izloženost.
Član 21.
POCI imovina
(1) POCI imovina predstavlja izloženost za koju se u trenutku početnog priznavanja utvrdi da je njena vrijednost umanjena za kreditne gubitke zbog postojanja značajnog kreditnog rizika.
(2) Banka je dužna da svojim internim aktima definira kriterije za utvrđivanje da li se radi o POCI imovini iz stava (1) ovog člana, pri čemu je banka dužna da razmotri najmanje sljedeće kriterije:
- a)da li se radi o izloženosti koja je raspoređena u nivo kreditnog rizika 3 u skladu sa članom 20. ove odluke, a kojoj se vrši značajna modifikacija u skladu sa Uputstvom,
- b)da li se radi o finansijskoj imovini kupljenoj uz ekonomski gubitak (diskont) veći od 5% neto knjigovodstvene vrijednosti, osim u slučajevima da prodavac prodaje finansijsku imovinu u slučajevima koji nisu povezani sa kreditnim rizikom i
- c)da li se radi o kupljenoj finansijskoj imovini ili refinansiranju izloženosti (djelimičnoj ili potpunoj) koja je u drugoj banci bila raspoređena u nivo kreditnog rizika 3.
(3) Ukoliko je ispunjen bilo koji od kriterija iz stava (2) ovog člana, smatra se da se radi o POCI imovini.
(4) Izuzetno, u slučaju spajanja i pripajanja banaka ne primjenjuju se kriteriji iz stava (2) ovog člana u svrhu utvrđivanja POCI imovine.
(5) Izuzetno, u slučaju kupovine portfolija kredita ne primjenjuju se kriteriji iz stava (2) tačka b) ovog člana u svrhu utvrđivanja POCI imovine, već se vrši procjena svake pojedinačne partije i utvrđuje da li se radi o POCI imovini u skladu sa stavom (2) tačka c) ovog člana.
(6) Pri utvrđivanju statusa POCI imovine banka je dužna da istu posmatra na nivou pojedinačne izloženosti, a ne na nivou klijenta.
(7) Banka je dužna da u svom informacionom sistemu omogući identifikaciju izloženosti kojima je dodijeljen status POCI imovine, a koji se zadržava do potpunog izmirenja obaveza po osnovu te izloženosti.
Član 22.
Raspoređivanje izloženosti u niže nivoe kreditnog rizika
(1) Izloženosti raspoređene u nivo kreditnog rizika 2 banka može rasporediti u nivo kreditnog rizika 1 samo kada su ispunjeni sljedeći uslovi:
- a)kada su svi razlozi koji su ukazivali na značajno povećanje kreditnog rizika iz člana 19. ove odluke prestali da postoje i
- b)kada je dužnik tokom definiranog perioda oporavka kontinuirano dokazivao urednost u otplati, i to:
- 1)za restrukturirane izloženosti koje su u trenutku restrukturiranja bile raspoređene u nivo kreditnog rizika 2 u toku šest mjeseci od datuma restrukturiranja,
- 2)za restrukturirane izloženosti koje su u trenutku restrukturiranja bile raspoređene u nivo kreditnog rizika 3 u toku 24 mjeseca od datuma raspoređivanja u nivo kreditnog rizika 2. U suprotnom, banka je dužna restrukturiranu izloženost ponovo rasporediti u nivo kreditnog rizika 3.
- 3)za nerestrukturirane izloženosti u toku tri mjeseca od datuma kada su prestali svi razlozi koji ukazuju na značajno povećanje kreditnog rizika.
- 1)
(2) Banka ne može reklasifikovati izloženosti iz nivoa kreditnog rizika 3 direktno u nivo kreditnog rizika 1.
(3) Banka može reklasifikovati izloženosti raspoređene u nivo kreditnog rizika 3 u nivo kreditnog rizika 2 samo kada su ispunjeni sljedeći uslovi:
- a)kada su svi uslovi iz člana 20. ove odluke prestali da budu primjenjivi i
- b)kada je dužnik tokom definiranog perioda oporavka kontinuirano dokazivao urednost u otplati i to:
- 1)za restrukturirane izloženosti i POCI imovinu u toku 12 mjeseci od datuma restrukturiranja, odnosno prilikom početnog priznavanja POCI imovine,
- 2)za nerestrukturirane izloženosti u toku šest mjeseci od datuma kada je prestalo ispunjavanje uslova iz člana 20. ove odluke.
- 1)
(4) Za potrebe primjene stava (3) tačka b) alineja 1) ovog člana smatra se da je ispunjen uslov za reklasifikaciju iz nivoa kreditnog rizika 3 u nivo kreditnog rizika 2, ukoliko su ispunjeni i sljedeći dodatni uslovi:
- a)dužnik je tokom perioda oporavka izvršio otplatu glavnice (putem redovnih plaćanja) u iznosu koji je jednak većem od sljedeća dva iznosa: iznosu prethodno dospjelih neizmirenih obaveza (ako su iste postojale) ili iznosu koji je otpisan,
- b)postoji urednost u otplati obaveza prema banci po osnovu ostalih izloženosti banke prema tom dužniku,
- c)banka nema bilo koje druge dodatne naznake da dužnik neće u potpunosti izmiriti obaveze prema banci.
(5) Banka je dužna definirati jasne kriterije i politike o tome kada se može izvršiti reklasifikacija izloženosti iz nivoa kreditnog rizika 3 u nivo kreditnog rizika 2, a pri tome treba obuhvatiti situacije kada se može smatrati da je poboljšanje finansijskog stanja dužnika dovoljno da omogućuje potpunu i pravovremenu otplatu kreditnih obaveza. Banka treba pratiti efikasnost usvojenih politika, a naročito analizirati promjene statusa dužnika, utjecaj usvojenih politika na stope oporavka izloženosti u statusu neizmirenja obaveza i utjecaj usvojenih politika na pojavu višestrukih statusa neizmirenja obaveza. Pri tome se očekuje da banka ima mali broj slučajeva kod kojih će nastupiti status neizmirenja obaveza ponovo nakon reklasifikacije. Ukoliko to nije slučaj, banka treba preispitati svoje politike reklasifikacije izloženosti i utvrditi duže rokove oporavka u odnosu na minimalne propisane rokove u stavu (3) ovog člana.
(6) Za potrebe primjene st. (1), (3) i (4) ovog člana smatra se da postoji urednost u otplati ukoliko dužnik ne kasni sa otplatom 30 i više dana u materijalno značajnom iznosu u toku definiranog perioda oporavka.
(7) U slučaju da je utvrđen grace period / moratoriji kod restrukturiranih izloženosti, taj period ne ulazi u posmatrani period oporavka, tj. period oporavka počinje od kraja grace perioda / moratorija.
3.1. Minimalne stope očekivanih kreditnih gubitaka
Član 23.
Minimalne stope očekivanih kreditnih gubitaka za nivo kreditnog rizika 1
(1) Banka je dužna da za izloženosti raspoređene u nivo kreditnog rizika 1 utvrdi i knjigovodstveno evidentira očekivane kreditne gubitke najmanje u iznosima kako slijedi:
- a)za izloženosti sa niskim rizikom iz člana 18. stav (2) ove odluke - 0,1% izloženosti,
- b)za izloženosti prema centralnim vladama i centralnim bankama izvan Bosne i Hercegovine za koje postoji kreditna procjena priznate vanjske institucije za procjenu kreditnog rejtinga koja se u skladu sa članom 69. Odluke o izračunavanju kapitala banke raspoređuje u stepen kreditnog kvaliteta 3 i 4 - 0,1% izloženosti,
- c)za izloženosti prema bankama i drugim subjektima finansijskog sektora za koje postoji kreditna procjena priznate vanjske institucije za procjenu kreditnog rejtinga koja se u skladu sa članom 69. Odluke o izračunavanju kapitala banke raspoređuje u stepen kreditnog kvaliteta 1, 2 ili 3 - 0,1% izloženosti,
- d)za ostale izloženosti - 0,5% izloženosti.
(2) Izuzetno od stava (1) tačka d) ovog člana, ukoliko banka nema adekvatnu vremensku seriju, količinu i/ili kvalitet relevantnih historijskih podataka, te nije u mogućnosti da utvrdi vrijednost PD parametra korištenjem svog modela na adekvatan i dokumentovan način, banka ne može utvrditi očekivani kreditni gubitak za ostale izloženosti raspoređene u nivo kreditnog rizika 1 u iznosu manjem od 1% izloženosti.
(3) Izuzetno od stava (1) tačka d) ovog člana očekivani kreditni gubitak za izloženosti u obliku gotovine u blagajni i trezoru banke iznosi 0% ukoliko su ispunjeni zahtjevi u vezi sa zaštitom imovine propisani podzakonskim propisom kojim se reguliše sistem internih kontrola u banci.
(4) Ako banka u skladu sa svojom internom metodologijom utvrdi iznos očekivanih kreditnih gubitaka veći od onih koji proizlaze iz odredaba ovog člana, dužna je primijeniti tako utvrđen veći iznos.
Član 24.
Minimalne stope očekivanih kreditnih gubitaka za nivo kreditnog rizika 2
(1) Banka je dužna da za izloženosti raspoređene u nivo kreditnog rizika 2 utvrdi i knjigovodstveno evidentira očekivane kreditne gubitke u iznosu većem od dva navedena:
- a)5% izloženosti,
- b)iznosa utvrđenog u skladu sa internom metodologijom banke.
(2) Izuzetno od stava (1) tačka a) ovog člana, ukoliko banka nema adekvatnu vremensku seriju, količinu i/ili kvalitet relevantnih historijskih podataka, te nije u mogućnosti da utvrdi vrijednost PD parametra korištenjem svog modela na adekvatan i dokumentovan način, banka ne može utvrditi očekivani kreditni gubitak za izloženosti raspoređene u nivo kreditnog rizika 2 u iznosu manjem od 8% izloženosti.
Član 25.
Minimalne stope očekivanih kreditnih gubitaka za nivo kreditnog rizika 3
(1) Banka je dužna da za izloženosti raspoređene u nivo kreditnog rizika 3 utvrdi i knjigovodstveno evidentira očekivane kreditne gubitke najmanje u iznosima definiranim u Tabeli 1 ili Tabeli 2 iz ovog člana.
Tabela 1. Minimalne stope očekivanih kreditnih gubitaka za izloženosti osigurane prihvatljivim kolateralom:
|
R. br. |
Dani kašnjenja |
Minimalni očekivani kreditni gubitak |
|
1. |