Aktio

Agencija za bankarstvo FBiH

Odluka o minimalnim standardima aktivnosti banaka na sprečavanju pranja novca i finansiranja terorizma

ODLUKU
O MINIMALNIM STANDARDIMA AKTIVNOSTI BANAKA NA SPREČAVANJU PRANJA NOVCA I FINANSIRANJA TERORIZMA

I - UVODNE ODREDBE

Član 1.

Ovom odlukom se bliže propisuje minimum obima, oblika i sadržaja aktivnosti banaka za sprečavanje pranja novca i finansiranja terorizma.

Član 2.

Banke su dužne da u pisanom obliku imaju Program za provođenje aktivnosti iz člana 1. ove odluke odnosno za upravljanje rizikom od pranja novca i finansiranja terorizma te provođenje adekvatnih kontrolnih procedura (Program) kojima će se obezbijediti da se Program, politike i procedure u potpunosti provode u praksi.

Odredbe Programa kao i sve politike i procedure banke su dužne da u potpunosti provode u svom sjedištu, u svim filijalama i drugim organizacionim dijelovima u zemlji i u svim filijalama ili drugim organizacionim dijelovima koje imaju u inostranstvu. Posebnu pažnju banke su dužne da posvećuju aktivnostima njihovih filijala i drugih organizacionih dijelova u inostranstvu.

Aktima iz prethodnog stava i u njihovom provođenju banke su dužne da osiguraju visoke etičke i profesionalne standarde svog odgovornog osoblja i efikasno sprečavanje mogućnosti da kriminalni elementi zloupotrebljavaju banku, bila ona toga svjesna ili ne, što podrazumijeva sprečavanje, otkrivanje i izvještavanje nadležnih institucija o kriminalnim aktivnostima ili prijevarama odnosno o propisanim ili sumnjivim informacijama i aktivnostima.

Član 3.

Obavezni dio Programa iz prethodnog člana su i slijedeće politike:

  • 1.
    politika o prihvatljivosti klijenta,
  • 2.
    politika o identifikaciji klijenta,
  • 3.
    politika o stalnom monitoringu (praćenju) računa i transakcija, i
  • 4.
    politika o upravljanju rizikom od pranja novca i finansiranja terorizma.

Član 4.

Banke su dužne ne samo da utvrde identitet svojih klijenata nego i da stalno prate aktivnosti koje se odvijaju na računima i da provjeravaju i utvrđuju da li se za prirodu računa transakcije odvijaju na normalan i očekivan način svojstven prirodi računa.

"Upoznaj svog klijenta" treba da bude centralni element procedura za upravljanje rizikom i provođenje kontrola, ali je isti potrebno dopuniti sa redovnim internim pregledima i internom revizijom usklađenosti rada banke sa zahtjevima postavljenim Zakonom o sprečavanju pranja novca, Zakonom o bankama i drugim propisima (zakon i drugi propisi).

Programom i Politikom o upravljanju rizikom od pranja novca i finansiranja terorizma, banke su dužne da predvide, pored ostalog, i izradu i dosljednu primjenu jasnih i preciznih procedura za izvještavanje odgovarajućih internih organa banke kao i nadležnih institucija u skladu sa zakonom i propisima o svim zakonom propisanim i sumnjivim transakcijama klijenata.

II - POLITIKA O PRIHVATLJIVOSTI KLIJENTA

Član 5.

Politikom o prihvatljivosti klijenta banka je dužna da uspostavi jasnu politiku o tome koji i kakvi klijenti su prihvatljivi za banku, kao i da propiše sveobuhvatne procedure za provođenje te politike. Ovom politikom je potrebno posebno obuhvatiti i opis vrsta klijenata koji za banku nose rizik viši od prosječnog i najviši nivo. Pored toga politikom se moraju obuhvatiti i elementi kao što su historija i reputacija klijenta, zemlja porijekla klijenta, javna ili neka druga visoka pozicija ako se radi o fizičkom licu, povezani računi, vrste i priroda poslovnih aktivnosti te ostali mogući indikatori rizika.

Politike i procedure za njihovo provođenje treba da budu prilagođeni tako da zahtjevi za ispitivanjem klijenata budu gradirani/stepenovani zavisno od nivoa visine rizika klijenta tako da se za klijente sa najvišim stepenom rizika provode najoštrija i najdetaljnija ispitivanja i dokumentovanja.

III - POLITIKA O IDENTIFIKACIJI KLIJENTA

Član 6.

Politika o identifikaciji klijenta treba da bude glavni element standarda "upoznaj svog klijenta". U smislu ove odluke klijenti banke su:

  • 1.
    fizička i pravna lica koja otvaraju ili imaju otvoren račun kod banke;
  • 2.
    fizička i pravna lica u čije ime ili korist se otvara ili je otvoren račun u banci tj. krajnji vlasnik korisnik;
  • 3.
    fizička i pravna lica koja žele ili obavljaju finansijske transakcije putem banke;
  • 4.
    fizička i pravna lica koja obavljaju transakcije putem različitih vrsta posrednika; i
  • 5.
    bilo koja fizička i pravna lica koja su povezana sa finansijskom transakcijom koja banci može nanijeti rizik reputacije ili je izložiti nekom drugom riziku.

1. Identifikacija klijenta

Član 7.

Banke su dužne da utvrde detaljne i sveobuhvatne procedure za identifikaciju novih klijenata i ne mogu uspostaviti poslovne odnose sa njima sve dok identitet novih klijenata nisu utvrdile na potpuno zadovoljavajući način.

Banke su obavezne da dokumentuju i primijene politike za identifikaciju klijenata i lica koja djeluju u njihovo ime ili korist. Dokumenti iz kojih banka utvrđuje identitet klijenata generalno treba da budu takve prirode da ih je najteže pribaviti na nezakonit način ili falsifikovati, kao i dokumenti koji su propisani drugim odgovarajućim propisom. Posebnu pažnju banke treba da posvete nerezidentnim klijentima i ne smiju da suze ili nepotpuno obave procedure za utvrđivanje identiteta u slučajevima kada novi klijent nije u mogućnosti da se predstavi na intervjuu.

Kada je klijent nerezident banka treba uvijek da postavi pitanje i sebi i klijentu: zašto je takav klijent za otvaranje računa izabrao baš banku u stranoj zemlji.

Postupak identifikacije se provodi na početku uspostave poslovnih odnosa. Međutim, da bi se osiguralo da su dokumenti još uvijek važeći i relevantni, banke su dužne da provode redovne preglede već postojećih dokumenata. Isto tako banke su dužne da provode ovakve preglede u svim slučajevima kada se obavljaju značajne transakcije, kada se pojavljuju značajne promjene u načinu na koji klijent koristi račun za obavljanje transakcija i kada banka značajno mijenja standarde za dokumentovanje identiteta ili transakcija klijenta. U slučajevima kada banke saznaju da nemaju dovoljne informacije o nekom postojećem klijentu dužne su da preduzmu hitne mjere da dobiju takve informacije na najbrži mogući način, i dok ih ne dobiju ne mogu obaviti tražene transakcije.

Kod uspostave poslovnih odnosa sa novim klijentima kao i u slučajevima iz prethodnog stava, banke su dužne da vrše provjere i traže informacije o klijentima i od specijaliziranih uslužnih (kreditnih) biroa ako isti postoje i ako su takve usluge bankama dostupne, ali da koriste i sve druge moguće izvore kao što su npr. reference koje se mogu dobiti od treće strane, putem usluga za određene provjere, telefonskih imenika, drugih mogućih imenika i adresara, web-stranica i slično.

Član 8.

Banke su dužne da za identifikaciju klijenta i svaku pojedinačnu transakciju propišu standarde o vrsti potrebne dokumentacije i vremenskom periodu za čuvanje te dokumentacije, a najmanje u skladu sa odgovarajućim propisima za čuvanje dokumenata.

2. Opći zahtjevi za identifikaciju klijenta

Član 9.

Banke su dužne da traže sve informacije koje su potrebne za potpunu i sigurnu identifikaciju svakog novog klijenta kao i za utvrđivanje svrhe i namjeravane prirode poslovnog odnosa sa bankom.

Za fizička lica koji žele biti klijenti banke, banke su dužne da utvrde identitet i zahtijevaju slijedeće informacije i dokumente:

  • 1.
    ime i prezime;
  • 2.
    stalnu adresu stanovanja;
  • 3.
    datum i mjesto rođenja;
  • 4.
    jedinstveni matični broj građanina ili broj pasoša i zemlja izdanja za nerezidente;
  • 5.
    ime firme u kojoj je lice zaposleno;
  • 6.
    opis izvora sredstava;
  • 7.
    specimen potpisa;
  • 8.
    ličnu kartu, vozačku dozvolu, pasoš ili neki drugi zvanični dokument kojim se može utvrditi njegov identitet uz uslov da postoji fotografija lica;
  • 9.
    podatke i dokumente (kao i za klijenta) o opunomoćenim zastupnicima; i
  • 10.
    drugo u skladu sa odgovarajućim propisima.

Banke su dužne da izvrše provjeru svih informacija i podataka uvidom u originale dokumenata koje su izdali za to nadležni organi, uključivo ličnu kartu i pasoš. U kontaktima lice u lice mora biti obavljena provjera klijentove fotografije na dokumentu. Svaka naknadna promjena gornjih informacija ili dokumenata mora biti provjerena i dokumentovana.

Za sve originalne dokumente koji ne mogu biti ostavljeni banci banka je dužna da traži njihove fotokopije uredno ovjerene od nadležnog organa.

Za pravna lica koja žele biti klijenti banke, banke su dužne da zahtijevaju slijedeće informacije i dokumente:

  • 1.
    dokaz o njihovom zakonskom statusu - izvod iz registra tj. registracija kod registracione institucije;
  • 2.
    identifikacioni broj dodijeljen od Poreske uprave;
  • 3.
    ugovor-dokument o osnivanju;
  • 4.
    licencu za rad ako je za takvu vrstu posla ista potrebna;
  • 5.
    finansijske izvještaje o poslovanju;
  • 6.
    dokument u kojem su opisane osnovne poslovne djelatnosti klijenta;
  • 7.
    specimen potpisa ovlaštenih potpisnika;
  • 8.
    podatke i identifikacione dokumente sa fotografijom o opunomoćenim zastupnicima i specimen njihovih potpisa; i
  • 9.
    drugo u skladu sa odgovarajućim propisima.

U svim slučajevima banke su dužne da izvrše provjeru dokumenata kao i provjeru da li firma zaista postoji, da li je na registriranoj adresi, da li zaista obavlja navedene poslovne aktivnosti. Originalnu dokumentaciju ili sudski ovjerene kopije banke su dužne da zadrže za svoje potrebe i da je čuvaju u skladu sa zakonskim propisima.

Banke ne mogu otvoriti račun niti obavljati poslovanje sa klijentom koji insistira na njegovoj anonimnosti ili koji se predstavlja lažnim imenom.

Banke mogu odbiti otvaranje računa klijentima bez obaveze davanja obrazloženja.

3. Posebna identifikaciona pitanja

Član 10.

U svim slučajevima utvrđivanja identiteta klijenta banke su dužne da postupaju u skladu sa svojim politikama i procedurama kao i svim primjenjivim propisima. Naročitu pažnju, pored ostalih elemenata, banke su dužne da posvete i slučajevima koji slijede:

3.1. Starateljski i zastupnički računi

Pošto starateljski i zastupnički računi mogu biti korišteni za izigravanje ili zaobilaženje procedura banaka za identifikaciju klijenata, banke moraju uspostaviti takve procedure da efikasno mogu utvrditi pravi identitet stvarnog korisnika ili vlasnika računa. Pri tome su obavezne da traže i dobiju zadovoljavajuće dokaze o identitetu svakog posrednika, staratelja i zastupnika, ali i lica koga oni predstavljaju odnosno stvarnog korisnika ili vlasnika računa.

3.2. Posrednici sa specijalnom svrhom

Banke su dužne da budu posebno oprezne u sprečavanju poslovnih firmi (sa specijalnom svrhom), naročito internacio- nalnih poslovnih kompanija, koje fizička lica koriste kao metod za rad anonimnih računa. Kako je efikasna identifikacija ovakvih klijenata ili krajnjih vlasnika izuzetno teška, banke su dužne da sa posebnom pažnjom shvate i otkriju strukturu organizacije takve kompanije, da utvrde koji su stvarni izvori sredstava i da identifikuju krajnje korisnike ili vlasnike ili lica koja imaju stvarnu kontrolu nad sredstvima.

3.3. Specijalizovane firme za kontrolu i ocjenu
(due dilligence) klijenata

Kada za kontrolu i procjenu klijenta banke angažuju specijalizovane firme za kontrolu i ocjenu (due diligence) klijenata moraju pažljivo procijeniti da li je ta firma solidna i da li takvu kontrolu i ocjenu provodi u skladu sa standardima koji se dalje navode. Bez obzira na angažman specijalizovane firme krajnja odgovornost o poznavanju klijenta leži na samoj banci. Iz navedenih razloga banke su dužne da koriste slijedeće kriterije da bi utvrdile da li je specijalizovana firma prihvatljiva:

  • 1.
    specijalizovana firma mora da se pridržava najmanje minimuma praksi o kontroli i ocjeni klijenta koji su navedeni u ovoj odluci;
  • 2.
    procedure za kontrolu i ocjenu klijenta koje provodi specijalizovana firma moraju biti rigorozne najmanje u mjeri u kojoj bi bile rigorozne procedure banke da ih sama banka provodi;
  • 3.
    banka mora biti zadovoljena u pogledu pouzdanosti sistema koji specijalizovana firma koristi za provjeru identiteta klijenta;
  • 4.
    sa specijalizovanom firmom banka mora imati ugovorenu dozvolu da u bilo kojoj fazi izvrši provjeru obavljanja kontrole i ocjene od strane specijalizovane firme;
  • 5.
    svi relevantni identifikacioni podaci i dokumentacija koji se odnose na klijentov identitet specijalizovana firma odmah mora predati banci. Banka je dužna da iste odmah pažljivo pregleda. Takva informacija mora biti dostupna za kontrolu i od strane bankarskih supervizora i drugih ovlaštenih lica i organa u skladu sa zakonom.

3.4. Računi klijenata otvoreni od strane profesionalnih posrednika

Kada banka otkrije ili ima razloga da vjeruje da je račun koji je otvorio profesionalni posrednik otvoren u korist klijenta pojedinca dužna je izvršiti identifikaciju tog klijenta. U slučajevima kada profesionalni posrednik otvara zbirni račun za više klijenata, i u slučaju kada se ne otvaraju i u slučaja kada se otvaraju pod-računi zbirnog računa, banke su dužne da utvrde identitet svih pojedinačnih klijenata.

U slučajevima koji slijede banke su dužne da odbiju zahtjev za otvaranje računa:

  • 1.
    kada posrednik nije ovlašten da banci pruži potrebne informacije o pravim vlasnicima sredstava, npr. advokati ograničeni kodeksom profesionalne tajne; i
  • 2.
    kada posrednik nije podvrgnut standardima kontrole i ocjene koji su ekvivalentni standardima postavljenim ovom odlukom.

3.5. Privatno bankarstvo i javno i politički izloženi klijenti

U slučajevima kada lica koja su poznata kao bogati individualci i lica na visokim važnim javnim pozicijama podnose zahtjev za otvaranje računa, banke su dužne da procedure za identifikaciju i dokumentovanje klijenta provede u potpunosti, ali da takav postupak istovremeno primijeni i za firme koje su sa tim licem povezane.

Sve potrebne informacije i dokumentaciju banke su dužne da prikupe od novog ili već postojećeg klijenta lično ili putem njihovih posrednika, ali da iste provjeri do maksimalno moguće mjere putem javnosti ili bankama dostupnih informacija. Isto tako banke su dužne da provedu ispitivanje izvora sredstava za takve račune prije nego donesu odluku o otvaranju računa.

3.6. Klijenti koji ne otvaraju račune ličnim dolaskom u banku

Banke su dužne da primjenjuju efikasne procedure za identifikaciju klijenata i primjenjuju standarde za stalno praćenje iste za klijente koji otvaraju račune bez ličnog dolaska u banku putem telefona ili elektronskih tehnologija kao i za sve ostale klijente. U ovakvim slučajevima banke mogu primijeniti i nezavisnu provjeru klijenta od treće strane sa poznatom reputacijom npr. specijalizovane firme za kontrolu i ocjenu klijenata.

U prihvaćanju uspostave poslovnih odnosa sa klijentima koji ne dolaze lično u banku, banke su dužne da:

  • 1.
    primijene jednako efikasne procedure za identifikaciju ostalih klijenata; i
  • 2.
    utvrde specijalne i odgovarajuće mjere za umanjenje višeg nivoa rizika u poslovanju sa ovakvim licima.

Banke su dužne da, pored drugih, obavezno primijene i slijeće mjere za umanjenje rizika:

  • 1.
    ovjeravanje dostavljenih dokumenata;
  • 2.
    zahtijevanje dodatnih dokumenata koji se ne traže od ostalih klijenata;
  • 3.
    nezavisno kontaktiranje klijenta od strane banke;
  • 4.
    angažiranje treće strane odnosno specijalizovane firme za kontrolu i ocjenu klijenta;
  • 5.
    zahtijevanje da se prvo plaćanje (uplata) obavi preko računa u ime klijenta kod neke druge banke koja ima istu obavezu da provodi slične standarde za kontrolu i ocjenu klijenta.

3.7. Korespondentno bankarstvo

Da se ne bi našle u situaciji da su izložene rizicima da otkriju da su uvučene u držanje i/ili transfere novca koji su povezani sa nezakonitim odnosno kriminalnim aktivnostima banke su, prilikom uspostavljanja korespondentnih odnosa sa drugim bankama, naročito sa bankama u inostranstvu, odnosno otvaranja korespondentnih računa, dužne da izvrše kontrolu i ocjenu vezane za takve račune.

Banke su dužne da prikupe potrebne informacije o njihovim korespondentnim bankama sa ciljem da u potpunosti upoznaju prirodu poslovanja svoje korespondentne banke. Faktori i informacije koji moraju biti obuhvaćeni su:

  • 1.
    lokacija (zemlja) korespondentne banke;
  • 2.
    menadžment korespondentne banke;
  • 3.
    glavne poslovne aktivnosti korespondentne banke;
  • 4.
    nastojanja korespondentne banke u sprečavanju pranja novca i finansiranja terorizma kao i adekvatne politike za prihvaćanje klijenata i poznavanje svojih klijenata;
  • 5.
    svrha odnosno cilj zbog kojeg se otvara račun;
  • 6.
    identitet trećih lica koja će koristiti usluge korespondentnog bankarstva;
  • 7.
    situacija bankarskih propisa i supervizije u zemlji korespondentne banke, itd.

Banke smiju uspostavljati korespondentne odnose samo sa bankama u čijim zemljama postoje odgovarajuće institucije koje provode efikasnu superviziju banaka.

Banke su dužne da spriječe rizik da se korespondentni računi koriste direktno od trećih strana radi obavljanja aktivnosti u svoju vlastitu korist.

3.8. Kurirske i/ili slične transakcije "prijenosom gotovine u torbama"

Banke su dužne da uspostave posebne procedure provjere i monitoringa za slučajeve gotovinskih transakcija poznatih pod nazivom "prijenos gotovine u torbama" koje klijenti obavljaju lično, putem kurira ili drugih fizičkih lica "prenosilaca". Kako je ova vrsta transakcija, bilo one "dolazeće" ili "odlazeće", visoko rizična potrebno je da banke ovoj vrsti aktivnosti posveti izuzetan oprez i pažnju.

3.9. Neaktivni računi

U slučajevima neaktivnih računa banke su dužne da budu posebno oprezne ako se desi da se isti neočekivano aktiviraju, naročito ako njihovo aktiviranje čine transakcije u značajnijim iznosima ili pokazuju neke od indikatora sumnjivih aktivnosti. U ovakvim slučajevima, pored ostalog, potrebno je da banke vrše ponovnu provjeru identiteta klijenata.

3.10. Ostave-čuvanje u sefovima

U aktivnostima za poslove ostave tj. čuvanja stvari, kasa, zapečaćenih koverata ili paketa u sefovima za čuvanje, banke su dužne da uspostave posebne procedure za adekvatnu identifikaciju fizičkih lica i/ili firmi koji nisu njeni klijenti i koji kod nje nemaju račune. Bitan element ovih procedura mora da bude osiguranje stvarne mogućnosti za identifikaciju pravog vlasnika stvari u ostavi.

4. "Upoznaj svog klijenta" i formiranje profila klijenata

Član 11.

U svakodnevnom poslovanju i odnosima sa klijentima, banke moraju saznati i upoznati klijentove aktivnosti, sistematski razumjeti njihovo poslovanje, upoznati finansijske i platežne navike, bitne informacije i dokumentaciju o klijentovim poslovnim vezama i novčanim tokovima, vrste poslovnih odnosa koje klijenti imaju i upoznati njihove poslovne kontakte, njihove domaće i međunarodne tržišne prakse, uobičajene izvore zaduženja i odobrenja njihovih računa, korištenih valuta, učestalost i veličine odnosno obime transakcija, itd. Banke su naročito dužne da:

  • 1.
    u slučaju poslovnih firmi upoznaju i vlasničku strukturu firme, ovlaštene izvršne donosioce odluka i sve one koji su pravovaljano ovlašteni da djeluju u njihovo ime;
  • 2.
    obavežu svoje klijente da im unaprijed i na vrijeme dostavljaju informacije i dokumentaciju o očekivanim i namjeravanim promjenama oblika i obavljanja svojih poslovnih aktivnosti; i
  • 3.
    posebnu pažnju posvete dobro poznatim klijentima i javnim ličnostima i osiguraju da njihovo eventualno nezakonito ili sumnjivo poslovanje ne ugrozi reputaciju banaka.

Na osnovu elemenata iz prethodnog stava banke su dužne da formiraju i profil svojih klijenata. Ovaj profil će biti sadržan u posebnom registru profila klijenata, a kako to banke same urede. Utvrđeni profil klijenata od strane banaka banke će koristiti kao generalni dopunski indikator u monitoringu poslovanja sa klijentima za utvrđivanje:

  • 1.
    urednosti, kontinuiteta i lakoće u poslovanju i odnosima između banaka i klijenata za lako i brzo ocjenjivanje u bilo koje vrijeme; i
  • 2.
    svakog neuobičajenog ponašanja i odstupanja od klijentovih profiliranih ponašanja ili prometa po računima za lako i brzo prepoznavanje i pokretanje odgovarajućih procedura.

5. Neobična i neuobičajena ponašanja koja čine osnov za sumnju

Član 12.

Banke su dužne da zahtijevaju od klijenata objašnjenje za svaku uočenu značajniju promjenu ponašanja. U slučaju da klijenti ne mogu dati ili daju neuvjerljivo i bez argumenata objašnjenje banke takvo ponašanje treba da smatraju sumnjivim i da aktiviraju svoje procedure za detaljnije istraživanje uključivo kontaktiranje nadležnih institucija.

Neobična i neuobičajena ponašanja koja čine osnov za sumnju, pored ostalih, su:

  • 1.
    neočekivana promjena u finansijskom ponašanju klijenta koja se ne može objasniti poslovnim ili finansijskim motivima;
  • 2.
    neočekivana pojava novog lica, posla i/ili geografskog područja kod bankama već poznatog načina i vrste poslovanja, poslovne i finansijske mreže klijenta;
  • 3.
    posebna karakteristika neke transakcije koja se ne uklapa u uobičajenu praksu klijenta;
  • 4.
    upotreba sredstava sa računa klijenta za svrhu koja nije uobičajena i obuhvaćena aranžmanom banke i klijenta;
  • 5.
    objašnjenje transakcije od strane klijenta nije uvjerljivo i izgleda lažno;
  • 6.
    kada se učestalo ponavljaju transakcije u iznosima koji su ispod iznosa zakonom propisanog za izvještavanje i prijavu nadležnim institucijama;
  • 7.
    kada klijent zatvara svoj račun uzimanjem cjelokupnog iznosa u gotovom novcu ili distribucijom tog iznosa na više manjih iznosa na više novootvorenih računa;
  • 8.
    kada osoblje banaka nema jasne dokaze da se radi o kriminalnim aktivnostima, ali imaju sumnju da takva mogućnost postoji.

Sastavni dio ove odluke čini i Prilog o pokazateljima sumnjivih finansijskih transakcija.

IV - POLITIKA O STALNOM MONITORINGU RAČUNA I TRANSAKCIJA

1. Monitoring s ciljem sprečavanja pranja novca

Član 13.

Banke su dužne da provode stalni monitoring računa i transakcija kao osnovni aspekt efikasnih procedura za upoznavanje svog klijenta. Iz ovog razloga banke su dužne da prethodno dobiju i definišu odgovore na jedno od najbitnijih pitanje kakva je priroda normalnih i razumnih ili normalnih ili uobičajenih aktivnosti po računima svojih klijenata. Kada to postignu dužne su da osiguraju sredstva ili instrumente, načine ili procedure da otkriju koje se transakcije ne uklapaju u takvu prirodu ponašanja i da tim postupcima efikasno kontrolišu i minimiziraju svoj rizik u poslovanju sa klijentima.

Obim do kojeg banke razvijaju svoje praćenje ponašanja računa svojih klijenata mora da bude prilagođen potrebama adekvatne osjetljivosti na rizik. Za sve račune banke su dužne da uspostave takav sistem koji će omogućiti otkrivanje svih neobičnih, neuobičajenih i sumnjivih vrsta aktivnosti.

Član 14.

Da bi osigurale ispunjenje ciljeva iz prethodnog člana banke su dužne da:

  • 1.
    uspostave limite transakcija po određenim vrstama ili kategorijama računa;
  • 2.
    obavezno posvete pažnju i provjere sve transakcije po računima koje prekoračuju uspostavljene limite;
  • 3.
    definišu vrste transakcija koje moraju da upozore banke da postoji mogućnost da klijenti obavljaju neke neobične, neuobičajene ili sumnjive transakcije;
  • 4.
    definišu vrste transakcija koje po svojoj prirodi prvenstveno nemaju ekonomski ili komercijalni smisao;
  • 5.
    definišu prag i/ili prirodu velikih iznosa novčanih depozita koji nisu konzistentni normalnim ili očekivanim transakcijama od određene vrste klijenata;
  • 6.
    definišu postupanje banke u slučajevima velikog prometa po računima čija salda uobičajeno nisu na visokom nivou;
  • 7.
    sačine zvaničnu što sveobuhvatniju listu primjera sumnjivih transakcija i primjera i načina mogućih oblika pranja novca i finansiranja terorizma.

Član 15.

Za račune koji predstavljaju viši nivo rizika banke su dužne da uspostave intenzivniji postupak praćenja. Da bi identifikovale kategoriju računa sa višim nivoom rizika potrebno je da banke uspostave i set ključnih pokazatelja prema kojima će se računi kategorizirati u ovu grupu, uzimajući u obzir podatke o historiji i saznanjima o klijentu kao što su izvor sredstava za račun, vrstu i prirodu samih transakcija, zemlja porijekla klijenta i druge. Za račune višeg nivoa rizika banke su dužne da:

  • 1.
    kreiraju adekvatan sistem za upravljanje informacijama kojim će osigurati da uprava i odgovorni službenici banke za praćenje usklađenosti rada banke sa zahtjevima propisanim zakonom i propisima u ovoj oblasti pravovremeno imaju potrebne informacije za identifikaciju, za efikasno praćenje računa klijenata sa višim nivoom rizika i za njihove analize. Ovaj sistem treba da obuhvati najmanje:
    • a)
      izvještavanje o dokumentaciji koja nedostaje za potpuno sigurnu identifikaciju klijenata,
    • b)
      izvještavanje o neobičnim, neuobičajenim i sumnjivim transakcijama koje su obavljene putem računa klijenata, i
    • c)
      izvještavanje o sveobuhvatnim informacijama o ukupnim poslovnim odnosima klijenata sa bankom.
  • 2.
    osiguraju da menadžment odgovoran za poslovanje banke u oblasti privatnog bankarstva dobro poznaje situaciju klijenata banke koji predstavljaju viši nivo rizika, da bude budan i da cijeni i informacije koje se mogu dobiti od neke treće strane. Značajne transakcije ovih klijenata treba da budu odobrene od strane uprave;
  • 3.
    usvoje jasnu politiku, donesu interna uputstva i procedure i da uspostave kontrolu čiji je cilj posebno oprezno poslovanje u odnosima sa politički izloženim licima, drugim licima i firmama za koje je potvrđeno ili je jasno da su sa njima povezani.

2. Monitoring s ciljem sprečavanja finansiranja terorizma

Član 16.

Informisanje nadležne institucije i blokiranje finansijskih sredstava za koja banke sumnjaju ili znaju da služe za finansiranje terorizma ili lica koja podržavaju terorizam je osnovni preduslov za borbu protiv terorizma. Najveću pažnju banke treba da posvete:

  • 1.
    provjerama u obimu koji je to moguć da li se sredstva iz zakonskih izvora ili poslova u većem ili manjem dijelu usmjeravaju u podržavanje terorističkih aktivnosti;
  • 2.
    na osnovu obavijesti nadležnih institucija praćenju i ažuriranju lista organizacija i lica koji su povezani sa teroristima ili terorizmom;
  • 3.
    primjeni procedura za sprečavanje finansiranja terorista i terorističkih organizacija uključivo urgentno izvješta- vanje nadležnih institucija o uočenim sumnjivim transakcijama;
  • 4.
    pokušajima da otkriju stvarni identitet i/ili svrhu naročito malih transfera kada svrha transfera i/ili pošiljalac i/ili primalac nisu jasno navedeni;
  • 5.
    slučajevima kada se nalogom klijenata račun neočekivano prazni;
  • 6.
    kao i u slučajevima pranja novca u kojima se prima ili šalje novac elektronskim putem a popraćeni su neobičnim ili neuobičajenim aspektima, kao što su veličina iznosa, zemlja u koju se novac šalje, zemlja porijekla podnosioca naloga, vrsta valute, i sl.;
  • 7.
    neprofitnim i dobrotvornim organizacijama naročito ako obavljanje aktivnosti nije u saglasnosti sa registrovanom djelatnosti, ako izvor sredstava nije jasan, ako organizacija prima sredstva iz neobičnih i sumnjivih izvora.

V - POLITIKA O UPRAVLJANJU RIZIKOM OD PRANJA NOVCA I FINANSIRANJA TERORIZMA

1. Odgovornost organa banaka i izvještavanje

Član 17.

Nadzorni odbori banaka su odgovorni za donošenje efikasnog Programa te da osiguraju da se u bankama provode adekvatne kontrolne procedure kojima će se obezbijediti da se program, politike i procedure, kao njegov sastavni dio, u potpunosti provode u praksi.

Politike i procedure banaka "upoznaj svog klijenta" treba da budu efikasne i da obuhvaćaju redovne postupke za odgovarajući i uspješan nadzor od strane uprave, sisteme internih kontrola, internu reviziju, podjelu dužnosti, obuku odgovarajućeg osoblja i ostale segmente koji su u uskoj vezi sa ovom oblasti.

Za provođenje politika i procedura banke Programom banaka moraju biti jasno definisane odgovornosti i podijeljene na odgovarajuće nosioce tj. na odgovarajuće organizacione dijelove ili funkcije, upravu, ostalo rukovodstvo i drugo osoblje banaka.

Član 18.

Linije za izvještavanje o zakonom propisanim, neobičnim, neuobičajenim i sumnjivim transakcijama klijenata moraju biti jasno definisane u pisanom obliku. Ovo izvještavanje u praksi mora biti redovno, efikasno i dostupno svim dijelovima banke i licima, i potpuno u skladu sa interno propisanim izvještajnim politikama i procedurama.

Član 19.

Uporedo sa obavezom iz prethodnog člana ove odluke, banke su dužne da donesu i interne procedure za izvještavanje nadležnih organa izvan banke, u skladu sa odgovarajućim zakonom i propisima, o svim propisanim informacijama i podacima.

Banke su dužne da u potpunosti izvršavaju svoje izvještajne obaveze prema zakonom propisanim institucijama.

Član 20.

Banke su dužne da čuvaju dokumentaciju o svim transakcijama obavljenim od strane klijenata i u odnosima sa klijentima, po vrsti, na način i na rok kako je to propisano odgovarajućim zakonom.

2. Imenovanje lica za koordinaciju aktivnosti

Član 21.

Nadzorni odbori banaka su dužni da osiguraju da se u bankama na rukovodnom nivou imenuju lica koja će imati odgovornost za koordiniranje svih aktivnosti banaka u praćenju usklađenosti banaka sa svim zakonskim i drugim propisanim zahtjevima koji su predmet ove odluke i efikasno provođenje Programa.

Koordinator za usklađivanje banke sa propisanim zahtjevima za aktivnosti protiv pranja novca i finansiranja terorizma (KUPIT) treba da:

  • 1.
    je odgovoran da osigura uredno funkcionisanje izvještajne funkcije prema nadležnim institucijama, propisane zakonom i drugim propisima, o svim transakcijama preko propisanog iznosa, svim povezanim i sumnjivim transakcijama;
  • 2.
    je odgovoran da osigura uredno funkcionisanje linija izvještavanja u skladu sa Programom;
  • 3.
    ima odgovarajuće kvalifikacije, znanja, iskustva i dobru radnu i moralnu reputaciju;
  • 4.
    ima odgovarajuća potrebna sredstva za obavljanje svoje funkcije uključivo najmanje dva izvršioca od kojih jedan odgovoran za monitoring otkrivanja sumnjivih klijenata, a drugi za monitoring linije izvještavanja nadležnih institucija i interne linije izvještavanja kao i ovlaštenja za donošenje i samostalnih odluka i traženje pravne podrške. U većim bankama potrebno procijeniti potrebu za više izvršilaca;
  • 5.
    ima svakodnevni potpuni pristup sistemu monitoringa klijenata;
  • 6.
    svakodnevno prima izvještaje o sumnjivim aktivnostima klijenata;
  • 7.
    ima ovlaštenja da izda nalog osoblju za provođenje procedura iz zakona, propisa i Programa i o tome izvijesti upravu i nadzorni odbor banke;
  • 8.
    može da prati domaće i procedure u odnosima sa inostranstvom radi provjere potencijalnih sumnji;
  • 9.
    preduzima korake za unapređenje svojih znanja i sposobnosti i znanja i sposobnosti osoblja koje je njemu podređeno i ostalog relevantnog osoblja banke;
  • 10.
    najmanje jedanput kvartalno podnosi izvještaj nadzornom odboru i upravi banke o postupanju banke i njenoj usklađenosti sa zahtjevima za sprečavanje pranja novca i finansiranja terorizma kao i aktivnostima koje su preduzete protiv otkrivenih sumnjivih klijenata;
  • 11.
    najmanje jedanput godišnje izvrši procjenu adekvatnosti postojećeg Programa, politika i procedura i nadzornom odboru daje prijedloge za njihovo ažuriranje ili unapređenje;
  • 12.
    pruža punu potrebnu podršku u aktivnostima koje provodi interna revizija banke;
  • 13.
    u svoje procedure uključi i elemente za internu istragu o odgovornosti osoblja banke koje je zanemarilo svoje dužnosti u ovoj oblasti.

3. Interna i vanjska revizija banaka

Član 22.

Interne revizije banaka su dužne da provode redovnu procjenu i osiguraju da se program, njegove politike i procedure za sprečavanje aktivnosti pranja novca i finansiranja terorizma, odnosno politike i procedure "upoznaj svog klijenta" u potpunosti provode i budu usklađene sa svim zahtjevima zakona i drugih propisa.

Usklađenost poslovanja banaka sa zahtjevima zakona i propisa treba da bude predmet nezavisne procjene od strane funkcije interne revizije u bankama, što uključuje procjenu adekvatnosti bančinih politika i procedura sa stanovišta zakonskih zahtjeva i drugih propisa.

Obavezu funkcija interne revizije u bankama čine i stalni monitoring da li i kako odgovarajuće osoblje banaka obavlja i provodi zahtjeve programa, politika i procedura i to putem testiranja usklađenosti u slučajevima adekvatno izabranih uzoraka klijenata, računa i transakcija kao i korektnosti izvještavanja o neobičnim, neuobičajenim, sumnjivim i transakcijama koje su propisane zakonom i drugim propisima.

Član 23.

Funkcija interne revizije u bankama treba da predstavlja potpuno nezavisnu procjenu upravljanja rizikom i funkcionisanja sistema internih kontrola u bankama. Interna revizija je dužna da o svojim nalazima i ocjenama uredno odnosno periodično izvještava Odbor za reviziju i/ili Nadzorni odbor banke u skladu sa zakonom. Ovi izvještaji treba da obuhvaćaju nalaze i ocjene efikasnosti banke po svim pitanjima propisanim zakonom i propisima, programom, politikama i procedurama banke kojim su regulisane obaveze banaka za sprečavanje pranja novca i finansiranja terorizma. Jedno od bitnih poglavlja u ovim izvještajima treba da bude i ocjena o adekvatnosti obuke osoblja banke u ovoj oblasti.

Član 24.

Nadzorni odbor banke je dužan da osigura da je interna revizija banke stručno i tehnički osposobljena naročito kadrovima koji su veoma dobro upoznati sa programom, politikama i procedurama kao i da posjeduju visoke moralne i stručne sposobnosti naročito u oblasti "upoznaj svog klijenta".

Pored ostalog osoblje interne revizije u bankama mora biti izuzetno pro-aktivno kada se radi o praćenju aktivnosti koje su banke dužne preduzeti na osnovu nalaza i ocjena interne revizije, eksterne revizije i institucija koje provode zakon.

Član 25.

U postupku obavljanja nezavisne vanjske revizije njihovih finansijskih izvještaja banke su dužne da sa nezavisnim vanjskim revizorskim firmama ugovore i obavljanje revizije i ocjene provođenja zakonskih i propisanih obaveza banaka, provođenja programa, politika, procedura, sistema internih kontrola i funkcionisanja interne revizije banaka i ocjene da li je banka uskladila svoje poslovanje sa zahtjevima za sprečavanje pranja novca i finansiranja terorizma uz obavezno korištenje tehnike testiranja.

4. Obuka osoblja banaka

Član 26.

Banke su dužne da osiguraju stalnu obuku svih svojih uposlenika koji su obuhvaćeni njihovim programom za sprečavanje pranja novca i finansiranja terorizma. Sadržaj ove obuke mora da obuhvati najmanje slijedeće teme iz oblasti koja je predmet ove odluke:

  • 1.
    zakonske obaveze banke i obaveze iz drugih propisa;
  • 2.
    program, politike i procedure banke;
  • 3.
    detaljne elemente politike "upoznaj svog klijenta";
  • 4.
    opasnosti od pranja novca i rizici za banku i lične odgovornosti osoblja;
  • 5.
    mogućnosti i slabosti finansijskih institucija u spreča- vanju pranja novca i finansiranja terorizma;
  • 6.
    odgovornosti i ovlaštenja KUPIT;
  • 7.
    sistem internih kontrola;
  • 8.
    sistem interne revizije;
  • 9.
    preporuke Bazelskog komiteta za superviziju banaka, posebno kontrola i ocjena (due diligence) klijenata;
  • 10.
    preporuke za sprečavanje pranje novca i finansiranja terorizma međunarodne institucije FATF.

Periodičnost i teme obuke iz prethodnog stava banke treba da prilagode realnim potrebama svojih određenih organizacionih dijelova, funkcija i/ili osoblja, ali radi pravovremenog usklađivanja sa novim zahtjevima i upoznavanja sa novim pojavama, kao i održavanja već stečenog znanja i iskustava svojih uposlenika banke su dužne da uspostave program redovnih vidova obuke.

U odlučivanju o potrebama, vrsti i obimu obuke iz prethodnog stava banke su dužne da prilagode fokus obuke zavisno od toga da li se radi o novouposlenom osoblju, osoblju koje ima direktni kontakt sa klijentima, osoblju koje radi sa novim klijentima, osoblju koje kontroliše da li je rad banke usklađen za zahtjevima zakona i drugih propisa, ostalom rukovodstvu, upravi i/ili nadzornom odboru, itd.

Putem programa obuke banke su dužne da osiguraju da sve relevantno osoblje u potpunosti razumije važnost i potrebe za što uspješnijim provođenjem politike "upoznaj svog klijenta" i da takvo razumijevanje bude ključ uspjeha u njenoj provedbi.

Član 27.

Da bi povećali stručne sposobnosti i efikasnost svog osoblja banke su dužne da izrade sveobuhvatan priručnik kojim će biti obuhvaćeni: Zakon o sprečavanju pranja novca u F BiH, Pravilnik o načinu i rokovima obavještavanja finansijske policije-financijske policije na sprečavanju pranja novca te načinu vođenja popisa prikupljenih podataka, Zakon o bankama, drugi propisi kojim je regulisano sprečavanje pranja novca i finansiranja terorizma, Program banke sa svim politikama i procedurama, pravila za ponašanje osoblja, metodi otkrivanja nezakonitih i sumnjivih aktivnosti, odgovornosti i ovlaštenja KUPIT-a, opisi nekih upečatljivih primjera zloupotreba, prijevod publikacije Bazelskog komiteta "kontrola i ocjena klijenata (Customer due dilligence)", prijevod preporuka za spriječavanje pranja novca i finansiranja terorizma izdatih od međunarodne institucije FATF, program za obuku osoblja i Prilog uz ovu odluku.

Član 28.

Ova odluka stupa na snagu danom donošenja i objavit će se u "Službenim novinama Federacije BiH".

PRILOG

uz Odluku o minimalnim standardima aktivnosti banaka na sprečavanju pranja novca i finansiranja terorizma

Broj UO-01-1-1190-19/02
19. decembra 2002. godine
Sarajevo

Predsjednik
Upravnog odbora
mr. Eldar Arnautović, s. r.

POKAZATELJI SUMNJIVIH FINANSIJSKIH TRANSAKCIJA

Uz poznate i u svijetu uobičajene i Odlukom o minimalnim standardima aktivnosti banaka na sprečavanju pranja novca i finansiranja terorizma (Odluka) navedene pokazatelje za prepoznavanje sumnjivih finansijskih transakcija, u ovom prilogu Odluke kao dodatak daje se pregled konkretizovanih indikatora, i to:

I - OPĆENITO

  • a)
    Klijent ne želi da se korespondencija šalje na kućnu adresu;
  • b)
    Izgleda da klijent ima račune kod nekoliko finansijskih institucija u jednom području bez nekog očiglednog razloga;
  • c)
    Klijent u više navrata koristi jednu adresu, ali često mijenja imena lica koja su uključena u tu aktivnost;
  • d)
    Klijent koristi poštanski fah ili adresu "generalna isporuka" ili neku drugu vrstu adrese za isporuku pošte, umjesto adrese ulice, što bi bio standard za to područje;
  • e)
    Klijent je počeo vršiti česte gotovinske transakcije u velikim iznosima, s tim što prije toga ovo nije bila normalna aktivnost za tog klijenta;
  • f)
    Klijent konstantno vrši gotovinske transakcije u zaokruženim iznosima (npr. KM 20.000, KM 15.000, KM 9.900, KM 8.500, itd.);
  • g)
    Klijent konstantno vrši gotovinske transakcije koje su nešto malo ispod iznosa koji se treba prijaviti (KM 30.000);
  • h)
    Klijent vrši transakcije u iznosu koji je u poređenju sa iznosima iz prethodnih transakcija neuobičajen;
  • i)
    Klijent traži od banke da čuva polog ili vrši transfer velikih suma novca ili drugih sredstava, ali je ova vrsta aktivnosti neuobičajena za tog klijenta.

1. TRANSAKCIJE KOJE SE ODNOSE NA RAČUNE

  • a)
    Otvaranje računa za klijente sa adresom van lokalnog područja pružanja usluge;
  • b)
    Račun sa velikim brojem malih gotovinskih depozita i malim brojem velikih gotovinskih isplata;
  • c)
    Sredstva položena na više računa, konsolidovana na jednom računu, a transfer izvršen van zemlje;
  • d)
    Klijent koristi više depozitnih lokacija van lokacije matične filijale;
  • e)
    Klijent vrši nekoliko transakcija u jednom danu;
  • f)
    Aktivnost koja bitno premašuje aktivnost koja je predviđena pri otvaranju računa;
  • g)
    Neaktivni računi preko kojih se odjednom vrše značajne aktivnosti;
  • h)
    Neobjašnjivi transferi između firme klijenta i računa klijenta;
  • i)
    Više depozita položenih na račun klijenta od strane treće strane.

2. TRANSAKCIJE KOJE SE ODNOSE NA PODRUČJA VAN BiH

  • a)
    Klijenti i drugi učesnici u transakciji nemaju nikakvih očiglednih veza sa BiH;
  • b)
    Transakcija prelazi mnoge međunarodne granice;
  • c)
    Transakcija uključuje zemlju za koju je uobičajena nezakonita proizvodnja ili izvoz droge ili zemlju u kojoj ne postoji efikasan sistem za sprečavanje pranja novca i finansiranja terorizma;
  • d)
    Transakcija koja se odnosi na zemlju poznatu po visokom nivou tajnosti bankarskog poslovanja i korporativnom zakonu (npr. Britanski Djevičanski otoci, Cipar, itd.);
  • e)
    Transakcije koje se odnose na zemlju koja je poznata ili za koju se sumnja da vrši aktivnosti pranja novca ili podržavanja terorizma (vidi dopunjene liste zemalja FATF-a: www.fatf-gafi.org).

3. TRANSAKCIJE KOJE SE ODNOSE NA "OFF-SHORE" POSLOVNE AKTIVNOSTI

  • a)
    Zbir velikih salda koji nije u skladu sa poznatim prometom poslovne aktivnosti klijenta, a nakon toga transferi na račun(e) u inostranstvu;
  • b)
    Krediti prema ili od "off-shore" kompanija;
  • c)
    Neobjašnjivi elektronski transferi sredstava od strane klijenta po u-i-van osnovi.

II - PRIMJERI POKAZATELJA SPECIFIČNI ZA ODREĐENE INDUSTRIJSKE GRANE

1. TRANSAKCIJE FIZIČKIH LICA

  • a)
    Izgleda da klijent ima račune kod nekoliko finansijskih institucija u jednom geografskom području;
  • b)
    Klijent transferiše jedan ili više gotovinskih depozita na generalni račun strane korespondentne banke (npr. prolazni račun);
  • c)
    Klijenti koji imaju velika salda na kreditnim karticama;
  • d)
    Klijent koji želi da mu se kreditne i debitne kartice pošalju na međunarodnu ili domaću destinaciju koja nije njegova;
  • e)
    Klijent ima brojne račune i polaže gotovinu na svaki od ovih računa, s tim da su ukupna odobravanja ovih računa u velikim iznosima;
  • f)
    Klijent često polaže depozite preko bankomata (iako je ova usluga dostupna u banci) nešto malo ispod iznosa koji se mora prijaviti (KM 30.000);
  • g)
    Treće lice gotovinski plaća/polaže depozit u čekovima na kreditnu karticu klijenta.

2. KORPORATIVNE I POSLOVNE TRANSAKCIJE

  • a)
    Računi se koriste za primanje ili isplatu velikih suma, a ne pokazuju nikakve normalne poslovne aktivnosti kao što su isplata plaća, plaćanje računa, itd.;
  • b)
    Deponovanje ili povlačenje sredstava sa korporativnog računa je u glavnom u gotovini, a ne u obliku zaduženja i odobrenja koja se odnose na komercijalno poslovanje;
  • c)
    Klijent vrši plaćanja u gotovini ili polaže gotovinu kako bi pokrio negativni saldo kod banke, novčane transfere ili druge prenosive i utržive instrumente plaćanja;
  • d)
    Klijent polaže veliki iznos naočigled nepovezanih depozita na nekoliko računa i veoma često vrši transfere glavnine salda na jedan račun u istoj banci ili drugdje;
  • e)
    Klijent konstantno vrši hitna povlačenja velikih suma novca sa jednog računa koji je upravo imao veliki i neočekivani priliv iz inostranstva;
  • f)
    Mala poslovna firma koja posluje na jednoj lokaciji polaže depozit na isti dan u različitim filijalama na nekoliko geografskih područja, što se ne čini praktičnim za tu svrhu posla;
  • g)
    Javlja se značajno povećanje u polaganju gotovine ili prenosivih instrumenata od strane kompanije koja nudi profesionalne savjetničke usluge, a naročito ako se transfer depozita vrši odmah;
  • h)
    Klijent želi da otvori debitnu/kreditnu karticu koju treba poslati na međunarodnu ili domaću destinaciju koja nije mjesto njegove poslovne aktivnosti;
  • i)
    Javlja se tržišno povećanje u obimu transakcija na računu sa značajnim promjenama u saldu računa koje nisu u skladu sa normalnim poslovnim praksama koje se odnose na račun klijenta;
  • j)
    Neobjašnjive ponavljajuće transakcije između računa fizičkog i pravnog lica.

3. FORME KOJE ŠALJU/PRIMAJU ELEKTRONSKE TRANSFERE SREDSTAVA

  • a)
    Klijent vrši transfer velikih suma novca na lokaciju u inostranstvu sa instrukcijama da se stranom licu isplati u gotovini;
  • b)
    Klijent prima velike sume novca sa lokacije iz inostranstva putem elektronskog transfera sredstava sa instrukcijama da se isplata izvrši u gotovini;
  • c)
    Klijent vrši transfer sredstava u drugu zemlju, ne mijenjajući valutu;
  • d)
    Veliki prilivi transfera iz strane zemlje koji se odmah podižu od strane direktora kompanije;
  • e)
    Veličina elektronskog transfera nije u skladu sa normalnim poslovnim transakcijama za tog klijenta;
  • f)
    Klijent vrši transfer uključujući zemlje koje su poznate kao izvor narkotika ili tačke kroz koje prolaze pošiljke narkotika ili su poznate po visokom nivou tajnosti bankarstva i praksi korporativnog bankarstva;
  • g)
    Klijent vrši elektronski transfer sredstava u slobodne ili "off-shore" zone koje nisu u skladu sa poslovnim aktivnostima klijenta.

4. FIRME KOJE ODOBRAVAJU KREDITE

  • a)
    Klijent iznenada i neočekivano otplaćuje problematičan kredit;
  • b)
    Kreditne transakcije se izvršavaju u situacijama kada klijent posjeduje značajna sredstva, tako da kreditna transakcija nema ekonomskog smisla.

5. KOMPANIJE KOJE SE BAVE ŽIVOTNIM OSIGURANJEM, BROKERI I AGENTI

  • a)
    Klijent vrši transakciju koja rezultira očiglednim povećanjem investicijskih doprinosa;
  • b)
    Klijent otkazuje investiciju ili osiguranje odmah nakon kupovine;
  • c)
    Trajanje ugovora o životnom osiguranju je kraće od tri godine;
  • d)
    Transakcije podrazumijevaju upotrebu i plaćanje činidbenih garancija što uzrokuje prekogranično plaćanje.

6. TRGOVCI VRIJEDNOSNIM PAPIRIMA

  • a)
    Na računima koji su bili neaktivni odjednom se susreću velike investicije koje nisu u skladu sa normalnim investicijskim praksama klijenta ili njegovim finansijskim mogućnostima;
  • b)
    Klijent koji želi kupiti brojne investicije novčanim nalozima, putničkim čekovima, blagajničkim čekovima, bankarskim nalozima ili drugim bankarskim instrumentima, naročito u iznosima koji su neznatno ispod KM 30.000, a transakcija nije dosljedna normalnim investicijskim praksama klijenta ili njegovim finansijskim mogućnostima;
  • c)
    Klijent koristi vrijednosne papire ili brokersku firmu kao mjesto za čuvanje sredstava koja se ne koriste u trgovini vrijednosnim papirima ili fjučerima u dužem vremenskom periodu, a ova aktivnost nije dosljedna normalnim investicijskim praksama klijenta ili njegovim finansijskim mogućnostima;
  • d)
    Klijent vrši velika ili neočekivana poravnanja vrijednosnih papira u gotovini;
  • e)
    Transferi sredstava ili vrijednosnih papira između računa za koja se ne zna da su povezana sa klijentom. Predložene transakcije se finansiraju međunarodnim elektronskim plaćanjima, naročito ako se radi o zemljama u kojima ne postoji efikasan sistem za sprečavanje pranja novca i finansiranja terorizma.