Aktio

Federalno ministarstvo rada i socijalne politike

Pravilnik o minimalnim standardima, postupku ocjene ispunjenosti i reviziji ispunjenosti minimalnih standarda za rad sigurnih kuća u Federaciji Bosne i Hercegovine

Na osnovu člana 63. Zakona o zaštiti od nasilja u porodici i nasilja prema ženama u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 19/25), federalni ministar rada i socijalne politike donosi

PRAVILNIK
O MINIMALNIM STANDARDIMA, POSTUPKU OCJENE ISPUNJENOSTI I REVIZIJI ISPUNJENOSTI MINIMALNIH STANDARDA ZA RAD SIGURNIH KUĆA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE

I. OSNOVNE ODREDBE

Član 1.Predmet Pravilnika

Ovim Pravilnikom propisuju se minimalni standardi za pružanje usluga u sigurnim kućama za žrtve nasilja u porodici ili nasilja prema ženama u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Federacija), te postupci ocjene ispunjenosti i revizije ispunjenosti minimalnih standarda koje provode nadležni federalni i kantonalni organi uprave.

Član 2.Rodno značenje izraza

Izrazi korišteni u ovom Pravilniku, bez obzira na to jesu li korišteni u muškom ili ženskom gramatičkom rodu, obuhvataju na jednak način muški i ženski rod.

Član 3.Značenje pojedinih izraza

Pojedini izrazi, u smislu ovog Pravilnika, imaju sljedeće značenje:

  • a)
    Korisnik je žrtva nasilja u porodici ili nasilja prema ženama kojoj se u okviru sigurne kuće pružaju usluge privremenog socijalnog zbrinjavanja i stručne podrške, s ciljem osiguranja fizičke zaštite i ostvarivanja prava i interesa žrtve nasilja, u skladu sa odredbama važećih propisa o zaštiti od nasilja u porodici i nasilja prema ženama.
  • b)
    Socijalno zbrinjavanje predstavlja organizovano zadovoljavanje osnovnih životnih potreba pojedinca u pogledu stanovanja, ishrane, održavanja lične higijene i slično, uz osiguranje adekvatnih materijalno-tehničkih i prostornih uslova za njegovo kvalitetno provođenje.
  • c)
    Stručna podrška obuhvata skup različitih stručnih metoda, mjera, postupaka i aktivnosti usmjerenih na razvijanje i očuvanje kapaciteta i mogućnosti lica kojim ono, samostalno ili uz podršku zajednice u kojoj živi i djeluje, raspolaže s ciljem njegovog potpunog ili djelimičnog osposobljavanja za samostalan život i rad.
  • d)
    Pružalac usluga je pravno lice, odnosno javna ustanova ili nevladina organizacija registrovana u skladu sa relevantnim propisima o udruženjima i fondacijama koji se primjenjuju u Federaciji, te koja u svojim statutarnim ciljevima ima definisano pružanje usluga privremenog socijalnog zbrinjavanja i stručne podrške žrtvama nasilja u porodici ili nasilja prema ženama, te kojoj je nadležni federalni ili kantonalni organ uprave utvrdio ispunjenost propisanih minimalnih standarda.
  • e)
    Sigurna kuća je institucionalni oblik pružanja socijalnih usluga kroz koji se osigurava privremeno socijalno zbrinjavanje i stručna podrška licima izloženim nasilju, u skladu sa propisima iz oblasti socijalne zaštite i zaštite od nasilja.
  • f)
    Individualni plan podrške označava planski dokument koji, u saradnji sa korisnikom, izrađuje stručni tim pružaoca usluga na osnovu inicijalne procjene potreba i stepena ugroženosti i u okviru kojega se definišu ciljevi, vrste i intenzitet stručne podrške, planirane aktivnosti, odgovorna lica i rokovi, te način praćenja i evaluacije napretka korisnika.
  • g)
    Standard je skup minimalnih organizacionih, kadrovskih, prostornih, tehničkih, sigurnosnih i programskih uslova, te mjerljivih pokazatelja koje pružalac usluga mora ispuniti s ciljem osiguranja zakonitog, sigurnog i kvalitetnog rada.
  • h)
    Procjena ispunjenosti standarda predstavlja sistematičan postupak kojim nadležni federalni ili kantonalni organ uprave utvrđuje u kojoj mjeri pružalac usluga ispunjava propisane minimalne standarde.
  • i)
    Revizija standarda predstavlja periodični ili tematski postupak nadležnog federalnog ili kantonalnog organa uprave kojim se provjerava kontinuirana primjena i efikasnost minimalnih standarda, te predlažu mjere za njihovo unapređenje.
  • j)
    Metodološke smjernice, kao sastavni dio ovog Pravilnika, predstavljaju operativni dokument koji nadležnom federalnom ili kantonalnom organu uprave služi kao alat u provođenju postupka ocjene i revizije ispunjenosti minimalnih standarda, kao i pružaocima usluga za određivanje potrebnog broja i strukture angažovanih radnika.
  • k)
    Plan prostorija objekta je dokument koji prikazuje funkcionalni raspored svih prostorija i zajedničkih prostora unutar objekta sigurne kuće, uključujući njihovu namjenu, kapacitet, osnovnu opremu i pristupne puteve, te služi kao osnova za internu organizaciju rada, provođenje sigurnosnih mjera i nadzora nad ispunjenošću minimalnih standarda, a izrađuje ga pružalac usluga u skladu sa važećim propisima i internim aktima.

Član 4.Obaveza primjene Pravilnika

Odredbe ovog Pravilnika dužan je primjenjivati svaki pružalac usluga socijalnog zbrinjavanja i stručne podrške u sigurnoj kući za žrtve nasilja u porodici ili nasilja prema ženama u Federaciji, nezavisno od njegovog pravnog oblika, osnivača i izvora finansiranja.

Član 5.Obaveza primjene drugih propisanih standarda

Pružalac usluga socijalnog zbrinjavanja i stručne podrške u sigurnoj kući za žrtve nasilja u porodici ili nasilja prema ženama dužan je, osim ovog Pravilnika, primjenjivati i druge važeće zakone, podzakonske akte i stručne smjernice koji uređuju područje socijalne zaštite, zaštite ljudskih prava, zaštite djece, ravnopravnosti spolova, te standarde sigurnosti i zaštite na radu.

Član 6.Obim primjene minimalnih standarda

Minimalni standardi propisani ovim Pravilnikom odnose se na organizaciju i način rada sigurnih kuća, kadrovske i prostorne uslove, sadržaj, kvalitet i dostupnost usluga, postupke prijema, boravka i otpusta korisnika, zaštitu prava, privatnosti i sigurnosti korisnika, te na sistem stručnog nadzora i kontrole kvalitete rada.

Član 7.Svrha i cilj socijalnog zbrinjavanja i stručne podrške

(1) Svrha socijalnog zbrinjavanja i stručne podrške u sigurnim kućama je osigurati hitnu, privremenu i sveobuhvatnu zaštitu, te zadovoljavanje osnovnih životnih potreba žrtava nasilja u porodici ili nasilja prema ženama, s ciljem osiguranja fizičke i emocionalne zaštite, te promovisanja dostojanstva i ravnopravnosti žrtava nasilja.

(2) Ciljevi usluga iz stava (1) ovog člana su:

  • a)
    osigurati fizičku i emocionalnu sigurnost korisnika;
  • b)
    omogućiti stabilizaciju psihosocijalnog stanja;
  • c)
    pružiti stručnu pomoć i savjetovanje radi prevladavanja posljedica nasilja ili krize;
  • d)
    osnažiti korisnike za donošenje samostalnih odluka i nezavisno funkcionisanje na osnovu individualne procjene njihovih potreba;
  • e)
    zaštititi i podržati djecu koja borave sa korisnikom, kao i djecu koja su samostalni korisnici usluge, kada je to dopušteno propisima i prirodom usluge;
  • f)
    omogućiti pristup pravima i institucijama putem informisanja i zagovaranja na osnovu individualne procjene potreba korisnika;
  • g)
    prekinuti ciklus nasilja ili socijalne isključenosti;
  • h)
    stvoriti uslove za reintegraciju u porodično i društveno okruženje uz osiguranje pristupa obrazovanju, zaposlenju i podršci zajednice.

Član 8.Načela socijalnog zbrinjavanja i stručne podrške

(1) U socijalnom zbrinjavanju i stručnoj podršci žrtvama nasilja u porodici ili nasilja prema ženama, pružalac usluga je dužan postupati u skladu sa sljedećim osnovnim načelima:

  • a)
    hitnosti;
  • b)
    sigurnosti;
  • c)
    dostojanstva;
  • d)
    povjerljivosti;
  • e)
    poštivanja ljudskih prava;
  • f)
    ravnopravnosti i inkluzivnosti korisnika;
  • g)
    interdisciplinarnosti.

Član 9.Načelo hitnosti

(1) Usluge u sigurnim kućama moraju se pružiti pravovremeno i bez odgađanja, posebno u slučajevima koji zahtijevaju hitnu intervenciju s ciljem zaštite života, zdravlja ili sigurnosti korisnika.

(2) Hitno postupanje podrazumijeva da se odluke o prijemu, procjeni potreba i pružanju osnovne pomoći donose u najkraćem mogućem roku, bez administrativnih prepreka koje bi mogle ugroziti lice.

(3) U slučajevima iz stava (1) ovog člana, prijem korisnika u sigurnu kuću mora se omogućiti odmah po zaprimljenom upućivanju od strane nadležnog organa, a administrativne radnje se obavljaju naknadno, nakon osiguranja sigurnosti korisnika.

Član 10.Načelo sigurnosti

(1) Usluge u sigurnoj kući moraju osigurati korisnicima zaštitu od daljeg nasilja, prijetnji, zastrašivanja ili ugrožavanja, uključujući fizičku, emocionalnu, psihološku i socijalnu sigurnost u okviru kapaciteta pružaoca usluga i propisanih protokola.

(2) Objekti sigurnih kuća moraju biti diskretni i fizički zaštićeni, a zaposlenici obučeni za upravljanje rizicima i kriznim situacijama u skladu sa sigurnosnim protokolima i planom postupanja u kriznim situacijama koje uspostavlja i redovno ažurira pružalac usluga.

(3) Sigurnost uključuje i zaštitu ličnih podataka korisnika u skladu sa zakonom i internim pravilima o zaštiti podataka.

Član 11.Načelo poštivanja dostojanstva

(1) Usluge socijalnog zbrinjavanja i stručne podrške u sigurnoj kući pružaju se na način koji poštuje ljudsko dostojanstvo, individualnost i lične granice svakog korisnika, bez diskriminacije, omalovažavanja ili paternalizma i uz poštivanje kulturnih i individualnih razlika.

(2) Korisnici imaju pravo na empatičan i nenasilan pristup, uvažavanje njihovih vrijednosti, odluka i načina izražavanja, a koji nije ugrožavajući, vrijeđajući ni ponižavajući za druge korisnike usluga i zaposlenike pružaoca usluga.

Član 12.Načelo povjerljivosti

(1) Svi podaci, izjave, dokumenti i postupanja koja se odnose na korisnike tretiraju se kao povjerljivi i ne smiju se dijeliti bez njihovog izričitog pristanka, osim u slučajevima kada je to nužno radi pružanja usluga i zaštite korisnika, saradnje sa nadležnim organima iz sistema socijalne zaštite, pravosudnim i drugim institucijama koje učestvuju u postupcima zaštite, kao i u drugim slučajevima propisanim zakonom, uključujući propise o zaštiti ličnih podataka i druge relevantne propise koji se primjenjuju radi zaštite korisnika ili drugog lica.

(2) Pružalac usluga mora uspostaviti mehanizme zaštite ličnih podataka, osigurati diskretnost u radu i edukovati zaposlenike o etici povjerljivosti.

(3) Pružalac usluga dužan je periodično provoditi interne kontrole i reviziju postupaka zaštite povjerljivosti podataka.

Član 13.Načelo poštivanja ljudskih prava

(1) Usluge socijalnog zbrinjavanja i stručne podrške u sigurnoj kući zasnivaju se na poštivanju univerzalnih ljudskih prava i sloboda, bez diskriminacije po spolu, dobi, invaliditetu, etničkoj pripadnosti ili drugim ličnim karakteristikama, u skladu sa domaćim zakonodavstvom i međunarodnim dokumentima.

(2) Korisnicima se mora omogućiti ostvarivanje svih prava, uključujući pravo na sigurnost, slobodu kretanja, izražavanje mišljenja, pravnu zaštitu, zdravlje, obrazovanje, privatnost, te prava posebno ranjivih grupa (djece, lica sa invaliditetom), uz uvažavanje sigurnosne funkcije sigurne kuće i njenih organizacionih mogućnosti, u skladu sa zakonom.

Član 14.Načelo ravnopravnosti i inkluzivnosti korisnika

(1) Svi korisnici sigurnih kuća imaju pravo na jednaku dostupnost uslugama socijalnog zbrinjavanja i stručne podrške, bez obzira na spol, dob, etničku pripadnost, vjeru, invaliditet, seksualnu orijentaciju, socijalni status ili druge lične okolnosti, uz poštivanje specifičnih potreba i sigurnosnih zahtjeva korisnika.

(2) Pružalac usluga posebnu pažnju posvećuje uklanjanju konkretnih prepreka za pristup uslugama, uključujući fizičke, komunikacione, kulturne i socijalne barijere, pri čemu poduzima odgovarajuće mjere kako bi se osiguralo jednako učešće korisnika u programima podrške i donošenju odluka koje se tiču njihovog vlastitog života.

(3) Pri utvrđivanju kruga korisnika sigurnih kuća uzima se u obzir ciljna grupa definisana praksom i zakonskim odredbama, pri čemu punoljetna lica muškog spola mogu biti smještena isključivo u odvojenim smještajnim jedinicama, u izuzetnim slučajevima i uz prethodnu procjenu nadležnog centra za socijalni rad, te u skladu sa etičkim principima i sigurnosnim standardima rada sigurnih kuća.

(4) Sve odredbe ovog člana primjenjuju se uz poštivanje načela ravnopravnosti i zaštite svih korisnika sa naglaskom na očuvanje njihove fizičke i psihičke sigurnosti, te ostvarivanje prava i interesa žrtava nasilja u skladu sa važećim propisima o zaštiti od nasilja u porodici i nasilja prema ženama u Federaciji.

Član 15.Načelo interdisciplinarnosti

(1) Pružalac usluga dužan je, u skladu sa individualnim potrebama korisnika, osigurati interdisciplinarni pristup u pružanju socijalnog zbrinjavanja i stručne podrške u sigurnoj kući, što uključuje saradnju stručnjaka iz različitih oblasti, poput socijalnog rada, psihologije, psihijatrije, prava, pedagogije i drugih relevantnih disciplina.

(2) Interdisciplinarni pristup iz stava (1) ovog člana podrazumijeva:

  • a)
    koordinirano planiranje i pružanje usluga uz jasno definisane uloge i odgovornosti svakog člana stručnog tima;
  • b)
    redovnu razmjenu informacija i zajedničko praćenje napretka korisnika uz poštivanje načela povjerljivosti;
  • c)
    integraciju stručnih procjena u cilju sveukupne podrške korisniku i osiguravanja njegove sigurnosti, psihosocijalne stabilnosti i socijalne reintegracije;
  • d)
    kontinuiranu edukaciju i superviziju zaposlenika radi unapređenja interdisciplinarnih kompetencija i kvaliteta rada stručnog tima.

(3) S ciljem osiguranja kvaliteta, evaluacije i revizije minimalnih standarda, pružalac usluga je dužan dokumentovati i kontinuirano pratiti provođenje interdisciplinarnog pristupa, uključujući evidenciju sastanaka, zajedničkih planova podrške i profesionalnih preporuka.

(4) Prilikom procjene i revizije ispunjenosti minimalnih standarda, nadležni federalni ili kantonalni organ uprave posebno ocjenjuje primjenu načela interdisciplinarnosti u radu sigurne kuće, uključujući efikasnost saradnje među stručnjacima i kvalitet usluge pružene korisnicima.

Član 16.Obaveza pridržavanja standarda

(1) Pružalac usluga, njegovi zaposlenici, volonteri i druga lica angažovana u sigurnoj kući obavezni su u svom radu i odnosu prema korisnicima postupati u skladu sa važećim zakonskim propisima, profesionalnim načelima struke, etičkim standardima i kodeksima primjenjivima na obavljanje poslova socijalne i druge stručne zaštite, međunarodnim standardima, uključujući načelo zaštite najboljeg interesa djeteta, te minimalnim standardima propisanim ovim Pravilnikom.

(2) Pružalac usluga dužan je uspostaviti jasne interne mehanizme za sprečavanje, prepoznavanje, prijavljivanje i sankcionisanje svakog postupanja koje je u suprotnosti sa stavom (1) ovog člana.

(3) Interni mehanizmi iz stava (2) ovog člana moraju biti dokumentovani, dosljedno primjenjivani i redovno ažurirani, pri čemu je pružalac usluga dužan na prikladan način upoznati sve zaposlenike, saradnike, volontere i korisnike sigurnih kuća sa njihovim sadržajem i načinom primjene.

(4) Pružalac usluga je obavezan najmanje jednom godišnje pratiti efikasnost internih mehanizama iz stava (2) ovog člana, uključujući vođenje evidencije o prijavljenim nepravilnostima, preduzetim mjerama i rezultatima postupaka, kako bi se osigurala kontinuirana kontrola, transparentnost i kvalitet rada sigurne kuće.

Član 17.Pravo na pritužbu i zaštitu korisnika

(1) Svaki korisnik ima pravo podnijeti pritužbu, prijavu ili zahtjev za zaštitu svojih prava i dostojanstva ako smatra da je došlo do nepravilnosti, povrede prava, neprimjerenog postupanja ili propusta u pružanju usluga socijalnog zbrinjavanja i stručne podrške u sigurnoj kući.

(2) Korisniku se mora omogućiti podnošenje pritužbi pisanim ili usmenim putem, uz osiguranje povjerljivosti i zaštite ličnih podataka, uključujući i mogućnost anonimnog podnošenja pritužbi koje se razmatraju u skladu sa njihovom osnovanošću i dostupnim informacijama.

(3) Pritužba se podnosi direktno zaposlenicima ili odgovornom licu pružaoca usluga, ili nadležnom vanjskom nadzornom organu.

(4) Pružalac usluga dužan je osigurati:

  • a)
    sigurne, diskretne i pristupačne kanale za podnošenje pritužbi;
  • b)
    informisanje korisnika o njihovim pravima i postupku podnošenja pritužbi prilikom prijema;
  • c)
    pravovremeno, nepristrasno i temeljito razmatranje svake pritužbe, pri čemu rokovi za postupanje i odgovore moraju biti jasno određeni internim aktom;
  • d)
    zaštitu korisnika od bilo kakve odmazde ili pogoršanja uslova zbog podnesene pritužbe.

(5) Postupanje po pritužbama mora biti povjerljivo i uz zaštitu ličnih podataka korisnika, a odluke i mjere preduzete na osnovu pritužbi moraju se dokumentovati i čuvati u skladu sa važećim propisima.

(6) Pružalac usluga dužan je donijeti interni akt ili pravilnik o postupanju po pritužbama korisnika, kojim se uređuju:

  • a)
    načini podnošenja pritužbi, uključujući mogućnost anonimnog podnošenja;
  • b)
    lica zadužena za prijem, obradu i rješavanje pritužbi;
  • c)
    rokovi za postupanje po pritužbama;
  • d)
    vođenje evidencije o podnesenim pritužbama i donesenim odlukama;
  • e)
    zaštita podnosioca pritužbe od odmazde;
  • f)
    način minimalno godišnje evaluacije efikasnosti postupanja po pritužbama.

(7) Interni akt iz stava (6) ovog člana mora biti dostupan svim korisnicima i zaposlenicima, a pružalac usluga dužan je osigurati njihovo upoznavanje sa njegovim sadržajem i načinom primjene.

(8) Odredbe ovog člana primjenjuju se na sve oblike nepravilnosti i povreda prava korisnika propisane ovim Pravilnikom.

Član 18.Zabrana diskriminacije

(1) Pružaocu usluga, njegovim zaposlenicima, volonterima i drugim licima angažovanim u sigurnoj kući zabranjuje se svaka direktna ili indirektna diskriminacija korisnika.

(2) Zabrana iz stava (1) ovog člana uključuje svako postupanje koje ima za cilj ili efekat stavljanje lica u nepovoljniji položaj zbog njegova spola, roda, dobi, bračnog ili porodičnog statusa, nacionalnog ili etničkog porijekla, jezika, vjere, invaliditeta, zdravstvenog stanja, seksualne orijentacije, rodnog identiteta, imovinskog statusa ili bilo koje druge lične okolnosti.

(3) Pružalac usluga dužan je osigurati prevenciju, prepoznavanje i sankcionisanje svih oblika diskriminacije u radu sigurne kuće, u skladu sa ovim Pravilnikom i važećim propisima.

(4) Postupanje u slučajevima diskriminacije, uključujući podnošenje i razmatranje pritužbi, te zaštitu korisnika, provodi se u skladu sa članom 17. ovog Pravilnika.

Član 19.Zabrana fizičkog i psihičkog zlostavljanja

(1) Pružaocu usluga, njegovim zaposlenicima, volonterima i drugim licima angažovanim u sigurnoj kući zabranjuje se svaki oblik fizičkog nasilja nad korisnicima, uključujući, ali ne ograničavajući se na udarce, guranje, sputavanje, zatvaranje ili uskraćivanje zadovoljavanja osnovnih potreba.

(2) Psihičko zlostavljanje obuhvata vikanje, prijetnje, vrijeđanje, ponižavanje, omalovažavanje, manipulaciju, zastrašivanje ili bilo koje drugo ponašanje koje može izazvati strah, osjećaj manje vrijednosti ili emocionalnu patnju.

(3) Pružalac usluga dužan je osigurati prevenciju, prepoznavanje i sankcionisanje svih oblika fizičkog i psihičkog zlostavljanja u radu sigurne kuće, u skladu sa ovim Pravilnikom i važećim propisima.

(4) Postupanje u slučajevima fizičkog i psihičkog zlostavljanja, uključujući podnošenje i razmatranje pritužbi, te zaštitu korisnika, provodi se u skladu sa članom 17. ovog Pravilnika.

Član 20.Zabrana seksualnog uznemiravanja i iskorištavanja

(1) Pružaocu usluga, njegovim zaposlenicima, volonterima i drugim licima angažovanim u sigurnoj kući zabranjuje se svaki oblik neželjenog seksualnog ponašanja prema korisnicima.

(2) Zabrana iz stava (1) ovog člana uključuje, između ostalog:

  • a)
    sugestivne komentare i neprimjerene verbalne izraze seksualne prirode;
  • b)
    fizički kontakt seksualne prirode;
  • c)
    izlaganje pornografiji ili drugim sadržajima seksualnog karaktera;
  • d)
    traženje seksualnih usluga ili iskorištavanje korisnika za seksualne svrhe, nezavisno od navodnog pristanka.

(3) Pružalac usluga dužan je osigurati prevenciju, prepoznavanje i sankcionisanje svih oblika seksualnog uznemiravanja i iskorištavanja u radu sigurne kuće, u skladu sa ovim Pravilnikom i važećim propisima.

(4) Postupanje u slučajevima seksualnog uznemiravanja i iskorištavanja, uključujući podnošenje i razmatranje pritužbi, te zaštitu korisnika, provodi se u skladu sa članom 17. ovog Pravilnika.

Član 21.Zabrana prisile i ucjene

(1) Pružaocu usluga, njegovim zaposlenicima, volonterima i drugim licima angažovanim u sigurnoj kući zabranjuje se svako prisiljavanje korisnika na radnje, ponašanja ili odricanja prijetnjom, pritiskom, manipulacijom ili uslovljavanjem pružanja usluge.

(2) Ucjena u smislu ovog člana obuhvata iskorištavanje ranjivosti korisnika s ciljem ostvarivanja lične koristi, kontrole ili nadzora nad korisnikom, nezavisno od oblika i intenziteta pritiska.

(3) Pružalac usluga dužan je osigurati prevenciju, prepoznavanje i sankcionisanje svih oblika prisile i ucjene u radu sigurne kuće, u skladu sa ovim Pravilnikom i važećim propisima.

(4) Postupanje u slučajevima prisile i ucjene, uključujući podnošenje i razmatranje pritužbi, te zaštitu korisnika, provodi se u skladu sa članom 17. ovog Pravilnika.

Član 22.Zabrana zanemarivanja

(1) Pružaocu usluga, njegovim zaposlenicima, volonterima i drugim licima angažovanim u sigurnoj kući zabranjuje se svako zanemarivanje korisnika, uključujući neodgovaranje na osnovne potrebe, neprovođenje individualnog plana podrške, neosiguravanje emocionalne podrške ili nedostatak profesionalne pažnje koji može rezultirati štetom za korisnika.

(2) Pružalac usluga dužan je osigurati prevenciju, prepoznavanje i sankcionisanje svih oblika zanemarivanja u radu sigurne kuće, u skladu sa ovim Pravilnikom i važećim propisima.

(3) Postupanje u slučajevima zanemarivanja, uključujući podnošenje i razmatranje pritužbi, te zaštitu korisnika, provodi se u skladu sa članom 17. ovog Pravilnika.

Član 23.Zabrana iskorištavanja korisnika

(1) Pružaocu usluga, njegovim zaposlenicima, volonterima i drugim licima angažovanim u sigurnoj kući zabranjuje se svako ponašanje koje podrazumijeva iskorištavanje korisnika ili zloupotrebu povjerenja datog u okviru pružanja usluga.

(2) Iskorištavanje korisnika u smislu stava (1) ovog člana uključuje, između ostalog:

  • a)
    favorizovanje pojedinih korisnika;
  • b)
    uspostavljanje neprimjerenih, zavisnih ili manipulativnih odnosa;
  • c)
    prihvatanje poklona, usluga ili drugih oblika pogodovanja od korisnika;
  • d)
    korištenje povjerljivih podataka u privatne, neetične ili na drugi način štetne svrhe.

(3) Pružalac usluga dužan je osigurati prevenciju, prepoznavanje i sankcionisanje svih oblika iskorištavanja u radu sigurne kuće, u skladu sa ovim Pravilnikom i važećim propisima.

(4) Postupanje u slučajevima iskorištavanja korisnika, uključujući podnošenje i razmatranje pritužbi, te zaštitu korisnika, provodi se u skladu sa članom 17. ovog Pravilnika.

Član 24.Zabrana kršenja povjerljivosti

(1) Pružaocu usluga, njegovim zaposlenicima, volonterima i drugim licima angažovanim u sigurnoj kući zabranjuje se neovlašteno otkrivanje, razmjena ili korištenje ličnih podataka i drugih informacija o korisnicima.

(2) Povjerljivim podacima u smislu ovog člana smatraju se lični podaci korisnika, zdravstveni podaci, podaci o porodičnim i socijalnim okolnostima, podaci o krivičnim ili prekršajnim postupcima, te svi drugi podaci koji bi mogli ugroziti dostojanstvo, privatnost ili sigurnost korisnika.

(3) Izuzetno od odredbe stava (1) ovog člana, lični podaci i informacije o korisnicima mogu se ustupati, razmjenjivati ili koristiti samo ako je takva obrada:

  • a)
    izričito propisana zakonom;
  • b)
    nužna radi zaštite života, sigurnosti ili javnog interesa, u skladu sa zakonom.

(4) Pružalac usluga dužan je osigurati zaštitu povjerljivosti podataka, uključujući prevenciju, prepoznavanje i sankcionisanje povreda povjerljivosti, u skladu sa ovim Pravilnikom i važećim propisima.

(5) Postupanje u slučajevima povrede povjerljivosti, uključujući podnošenje i razmatranje pritužbi, te zaštitu korisnika, provodi se u skladu sa članom 17. ovog Pravilnika.

Član 25.Zabrana ponižavajućeg, omalovažavajućeg i neprofesionalnog ponašanja

(1) Pružaocu usluga, njegovim zaposlenicima, volonterima i drugim licima angažovanim u sigurnoj kući zabranjuje se svako ponašanje koje vrijeđa dostojanstvo, čast ili samopoštovanje korisnika.

(2) Zabranjeno ponašanje iz stava (1) ovog člana uključuje, između ostalog:

  • a)
    izrugivanje, ignorisanje ili nepristojnost prema korisniku;
  • b)
    pasivnu agresiju ili umanjivanje mišljenja i izražavanja korisnika;
  • c)
    izraze ili geste koje potiču osjećaj srama, krivnje ili poniženja;
  • d)
    svaki drugi oblik verbalnog, neverbalnog ili emocionalnog omalovažavanja koji može narušiti psihičku ili emocionalnu sigurnost korisnika.

(3) Pružalac usluga dužan je osigurati prevenciju, prepoznavanje i sankcionisanje svih oblika ponašanja iz stava (1) ovog člana, u skladu sa ovim Pravilnikom i važećim propisima.

(4) Postupanje u slučajevima ponašanja iz stava (1) ovog člana, uključujući podnošenje i razmatranje pritužbi, te zaštitu korisnika, provodi se u skladu sa članom 17. ovog Pravilnika.

(5) Povreda odredbi ovog člana smatra se teškim kršenjem profesionalnih i etičkih standarda, te predstavlja osnov za primjenu odgovarajućih mjera u skladu sa zakonom, internim aktima i ovim Pravilnikom.

Član 26.Praćenje i izvještavanje o primjeni mehanizama zaštite

(1) Pružalac usluga dužan je najmanje jednom godišnje provesti internu evaluaciju efikasnosti svih mehanizama zaštite korisnika i zabrana propisanih čl. 18. do 25. ovog Pravilnika.

(2) Na osnovu provedene evaluacije iz stava (1) ovog člana, pružalac usluga dužan je sastaviti godišnji izvještaj o preduzetim mjerama, prijavljenim incidentima i rezultatima nadzora, te ga dostaviti nadležnom federalnom ili kantonalnom organu uprave koje provodi postupak ocjene ispunjenosti minimalnih standarda, u skladu sa ovim Pravilnikom.

(3) Nadležni federalni ili kantonalni organ uprave može utvrditi obrazac, sadržaj i način dostavljanja izvještaja iz stava (2) ovog člana, te koristiti zaprimljene izvještaje u postupku ocjene i revizije ispunjenosti minimalnih standarda.

(4) Podaci iz izvještaja iz stava (2) ovog člana koriste se u postupcima ocjene i revizije ispunjenosti minimalnih standarda, te za unapređenje kvaliteta rada sigurnih kuća.

II. OPŠTI MINIMALNI STANDARDI PROSTORA I OPREME

Član 27.Predmet primjene

Opšti minimalni standardi prostora i opreme predstavljaju osnovne tehničke, higijenske i funkcionalne zahtjeve koje je svaki pružalac usluga socijalnog zbrinjavanja i stručne podrške u sigurnim kućama dužan ispuniti u pogledu lokacije, građevinskih objekata, prostorija, opreme, smještajnih kapaciteta, organizacije rada, održavanja lične higijene, ishrane i drugih elemenata nužnih za osiguravanje boravka, zaštite i podrške korisnicima.

Član 28.Objekti pružanja usluga

(1) Objektima u kojim se pružaju usluge privremenog socijalnog zbrinjavanja i stručne podrške u sigurnoj kući smatraju se:

  • a)
    objekti koji su prilagođeni ili namjenski građeni za pružanje usluga privremenog socijalnog zbrinjavanja i stručne podrške u skladu sa važećim propisima o zaštiti od nasilja u porodici i nasilja prema ženama u Federaciji;
  • b)
    stambene jedinice u lokalnoj zajednici koje se mogu koristiti izuzetno, kao privremeno rješenje, u sredinama koje nemaju uspostavljenu sigurnu kuću, uz uslov da su prostorno i funkcionalno prilagođene za boravak korisnika i njihove djece.

(2) Svi objekti i stambene jedinice u kojim se pružaju usluge socijalnog zbrinjavanja i stručne podrške u sigurnoj kući moraju ispunjavati uslove propisane važećim zakonima i podzakonskim aktima iz oblasti građevinarstva, stanovanja, zaštite zdravlja, sigurnosti i zaštite na radu, te posjedovati sve potrebne isprave za zakonitu upotrebu i održavanje, uključujući dokaz o zakonitosti korištenja prostora.

(3) Pružalac usluga dužan je osigurati da objekti i stambene jedinice imaju jasno označene prostorije, upute za kretanje i unutrašnju signalizaciju koja olakšava orijentaciju korisnika, djece i zaposlenika, uz poštivanje mjera zaštite privatnosti.

(4) Ako u objektu borave djeca, starija lica ili lica sa invaliditetom, preporučljivo je da objekt bude prizemnica ili da se osigura jednostavan pristup svim ključnim prostorijama bez arhitektonskih barijera.

(5) U slučajevima kada ugradnja lifta nije moguća iz tehničkih ili finansijskih razloga, pružalac usluga dužan je osigurati alternativna rješenja koja omogućavaju pristup svim potrebnim dijelovima objekta, uključujući fizičku pomoć zaposlenika ili druga raspoloživa sredstva.

(6) Svi objekti i stambene jedinice moraju ispunjavati propisane minimalne standarde utvrđene ovim Pravilnikom.

(7) Pri ocjeni usklađenosti sa odredbama ovog Pravilnika uzimaju se u obzir tehničke, infrastrukturne i finansijske mogućnosti pružaoca usluga, uz obavezu kontinuiranog unapređenja prostornih i sigurnosnih uslova, te osiguranja dostupnosti i kontinuiteta usluga.

Član 29.Vlasništvo nad objektima i stambenim jedinicama

(1) S ciljem osiguranja stabilnosti, zakonitosti i trajnosti pružanja usluga socijalnog zbrinjavanja i stručne podrške, objekti i stambene jedinice u kojim se nalaze sigurne kuće moraju biti u vlasništvu, suvlasništvu, zakupu, ustupljeni na osnovu valjanog ugovora pružaocu usluga ili njegovom osnivaču, ili na drugi zakonit način u skladu sa važećim propisima.

(2) U slučaju zakupa, ugovor mora biti sklopljen na period od najmanje pet godina, osim ako nadležni federalni ili kantonalni organ uprave, u izuzetnim i opravdanim slučajevima, ne odobri kraći rok.

(3) Izuzetno, usluge se mogu pružati i u objektima ili stambenim jedinicama koje su druga fizička ili pravna lica dala pružaocu usluga na trajno ili privremeno korištenje, uz ili bez naknade, pod uslovom da je to regulisano pisanim ugovorom.

(4) Ugovor o privremenom korištenju sklapa se na period od najmanje pet godina, osim ako nadležni federalni ili kantonalni organ uprave, uz pisano i obrazloženo odobrenje, ne dopusti kraći rok.

(5) U slučaju zakupa ili korištenja objekata koji nisu u vlasništvu pružaoca usluga, uz zahtjev za ocjenu ispunjenosti minimalnih standarda za rad sigurnih kuća mora se priložiti kopija važećeg ugovora koji traje najmanje za period na koji se izdaje rješenje o ispunjenosti standarda, osim ako nadležni federalni ili kantonalni organ uprave ne odobri drukčije.

(6) Svi objekti i stambene jedinice, nezavisno od pravnog osnova korištenja, moraju ispunjavati minimalne standarde propisane ovim Pravilnikom.

Član 30.Isticanje naziva i identifikacionih obilježja

(1) Na objektima sigurnih kuća nije dopušteno javno isticanje naziva, oznaka, logotipa ili drugih identifikacionih obilježja koji bi mogli dovesti do otkrivanja lokacije objekta, identiteta korisnika ili na bilo koji način ugroziti njihovu sigurnost i privatnost.

(2) Zabrana iz stava (1) ovog člana ne odnosi se na administrativne, savjetodavne i edukativne prostore pružaoca usluga koji nisu fizički povezani sa smještajnim kapacitetima.

(3) Unutrašnje oznake namijenjene funkcionisanju službi (diskretna interna signalizacija unutar objekta, kontakt informacije za hitnu pomoć, policiju, centre za socijalni rad, interni protokoli za krizne situacije koji nisu fizički označeni na vanjskom dijelu objekta i slično) dopuštene su ako su postavljene diskretno, te ne omogućavaju identifikovanje lokacije i usklađene su sa internim protokolima sigurnosti.

Član 31.Namjena objekata

(1) Svaki objekt sigurne kuće mora imati jasno utvrđenu ukupnu namjenu, a svaka prostorija unutar njega mora imati određenu funkcionalnu svrhu, u skladu sa internim aktom pružaoca usluga i dokumentaciji kojom se dokazuje ispunjenost minimalnih standarda u postupku ocjene i revizije.

(2) Pružalac usluga osigurava organizaciju smještaja na način koji omogućava razdvajanje korisnika prema njihovim potrebama i obilježjima (žene sa djecom, žene bez djece, maloljetni korisnici i drugi), radi očuvanja privatnosti i funkcionalnosti smještaja.

(3) Pružalac usluga može istovremeno pružati usluge za više korisničkih grupa unutar istog objekta ili njegovog dijela, ako takva organizacija ne utiče negativno na kvalitet usluga i ako je zasnovana na procjeni stručnog tima, o čemu se vodi pisani zapis u službenoj dokumentaciji.

(4) U istom objektu nije dopušten zajednički smještaj lica čiji bi istovremeni boravak mogao dovesti do međusobnih konflikata, narušavanja privatnosti ili ometanja procesa oporavka, posebno žrtava i počinioca nasilja, maloljetnika i odraslih nepoznatih korisnika, te lica sa težim psihičkim poremećajima koja zahtijevaju stalni nadzor i specijalizovanu brigu.

Član 32.Lokacija objekata

(1) Objekti i stambene jedinice u kojim se pružaju usluge socijalnog zbrinjavanja i stručne podrške u sigurnoj kući moraju biti smješteni na lokaciji koja osigurava priključenje na električnu energiju, vodovodnu i kanalizacionu mrežu, fiksnu ili mobilnu telefonsku mrežu i pristup internetu, te pristup cestama i sredstvima javnog prevoza.

(2) U slučaju da nije moguće ostvariti priključak na javne mreže, pružalac usluga dužan je osigurati alternativna tehnička rješenja koja omogućavaju nesmetano funkcionisanje objekta, u skladu sa važećim tehničkim i sanitarnim propisima, pri čemu takva rješenja moraju biti dokumentovana i podložna stručnoj provjeri nadležnog organa.

(3) Objekti i stambene jedinice trebaju biti smješteni u blizini naselja ili mjesta pružanja usluga, kako bi korisnicima bio omogućen pristup zdravstvenoj zaštiti, odgojno-obrazovnim ustanovama i drugim javnim službama potrebnim za svakodnevno funkcionisanje.

(4) Lokacija objekta sigurne kuće mora biti odabrana na način koji osigurava diskreciju i zaštitu identiteta korisnika, uzimajući u obzir prostorne i funkcionalne karakteristike okruženja.

(5) Pružalac usluga može organizovati rad u jednom ili više objekata ili stambenih jedinica smještenih na jednoj ili više lokacija, pod uslovom da svaki pojedini objekt ili stambena jedinica ispunjava minimalne standarde propisane ovim Pravilnikom.

(6) U slučajevima iz stava (5) ovog člana jasno se razgraničavaju objekti namijenjeni pružanju osnovnih usluga socijalnog zbrinjavanja i stručne podrške od stambenih jedinica koje se koriste kao dodatni ili privremeni smještaj.

(7) Objekti iz stava (6) ovog člana moraju biti organizovani i korišteni na način koji osigurava funkcionalnost pružanja usluga, u skladu sa kapacitetima i organizacijom rada pružaoca usluga.

(8) Svaka lokacija mora biti predmetom procjene rizika koja se dokumentuje i čuva u evidenciji pružaoca usluga, te je dostupna nadležnom federalnom ili kantonalnom organu uprave u postupku ocjene i revizije ispunjenosti minimalnih standarda.

Član 33.Pristupačnost i saobraćajna povezanost

(1) S ciljem osiguranja sigurnog i nesmetanog korištenja usluga, objekti i stambene jedinice u kojim se nalaze sigurne kuće moraju biti smješteni na pristupačnom i sigurnom terenu, sa osiguranim cestovnim i pješačkim prilazom koji omogućava dolazak putničkih vozila, kombija za prevoz korisnika, te vozila hitnih službi (policija, hitna pomoć, vatrogasci).

(2) Pješački prilazi trebaju biti osvijetljeni i uređeni u skladu sa važećim propisima o sigurnosti saobraćaja i pristupačnosti za lica smanjene pokretljivosti, uzimajući u obzir realne mogućnosti objekta i njegovog okoliša.

(3) U objektima u kojim se pruža usluga starijim, teško pokretnim licima, djeci ili licima sa invaliditetom, mora biti osiguran siguran dolazak vozila koja prevoze korisnike, te njihovo sigurno prevođenje do ulaza, uključujući pomoć zaposlenika ili dostupnih tehničkih sredstava (invalidska kolica i slično).

(4) Prostor oko objekta treba omogućavati nesmetano kretanje lica u invalidskim kolicima, uključujući prilazne staze, rampe, širinu vrata i druge elemente pristupačnosti, u skladu sa važećim propisima i tehničkim mogućnostima objekta.

(5) Ispunjavanje uslova iz ovog člana provjerava se u okviru postupka ocjene ispunjenosti i revizije ispunjenosti minimalnih standarda, uključujući stručnu procjenu funkcionalnosti objekta i redovne nadzore nad pružanjem usluga.

Član 34.Opšti uslovi pristupačnosti za lica sa invaliditetom

(1) Objekti i stambene jedinice u kojim se nalaze sigurne kuće trebaju, u mjeri u kojoj to njihova prostorna i tehnička izvedba omogućava, biti pristupačni licima sa invaliditetom, u skladu sa važećim propisima o prostornim standardima, urbanističko-tehničkim uslovima i normativima za pristup licima sa invaliditetom, kako bi se osigurao nesmetan pristup, kretanje i korištenje usluga.

(2) Preporučljivo je unutrašnje i vanjske prostore objekta opremiti tako da omogućavaju sigurno kretanje korisnika u invalidskim kolicima ili sa drugim oblicima fizičke ograničenosti, s tim da se prioritet daje ključnim komunikacionim i servisnim prostorijama.

(3) Pružalac usluga dužan je, u skladu sa mogućnostima objekta i važećim propisima o pristupačnosti, osigurati korisnicima sa invaliditetom siguran i što nesmetaniji pristup objektu, uključujući, gdje je tehnički i prostorno izvedivo, označena parkirna mjesta u neposrednoj blizini ulaza.

(4) Ako osiguravanje parkirnih mjesta ili potpuna pristupačnost nisu mogući zbog objektivnih ili tehničkih razloga, pružalac usluga dužan je predvidjeti alternativna rješenja, poput organizovanog prevoza, asistencije zaposlenika ili privremenih prilagođavanja, kako bi se osigurala praktična mogućnost dolaska i pristupa korisnika sa invaliditetom.

(5) Uslovi iz ovog člana primjenjuju se na sve objekte, nezavisno od pravnog statusa vlasništva ili zakupa, pri čemu nadležni federalni ili kantonalni organ uprave prilikom redovnih nadzora i ocjene ispunjenosti standarda može davati preporuke za poboljšanja i prilagođavanja, uzimajući u obzir stvarne prostorne i tehničke kapacitete sigurnih kuća.

Član 35.Okolni prostor objekata

(1) Pružalac usluga dužan je, u skladu sa prostornim i vlasničkim mogućnostima, osigurati odgovarajuću zelenu i uređenu vanjsku površinu za boravak korisnika, pri čemu se preporučuje površina od najmanje 3 m² po korisniku.

(2) Ako objektivni uslovi ne omogućavaju ostvarenje standarda iz stava (1) ovog člana, pružalac usluga dužan je osigurati korisnicima pristup sigurnim, lako dostupnim i prikladnim javnim zelenim površinama u neposrednoj blizini objekta.

(3) Zelene površine iz st. (1) i (2) ovog člana moraju biti namijenjene boravku i aktivnostima korisnika, te se ne smiju koristiti za saobraćajne ili skladišne svrhe ili aktivnosti koje bi ugrozile sigurnost korisnika.

(4) Hodne površine uz objekt, posebno u objektima u kojim borave djeca sa trajnim teškoćama u razvoju ili odrasla lica sa fizičkim oštećenjima, trebaju biti izvedene na istom nivou ili međusobno povezane pristupačnim elementima (rampe, podizne platforme ili druga tehnička rješenja), gdje je to tehnički i prostorno izvedivo.

(5) U slučajevima kada nije moguće osigurati hodne površine u istom nivou, pružalac usluga dužan je primijeniti alternativna rješenja koja omogućavaju siguran i nesmetan pristup korisnicima, uključujući asistenciju zaposlenika ili druge praktične mjere.

(6) Ispunjavanje uslova iz ovog člana provjerava se kroz nadzor nad radom objekta, stručno ocjenjivanje funkcionalnosti vanjskog prostora i davanje uputa za prilagođavanje ili poboljšanje, uzimajući u obzir stvarne prostorne i tehničke mogućnosti objekta.

Član 36.Sanitarno-tehnički uslovi i zaštita

(1) Objekti i stambene jedinice u kojim se nalaze sigurne kuće trebaju biti usklađeni sa važećim propisima iz oblasti zaštite zdravlja, građevinarstva, sigurnosti i zaštite na radu, pri čemu je potrebno osigurati osnovne sanitarno-tehničke uslove koji omogućavaju siguran boravak i rad korisnika i zaposlenika.

(2) Električne, plinske i druge tehničke instalacije moraju biti izvedene prema važećim tehničkim normama i redovno provjeravane od strane ovlaštenih stručnih lica.

(3) U slučajevima kada objektivni uslovi ograničavaju učestalost pregleda, pružalac usluga osigurava minimalni nivo kontrole i plan nadogradnje prema mogućnostima objekta.

(4) U objektima i stambenim jedinicama u kojim se nalaze sigurne kuće obavezno je postojanje sistema zaštite od požara, uključujući:

  • a)
    funkcionalan sistem za dojavu požara;
  • b)
    uređaje i opremu za početno gašenje požara;
  • c)
    plan evakuacije i obuku zaposlenika za postupanje u slučaju požara.

(5) Objekti trebaju biti adekvatno toplinski, zvučno i hidroizolirani u skladu sa minimalnim standardima zaštite zdravlja, udobnosti i privatnosti korisnika, pri čemu pružalac usluga može prilagoditi tehnička rješenja prema prostornim i finansijskim mogućnostima objekta.

(6) Pružalac usluga dužan je posjedovati važeće isprave i nalaze nadležnih službi o ispravnosti električnih, plinskih i grijaćih sistema, zdravstvenoj ispravnosti vode, sistema dojave požara, te drugim elementima koji utiču na sigurnost korisnika i zaposlenika.

(7) Radni prostori unutar objekta moraju biti usklađeni sa propisima o zaštiti na radu, pri čemu se posebna pažnja posvećuje sigurnosti zaposlenika i korisnika, a prilagođavanja se mogu uvoditi prema stvarnim uslovima prostora.

(8) Pružalac usluga odgovoran je za redovno održavanje svih sistema i vođenje evidencije o provedenim pregledima i održavanju.

(9) Nadležni federalni ili kantonalni organ uprave provodi redovne nadzore i stručnu procjenu, pri čemu u slučaju nedostataka izdaje upute za prilagođavanje ili poboljšanje, a sankcije se primjenjuju samo ako se utvrdi ozbiljno ugrožavanje sigurnosti ili zdravlja korisnika.

Član 37.Objekti sa više spratova i dostupnost korisnicima

(1) Ako objekti sigurnih kuća imaju dva ili više spratova, pružalac usluga treba osigurati vertikalnu pristupačnost koja omogućava sigurno i nesmetano kretanje svih korisnika, uključujući lica sa invaliditetom ili lica smanjene pokretljivosti.

(2) Za objekte sigurnih kuća sa dva ili više spratova preporučuje se ugradnja lifta prilagođenog licima u invalidskim kolicima, u skladu sa važećim propisima o pristupačnosti i tehničkim zahtjevima.

(3) Izuzetno od odredbe stava (2) ovog člana, u situacijama u kojim ugradnja lifta nije tehnički ili finansijski izvediva, pružalac usluga može koristiti alternativna rješenja (pristupne rampe, podizne platforme, prizemne smještajne jedinice, asistenciju zaposlenika), uz uslov da svi nužni prostori ostaju dostupni korisnicima.

(4) Svi uređaji ili sistemi za vertikalni transport moraju biti sigurni, tehnički ispravni i redovno pregledavani, u skladu sa važećim propisima o sigurnosti liftova i drugim relevantnim tehničkim standardima.

(5) Pružalac usluga odgovoran je za redovno održavanje i dokumentovanje stanja sistema vertikalnog transporta, uključujući evidenciju obavljenih pregleda, servisa i eventualnih intervencija, pri čemu relevantna dokumentacija mora biti dostupna nadležnim organima u okviru redovnih nadzora i ocjene ispunjenosti minimalnih standarda.

(6) U slučaju da postojeća tehnička ili prostorna ograničenja otežavaju vertikalnu pristupačnost, nadležni federalni ili kantonalni organ uprave može pružaocu usluga dati stručne smjernice i preporuke za prilagođavanje, uz fleksibilno praćenje provođenja alternativnih rješenja dok se ne osigura funkcionalna dostupnost svih nužnih prostorija korisnicima.

Član 38.Prostorije objekata

(1) Objekti i stambene jedinice u kojim se pružaju usluge socijalnog zbrinjavanja i stručne podrške u sigurnoj kući moraju imati dovoljan broj funkcionalno raspoređenih prostorija, prilagođen smještajnim kapacitetima, vrsti usluga i specifičnostima korisničke grupe, uzimajući u obzir sigurnost, privatnost i dobrobit korisnika.

(2) Prostor i prostorije trebaju biti raspoređeni prema osnovnim funkcionalnim cjelinama, uključujući:

  • a)
    skladišne prostorije;
  • b)
    prostorije za zaposlenike;
  • c)
    prostorije za smještaj korisnika;
  • d)
    prostorije za stručni rad i savjetovanje;
  • e)
    druge namjenske prostorije prema potrebama usluga.

(3) Radi olakšanja orijentacije korisnika, posebno djece, lica sa invaliditetom ili lica sa kognitivnim teškoćama, preporučuje se jasno označiti prostorije vizualnim sredstvima (bojom, simbolima ili slikama), u skladu sa realnim mogućnostima i prostornim uslovima objekta.

(4) Namjena svake prostorije mora biti utvrđena planom prostorija objekta koji izrađuje pružalac usluga i koji je sastavni dio dokumentacije za nadzor nad ispunjavanjem minimalnih standarda, u skladu sa ovim Pravilnikom i važećim propisima.

(5) Ažuriranje plana prostorija objekta iz stava (4) ovog člana provodi se prema promjenama u organizaciji usluga ili kapacitetima objekta.

(6) Nadležna tijela prilikom nadzora provjeravaju usklađenost rasporeda i namjene prostorija sa planom prostorija objekta, te daju preporuke ili upute za prilagođavanje prostora, u slučaju kada postoje realne prostorne, tehničke ili organizacione ograničenosti koje otežavaju potpuno ispunjenje standarda.

Član 39.Skladišne prostorije

(1) Skladišne prostorije u objektima i stambenim jedinicama u kojim se pružaju usluge socijalnog zbrinjavanja i stručne podrške u sigurnoj kući namijenjene su privremenom pohranjivanju potrošnog materijala, robe i sredstava potrebnih za svakodnevno funkcionisanje sigurne kuće, uključujući potrebe korisnika i zaposlenika.

(2) Pružaocu usluga socijalnog zbrinjavanja i stručne podrške u sigurnoj kući preporučuje se osigurati skladišne prostorije za:

  • a)
    čuvanje hrane i namirnica;
  • b)
    čuvanje lijekova i sanitetskog materijala;
  • c)
    čuvanje sredstava za ličnu higijenu i čišćenje prostora;
  • d)
    privremeno odlaganje otpada i viškova;
  • e)
    čuvanje ogrjeva i energenata;
  • f)
    posebne tehničke prostore prema potrebama rada objekta (garaže, alatnice, ložionice, spremišta i slično).

(3) U slučaju da objekt nije priključen na javni sistem grijanja ili druga infrastrukturna rješenja, pružalac usluga treba osigurati odgovarajući sistem vlastitog zagrijavanja prostora, uz poštivanje tehničkih i sigurnosnih propisa, pri čemu konkretno rješenje može biti prilagođeno tehničkim mogućnostima objekta i finansijskim mogućnostima pružaoca usluga.

(4) Skladišne prostorije trebaju biti fizički odvojene, jasno označene i zaključane, sa pristupom ograničenim na ovlaštene zaposlenike.

(5) Način označavanja i pristup skladišnim prostorijama može se prilagoditi specifičnostima i kapacitetima sigurne kuće, pri čemu se poštuju sanitarni, sigurnosni i protivpožarni standardi.

(6) Pružalac usluga odgovoran je za zaštitu skladišnih prostorija od neovlaštenog pristupa, krađe, kontaminacije, oštećenja ili požara.

(7) Tokom provođenja nadzora nadležna tijela ocjenjuju adekvatnost preduzetih mjera i, po potrebi, izdaju upute i smjernice za njihovo prilagođavanje ili poboljšanje u skladu sa realnim mogućnostima objekta.

(8) Redovno održavanje skladišnih prostorija i vođenje evidencije o provedenim provjerama i servisima preporučuje se kako bi se osigurala kontinuirana funkcionalnost i sigurnost za korisnike i zaposlenike.

Član 40.Prostorije za zaposlenike

(1) Prostorije za zaposlenike trebaju omogućavati uslove za stručno, administrativno i operativno obavljanje poslova povezanih sa pružanjem usluga socijalnog zbrinjavanja i stručne podrške u sigurnim kućama.

(2) Preporučljivo je da prostorije za zaposlenike iz stava (1) ovog člana uključuju:

  • a)
    radne prostorije za stručne i administrativne radnike;
  • b)
    prostorije za garderobu i odmor radnika;
  • c)
    arhive ili ormare za sigurno čuvanje dokumentacije;
  • d)
    sanitarne čvorove za stručne, administrativne i druge radnike.

(3) Gdje god je to moguće, sanitarni čvorovi trebaju biti odvojeni za žene i muškarce.

(4) Ako prostorni uslovi ne dopuštaju odvojene sanitarne čvorove, preporučuje se njihovo zajedničko korištenje uz zaseban pretprostor i jasno označenu namjenu prema spolu.

(5) U objektima sa organizovanim radom u noćnoj smjeni, preporučuje se osigurati prostor za odmor zaposlenika u noćnoj smjeni, u skladu sa prostornim i tehničkim mogućnostima objekta.

(6) Prilikom provođenja redovnih nadzora, nadležna tijela ocjenjuju funkcionalnost prostorija za zaposlenike, te daju upute i smjernice za prilagođavanje ili poboljšanje uslova, uzimajući u obzir realne kapacitete i mogućnosti pružaoca usluga.

Član 41.Prostorije za smještaj korisnika

(1) Prostorije za smještaj korisnika moraju osiguravati uslove za zadovoljenje osnovnih životnih potreba, uključujući stanovanje, ishranu, ličnu higijenu i svakodnevno funkcionisanje korisnika.

(2) Zavisno od kapaciteta i vrste usluge, prostorije za smještaj korisnika obuhvataju posebno:

  • a)
    spavaonice ili sobe;
  • b)
    prostorije za održavanje lične higijene (kupatila i toaleti);
  • c)
    dnevni boravak i čajnu kuhinju;
  • d)
    prostor za posjete, ako je to dopušteno internim aktima;
  • e)
    prostor za odlaganje ličnih stvari;
  • f)
    kuhinjski blok sa trpezarijom i pomoćnim prostorijama za pripremu hrane;
  • g)
    praonicu sa prostorom za sušenje i odlaganje veša;
  • h)
    prostorije za pojačanu njegu, ako se takva usluga pruža;
  • i)
    prostorije za izolaciju u slučaju zaraznih bolesti, ako za to postoje prostorni i tehnički uslovi.

(3) Prostorije iz stava (1) ovog člana moraju biti funkcionalno opremljene i održavane na način koji omogućava njihovo sigurno i higijenski prihvatljivo korištenje.

(4) Smještaj korisnika organizuje se na način koji uvažava njihove potrebe i karakteristike, pri čemu se, prema mogućnostima, osigurava odgovarajući nivo privatnosti i razdvajanje korisnika kada to zahtijevaju okolnosti smještaja.

(5) O organizaciji smještaja i rasporedu korisnika odlučuje stručni tim pružaoca usluga, na osnovu procjene potreba korisnika.

(6) Majke sa djecom smještaju se zajedno, osim ako procjena potreba ili najbolji interes djeteta zahtijeva drukčije rješenje.

(7) U objektima u kojim su osigurani uslovi za izolaciju korisnika, takve prostorije trebaju, u mjeri u kojoj je to moguće, imati osnovnu opremu i odvojeni sanitarni čvor.

(8) Ispunjavanje uslova iz ovog člana provjerava se u postupku ocjene i revizije ispunjenosti minimalnih standarda.

Član 42.Prostorije za stručni rad

(1) Pružalac usluga treba osigurati prostorije za stručni rad koje omogućavaju realizaciju socijalnog rada, psihosocijalne podrške, radnih aktivnosti i rehabilitacionih tretmana, s ciljem podrške korisnicima u oporavku, reintegraciji i osnaživanju za samostalniji život.

(2) U pravilu, u prostorije za stručni rad spadaju:

  • a)
    prostorije za prihvat, inicijalni razgovor i adaptaciju korisnika;
  • b)
    prostorije za individualni stručni i terapeutski rad;
  • c)
    prostorije za grupni stručni i terapeutski rad.

(3) U manjim ili prostorno ograničenim objektima moguće je kombinovati pojedine funkcije prostorija za stručni rad, uz osiguranje uslova za nesmetan rad.

(4) U blizini prostorija za stručni rad preporučuje se osigurati sanitarne čvorove za korisnike, odvojene od onih koje koriste zaposlenici, pri čemu je u manjim objektima moguće zajedničko korištenje uz osiguranje odgovarajućih higijenskih uslova.

(5) Prostorije za rehabilitacione ili okupacione tretmane trebaju biti opremljene osnovnim sredstvima za individualni i grupni rad, prilagođeno kapacitetu i vrsti korisnika.

(6) Preporučuje se da prostor za okupacione tretmane omogući istovremeni rad sa najmanje 20% korisnika, pri čemu se u izuzetnim situacijama može prilagoditi organizacija rada na osnovu pisane procjene stručnog tima i uz saglasnost nadležnog federalnog ili kantonalnog organa uprave, pod uslovom da se osigurava jednak ili viši kvalitet usluge.

(7) Ako nije moguće osigurati namjenski prostor za okupacioni rad, isti se može organizovati u drugim prostorijama (trpezariji, dnevnom boravku i slično), van vremena njihove redovne namjene, uz prilagođavanje organizacije rada.

(8) Pružalac usluga dužan je osigurati prostor za provođenje slobodnih aktivnosti i zajedničkih grupnih sadržaja, prilagođen kapacitetima i strukturi korisnika.

(9) Usluge zdravstvene ili opšte njege osiguravaju se prema potrebama korisnika putem nadležnih zdravstvenih ustanova ili drugih ovlaštenih pružaoca usluga.

(10) Ispunjavanje uslova iz ovog člana provjerava se u postupku ocjene i revizije ispunjenosti minimalnih standarda.

Član 43.Druge namjenske prostorije

(1) Druge namjenske prostorije u objektima sigurnih kuća koriste se za kretanje korisnika i zaposlenika, provođenje slobodnih aktivnosti, te zadovoljavanje kulturnih, vjerskih, rekreativnih i drugih potreba korisnika.

(2) Namjenske prostorije iz stava (1) ovog člana mogu biti posebno:

  • a)
    prostorije za izražavanje i praktikovanje vjerskih uvjerenja;
  • b)
    prostorije za kulturne, edukativne i kreativne sadržaje;
  • c)
    zatvorene i otvorene zajedničke površine (terase, balkoni, hodnici);
  • d)
    prostori za rekreaciju i fizičke aktivnosti;
  • e)
    komunikacioni i tehnički prostori (hodnici, stepeništa i slično);
  • f)
    drugi prostori predviđeni planom prostorija objekta i internim aktima pružaoca usluga.

(3) Pružalac usluga određuje vrstu, namjenu i kapacitet prostorija iz stava (1) ovog člana, u skladu sa potrebama korisnika, te prostornim i organizacionim mogućnostima objekta.

(4) Prostorije iz stava (1) ovog člana trebaju, u mjeri u kojoj je to moguće, biti pristupačne licima sa invaliditetom ili licima smanjene pokretljivosti, uz odgovarajuću organizaciju kretanja i korištenja prostora.

(5) Ispunjavanje uslova iz ovog člana provjerava se u postupku ocjene i revizije ispunjenosti minimalnih standarda.

Član 44.Osvjetljenje prostora

(1) Prostorije i prostori u kojim borave korisnici i zaposlenici sigurnih kuća trebaju, u skladu sa građevinskim mogućnostima i vrsti aktivnosti, imati prirodno osvjetljenje tokom dana, a vještačko osvjetljenje tokom noći, u skladu sa važećim propisima o zaštiti zdravlja, sigurnosti i građevinskim standardima.

(2) U prostorijama u kojim se ne boravi kontinuirano, poput skladišta, ložionica, prostorija za čišćenje i sličnih, može se koristiti isključivo vještačko osvjetljenje, uz osiguranje sigurnosti i funkcionalnosti prostora.

(3) Rasvjeta u prostorijama mora biti raspoređena tako da omogućava ravnomjernu distribuciju svjetlosti, izbjegavajući tamne uglove, jake odsjaje i direktno štetno sunčevo zračenje.

(4) Kada nije moguće spriječiti direktno sunčevo osvjetljenje, preporučuje se korištenje sredstava za zasjenjivanje (zavjese, sjenila, tende ili folije).

(5) Vještačka rasvjeta treba biti dovoljno snažna, energetski efikasna, sigurna i jednostavna za održavanje, sa neutralnom bojom svjetla koja ne izaziva vizualnu nelagodu, te ravnomjernom raspodjelom bez stvaranja sjena ili odsjaja, pri čemu preporučena minimalna jačina rasvjete u radnim prostorijama iznosi 180 luksa.