USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
ODLUKA
ODLUKU
Odbija se apelacija gospodina Zijaha Ismića od 8. decembra 1998. protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj U 352/97 od 14. oktobra 1998.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH �, "Službenim novinama Federacije BiH - i "Službenom glasniku Republike Srpske".
O b r a z l o - e n j e
Gospodin Zijah Ismić je 8. decembra 1998. podnio apelaciju protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj U 352/97 od 14. oktobra 1998. zatraživši od Ustavnog suda da ocijeni ustavnost ove presude prema članu VI/3. (b) Ustava Bosne i Hercegovine.
1. Činjenično stanje
Podnosilac apelacije je vlasnik autoservisa u ulici Meše Selimovića broj 79 u Sarajevu. On navodi da njegova porodica preko 30 godina vodi radionicu na toj lokaciji. Tokom tog perioda, pano sa natpisom autoservisa je bio postavljen na dijelu zemljišta koji je sada travnati pojas uz ulicu Meše Selimovića.
Komunalni inspektor Gradskog sekretarijata za inspekcijske poslove Kantona Sarajevo je 14. marta 1997. naredio podnosiocu apelacije da ukloni reklamni pano jer je postavljen bez ikakve zvanične dozvole. Po podnosiočevoj žalbi, Federalno ministarstvo prostornog uređenja i okoliša Sarajevo je 16. juna 1997. potvrdilo Odluku komunalnog inspektora. Podnosilac je uložio tužbu protiv ovog rješenja Vrhovnom sudu Federacije, tvrdeći da je zemljište još uvijek njegovo vlasništvo. Međutim, istovremeno je izjavio da mu je dio zemljišta, koji sada čini zeleni pojas uz ulicu Meše Selimovića, bio oduzet bez ikakve odštete. Nadalje, je naveo da je 17. marta 1997. zatražio dozvolu od Ministarstva za saobraćaj Kantona Sarajevo da zadrži pano, ali da nikad nije dobio odgovor.
Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine je potvrdio zaključak kantonalnog inspektora da je pano postavljen bez ikakve dozvole. Vrhovni sud je, dalje, uočio da je iz zemljišnih knjiga vidljivo da je pomenuto zemljište zapravo društveno vlasništvo, da podnosilac ima pravo da koristi dvije trećine tog zemljišta, a da je pano smješten na preostalom dijelu koji čini zeleni pojas ulice Meše Selimovića.
2. Apelacija
Podnosilac apelacije se "ali da presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine od 14. oktobra 1998. krši njegova prava na imovinu i na rad. On tvrdi da je to zemljište bilo u posjedu njegove porodice dugo vremena i da će zakon o restituciji biti donesen.
3. Zaključak
Ustavni sud uočava da je podnosilac apelacije, u postupku pred Vrhovnim sudom Federacije, kao i u apelaciji Ustavnom sudu, priznao da on nije vlasnik zemljišta na kojem se pano nalazi. Štaviše, iz presude Vrhovnog suda se vidi da, prema zemljišnim knjigama, podnosilac nema čak ni pravo korištenja tog dijela zemljišta.
Ustavni sud u ovom postupku smatra irelevantnim da li će podnosilac po budućim zakonima eventualno dobiti pravo vlasništva nad zemljištem na kojem se nalazi pano.Također, Ustavni sud ne može uzimati u obzir to da li su podnosilac ili njegova porodica imali neka prava nad pomenutim zemljištem u prošlosti. Sud mora zasnivati svoje zaključke na sadašnjem pravnom stanju.
Ustavni sud primjećuje da podnosilac trenutno ne raspolaže nikakvim vlasničkim pravima nad zemljištem koje je u pitanju, čak niti pravima za njegovo korištenje. Prema tome, osporena presuda Vrhovnog suda Federacije ne može kršiti podnosiočeva prava na imovinu. Apelacija nije pokazala da je ova presuda ni na bilo koji drugi način narušila podnosiočeva ustavna prava, pa je stoga Ustavni sud donio odluku da se apelacija odbije.
Ovu odluku donio je Ustavni sud u sastavu: predsjednik Ustavnog suda prof. dr. Kasim Begić i sudije Marko Arsović, Hans Danelius, prof. dr. Louis Favoreu, prof. dr. Joseph Marko, mr. Zvonko Miljko, Azra Omeragić i Mirko Zovko.
U broj 6/99
25. septembra 1999. godine
Sarajevo
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
prof. dr. Kasim Begić, s. r.