Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Odluka o b r a z l o ž e NJ e

ODLUKU
O B R A Z L O Ž E NJ E

Odbija se apelacija gosp. E. H. protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj U 1574/99 od 7. oktobra 1999. godine.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i u "Službenom glasniku Republike Srpske".

1. Činjenično stanje

Gosp. E. H. iz Sarajeva je uložio apelaciju protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj U 1574/99 od 7. oktobra 1999.

Kako proizilazi iz izvještaja apelanta i iz dokumenata proslijeđenih Ustavnom sudu, činjenično stanje može se sumirati na sljedeći način:

Gosp. E. H. je pekar, zaposlen u Pekari "Klas" u Sarajevu od 1. augusta 1958. godine.

Rješenjem prvostepenog upravnog organa (Penzijsko i invalidsko osiguranje BiH), gosp. E. H. je klasificiran kao invalid rada III. grupe. Na osnovu ovog rješenja dobio je pravo na profesionalnu rehabilitaciju i pravo da nastavi rad kao prodavač. Rješenje se zasnivalo na nalazu, ocjeni i mišljenju prvostepene invalidske komisije od 1. januara 1971. godine. Utvrđeno je da je potpuno nesposoban za obavljanje poslova pekara zbog profesionalne bolesti - alergije na brašno, buđ i prašinu koju je dobio za vrijeme svoga rada.

Šestog februara 1973. godine potvrđeno mu je pravo da se prekvalifikuje i počne raditi na novom radnom mjestu prodavača - trgovačkog pomoćnika i dobije pravo na naknadu u plaći (njegovo novo radno mjesto bilo je manje plaćeno od prethodnog radnog mjesta).

Od tog dana pa do 6. aprila 1999. godine situacija je ostala nepromijenjena. Zadnja revizija njegove invalidnosti datira od 25. juna 1997. godine.

Prvostepeni upravni organ (Društveni fond za penzijsko i invalidsko osiguranje BiH - filijala Sarajevo) je, 6. aprila 1999. godine, pokrenuo reviziju statusa gosp. E. H. i odlučio da ne potvrdi njegovu invalidnost. Odluka se zasniva na nalazu, ocjeni i mišljenju Instituta za ocjenivanje radne sposobnosti kao prvostepenog organa vještačenja.

Gosp. E. H. je pokrenuo protiv ovog rješenja žalbeni upravni postupak pred drugostepenim upravnim organom (Penzijsko i invalidsko osiguranje BiH). Drugostepeni organ je odbio žalbu apelanta rješenjem od 24. maja 1999. godine u skladu sa nalazom, ocjenom i mišljenjem Instituta za ocjenjivanje radne sposobnosti kao drugostepenim organom vještačenja, smatrajući da nije obrazložena.

I prvostepeni i drugostepeni upravni organ su bili mišljenja da se status gosp. E. H. promijenio i da nema daljnjih indikacija za invalidnost.

Imajući u vidu činjenicu da njegova invalidnost nije priznata jer ju je drugostepeni upravni organ ukinuo rješenjem, firma gosp. E. H., "Klas", je odlučila 1. oktobra 1999. godine da mu više ne odobri da radi kao prodavač. Firma je na taj način odlučila da se on treba vratiti na radno mjesto kao pekar.

Gosp. E. H. je pokrenuo upravni spor protiv rješenja drugostepenog upravnog organa pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine. Vrhovni sud je 7. oktobra 1999. godine odbio tužbu kao neosnovanu i presudom potvrdio rješenja nižestepenih upravnih organa. Dva dana prije donošenja presude Vrhovnog suda, Sud je dobio od gosp. E. H. nove medicinske dokaze. Prema ovim dokazima on je bio stvarno alergičan na brašno. Ipak, na osnovu Zakona o upravnom sporu, Vrhovni sud može razmatrati samo one dokaze koji su prezentirani nižim organima.

2. Apelacija

Apelant se žali da je rješenjem prvostepenog upravnog organa od 6. aprila 1999. godine, rješenjem drugostepenog upravnog organa od 24. maja 1999. godine i odlukom Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine od 7. oktobra 1999. godine povrijeđeno njegovo pravo na život iz člana 2. Evropske konvencije o ljudskim pravima i njegovo pravo na fer postupak iz člana 6. navedene konvencije.

U pogledu fer postupka apelant je istakao da su oba administrativna organa dobila medicinske dokaze da bi se utvrdila njegova stvarna radna sposobnost. Ipak, oni nisu dobili tipičnu medicinsku dokumentaciju za njegovu bolest - alergiju na brašno, buđ i prašinu koju je dobio u prvih 13 godina pekarskog rada.

Gosp. E. H. je informisao Ustavni sud 22. februara, 2. i 7. marta 2000. godine da je ponovo pokrenuo upravni postupak pred prvostepenim upravnim organom. Prezentirao je medicinske nalaze koje Vrhovni sud nije uzeo u razmatranje iz procesualnih razloga u prvom krugu postupaka. On je naveo da je postupak koji je u toku suštinski sličan zahtjevu za obnovu postupka, a da ipak nije redovni pravi lijek.

Pokazalo se da je prvostepeni upravni organ djelimično riješio u korist gosp. E. H., proglasivši ga invalidom usljed bolesti koja se ne može tretirati kao profesionalna bolest.

Gosp. E. H. je pokrenuo žalbeni postupak pred drugostepenim upravnim organom gdje je predmet još u postupku.

3. Postupak pred Ustavnim sudom

Gosp. E. H. je 29. decembra 1999. godine uložio apelaciju protiv odluke Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine od 7. oktobra 1999.

Na osnovu člana 16. Poslovika Suda, 25. februara 2000. godine zahtjevano je od Vrhovnog suda Federacije BiH da proslijedi odgovor na apelaciju. Vrhovni sud Federacije BiH, 20. marta 2000. godine, proslijedio je odgovor u kome se u suštini navodi sljedeće: gosp. E. H. se žali da je morao da napusti svoj posao i vrati se radnom mjestu pekara. Ova činjenica je pogrešno utvrđena (naime, nije utvđena) u upravnom postupku pred nižim upravnim organima koji su ispitivali njegovu radnu sposobnost kao prodavača, dok se njegova invalidnost odnosila na radno mjesto pekara. Vrhovni sud je uočio ovu grešku ali je, uprkos tome, iz procesualnih razloga potvrdio rješenja nižih upravnih organa. Vrhovni sud ne prihvata prigovore iz apelacije da odluka ovog suda povređuje neko ustavno pravo apelanta i predlaže da se apelacija odbije.

4. Dopustivost predmeta

U skladu sa članom VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud Bosne i Hercegovine ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Pitanje koje proizilazi iz apelacije odnosi se na povredu njegovih prava zaštićenih Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Iz člana II. Ustava slijedi da su to Ustavom zaštićena prava i slobode u Bosni i Hercegovini. Iz toga slijedi da Ustavni sud ima nadležnost u pogledu ove apelacije.

Prema članu 11. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Sud može odlučivati po apelacijama samo ako su protiv presude koja se apelacijom pobija iscrpljeni svi pravni lijekovi prema zakonima entiteta, i samo ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac primio presudu o zadnjem korištenom pravnom lijeku.

U ovom predmetu pobijana je presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, protiv koje nema daljnjih pravnih lijekova. Gosp. E. H. je, prema tome, zadovoljio uslov iscrpljivanja pravnih lijekova.

Apelantov zastupnik je primio odluku Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine 11. novembra 1999. godine, a apelacija pred Ustavnim sudom datira od 29. decembra 1999. godine.

Ustavni sud smatra apelaciju dopustivom.

5. Ustavni sud je ocijenio

U skladu sa članom 26. Poslovnika Suda ("Službeni glasnik BiH", broj 24/99), Sud kod odlučivanja ispituje da li postoje samo one povrede koje su iznesene u zahtjevu.

Kao prvo, Ustavni sud je ustanovio da se gosp. E. H. poziva na član 2. Evropske konvencije o ljudskim pravima koji štiti pravo na život, ali se iz činjeničnog stanja ovoga predmeta ne vidi nikakva povreda navedenog člana.

Gosp. E. H. se, isto tako, poziva na član 6. stav 1. Evropske konvencije o ljudskim pravima, koji u svom relevantnom dijelu glasi:

"Svako, tokom odlučivanja o njegovim građanskim pravima i obavezama....ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nazavisnim i nepristrasnim sudom, obrazovanim na osnovu zakona..."

Ustavni sud konstatuje da se tužba gosp. E. H. pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine odnosi na njegovo građansko pravo i iz toga proizilazi da se član 6. primjenjuje u datom slučaju. Prema tome, Ustavni sud mora preispitati da li je spor pred Vrhovnim sudom bio fer onako kako to član 6. zahtijeva.

Na osnovu člana 24. Pravilnika o postupku, sastavu i načinu rada stručnih organa za ocjenjivanje radne sposobnosti u penzijskom i invalidskom osiguranju ("Službeni list SRBiH", broj 16/84), stranka je ovlaštena prezentirati medicinske dokaze za koje smatra da mogu biti od uticaja za ocjenjivanje njegove invalidnosti. Štaviše, na osnovu člana 35. stav 2. tačka 10. tog pravilnika, stranka ima pravo prigovora na konačni nalaz, ocjenu i mišljenje Odjeljenja za ocjenjivanje radne sposobnosti u prvom stepenu. Zadatak stručnog organa vještačenja drugostepenog upravnog organa je da preispituje navode žalbe ili prigovore o ispravnosti nalaza, ocjene i mišljenja prvostepenog organa. Čineći to, stručni organ vještačenja drugostepenog upravnog organa može i lično izvršiti pregled osiguranika na zahtjev stranke (čl. 40. i 41. spomenutog pravilnika).

Ipak, iz člana 35. Zakona o upravnom sporu, na osnovu kojeg Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine neće uzeti u razmatranje nove dokaze nego odlučiti na osnovu utvrđenih činjenica u upravnom postupku, proizilazi da se ne može razmatrati povreda člana 6. Evropske konvencije o ljudskim pravima. Ustavni sud uočava da se stranka može pozvati na nove dokaze koje dobije u obnovljenom postupku na osnovu člana 52. stav 1. spomenutog zakona. Sud uočava i to da je u ovom predmetu takav postupak pokrenut na zahtjev gosp. E. H.

Pod ovim okolnostima Ustavni sud konstatuje da je pobijana presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine u saglasnosti sa Ustavom i da ustavna prava gosp. H. nisu bila povrijeđena.

6. Zaključak

Ustavni sud iz ovog zaključuje da se apelacija mora odbiti.

Na osnovu člana VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Ovu odluku Ustavni sud je donio u sljedećem sastavu: predsjednik Suda prof. dr. Kasim Begić i sudije Hans Danelius, prof. dr. Louis Favoreu, prof. dr. Joseph Marko, dr. Zvonko Miljko, Azra Omeragić, prof. dr. Vitomir Popović.

U 8/00

5. maja 2000. godine
Sarajevo

Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
prof. dr. Kasim Begić, s. r.