USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
ODLUKA
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, na temelju članka VI/3. (b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 54. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, na sjednici održanoj 4. i 5. svibnja 2001. godine, donio je
ODLUKU
OBRAZLOŽENJE
Odbija se apelacija B. K. protiv rješenja Kantonalnog suda broj Gž. 767/99 od 20. prosinca 1999. godine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Herce- govine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine" i "Službenom glasniku Republike Srpske".
- 1.Gosp. B. K. iz Sarajeva je 29. svibnja 2000. godine uložio apelaciju protiv presude Kantonalnog suda broj Gž. 767/99 od 20. prosinca 1999. godine. Podnositelj apelacije je tražio od Ustavnog suda ocjenu ustavnosti ove presude na temelju članka VI/3. (b) Ustava Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustav BiH).
I. Činjenično stanje
- 2.U ostavinskom postupku iza umrlog gosp. K. K. , Osnovni sud II u Sarajevu donio je 16. kolovoza 1994. godine rješenje o nasljeđivanju broj 0-574/94. Ovim rješenjem apelant je proglašen nasljednikom I reda iza umrlog te naslijedio, među ostalim, novčana potraživanja iz Društvenog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja Bosne i Hercegovine, filijala Sarajevo - raniji SIZ PIO (u daljnjem tekstu: Fond). Ovo potraživanje odnosi se na period od l. travnja 1992. godine do 13. ožujka 1994. godine.
- 3.Apelant se 20. rujna 1998. godine obratio Fondu radi isplate naslijeđenih novčanih potraživanja. Fond je, uz doznaku određenog iznosa novčanih sredstava, odgovorio apelantu 15. listopada 1998. godine da su to jedina sredstva koja mu pripadaju nakon revizije obračuna novčanih potraživanja.
- 4.Gosp. B. K. se 10. studenoga 1998. godine obratio Općinskom sudu II Sarajevo sa prijedlogom za izvršenje rješenja o nasljeđivanju od 16. kolovoza 1994. godine, u dijelu koji se odnosi na novčana potraživanja od dužnika - Fonda. Općinski sud II je odbio apelantov prijedlog rješenjem broj I-4326/98 od 12. ožujka 1999. godine, s obrazloženjem da rješenje o nasljeđivanju nije izvršna isprava podobna za izvršenje prema članku 20. Zakona o izvršnom postupku. Ovaj sud je uputio apelanta na mogućnost pokretanja parničnog postupka u kojem bi mogao utvrditi točan iznos duga dužnika - Fonda.
- 5.Apelant se pravodobno žalio na ovo rješenje Kantonalnom sudu Sarajevo. Ovaj sud je, s istim obrazloženjem, odbio apelanta rješenjem broj GŽ-767/99 od 20. prosinca 1999. godine.
- 6.Prijedlog za ispravku rješenja o nasljeđivanju od 16. kolovoza 1994. godine apelant je podnio Općinskom sudu II Sarajevo 16. kolovoza 1999. godine, navodeći daje Sud u rješenju omaškom izostavio riječi: "u iznosu od 1. 500, 34 KM". Općinski sud II Sarajevo je odbio prijedlog B. K. , uz obrazloženje da su potraživanja od Fonda promjenjive vrijednosti, te da je bilo moguće samo utvrditi period za njihovo potraživanje ali ne i iznos o kojem se radi.
II. Apelacija
- 7.U apelaciji apelant se žali da su povrijeđena njegova ustavna prava na pravičan postupak iz članka 6. Europske konvencije o ljudskim pravima i temeljnim slobodama, te prava na imovinu iz članka 1. Protokola br. l Konvencije (članak II/3. (e) i (k) Ustava BiH).
- 8.Apelant smatra da su prvostupanjski i drugostupanjski sud povrijedili pravo na fer postupak jer mu je uskraćeno pravo na ostvarivanje sudske zaštite usljed pogrešnog tumačenja Zakona o izvršnom postupku. Dalje navodi da novčana potraživanja predstavljaju imovinu u smislu članka 1. Protokola br. l Konvencije, te da mu je onemogućavanjem sudske zaštite povrijeđeno i pravo na imovinu.
III. Postupak pred Ustavnim sudom
- 9.Ustavni sud BiH primio je 29. svibnja 2000. godine apelaciju protiv rješenja Kantonalnog suda broj GŽ-767/99 od 20. prosinca 1999. godine.
- 10.Sud je 15. veljače 2001. godine dostavio apelaciju Kanto- nalnom sudu Sarajevo i Fondu tražeći odgovor sukladno članku 16. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.
- 11.Ustavni sud je dobio odgovor od Kantonalnog suda Sarajevo 27. veljače 2001. Kantonalni sud ne prihvata navode da je rješenje suda povrijedilo apelantova ustavna prava i predlaže da se apelacija odbije. Fond do danas nije odgovorio na zahtjev Suda.
IV. Dopustivost
- 12.Sukladno članku VI/3. (b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud Bosne i Hercegovine je apelacijski mjerodavan u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Pitanje koje proizilazi iz apelacije odnosi se na povredu apelantovih prava zaštićenih Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Iz članka II Ustava slijedi da su to Ustavom zaštićena prava i slobode u Bosni i Hercegovini. Ustavni je sud, zato, mjerodavan glede ove apelacije.
- 13.Prema članku 11. Poslovnika Suda, Sud može odlučivati po apelacijama samo ako su protiv presude koja se apelacijom pobija iscrpljeni svi pravni lijekovi mogući po zakonima entiteta, i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podositelj primio presudu o posljednjem korištenom pravnom lijeku.
- 14.Pobijana presuda Kantonalnog suda Sarajevo u ovom sporu je konačna odluka prema zakonu FBiH.
- 15.Apelant je primio presudu Kantonalnog suda 29. ožujka 2000. godine, Apelacija je podnesena 29. svibnja 2000. godine. Međutim, kako je 28. svibnja 2000. godine bila nedjelja, apelant je mogao podnijeti apelaciju naredni radni dan, 29. svibnja. 2000. godine. Zato je apelacija podnesena u propisanom roku. Prema tomu, apelacija je dopustiva.
V. Relevantni zakoni
Zakon o izvršnom postupku
- 16.Zakon o izvršnom postupku predviđa da se postupak izvršenja i postupak osiguravanja pokreću na prijedlog povjeritelja (članak 2.). Izvršenje i osiguravanje sprovodi redoviti sud (članak 3.). Izvršenje radi ostvarivanja novčanog potraživanja i osiguravanja takvog potraživanja odredit će se i sprovesti u opsegu potrebitom za namirenje, odnosno osiguravanje tog potraživanja (članak 4.). Sud određuje izvršenje na temelju izvršne isprave (članak 16.). Izvršna isprava je podobna za izvršenje ako su u njoj naznačeni povjeritelj i dužnik, kao i predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja obveze (članak 20.).
VI. Ustavni sud je ocijenio
- 17.Sukladno članku 26. Poslovnika Ustavnog suda, Sud kod odlučivanja ispituje postoje li samo one povrede koje su iznesene u zahtjevu.
a) Članak 6. Europske konvencije
- 18.Ustavni sud najprije konstatira da se gosp. B. K. poziva na članak 6. Europske konvencije o ljudskim pravima, koji, u svojim relevantnim dijelovima za ovaj predmet, glasi:
"Svatko, tijekom odlučivanja o njegovim građanskim pravima i obvezama (. . .) ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristrasnim sudom, obrazovanim na temelju zakona (. .)"
- 19.Ustavni sud zaključuje da novčana potraživanja apelanta predstavljaju građansko pravo u smislu članka 6. Konvencije. Apelant je, zato, imao pravo na sudsko odlučenje o svom zahtjevu. Međutim, takvo odlučenje se nije moglo donijeti u izvršnom postupku, već u zasebnom postupku koji je apelant mogao pokrenuti pred sudom. Doista, Općinski sud II Sarajevo je apelantu skrenuo pozornost na mogućnost pokretanja spora pred sudom, koji bi odlučio o iznosu duga Fonda.
- 20.Slijedi da apelantu nije bila uskraćena sudska odluka o njegovom zahtjevu i da članak 6. Konvencije u ovom slučaju nije bio povrijeđen.
b) Članak 1. Protokola br. l
- 21.Apelant se poziva na povredu članka 1. Protokola broj. l na Europsku konvenciju, koji glasi:
"Svaka fizička ili pravna osoba ima pravo mirno uživati u svojoj imovini. Nitko ne može biti lišen imovine, osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim načelima međunarodnog prava.
Predbježne odredbe, međutim, ne utječu ni na koji način na pravo države da primjenjuje zakone koje smatra potrebitim da bi regulirala korištenje imovine sukladno općim interesima ili da bi osigurala naplatu poreza ili drugih dažbina ili kazni. "
- 22.Prema jurisprudenciji Europskog suda za ljudska prava, članak 1. Protokola br. l na Europsku konvenciju obuhvata tri različita pravila. Prvo, koje je izraženo u prvoj rečenici prvog stavka i koje je opće prirode, izražava princip mirnog uživanja imovine. Drugo pravilo, u drugoj rečenici istog stavka, regulira lišavanje imovine i podvrgava ga izvjesnim uvjetima. Treći, sadržan u drugom stavku, dopušta da države potpisnice imaju pravo, među ostalim, kontrolirati korištenje imovine sukladno općem interesu sprovođenjem onih zakona koje smatraju potrebitim u tu svrhu. (Vidi, među ostalim, Europski sud za ljudska prava, Sprrong i Lonnorth protiv Švedske, presuda od 23. rujna 1982. , serija A. br. 52. stavak 61. i Scollo protiv Italije, presuda od 28. rujna1995. serija A. broj 315-C, stavak 26. sa daljnjim referencama).
- 23.Ustavni sud zaključuje da novčana potraživanja nedvojbeno predstavljaju imovinu u smislu članka 1. Protokola br. l Konvencije. Međutim, u konkretnom slučaju, apelant nije bio lišen svoje imovine niti podvrgnut kontroli svoje imovine kao rezultat odluka donesenih u izvršnom postupku. Taj postupak nije niti na bilo koji drugi način povrijedio njegova imovinska prava.
- 24.Slijedi da u predmetnom slučaju nije povrijeđeno apelantovo pravo iz članka 1. Protokola br. l Konvencije.
VII. Zaključak
- 25.Ustavni sud smatra da rješenje Kantonalog suda broj GŽ-767/99 od 20. prosinca 1999. godine nije povrijedilo apelantova prava iz članka 6. Konvencije i članka 1. Protokola br. 1. Konvencije.
- 26.Na temelju članka VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Ovu odluku Ustavni sud je donio u sljedećem sastavu: predsjednik Suda prof. dr. Snežana Savić i suci prof. dr. Kasim Begić, dr. Hans Danelius, prof. dr. Louis Favoreu, prof. dr. Joseph Marko, doc, dr. Zvonko Miljko, Azra Omeragić i prof. dr. Vitomir Popović.
U 7/01
4. svibnja 2001. godine
Sarajevo
Pedsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
prof. dr. Snežana Savić, v. r.