Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

ODLUKA

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, na osnovu člana VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 54. i 60. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, na sjednici održanoj 22. i 23. juna 2001. godine, donio je

ODLUKU
OBRAZLOŽENJE

Odbija se apelacija gosp. R. G., iz Gornjih Orahovaca, općina Prijedor, protiv presude Okružnog suda u Banjoj Luci, broj U-201/99 od 24. marta 2000. godine.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".

I - Činjenično stanje

  • 1.
    Podnosilac apelacije je gosp. R. G. iz Prijedora.
  • 2.
    Činjenice predmeta koje proizilaze iz izjava podnosioca apelacije i dokumenata dostavljenih Sudu, mogu se sumirati kako slijedi:
  • 3.
    Apelant je korisnik usluga zdravstvenog osiguranja Javnog fonda za zdravstveno osiguranje Republike Srpske - Filijala Prijedor.
  • 4.
    Apelant se ranije obraćao bolnici Prijedor radi stacionarnog fizikalnog tretmana.
  • 5.
    Prilikom određivanja načina zdravstvene zaštite gosp. R. G. ljekar je dao svoje mišljenje i, nakon toga, Prvostepena ljekarska komisija bolnice Prijedor koja je, nakon uvida u medicinsku dokumentaciju, dala mišljenje broj 747 od 1. aprila 1999. godine na osnovu kojeg je doneseno prvostepeno rješenje kojim se gosp. R. G. ne odobrava upućivanje na stacionarni fizikalni tretman u Banjoj Luci. Prema nalazu i mišljenju Psihijatrijske službe bolnice Prijedor, gosp. R. G. je duševno obolio i u njegovom slučaju radi se o duševnoj bolesti iz kruga paranoidnih psihoza.
  • 6.
    Na ovo rješenje gosp. R. G. je uložio žalbu. Drugostepena ljekarska komisija je izvršila uvid u priloženu dokumentaciju i prvostepeno rješenje, te donijela akt broj 747-II od 21. aprila 1999. godine, kojim su potvrđeni nalaz i mišljenje Prvostepene ljekarske komisije. Iz tog razloga odbijena je žalba i potvrđeno prvostepeno rješenje.
  • 7.
    Po apelantovoj žalbi, Vrhovni sud Republike Srpske, svojim rješenjem broj U 286-99 od 5. oktobra 1999. proglasio se nenadležnim i izjavio da je nadležan Okružni sud u Banjoj Luci. Vrhovni sud se pozvao na član 18. Zakona o upravnim sporovima ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 12/94) po kojem je Vrhovni sud nadležan da odlučuje o žalbama protiv upravnih akata republičkih organa uprave, a okružni sudovi odlučuju o aktima drugih organa i organizacija koji vrše zakonom određena javna ovlaštenja.
  • 8.
    Apelant je pokrenuo upravni spor pred Okružnim sudom u Banjoj Luci protiv Javnog fonda za zdravstveno osiguranje Republike Srpske - Filijala Prijedor radi poništenja akta 747-II od 21. aprila 1999.
  • 9.
    Okružni sud u Banjoj Luci, presudom broj U-201/99 od 24. marta 2000. godine, odbio je tužbu zato što su organi vještačenja u prvom i drugom stepenu dali svoju ocjenu i mišljenje prema kojem nema medicinskih indikacija za upućivanje gosp. R. G. na stacionarni fizikalni tretman. Okružni sud u Banjoj Luci je istovremeno ocijenio da osporenim upravnim aktom, koji je konačan u upravnom postupku, nije povrijeđen zakon na štetu gosp. R. G.

II - Apelacija

  • 10.
    Podnosilac apelacije zahtijeva ocjenu ustavnosti osporene sudske odluke, koja je donesena u upravnom sporu tužioca R. G. iz Prijedora, protiv tuženog Javnog fonda za zdravstveno osiguranje Republike Srpske - Filijala Prijedor, u predmetu ostvarivanja prava na liječenje u ustanovama van područja Filijale Fonda.
  • 11.
    Po apelantovom mišljenju apelanta neopravdano je odbijena njegova tužba radi poništenja akta Javnog fonda za zdravstveno osiguranje Republike Srpske - Filijala Prijedor, broj 747-II od 21. aprila 1999. godine u predmetu ostvarivanja njegovog prava na liječenje u ustanovama van područja Filijale Fonda, tj. u ZMR "Dr. M. Zotović" Banja Luka radi stacionarnog fizikalnog tretmana. U tužbi, kojom je gosp. R. G. pokrenuo upravni spor radi poništenja navedenog pravosnažnog upravnog akta, on je osporio zakonitost tog akta jer smatra da je navedenim upravnim aktom povrijeđen Zakon o zdravstvenom osiguranju ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 12/93 i 14/94), i njegova prava na zdravstvenu zaštitu i na život, koja su zaštićena Evropskom socijalnom poveljom, koja uključuje pravo na zdravstvenu zaštitu i, konkretno, pravo na pristup i korištenje zdravstvene njege. Na taj način povrijeđena su njegova prava na život i dostojanstvo čovjeka, zagarantirana članom 2. Protokola broj 6 Evropske konvencije o ljudskim pravima i članom II/3.(a) Ustava Bosne i Hercegovine.

III - Postupak pred Ustavnim sudom

  • 12.
    Gosp. R. G. je 24. aprila 2000. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine protiv presude Okružnog suda u Banjoj Luci, broj U-201/99 od 24. marta 2000. godine kojom je zatražio od Ustavnog suda da ocijeni ustavnost ove presude prema članu VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine.
  • 13.
    Ustavni sud je, u skladu sa Poslovnikom Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, 11. jula 2000. godine od podnosioca apelacije zatražio dopunu apelacije. Dopunu apelacije Ustavni sud je primio 24. jula 2000. godine. Ustavni sud je, također, 13. oktobra 2000. godine zatražio odgovor na apelaciju od Okružnog suda u Banjoj Luci i od Javnog fonda za zdravstveno osiguranje Republike Srpske - Filijala Prijedor, kao učesnika u postupku, te sudski spis na uvid.
  • 14.
    Okružni sud u Banjoj Luci, u odgovoru na apelaciju, smatra da u konkretnom slučaju nije povrijeđen Zakon na štetu apelanta i da su razlozi za ovakvu ocjenu dati u presudi Okružnog suda u Banjoj Luci koja se apelacijom pobija.
  • 15.
    Fond zdravstvenog osiguranja Republike Srpske - Filijala Prijedor u svom odgovoru na apelaciju smatra da u konkretnom slučaju nema elemenata na osnovu kojih bi se moglo zaključiti da je došlo do povrede prava gosp. R. G.
  • 16.
    Odgovori na apelaciju učesnika u postupku su dostavljeni apelantu 27. aprila 2001.

IV - Dopustivost predmeta

  • 17.
    Na osnovu člana VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud Bosne i Hercegovine ima apelacionu jurisdikciju u pitanjima po ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Prema članu 11. Poslovnika Ustavnog suda, Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude koja se njome pobija iscrpljeni svi pravni lijekovi mogući po zakonima entiteta i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
  • 18.
    Prema stavu 1. člana 18. Zakona o upravnim sporovima ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 12/94), Vrhovni sud odlučuje o tužbama protiv upravnih akata republičkih organa uprave, a prema stavu 2. ovog člana viši sudovi o tužbama protiv upravnih akata organa i organizacija koji vrše javna ovlaštenja, kada je to zakonom određeno. Protiv odluke donesene u upravnom sporu žalba se može izjaviti samo ako je to predviđeno zakonom u određenim stvarima. Protiv pravosnažne odluke suda, čija nadležnost u upravnom sporu nije određena za cijelu teritoriju republike, stranka može podnijeti nadležnom sudu u republici zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke. Taj zahtjev se može podnijeti zbog povrede materijalnog prava ili zbog povrede pravila postupka koja je mogla uticati na rješenje stvari. Zahtjev za vanredno preispitivanje iz stava 2. ovog člana ne može se podnijeti u stvarima u kojima je zakonom dozvoljena žalba (član 19.). Protiv pravosnažnih odluka sudova u Republici i Vrhovnog vojnog suda donesenih u upravnom sporu stranka može podnijeti Vrhovnom sudu zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke. Taj zahtjev može se podnijeti zbog povrede zakona, drugog propisa ili općeg akta ili zbog povrede propisa o postupku koja je mogla uticati na rješenje stvari. O zahtjevima iz stava 1. ovog člana Vrhovni sud odlučuje u vijeću sastavljenom od pet sudija (član 20.).
  • 19.
    Prema navedenim odredbama zakona, Vrhovni sud Republike Srpske nadležan je da odlučuje o tužbama protiv upravnih akata republičkih organa uprave, a protiv akata drugih organa i organizacija koji vrše zakonom određeno javno ovlaštenje, odlučuju okružni sudovi na osnovu odredbe člana 18. stav 2. navedenog Zakona.
  • 20.
    Može se zaključiti da apelant nije u potpunosti iskoristio pravne lijekove koji su mu dostupni po Zakonu o upravnim sporovima. Međutim, treba uzeti u obzir da apelant nije imao adekvatnog punomoćnika, koji bi mu pružio pravnu pomoć, te se propuštanje da koristi pravno sredstvo iz čl. 19. i 20. Zakona o upravnim sporovima može pripisati njegovom neznanju ili očiglednoj omašci. Pored toga, presuda Okružnog suda u Banjoj Luci, koju apelant osporava, ne sadrži nikakvu pravnu pouku.
  • 21.
    Međutim, još je važnija činjenica da se Vrhovni sud Republike Srpske, svojim rješenjem U 286/99 od 5. oktobra 1999. u vezi sa apelantovom tužbom u upravnom sporu protiv rješenja broj 747-II od 21. aprila 1999., proglasio nenadležnim i naveo da je Osnovni sud u Banjoj Luci nadležan da razmatra tužbu.
  • 22.
    Imajući u vidu rješenje Vrhovnog suda broj U 286/99 od 5. oktobra 1999, apelant je imao razloga da smatra da za njega ne postoji drugi pravni lijek osim podnošenja žalbe Okružnom sudu u Banjoj Luci na šta ga je Vrhovni sud izričito uputio. Ustavni sud, stoga, smatra da je, što se tiče činjenica vezanih za ovaj slučaj, presuda Okružnog suda u Banjoj Luci od 24. marta 2000. konačna odluka kada je u pitanju iscrpljivanje pravnih lijekova.
  • 23.
    Apelant je presudu Okružnog suda primio 8. aprila 2000. Ustavni sud je njegovu apelaciju primio 24. aprila 2000. Iz toga slijedi da je apelacija podnesena u roku od 60 dana kako je to propisano članom 11. stav 3. Poslovnika ovog suda.
  • 24.
    Stoga je apelacija Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine dopustiva.

V - Zaključak

  • 25.
    Na osnovu člana VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud Bosne i Hercegovine ima apelacionu jurisdikciju nad pitanjima po ovom ustavu koja proističu iz mišljenja bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Apelaciona nadležnost je na taj način ograničena na pitanja po ovom ustavu, te zadatak Ustavnog suda nije da odlučuje o tome jesu li drugi zakoni dobro protumačeni i primijenjeni.
  • 26.
    Apelant se žali da mu je uskraćeno odgovarajuće liječenje. Poziva se na svoje pravo na život, zaštićeno Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i članom II/3.(a) Ustava, a također se poziva i na član 2. Protokola 6 Evropske konvencije, te na svoje pravo na zdravlje, zaštićeno Evropskom socijalnom poveljom.
  • 27.
    Prema članu II/2. Ustava, prava i slobode predviđene Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i njenim protokolima direktno se primjenjuju u Bosni i Hercegovini i imaju prioritet nad svim ostalim zakonima. Član 2. Konvencije štiti pravo svih ljudi na život i zabranjuje ubistvo s predumišljajem. Protokol 6 Evropske konvencije zabranjuje smrtnu kaznu.
  • 28.
    Ustavni sud smatra da odluka donesena u vezi sa načinom liječenja apelanta ne narušava njegovo pravo na život.
  • 29.
    Što se tiče Evropske socijalne povelje, Ustavni sud primjećuje da se taj sporazum ne nalazi na listi Dodatnih sporazuma o ljudskim pravima koji su pobrojani u Aneksu 1 Ustava BiH i njene odredbe ne čine korpus ustavnih pravila u Bosni i Hercegovini. Stoga, Ustavni sud nema zadatak da razmatra da li su se u ovom slučaju imale u vidu ove odredbe o ljudskim pravima.
  • 30.
    Ustavni sud smatra da su u konkretnom slučaju razmotrena sva ustavna pitanja i da apelacija stoga mora biti odbijena.

Ustavni sud je ovu odluku donio jednoglasno u sljedećem sastavu: predsjednik Suda, prof. dr. Snežana Savić i sudije prof. dr. Kasim Begić, dr. Hans Danelius, prof. dr. Joseph Marko, doc. dr. Zvonko Miljko, Azra Omeragić, prof. dr. Vitomir Popović i Mirko Zovko.

Broj U 22/00
22. juna 2001. godine
Sarajevo

Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
prof. dr. Snežana Savić, s. r.