Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

ODLUKA

Ustavni je sud Bosne i Hercegovine, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 54. i 60. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, na sjednici održanoj 5. i 6. travnja 2002. godine, donio

ODLUKU
OBRAZLOŽENJE

Odbija se apelacija Privatnog poduzeća Energoinženjering iz Banje Luke protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj Rev.31/99 od 27. prosinca 1999. godine.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".

I - Činjenično stanje

  • 1.
    Podnositelj je apelacije Privatno poduzeće Energoinženjering iz Banje Luke, koga zastupa Milorad Đukić, odvjetnik iz Banje Luke.
  • 2.
    Činjenično stanje, koje proizilazi iz izjava Energoinženjeringa i dokumenata dostavljenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati kako slijedi:
  • 3.
    Poduzeće Energoinženjering je 29. lipnja 1990. godine zaključilo ugovor sa Metalskom školom u Banjoj Luci. Predmet ugovora bio je zakup djelomično izgrađenog objekta na vremenski period od deset godina, s tim da Energoinženjering objekat adaptira u poslovno-prodajni prostor. U ugovoru su precizirane vrste radova koje će izvršiti Energoinženjering, dok će preostale troškove snositi Metalska škola, na takav način da se dio troškova odbije od mjesečne zakupnine koju Energoinženjering plaća Metalskoj školi. Ugovorom je utvrđen mjesečni iznos zakupnine u iznosu od 12.000,00 DEM i to u dinarskoj protuvrijednosti po fiksnom srednjem tečaju.
  • 4.
    Metalska je škola, 22. srpnja 1992. godine, podnijela tužbu Osnovnom sudu u Banjoj Luci protiv Energoinženjeringa (predmet br. PS-994/92) radi izmirenja duga u iznosu od 757.594 novih dinara. Energoinženjering je porekao da ima bilo kakav dug i pobio je tužbu. Tužba se odnosila na tečaj koji je trebalo primjenjivati prilikom promjene iznosa dogovorene zakupnine iz DEM u dinare.
  • 5.
    Metalska je škola aktom 13. oktobra 1992. godine obavijestila Energoinženjering da odustaje od ugovora o zakupu, pozivajući se na odredbu članka 34. Zakona o zakupu poslovnih prostorija i zgrada. Kao razlog odustajanja navedeno je neblagovremeno i djelomično isplaćivanje zakupnine.
  • 6.
    Metalska se škola naknadno, 30. lipnja 1993. godine, obratila Osnovnom sudu u Banjoj Luci radi otkaza ugovora o zakupu. U vezi sa tim, narečeno je dugovanje od 149.523,73 DEM po temelju ugovorene zakupnine.
  • 7.
    Osnovni je sud u Banjoj Luci, 4. kolovoza 1993. godine, donio rješenje broj R-213/93 kojim je usvojio otkazni nalog i naložio Energoinženjeringu da, u roku od osam dana, preda u posjed i slobodno raspolaganje zakupljenu zgradu Metalskoj školi.
  • 8.
    Energoinženjering je uložio prigovor na ovo rješenje, zatraživši prekid konkretnog postupka do okončanja predmeta pod brojem PS-994/92. Također je izjavljena i protutužba u kojoj se konstatira da ugovor od 29. lipnja 1990. godine nije isključivo ugovor o zakupu jer je uključio dodatne građevinske radove, te da, ustvari, Metalska škola duguje 324.313 DEM tuženom na ime izvršenih plaćanja.
  • 9.
    Osnovni je sud u Banjoj Luci djelomičnom presudom broj PS-584/93 od 27. rujna 1996. godine usvojio otkaz ugovora zaključenog 29. lipnja 1990. godine i naložio Energoinže- njeringu da u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti presude, preda u posjed i slobodno raspolaganje Metalskoj školi prostorije koje su predmetom zakupa po narečenom ugovoru. Sud je odredio da će nakon pravomoćnosti djelomične presude odlučiti o protutužbenom zahtjevu Energoinženjeringa i troškovima parničnog postupka.
  • 10.
    Okružni je sud u Banjoj Luci, odlučujući po prizivu Energoinženjeringa, donio, 27. travnja 1998. godine, presudu broj Pž-88/97, kojom se priziv odbija kao neutemeljen, a potvrđuje presuda Osnovnog suda u Banjoj Luci broj PS-584/93 od 27. rujna 1996.
  • 11.
    Vrhovni je sud Republike Srpske, odlučujući o reviziji tuženog protiv presude Okružnog suda Banja Luka, donio 27. prosinca 1999. godine presudu broj Rev.31/99 kojom se revizija tuženog djelomično uvažava, nižestupanjske presude preinačuju u dijelu kojim je u odnosu na tuženog usvojen otkaz ugovora o zakupu poslovnih prostorija od 29. lipnja 1990., tako što se u odnosnom dijelu tužbeni zahtjev odbija, a u preostalom se dijelu revizija odbija.

II - Postupak pred Ustavnim sudom

  • 12.
    Energoinženjering je 15. svibnja 2000. podnio apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj Rev.31/99.
  • 13.
    Sukladno članku 16. Poslovnika Ustavnog suda, zatraženi su odgovori na navode apelacije od Vrhovnog suda Republike Srpske 22. prosinca 2000. godine, Metalske škole iz Banje Luke 21. prosinca 2000. godine i Republičkog javnog pravobraniteljstva Banja Luka 22. prosinca 2000. godine. Vrhovni sud Republike Srpske, Metalska škola Banja Luka i Javno pravobraniteljstvo Banja Luka nisu dostavili odgovore.
  • 14.
    Na traženje Suda, Osnovni je sud Banja Luka dostavio kompletan spis broj PS-584/93 koji se odnosi na otkaz ugovora o zakupu i spis broj PS-994/92 koji se odnosi na isplatu zaostale zakupnine.

III - Dopustivost predmeta

  • 15.
    Prema članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni je sud Bosne i Hercegovine apelacijski mjerodavan u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
  • 16.
    Odredbom članka 11. stavak 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine propisano je da Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude koja se njom pobija iscrpljeni svi pravni lijekovi mogući po zakonima entiteta i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
  • 17.
    Sud konstatira da je Energoinženjering, obraćajući se Vrhovnom sudu Republike Srpske, iscrpio sve raspoložive pravne lijekove prema entitetskom zakonu. Prema tome, Energoinženjering je ispunio uvjet iscrpljivanja pravnih lijekova.
  • 18.
    Energoinženjering je primio presudu Vrhovnog suda 11. travnja 2000. godine, a apelacija je Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine dostavljena 15. svibnja 2000. godine. Slijedi da je Energoinženjering ispoštovao rok od 60 dana predviđen člankom 11. stavak 3. Poslovnika Suda.
  • 19.
    Ustavni sud zaključuje da je apelacija dopuštena.

IV - Ustavni je sud ocijenio

  • 20.
    Energoinženjering je podnio apelaciju kojom pobija presudu Vrhovnog suda broj Rev.31/99 od 27. prosinca 1999. godine. Smatra da je presuda nezakonita i da krši Ustav Bosne i Hercegovine i Ustav Republike Srpske. Energoinženjering je, u svojoj apelaciji, naveo razloge u četiri stava.
  • 21.
    U prvom stavu, Energoinženjering je pobio otkaz ugovora prema kojem Energoinženjering treba vratiti zakupljene prostorije Metalskoj školi bez ikakve naknade za značajna investiranja koja su uložena u zgradu koja su time u velikoj mjeri povećala njenu vrijednost. S tim u vezi, Energoinže- njering se poziva na činjenicu da Ustav Bosne i Hercegovine i Ustav Republike Srpske osiguravaju jednaku zaštitu svih subjekata, te navodi da je došlo do kršenja ovog ustavnog principa zato što su njegova imovina i oprema dati Metalskoj školi bez ikakve naknade, iako je vrijednost zgrade, kao rezultat ulaganja, porasla sa nekih 1.000.000 DEM na blizu 3.050.000 DEM.
  • 22.
    U drugom stavu, Energoinženjering se poziva na kompleksan ugovorni odnos između njega i Metalske škole prema kojem od iznosa zakupnine treba odbiti određeni iznos na ime troškova ulaganja, a što bi značilo da neplaćanje cjelokupnog iznosa zakupnine nije oprečno ugovoru. Energoinženjering je, također, naveo da jedna strana nema pravo na jednostrano poništenje ugovora.
  • 23.
    U trećem stavu, Energoinženjering tvrdi da je Metalska škola primala novac od podzakupca u trostruko većem iznosu od onog koji je Metalska škola imala pravo dobiti od Energoinženjeringa temeljem ugovora.
  • 24.
    U zadnjem, četvrtom stavu, Energoinženjering tvrdi da Metalska škola nije postupala u dobroj vjeri nagovarajući podzakupce da plaćaju podzakup izravno njoj a ne Energoinženjeringu, kao što su trebali raditi, i potpisavši ugovor izravno sa podzakupcima.
  • 25.
    Zadatak Ustavnog suda u ovom slučaju je ograničen na utvrđivanje je li se Vrhovni sud Republike Srpske pridržavao odredbi Ustava Bosne i Hercegovine, uključujući odredbe Europske konvencije o ljudskim pravima i temeljnim slobodama koja se, na temelju članka II/2. Ustava BiH, izravno primjenjuje u Bosni i Hercegovini i ima prioritet nad svim drugim zakonima. S druge strane, Ustavni sud neće razmatrati jesu li drugi zakoni korektno primjenjivani ili je li točno utvrđeno činjenično stanje, osim ako neko ustavno pitanje ne bude izuzetno uključeno.
  • 26.
    U svojoj apelaciji, Energoinženjering pobija presudu Vrhovnog suda za koju smatra da je pogrešna i nezakonita. Pri tom Energoinženjering ne spominje nijednu odredbu Ustava Bosne i Hercegovine, a uopće se ne poziva na Europsku konvenciju o ljudskim pravima. Energoinženjering se uopćeno poziva na Ustav kada ističe da on jamči jednaku zaštitu svim subjektima i navodi da ovaj princip nije uzet u obzir kad je odlučeno da se Metalskoj školi dodijele oprema i imovina bez ikakve naknade Energoinženjeringu koji je uložio znatna sredstva.
  • 27.
    Ustavni sud smatra da je ovaj slučaj, o kom je konačno odlučio Vrhovni sud, u suštini spor po ugovoru koji se razmatra na temelju građanskog prava. Apelacija ne navodi da je tijekom postupka došlo do kršenja načela iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije o ljudskim pravima. Također ne postoji nikakav element koji bi pokazao da su procedura ili način na koji je Vrhovni sud odlučio o slučaju prekršili bilo koje pitanje iz Ustava.
  • 28.
    Na temelju članka VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Sutkinja Azra Omeragić dostavila je izuzeto mišljenje, koje se prilaže uz ovu odluku kao aneks.

Ovu je odluku Ustavni sud donio većinom glasova (pet naprema tri) u sastavu: predsjednik Suda prof. dr. Snežana Savić i suci dr. Hans Danelius, prof. dr. Louis Favoreu, prof. dr. Joseph Marko, doc. dr. Zvonko Miljko, Azra Omeragić, prof. dr. Vitomir Popović i Mirko Zovko.

Aneks - izuzeto mišljenje sutkinje Azre Omeragić u predmetu broj U 27/00

Na temelju članka 36. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine iznosim izuzeto mišljenje u odluci broj U 27/00 koju je Ustavni sud usvojio većinom glasova (pet naprema tri) na sjednici održanoj 5. travnja 2002. godine.

Vrhovni je sud Republike Srpske, u svojoj presudi broj Rev. 31/99 od 27. prosinca 1999. godine, ocijenio pravno relevantnim dokaz kojim je ustvrdio osnov i visinu duga, a pri tom nije vodio računa o kvaliteti tog dokaza.

Narečeni je dokaz izveden u drugom postupku koji još nije okončan, a na taj dokaz stranke su iznijele primjedbe i stavile nove dokaze na prijedloge o čemu se Sud uopće nije izjasnio. Na ove povrede postupka upućuje i apelacija.

Smatram da je odluka donesena na temelju nevaljanog i proizvoljnog dokaza, te je time apelantu onemogućeno pravo na fer suđenje koje je znatno utjecalo na ishod spora.

Nepoštivanjem principa kontradiktornosti i jednakih mogućnosti stranaka u postupku, apelantu je uskraćeno pravo na fer suđenje zajamčeno člankom II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine, a to znači i povredu članka 6. Europske konvencije.

U 27/00

5. travnja 2002. godine
Sarajevo

Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
prof. dr. Snežana Savić, v. r.