Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Odluka o dopustivosti i meritumu

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 1003/04, rješavajući apelaciju D. Ž., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 2. i člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Novi prečišćeni tekst ("Službeni glasnik BiH", broj 2/04), u sastavu: Mato Tadić, predsjednik Miodrag Simović, prof. dr., potpredsjednik Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednica Valerija Galić, sutkinja Jovo Rosić, sudija na sjednici, održanoj 28. juna 2005. godine, donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija D. Ž., podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj U-1250/01 od 23. juna 2004. godine, Rješenja Ministarstva za pitanje boraca, žrtava rata i rada Republike Srpske broj 03-2-562-38-3/98 od 27. jula 2001. godine i Rješenja Službe za boračko-invalidsku zaštitu Općinskog sekretarijata za opću upravu i društvene djelatnosti Općine Trebinje, broj 03-562-47/97 od 29. januara 1998. godine.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".

OBRAZLOŽENJE

I - Uvod

  • 1.
    D. Ž. (u daljnjem tekstu: apelantica) koju zastupa B. J., advokat iz Istočnog Sarajeva, podnijela je 15. novembra 2004. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj U-1250/01 od 23. juna 2004. godine, Rješenja Ministarstva za pitanje boraca, žrtava rata i rada Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 03-2-562-38-3/98 od 27. jula 2001. godine, Rješenja Službe za boračko-invalidsku zaštitu Općinskog sekretarijata za opću upravu i društvene djelatnosti Općine Trebinje (u daljnjem tekstu: Služba za boračko invalidsku zaštitu) broj 03-562-47/97 od 29. januara 1998. godine.

II - Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    Na osnovu člana 21. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda, od Vrhovnog suda, Ministarstva i Službe za boračko-invalidsku zaštitu je, 8. marta 2005. godine, zatraženo da dostave odgovore na apelaciju.
  • 3.
    Vrhovni sud je 15. juna 2005. godine dostavio odgovor na apelaciju. Ministarstvo je dostavilo odgovor na apelaciju 1. aprila 2004. godine, a Služba za boračko-invalidsku zaštitu (sada Odjeljenje za boračko-invalidsku zaštitu Općine Trebinje) 21. marta 2005. godine.
  • 4.
    Na osnovu člana 25. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, odgovori Ministarstva i Službe za boračko-invalidsku zaštitu su dostavljeni apelantici 8. juna 2005. godine, a odgovor Vrhovnog suda je apelantici dostavljen 17. juna 2005. godine.

III - Činjenično stanje

  • 5.
    Činjenice predmeta, koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na slijedeći način.
  • 6.
    Služba za boračko-invalidsku zaštitu je Rješenjem broj 03-562-47/97 od 29. januara 1998. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Ministarstva broj 03-2-562-38-3/98 od 27. jula 2001. godine, odbila apelanticin zahtjev da joj se prizna status porodice poginulog borca i pravo na porodičnu invalidninu po osnovu umrlog supruga.
  • 7.
    U obrazloženju prvostepenog rješenja je navedeno da je apelantica u svom zahtjevu navela da je njen pokojni suprug kao vojnik Vojske Republike Srpske ranjen 3. maja 1995. godine, kada je zadobio teške tjelesne povrede. Ljekarska komisija ga je, 13. novembra 1995. godine, proglasila ratnim vojnim invalidom sa 80 % invaliditeta, privremeno na dvije godine. Dalje je navela da je njen suprug, 25. aprila 1997. godine, iznenada preminuo u bolnici u Trebinju, prema umrlici od posljedica infarkta. Istakla je da se na osnovu mišljenja dr. M. L. vidi da je smrt njenog supruga mogla uslijediti kao posljedica prethodnog ranjavanja.
  • 8.
    U obrazloženju drugostepenog rješenja je navedeno da je nadležna Drugostepena ljekarska komisija dala Nalaz i mišljenje broj 443/01 od 21. juna 2001. godine, u kojem je navedeno da se smrt apelanticinog supruga ne može uzročno povezati sa prethodnom povredom u službi u oružanim snagama, te da stoga nisu ispunjeni uvjeti za priznavanje statusa porodice poginulog borca, niti ostvarivanje prava na porodičnu invalidninu po tom osnovu.
  • 9.
    Vrhovni sud je Presudom broj U-1250/01 od 23. juna 2004. godine odbio kao neosnovanu apelanticinu tužbu, podnesenu protiv navedenog konačnog upravnog rješenja. Vrhovni sud je zaključio da je Nalaz i mišljenje Drugostepene ljekarske komisije broj 443/01 od 21. juna 2001. godine, u kojem se utvrđuje "da se smrt ne može uzročno povezati sa prethodnom povredom u službi u oružanim snagama", potpun i jasan. Zbog toga je Vrhovni sud utvrdio da su neosnovani apelanticini tužbeni prigovori da je nalaz nepravilan i da ne proizlazi iz medicinske dokumentacije u koju apelantica sumnja, s obzirom da je drugostepena ljekarska komisija na ponovno traženje dala jasan odgovor na postavljeno pitanje.

IV - Relevantni propisi

  • 1.
    Zakon o pravima boraca, vojnih invalida i porodica poginulih boraca ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 35/99)

"Član 2. stav 1. tačka 2.

Borac u smislu ovog zakona je lice koje je:

Š...Ć

  • 2)
    u ratu, kao pripadnik oružanih snaga Republike Srpske, vršilo vojne dužnosti i druge dužnosti za ciljeve odbrane Republike Srpske, poslije 19. maja 1992. godine.

Član 14. stav 1.

Porodica poginulog borca je porodica lica koje je poginulo, umrlo ili nestalo pod okolnostima iz člana 2. ovog zakona ili je umrlo od posljedica rane, povrede, ozlijede ili bolesti zadobijene pod tim okolnostima u roku od pet godina od dana nastanka oštećenja organizma.

Član 108.

Vojni invaliditet, pravo na dodatak za njegu i pomoć, ..., kao i činjenica da je bolest u uzročnoj vezi sa vršenjem vojne službe u smislu člana 9. stav 1. do 3. ovog zakona utvrđuje se samo na osnovu nalaza i mišljenja nadležnih ljekarskih komisija.

Član 110.

Ljekarsku komisiju koja daje nalaz i mišljenje organu koji u drugom stepenu rješava o pravima po ovom zakonu (drugostepena ljekarska komisija) čini pet članova od kojih su najmanje 4 člana komisije ljekari specijalisti.

Članove komisije iz stava 1. ovog člana imenuje ministar nadležan za pitanje boraca i žrtava rata i određuje sjedište i područje rada komisije.

Član 120.

U postupku za ostvarivanje prava po ovom zakonu primjenjuju se odredbe Zakona o općem upravnom postupku ako ovim zakonom nije drukčije određeno"

V - Apelacija

  • a)
    Navodi iz apelacije
    • 10.
      Apelantica navodi da je presudom Vrhovnog suda i rješenjima organa uprave povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo iz člana 13. Evropske konvencije. Ona smatra da je ignoriran izvještaj dr. M. L., koji je suprotan nalazu i mišljenu ljekarskih komisija. Navodi da je ona u tužbi ukazala na sve suštinske nedostatke nalaza i mišljenja ljekarske komisije koje sadrži samo konstataciju da se smrt ne može uzročno povezati sa prethodnom povredom u službi oružanih snaga, te da se sud nije upuštao u ocjenu takvog nalaza i mišljenja. Dalje, navodi da se Vrhovni sud nije osvrnuo na njen prijedlog da se provede vještačenje sa vještacima sa Medicinskog fakulteta u Banjoj Luci. Navodi da joj je postupanjem organa uprave i suda onemogućeno da prezentira svoje dokaze. Takvim postupanjem ona navodi da je stavljena u nepovoljniji položaj u odnosu na donosioca rješenja, odnosno nadležno Ministarstvo koje ima apsolutno pravo da imenuje članove ljekarske komisije.
  • b)
    Odgovor na apelaciju
    • 11.
      Vrhovni sud je u svom odgovoru naveo da Presudom Vrhovnog suda broj U-1250/01 od 23. juna 2004. godine nije došlo do kršenja apelanticinih ustavnih prava.
    • 12.
      Ministarstvo je u svom odgovoru, između ostalog, navelo da osporenim rješenjima i presudom nisu povrijeđene odredbe Evropske konvencije. U postupku pred organima uprave i sudom bila je dostupna sva medicinska dokumentacija neophodna da nadležni organi izvrši vještačenje u ovom predmetu uključujući i izvještaj specijaliste dr. M. L. iz bolnice "Žica", Blažuj. Vještačenje vještaka Medicinskog fakulteta u Banjoj Luci nije vršeno jer takva mogućnost nije predviđena zakonom, a drugostepena ljekarska komisija formirana je u skladu sa zakonom i sastoji se od pet ljekara specijalista koji su jedini nadležni da vrše vještačenje. Zato predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana.
    • 13.
      Služba za boračko-invalidsku zaštitu je u svom odgovoru navela da zadržava pravo da se ne izjašnjava o apelaciji s obzirom da nisu prekršena apelanticina ustavna prava.

VI - Dopustivost

  • 14.
    U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
  • 15.
    U skladu sa članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
  • 16.
    U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom je Presuda Vrhovnog suda broj U-1250/01 od 23. juna 2004. godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Nadalje, osporenu presudu apelantica je primila 21. septembra 2004. godine, a apelacija je podnesena Ustavnom sudu 15. novembra 2004. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda.
  • 17.
    Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII - Meritum

  • 18.
    Apelantica navodi da su upravni organi i Vrhovni sud svojim odlukama povrijedili njeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

(...)

  • e)
    Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom."

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć"

  • 19.
    Ustavni sud, kao prvo, treba utvrditi tiču li se predmetni postupci koji su rezultirali osporenim odlukama utvrđivanja apelanticinih "građanskih prava i obaveza" člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Apelantica je u predmetnim postupcima tražila da joj se prizna status porodice poginulog borca i pravo na porodičnu invalidninu po osnovu umrlog supruga. Ustavni sud smatra da se predmetni postupci nesporno tiču utvrđivanja apelanticinih građanskih prava i obaveza, pa je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv.
  • 20.
    Ustavni sud je već ranije zauzeo stav prema kojem "nadležnost Ustavnog suda u apelacionim postupcima ograničena je 'na pitanja koja su sadržana u ovom Ustavu' i Sud nije nadležan da preispituje činjenično stanje ili tumačenje i primjenu zakona redovnih sudova osim u slučajevima u kojima su odluke nižih sudova povrijedile ustavna prava, ili su zanemarile ta prava, te ako je primjena zakona bila proizvoljna ili diskriminacijska, ukoliko je došlo do povrede procesnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na efektivni pravni lijek i dr.) ili ukoliko utvrđeno činjenično stanje ukazuje na povredu Ustava" (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 62/01 od 5. aprila 2002. godine, objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 24/02).
  • 21.
    Imajući u vodi navedeno stanovište, Ustavni sud konstatira da je odredbom člana 108. Zakona o pravima boraca, vojnih invalida i porodica poginulih boraca, koji je lex specialis u konkretnoj oblasti u odnosu na Zakon o općem upravnom postupku, određeno da se vojna invalidnost kao i činjenica da je bolest u uzročnoj vezi sa vršenjem vojne službe utvrđuje samo na osnovu nalaza i mišljenja nadležnih ljekarskih komisija. Dalje, nadležna ljekarska komisija je dala svoj nalaz i mišljenje, koje su organi uprave uzeli u obzir prilikom donošenja rješenja, a Vrhovni sud je procijenio i prihvatio da je nalaz potpun i jasan.
  • 22.
    Na osnovu navedenog Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju nije došlo do arbitrarne primjene Zakona o pravima boraca, vojnih invalida i porodica poginulih boraca, niti je na drugi način povrijeđeno apelanticino pravo na pravično suđenje.
  • 23.
    Stoga, Ustavni sud zaključuje da nije povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Ostali navodi

  • 24.
    U svjetlu zaključka u pogledu kršenja prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije neophodno posebno razmatrati ostale navode iz apelacije.

VIII - Zaključak

  • 25.
    Ustavni sud zaključuje da nema povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer se apelantica žali na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu i proizvoljnu primjenu materijalnog prava, a Ustavni sud nije utvrdio da postoje drugi elementi koji bi ukazivali da je postupak bio nepravičan ili da je zakon proizvoljno primijenjen.
  • 26.
    Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
  • 27.
    Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.