USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o meritumu
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 978/05, rješavajući apelaciju Marija Mijatovića na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", broj 60/05), u sastavu: Mato Tadić, predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednik Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednica Valerija Galić, sutkinja Jovo Rosić, sudija na sjednici održanoj 13. septembra 2005. godine donio je
ODLUKU O MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Marija Mijatovića, podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Odžaku broj Kž-2/05 od 8. februara 2005. godine i Presude Općinskog suda u Orašju broj K-32/03 od 31. augusta 2004. godine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine".
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
- 1.Mario Mijatović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Kostrča, općina Orašje, podnio je 11. aprila 2005. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Odžaku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Kž-2/05 od 8. februara 2005. godine i Presude Općinskog suda u Orašju (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj K-32/03 od 31. augusta 2004. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Općinskog suda i učesnika u postupku, Kantonalnog tužilaštva u Orašju (u daljnjem tekstu: Kantonalno tužilaštvo), zatraženo je 16. aprila 2005. godine da dostave odgovore na apelaciju.
- 3.Odgovore na apelaciju dostavili su Kantonalni sud 4. maja 2005. godine, Kantonalno tužilaštvo 27. aprila 2005. godine, a Općinski sud 11. maja 2005. godine.
- 4.Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju su 7. juna 2005. godine dostavljeni apelantu.
III. Činjenično stanje
- 5.Činjenice predmeta, koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na sljedeći način.
- 6.Apelant je 2. jula 2002. godine, upravljajući traktorom koji je vukao poljoprivredni stroj, prilikom skretanja u lijevo prednjim dijelom traktora udario u središnji dio bicikla kojim je upravljala maloljetna Sanja Oršolić (u daljnjem tekstu: oštećena), koja je tom prilikom zadobila tešku tjelesnu ozljedu prijeloma donje vilice na više mjesta.
- 7.Općinski sud je Presudom broj K-32/03 od 31. augusta 2004. godine, koja je potvrđena Presudom Kantonalnog suda broj Kž-2/05 od 8. februara 2005. godine, apelanta proglasio krivim zbog krivičnog djela ugrožavanja javnog saobraćaja iz člana 315. st. 1. i 3. Krivičnog zakona Federacije BiH ("Službene novine Federacije BiH", broj 43/98) i izrečena mu je uvjetna osuda kojom mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od tri mjeseca, koja se neće izvršiti ako optuženi u periodu od jedne godine ne počini novo krivično djelo i obavezao ga platiti sudski paušal od 100 KM i troškove krivičnog postupka u iznosu od 700,00 KM.
IV. Relevantni propisi
- 8.Krivični zakon Federacije BiH ("Službene novine Federacije BiH", br. 43/98), u relevantnom dijelu, glasi:
"Ugrožavanje javnog saobraćaja
Član 315.
(1) Sudionik u saobraćaju na putevima koji se ne pridržava saobraćajnih propisa i time tako ugrozi javni saobraćaj da dovede u opasnost život ljudi ili imovinu većeg opsega, pa uslijed toga kod drugog nastupi teška tjelesna povreda ili imovinska šteta preko 2.000 KM, kaznit će se zatvorom do pet godina.
(...)
(3) Ko djelo iz stava 1. i 2. ovog člana učini iz nehata, kaznit će se zatvorom do tri godine."
V. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 9.Apelant navodi kako je prvostepeni sud iz činjeničnog stanja utvrđenog nakon obavljenog saobraćajno-tehničkog vještačenja pogrešno izveo zaključak o apelantovoj krivici, te dao pogrešne i nepotpune razloge svoje odluke. Apelant ističe da u završnoj rečenici svog nalaza vještak navodi da do nezgode ne bi došlo da je oštećena nastavila kretanje svojom desnom stranom kolovoza, te da iz takvog zaključnog mišljenja saobraćajno-tehničkog vještaka jasno proizlazi da je saobraćajna nezgoda nastala prvenstveno zbog propusta oštećene, tj. njenog grubog kršenja saobraćajnih pravila. Dalje navodi da je nakon obavljenog saobraćajno-tehničkog vještačenja tužitelj preuredio optužni akt, a sud je nastavio postupak i nakon izmijenjenog optužnog akta, ne dajući mogućnosti apelantu da se očituje na izmijenjeni optužni akt. Apelant navodi da je drugostepeni sud nekritički svojim paušalnim zaključkom naveo da u cijelosti prihvata razloge prvostepene presude, pa je zanemario sve apelantove žalbene navode. Zbog svega navedenog, smatra da mu je prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.
b) Odgovor na apelaciju
- 10.Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju navodi kako je taj sud svestrano razmotrio apelantove žalbene navode i ocijenio sve žalbene razloge, o čemu je dao valjano obrazloženje, pa smatra da je postupak bio u svemu pravičan i da nije bilo kršenja apelantovog prava na pravično suđenje. U toku prvostepenog postupka apelant i njegov branilac su prisustvovali glavnim pretresima, pa i na glavnom pretresu koji je održan 31. augusta 2004. godine, na kojem je tužilac precizirao optužni prijedlog. Nakon preciziranja optužnog prijedloga apelant i njegov branilac su dali svoje završne riječi, u kojima su se osvrnuli na precizirani optužni akt. Kantonalni sud ističe da su navodi apelacije neosnovani, da je Općinski sud činjenično stanje pravilno i potpuno utvrdio, te da nije došlo do povrede apelantovog prava na fer suđenje i predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana.
- 11.Kantonalno tužilaštvo ističe da su navodi apelacije neosnovani, jer je apelant izvadio iz konteksta jednu rečenicu iz nalaza vještaka saobraćajne struke tako da ona sama za sebe predstavlja nešto sasvim drugo u odnosu na cijeli nalaz, jer u istom nalazu vještak utvrđuje i apelantove propuste. Dalje se ističe da nije tačno da se apelant nije mogao očitovati na precizirani optužni akt, odnosno to mu nije bilo zabranjeno očitovati se na precizirani optužni prijedlog u završnoj riječi. Iz konteksta cijele glavne rasprave se vidi da su poštovana sva apelantova prava, koji je imao stručnu pomoć, odnosno advokata. Optužni prijedlog je preciziran tako da su precizirani tehnički podaci, mjesto događaja i tehnička svojstva vozila, na što apelant i njegov branilac nisu imali primjedbi prilikom davanja nalaza, pa je tužitelj to samo usaglasio u preciziranom optužnom prijedlogu, te je precizirana brzina kretanja traktora, koja je povoljnija za apelanta i na šta odbrana nije imala primjedbi. Kantonalno tužilaštvo smatra da ovakvim radnjama ničim nisu povrijeđena apelantova ustavna prava, stoga predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana.
- 12.Općinski sud je uz svoj odgovor na apelaciju priložio fotokopiju zapisnika sa glavne rasprave održane 31. augusta 2004. godine i fotokopiju nalaza i mišljenja saobraćajno-tehničkog vještaka. U svom odgovoru Općinski sud ističe da je apelant izvukao iz konteksta čitavog nalaza i mišljenja vještaka jednu rečenicu, koja sama za sebe ima drugo značenje od značenja nalaza i mišljenja vještaka. Vještak u svom nalazu i mišljenju navodi da je nezgoda nastala zbog propusta (doprinosom) oba učesnika. U nalazu vještaka se ističe da je apelant trebao imati na umu da za traktorom vozi priključak mase nešto veće od jedne tone koji ne posjeduje vlastiti uređaj za kočenje, te je trebao uključiti polugu koja omogućava istovremeno kočenje oba stražnja točka traktora. Dalje se navodi da je putanja skretanja traktora bila nepravilna, a tu trenutnu saobraćajnu situaciju je oštećena, skretanjem u lijevu stranu kolovoza, još više usložila. Dalje se navodi da do nezgode ne bi došlo da se oštećena nastavila kretati svojom desnom stranom kolovoza, ali se navodi i to da do nezgode ne bi došlo i da su kočila oba stražnja točka traktora, te da bi nalet bio izbjegnut pri manjoj brzini od one kojom se kritične prilike kretao traktor kojim je upravljao apelant. Dakle, vidljiva je uzročno-posljedična veza između radnje, odnosno apelantovih propusta i posljedice do koje je došlo, odnosno teške tjelesne ozljede oštećene.
- 13.Kad je u pitanju apelantov navod da je sud nastavio postupak bez apelantovog očitovanja na izmijenjeni optužni akt, ističe se da je tužilaštvo na temelju nalaza vještaka saobraćajne struke samo preciziralo opis činjeničnog djela, te da se nije radilo o izmjeni optužbe, već usaglašavanju optužbe s nalazom vještaka, pri čemu nije izmijenjena suština optuženja. Apelant i njegov branilac nisu istakli zahtjev za očitovanje na preciziran optužni akt, niti je bilo prijedloga odbrane za prekidanjem ili odlaganjem glavne rasprave radi pripremanja odbrane, a što je vidljivo iz zapisnika o glavnoj raspravi, koji je dostavljen Ustavnom sudu na uvid. Općinski sud naglašava da se apelantov branilac u završnoj riječi očitovao i na preciziran optužni akt ne stavljajući ni tada prijedlog za dopunu dokaznog postupka, a apelant je također imao mogućnost očitovanja kako o preciziranom optužnom aktu, tako i o mogućnosti eventualnog stavljanja prijedloga za dopunu dokaznog postupka, što je sve vidljivo iz zapisnika o glavnoj raspravi održanoj 31. augusta 2004. godine. Na osnovu navedenog Općinski sud smatra da nije došlo do povrede apelantovog ustavnog prava na pravično suđenje.
VI. Dopustivost
- 14.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 15.U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem efektivnom pravnom lijeku koji je koristio.
- 16.U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom je Presuda Kantonalnog suda broj Kž-2/05 od 8. februara 2005. godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Dalje, osporenu presudu apelant je primio 15. februara 2005. godine, a apelaciju je podnio 11. aprila 2005. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. stav 4. Poslovnika Ustavnog suda.
- 17.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i člana 16. stav 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
- 18.Apelant pobija navedene presude tvrdeći da je tim presudama povrijeđeno njegovo pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
- 19.Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine, u relevantnom dijelu, glasi:
"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
(...)
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom."
- 20.Član 6. stav 1. Evropske konvencije, u relevantnom dijelu, glasi:
- 20.
"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć"
- 21.Ustavni sud konstatira da se postupak pred sudovima u konkretnom slučaju odnosi na utvrđivanje osnovanosti krivične optužbe protiv apelanta, te je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv u datom slučaju. Prema tome, Ustavni sud mora preispitati je li spor pred sudovima bio pravičan, onako kako to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 22.Ustavni sud nije nadležan da vrši provjeru utvrđenih činjenica i načina na koji su redovni sudovi protumačili pozitivno-pravne propise, osim ukoliko odluke redovnih sudova krše ustavna prava. To će biti slučaj kada odluka redovnog suda ne uključuje ili pogrešno primjenjuje ustavno pravo, kad je primjena pozitivno-pravnih propisa bila očigledno proizvoljna, kad je relevantni zakon sam po sebi neustavan ili kada je došlo do povrede osnovnih procesnih prava, kao što su pravo na pravičan postupak, pravo na pristup sudu, pravo na efektivan pravni lijek i u drugim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 29/02 od 27. juna 2003. godine, objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 31/03).
- 23.Pravičnost postupka se ocjenjuje na osnovu postupka kao cjeline (vidi Presudu Evropskog suda za ljudska prava Barbera, Messeque i Jabardo protiv Španije od 6. decembra 1988. godine, serija A, broj 146, stav 68. i Ustavni sud, Odluka broj U 63/01 od 27. juna 2003. godine, objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 38/03).
- 24.Pravo na pravično suđenje daje, inter alia, mogućnost da se predoče razlozi za donošenje sudske odluke u određenom pravcu, s obzirom da to omogućava apelantu da djelotvorno koristi raspoložive pravne lijekove. Međutim, član 6. stav 1. Evropske konvencije ne predviđa da sud ispituje sve argumente koje su strane izložile u toku postupka, nego samo argumente koje sud smatra relevantnim. Sud mora da uzme u obzir argumente strana u postupku, ali oni ne moraju svi biti izneseni u obrazloženju presude (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 62/01 od 5. aprila 2002. godine, tačka 19, objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 24/02).
- 25.Ocjenjujući pravičnost postupka koji je okončan osporenom presudom Kantonalnog suda Ustavni sud uočava da je u konkretnom slučaju u postupku pred sudovima data razumna mogućnost i optužbi i odbrani za iznošenje dokazne građe. Što se tiče apelantovih navoda, vezano za ocjenu činjeničnog stanja utvrđenog nalazom i mišljenjem vještaka, Ustavni sud smatra da je Općinski sud dao jasne i precizne razloge iz kojih je povjerovao navedenom nalazu, iz kojih nedvosmisleno proizlazi uzročno-posljedična veza između radnji, odnosno apelantovih propusta i nastanka teške tjelesne ozljede oštećene. Također, nakon uvida u zapisnik sa glavne rasprave održane 31. augusta 2004. godine Ustavni sud konstatira da su i navodi iz apelacije da je došlo do povrede prava na pravičan postupak time što apelant nije mogao da se očituje na preciziran optužni prijedlog neosnovani, jer se apelantov branilac u završnoj riječi očitovao na precizirani optužni akt, a apelant se u završnoj riječi u svemu pridružio završnoj riječi svog branioca. Tužilaštvo je, prije prelaska na završnu riječ, preciziralo činjenični opis djela i tehnička svojstva traktora, čime je optužni prijedlog usaglašen s nalazom i mišljenjem vještaka. Apelant i njegov branilac nisu istakli zahtjev za očitovanje na precizirani optužni akt, niti su predložili prekid ili odlaganje glavnog pretresa radi pripremanja odbrane, tako da sud o tome nije mogao ni odlučivati. Apelant je također imao mogućnost eventualnog stavljanja prijedloga za dopunu dokaznog postupka, ali tu mogućnost nije iskoristio sve do završetka glavne rasprave. Iz navedenog proizlazi da su neosnovani navodi apelacije u vezi sa povredom principa ravnopravnosti stranaka u postupku, jer sud apelantu nije uskratio ni jednu procesnu mogućnost u vezi sa ocjenom činjeničnog stanja utvrđenog nalazom i mišljenjem vještaka, odnosno u vezi sa očitovanjem na preciziran optužni prijedlog.
- 26.U postupku pred Općinskim sudom iskorištena je mogućnost pozivanja i saslušanja svjedoka, angažirani su odgovarajući sudski vještaci, izvršen uvid u zapisnik o uviđaju Općinskog suda, zapisnik o tehničkom pregledu traktora, ljekarsko uvjerenje Opće bolnice Orašje na ime oštećene, zapisnik saobraćajne policije PU Orašje i ostalu relevantnu dokumentaciju, apelant i njegov branilac su prisustvovali suđenju i dobili priliku komentirati izvedene dokaze, izvještaj sudskih vještaka i izjave svjedoka. Sud je proveo sve relevantne dokaze s ciljem utvrđivanja uzroka saobraćajne nezgode, kao i odlučnih činjenica postojanja uzročne veze između propusta u apelantovim radnjama u predmetnoj saobraćajnoj nezgodi i nanesenih povreda oštećenoj. Kantonalni sud je u osporenoj presudi dao jasne i precizne razloge zbog kojih je apelantovu žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepenu presudu. Sud je primijenio odgovarajuće zakonske odredbe u predmetu, a sudska odluka navodi sve potrebne razloge na kojima je zasnovana. Iz navedenog proizlazi da sudovi nisu zloupotrijebili pozitivno-pravne odredbe na kojima se zasniva odluka, te Ustavni sud nije nadležan taj aspekt preispitivati sve dok primjena relevantnih zakonskih odredbi ne krši Ustavom Bosne i Hercegovine garantirana prava.
- 27.Uzimajući u obzir sve okolnosti slučaja, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom predmetu nije došlo do povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VIII. Zaključak
- 28.Ustavni sud zaključuje da nema povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer se apelant žali na pogrešno utvrđeno činjenično stanje i povredu principa ravnopravnosti stranaka u postupku koji je okončan pobijanom presudom, a Ustavni sud nije utvrdio da su apelantovi navodi osnovani, niti da postoje drugi elementi koji bi ukazivali da je postupak bio nepravičan.
- 29.Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 30.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.