USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o meritumu
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 992/04, rješavajući apelaciju Slavka Vukčevića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", broj 60/05), u sastavu: Mato Tadić, predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednik Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednica Valerija Galić, potpredsjednik Jovo Rosić, sudija na sjednici održanoj 13. septembra 2005. godine, donio je
ODLUKU O MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Slavka Vukčevića, podnesena zbog dužine postupka pred Kantonalnim sudom u Bihaću u predmetu broj U-95/03.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH" "Službenim novinama Federacije BiH", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine".
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
- 1.Slavko Vukčević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sanskog Mosta podnio je 9. novembra 2004. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine postupka pred Kantonalnim sudom u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), povodom njegove tužbe registrirane pod brojem U-95/03 od 2. jula 2003. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda i učesnika u postupku, Kantonalnog ministarstva za građenje, prostorno uređenje i zaštitu okoline Unsko-sanskog kantona Bihać (u daljnjem tekstu: drugostepeni organ uprave) i od Hatidže Dalipović zatraženo je 31. marta 2005. godine da dostave odgovore na apelaciju. Od Kantonalnog suda zatraženo je da dostavi Ustavnom sudu na uvid spis broj U-95/03.
- 3.Kantonalni sud dostavio je odgovor na apelaciju 14. aprila 2005. godine, a Hatidža Dalipović 20. aprila 2005. godine, dok drugostepeni organ uprave nije dostavio odgovor na apelaciju.
- 4.Spis Kantonalnog suda broj U-95/03 dostavljen je Ustavnom sudu 14. aprila 2005. godine.
- 5.Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Kantonalnog suda i učesnika u postupku dostavljeni su apelantu 26. aprila 2005. godine.
III. Činjenično stanje
- 6.Činjenice predmeta, koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na sljedeći način.
- 7.Općinski načelnik općine Sanski Most donio je Rješenje o vraćanju u posjed stana broj 03-23-1481/98 od 11. marta 2002. godine, kojim je potvrđeno da je apelant nosilac stanarskog prava na stanu u Sanskom Mostu, Trg Amira Žilića broj 20 (raniji naziv Trg oslobodilaca br. 20), Stari Majdan. Apelant je uveden u posjed stana 22. aprila 2002. godine o čemu je sačinjen zapisnik. Međutim, apelant se žali da je ulaskom u stan konstatirao da je dio stana pregrađen u posebnu stambenu jedinicu, tako da je on ušao u posjed polovine svog stana, dok je druga polovina stana u posjedu Hatidže Dalipović. Apelant navodi da je Rješenjem Radne organizacije osnovnog i predškolskog obrazovanja i vaspitanja Sanski Most - OOUR Osnovna škola "Petar Kočić" Stari Majdan, broj 25/82 od 21. januara 1982. godine, njegovoj supruzi dodijeljen jednosoban stan na spomenutoj adresi, a zbog povećanja porodice Rješenjem iste radne organizacije broj 186/86 od 10. augusta 1986. godine dodijeljen mu je još jedan jednosoban stan, koji se nalazio pored stana dodijeljenog njegovoj supruzi, a koji su nakon probijanja vrata činili jednu građevinsku cjelinu. Apelant je 9. jula 2002. godine uložio prigovor na zapisnik od 22. aprila 2002. godine općinskom načelniku, ali nije primio nikakav odgovor. Nakon toga apelant je 20. augusta 2002. godine podnio žalbu drugostepenom organu uprave protiv Rješenja općinskog načelnika Općine Sanski Most broj 03-23-1481/98 od 11. marta 2002. godine. Drugostepeni organ uprave je navedenu žalbu, 2. septembra 2002. godine, dostavio općinskom načelniku radi postupanja prema čl. 231-235. Zakona o upravnom postupku ("Službene novine Federacije BiH", broj 2/98). Općinski načelnik je 22. oktobra 2002. godine donio zaključak da se spajaju zahtjevi apelanta i Hatidže Dalipović za povrat stana u posjed i da će se o njima voditi jedan postupak.
- 8.Apelant se žalio drugostepenom organu uprave zbog "šutnje administracije", tražeći da ovaj organ riješi predmetnu upravnu stvar tako što će mu vratiti stan u površini koju je dobio nakon proširenja 1986. godine. Rješenjem broj 11/2-23-777-UP-2/02 od 14. maja 2003. godine drugostepeni organ uprave je odbio apelantovu žalbu kao neosnovanu. Drugostepeni organ zaključuje da je povrijeđen Zakon o stambenim odnosima zbog toga što apelant nije zaključio ugovor o korištenju stana i što jednoj osobi, odnosno bračnim drugovima, ne mogu biti dodijeljena dva stana.
- 9.Protiv navedenog drugostepenog rješenja, kao konačnog u upravnom postupku, apelant je 2. jula 2003. godine podnio tužbu Kantonalnom sudu. Kantonalni sud je 7. jula 2003. godine dopisom pozvao apelanta da uredi tužbu tako što će tom sudu dostaviti dovoljan broj primjeraka tužbe. Kantonalni sud je 13. augusta 2003. godine primio uređenu tužbu. Apelant je u tužbi naveo da, bez obzira što nije zaključio ugovor o korištenju stana uredno je izmirivao obaveze, te je tako faktički koristio stan do 10. oktobra 1995. godine.
- 10.Apelant je 14. juna 2005. godine obavijestio Ustavni sud da je primio Presudu Kantonalnog suda broj U:95/03 od 17. maja 2005. godine, kojom se apelantova tužba uvažava, osporeno rješenje drugostepenog organa uprave poništava i predmet vraća na ponovno rješavanje drugostepenom organu uprave.
IV. Relevantni propisi
- 11.Zakon o upravnim sporovima ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine", br. 2/98 i 8/00)
Član 2. stav 1. glasi:
"Pravo pokretanja upravnog spora ima građanin Š...Ć ako smatra da mu je upravnim aktom povrijeđeno neko pravo ili neposredni osobni interes zasnovan na zakonu".
Član 5. glasi:
"Upravne sporove rješavaju najviši sud kantona - županije i Vrhovni sud Federacije."
V. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 12.Apelant navodi da su nedonošenjem odluke Kantonalnog suda povrijeđena njegova ustavna prava kako slijedi: pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem dijelu teksta: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
- 13.U dopisu od 14. juna 2005. godine apelant navodi da, iako je Kantonalni sud donio presudu 17. maja 2005. godine, ostaje pri navodima iz apelacije jer njegov predmet još nije završen konačnom, odnosno pravomoćnom odlukom.
b) Odgovor na apelaciju
- 14.U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je istakao da je apelantovu tužbu primio 2. jula 2003. godine, te da je 7. jula 2003. godine pozvao apelanta da uredi tužbu, a 13. augusta 2003. godine Kantonalni sud je primio uređenu tužbu. Također, Kantonalni sud je ukazao na poteškoće u radu zbog opterećenosti Kantonalnog suda velikim brojem predmeta. Tako je sudija sa spisom konkretnog predmeta zadužen 15. marta 2004. godine. Od 15. marta 2004. godine do 31. decembra 2004. godine u radu kod tog sudije se nalazilo 300 predmeta upravnih sporova, oko 150 predmeta Gž, 35 predmeta P i 4 predmeta iz radnih odnosa. Prema zaključcima Građanskog odjeljenja ovoga suda za 2004. godinu do kraja godine su se rješavali hitni i neriješeni predmeti iz 2002. godine. Kod sudije kod kojeg je spis ovoga predmeta, od 1. januara 2005. godine do 31. marta 2005. godine bilo je u radu ukupno 300 predmeta upravnih sporova, a od 1. aprila 2005. godine ukupno 715 predmeta upravnih sporova. Prema zaključcima sjednice Građanskog odjeljenja ovog suda, od početka februara 2005. godine svi neriješeni predmeti iz 2003. godine moraju biti riješeni do 30. septembra 2005. godine. U skladu s ovim zaključcima Kantonalni sud je istakao da će predmet biti riješen u roku od dva mjeseca nakon što Ustavni sud vrati spis konkretnog predmeta.
- 15.Učesnik u postupku Hatidža Dalipović u odgovoru na apelaciju je istakla da je i njen interes da se postupak pred Kantonalnim sudom što prije okonča kako bi riješila svoje stambeno pitanje, čije je rješavanje započeto 26. januara 1991. godine na temelju Rješenja broj 03/1-372-2 o dodjeli spornog stana na trajno korištenje od Općinskog sekretarijata za privredne i društvene djelatnosti Općine Sanski Most, da posjeduje svu relevantnu dokumentaciju, te da su prvostepeni i drugostepeni organi uprave potvrdili njeno stanarsko pravo nad spornim stanom.
VI. Dopustivost
- 16.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 17.U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
- 18.U kontekstu apelacione nadležnosti Ustavnog suda iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, izraz "presuda" se mora široko tumačiti. Taj izraz ne treba samo uključivati sve vrste odluka i rješenja, već i nedostatak donošenja odluke kada se za takav nedostatak utvrdi da je neustavan (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 23/00 od 2. februara 2001. godine, objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 10/01).
- 19.Ustavni sud, u skladu sa članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i temeljnih sloboda koja štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
- 20.U konkretnom slučaju, Ustavni sud naglašava da je apelant podnio apelaciju 9. novembra 2004. godine, kada Kantonalni sud još nije bio donio odluku, a da je 9. juna 2005. godine primio Presudu Kantonalnog suda broj U-95/03 od 17. maja 2005. godine.
- 21.Ustavni sud ističe da, u skladu sa članom II/1. Ustava, Bosna i Hercegovina i oba entiteta treba da osiguraju najviši nivo građanskih prava i osnovnih sloboda i da se, u skladu sa članom II/2. prava i slobode, određene Evropskom konvencijom i njenim protokolima, direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini i imaju prioritet nad svim drugim zakonima.
- 22.Stoga, Ustavni sud apelaciju tumači tako da se apelant poziva na svoje pravo iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer nije u mogućnosti da dođe do konačne odluke u postupku.
- 23.Ustavni sud, polazeći od prakse Evropskog suda za ljudska prava na području iscrpljivanja pravnih lijekova, ističe da se prilikom primjene pravila iz člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda to pravilo mora primjenjivati uz određen stepen fleksibilnosti, bez pretjeranog formalizma (vidi Evropski sud, Cardot v. France, presuda od 19. marta 1991. godine, serija A, broj 200, stav 34). Ustavni sud naglašava da pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova koji su mogući po zakonu nije apsolutno niti se može primjenjivati automatski i, prilikom ispitivanja je li bilo poštovano, bitno je uzeti u obzir određene okolnosti svakog pojedinog predmeta (vidi Evropski sud za ljudska prava, Van Oosterwijek v. Belgium, presuda od 6. decembra 1980, serija A, broj 40, stav 35). To, između ostalog, znači da se mora realno uzeti u obzir ne samo postojanje formalnih pravnih sredstava u pravnom sistemu, već i sveukupni pravni i politički kontekst kao i apelantove lične prilike.
- 24.Imajući u vidu navedene okolnosti, Ustavni sud primjećuje da u Bosni i Hercegovini, u konkretnom slučaju u Federaciji Bosne i Hercegovine, ne postoji efektivno pravno sredstvo koje bi apelantu omogućilo da se žali zbog predugog trajanja postupka (vidi, mutatis mutandis, Tome Mata v. Portugal broj 32082/98, ECHR 1999-IX). Ustavni sud smatra da nedostaci u organizaciji pravosudnog sistema entiteta, odnosno države, ne smiju uticati na poštivanje individualnih prava i sloboda utvrđenih Ustavom Bosne i Hercegovine, kao i zahtjeva i garancija iz člana 6. Evropske konvencije.
- 25.Ustavni sud ističe da se na pojedinca ne može staviti pretjeran teret u otkrivanju koji je najefikasniji put kojim bi se došlo do ostvarivanja njegovih prava. Također, Ustavni sud zapaža da je jedan od osnovnih postulata Evropske konvencije da pravna sredstva koja pojedincu stoje na raspolaganju trebaju biti lako dostupna i razumljiva, te da se propust u organizaciji pravnog i sudskog sistema države, koji ugrožava zaštitu individualnih prava, ne može pripisati pojedincu. Pored toga, dužnost države je da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije (vidi Evropski sud za ljudska prava Zanghi protiv Italije presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21).
- 26.Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud prihvata da je predmetna apelacija dopustiva.
- 27.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) i člana 16. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete iz navedenih članova u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
- 28.Apelant pobija navedene presude tvrdeći da je tim presudama povrijeđeno njegovo pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije.
- 29.Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine, u relevantnom dijelu, glasi:
"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
(...)
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom."
Pravo na pravično suđenje
- 30.Član 6. stav 1. Evropske konvencije, u relevantnom dijelu, glasi:
"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć"
Primjenljivost člana 6. stav 1. Evropske konvencije
- 31.Prije nego što se upusti u ispitivanje navodne povrede prava na pravično suđenje, Ustavni sud mora riješiti pitanje primjene člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Prema ustaljenoj praksi Ustavnog suda, osnovni uvjet za primjenu člana 6. stav 1. Evropske konvencije jeste da postoji spor o građanskim pravima i obavezama. U konkretnom slučaju apelant je vodio upravni postupak i tužbom pokrenuo upravni spor za povrat dijela prijeratnog stana. Utvrđivanje ima li neko pravo na povratak u stan ulazi u okvir "građanskih prava i obaveza", stoga, Ustavni sud smatra da je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenljiv u ovom slučaju.
Period koji se uzima u obzir
- 32.U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da je postupak pred Kantonalnim sudom započeo 13. augusta 2003. godine, kada je apelant dostavio urednu tužbu Kantonalnom sudu. Do dana donošenja Presude Kantonalnog suda broj U:95/03, 17. maja 2005. godine, postupak pred Kantonalnim sudom je trajao jednu godinu, devet mjeseci i 4 dana.
- 33.Polazeći od kriterija utvrđenih praksom Evropskog suda za ljudska prava, Ustavni sud ističe da se razumnost trajanja postupka ocjenjuje u svjetlu svih okolnosti predmeta, uzimajući u obzir posebno složenost predmeta, ponašanje strana u postupku, s jedne strane, i suda i javnih vlasti s druge strane, kao i važnost onoga što se za apelanta dovodi u pitanje u sporu (vidi Evropski sud za ljudska prava Vernillo protiv Francuske, presuda od 20. februara 1981. godine, serija A, broj 198, stav 30. i Zimmermann i Steiner protiv Švicarske, presuda od 13. jula 1983. godine, stav 24).
a) Složenost predmeta
- 34.Ustavni sud naglašava da se složenost postupka mora razmatrati u svjetlu činjeničnog i pravnog aspekta predmetnog spora, tj. dokaza koje sud treba izvesti i procijeniti u svjetlu pravne prirode spora.
- 35.Ustavni sud zapaža da u konkretnom predmetu u upravnom sporu postoje dvije stranke sa suprotstavljenim zahtjevima za povrat spornog dijela stana, to jest apelant i učesnik u ovom postupku, koji tvrde da im je zakonito dodijeljen sporni stan. Obje stranke iznijele su svoje argumente i dokaze u prilog svojih tvrdnji tokom upravnog postupka. Uvidom u spis predmeta, Ustavni sud je utvrdio da se u spisu nalaze relevantni dokumenti na koje se pozivaju stranke u postupku. Ustavni sud zaključuje da je Kantonalni sud, s obzirom na složenost predmeta, mogao pristupiti rješavanju ovog predmeta bez daljnjih odlaganja.
b) Ponašanje podnosioca apelacije
- 36.Ustavni sud će prvo ispitati apelantovo ponašanje u ovom predmetu. Apelant je 2. jula 2003. godine podnio tužbu Kantonalnom sudu za pokretanje upravnog spora. Dopis Kantonalnog suda, kojim je od njega traženo da uredi tužbu tako što će poslati dovoljan broj primjeraka tužbe, primio je 24. jula 2003. godine. Apelant je 28. jula 2003. godine poslao urednu tužbu Kantonalnom sudu.
- 37.Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zapaža da je apelant urgentno postupao prema zahtjevu Kantonalnog suda i svojim ponašanjem nije doprinio odugovlačenju postupka.
c) Ponašanje suda
- 38.Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud kao glavni razlog nedonošenja odluke u razumnom roku naveo opterećenost suda velikim brojem predmeta. Istovremeno, Kantonalni sud je naveo odluke o daljnjoj organizaciji rada kako bi se otklonili postojeći nedostaci, izražavajući spremnost da će se konkretni predmet riješiti u najskorije vrijeme. Konačno, Kantonalni sud je donio presudu 17. maja 2005. godine.
- 39.Ustavni sud smatra da postoje objektivne poteškoće u pravosudnom sistemu, te da postoji veliki broj predmeta pred sudovima, što je djelimično i posljedica ratnog sukoba u zemlji. Također, Ustavni sud je cijenio izraženu spremnost Kantonalnog suda da konkretni predmet riješi u roku od dva mjeseca nakon što mu Ustavni sud vrati spis, a što je Kantonalni sud i učinio. Kantonalni sud je navedenom presudom poništio drugostepenu odluku upravnog organa i predmet vratio na ponovno raspravljanje i odlučivanje zbog, između ostalog, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja zbog čega Kantonalni sud nije mogao meritorno riješiti apelantov predmet. Stoga je Kantonalni sud, kako to propisuje odredba člana 35. stav 2. Zakona o upravnim sporovima ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine", broj 2/98), morao poništiti drugostepeno rješenje i predmet vratiti na ponovno rješavanje drugostepenom organu uprave. U navedenoj pravnoj situaciji Kantonalni sud je, dakle, bio obavezan primijeniti relevantne odredbe starog Zakona o upravnim sporovima, prema kojima nije imao ovlaštenja riješiti o meritumu apelantovog predmeta. Međutim, ukoliko apelant ne bude zadovoljan novom odlukom drugostepenog organa uprave u ponovljenom upravnom postupku, Kantonalni sud će u eventualnom novom upravnom sporu o apelantovoj tužbi, primjenom odredaba novog Zakona u upravnim sporovima ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine", broj 9/05), morati riješiti o meritumu apelantovog predmeta. Iako se, dakle, donošenjem navedene presude Kantonalnog suda od 17. maja 2005. godine dodatno produžava trajanje cjelokupnog postupka, Ustavni sud na kraju ipak zaključuje da vrijeme od jedne godine, devet mjeseci i 4 dana, koliko je proteklo od podnošenja tužbe do donošenja presude, u svjetlu datih okolnosti nije pretjerano dug vremenski period, te da nije povrijeđeno apelantovo pravo na donošenje meritorne odluke Kantonalnog suda u razumnom roku.
- 40.Polazeći od navedenog, Ustavni sud zaključuje da zahtjev razumnog vremenskog roka nije prekoračen i da nema povrede apelantovog prava na sudsko odlučivanje u razumnom roku, garantiranog članom 6. stav 1. Evropske konvencije.
Ostali navodi
- 41.Ustavni sud smatra da, u odnosu na apelantove navode o navodnoj povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, s obzirom na okolnosti slučaja i zaključka Ustavnog suda u pogledu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, nije neophodno razmatrati taj dio apelantove žalbe (vidi Evropski sud za ljudska prava Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 23).
VIII. Zaključak
- 42.Nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u slučaju kada sud u roku od jedne godine i devet mjeseci nije okončao upravni spor koji je apelant pokrenuo zbog rješavanja prava na povrat stana.
- 43.Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 44.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.