Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

ODLUKA O MERITUMU

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 994/04, rješavajući apelaciju Amele Kurtović na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", broj 60/05), u sastavu: Mato Tadić, predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednik Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednica Valerija Galić, sutkinja Jovo Rosić, sudija na sjednici održanoj 13. septembra 2005. godine, donio je

ODLUKU O MERITUMU

Usvaja se apelacija Amele Kurtović.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Osnovnom sudu u Banjoj Luci donošenje odluke u predmetu broj P-1428/01, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda u što kraćem roku.

Nalaže se Osnovnom sudu u Banjoj Luci da, u roku od šest mjeseci od dana dostave ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH" "Službenim novinama Federacije BiH", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine".

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

  • 1.
    Amela Kurtović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa otac i zakonski zastupnik Hamdija Kurtović iz Sarajeva, podnijela je 1. novembra 2004. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog povrede prava na pristup sudu zbog neprocesuiranja tužbe koju je radi naknade štete podnijela Osnovnom sudu u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud).

II. Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    Ustavni sud je 17. novembra 2004. godine zatražio dopunu apelacije.
  • 3.
    Apelantica je 29. novembra 2004. godine dostavila dopunu apelacije.
  • 4.
    Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda od Osnovnog suda zatraženo je 28. aprila 2005. godine da dostavi odgovor na apelaciju i na uvid spis tog suda, broj P-1428/01.
  • 5.
    Odgovor na apelaciju i spis broj P-1428/01 Osnovni sud je dostavio 16. maja 2005. godine.
  • 6.
    Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Osnovnog suda je 20. maja 2005. godine dostavljen apelantici.

III. Činjenično stanje

  • 7.
    Činjenice predmeta, koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na sljedeći način.
  • 8.
    Apelantica je 24. juna 1995. godine u selu Vranići kod Goražda teško ranjena i u toku liječenja je imala više od 40 operacija, tako da je ostala invalid sa trajnim invaliditetom 80%. Tom prilikom poginule su joj majka, sestra i drugi članovi porodice.
  • 9.
    Apelantica je 16. juna 2001. godine podnijela tužbu Osnovnom sudu radi naknade štete protiv Bosne i Hercegovine i Republike Srpske.
  • 10.
    Osnovni sud je tužbu evidentirao pod brojem P-1428/01, a nakon toga nije preduzeo ni jednu radnju u predmetu, tako da se u omotu spisa nalazi samo apelanticina tužba.
  • 11.
    Apelantica je, nezadovoljna neprocesuiranjem tužbe, podnijela apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine 1. novembra 2004. godine.

IV. Relevantni propisi

  • 12.
    Zakon o parničnom postupku ("Službeni list Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije", broj 4/77, 36/77, 36/80,69/82, 58/84) u relevantnom dijelu, glasi:

"Član 10.

Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja pripadaju licima koja učestvuju u postupku.

Član 194. stav 1.

Parnica počinje da teče dostavljanjem tužbe tuženom.

Član 277. st. 1. i 2.

Po prijemu tužbe vrše se pripreme za glavnu raspravu.

Ove pripreme obuhvataju prethodno ispitivanje tužbe, dostavljanje tužbe tuženom na odgovor, održavanje pripremnog ročišta i zakazivanje glavne rasprave."

V. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

  • 13.
    Apelantica se žali da od podnošenja tužbe Osnovnom sudu taj sud još nije preduzeo nikakvu aktivnost u predmetu, te proizlazi da se žali na povredu prava na pristup sudu, odnosno na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica se također žali na povredu ustavnih prava iz člana II/3.a), d), f), j), k), i m), odnosno prava na život, prava na ličnu slobodu i sigurnost, prava na privatnost i porodični život, prava na brak i zasnivanje porodice, prava na imovinu i prava na slobodu kretanja.

b) Odgovor na apelaciju

  • 14.
    Osnovni sud u odgovoru na apelaciju ističe da je pred tim sudom u toku parnični postupak po apelanticinoj tužbi radi naknade štete, koja je dostavljena tom sudu 16. juna 2001. godine. Dalje se ističe da su tačni apelanticini navodi da od dana podnošenja tužbe ništa nije rađeno zbog toga što je Osnovni sud opterećen velikim brojem predmeta, a i postupkom reforme pravosuđa desilo se da postupajuće sudije nisu izabrane, te je i na taj način došlo do toga da se sa procesuiranjem predmeta kasni.

VI. Dopustivost

  • 15.
    U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
  • 16.
    U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
  • 17.
    U kontekstu apelacione nadležnosti Ustavnog suda iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, izraz "presuda" se mora široko tumačiti. Taj izraz ne treba samo uključivati sve vrste odluka i rješenja, već i nedostatak donošenja odluke kada se za takav nedostatak utvrdi da je neustavan (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 23/00 od 2. februara 2001. godine, objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 10/01) Ustavni sud ističe da, u skladu sa članom II/1. Ustava, Bosna i Hercegovina i oba entiteta treba da osiguraju najviši nivo ljudskih prava i osnovnih sloboda i da se, u skladu sa članom II/2. prava i slobode određene Evropskom konvencijom i njenim protokolima, direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
  • 18.
    S obzirom da se apelantica žali da od podnošenja tužbe Osnovnom sudu taj sud još nije preduzeo nikakvu aktivnost u predmetu, proizlazi da se žali na povredu prava na pristup sudu, iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Stoga, Ustavni sud zaključuje da se suština apelacije odnosi na nemogućnost pokretanja postupka pred nadležnim sudom koji bi rezultirao odlukom o njenim građanskim pravima i obavezama.
  • 19.
    Ustavni sud, polazeći od prakse Evropskog suda za ljudska prava u pogledu iscrpljivanja pravnih lijekova, ističe da se prilikom primjene pravila iz člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda to pravilo mora primjenjivati uz određen stepen fleksibilnosti, bez pretjeranog formalizma (vidi Evropski sud Cardot protiv Francuske, presuda od 19. marta 1991. godine, serija A, broj 200, stav 34). Ustavni sud naglašava da pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova koji su mogući po zakonu nije apsolutno niti se može primjenjivati automatski, a prilikom ispitivanja da li je to pravo bilo poštovano bitno je uzeti u obzir određene okolnosti svakog pojedinog predmeta (vidi Evropski sud za ljudska prava Van Oosterwijek protiv Belgije, presuda od 6. decembra 1980. godine, serija A, broj 40, stav 35). To, između ostalog, znači da se mora realno uzeti u obzir ne samo postojanje formalnih pravnih sredstava u pravnom sistemu, već i sveukupni pravni i politički kontekst kao i apelanticine lične prilike.
  • 20.
    Ustavni sud ističe da se na pojedinca ne može staviti pretjeran teret u otkrivanju koji je najefikasniji put kojim bi se došlo do ostvarivanja njegovih prava. Također, Ustavni sud zapaža da je jedan od osnovnih postulata Evropske konvencije da pravna sredstva koja pojedincu stoje na raspolaganju trebaju biti lako dostupna i razumljiva, te da se propust u organizaciji pravnog i sudskog sistema države, koji ugrožava zaštitu individualnih prava, ne može pripisati pojedincu. Pored toga, dužnost države je da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije (vidi Evropski sud za ljudska prava Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21. i Odluku Ustavnog suda broj U 18/00 od 10. maja 2002. godine).
  • 21.
    Zbog svega navedenog Ustavni sud zaključuje da je na konkretni slučaj primjenjiv član 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda koji utvrđuje da "Ustavni sud može, iznimno, razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i temeljnih sloboda koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini."
  • 22.
    Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) i člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

  • 23.
    Apelantica smatra da je neprocesuiranjem njene tužbe povrijeđeno njeno ustavno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, odnosno njeno pravo na pristup sudu.

Pravo na pravično suđenje

Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

  • 24.
    "Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

(...)

  • e)
    Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom."
    • 25.
      Član 6. stav 1. Evropske konvencije, u relevantnom dijelu, glasi:

"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć"

  • 26.
    Ustavni sud primjećuje da se u konkretnom predmetu radi o parničnom postupku za naknadu štete, te da je predmet apelacije propust nadležnog suda da procesuira apelantičinu tužbu, odnosno da odluči o apelantičinim pravima i obavezama građanske prirode, stoga je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv u ovom predmetu.
  • 27.
    Član 6. stav 1. Evropske konvencije osigurava svakome pravo da bilo koji pravni zahtjev u vezi sa svojim građanskim pravima i obavezama iznese pred sud. Pravo na pokretanje sudskog postupka u građanskim pitanjima predstavlja jedan od aspekata prava na sud zajamčenog članom 6. stav 1. Evropske konvencije. Evropski sud je u predmetu Golder protiv Ujedinjenog Kraljevstva (vidi Evropski sud Golder protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 21. februara 1975. godine, serija A, broj 18, stav 35) zauzeo stav da bi bilo "neshvatljivo da član 6. stav 1. detaljno opisuje proceduralne garancije obezbjeđene strankama u tekućoj parnici, a da pravo ne zaštiti ono što samo po sebi omogućava korist od takvih garancija, tj. pristup sudu. Pravičan, javni i brz sudski postupak nemaju nikakvu vrijednost ako nema sudskog postupka." Stav Evropskog suda je da je pravo na pristup sudu element sadržan u članu 6. stav 1. Evropske konvencije, koje je zasnovano na samoj formulaciji prve rečenice prvog stava ovog člana, kad se čitaju u svom kontekstu i u svjetlu sljedeća dva pravna principa: (1) princip po kojem se građanska tužba obavezno može podnijeti sudiji kao jedno od univerzalno priznatih trajnih principa prava i (2) princip međunarodnog prava koji zabranjuje odricanje pravde.
  • 28.
    Razmatrajući konkretan slučaj u svjetlu prakse Evropskog suda za ljudska prava, koju usvaja i Ustavni sud Bosne i Hercegovine, Ustavni sud konstatira da je propust Osnovnog suda da u vremenu od četiri godine preduzme bilo kakvu radnju s ciljem procesuiranja apelanticine tužbe, rezultirao povredom apelanticinog prava na pristup sudu, te apelanticinom nemogućnošću da se pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom, odluči o njenom građanskom pravu, odnosno obavezi.
  • 29.
    Naposljetku, Ustavni sud zapaža da mogućnost da se podnese zahtjev i da, zatim, o tom zahtjevu ne bude odlučeno ne ispunjava zahtjeve iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Dom za ljudska prava, predmet br. CH/98/1309 i ostali, Kajtaz i ostali protiv Federacije Bosne i Hercegovine, odluka o prihvatljivosti i meritumu, tačka 146).
  • 30.
    S obzirom na sve okolnosti predmetnog slučaja u cjelini, Ustavni sud konstatira da apelantica nije imala praktično, efektivno pravo pristupa sudu, pa su propustom Osnovnog suda da procesuira apelanticinu tužbu u periodu od četiri godine prekršeni član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije.

Ostali navodi

  • 31.
    Ustavni sud smatra da, u svjetlu zaključka donesenog u pogledu povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, nije neophodno posebno razmatrati ostale apelanticine navode.

VIII. Zaključak

  • 32.
    Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom slučaju povrijeđeno apelanticino pravo na pristup sudu, imajući u vidu da u periodu od četiri godine Osnovni sud nije preduzeo nijednu radnju s ciljem procesuiranja tužbe, što predstavlja povredu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
  • 33.
    Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
  • 34.
    Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.