Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

ODLUKA O MERITUMU

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 1048/04, rješavajući apelaciju Salka Brčaninovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", broj 60/05), u sastavu: Mato Tadić, predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednik Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednica Valerija Galić, sutkinja Jovo Rosić, sudija na sjednici održanoj 13. oktobra 2005. godine, donio je

ODLUKU O MERITUMU

Usvaja se apelacija Salka Brčaninovića.

Utvrđuje se povreda člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Ukida se Presuda Kantonalnog suda u Tuzli broj Gž-1448/03 od 28. septembra 2004. godine.

Nalaže se Općinskom sudu u Živinicama da osigura izvršenje svoje presude broj P-322/00 od 27. maja 2003. godine.

Nalaže se Općinskom sudu u Živinicama da u roku od 60 dana od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u " Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine".

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

  • 1.
    Salko Brčaninović (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa Kemal Đulović, advokat iz Živinica, podnio je 30. novembra 2004. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Gž-1448/03 od 28. septembra 2004. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda i učesnika u postupku, JP "Elektroprivreda BiH" Sarajevo-"Elektrodistribucija" Tuzla (u daljnjem tekstu: tužena), zatraženo je 31. marta 2005. godine da dostave odgovore na apelaciju.
  • 3.
    Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju 7. aprila 2005. godine, a tužena nije dostavila odgovor na apelaciju.
  • 4.
    Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Kantonalnog suda dostavljen je apelantu 6. septembra 2005. godine.

III. Činjenično stanje

  • 5.
    Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
  • 6.
    Općinski sud u Živinicama (u daljnjem tekstu: Općinski sud) je Presudom broj P-322/00 od 27. maja 2003. godine usvojio apelantov tužbeni zahtjev kojim je on tražio da Sud utvrdi da tužena nije stekla pravo stvarne služnosti postavljanja elektrolinije preko apelantove zemljišne parcele, označene kao k.č. broj 2794, zv. "Bašta", upisane u p.l. broj 267 k.o. Živinice, odnosno postavljanja dalekovodnog stuba za tu elektroliniju 7,5 metara od asfaltne ivice regionalnog puta unutar navedene apelantove zemljišne parcele. Također, apelant je tražio da se tuženoj naloži da prestane dalje izvršavati ovu služnost, tako što će izmjestiti dalekovodni stub sa apelantovog zemljišta ili pomjeriti ovaj stub za 3,5 metara bliže regionalnom putu Lukavac-Šekovići, u roku od 15 dana po pravosnažnosti presude pod prijetnjom izvršenja. Navedenom presudom tužena je obavezana da apelantu nadoknadi troškove parničnog postupka. Istom presudom je odbijen protutužbeni zahtjev tužene kojim je tražila da se utvrdi da je stekla pravo vlasništva na dijelu navedene apelantove parcele, na kojoj je postavljen dalekovodni stub broj 3 priključnog dalekovoda trafostanice Ciljuge II, te da je stekla pravo stvarne služnosti pristupa vodovima i dalekovodnom stubu broj 3 postavljenom na navedenoj apelantovoj parceli.
  • 7.
    Tužena se žalila protiv navedene presude Općinskog suda. Rješavajući o žalbi, Kantonalni sud je donio osporenu presudu kojom je djelimično uvažio žalbu i prvostepenu presudu preinačio u stavu jedan izreke, tako što se tužbeni zahtjev kojim je apelant tražio da se naloži tuženoj-protivtužiteljici da izvrši izmještanje dalekovodnog stuba sa apelantovog zemljišta ili njegovo pomjeranje za 3,5 metara bliže regionalnom putu Lukavac-Šekovići odbija kao neosnovan. U ostalom dijelu prvostepena presuda je potvrđena.
  • 8.
    U obrazloženju osporene presude Kantonalni sud je naveo da je, prema utvrđenim činjenicama prvostepenog suda i podacima iz spisa, tužena na osnovu građevinske dozvole 1996. godine izgradila željezno-rešetkastu transformatorsku stanicu Ciljuge II sa priključnim dalekovodom s tim što je jedan od dalekovodnih stubova (stub broj 3) postavljen na apelantovoj parceli. Dalje, Sud navodi da apelant nije odmah izrazio protivljenje postavljanju navedenog stuba, već je njegovo uklanjanje zatražio tek 2000. godine, kada je na predmetnoj parceli započeo izgradnju stambeno-poslovnog objekta. Kantonalni sud smatra da je u žalbi osnovano ukazano da je prvostepeni sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je naložio tuženoj da izvrši izmještanje predmetnog dalekovodnog stuba sa apelantovog zemljišta ili njegovo pomjeranje za 3,5 metara bliže regionalnom putu Lukavac-Šekovići. Kantonalni sud se pozvao na odredbe čl. 33. i 34. Zakona o elektroprivredi ("Službeni list RBiH", br. 1/93 i 13/94). Prema mišljenju ovog suda, a u skladu sa odredbama navedenog zakona, apelant kao vlasnik nekretnine na kojoj je postavljen sporni dalekovodni stub ima pravo na naknadu štete koju mu je tužena pričinila izgradnjom, odnosno održavanjem dalekovodnog stuba, ali nema pravo zahtijevati uklanjanje ili njegovo pomjeranje u situaciji kada je tužena predmetno elektroenergetsko postrojenje izgradila na osnovu urbanističke i građevinske dozvole, te za koju je nakon izgradnje dobila i upotrebnu dozvolu.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

  • 9.
    Apelant smatra da je osporenom presudom povrijeđeno njegovo pravo na imovinu, to jeste pravo na nesmetano uživanje svog posjeda iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
  • 10.
    U apelaciji je navedeno da je u konkretnom slučaju došlo do ograničavanja prava vlasništva na nezakonit način, te da je Kantonalni sud zanemario odredbu člana 6. Zakona o vlasničko- pravnim odnosima kojom je regulirano da se pravo vlasništva može ograničiti u javnom interesu, ali isključivo na način i pod uvjetima određenim zakonom. Apelant smatra da je tokom parničnog postupka dokazao da je električni stub postavljen na njegovom zemljištu bez njegovog odobrenja, da nije utvrđen opći interes, da prethodno nisu riješeni imovinsko-pravni odnosi, te da nije proveden postupak u skladu sa Zakonom o eksproprijaciji s ciljem donošenja rješenja o nepotpunoj eksproprijaciji. Apelant ističe da je dalekovodna linija postavljena izvan projektirane trase i da je nepotrebno došlo do ekstremnog ograničavanja prava vlasništva, jer je, zbog spornog stuba, apelantu onemogućena izgradnja građevinskog objekta na njegovoj izrazito atraktivnoj parceli. Apelant na kraju dodaje da je u konkretnom slučaju postojala alternativa, jer se stub mogao postaviti unutar trase regionalnog puta, kako je projektom predviđeno, čime bi se zaštitio javni interes, bez veće štete po privatno vlasništvo, te da je nužno ocijeniti odnos koristi za apelanta nasuprot šteti za tuženu koja bi nastala izmještanjem spornog stuba.

b) Odgovor na apelaciju

  • 11.
    U odgovoru Kantonalni sud ističe da navode iz apelacije smatra neosnovanim o čemu je dao razloge u obrazloženju svoje presude. Sud ističe da je, kao što je u osporenoj presudi navedeno, tužena postavila predmetni dalekovodni stub na apelantovom zemljištu na osnovu svih potrebnih odobrenja (urbanističke, građevinske i upotrebne dozvole) a tom postavljanju apelant se nije protivio sve do 2000. godine, kada je zatražio uklanjanje ili njegovo pomjeranje radi izgradnje stambeno-poslovnog objekta na istoj parceli na kojoj je stub postavljen. Dalje se ističe da je Sud prilikom donošenja odluke vodio računa o tome da je dalekovodni stub postavljen na zemljištu koje je u apelantovom vlasništvu, međutim, isto tako je vodio računa i o tome da se u izuzetnim slučajevima pravo vlasništva na nekretnini može ograničiti, uz pravičnu naknadu, ako to zahtijeva opći interes utvrđen zakonom. Sud zaključuje da je, upravo zbog općeg interesa utvrđenog članom 33. Zakona o elektroprivredi, tužena i dobila sve potrebne dozvole za postavljanje stuba na apelantovom zemljištu, koji sada može ostvariti samo pravo na naknadu štete, ali ne može tražiti uklanjanje ili pomjeranje elektroenergetskog objekta-stuba. Na kraju Kantonalni sud predlaže da Ustavni sud odbije apelaciju kao neutemeljenu.

V. Relevantni propisi

  • 12.
    Zakon o elektroprivredi ("Službeni list RBiH", br. 1/93 i 13/94)

Član 33.

"Izgradnja, korištenje i održavanje elektroenergetskih objekata, osim priključaka, od općeg je interesa za Republiku.

Priključkom, u smislu ove uredbe, smatra se električni vod za jednog potrošača. "

Član 34.

"Vlasnici nekretnina na kojima se izgrađuje elektroenergetski objekt imaju pravo na naknadu štete nastale izgradnjom, korištenjem i održavanjem elektroenergetskih objekata, u skladu sa zakonom."

Član 39.

"Radi održavanja elektroenergetskuh objekata izgrađenih na nekretnini koja nema direktan pristup sa javnog puta, Javno preduzeće ima pravo prolaza preko zemljišta društvenog vlasništva i zemljišta na kome postoji pravo vlasništva.

Pravo iz stava 1. ovog člana Javno preduzeće ostvaruje na osnovi rješenja koje, po njihovom zahtjevu, donosi nadležni općinski organ.

Izuzetno od odredbe stava 2. ovog člana, Javno preduzeće, s ciljem osiguranja uvjeta za redovno i nesmetano snabdijevanje potrošača električnom energijom, može, u hitnim slučajevima, koristiti pravo prolaza do elektroenergetskih objekata i bez rješenja iz stava 2. ovog člana.

Javno preduzeće dužno je vlasnicima, odnosno korisnicima zemljišta iz st. 2. i 3. ovog člana naknaditi štetu koju pričini prolazom preko tog zemljišta."

  • 13.
    Zakon o vlasničko-pravnim odnosima ("Službene novine Federacije BiH", broj 6/98)

Član 6.

"Pravo vlasništva može se ograničiti ili oduzeti samo u javnom interesu, u skladu sa Ustavom, na način i pod uvjetima određenim zakonom.

Vlasnik ima pravo na punu nadoknadu za ograničeno ili oduzeto pravo vlasništva."

Član 49. st. 1. i 3.

"Ako treće lice protivpravno uznemirava vlasnika ili pretpostavljenog vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, vlasnik, odnosno pretpostavljeni vlasnik imaju pravo tužbom zahtijevati da to uznemiravanje prestane.

Pravo na podnošenje tužbe iz stava 1. ovog člana ne zastarijeva."

  • 14.
    Zakon o eksproprijaciji ("Službeni list SRBiH", br. 12/87, 38/89 i 21/91, "Službeni list RBiH" 20/93, 11/94 i 15/94)

Član 1. stav 3. alineja 2.

"Nekretnina se može eksproprirati naročito radi:

  • -
    izgradnje centrale za proizvodnju električne energije i postrojenja za prijenos i razvođenje takve energije;"

Član 4.

"Eksproprijacijom se može ustanoviti službenost na zemljištu i zgradi, kao i zakup na zemljištu na određeno vrijeme (nepotpuna eksproprijacija)."

Član 8.

"Eksproprijacijom nekretnina korisnik eksproprijacije stječe pravo da tu nekretninu koristi u svrhu radi koje je eksproprijacija izvršena."

Član 27.

"Rješenje po prijedlogu za eksproprijaciju donosi nadležni organ uprave općine na čijem se području nalazi nekretnina za koju se eksproprijacija predlaže, prema odredbama Zakona o općem upravnom postupku.

Prije donošenja rješenja o eksproprijaciji organ iz prethodnog stava saslušat će vlasnika nekretnine o činjenicama u vezi sa eksproprijacijom. Š...Ć"

Član 75.

"Poslije pravosnažnosti rješenja o eksproprijaciji nadležni općinski organ uprave dužan je da bez odgađanja zakaže i održi usmenu raspravu za sporazumno određivanje naknade za ekspropriranu nekretninu . Š...Ć

VI. Dopustivost

  • 15.
    U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
  • 15.
    U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku kojeg je koristio.
  • 16.
    U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Kantonalnog suda broj Gž-1448/03 od 28. septembra 2004. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelant je primio 4. novembra 2004. godine a apelacija je podnesena 30. novembra 2004. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
  • 17.
    Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

  • 18.
    Apelant pobija navedenu presudu, tvrdeći da mu je povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
  • 19.
    Član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

"3. Katalog prava

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

(...)

  • k)
    Pravo na imovinu."

Član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju:

"Svako fizičko ili pravno lice ima pravo na neometano uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim načelima međunarodnog prava.

Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne utječu na pravo države da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim da bi nadzirala korištenje imovine u skladu s općim interesima ili da bi osigurala naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni."

  • 20.
    Član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju obuhvata tri različita pravila. Prvo pravilo, navedeno u prvom stavu, jeste opće prirode i iskazuje princip mirnog uživanja imovine. Drugo pravilo, sadržano u drugoj rečenici istog stava, obuhvata lišavanje imovine i čini ga podložnim određenim uvjetima. Treće pravilo, koje se nalazi u drugom stavu, priznaje da države članice imaju pravo, između ostalog, da nadziru korištenje imovine u skladu sa javnim interesom. Ova tri pravila nisu "različita" u smislu da su nepovezana: drugo i treće pravilo se odnose na pojedinačne slučajeve ometanja prava na mirno uživanje imovine, te ih stoga treba tumačiti u okviru općeg principa iskazanog u prvom pravilu.
  • 21.
    Evropski sud za ljudska prava je naveo u više navrata da koncept "imovine" u članu 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ima autonomno značenje, koje nesumnjivo nije ograničeno na vlasništvo nad fizičkim stvarima: određena druga prava i interesi koji čine imovinu svakako se mogu smatrati kao "imovinska prava" i na taj način kao "imovina" u smislu ove odredbe (vidi Evropski sud za ljudska prava, Iatridis protiv Grčke, presuda od 25. marta 1999, Izvještaji o presudama i odlukama 1999.-II, strana 96, tačka 54).
  • 22.
    Apelant je vlasnik zemljišta na kojem je postavljen sporni elektroenergetski objekt, te stoga apelantovo pravo vlasništva predstavlja imovinu u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
  • 23.
    Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju radi o miješanju u apelantovo pravo na imovinu, u smislu prve rečenice stava 1. ovog člana, s obzirom na to da je pravosnažnom presudom odbijen apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se tuženoj naloži da izmjesti dalekovodni stub sa njegovog zemljišta ili da ga pomjeri 3,5 metara bliže regionalnom putu Lukavac-Šekovići.
  • 24.
    Ustavnom sudu ostaje da utvrdi: a) da li je miješanje predviđeno zakonom, b) da li služi miješanje zakonitom cilju u javnom interesu i c) da li je miješanje proporcionalno cilju, tj. da li uspostavlja pravičnu ravnotežu između apelantovog prava i općeg javnog interesa.
  • 25.
    Osporena presuda se zasniva na odredbama čl. 33. i 34. Zakona o elektroprivredi na temelju kojih je Kantonalni sud utvrdio da apelant, kao vlasnik nekretnine na kojoj je postavljen sporni dalekovodni stub, ima pravo na naknadu štete koju mu je tužena pričinila izgradnjom, odnosno održavanjem dalekovodnog stuba, ali nema pravo zahtijevati uklanjanje ili pomjeranje spornog stuba u situaciji kada je tužena osigurala urbanističku, građevinsku i upotrebnu dozvolu za izgradnju navedenog stuba.
  • 26.
    Općinski sud u provedenom postupku utvrdio je da među parničnim strankama nije sporno da je tužena postavila sporni dalekovodni stub na apelantovoj parceli, zatim, da apelantu nije plaćena naknada za postavljanje stuba na njegovoj parceli. Također nije sporno da je tužena prilikom izgradnje spornog stuba pribavila urbanističku i građevinsku dozvolu, te upotrebnu dozvolu, što je Sud utvrdio uvidom u rješenja Općinskog sekretarijata za privredu i opće upravne poslove Općine Živinice broj 02/16-361-32/93 od 18. novembra 1993. godine, broj 39/93 od 14. juna 1993. godine i broj 05/4-360-90/97 od 3. novembra 1997. godine. Općinski sud zaključuje da je sporno među parničnim strankama da li apelant ima pravo da traži izmještanje dalekovodnog stuba sa svoje parcele. Materijalno-pravno utemeljenje postavljenog apelantovog tužbenog zahtjeva, prema mišljenju tog suda, zasniva se na odredbi člana 49. Zakona o vlasničko-pravnim odnosima, a u vezi sa članom 4. Zakona o eksproprijaciji. Sud je dalje utvrdio da među parničnim strankama nije sporno da tužena nikada nije nadležnoj službi Općine Živinice podnosila prijedlog za nepotpunu eksproprijaciju apelantove nekretnine ustanovljenjem službenosti, niti je nadležni organ Općine Živinice rješenjem utvrdio opći interes postavljanja elektrolinije preko apelantove parcele. S obzirom na to da je među strankama bilo nesporno da nije vođen postupak eksproprijacije za spornu apelantovu nekretninu, Općinski sud nije utvrđivao da li je opći interes za eksproprijaciju utvrđen na osnovu regulacionog plana, u smislu člana 14. Zakona o eksproprijaciji, kada bi se uz prijedlog za eksproprijaciju dostavio i izvod iz regulacionog plana, a ne rješenje o utvrđivanju općeg interesa. Prema mišljenju Općinskog suda, opravdano je narediti vraćanje oduzetog posjeda i u slučaju kada je tužilac imao saglasnost nadležnih organa da postavi sporni stub, ali je radove izveo na tuđem zemljištu bez saglasnosti posjednika (apelanta) i bez odgovarajuće zakonske procedure predviđene Zakonom o eksproprijaciji, pa je takvo postupanje tužene, prema mišljenju Općinskog suda, protivpravno i sadrži elemente oduzimanja posjeda. Sud, na kraju, dodaje da prema nalazu i mišljenju sudskih vještaka građevinske struke proizlazi da sporni dalekovodni stub nije izgrađen na projektnoj trasi, odnosno prema projektnoj dokumentaciji. U postupku se tužena, također, izjasnila da sporni dalekovodni stub nije lociran prema projektnoj dokumentaciji zbog čega je smanjena udaljenost trase spornog dalekovoda u odnosu na temelj novog apelantovog objekta.
  • 27.
    S druge strane, redovni sudovi su utvrdili da tužena nije stekla pravo služnosti postavljanja dalekovodnog stuba, niti su se ispunili uvjeti za stjecanje služnosti pristupa vodovima i dalekovodnom stubu koji su postavljeni preko i na apelantovoj parceli, jer se za takve objekte, u smislu člana 4. Zakona o eksproprijaciji ("Službeni list RBiH", broj 12/87), služnost može ustanoviti putem nepotpune eksproprijacije, uz pravičnu novčanu naknadu, a taj postupak u konkretnom slučaju nije proveden. Međutim, neovisno o tome, Kantonalni sud zaključuje da tužena, prema odredbi člana 39. Zakona o elektroprivredi, ima pravo prolaza preko apelantovog zemljišta radi održavanja predmetnog dalekovodnog stuba i vodova s tim što ovo pravo ostvaruje na osnovu rješenja koje na njen zahtjev donosi nadležni organ uprave. Ustavni sud zapaža da iz dokumenata u spisu proizlazi da tužena nije pribavila spomenuto rješenje.
  • 28.
    U odgovoru na pitanje "da li je miješanje predviđeno zakonom", Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju miješanje u pravo na apelantovu imovinu nije slijedilo princip zakonitosti. Zakon o elektroprivredi, na koji se poziva Kantonalni sud, na opći način regulirao je pitanja općeg interesa izgradnje, korištenja i održavanja elektroenergetskih objekata, kao i pitanje naknade štete vlasniku nekretnina. Međutim, uplitanje u pravo na imovinu zbog izgradnje konkretnog objekta, koji ima javni značaj, na konkretnom zemljištu u vlasništvu određenog građanina, uz utvrđivanje naknade štete, regulirano je Zakonom o eksproprijaciji. Ustavni sud zapaža da u ovom predmetu postupak eksproprijacije nije proveden, kako to predviđa Zakon o eksproprijaciji, te da je tužena ušla u apelantov posjed iako, prema Zakonu o eksproprijaciji, korisnik eksproprijacije stječe pravo na posjed eksproprirane nekretnine danom pravosnažnosti rješenja o eksproprijaciji. Osim toga, apelant, kao vlasnik nekretnine, nije imao mogućnost da iznese činjenice s ciljem zaštite svojih imovinskih prava u vezi s eksproprijacijom pred nadležnim općinskim organom s obzirom na to da postupak nepotpune eksproprijacije apelantovog zemljišta nije ni vođen. Na kraju, dalekovodni stub nije postavljen prema projektnoj dokumentaciji, što je onemogućilo apelanta da svoje zemljište koristi na način najsvrsishodniji za njega. Osim toga, apelantu nije niti utvrđena, niti isplaćena naknada štete propisana zakonom iako Zakon o eksproprijaciji propisuje izričitu obavezu nadležnog državnog organa da zakaže raspravu za određivanje naknade. Prema tome, Ustavni sud zaključuje da miješanje u pravo na apelantovu imovinu nije bilo u skladu s zakonom.
  • 29.
    Sljedeće pitanje koje se nameće u vezi sa ovim ustavno-pravnim sporom jeste da li služi miješanje zakonitom cilju u javnom interesu. Ustavni sud zaključuje da u konkretnom predmetu nije sporno da postoji opći interes, jer funkcioniranje elektroenergetskog sistema jedne zemlje ima javni značaj, a u konkretnom slučaju taj javni interes je i zakonom utvrđen.
  • 30.
    Na kraju, Ustavni sud mora utvrditi da li je miješanje proporcionalno cilju koji se želi postići, tj. da li uspostavlja pravičnu ravnotežu između apelantovog prava i općeg javnog interesa.
  • 31.
    U apelaciji apelant je naveo da šteta koja je za njega nastala kao rezultat izgradnje dalekovodnog stuba na njegovom zemljištu prevazilazi korist koju je tužena ostvarila postavljanjem spornog stuba, i to na mjestu koje nije predviđeno projektnom dokumentacijom. Apelant ističe da trpi značajnu štetu zbog nemogućnosti izgradnje poslovnog objekta na svojoj atraktivnoj parceli. Ustavni sud smatra da je tužena izgradnjom i održavanjem spornog dalekovodnog stuba, osiguravajući svoj interes za nesmetani protok električne struje, nametnula pretjeran teret apelantu. Ustavni sud zapaža da je tužena odstupila od projektne dokumentacije pri postavljanju predmetnog dalekovodnog stuba, onemogućujući apelantu izgradnju drugih objekata na njegovom zemljištu za koje je zainteresiran, te da je šteta koju bi tužena trpjela usljed dislokacije spornog stuba mnogo manja od štete koju apelant ima u sadašnjoj situaciji. Osim toga, Ustavni sud smatra da je time što je izostala bilo kakva kompenzacija u konkretnom predmetu apelant dodatno opterećen. Ustavni sud zaključuje da je Kantonalni sud osporenom presudom poremetio, na apelantovu štetu, ravnotežu koja mora postojati između zaštite prava na imovinu pojedinca i zahtjeva općeg društvenog interesa.
  • 32.
    Na osnovu navedenog Ustavni sud zaključuje da je presudom Kantonalnog suda apelantu uskraćeno pravo na imovinu na način koji nije u skladu sa uvjetima iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

VIII. Zaključak

  • 33.
    Apelantovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju je povrijeđeno zbog toga što miješanje u navedeno pravo nije bilo zasnovano na zakonu i zbog toga što je narušena pravična ravnoteža između apelantovog prava na imovinu i općeg javnog interesa.
  • 34.
    Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
  • 35.
    Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.