USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u predmetu broj AP 911/06, rješavajući apelaciju Borinke i Stjepana Kovača, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 60/05), u sastavu: Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Krstan Simić, sudija na sjednici održanoj 10. januara 2008. godine, donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
- 1.Borinka i Stjepan Kovač (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Posušja, koje zastupa Rajko Ćužić iz Mostara, podnijeli su 23. marta 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu Općinskog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P-378/97.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda je zatraženo 29. maja 2006. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
- 3.Općinski sud je 16. juna 2006. godine dostavio odgovor na apelaciju.
- 4.Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Općinskog suda dostavljen je apelantima 19. decembra 2007. godine.
Usvaja se apelacija Borinke i Stjepana Kovača.
III. Činjenično stanje
- 5.Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
- 6.Apelanti su 31. oktobra 1997. godine podnijeli tužbu Općinskom sudu radi naknade štete. Postupak se vodi pod poslovnim brojem P-378/97. Uz tužbu, apelanti su podnijeli i prijedlog za određivanje privremene mjere zabrane tuženom da raspolaže imovinom, kao i prijedlog da se tužitelji oslobode plaćanja troškova postupka, jer nemaju dovoljno izvora prihoda. Apelanti tvrde da do podnošenja apelacije "sud i dalje uporno šuti".
- 7.Općinski sud nije proveo niti preduzeo bilo kakvu procesnu radnju u predmetu do 16. maja 2003. godine, tj. pet godina i šest mjeseci, izuzev što su se dvoje sudija smijenili kod zaduženja predmeta. Za 16. maj 2003. godine zakazano je prvo ročište, na koje tužitelji nisu došli. Nakon toga, Općinski sud nije zakazivao pripremno ročište tri godine i dva mjeseca, tj. sve do 12. juna 2006. godine. U međuvremenu, tj. od 16. maja 2003. godine do zakazanog pripremnog ročišta, početkom 2004. godine, sud je ponovo promijenio sudiju koji je zadužen, te dva puta, 24. maja i 10. novembra 2004. godine, zatražio plaćanje taksi na tužbu, koje nisu plaćene.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na pravično suđenje u razumnom roku u predmetu Općinskog suda u Širokom Brijegu, broj P-378/97.
IV. Apelacija
Na osnovu člana 74. stav 4. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine nalaže se Općinskom sudu u Širokom Brijegu da hitno okonča postupak u predmetu broj P-378/97 u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
a) Navodi iz apelacije
- 8.Apelanti smatraju da im je nepostupanjem Općinskog suda po tužbi povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelanti navode hronologiju događaja vezanu za dosadašnji tok postupka. Ističu da nadležni sud uporno ne uzima u rad predmet. Ističu da su slali više urgencija predsjedniku suda za uzimanje predmeta u rad, da su se obraćali Visokom sudskom i tužilačkom vijeću, ali bez uspjeha. Također ističu da je protiv predsjednika Općinskog suda u Širokom Brijegu pokrenut disciplinski postupak, između ostalog, zbog nepostupanja suda u njihovom predmetu.
Nalaže se Općinskom sudu u Širokom Brijegu da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove Odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove Odluke, u skladu s članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.
b) Odgovor na apelaciju
- 9.Općinski sud, također, navodi hronologiju događaja vezanu za dosadašnji tok postupka. Ističe da su i sud i zaduženi sudija preopterećeni tekućim predmetima, te da je 2004. godine postupajući sudija zadužio dodatnih oko 500 starih predmeta, zbog čega ni fizički nije u stanju da uzme predmet u rad.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine".
V. Relevantni propisi
- 10.Zakon o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH" br. 42/98 i 3/99) u relevantnom dijelu glasi:
"Član 10.
Sud je dužan nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku."
- 11.Zakon o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH" br. 53/03, 73/05 i 19/06) u relevantnom dijelu glasi:
"Član 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 69.
Tužba sa prilozima se dostavlja tuženom na odgovor u roku od 30 dana od dana prijema ispravne i potpune tužbe u sudu.
Član 70. stav 1.
Nakon prijema tužbe sa prilozima tuženi je dužan najkasnije u roku od 30 dana dostaviti sudu pismeni odgovor na tužbu.
Član 75. st. 1. i 4.
Nakon prijema odgovora na tužbu, odnosno odgovora na protutužbu, sud će zakazati pripremno ročište.
Pripremno ročište održat će se, u pravilu, najkasnije u roku od 30 dana od dana prijema u sudu pismenog odgovora na tužbu, odnosno od dana proteka roka za podnošenje odgovora na tužbu, ili, ako je tuženi podnio protutužbu, u roku od 30 dana od dana prijema odgovora na protutužbu.
Član 94. stav 2.
Glavna rasprava će se, u pravilu, održati najkasnije u roku od 30 dana od dana održavanja pripremnog ročišta.
Član 115. st. 1. i 2.
Ročište za glavnu raspravu se ne može odgoditi, niti odložiti na neodređeno vrijeme.
Ročište za glavnu raspravu ne može se odgoditi ili odložiti duže od 30 dana, osim u slučaju iz člana 129. ovog Zakona.
Član 184. stav 1.
Sud će donijeti presudu i izraditi pismeni otpravak najkasnije u roku od 30 dana od dana zaključenja glavne rasprave.
Član 454. st. 1. i 3.
Ako je prije stupanja na snagu ovog Zakona započet postupak pred prvostepenim sudom daljnji postupak provest će se po odredbama ovog Zakona."
VI. Dopustivost
- 12.U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 13.U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
- 14.U smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
- 15.U kontekstu apelacione nadležnosti Ustavnog suda iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, izraz "presuda" se mora široko tumačiti. Taj izraz ne treba samo uključivati sve vrste odluka i rješenja, već i nedostatak donošenja odluke kada se za takav nedostatak utvrdi da je neustavan (vidi Ustavni sud, Odluku broj U 23/00 od 2. februara 2001. godine, objavljenu u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 10/01).
- 16.Ustavni sud apelaciju tumači tako da ona pokreće pitanje kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku u okviru prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer sud u dugom vremenskom periodu nakon prijema tužbe apelanata nije donio meritornu odluku.
- 17.Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da je predmetna apelacija dopustiva.
VII. Meritum
- 18.Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine:
"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
(...)
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom."
- 19.Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
- 19.
"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. (...)"
- 20.Ustavni sud konstatira da je parnični postupak povodom tužbe za naknadu štete apelanata spor građansko-pravne prirode (vidi Ustavni sud, Odluku broj U 114/03 od 22. septembra 2004. godine). Apelanti su zainteresirani da se donese konačna odluka o njihovom tužbenom zahtjevu u razumnom roku. Stoga su u konkretnom slučaju član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjivi.
- 21.Država mora osigurati pristup sudu svakome ko ima zahtjev koji ulazi u okvir člana 6. stav 1. Evropske konvencije i ne može taj pristup ograničiti određenim kategorijama ljudi (vidi Evropski sud za ljudska prava, Keegen protiv Irske, presuda od 26. maja 1994. godine, Serija A, broj 290). Pristup sudskom ili upravnom organu mora biti suštinski, a ne samo formalan (vidi Evropski sud za ljudska prava, Airey protiv Irske, presuda od 9. oktobra 1979. godine, Serija A, broj 32). Organi koji imaju slobodu sudskog odlučivanja imaju širok opseg slobodne procjene sve dok se drže suštinskih zahtjeva iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Evropski sud za ljudska prava, Ettl i drugi protiv Austrije, presuda od 23. aprila 1987. godine, Serija A, broj 117). Stoga Ustavni sud, u stvari, ima zadatak baviti se ostvarivanjem prava iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, a ne samo nezadovoljstvom pojedinca nekom upravnom ili sudskom odlukom.
- 22.Dalje, Ustavni sud podsjeća da se prema njegovoj i praksi Evropskog suda za ljudska prava razumnost trajanja postupka ocjenjuje u okviru svih okolnosti predmeta, uzimajući u obzir posebno složenost predmeta, ponašanje strana u postupku, s jedne strane, i suda i javnih vlasti, s druge strane, kao i važnost onoga što se za podnosioca aplikacije dovodi u pitanje u sporu (vidi Evropski sud za ljudska prava, Vernillo protiv Francuske, presuda od 20. februara 1981. godine, Serija A, broj 198, stav 30; Zimmermann i Steiner protiv Švicarske, presuda od 13. jula 1983. godine, Serija A, broj 66, stav 24; Ustavni sud, AP 769/04, odluka od 30. novembra 2004. godine, tačka 31; vidi, također, bivšu Evropsku komisiju za ljudska prava, Odluku broj 11541/85 od 12. aprila 1989. godine, Odluke i izvještaji (OI), broj 70). Složenost postupka se mora razmatrati u okviru činjeničnog i pravnog aspekta parničnog postupka, tj. dokaza koje sud treba izvesti i procijeniti u okviru pravne prirode spora.
- 23.Predmetnu tužbu apelanti su podnijeli 31. oktobra 1997. godine, a prema dokumentaciji dostavljenoj Ustavnom sudu, Osnovni sud do sada nije donio odluku o postavljenom tužbenom zahtjevu. Dakle, cjelokupan postupak povodom apelantove tužbe do sada traje 10 godina i dva mjeseca i još uvijek nije okončan.
- 24.Ustavni sud nema informaciju radi li se o složenom postupku, niti su strane u toku postupka iznijele, u tom smislu, bilo kakav navod. Međutim, za Ustavni sud nije relevantno radi li se o složenom postupku ili ne iz prostog razloga što Općinski sud nije uopće aktivan već duži period, tj. preduzeo je izuzetno malo procesnih radnji za minulih 10 godina i dva mjeseca. Iz tog razloga Ustavni sud će ispitati ponašanje strana u postupku, tj. jesu li apelanti i Općinski sud svojim ponašanjem uticali da se predmet ne završava u razumnom roku.
- 25.U vezi s tim, Ustavni sud konstatira da je Općinski sud bio neaktivan prvih pet godina i šest mjeseci. Nema nikakvog opravdanja za nepostupanje u predmetu u ovom periodu. Ovakav odnos prema tužbenom zahtjevu apelanata je u potpunosti protuzakonit, a i protuustavan, jer stari Zakon o parničnom postupku iz 1998. godine, a pogotovo aktuelni Zakon o parničnom postupku iz 2003. godine, nameće obavezu sudu da postupak vodi na ekonomičan način, "bez odugovlačenja i sa što manje troškova". Štaviše, Zakon iz 2003. godine jasno nameće sudu zakonske obaveze u odnosu na pojedine parnične radnje. Općinski sud je u potpunosti zanemario ove odredbe (vidi tačku 10. et sequ. ove Odluke). Dalje, i u naknadnom periodu, Općinski sud se nije držao ovih odredbi i zakonskih obaveza. Pripremno ročište je zakazano tek u 2006. godini. Takvo postupanje suda je nedopustivo. Zatim, uz tužbu, apelanti su jasno podnijeli i prijedlog za određivanje privremene mjere zabrane tuženom da raspolaže imovinom, kao i prijedlog da se tužitelji oslobode plaćanja troškova postupka, jer nemaju dovoljno izvora prihoda. Niti o jednom prijedlogu Općinski sud nije odlučio. Ustavni sud naglašava da je smisao privremene mjere, ukoliko je opravdana, inter alia, omogućavanje da se, eventualno, presuda kojom je usvojen tužbeni zahtjev, može provesti. Prema tome, in eventu može se raditi o veoma bitnom prijedlogu, o kojem Općinski sud nije odlučio duže od 10 godina. S druge strane, Općinski sud je bio dužan, u skladu s članom 402. Zakona o parničnom postupku, odlučiti o prijedlogu za oslobođenje od plaćanja troškova postupka, a ne insistirati da se plati taksa na tužbu. Time je preduzimao procesne radnje koje su u suprotnosti sa Zakonom o parničnom postupku. Konačno, Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud, od dana podnošenja tužbe, tri puta mijenjao sudiju zaduženog za predmet. To je dodatno doprinijelo dužini postupka.
- 26.Prema tome, Ustavni sud zaključuje da je Općinski sud sam doprinio da postupak traje ovako dugo. S druge strane, Ustavni sud ne može naći ozbiljnije razloge koji bi ukazivali na to da su i apelanti doprinijeli da postupak traje nerazumno dugo. Postavlja se pitanje postoji li opravdanje za ovakvo postupanje Općinskog suda.
- 27.U vezi sa mijenjanjem sudije zaduženog za predmet, Ustavni sud smatra da je opravdavajuće što su se trojica sudija smijenila na predmetu, s obzirom da je prvi sudija razriješen svoje dužnosti, dok je drugi sudija dao ostavku. Međutim, Ustavni sud primjećuje da niti jedan od ovih sudija nije preduzeo niti jednu radnju u predmetu dok je bio zadužen za predmet. Izuzetak čini zakazivanje pripremnog ročišta 16. maja 2003. godine, na koje nisu došli tužitelji. Međutim, ova radnja je zanemariva u odnosu na protek vremena do ovog datuma i nakon ovog datuma. Prema tome, Ustavni sud zaključuje da je smjena sudija bila neophodna, ali da to, u suštini, nije opravdan razlog što postupak traje ovako dugo. S druge strane, preopterećenost sudstva se, općenito, ne može prihvatiti kao opravdanje, budući da su države ugovornice Evropske konvencije dužne organizirati administriranje pravde tako da sudovi ispunjavaju zahtjeve iz člana 6. Evropske konvencije. Međutim, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, države ugovornice nisu odgovorne u slučaju privremenog zaostatka svojih sudova, pod uvjetom da preduzmu djelotvorne i hitne mjere za otklanjanje takve situacije, tj. da se takva vanredna situacija popravi (vidi Evropski sud za ljudska prava, Zimmermann i Steiner protiv Švicarske, presuda od 13. jula 1983. godine, Serija A broj 66, st. 25-32; vidi Ustavni sud, odluke AP 600/04, od 17. februara 2005. godine, tačka 25; AP 505/04, od 15. juna 2005. godine, tačka 31). Ipak, u konkretnom predmetu, parnični sud nije obrazložio od kada je nastao toliki zaostatak u predmetima, te kakve mjere je preduzeo s ciljem poboljšanja administriranja pravde. Ustavni sud ne može prihvatiti paušalan navod o zaostalim predmetima, osim ako uoči dobru namjeru i konkretan rad nadležnog suda u borbi protiv takvih problema. Praktično, postupak apelanata se još uvijek nalazi u fazi zakazivanja pripremnog ročišta i krajnje je neizvjesno kad će biti donesena odluka o tužbenom zahtjevu apelanata.
- 28.Stoga, Ustavni sud zaključuje da su ovi propusti suda za posljedicu imali kršenje prava apelanata na pravično suđenje u smislu garancija iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, prema kojim "svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku", tako da se svakom garantira da u razumnom roku i sudskom odlukom okonča nesigurnost u kojoj se nalazi, u pogledu svog položaja, a radi ostvarenja pravne sigurnosti, kao temeljnog principa svakog modernog pravnog sistema. Činjenica da prvostepena odluka još uvijek nije donesena, a da je tužba podnesena prije više od 10 godina, predstavlja upravo kršenje tih garancija, kao pozitivne obaveze svake države prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 29.S obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju zbog nedonošenja odluke po tužbi od 31. oktobra 1997. godine došlo do povrede prava apelanata na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VIII. Zaključak
- 30.Ustavni sud smatra da je došlo do povrede prava apelanata na donošenje odluka u parničnom postupku u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer Općinski sud nerazumno dugo postupa u predmetu, propušta da vlada postupkom i koristi raspoloživa zakonska sredstava, te ispunjava zakonske obaveze. Osim toga, sudovi, pravdajući se velikim zaostatkom u rješavanju predmeta, nisu obrazložili mjere koje su preduzeli kako bi taj problem riješili.
- 31.Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 32.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović, s. r.