USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u predmetu broj AP 1876/06, rješavajući apelaciju Zdravke Šobot, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 60/05), u sastavu: Seada Palavrić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Krstan Simić, sudija na sjednici održanoj 4. septembra 2008. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Zdravke Šobot.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Ukida se Rješenje Okružnog suda u Banjoj Luci broj Ž-621/05 od 18. maja 2006. godine.
Predmet se vraća Okružnom sudu u Banjoj Luci, koji je dužan da po hitnom postupku donese novu odluku, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Okružnom sudu u Banjoj Luci da u roku od 60 dana od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
- 1.Zdravka Šobot (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Banje Luke, koju zastupaju Marinko i Radmila Plavšić, advokati iz Banje Luke, podnijela je 28. juna 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj Ž-621/05 od 18. maja 2006. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Okružnog suda, Osnovnog suda Gradiška (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) i Republike Srpske, koju zastupa Pravobranilaštvo Republike Srpske (u daljnjem tekstu: tužena) zatraženo je 7. maja 2008. godine da dostave odgovore na apelaciju.
- 3.Okružni sud dostavio je odgovor 23. maja, a Osnovni sud i tužena 28. maja 2008. godine.
- 4.Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori Okružnog i Osnovnog suda, te tužene dostavljeni su apelantici 16. jula 2008. godine.
III. Činjenično stanje
- 5.Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
- 6.Apelantica je podnijela tužbu protiv Republike Srpske, Osnovni sud Banja Luka, radi isplate plaće za juni i juli 2001. godine i isplate ogrjeva i zimnice za 2002. i 2003. godinu, kao i regresa za 2003. godinu. Osnovni sud je donio Presudu broj RS-46/04 od 22. septembra 2005. godine, kojom je obavezao tuženu da apelantici isplati plaću za jun 2001. godine u iznosu od 125,00 KM sa zateznom kamatom od 15. jula 2001. godine do isplate, plaću za jul 2001. godine u iznosu od 250 KM sa zakonskom zateznom kamatom od 15. augusta 2001. godine, kao i da joj naknadi troškove postupka u iznosu od 407,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom, u roku od 15 dana od dana dostavljanja prepisa Presude. U ostalom dijelu, iznad dosuđenog, apelanticin tužbeni zahtjev je odbijen.
- 7.U obrazloženju Presude Osnovni sud je naveo da je apelantica podnijela tužbu radi isplate plaće za juni i juli 2001. godine, te ogrjeva i zimnice za 2002. i 2003. godinu i regresa za 2003. godinu. Sud je ustanovio da je u konkretnom slučaju tužena obavezana da isplati plaću apelantici, u skladu sa odredbama Zakona o radu, Općim kolektivnim ugovorom i Kolektivnim ugovorom za oblast pravosuđa, jer u toku postupka tužena nije osporavala da nije isplatila plaću apelantici za jun 2001. godine, a svoje navode da je apelantici isplaćena plaća za jul 2001. godine tužena nije dokazala. Ostali dio apelanticinog tužbenog zahtjeva sud je odbio jer, u skladu sa odredbama Općeg kolektivnog ugovora i Posebnog kolektivnog ugovora za oblast pravosuđa, poslodavac isplaćuje regres i zimnicu, te ogrjev na ime materijalnih troškova poslovanja, a s obzirom na to da je tužena dokazala da nema sredstava, sud je odbio apelanticin zahtjev. Troškove postupka sud je dodijelio apelantici u skladu sa odredbama Zakona o parničnom postupku.
- 8.Protiv navedene presude apelantica i tužena su podnijele žalbu. Osnovni sud je donio Rješenje broj Rs-46/04 od 4. novembra 2005. godine, kojim je odbacio kao nepravovremenu žalbu tužene. Protiv navedenog rješenja tužena je izjavila žalbu.
- 9.Okružni sud je donio Rješenje broj Ž-621/05 od 18. maja 2006. godine kojim je, povodom apelanticine žalbe, ukinuo Presudu Osnovnog suda broj Rs-46/04 od 22. septembra 2005. godine i tužbu odbacio kao nepravovremenu. Žalba tužene protiv Rješenja Osnovnog suda broj RS-46/04 od 4. novembra 2005. godine je odbijena i potvrđeno prvostepeno rješenje.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 10.Apelantica se žali da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantica se žali da je sud ukinuo presudu Osnovnog suda suprotno odredbi člana 230. Zakona o parničnom postupku, jer je navedenom odredbom propisano da se presuda ne može preinačiti na štetu stranke koja se žalila ako je samo ona izjavila žalbu. S obzirom na to da je žalba tužene odbačena kao nepravovremena, apelantica smatra da je proizvoljno primijenjeno pravo i da su na taj način povrijeđena njena navedena ustavna prava.
b) Odgovor na apelaciju
- 11.U odgovoru na apelaciju Okružni sud je naveo da su žalbu izjavile obje strane u postupku, te da je prilikom odlučivanja o žalbi žalba tužene protiv prvostepenog rješenja, kojim se žalba odbacuje kao nepravovremena, odbijena, a povodom apelanticine žalbe sud je ukinuo prvostepenu presudu i tužbeni zahtjev odbacio primjenjujući odredbe člana 105. Zakona o radu, jer je tužba podnesena 23. februara 2004. godine, dakle, nakon isteka roka za podnošenje tužbe.
- 12.Osnovni sud je u odgovoru, prije svega, naveo da se apelacija treba precizirati s obzirom na činjenicu da je apelantica protiv drugostepenog rješenja izjavila reviziju i da je Vrhovni sud donio odluku, 22. decembra 2006. godine, kojom je revizija odbačena. U ostalom dijelu Osnovni sud ostaje pri navodima iz svoje Presude broj RS-46/04 od 22. septembra 2005. godine.
- 13.Tužena je u odgovoru na apelaciju navela da je Okružni sud primijenio važeće materijalnopravne propise i, u skladu sa članom 105. Zakona o radu, tužbu odbacio kao nepravovremenu.
V. Relevantni propisi
- 14.Zakon o radu Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 38/00, 40/00, 41/00, 26/01, 38/03 i 66/03) u relevantnom dijelu glasi:
Član 105.
Radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio pravo iz radnog odnosa može da podnese tužbu nadležnom sudu za zaštitu tog prava. Pravo na podnošenje tužbe nije uvjetovano ranijim obraćanjem radnika poslodavcu za zaštitu prava.
Tužbu za zaštitu prava radnik može podnijeti u roku od jedne godine od dana saznanja za povredu prava, a najdalje u roku od tri godine od dana učinjene povrede.
- 15.U Zakonu o parničnom postupku Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 58/03, 85/03 i 74/05) relevantne odredbe glase:
Član 221.
Drugostepeni sud ispituje prvostepenu presudu u onom dijelu u kojem se osporava žalbom, u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava i povrede odredaba parničnog postupka koje se odnose na stranačku sposobnost i zastupanje.
Član 224.
Drugostepeni sud može na sjednici vijeća ili na osnovu održane rasprave:
(1) Odbaciti žalbu kao nepravovremenu, nepotpunu i nedopuštenu;
Š...Ć
(5) ukinuti prvostepenu presudu i odbaciti tužbu,
Š...Ć.
Član 230.
Drugostepeni sud ne može preinačiti presudu na štetu stranke koja se žalila ako je samo ona izjavila žalbu.
VI. Dopustivost
- 16.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 17.U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
- 18.U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Okružnog suda broj Ž-621/05 od 18. maja 2006. godine protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje je doneseno 18. maja 2006. godine, a apelacija je podnesena 28. juna 2006. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
- 19.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
- 20.Apelantica osporava navedeno rješenje, tvrdeći da je tim rješenjem povrijeđeno njeno pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje
- 21.Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
(...)
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
- 22.Član 6. stav 1. Evropske konvencije glasi:
- 1.Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom.
- 23.U konkretnom slučaju apelantica je podnijela tužbu protiv tužene radi isplate plaće, naknade za ogrjev, zimnice i regresa. Ustavni sud smatra da je, u konkretnom slučaju, član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv, jer se u predmetnom postupku odlučivalo o apelanticinom pravu na plaće i druga novčana potraživanja iz radnog odnosa, što predstavlja njeno građansko pravo. Stoga, Ustavni sud mora ispitati da li je taj postupak bio pravičan, onako kako to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 24.Apelantica povredu prava na pravično suđenje vidi u tome što je Okružni sud u postupku povodom žalbe ukinuo prvostepenu presudu u dijelu protiv kojeg apelantica nije izjavila žalbu, tj. u dijelu kojim joj je dosuđena plaća za jun i jul 2001. godine. Apelantica tvrdi da ovaj dio prvostepene odluke nije mogao razmatrati Okružni sud, jer je žalba tužene odbačena kao nepravovremena a ona je žalbu izjavila protiv dijela presude kojim je odbijen višak tužbenog zahtjeva, tj. protiv dijela presude kojim je odlučeno o njenom pravu na regres, zimnicu i ogrjev. Apelantica smatra da je ovakvo postupanje Okružnog suda suprotno odredbama člana 230. Zakona o parničnom postupku, kojim je zabranjeno preinačenje osporene presude na štetu stranke koja je izjavila žalbu, ako je samo ona izjavila žalbu. Dakle, iz navoda apelacije proizlazi da se apelantica žali na proizvoljnu primjenu materijalnog prava.
- 25.S tim u vezi, Ustavni sud, prije svega, podsjeća da je njegova nadležnost u apelacionim postupcima ograničena "na pitanja koja su sadržana u ovom ustavu" i da Ustavni sud nije nadležan vršiti provjeru utvrđenih činjenica i načina na koji su redovni sudovi protumačili pozitivnopravne propise, osim ukoliko odluke tih sudova krše ustavna prava. To će biti slučaj kad odluka redovnog suda ne uključuje, ili pogrešno primjenjuje ustavno pravo, kad je primjena pozitivnopravnih propisa bila očigledno proizvoljna, kad je relevantni zakon sam po sebi neustavan, ili kada je došlo do povrede osnovnih procesnih prava kao što su pravo na pravičan postupak, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek, ili ukoliko utvrđeno činjenično stanje ukazuje na povredu Ustava Bosne i Hercegovine (vidi, Ustavni sud, Odluka broj U 39/01, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 25/02).
- 26.Ustavni sud konstatira da je u konkretnom slučaju sporno da li su žalbe izjavile obje strane u postupku i da li je Okružni sud mogao ukinuti prvostepenu presudu u dijelu kojim je obavezana tužena da apelantici isplati na ime plaće određeni iznos, ako se uzme u obzir činjenica da je žalba tužene odbačena kao nepravovremena.
- 27.Prije svega, Ustavni sud podsjeća da se pravičnost suđenja ocjenjuje na osnovu postupka kao cjeline, što uključuje i postupak povodom žalbe. U konkretnom slučaju žalbu su formalno izjavile obje strane, tužena i apelantica. Žalbu tužene prvostepeni sud je odbacio kao nepravovremenu Rješenjem broj RS-46/04 od 4. novembra 2005. godine. Protiv Rješenja prvostepenog suda tužena je izjavila žalbu. Odlučujući o apelanticinoj žalbi protiv dijela presude kojim je odbijen ostatak apelanticinog tužbenog zahtjeva (da joj se isplate regres, zimnica i ogrjev) i odlučujući o žalbi tužene protiv prvostepenog rješenja kojim je odbačena žalba kao nepravovremena, Okružni sud je donio osporeno rješenje kojim se ukida prvostepena presuda i apelanticin tužbeni zahtjev odbacuje kao nepravovremen, a odbija se žalba tužene protiv Rješenja broj RS-46/04 od 4. novembra 2005. godine, kojim je žalba odbačena kao nepravovremena.
- 28.Ustavni sud primjećuje da je odredbom člana 230. Zakona o parničnom propisano da se presuda ne može preinačiti na štetu stranke koja se žalila, ako je samo ona podnijela žalbu. Iako su, kao što je već navedeno, žalbu izjavile obje strane u ovome postupku, žalba tužene je nesporno nepravovremena, te Okružni sud nije meritorno ni razmatrao žalbene navode tužene u odnosu na prvostepenu presudu, već je potvrdio rješenje prvostepenog suda kojim je žalba odbačena. Kako je propisano odredbama Zakona o parničnom postupku, sud u postupku rješavanja žalbe ispituje prvostepenu presudu u onom dijelu koji se osporava žalbom, u granicama razloga navedenih u žalbi. S obzirom na to da je Okružni sud razmatrao meritorno samo apelanticinu žalbu protiv prvostepene presude, morao se ograničiti samo na njene žalbene navode, te je morao i da pazi na institut reformatio in peus, tj. na zabranu da se na štetu strane koja je izjavila žalbu ne može "nagore" promijeniti prvostepena odluka. Žalba tužene je razmatrana samo sa proceduralnog aspekta, tj. da li je žalba izjavljena pravovremeneno i ona je odbijena. Dakle, Okružni sud je mogao meritorno ispitati samo apelanticine žalbene navode, i to u dijelu protiv kojeg se ona žalila. Dakle, prvostepena presuda u dijelu protiv kojeg apelantica nije izjavila žalbu, a protiv kojeg je tužena izjavila žalbu koja nije pravovremena je nesporno postala pravosnažna. Ovakvim postupanjem Okružni sud je, suprotno odredbi člana 230. Zakona o parničnom postupku, preinačio presudu na štetu strane koja je jedina podnijela žalbu, i to ukidajući prvostepenu presudu u dijelu protiv kojeg nije bilo dopuštene, potpune i pravovremene žalbe, čime je apsolutno prekoračio granice svoje nadležnosti u odlučivanju u postupku povodom žalbe.
- 29.S obzirom na navedeno, Ustavni sud primjećuje da je Okružni sud, ne primjenjujući odredbu člana 230. Zakona o parničnom postupku i ukidajući presudu u dijelu protiv kojeg jedna strana nije uopće izjavila žalbu, a druga izjavila nepravovremenu žalbu, postupio proizvoljno na apelanticinu štetu i prekršio njeno pravo na pravično suđenje kako je zagarantirano članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 22.
Pravo na imovinu
- 30.Apelantica se žalila da je postupanjem Okružnog suda, odnosno ukidanjem prvostepene presude i odbacivanjem tužbenog zahtjeva u dijelu koji je postao pravosnažan, povrijeđeno njeno pravo na imovinu. Imajući u vidu zaključak Ustavnog suda u vezi sa pravom na pravično suđenje, odnosno utvrđenu povredu, Ustavni sud ne smatra da je potrebno posebno razmatrati ovaj apelanticin navod .
VIII. Zaključak
- 31.Ustavni sud zaključuje da je povrijeđeno apelanticino pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije usljed proizvoljne primjene prava u slučaju kada žalbeni sud ukine presudu u dijelu protiv kojeg nije izjavljena pravovremena žalba.
- 32.Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 33.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
AP 1876/06
Predsjednica
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine