USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 2873/06, rješavajući apelaciju Zorana Vukajlovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 60/05), u sastavu: Seada Palavrić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Krstan Simić, sudija na sjednici održanoj 4. septembra 2008. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Zorana Vukajlovića.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Banjoj Lluci broj P-2794/00 (raniji broj P-1781/96).
Nalaže se Vladi Republike Srpske da, u skladu sa članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Zoranu Vukajloviću u roku od 90 dana od dana dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 1.500,00 KM na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
Nalaže se Vladi Republike Srpske da, u roku od 90 dana od dana prijema ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke, u skladu s članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine".
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
- 1.Zoran Vukajlović (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa Ranko Dukić, advokat iz Banje Luke, podnio je 17. oktobra 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj P-2794/00 (raniji broj P-1781/96). U toku postupka pred Ustavnim sudom predmetni postupak je okončan Presudom Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 011-0-Gž-08-000 245 od 24. aprila 2008. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda i Okružnog suda zatraženo je 1. novembra 2006. godine da dostave odgovore na apelaciju.
- 3.Osnovni sud je 15. i 24. novembra 2006. godine dostavio odgovor na apelaciju. Ustavni sud je 1. jula 2008. godine zatražio od Osnovnog suda da dostavi na uvid spis tog suda broj P-2794/00 (raniji broj P-1781/96). Navedeni spis Općinski sud je dostavio 16. jula 2008. godine.
- 4.Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Osnovnog suda dostavljen je apelantu 24. jula 2008. godine.
III. Činjenično stanje
- 5.Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
- 6.Apelant je 23. maja 1996. godine podnio tužbu protiv Drage i Ruže Arežina (u daljnjem tekstu: tuženi) kojom je tražio da mu tuženi naknade štetu zbog oštećenja apelantovog poslovnog prostora kojeg su tuženi koristili po osnovu zakupa. Apelant je tražio da mu tuženi naknade štetu u iznosu od 7.888,13 DM, protuvrijednost u dinarima u vrijeme isplate sa kamatom počevši od podnošenja tužbe, kao i da mu naknade troškove postupka sve u roku od 15 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja.
- 7.Iz fotokopije dostavnice Osnovnog suda proizlazi da je Osnovni sud tuženima 26. augusta 1996. godine dostavio poziv za ročište zakazano za 18. septembar 1996. godine. Podneskom primljenim kod Osnovnog suda 2. novembra 1996. godine punomoćnici tuženih su obavijestili sud da tuženi imaju punomoćnike kojima je potrebno ubuduće dostavljati sva pismena. Također su istakli da tuženi nisu dobili tužbu, te se o njoj ne mogu ni izjasniti. Međutim, opreza radi, osporili su osnovu i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva. Osnovni sud je na ročištu zakazanom za 18. septembar 1996. godine punomoćniku tuženih uručio tužbu.
- 8.Presudom Osnovnog suda broj P-1781/96 od 2. decembra 1998. godine tuženi su obavezani da apelantu solidarno nadoknade na ime štete iznos od 27.981,89 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 29. januara 1996. godine pa do isplate, kao i da nadoknade apelantu troškove postupka u iznosu od 29.428,00 dinara, a sve u roku od 15 dana po pravosnažnosti presude pod prijetnjom prinudnog izvršenja. Dio apelantovog tužbenog zahtjeva koji se odnosio na naknadu troškova postupka iznad dosuđenog je odbijen.
- 9.Navedena presuda dostavljena je punomoćnicima apelanta i tuženih 13. jula 1999. godine.
- 10.Protiv navedene presude tuženi su izjavili žalbu 20. jula 1999. godine, koju je uvažio Okružni sud Rješenjem broj Gž-1245/99 od 1. decembra 2000. godine, te prvostepenu presudu ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno suđenje.
- 11.Apelant je podneskom od 20. maja 2005. godine precizirao svoj tužbeni zahtjev. Na ročištu od 19. decembra 2006. godine apelantu je vraćena tužba i podnesak od 20. maja 2005. godine radi ispravke i dopune u smislu odredbe člana 53. Zakona o parničnom postupku. Apelant je podneskom primljenim u sud 21. decembra 2006. godine precizirao tužbu, iako je naveo da je njegov podnesak od 20. maja 2005. godine bio uređen u smislu odredbe člana 53. ZPP-a.
- 12.U ponovnom postupku Osnovni sud je Presudom broj P-2794/00 od 24. augusta 2007. godine usvojio apelantov tužbeni zahtjev i prema tome obavezao tužene da apelantu solidarno naknade materijalnu štetu u ukupnom iznosu od 5.547,16 KM, i to sa zakonskom zateznom kamatom, računajući od 27. marta 2007. godine kao dana izrade nalaza vještaka pa do konačne isplate, a sve u roku od 30 dana od dana pravosnažnosti presude pod prijetnjom prinudnog izvršenja. Tuženi su obavezani da apelantu solidarno naknade troškove prouzrokovane vođenjem predmetnog postupka u ukupnom iznosu od 17.471,74 KM koje su dužni platiti u roku od 30 dana od dana pravosnažnosti odluke pod prijetnjom prinudnog izvršenja.
- 13.Protiv navedene presude tuženi su 22. septembra 2007. godine podnijeli žalbu koju je Osnovni sud dopisom od 15. oktobra 2007. godine vratio tuženima zbog toga što nije bila dostavljena u dovoljnom broju primjeraka. Sud je naložio tuženima da u roku od osam dana dostave navedeni podnesak u dovoljnom broju primjeraka za sve strane u sporu i sudu. Tuženi su podneskom, primljenim u sud 23. oktobra 2007. godine, dostavili žalbu u dovoljnom broju primjeraka, kako im je sud i naložio. Apelant je dostavio odgovor na žalbu 9. novembra 2007. godine. Spis je dostavljen Okružnom sudu na rješavanje o žalbi 4. februara 2008. godine.
- 14.Okružni sud je Presudom broj 011-0-Gž-08-000 245 od 24. aprila 2008. godine odbio žalbu tuženih i potvrdio prvostepenu presudu. Navedena presuda je dostavljena punomoćnicima apelanta i tuženih 27. maja 2008. godine.
- 15.Uvidom u predmetni spis Ustavni sud nalazi da je Osnovni sud, do donošenja prvostepene Presude broj P-1781/96 od 2. decembra 1998. godine, zakazao ukupno 20 ročišta. Apelant je bio prisutan na svakom od zakazanih ročišta, osim na dva ročišta iako je bio uredno obaviješten. Neka od navedenih ročišta su odlagana zbog neiskazane dostave za tužene, predlaganja dokaza od apelanta i tuženih, nepristupanja ročištu svjedoka koje su predložili tuženi, nepristupanja tuženih ročištima na kojima je bilo predviđeno da budu saslušani u svojstvu parničnih stranaka. Nakon što je Rješenjem Okružnog suda broj GŽ-1245/99 od 1. decembra 2000. godine ukinuta prvostepena presuda od 2. decembra 1998. godine i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovno suđenje, Osnovni sud je do donošenja Presude broj P-2794/00 od 24. augusta 2007. godine zakazao ukupno pet ročišta.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 16.Apelant navodi povredu prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Ističe da je tužba u predmetnom slučaju podnesena 1996. godine, te da do momenta podnošenja apelacije postupak još uvijek nije okončan. Apelant traži da mu se nadoknadi šteta zbog nerazumno dugog trajanja predmetnog postupka.
b) Odgovor na apelaciju
- 17.U svom odgovoru na apelaciju Osnovni sud je naveo hronologiju relevantnih činjenica u predmetu. Ističe da sud zbog općepoznate preopterećenosti planirano zakazuje predmete tako da je prvobitno prioritet dat rješavanju "starih predmeta" zaključno sa 1999. godinom, a prema novom planu rada djelovanje se proširuje na predmete 2000. do 2003. godine. Navedeno je da sudije parničnog odjeljenja i dalje imaju zaduženje sa nevjerovatnih 2000 predmeta.
V. Relevantni propisi
- 18.Zakon o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 27/90 i 35/91, te "Službeni glasnik Republike Srpske" br. 17/93, 14/94 i 32/94) relevantna odredba glasi:
"Član 10.
Sud je dužan da nastoji da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku."
- 19.Zakon o parničnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 58/03 i 85/03) relevantna odredba glasi:
"Član 10.
Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku."
VI. Dopustivost
- 20.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 21.U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
- 22.U smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
- 23.U kontekstu apelacione nadležnosti Ustavnog suda iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, izraz "presuda" se mora široko tumačiti. Taj izraz ne treba samo uključivati sve vrste odluka i rješenja već i nedostatak donošenja odluke kada se za takav nedostatak utvrdi da je neustavan (vidi Ustavni sud, Odluku broj U 23/00 od 2. februara 2001. godine, objavljenu u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 10/01).
- 24.U konkretnom slučaju, apelacija ukazuje na kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, zbog nedonošenja sudske odluke u razumnom roku.
- 25.Ustavni sud smatra da u Bosni i Hercegovini, u konkretnom slučaju u Republici Srpskoj, ne postoji efektivno pravno sredstvo koje bi omogućilo apelantima da se žale zbog predugog trajanja postupka (vidi, mutatis mutandis, Tome Mata protiv Portugala, broj 32082/98, ECHR 1999-IX). Ustavni sud smatra da nedostaci u organizaciji pravosudnog sistema entiteta, odnosno države, ne smiju utjecati na poštivanje individualnih prava i sloboda utvrđenih Ustavom Bosne i Hercegovine, kao i zahtjeva i garancija iz člana 6. Evropske konvencije (vidi Evropski sud za ljudska prava, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21).
- 26.Nadalje, Ustavni sud nalazi da je u vrijeme trajanja postupka po predmetnoj apelaciji pred Ustavnim sudom Okružni sud donio Presudu broj 011-0-Gž-08-000 245 od 24. aprila 2008. godine, kojom je okončan predmetni postupak.
- 27.Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud prihvata da je predmetna apelacija dopustiva.
VII. Meritum
- 28.Apelant navodi da je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetnom postupku došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.
- 29.Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine:
"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
(...)
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom."
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć"
- 30.Predmetni postupak se odnosi na naknadu štete. Dakle, radi se o zahtjevu da se u sporu o građanskom pravu dobije konačna sudska odluka u razumnom roku, te je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv u ovom predmetu.
Razuman rok
- 31.Ustavni sud će razmotriti apelantove navode u pogledu dužine trajanja predmetnog postupka. S tim u vezi, polazeći od kriterija utvrđenih praksom Evropskog suda za ljudska prava, Ustavni sud ističe da se razumnost trajanja postupka ocjenjuje u svjetlu svih okolnosti predmeta, uzimajući u obzir posebno složenost predmeta, ponašanje strana u postupku, s jedne strane, te suda i javnih vlasti s druge strane, kao i važnost onoga što se za apelanta dovodi u pitanje u sporu (vidi Evropski sud za ljudska prava, Vernillo protiv Francuske, presuda od 20. februara 1981. godine, serija A, broj 198, stav 30; Zimmermann i Steiner protiv Švicarske, presuda od 13. jula 1983. godine, stav 24).
a) Period koji se uzima u obzir
- 32.Ustavni sud nalazi da je apelant tužbu podnio 23. maja 1996. godine. Predmet je okončan Presudom Okružnog suda broj 011-0-Gž-08-000 245 od 24. aprila 2008. godine. Prema tome, navedeni period spada u nadležnost Ustavnog suda, s obzirom da je predmetni postupak započeo nakon 14. decembra 1995. godine, tj. nakon što je Ustav Bosne i Hercegovine stupio na pravnu snagu. Stoga, Ustavni sud nalazi da je predmetni postupak od momenta podnošenja tužbe do donošenja presude Okružnog suda trajao 11 godina i 11 mjeseci.
- 33.S obzirom na navedeno, Ustavni sud će ispitati je li u konkretnom postupku došlo do kršenja prava na postupak u razumnom roku, kako to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije. Polazeći od kriterija utvrđenih praksom Evropskog suda za ljudska prava, Ustavni sud ističe da se razumnost trajanja postupka ocjenjuje u svjetlu svih okolnosti predmeta, uzimajući naročito u obzir složenost predmeta, ponašanje strana u postupku, s jedne strane, i suda i javnih vlasti s druge strane (vidi Evropski sud za ljudska prava, Vernillo protiv Francuske, presuda od 20. februara 1981. godine, serija A, broj 198, stav 30; Zimmermann i Steiner, presuda od 13. jula 1983. godine, stav 24).
b) Složenost predmeta
- 34.U vezi sa ocjenom je li neki predmet složen, Evropski sud za ljudska prava daje značaj izvjesnom broju faktora poput prirode činjenica koje treba utvrditi (vidi Evropski sud za ljudska prava, Dobbertin protiv Francuske, presuda od 25. februara 1993. godine, serija A, br. 256-D, str. 117). Složenost se može ticati činjenica i pravnih pitanja (vidi Evropski sud za ljudska prava, Lorenzi, Bernardini and Gritti protiv Italije, presuda od 27. februara 1992. godine, serija A, br. 231-G, str. 75). Ustavni sud nalazi da, u konkretnom predmetu, priroda činjenica kao i pravna pitanja koja su bila relevantna za rješavanje predmetnog tužbenog zahtjeva nisu tako složena da bi zahtijevali rješavanje u periodu dužem od 10 godina.
c) Ponašanje apelanata
- 35.Ustavni sud ističe da u građanskim predmetima utvrđivanje je li odluka donesena u razumnom roku zavisi od ponašanja strane koja učestvuje u postupku (vidi Evropska komisija za ljudska prava, No. 11541/85 O.I. 70).
- 36.U skladu s navedenim, Ustavni sud će ispitati apelantovo ponašanje u ovom predmetu. S tim u vezi, Ustavni sud konstatira da je apelant u predmetnom postupku prisustvovao zakazanim ročištima, izuzev dva ročišta, te urgirao na što bržem rješavanju predmeta. Ustavni sud nalazi da je na navedenim ročištima i sam apelant predlagao izvođenje dokaza. Također, apelant je podneskom od 20. maja 2005. godine precizirao tužbeni zahtjev. Međutim, uvidom u predmetni spis Ustavni sud ne može zaključiti da je sam apelant bilo kojom radnjom doprinio da predmetni postupak traje preko 10 godina.
d) Ponašanje suda
- 37.Uvidom u predmetni spis Ustavni sud konstatira da je apelantova tužba tuženima uručena na ročištu 18. septembra 1996. godine, iako su tuženi nakon što im je sud dostavio poziv za navedeno ročište, podneskom primljenim kod Osnovnog suda 2. septembra 1996. godine, opreza radi, osporili osnovu i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva, te istakli da nisu dobili tužbu zbog čega se o njoj ne mogu izjasniti. Nadalje, Ustavni sud nalazi da je od momenta podnošenja apelantove tužbe do donošenja prvostepene presude 2. decembra 1998. godine Osnovni sud zakazao 20 ročišta. Neka od navedenih ročišta su bila odložena zbog neiskazane dostave za tužene, predlaganja apelanta i tuženih da se izvedu dokazi, nepristupanja svjedoka kojeg su predložili tuženi, nepristupanja tuženih lično na ročišta na kojima je bilo predviđeno da će biti saslušani u svojstvu parničnih stranaka. Također, Ustavni sud nalazi da je prvostepena presuda od 2. decembra 1998. godine dostavljena punomoćnicima apelanta i tuženih 13. jula 1999. godine, dakle nakon više od sedam mjeseci. Nakon toga, Okružni sud je o žalbi tuženih od 20. jula 1999. godine 1. decembra 2000. godine donio presudu kojom je prvostepena presuda ukinuta i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovno suđenje. U ponovnom postupku, iako je apelant podneskom od 20. maja 2005. godine precizirao svoj tužbeni zahtjev, prvostepeni sud je tek na ročištu zakazanom 19. decembra 2006. godine vratio apelantu tužbu radi ispravke i dopune u smislu odredbe člana 53. ZPP-a. Osnovni sud je u ponovnom postupku zakazivao ročišta pet puta, te presudu donio 24. augusta 2007. godine, dakle u periodu dužem od šest godina od momenta donošenja rješenja Okružnog suda. Nakon toga tuženi su podnijeli žalbu o kojoj je Okružni sud donio presudu 24. aprila 2008. godine, čime je predmetni postupak okončan.
- 38.Na osnovu navedenog Ustavni sud konstatira da je prvostepeni sud u predmetnom postupku, generalno gledajući, bio aktivan u zakazivanju velikog broja ročišta. Međutim, rezultat tih ročišta nije bilo donošenje prvostepene presude u razumnom vremenskom roku, zbog čega proizlazi da prvostepeni sud nije u konkretnom slučaju postupao u skladu sa odredbom člana 10. ZPP-a prema kojoj je bio dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, kao i da pri tome onemogući svaku zloupotrebu prava koja pripadaju stranama u postupku. Ustavni sud u konkretnom slučaju ne može, kao razlog za neokončavanje predmetnog postupka, prihvatiti obrazloženje Osnovnog suda u pogledu preopterećenosti tog suda velikim brojem predmeta. S tim u vezi Ustavni sud napominje da se preopterećenost sudstva, općenito, ne može prihvatiti kao opravdanje, budući da su države ugovornice Evropske konvencije dužne organizirati administriranje pravde na takav način da sudovi ispunjavanju zahtjeve iz člana 6. Evropske konvencije. Međutim, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, države ugovornice nisu odgovorne u slučaju privremenog zaostatka svojih sudova pod uvjetom da preduzmu odgovarajuće mjere da se takva vanredna situacija popravi (vidi Evropski sud za ljudska prava, Zimmermann i Steiner protiv Švicarske, presuda od 13. jula 1983. godine, serija A, broj 66, st. 25-32; vidi Ustavni sud, odluke broj AP 600/04 od 17. februara 2005. godine, tačka 25. i broj AP 505/04 od 15. juna 2005. godine, tačka 31). U konkretnom slučaju Ustavni sud ne može zaključiti da je Osnovni sud preduzimao pravovremene mjere s ciljem okončanja predmetnog postupka, koji je trajao u periodu dužem od 10 godina. U odnosu na Okružni sud, Ustavni sud nalazi da je navedeni sud svoje odluke donosio u razumnom vremenskom roku, uzimajući u obzir momenat podnošenja žalbe i dostavljanja spisa tom sudu na odluku o žalbi.
- 39.S obzirom na navedeno, a uzevši u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju zbog nedonošenja odluke Osnovnog suda u razumnom roku došlo do povrede apelantovog prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pitanje kompenzacije
- 40.Apelant je tražio naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja postupka. Prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na apelantov zahtjev, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud podsjeća da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u simboličnom iznosu u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i sloboda.
- 41.Prilikom odlučivanja o apelantovom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeni princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150 KM. Imajući u vidu da je postupak povodom apelantove tužbe od 23. maja 2005. godine okončan 24. aprila 2008. godine, Ustavni sud smatra da ukupan iznos koji apelantima treba isplatiti na ime naknade nematerijalne štete, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, iznosi 1.500,00 KM. Ovaj iznos apelantu je dužna, s obzirom na sjedište redovnih sudova pred kojima je trajao postupak na čiju se dužinu apelant žali, isplatiti Vlada Republike Srpske u roku od 90 dana od dana dostavljanja ove odluke.
Ostali navodi
- 42.Ustavni sud smatra da, s obzirom na zaključke u vezi sa povredom prava garantiranih članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, nije potrebno posebno razmatrati ostale apelantove navode koji se tiču povrede apelantovog prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.
VIII. Zaključak
- 43.Činjenica da je predmetni postupak trajao duže od deset godina dovoljna je Ustavnom sudu da zaključi da je u konkretnom slučaju povrijeđeno apelantovo pravo na donošenje presude u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 44.Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 45.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
AP 2873/06
Predsjednica
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine