USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 2038/09, rješavajući apelaciju Samira Sulića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 9. novembra 2011. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Samira Sulića.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu Kantonalnog suda u Bihaću broj Gž-693/05.
Na osnovu člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona da u roku tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke Samiru Suliću isplati iznos od 600 KM na ime nematerijalne štete zbog toga što nije donesena odluka u razumnom roku.
Nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona da, u skladu s članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".
- 1.Samir Sulić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bihaća, kojeg zastupa Silva Seferagić, advokat iz Bihaća, podnio je 30. juna 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka pred Kantonalnim sudom u Bihaću (u daljem tekstu: Kantonalni sud) u predmetu broj Gž-693/05. Apelant je zatražio da mu, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, bude određena naknada nematerijalne štete.
- 2.Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda je zatraženo 13. oktobra 2009. godine, te 7. jula 2010. godine, da dostavi odgovor na apelaciju.
- 3.Kantonalni sud je odgovor na apelaciju dostavio 3. novembra 2009. godine, odnosno 12. jula 2010. godine.
- 4.Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Kantonalnog suda od 3. novembra 2009. godine dostavljen je apelantu 10. novembra 2009. godine, a odgovor od 12. jula 2010. godine 11. augusta 2010. godine.
- 5.Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
- 6.Općinski sud u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud) je Presudom broj P-301/04 od 3. marta 2005. godine obavezao "Sarajevo osiguranje" d.d. Sarajevo, Filijala Prijedor (u daljnjem tekstu: tuženi), da apelantu isplati na ime naknade nematerijalne i materijalne štete iznose označene u izreci presude, sa zakonskim zateznim kamatama počevši od određenih datuma, te da mu nadoknadi troškove postupka. Preostali dio apelantovog tužbenog zahtjeva za naknadu materijalne i nematerijalne štete je odbijen. Najzad, apelantov tužbeni zahtjev za naknadu štete u vidu izdatka za tuđu njegu i pomoć, te troškova liječenja, u cijelosti je odbijen.
- 7.Apelant je protiv presude prvostepenog suda izjavio žalbu 4. aprila 2005. godine. Također, žalbu je izjavio i tuženi. Apelantu je žalba tuženog dostavljena na odgovor 6. aprila 2005. godine, a on je odgovor na žalbu dostavio 14. aprila 2005. godine.
- 8.U vrijeme podnošenja apelacije, tj. 30. juna 2009. godine, Kantonalni sud o apelantovoj žalbi izjavljenoj 4. aprila 2005. godine nije donio odluku.
- 9.Kantonalni sud je Presudom broj Gž-693/05 od 11. novembra 2009. godine apelantovu žalbu uvažio u cijelosti, a žalbu tuženog djelimično, pa je ukinuo presudu prvostepenog suda u dijelu u kojem je tuženi obavezan na naknadu troškova parničnog postupka u označenom iznosu, te u dijelu u kojem je apelantov zahtjev za naknadu materijalne i nematerijalne štete, te naknadu štete u vidu izdatka za tuđu njegu i pomoć odbijen, te je predmet vratio na ponovno odlučivanje. U preostalom dijelu žalba tuženog je odbijena kao neosnovana i prvostepena presuda potvrđena.
- 10.Apelant smatra da je Kantonalni sud prekoračio "rokove razumnog trajanja postupka tj. suđenja u razumnom roku" i da je na taj način povrijedio pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). U vezi s tim apelant ističe da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena Općinskom sudu 26. maja 2004. godine, a presuda je donesena 3. marta 2005. godine. Na prvostepenu presudu i on i tuženi su u zakonom ostavljenom roku izjavili žalbe, koje su u Općinskom sudu zaprimljene 4. aprila 2005. godine. Također, apelant ističe da su obje strane blagovremeno dostavile odgovore na izjavljene žalbe. Međutim, usprkos rokovima propisanim članom 217. st. 3. i 4. Zakona o parničnom postupku Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Zakon o parničnom postupku), Kantonalni sud nije odlučio o njegovoj žalbi. Po apelantovom mišljenju u konkretnom slučaju ne radi se o naročito složenom predmetu, s obzirom da je predmet spora naknada štete, te da su urađena sva potrebna vještačenja i s tim u vezi provedeni svi dokazi potrebni za donošenje odluke. Apelant posebno ukazuje da je odluka o meritumu u konkretnom slučaju za njega od posebne važnosti jer je pretrpio teške tjelesne povrede s trajnim posljedicama, a za što čeka naknadu od 2002. godine. Apelant smatra da svojim ponašanjem ni na koji način nije doprinio dužini postupka, te ukazuje da je u dva navrata ulagao pismene urgencije Kantonalnom sudu. Međutim, iako je od podnošenja žalbe proteklo više od četiri godine, od Kantonalnog suda do podnošenja apelacije nije dobio niti jedan odgovor. Najzad, apelant je zatražio da se odredi "pravična naknada kao kompenzacija za neopravdano dugo trajanje postupka".
- 11.Kantonalni sud je u odgovoru dostavljenom 3. novembra 2009.godine istakao da je apelantov predmet svrstan u kategoriju "starih predmeta" i po redoslijedu prispijeća u sud nije na redu za odlučivanje, kao i da je svaki od sudija na građanskom referatu opterećen velikim brojem ovih predmeta, što je i razlog da u konkretnom slučaju još nije donesena odluka. Kantonalni sud je istakao da će odluka u apelantovom predmetu biti donesena u roku od 30 dana.
- 12.Kantonalni sud je, na ponovno traženje Ustavnog suda od 7. jula 2010. godine, Sud obavijestio da je u apelantovom predmetu donesena odluka 11. novembra 2009. godine, te dostavio njenu kopiju.
- 13.Zakon o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH" br. 53/03, 73/05 i 19/06) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 217.
[...]
(3) Drugostepeni sud će održati sjednicu vijeća, odnosno raspravu, u roku od 45 dana nakon što od prvostepenog suda primi spise po žalbi.
(4) Drugostepeni sud će donijeti odluku u roku od 30 dana od dana održavanja
sjednice vijeća na kojoj je odlučeno o žalbi, odnosno, ako je održana rasprava, u roku od 30 dana od dana zaključenja rasprave.
- 14.U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 15.U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
- 16.U skladu s članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud izuzetno može razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
- 17.U konkretnom slučaju apelant se poziva na svoje pravo iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije koje sadrži i pravo na "suđenje u razumnom roku", zato što Kantonalni sud u momentu podnošenja apelacije nije odlučio u dugom vremenskom periodu o njegovoj blagovremeno izjavljenoj žalbi. Iako je u međuvremenu Kantonalni sud Presudom broj Gž-693/05 od 11. novembra 2009. godine odlučio o apelantovoj žalbi, apelacija je bila dopustiva i u vrijeme njenog podnošenja, u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda.
- 18.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 16. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
- 19.Apelant smatra da mu je zbog toga što nije donesena odluka o njegovoj žalbi u dužem vremenskom periodu povrijeđeno pravo na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 20.Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
- 21.Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
- 1.Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. [...]
- 22.Prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u okviru okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud za ljudska prava, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
- 23.Osim toga, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka (vidi Evropski sud, Probstmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997-IV).
- 24.Konačno, Evropski sud je ukazao da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A broj 228-B, stav 18).
- 25.Apelant je postupak pred Kantonalnim sudom pokrenuo blagovremeno izjavljenom žalbom protiv prvostepene presude 4. aprila 2005. godine. Kantonalni sud je odlučio o žalbi Presudom broj Gž-693/05 od 11. novembra 2009. godine, kojom je prvostepena presuda djelimično ukinuta i predmet u tom dijelu vraćen na ponovni postupak. Dakle, cjelokupan postupak povodom apelantove žalbe pred Kantonalnim sudom trajao je četiri godine i sedam mjeseci.
- 26.U konkretnom slučaju u pogledu ocjene složenosti predmeta Ustavni sud primjećuje da je apelant pokrenuo parnični postupak radi ostvarivanja prava na naknadu materijalne i nematerijalne štete, te troškova na ime tuđe njege i pomoći, a zbog posljedica koje je pretrpio nakon saobraćajnog udesa koji je izazvao vozač vozila koji je bio osiguran kod tuženog. Iz predočenog Ustavnom sudu ne može se zaključiti da se radi o komplikovanom predmetu, kako u pogledu činjeničnih, tako i u pogledu pravnih pitanja.
- 27.U vezi s ponašanjem suda, Ustavni sud primjećuje da je Kantonalnom sudu bilo potrebno četiri godine i sedam mjeseci da bi odlučio o apelantovoj žalbi. U svom odgovoru na apelaciju od 3. novembra 2009. godine je istakao da je apelantov predmet svrstan u kategoriju "starih predmeta" i po redoslijedu prispijeća u sud nije na redu za odlučivanje, kao i da je svaki od sudija na građanskom referatu u navedenom sudu opterećen velikim brojem ovih predmeta, a što je označio kao uzroke zbog kojih o apelantovoj žalbi nije odlučeno. Najzad, u svom odgovoru Kantonalni sud je istakao da će o apelantovoj žalbi biti odlučeno u roku od 30 dana, što je i učinjeno, jer je presuda donesena 11. novembra 2009. godine.
- 28.U vezi s navedenim, Ustavni sud, prije svega, podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizuje svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194. stav 21. i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Dalje, kako je već ukazano u ovoj odluci, veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka.
- 29.U konkretnom slučaju, s obzirom na to da se ne radi o složenom predmetu, a iz predočenog Ustavnom sudu, odnosno iz odgovora Kantonalnog suda, ne može se utvrditi da je sam apelant doprinio dužini postupka, razlozi koje navodi Kantonalni sud kao opravdanje za dužinu postupka ne mogu se smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za ovako dugo trajanje postupka odlučivanja o izjavljenoj žalbi.
- 30.Uzimajući u obzir sve navedeno, Ustavni sud smatra da se odugovlačenje postupka u cijelosti može pripisati Kantonalnom sudu, da dužina postupka od četiri godine i sedam mjeseci nije zadovoljila zahtjev "razumnosti" iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava na donošenje odluke u razumnom roku, kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 31.Apelant je zatražio naknadu nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku. Prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na apelantov zahtjev, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud podsjeća da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u odgovarajućem iznosu u odnosu na utvrđeno kršenje ljudskih prava, te da se ovako određena naknada obračunava prema kriterijima koje je uspostavio Evropski sud, prilagođeno ekonomskoj situaciji u BiH.
- 32.U vezi s navedenim, Ustavni sud upućuje na utvrđeni princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 20/06, st. 48-51). Prema tom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti približno 150,00 KM, a ukoliko se radi o hitnom postupku, 300,00 KM.
- 33.Imajući u vidu činjenicu da je u konkretnom slučaju postupak povodom apelantove žalbe do trenutka donošenja rješenja Kantonalnog suda trajao četiri godine i sedam mjeseci, te da predmetni postupak po zakonu nije određen kao hitan, apelantu se određuje naknada u visini od 600,00 KM. Ovaj iznos, s obzirom na sjedište Kantonalnog suda, apelantu je dužna isplatiti Vlada Unsko-sanskog kantona, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.
- 34.Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku, kada nadležni sud o blagovremeno izjavljenoj žalbi ne odluči u periodu od četiri godine i sedam mjeseci, a da pri tome ne ponudi razumno obrazloženje za ovako dugo trajanje postupka.
- 35.Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 36.Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
- 21.
.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović, s. r.