Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Odluka o dopustivosti i meritumu

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 703/09, rješavajući apelaciju Dragice Šatradin, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 6. decembra 2011. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Dragice Šatradin.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Ukida se zaključak Općinskog suda u Sarajevu broj 065-0-I-08-003155 od 19. februara 2009. godine.

Predmet se vraća Općinskom sudu u Sarajevu koji je dužan da po hitnom postupku donese novu odluku, u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Općinskom sudu u Sarajevu da, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke, u skladu s članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".

  • 1.
    Dragica Šatradin (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Viteza, koju zastupa Miro Blaž, advokat iz Viteza, podnijela je 9. marta 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Zaključka Općinskog suda u Sarajevu broj 065-0-I-08-003155 od 19. februara 2009. godine.
  • 2.
    Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda u Sarajevu i Federacije Bosne i Hercegovine, koju zastupa Federalno pravobranilaštvo (u daljnjem tekstu: izvršenik), zatraženo je 5. juna 2009. godine da dostave odgovor na apelaciju.
  • 3.
    Općinski sud u Sarajevu je odgovor na apelaciju dostavio 24. juna 2009. godine. Izvršenik, do dana donošenja ove odluke, nije dostavio odgovor na apelaciju.
  • 4.
    Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Općinskog suda dostavljen je apelantu 28. septembra 2009. godine.
  • 5.
    Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantičinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
  • 6.
    Općinski sud u Travniku je Presudom broj Rs-229/04 od 25. marta 2005. godine, preinačenom Presudom Kantonalnog suda u Novom Travniku broj Gž-558/05 od 15. marta 2007. godine, obavezao izvršenika da apelantici isplati iznos od 150,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom, počevši od 19. marta 2004. godine do isplate.
  • 7.
    Apelantica je 19. juna 2008. godine Općinskom sudu u Sarajevu podnijela prijedlog za izvršenje radi namirenja tražbine u iznosu od 150,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 19. marta 2004. godine do isplate, kao i troškova izvršnog postupka i to na novčanim sredstvima izvršenika koja se vode na označenom računu kod ovlaštene banke. U dijelu Troškovnik apelantica je naznačila: sastavljanje prijedloga za izvršenje u iznosu od 240,00 KM, materijalni troškovi 13,00 KM, poštarina 4 KM, sudska taksa na prijedlog i rješenje o izvršenju.
  • 8.
    Općinski sud u Sarajevu je 26. juna 2008. godine pozvao apelanticu da dostavi još dva primjerka prijedloga za izvršenje koja su nedostajala, što je ona i učinila podneskom od 14. jula 2008. godine, tvrdeći da je i prvobitno podnijela prijedlog u dovoljnom broju primjeraka. Na podnesku je, u dijelu Troškovnik, označeno: sastav podneska 120,00 KM, poštarina 4 KM.
  • 9.
    Općinski sud u Sarajevu je Rješenjem broj 065-0-I-08-003155 od 22. augusta 2008. godine dozvolio predloženo izvršenje.
  • 10.
    Općinski sud u Sarajevu je Rješenjem broj 065-0-I-08-003155 od 26. augusta 2008. godine, prema članu 195. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), izvršio ispravku svog rješenja pod istim brojem od 22. augusta 2008. godine u smislu da se apelantici određuju troškovi izvršenja u iznosu od 257,00 KM. U ostalom dijelu rješenje od 22. augusta 2008. godine ostalo je nepromijenjeno. U pouci o pravnom lijeku navedeno je da apelantica protiv ovog rješenja može izjaviti prigovor u roku od 8 dana.
  • 11.
    Apelantica je 29. augusta 2008. godine protiv Rješenja broj 065-0-I-08-003155 od 22. augusta 2008. godine uložila prigovor u dijelu odluke o troškovima postupka, predlažući da se usvajanjem prigovora priznaju svi troškovi izvršenja, odnosno: sastavljanje prijedloga za izvršenje u iznosu od 240,00 KM, materijalni troškovi 13,00 KM, poštarina 4 KM, sudska taksa na prijedlog i rješenje o izvršenju, sastav podneska primljenog u sudu 14. jula 2008. godine u iznosu od 120,00 KM, poštarina za slanje ovog podneska u iznosu od 4 KM, sastav prigovora u iznosu od 240,00 KM, materijalni troškovi u iznosu od 1 KM. Najzad, apelantica je predložila da se rješenje o izvršenju dostavi banci na provođenje jer izjavljeni prigovor ne zadržava izvršenje.
  • 12.
    Apelantica navodi da joj je rješenje o ispravci od 26. augusta 2008. godine uručeno istog dana kada je uložila i prigovor na prvobitno rješenje od 22. augusta 2008. godine, odnosno 29. augusta 2008. godine.
  • 13.
    Apelantica je 8. septembra 2008. godine protiv Rješenja broj 065-0-I-08-003155 od 26. augusta 2008. godine uložila prigovor u dijelu kojim nisu priznati svi troškovi postupka, te zatražila da joj se oni priznaju. Apelantica je istakla da su joj priznati troškovi postupka u iznosu od 257,00 KM, ali ne i svi ostali troškovi postupka kako je pobrojala u prigovoru na rješenje od 22. augusta 2008. godine. Apelantica je zatražila da joj se priznaju i oni troškovi postupka koji su ostali nepriznati, kao i troškovi sastava ovog prigovora u iznosu od 240,00 KM, te poštarina u iznosu od 4 KM. Najzad, apelantica je predložila da se i rješenje od 26. augusta 2008. godine dostavi banci na provođenje jer izjavljeni prigovor ne zadržava izvršenje.
  • 14.
    Općinski sud u Sarajevu je 11. novembra 2008. godine obavijestio apelanticu da su rješenja o izvršenju od 22. augusta 2008. godine i 26. augusta 2008. godine dostavljena označenoj banci na provođenje, te da su troškovi izvršenja koje je sudija odredio rješenjem od 22. augusta 2008. godine ispušteni greškom asistenta, a zbog čega je donijeto rješenje od 26. augusta 2008. godine. Najzad, istaknuto je da će se, ukoliko apelantica insistira na prigovorima od 29. augusta 2008. godine i 8. septembra 2008. godine, sud o njima izjasniti ukoliko ga u roku od 8 dana obavijesti da ostaje kod izjavljenih prigovora.
  • 15.
    Apelantica je u podnesku zaprimljenim u Općinskom sudu u Sarajevu 21. novembra 2008. godine, a kao odgovor na akt suda od 11. novembra 2008. godine, istakla da joj rješenjima protiv kojih je uložila prigovore nisu priznati svi troškovi postupka koje je imala, pa da ostaje kod prigovora koje je uložila u dijelu u kojem su ostali nepriznati troškovi. Najzad, apelantica je istakla da potražuje i troškove sastavljanja ovog podneska, a prema Troškovniku: sastav podneska 120,00 KM i poštarina 4 KM.
  • 16.
    Apelantica je podneskom zaprimljenim u Općinskom sudu u Sarajevu 30. januara 2009. godine zatražila da se odluči o njenim prigovorima.
  • 17.
    Općinski sud u Sarajevu je 19. februara 2009. godine donio Zaključak broj 065-0-I-08-003155 da je izvršni postupak okončan. U obrazloženju zaključka je konstatovano da je sud donio Rješenje o izvršenju broj 065-0-I-08-003155 od 22. augusta 2008. godine da je 5. februara 2009. godine u sudu zaprimljen dopis označene banke da je rješenje o izvršenju u cijelosti provedeno.
  • 18.
    Apelantica smatra da joj je osporenim zaključkom Općinskog suda u Sarajevu povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantica ističe da je izjavljivala prigovore na rješenja Općinskog suda u Sarajevu, da se na traženje suda izjasnila da ostaje kod prigovora u dijelu nepriznatih troškova postupka, ali da je Općinski sud u Sarajevu donio osporeni zaključak, čime je "proizvoljno primijenio pravo. Grubo kršeći njeno pravo na pravično suđenje, odnosno nepostojanjem odluka po njenim prigovorima i zahtjevima, onemogućio joj efektivan pristup sudu, kao i pravo na žalbu". Po apelantičinom mišljenju sve navedeno je imalo za posljedicu i "nepriznavanje apelantici prava na imovinu" (naknadu troškova koje je imala u izvršnom postupku).
  • 19.
    Općinski sud u Sarajevu je u odgovoru na apelaciju istakao da je donio rješenje o izvršenju od 22. augusta 2008. godine po apelantičinom prijedlogu, a na osnovu pravosnažne i izvršne isprave i na osnovu naredbe sudije u kojoj su određeni troškovi izvršenja a koji su se odnosili na troškove sastava prijedloga i materijalne troškove i poštarinu u ukupnom iznosu od 257,00 KM. S obzirom da su greškom daktilografa ispušteni određeni troškovi izvršenja, Općinski sud u Sarajevu je rješenjem od 26. augusta 2008. godine izvršio ispravku u smislu da su troškovi izvršenja određeni u iznosu koji je apelantica u prijedlogu tražila i koji su joj naredbom sudije i bili određeni. Nadalje, ukazano je da je nakon donošenja rješenja o ispravci od 26. augusta 2008. godine zaprimljen apelantičin prigovor od 29. augusta 2008. godine u kojem je istakla da nisu određeni troškovi izvršenja, te prigovor od 8. septembra 2008. godine u kojem ponovo traži troškove sastava prigovora od 29. augusta 2008. godine. Nadalje, ukazano je da je apelantica obaviještena da su rješenja od 22. augusta i 26. augusta 2008. godine zaprimljena od označene banke, te da je ukazano da je greškom asistenta sudije ispušteno naznačenje troškova postupka zbog čega je i donijeto rješenje od 26. augusta 2008. godine, te da su stoga prigovori i zahtjevi za novim troškovima neosnovani. Sud je 19. februara 2009. godine donio zaključak kojim je postupak okončan jer je obaviješten od banke da je rješenje provedeno u cijelosti. Zaključeno je da apelantici nisu povrijeđena prava na koja u apelaciji ukazuje, da su joj priznati svi troškovi izvršenja koje je tražila u prijedlogu za izvršenje podnesenom 19. juna 2008. godine rješenjem suda od 26. augusta 2008. godine, te da su neosnovani svi prigovori podneseni nakon donošenja rješenja o ispravci.
  • 20.
    Zakon o izvršnom postupku ("Službene novine FBiH" br. 32/03 i 33/06) u relevantnom dijelu glasi:

Član 11.

Sastav suda i odluke

(3) Odluke u izvršnom postupku sud donosi u obliku rješenja ili zaključka.

Član 12.

Pravni lijekovi

(1) Redovni pravni lijekovi u izvršnom postupku su prigovor i žalba, osim ako ovim zakonom nisu isključeni.

(2) Protiv rješenja donesenog u prvom stepenu može se izjaviti prigovor, a žalba kad je to ovim zakonom određeno.

(3) Prigovor se izjavljuje sudu koji je donio rješenje u roku od osam dana od dana dostavljanja, ako ovim zakonom nije drukčije određeno. O prigovoru odlučuje sud koji je donio rješenje.

(4) Protiv rješenja donesenog po prigovoru može se izjaviti žalba u roku od osam dana od dana dostave rješenja. O žalbi odlučuje sud drugog stepena.

(5) Prigovor i žalba ne zaustavljaju tok izvršnog postupka, ali se namirenje tražioca izvršenja odlaže do donošenja odluke prvostepenog suda po prigovoru. Iznimno, kada je izvršnom ispravom određena obaveza izdržavanja ili kada se izvršenje provodi naplatom s transakcijskog računa pravnog lica u korist imaoca istog takvog računa kao tražioca izvršenja, kao i u drugim slučajevima određenim ovim zakonom, može doći do namirenja prije donošenja odluke po prigovoru.

(6) Protiv zaključka nije dozvoljen pravni lijek.

Član 15.

Rokovi za postupanje

Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči.

Član 16.

Troškovi postupka

(7) O troškovima postupka odlučuje sud u izvršnom postupku i u tom postupku određuje, na prijedlog stranke, izvršenje radi njihova ostvarenja.

Član 49.

Rješenje o prigovoru

(1) Rješenje o prigovoru donosi sudija.

(2) Rješenjem se prigovor usvaja, odbija ili se odbacuje kao neblagovremen, nepotpun ili nedozvoljen.

  • 21.
    U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
  • 22.
    U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
  • 23.
    U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Zaključak Općinskog suda u Sarajevu broj 065-0-I-08-003155 od 19. februara 2009. godine kojim je izvršni postupak okončan i protiv kojeg, prema članu 12. stav 6. Zakona o izvršnom postupku nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Nadalje, osporeni zaključak apelantici je uručen 27. februara 2009. godine, a apelacija je podnesena 9. marta 2009. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
  • 24.
    Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
  • 25.
    Apelantica smatra da joj je osporenim zaključkom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
  • 26.
    Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

  • e)
    Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
    • 27.
      Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
    • 1.
      Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.
    • 28.
      Apelantica smatra da joj je pravo na pravično suđenje povrijeđeno jer joj je onemogućen efektivan pristup sudu s obzirom da nije odlučeno o njenim prigovorima koji su se ticali odluke o troškovima postupka a koji predstavljaju njenu imovinu, odnosno da joj je uskraćeno pravo na žalbu, kao i da je sud proizvoljno primijenio pravo.
    • 29.
      Ustavni sud podsjeća da je kroz svoju praksu konzistentno naglašavao da...izvršenje presude koju donese bilo koji sud mora biti posmatrano kao integralni dio suđenja u smislu člana 6. Evropske konvencije... (vidi vodeće odluke Ustavnog suda, AP 288/03 od 17. decembra 2004. godine, stav 28, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 8/05, i AP 464/04 od 17. februara 2005. godine, stav 27, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 40/05). S tim u vezi, Ustavni sud napominje da je pravo na pristup sudu inherentno članu 6. stav 1. Evropske konvencije koje traje (pravo na pristup sudu)...sve dok se ne realizuje utvrđeno građansko pravo... u suprotnom efektivan postupak prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza bio bi iluzoran ako u naknadnom izvršnom postupku to pravo ne može da zaživi... (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 552/04 od 28. juna 2005. godine, stav 9, objavljena na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
    • 30.
      U konkretnom slučaju apelantica je pokrenula postupak izvršenja pravosnažne presude podnošenjem prijedloga za izvršenje u kojem je zatražila da joj se nadoknade troškovi koji su za nju nastali pokretanjem izvršnog postupka, a prema troškovniku koji je u prijedlogu izričito navela. Općinski sud je rješenjem od 22. augusta 2008. godine odobrio predloženo izvršenje, ali je greškom propustio odlučiti o apelantičinom zahtjevu za naknadu troškova postupka. Ovaj propust otklonjen je donošenjem rješenja od 26. augusta 2008. godine. Međutim apelantica je i na rješenje od 22. augusta, kao i na rješenje od 26. augusta 2008. godine, uložila prigovore u dijelu koji se ticao njenog zahtjeva za naknadu troškova postupka, ali o ovim prigovorima nije odlučeno. Također, apelantica je i na izričitu obavijest Općinskog suda od 11. novembra 2008. godine potvrdila da ostaje kod svojih prigovora i da traži da o njima bude odlučeno.
    • 31.
      Ustavni sud primjećuje da je članom 15. Zakona o izvršnom postupku regulirano da sud, po pravilu, o prigovoru odlučuje u roku od 15 dana od dana kada su se stekli uvjeti za odlučivanje o njemu, a članom 49. istog zakona da sudija donosi rješenje o prigovoru. Iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu kao ni iz odgovara Općinskog suda ne može se zaključiti da u konkretnom slučaju nisu postojali uvjeti da se odluči o uloženim prigovorima. Nadalje, apelantica je uloženim prigovorima osporavala rješenja od 22. augusta i 26. augusta 2008. godine u dijelu koji se ticao naknade troškova postupka, a koju, prema članu 16. Zakona o izvršnom postupku, ima pravo tražiti. Međutim, Općinski sud je, ne odlučivši o apelantičinim prigovorima, donio zaključak da je izvršni postupak okončan, s obzirom da je od označene banke obaviješten da je rješenje o izvršenju u cijelosti provedeno. S obzirom da, prema članu 12. stav 6. Zakona o izvršnom postupku, protiv zaključka u izvršnom postupku nije dozvoljen pravni lijek, Općinski sud je, bez odlučivanja o istaknutim prigovorima prije donošenja osporenog zaključka, apelantici uskratio pravo da dođe do konačne odluku o istaknutom zahtjevu koji se ticao njenih građanskih prava u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije (naknada troškova postupka koji predstavljaju imovinu).
    • 32.
      Činjenica da je apelantica insistirala da se rješenja od 22. augusta i 26. augusta 2008. godine dostave označenoj banci na izvršenje, kao i da su ova rješenja u cijelosti izvršena, nije oslobodila obaveze Općinski sud, da prema izričitoj zakonskoj odredbi, odluči o uloženim prigovorima a imajući u vidu da njihovo ulaganje samo po sebi ne zaustavlja tok izvršnog postupka.
    • 33.
      Ustavni sud zaključuje da je apelantici povrijeđeno pravo na pristup sudu kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer je Općinski sud, prije donošenja zaključka da je izvršni postupak okončan, propustio da odluči o apelantičinim prigovorima izjavljenim u izvršnom postupku kao integralnom dijelu suđenja u smislu prava na pravično suđenje.
    • 34.
      S obzirom da se apelantičine tvrdnje o povredi ostalih segmenata prava na pravično suđenje, kao i prava na imovinu zasnivaju na navodima koji su razmotreni u odnosu na povredu prava na pristup sudu, te da je utvrđeno da je apelantici u ovom dijelu povrijeđeno pravo na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nema potrebe da ih ispituje i u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje, te u odnosu na pravo na imovinu.
    • 35.
      Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pristup sudu kao segmenta pravičnog suđenja iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada nadležni redovni sud, prije donošenja odluke da je izvršni postupak okončan, propusti da odluči o prigovorima koje je apelant istakao u toku izvršnog postupka, kao integralnog dijela suđenja u smislu prava na pravično suđenje.
    • 36.
      Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
    • 37.
      Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović, s. r.