USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 3047/09, rješavajući apelaciju Asima Sultanovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineje 1. i 2. i člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 10. oktobra 2012. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Asima Sultanovića podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 044926 08 Gž od 10. jula 2009. godine.
Odluku objaviti u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“, „Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine“, „Službenom glasniku Republike Srpske“ i u „Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine“.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
- 1.Asim Sultanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva podnio je 28. septembra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 P 044926 08 Gž od 10. jula 2009. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda zatraženo je 12. marta 2010. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
- 3.Kantonalni sud je 30. aprila 2010. godine dostavio odgovor na apelaciju.
- 4.Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Kantonalnog suda dostavljen je apelantu 4. maja 2010. godine.
III. Činjenično stanje
- 5.Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
- 6.Općinski sud u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) je Presudom broj 65 0 P 044926 07 P od 15. oktobra 2008. godine obavezao „Zrak“ d.d. Sarajevo (u daljnjem tekstu: tuženi) da u apelantovu korist uplati iznos od 2.422,33 KM na ime doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje u nadležnom Fondu PIO/MIO, iznos od 1.715,83 KM na ime doprinosa za zdravstveno osiguranje u nadležnom Fondu za zdravstveno osiguranje, te iznos od 171,58 KM na ime doprinosa za osiguranje od nezaposlenosti u nadležnom Zavodu za zapošljavanje, sve za period od 1. januara 1996. godine do 5. maja 2000. godine, i da mu nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 950,00 KM.
- 7.U obrazloženju prvostepene presude je istaknuto da je apelant u tužbi naveo da je bio zaposlenik tuženog sve do 5. maja 2000. godine kada mu je, na osnovu člana 143. Zakona o radu, prestao radni odnos, da mu je tuženi isplatio plaće i otpremninu, ali da nije uplatio doprinose za period od 1. januara 1996. godine do 5. maja 2000. godine. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u Odluku tuženog broj 12/61-07 od 28. juna 2007. godine, zahtjev tuženog za realizaciju Zakona o naplati obaveza PIO/MIO upućen Službi PIO/MIO 13. jula 2006. godine i nalaz vještaka finansijske struke, pa je na osnovu ocjene svih izvedenih dokaza odlučio kao u izreci presude. Naime, Općinski sud je uvidom u nalaz i mišljenje vještaka finansijske struke sačinjenog na osnovu izvršenog obračuna visine neuplaćenih doprinosa utvrdio visinu neuplaćenih doprinosa tuženog na apelantovo ime i to doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje u iznosu od 2.422,34 KM, doprinosa za zdravstveno osiguranje u iznosu od 1.715,83 KM i doprinosa za osiguranje od nezaposlenosti iznos od 171,58 KM, sve za period od 1. januara 1996. godine do 5. maja 2000. godine.
- 8.Općinski sud je obrazložio da među parničnim strankama nije sporan pravni osnov tužbe i to obaveza tuženog da u apelantovu korist uplati doprinose za penzijsko, invalidsko i zdravstveno osiguranje i za osiguranje od nezaposlenosti za period od 1. januara 1996. do 5. maja 2000. godine u iznosu od 4.309,74 KM. Međutim, Općinski sud je utvrdio da je sporan stav tuženog da je postupio prema navedenoj obavezi kroz podnošenje prijave za izmirenje duga za neuplaćene doprinose nadležnom Zavodu PIO/MIO, u skladu sa Zakonom o naplati i djelimičnom otpisu dospjelih, a nenaplaćenih doprinosa za socijalno osiguranje. Prema ocjeni suda, taj stav tuženog ne može se smatrati dostatnim, jer takvo postupanje tuženog u odnosu na apelanta, povodom traženih uplata doprinosa, nije dovoljno konkretizirano, pa je sud, primjenjujući pravilo o teretu dokazivanja i imajući u vidu odredbu člana 126. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), zaključio da tuženi nije dokazao da je postupio prema preuzetoj obavezi i u apelantovu korist isplatio tražene doprinose. Stoga je sud donio odluku kao u izreci presude. Općinski sud je, također, obrazložio da je odbio prigovor nenadležnosti tog suda u postupanju povodom tužbe zbog toga što je dopunjenim članom 101. st. 2. i 3. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju predviđena nadležnost redovnog suda za postupanje povodom predmetne tužbe, dok je odluku o troškovima postupka donio na osnovu člana 386. stav 1. ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad advokata („Službene novine FBiH“ br. 67/02, 22/04, 24/04 i 18/05).
- 9.Kantonalni sud je Presudom broj 65 0 P 044926 08 Gž od 10. jula 2009. godine žalbu tuženog djelimično uvažio i prvostepenu presudu preinačio tako da je apelantu odbijen zahtjev da tuženi u njegovu korist uplati iznos od 2.422,33 KM na ime doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje u nadležnom Fondu PIO/MIO, iznos od 1.715,83 KM na ime doprinosa za zdravstveno osiguranje u nadležnom Fondu za zdravstveno osiguranje, dok je u preostalom dijelu žalba tuženog odbijena kao neosnovana i prvostepena presuda potvrđena. Odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove, a apelantov zahtjev za naknadu troškova postupka nastalih povodom žalbe odbijen je kao neosnovan.
- 10.Kantonalni sud je svoju odluku obrazložio navodom da je, nakon održane rasprave primjenom odredbe člana 217. stav 2. ZPP, radi pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja, ovaj sud izveo novi dokaz koji je tuženi predložio u žalbi, čitanjem Sporazuma o izmirenju duga (u daljnjem tekstu: Sporazum) zaključenog u Mostaru 9. oktobra 2008. godine između tuženog i Federalnog zavoda za mirovinsko-penzijsko i invalidsko osiguranje (u daljnjem tekstu: Federalni zavod PIO/MIO), pa je, ispitujući osporenu presudu u granicama propisanim članom 221. ZPP, odlučio kao u izreci presude. Kantonalni sud je utvrdio da su navedenim Sporazumom utvrđena dugovanja odnosno potraživanja na osnovu doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje kao i socijalno osiguranje. Naime, tačkom III Sporazuma utvrđeno je da će tuženi izmiriti dospjele a neizmirene doprinose za penzijsko, invalidsko i socijalno osiguranje u skladu sa članom 7. Zakona o naplati i djelimičnom otpisu dospjelih, a nenaplaćenih doprinosa za socijalno osiguranje u roku od pet godina, dok je tačkom IV utvrđeno da je tuženi dužan dugovanja iz tačke II izmiriti u 60 jednakih rata. Prema tome, iz provedenog dokaza nesporno proizlazi da je tuženi kao dužnik preuzeo obavezu da će izmiriti sporna potraživanja i da je u cijelosti ispunio preuzete obaveze u skladu sa zaključenim Sporazumom prema svim zaposlenicima, uključujući i apelanta, pa je apelantov tužbeni zahtjev za isplatu doprinosa za penzijsko, invalidsko i socijalno osiguranje odbijen kao neosnovan.
- 11.Dio svoje odluke kojim je potvrdio prvostepenu presudu Kantonalni sud je obrazložio stavom da se tuženi u žalbi pogrešno poziva na Sporazum koji se odnosi na uplatu doprinosa na ime nezaposlenosti, budući da je utvrđeno da su navedenim Sporazumom obuhvaćena potraživanja koja se odnose na doprinose za penzijsko, invalidsko i socijalno osiguranje, a ne i doprinosi za osiguranje od nezaposlenosti, pa kako tuženi nije uplatio doprinose na ime nezaposlenosti u apelantovu korist, u smislu člana 4. tačka 3. Zakona o doprinosima („Službene novine FBiH“ br. 35/98, 54/00, 16/01, 37/01 i 1/02), Kantonalni sud je zaključio da je apelantov tužbeni zahtjev za isplatu doprinosa na ime nezaposlenosti u visini utvrđenoj prema dopunskom nalazu vještaka finansijske struke od 23. aprila 2008. godine osnovan. Zbog navedenih razloga, Kantonalni sud je primjenom odredbe člana 229. tačka 3. ZPP odlučio kao u izreci presude, dok je odluku o troškovima postupka donio u skladu sa članom 397. stav 2. ZPP, u vezi sa članom 386. stav 2. navedenog zakona, a odluku o odbijanju apelantovog zahtjeva za naknadu troškova na ime sastava odgovora na žalbu donio je primjenom odredbe člana 387. stav 1. ZPP, jer, prema ocjeni suda, ti troškovi nisu bili neophodni za vođenje predmetne parnice.
IV. Apelacija
- 12.Apelant smatra da mu je presudom Kantonalnog suda povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant navodi da je Kantonalni sud bez ikakvog zakonskog osnova prihvatio kao novu činjenicu Sporazum zaključen između „Zavoda“ i tuženog, na osnovu kojeg je i osnovana presuda tog suda. Smatra da Sporazum ne može proizvoditi pravno djelovanje s obzirom na to da je zaključen bez „njegovog znanja i volje“, te da pravo na uplatu doprinosa ima na osnovu odredbe člana 4. stav 1. tačka 3. Zakona o doprinosima. Također, navodi da je predmetni Sporazum za njega neprihvatljiv zato što je već ostvario pravo na penziju, u koju će moći otići ako mu se uplate traženi doprinosi za sporni period. Apelant je 31. maja 2010. godine dopunio apelaciju i obavijestio Ustavni sud da je tuženi nakon donošenja presude Kantonalnog suda dobrovoljno uplatio sve doprinose koji su bili predmet spora pred redovnim sudovima. Međutim, i dalje ostaje pri navodima apelacije da mu je povrijeđeno pravo na imovinu, zbog toga što je Kantonalni sud odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka, a budući da je tuženi povod vođenja ovog parničnog postupka, apelant smatra da mu pripadaju svi troškovi postupka.
Odgovor na apelaciju
- 13.Kantonalni sud je naveo da osporenom presudom nije povrijeđen zakon na apelantovu štetu, pa je predložio da se apelacija odbije kao neosnovana.
V. Relevantni propisi
- 14.U Zakonu o naplati i djelimičnom otpisu dospjelih, a nenaplaćenih doprinosa za socijalno osiguranje („Službene novine FBiH“ br. 25/06 i 57/09; u daljnjem tekstu: Zakon o naplati i djelimičnom otpisu dospjelih, a nenaplaćenih doprinosa) relevantne odredbe glase:
Član 1.
Ovim Zakonom utvrđuju se uvjeti, način plaćanja i postupak naplate i djelimični otpis dospjelih, a nenaplaćenih doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje, zdravstveno osiguranje i osiguranje od nezaposlenosti (u daljnjem tekstu: doprinosi) kod pravnih osoba koje su imale strukturu državnog kapitala 50% i više u razdoblju od 01.01.1992. godine do 31.12.2005. godine (u daljnjem tekstu: dužnici), zatim određuje potrebna dokumentacija i utvrđuje obaveza Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje, Zavoda zdravstvenog osiguranja i reosiguranja Federacije BiH, kantonalnih zavoda za zdravstveno osiguranje, Federalnog zavoda za zapošljavanje i kantonalnih službi za zapošljavanje (u daljnjem tekstu: nositelji osiguranja) da osiguraju posebnu knjigovodstvenu evidenciju o naplati potraživanja po osnovi doprinosa i obavezi Porezne uprave Federacije Bosne i Hercegovine da sudjeluje u postupku i nadzoru nad postupkom naplate dospjelih, a nenaplaćenih doprinosa, sukladno ovome Zakonu.
[...]
Član 4.
Dužnici koji na dan stupanja na snagu ovog Zakona imaju dugovanja po osnovu doprinosa pokrenut će postupak plaćanja dospjelih, a neplaćenih doprinosa, pojedinačnom prijavom dugovanja kod nositelja osiguranja po vrstama doprinosa u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu ovog Zakona.
Ovaj Zakon primjenjuje se i na dužnike iz stav 1. ovog člana, za koje je pokrenut postupak stečaja i postupak likvidacije.
II - UVJETI I NAČIN PLAĆANJA DUGOVANJA
Član 5.
Dugovanja utvrđena ovim Zakonom mogu se izmiriti na slijedeći način:
- 1)jednokratnom uplatom uz popust;
- 2)reprogramiranjem duga u roku od jedne do sedam godina, uz mogućnost odgođenog plaćanja ili obročnog plaćanja, uz obvezno prilaganje instrumenata osiguranja plaćanja;
- 3)otpisom.
Iznimno, uplatu duga po osnovu doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje može izvršiti fizička osoba - obaveznik koje je u vremenu iz član 1. ovog Zakona imalo status zaposlenika kod pravne osobe - dužnika, ako dužnik ne može da izvrši uplatu tog duga, i o tome fizička osoba - obaveznik zaključuje ugovor sa nositeljem osiguranja o načinu plaćanja tog duga.
Izmirenje duga na način propisan stavom 1. ovog člana, smatra se izmirenjem obaveza po osnovu obaveznih doprinosa u skladu sa važećim propisima.
Član 6.
Dužnik koji svoj dug izmiruje na način iz člana 5. stava 1. tačka 2) ovog Zakona, obavezno prilaže najmanje jedan od slijedećih instrumenata osiguranja plaćanja, i to:
- 1)garanciju banke za slučaj izmirenja duga reprogramiranjem iz člana 5. stava 1. tačka 2) ovog Zakona;
- 2)mjenica avalirana od banke na iznos duga;
- 3)zalog imovine hipotekarnog dužnika, dužnika iz osiguranog potraživanja ili druge pravne osobe.
Iznimno, dužnik nije obavezan priložiti instrument osiguranja plaćanja iz stava 1. ovog člana u slučaju kad je uknjižena hipoteka na imovinu u korist Porezne uprave po osnovu istog duga koji je predmetom zaključenja Sporazuma o izmirenju duga.
Član 8.
Prijedlog za pokretanje postupka plaćanja dospjelih, a neplaćenih doprinosa u skladu sa članom 4. ovog Zakona, vrši se na način da dužnik podnese pismenu prijavu o vrsti i visini dugovanja nositeljima osiguranja pojedinačno po vrsti osiguranja.
Prijavu iz stava 1. ovog člana dužnik podnosi prema mjestu svog sjedišta.
Član 9.
Dužnik i nosioci osiguranja dužni su da na osnovu dokumentacije priložene uz prijavu dužnika, usaglase stanje međusobnih dugovanja i potraživanja.
Prijava iz član 8. ovog Zakona obavezno sadrži način plaćanja duga iz člana 5. ovog Zakona.
Nositelji osiguranja ocjenjuju opravdanost podnesene prijave iz čl. 8. i 9. ovog Zakona i o utvrđenom stanju sastavljaju zapisnik koji dostavljaju dužniku i kantonalnom poreznom uredu.
Član 16.
Danom potpisivanja sporazuma o izmirivanju duga, i donošenjem rješenja o otpisu duga, u skladu sa ovim zakonom, obustavljaju se svi izvršni i pokrenuti postupci za naplatu duga iz člana 3. stav 3. i rješenja iz člana 12. stav 3. ovog zakona.
Ukoliko nosilac osiguranja ne zaključi Sporazum sa dužnikom u roku iz člana 17a. stav 2. ovog zakon isti je obavezan u roku od 15 dana po isteku propisanog roka obavijestiti Poreznu upravu, koja će poduzeti mjere prisilne naplate, u skladu sa Zakonom o poreznoj upravi Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“, br. 33/02 i 28/04).
Ukoliko dužnik ne izmiruje obaveze na način i u rokovima utvrđenim Sporazumom, nosioci osiguranja i Porezna uprava će u odnosu na registriranu hipoteku nastaviti postupak naplate aktiviranjem instrumenta obezbjeđenja plaćanja iz člana 6. stav 1. ovog zakona.
Član 17a.
Prijava za pokretanje postupka iz člana 8. ovog zakona podnosi se u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona.
Rok za okončanje postupka zaključenja Sporazuma iz člana 11. i Ugovora iz člana 5. stav 2. ovog zakona je 90 dana od dana podnošenja prijave.
- 15.U Zakonu o penzijskom i invalidskom osiguranju („Službene novine FBiH“ br. 29/98, 49/00, 32/01, 61/02, 73/05, 59/06 i 4/09; u daljnjem tekstu: ZOPIO) relevantne odredbe glase:
Član 5.
Prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja ostvaruju se kod Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje (u daljnjem tekstu: nosilac osiguranja).
- 1.Osiguranici
Član 8. stav 1. tačka 1.
Prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja obaveznim penzijskim i invalidskim osiguranjem osiguravaju i ostvaruju:
- 1.zaposlenici na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine kao i drugi zaposlenici koji se osiguravaju po posebnim propisima u Federaciji Bosne i Hercegovine i zaposlenici u institucijama Bosne i Hercegovine sa prebivalištem u Federaciji Bosne i Hercegovine.
Član 11. stav 1. tačka 1.
Obavezno se osiguravaju na teritoriji Federacije lica:
- 1.koja obavljaju privrednu ili uslužnu djelatnost, a upisana su u odgovarajući registar;
PENZIJSKI STAŽ
Član 82. stav 5.
Pri ostvarivanju prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja koja pripadaju osiguraniku na osnovu penzijskog staža, u staž osiguranja se uračunava samo vrijeme za koje je uplaćen doprinos.
Član 117. stav 1.
Sredstva potrebna za ostvarivanje prava i obaveza iz penzijskog i invalidskog osiguranja osiguravaju se iz doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje, Budžeta Federacije Bosne i Hercegovine, Budžeta Bosne i Hercegovine, prihoda po osnovu dobrovoljnog osiguranja, prihoda od imovine kojom raspolaže nosilac osiguranja, sredstava od gotovinskog dijela privatizacije u skladu sa zakonom koji reguliše oblast privatizacije preduzeća, prihoda koje svojom djelatnošću ostvari nosilac osiguranja i drugih prihoda.
- 16.Zakon o doprinosima („Službene novine FBiH“ br. 35/98, 54/00, 16/01, 37/01 i 1/02) relevantne odredbe glase:
Član 3.
Doprinosi su prihod nosilaca osiguranja.
Vrste doprinosa
Član 4.
Doprinosi za obavezna osiguranja (u daljnjem tekstu: obavezni doprinosi) prema ovom Zakonu su:
- 1.za penzijsko i invalidsko osiguranje;
1.1. doprinosi za penzijsko i invalidsko osiguranje;
1.2. dodatni doprinos za penzijsko i invalidsko osiguranje, za staž osiguranja koji se računa s povećanim trajanjem;
- 2.za osnovno zdravstveno osiguranje;
- 3.za osiguranje u slučaju nezaposlenosti.
Doprinosi se obračunavaju i plaćaju:
- 1.iz ličnih primanja i drugih prihoda osiguranika;
- 2.na isplaćena lična primanja na teret poslodavca;
- 3.iz drugih izvora, koje obezbjeđuju obveznici obračunavanja i uplate doprinosa u skladu sa propisima iz oblasti penzijskog i invalidskog osiguranja, zdravstvenog osiguranja i osiguranja od nezaposlenosti.
VI. Dopustivost
- 17.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 18.U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
- 19.U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom je Presuda Kantonalnog suda broj 65 0 P 044926 08 Gž od 10. jula 2009. godine, protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelant je primio 10. augusta 2009. godine, a apelacija je podnesena 28. septembra 2009. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
- 20.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
- 21.Apelant osporava presudu Kantonalnog suda tvrdeći da mu je njome povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
- k)Pravo na imovinu.
Član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju glasi:
Svako fizičko ili pravno lice ima pravo na neometano uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim načelima međunarodnog prava.
- 22.U vezi s apelantovim navodima da mu je osporenom presudom povrijeđeno pravo na imovinu, Ustavni sud prvo mora utvrditi da li je apelant imao imovinu koja je zaštićena članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje na konzistentnu praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju, prema kojim „imovina“, u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, može biti „postojeća imovina“ ili „dobra“, uključujući i potraživanja u odnosu na koja lice ima bar „legitimno očekivanje“ da će ih realizirati (vidi Evropski sud, Jantner protiv Slovačke, presuda od 4. marta 2003. godine, aplikacija broj 39050/97, stav 27). Ustavni sud, također, podsjeća na to da pravo na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ne garantira pravo na sticanje imovine (vidi Evropski sud, Van der Mussele protiv Belgije, presuda od 23. novembra 1983. godine, serija A, broj 70, stav 48), niti se može tumačiti kao ograničenje državi da zakonima uredi pitanje uvjeta pod kojima određena lica mogu ostvarivati određena imovinska prava.
- 23.U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da se apelantova „imovina“, koja je zaštićena članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, sastojala u njegovom „legitimnom očekivanju“ da će ostvariti pravo na uplatu doprinosa od tuženog, kako je propisano u Zakonu o doprinosima. Dakle, Ustavni sud smatra da apelantovo potraživanje po osnovu uplate doprinosa predstavlja „imovinu“ u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
- 24.Dalje, Ustavni sud treba utvrditi da li je došlo do miješanja u apelantovu imovinu, da li je to miješanje bilo u skladu sa zakonom i u javnom interesu i da li je to miješanje bilo proporcionalno legitimnom cilju, dakle uspostavlja li pravičnu ravnotežu između apelantovog prava i općeg interesa. Ustavni sud zapaža da je osporena presuda, kojom je odbijen apelantov zahtjev za uplatu doprinosa, donesena u postupku povodom apelantove tužbe protiv tuženog radi uplate doprinosa za penzijsko, invalidsko i zdravstveno osiguranje i na ime doprinosa od nezaposlenosti, za period od 1. januara 1996. godine do 5. maja 2000. godine. S obzirom na to da je već konstatirano da se radi o apelantovoj imovini, proizlazi da je osporenom odlukom, kojom je odbijen apelantov tužbeni zahtjev za uplatu doprinosa, došlo do miješanja u apelantovu imovinu.
- 25.Sljedeće pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori jeste da li je miješanje u apelantovo pravo na imovinu bilo u skladu sa zakonom.
- 26.U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud osporenom presudom odbio kao neosnovan apelantov tužbeni zahtjev radi uplate doprinosa za penzijsko, invalidsko i zdravstveno osiguranje, utvrdivši da je tuženi, na osnovu odredbi Zakona o naplati i djelimičnom otpisu dospjelih, a nenaplaćenih doprinosa, sa Federalnim zavodom PIO/MIO 9. oktobra 2008. godine zaključio Sporazum o izmirenju duga, kojim su utvrđena dugovanja odnosno potraživanja na osnovu doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje kao i socijalno osiguranje, tako što je tačkama III i IV utvrđeno da će tuženi izmiriti dospjele a neizmirene obaveze za socijalno osiguranje u roku od pet godina i da će dugovanja iz tačke II izmiriti u 60 jednakih rata, na osnovu čega je Kantonalni sud zaključio da je tuženi, postupajući na osnovu Zakona o naplati i djelimičnom otpisu dospjelih, a nenaplaćenih doprinosa i Sporazuma sa Federalnim zavodom PIO/MIO, ispunio obavezu prema svim zaposlenicima, uključujući i apelanta, u pogledu uplate navedenih doprinosa, te da je u cijelosti ispunio preuzete obaveze.
- 27.Dakle, osporena presuda kojom je odbijena apelantova tužba radi uplate doprinosa donesena je na osnovu odredaba Zakona o naplati i djelimičnom otpisu dospjelih a nenaplaćenih doprinosa, što upućuje na zaključak da je „miješanje“ u apelantovo pravo na imovinu izvršeno u skladu sa zakonom.
- 28.Ustavni sud mora odgovoriti na pitanje da li je miješanje u apelantovu imovinu u skladu sa principom „proporcionalnosti“, odnosno da li je postignuta pravična ravnoteža između zaštite apelantovog prava na imovinu i zahtjeva za zaštitu općeg javnog interesa. U vezi s tim, Ustavni sud, slijedeći vlastitu praksu i praksu Evropskog suda, ukazuje na to da u svakom pojedinom slučaju mora postojati „pravičan odnos“ između zahtjeva javnog interesa koji se želi postići i zaštite osnovnih prava pojedinaca, što nije moguće postići ako apelant mora snositi „poseban i pretjeran teret“ (vidi Evropski sud, James i drugi protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 21. februara 1986. godine, serija A, broj 98, st. 46. i 50).
- 29.Imajući u vidu općepoznatu činjenicu da veliki broj preduzeća sa većinskom strukturom državnog kapitala svojim zaposlenicima duguje znatna sredstva po osnovu uplate obaveznih doprinosa, Ustavni sud smatra nespornim da je donošenje Zakona o naplati i djelimičnom otpisu dospjelih, a nenaplaćenih doprinosa bilo u javnom interesu. Princip proporcionalnosti ne može se dovesti u pitanje, s obzirom na to da je članom 5. Zakona o naplati i djelimičnom otpisu dospjelih a nenaplaćenih doprinosa propisano da se izmirenje duga na način propisan stavom 1. ovog člana smatra izmirenjem obaveza po osnovu obaveznih doprinosa u skladu sa važećim propisima. Dakle, odbijanjem apelantovog tužbenog zahtjeva, zbog toga što je tuženi na osnovu navedenog zakona zaključio Sporazum sa PIOFBiH, na apelanta nije stavljen „pretjeran teret“ odnosno nije dovedeno u pitanje poštivanje principa „proporcionalnosti“ jer citirane odredbe navedenog zakona propisuju da je na ovaj način izvršeno izmirenje obaveza po osnovu obaveznih doprinosa što znači da apelant slijedom toga može ostvarivati sva prava koja su uvjetovana obaveznom uplatom doprinosa (penzioniranje, zdravstveno osiguranje itd.).
- 30.Stoga, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju miješanje u apelantovu imovinu izvršeno u javnom interesu, a zadovoljen je i princip „proporcionalnosti“ iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
- 31.U pogledu apelantovih navoda iz dopune apelacije da mu je povrijeđeno pravo na imovinu zbog toga što je Kantonalni sud odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka, iako je tuženi nakon donošenja presude Kantonalnog suda dobrovoljno uplatio sve doprinose koji su bili predmet spora pred redovnim sudovima, Ustavni sud ukazuje na svoju dosadašnju praksu, odnosno na član 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda koji kao uvjet dopustivosti apelacije propisuje obavezu da se apelacija podnese u roku od 60 dana od dana kada je apelant primio odluku o posljednjem efektivnom pravnom lijeku koji je koristio. Ovaj rok od 60 dana nužno se odnosi i na podnošenje dopune apelacije, te se samo izuzetno može prihvatiti dopuna apelacije podnesena van tog roka, ukoliko se odnosi na nove pravne okolnosti koje su nastale nakon proteka navedenoga roka. S obzirom na to da je predmetna dopuna apelacije podnesena nakon proteka propisanog roka, a ne odnosi se na nove pravne okolnosti nego se tiče istog činjeničnog stanja i osporenih odluka, Ustavni sud se neće upustiti u razmatranje ovog apelantovog navoda.
- 32.Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da osporenom odlukom nije prekršeno apelantovo pravo iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
VIII. Zaključak
- 33.Ustavni sud zaključuje da nije povrijeđeno apelantovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju kada je tuženi svoju obavezu prema apelantu izvršio u skladu sa Zakonom o naplati i djelimičnom otpisu dospjelih, a nenaplaćenih doprinosa za socijalno osiguranje, te kada je zadovoljen princip proporcionalnosti između legitimnog cilja i nametnute obaveze, koja se ogleda u plaćanju „duga“ Federaciji na način definiran navedenim zakonom.
- 34.Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 35.Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić, s. r.