USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP 1123/11, rješavajući apelaciju Luce Tokalić i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Tudor Pantiru, potpredsjednik Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Constance Grewe, sutkinja Mirsad Ćeman, sudija Margarita Caca-Nikolovska, sutkinja Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 22. marta 2013. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvajaju se apelacije Luce Tokalić, Pere Tokalića i "Tock- prometa" d.o.o. Novi Travnik.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prva i osnovnih sloboda.
Ukida se Presuda Suda Bosne i Hercegovine broj KPŽ-13/10 od 15. oktobra 2010. godine i Presuda Suda Bosne i Hercegovine broj KPV-01/09 od 28. januara 2010. godine.
Predmet se vraća Sudu Bosne i Hercegovine, koji je dužan da po hitnom postupku donese novu odluku, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Na osnovu člana 77. stav 6. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, prestaje pravno djejstvo Odluke o privremenoj mjeri broj AP 1123/11 od 26. oktobra 2011. godine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".
OBRAZLOŽENJE I. Uvod
- 1.Luca Tokalić iz Novog Travnika (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Nikica Gržić, advokat iz Sarajeva, podnijela je 9. marta 2011. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj KPŽ-13/10 od 15. oktobra 2010. godine i Presude Suda BiH broj KPV-01/09 od 28. januara 2010. godine.
- 2.Pero Tokalić i "Tock-promet" d.o.o. iz Travnika (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Novog Travnika, koje zastupa Mesud Duvnjak, advokat iz Bugojna, podnijeli su 14. marta 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Suda BiH broj KPŽ-13/10 od 15. oktobra 2010. godine i Presude Suda BiH broj KPV-01/09 od 28. januara 2010. godine. Ova apelacija je registrirana pod brojem AP 1218/11.
- 3.Apelantica je 10. oktobra 2011. godine podnijela zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi bilo odgođeno izvršenje Rješenja Suda BiH broj KVP-01/09 od 22. aprila 2011. godine prema kom je apelantica obavezna da se javi na izdržavanje izrečene kazne zatvora u Kazneno-popravni zavod Tuzla (u daljnjem tekstu: KPZ Tuzla) 25. oktobra 2011. godine. Apelantica je dopunila apelaciju 16. novembra i 21. novembra 2012. godine, te 24. januara 2013. godine.
- 4.Apelant Tokalić je 22. decembra 2011. godine, 21. februara 2012. godine, 23. aprila 2012. godine i 26. aprila 2012. godine dopunio apelaciju, odnosno podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi bilo obustavljeno već otpočeto izdržavanje izrečene kazne zatvora do donošenja odluke Ustavnog suda o njegovoj apelaciji. Najzad, apelant Tokalić je dopunio apelaciju 7. novembra i 13. novembra 2012. godine, te 7. januara i 4. marta 2013. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 5.Ustavni sud je donio Odluku o privremenoj mjeri broj AP 1123/11 od 26. oktobra 2011. godine kojom je usvojio apelanticin zahtjev za donošenje privremene mjere i odgodio izvršenje Rješenja Suda BiH broj KVP-01/09 od 22. aprila 2011. godine, a prema kom je apelantica obavezna da se javi na izdržavanje izrečene kazne zatvora u KPZ Tuzla 25. oktobra 2011. godine.
- 6.Ustavni sud je donio Odluku o privremenoj mjeri broj AP 1218/11 od 18. aprila 2012. godine kojom je odbio zahtjev apelanta Tokalića za donošenje privremene mjere.
- 7.Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Suda BiH i Tužilaštva Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo BiH) zatraženo je 31. oktobra 2011. godine i 26. decembra 2011. godine da dostave odgovore na apelacije.
- 8.Sud BiH je dostavio odgovore 9. novembra 2011. godine i 13. januara 2012. godine, a Tužilaštvo BiH 3. novembra 2011. godine i 12. januara 2012. godine.
- 9.Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelacije dostavljeni su apelantici 19. decembra 2011. godine, a apelantima 23. aprila 2012. godine.
- 10.S obzirom na to da se apelacije registrirane pod brojem AP 1123/11 i AP 1218/11 tiču iste činjenične i pravne osnove, Ustavni sud je, u skladu sa članom 31. stav 1. Pravila Ustavnog suda, odlučio da ih spoji, te da vodi jedan postupak i donese jednu odluku pod brojem AP 1123/11.
III. Činjenično stanje
- 11.Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih i navoda apelanata, te dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
- 12.Optužnicom Tužilaštva BiH broj KT-293/04, potvrđenom 27. januara 2009. godine, apelantici, apelantu Tokaliću i apelantu "Tock-prometu" stavljeno je na teret da su počinili: 1) u periodu od 2001. do 2003. godine produženo krivično djelo porezna utaja iz člana 272. stav 2. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine FBiH" broj 43/98, u daljnjem tekstu: KZFBiH iz 1998. godine), odnosno iz člana 273. stav 3. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine FBiH" broj 36/03, u daljnjem tekstu: KZFBiH iz 2003. godine), a sve u vezi sa članom 23. KZFBiH iz 1998. godine, odnosno čl. 31. i 55. KZFBiH iz 2003. godine, te 2) u periodu između 1. marta 2003. godine i 14. aprila 2004. godine produženo krivično djelo pranje novca iz člana 209. stav 2. a u vezi sa članom 54. i članom 29. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZBiH).
- 13.Sud BiH je Presudom broj KVP-01/09 od 28. januara 2010. godine u stavu I proglasio krivim apelanticu i apelanta Tokalića da su u periodu "od 2001. do 2003. godine", a apelanta "Tock- promet" da je u periodu "od 1. augusta 2003. godine do 31. decembra 2003. godine" počinili produženo krivično djelo utaje poreza iz člana 273. stav 3. KZFBiH iz 2003. godine, te je apelantici izrekao kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, apelantu Tokaliću kaznu zatvora od tri godine, a apelantu "Tock-prometu" novčanu kaznu u iznosu od 80.000,00 KM.
- 14.Stavom 2. iste presude apelantica, apelant Tokalić i apelant "Tock-promet" oslobođeni su optužbe da su u periodu "između 1. marta 2003. godine i 14. aprila 2004. godine" počinili krivično djelo pranje novca iz člana 209. stav 2. KZBiH.
- 15.U stavu 1. izreke prvostepene presude, a u odnosu na produženo krivično djelo porezna utaja, konstatirano je da su apelant Tokalić i apelantica, te apelant "Tock-promet" izbjegli da plate porez na promet suprotno čl. 13, 25. do 29. Zakona o porezu na promet proizvoda i usluga FBiH tako što su u poslovnim knjigama iskazali da su prodavali robu u označenim vrijednostima u toku 2001, 2002. i 2003. godine pojedinačno pobrojanim kupcima putem veleprodaje (13 preduzeća sa područja Federacije BiH i RS) iako između označenih kupaca i apelanta "Tock-prometa" nije došlo do stvarnog prometa, nego je roba prodavana na crnom tržištu za gotov novac, što predstavlja oporezivu krajnju potrošnju. Time su apelantica i apelant Tokalić izbjegli da plate porez na promet u ukupnom iznosu od 1.346.512,82 KM (za 2001. godinu 128.938,99 KM, za 2002. godinu 638.050,76 KM i za 2003. godinu 579.523,07 KM, a apelant "Tock-promet" 367.322,62 KM).
- 16.Dalje, ukazano je da je apelantica, da bi omogućila apelantu "Tock-prometu" da izbjegne plaćanje poreza suprotno zakonima FBiH, podnosila lažne podatke o stečenom oporezivom prihodu koji prelazi iznos od 200.000,00 KM, a da je apelant Tokalić s umišljajem pomagao apelantici da omogući apelantu "Tock-prometu" da izbjegne da plati porez suprotno zakonima FBiH, podnoseći lažne podatke o stečenom oporezivom prihodu koji prelazi 200.000,00 KM, te da je apelant "Tock- promet" u periodu "od 1. augusta 2003. godine do 31. decembra 2003. godine" raspolagao protivpravno ostvarenom imovinskom koristi u iznosu od 367.322,62 KM, a koju su u njegovo ime, račun i korist ostvarili apelantica, kao njegova suvlasnica i odgovorno lice, i apelant Tokalić, kao suvlasnik, na opisani način.
- 17.U stavu 2. izreke prvostepene presude, a u odnosu na produženo krivično djelo pranje novca, konstatirano je da su apelantica i apelant Tokalić oslobođeni optužbe da su u periodu "između 1. marta 2003. godine i 14. aprila 2004. godine" putem različitih novčanih i komercijalnih transakcija, zajedno sa pravnim licima "Zoka-trend" d.o.o., "Pule-prom" d.o.o., "Kondor-kompani" d.o.o i "Darko-produkt" d.o.o., prikrili novac u iznosu od 579.523,07 KM, stečen utajom poreza na promet, iako su znali da je ovaj novčani iznos stečen počinjenjem krivičnog djela utaja poreza, i to tako što su omogućili da se novac zarađen od maloprodaje robe koja je bila namijenjena daljoj prodaji položi na bankovne račune navedenih pravnih lica, a ta sredstva su zatim prebacivana na bankovni račun apelanta "Tock-prometa" kako bi se prikazalo da je porijeklo novca bilo legalno. Dakle, sa ciljem da omoguće pravnom licu da prikrije novac za koji su znali da je stečen počinjenjem krivičnog djela, koristili su taj novac za komercijalne djelatnosti, koji ima veliku vrijednost i koji ugrožava zajednički ekonomski prostor BiH i ima štetne posljedice na poslovanje, odnosno finansiranje institucija BiH, a iznos prikrivenog novca je viši od 50.000,00 KM, čime bi počinili produženo krivično djelo pranje novca iz člana 209. stav 2. u vezi sa članom 54. i članom 29. Krivičnog zakona BiH (u daljnjem tekstu: KZBiH).
- 18.U obrazloženju presude je istaknuto da je utvrđeno kao nesporno da su apelantica i apelant Tokalić saosnivači, a apelantica i direktor apelanta "Tock-prometa", da je apelant "Tock-promet" registriran kao porezni obveznik, koji se, pored ostalog, bavi i trgovinom na veliko i malo. Dalje, na temelju finansijske dokumentacije koja je izuzeta od apelanta "Tock-prometa" utvrđeno je da je u periodu "od 2001. do 2003. godine" "Tock-promet" poslovao sa pojedinačno pobrojanih 13 firmi. Dalje, ukazano je da je nesporno da su u vrijeme obavljanja inkriminiranih radnji važili porezni propisi koji su obavezivali privredna društva da plaćaju porez na ostvareni promet. S tim u vezi je ukazano na čl. 5, 7, 8, 13, 25, 27. i 28. Zakona o porezu na promet proizvoda i usluga koji su regulirali obavezu plaćanja poreza na promet, uvjete pod kojim je bilo moguće oslobađanje od navedenog poreza, nastanak obaveze obračunavanja i rok plaćanja poreza.
- 19.Dalje, ukazano je da je u konkretnom slučaju za pravilno razrješenje konkretne krivične stvari od odlučnog značaja bilo utvrditi da li je između apelanta "Tock-prometa" i njegovih kupaca bilo stvarnog prometa.
- 20.Na temelju provedenih dokaza utvrđeno je da je apelant "Tock-promet" bio obveznik plaćanja poreza na promet i da se ta obaveza nije mogla prenijeti na drugog obveznika. S tim u vezi je ukazano na to da su apelantica i apelant "Tock-promet", uz odlučnu pomoć apelanta Tokalića, prodali robu u navedenim vrijednostima licima koja su sudu nepoznata kao robu namijenjenu krajnjoj potrošnji. Dalje, umjesto da obračunaju i prijave porez na tako ostvareni promet, dajući lažne podatke o činjenicama koje imaju utjecaj na utvrđivanje iznosa poreznih obaveza izbjegli su da plate porez tako što su u periodima označenim u izreci presude robu koju su prethodno nabavili od raznih dobavljača prodali kupcima koji su njima poznati. Međutim, taj promet, suprotno čl. 25. do 29. Zakona o porezu na promet proizvoda i usluga, nisu obračunali ni prijavili, niti su platili porez, nego su s namjerom da izbjegnu plaćanje poreza prikazali da su tu robu prodali firmama navedenim u izreci presude radi dalje prodaje. S navedenim firmama su prethodno, a sa istim ciljem, dogovorili da sačine narudžbenice koje su sadržavale izjavu navodnih kupaca da roba služi za daljnju prodaju, kako bi se obaveza plaćanja poreza prenijela na kupca iako stvarnog prometa nije bilo.
- 21.Na temelju provedenog dokaznog postupka nesporno je utvrđeno da su firme pojedinačno pobrojane u obrazloženju bile registrirane sa ciljem da se opere novac, odnosno da pružaju usluge drugim firmama radi izbjegavanja plaćanja poreznih i drugih obaveza uz proviziju. Navedene firme od apelanta su primale gotov novac, polagale ga na račun svojih firmi, a zatim odmah virmanskim nalogom prebacivale na račun apelanta "Tock-prometa", na ime navodnog plaćanja robe koja je samo fiktivno naručena i koja nikad nije isporučena kupcima. Ovakvo utvrđenje zasnovano je na iskazima sljedećih svjedoka Tužilaštva BiH: D. K., ovlaštenog lica u firmi "Darko-produkt" d.o.o., M. P., osnivača i direktora firme "Pule-prom" d.o.o., H. Š., vlasnika i direktora firme "Rakić-prom", I. L., osnivača i direktora firme "Stare-trade" iz kojih proizlazi da su preduzeća koja su registrirali, odnosno za koja su radili, bila osnovana sa ciljem pružanja usluge pranja novca, te da su, uz dogovorenu proviziju, polagali velike količine novca na račune ovih preduzeća, a zatim taj novac odmah transferirali na račun navodnih prodavaca robe, izdajući istovremeno narudžbenice da roba služi za daljnju prodaju kako bi se ispunile formalne pretpostavke za oslobađanje od plaćanja poreza, mada stvarnog prometa nije bilo. Ovi svjedoci su potvrdili da je među onim kojim su pružali ovakve usluge bio i apelant "Tock-promet".
- 22.Iskazi ovih svjedoka ocijenjeni su u vezi sa iskazima svjedoka Tužilaštva BiH kako slijedi: I. T., D. Č., S. B., G. R., iskazom F. K., zaposlene u knjigovodstvu kod apelanta "Tock-prometa", te iskazima ovlaštenih službenih lica S. H., poreznog inspektora, B. B. i E. K., inspektora u MUP-u Tuzlanskog kantona, M. J., zaposlenikom PU Bijeljina, G. B., zaposlenikom u Republičkim robnim rezervama RS, S. K., federalnim istražnim inspektorom pri Federalnoj poreznoj upravi, M. P., zaposlenikom PU Mostar, Dž. K., zaposlenikom Uprave za indirektno oporezivanje, a iz kojih proizlazi da je apelant "Tock-promet" poslovao sa svih 13 pobrojanih firmi, da neke od ovih firmi, provjerom na terenu, na prijavljenim adresama, nisu mogle biti pronađene, da se poslovanje ovih firmi sastojalo od pologa gotovog novca na registrirane bankarske račune, te da se ovako uplaćeni iznosi često poklapaju sa iznosima koji su istog dana uplaćivani na račun apelanta "Tock-prometa". Sud je poklonio vjeru i iskazima svjedoka D. K., H. Š., koji su osuđeni za krivična djela pranje novca, ali koji su kazne izdržali, i svjedoku M. P., kao i svjedocima I. T., D. Č. i G. R., koji nisu ostavljali sumnju da su tri navedene firme sa kojim je apelant "Tock-promet" poslovao registrirane krivotvorenim i ukradenim ličnim dokumentima s ciljem pranja novca i poreznih utaja za druga lica bez bilo kakvog stvarnog prometa. Kao prilog ovom zaključku ukazano je i na iskaz svjedoka S. B., kao i na iskaz svjedoka F. K. koji su zaposleni kod apelanta "Tock-prometa". Također, na postojanje odlučne činjenice da nije bilo stvarnog prometa između apelanta "Tock-prometa" i 13 označenih firmi, prema ocjeni suda, upućuju i iskazi ovlaštenih službenih lica i istražitelja koji su vodili istragu u ovom predmetu.
- 23.Dalje, kao prilog utvrđenju da između označenih preduzeća i apelanta "Tock-prometa" nije bilo stvarnog prometa ukazano je i na nalaz i mišljenje vještaka finansijske struke koji je istakao manjkavost finansijske dokumentacije preduzeća s kojim je poslovao apelant "Tock-promet" a u skladu sa članom 7. Zakona o privrednim društvima i članom 7. Zakona o trgovini, te da finansijska dokumentacija apelanta "Tock-prometa" nije sadržavala podatke u smislu člana 21. Zakona o privrednim društvima i člana 3. Zakona o izmjenama i dopunama navedenog zakona. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka finansijske struke utvrđen je ukupan iznos manje obračunatog i uplaćenog poreza na promet, odnosno iznosi za 2001, 2002. i 2003. godinu. Ovaj nalaz potkrijepljen je i obimnom materijalnom dokumentacijom koju su činili pojedinačno pobrojani izvještaji, službene zabilješke, te prijave koje su sačinili Uprava za indirektno oporezivanje, Poreska uprava RS, Federalno ministarstvo unutrašnjih poslova, MUP Tuzla, te nadležni inspekcijski i porezni organi iz Mostara i Sarajeva.
- 24.U toku postupka apelanti su predložili da se sasluša i vještak finansijske struke R. S., koji je, također, sačinio nalaz i mišljenje. Sud je u većem dijelu prihvatio nalaz i ovog vještaka, ali činjenicu o postojanju stvarnog prometa robe između apelanta "Tock-prometa" i kupaca navedenih u izreci presude je utvrdio na osnovu drugih pobrojanih dokaza u kojem dijelu nalaz i mišljenje ovog vještaka nisu bili odlučujući. Kao prilog ovom zaključku ukazano je i da preduzimanje radnji kojim se izvršava krivično djelo porezna utaja upravo podrazumijeva osiguranje finansijske dokumentacije koja se zahtijeva prema zakonu u svrhu oslobađanja od poreza na promet, a zbog čega ona ne može biti jedini i odlučujući dokaz pri utvrđivanju da li je bilo stvarnog prometa, već se ova činjenica mora ocijeniti i na temelju drugih dokaza.
- 25.Najzad, na temelju nalaza i mišljenja vještaka grafologa izvršena je analiza potpisa na dokumentima pravnog lica nastalim u odnosu sa 13 pobrojanih preduzeća sa deponiranim potpisima apelantice i apelanta Tokalića, te analiza pečata svih 13 firmi.
- 26.Dalje, iz obrazloženja presude proizlazi da je Sud BiH stvarnu nadležnost utvrdio primjenom člana 7. stav 2. tačka b) Zakona o Sudu BiH. S tim u vezi je ukazano da se apelantima stavljalo na teret produženo krivično djelo utaja poreza iz člana 272. stav 2. KZFBiH iz 1998. godine, odnosno iz člana 273. stav 3. KZFBiH, da je riječ o velikom iznosu utajenog poreza, i to o 1.346.512,82 KM, da je u predmetnim transakcijama učestvovao veći broj pravnih lica kako sa područja FBiH, tako i RS, što sve upućuje na zaključak da se radi o krivičnom djelu koje može imati ozbiljne reperkusije, odnosno štetne posljedice na privredu BiH, odnosno ozbiljne štetne posljedice izvan teritorije FBiH.
- 27.U pogledu krivičnog djela pranje novca iz člana 209. KZBiH za koje su apelanti oslobođeni krivice, prema ocjeni Suda BiH, stvarna nadležnost nije bila upitna s obzirom na to da se radilo o krivičnom djelu iz izvorne nadležnosti Suda BiH.
- 28.Dalje, ukazano je da je u optužnici kao vrijeme izvršenja inkriminiranih radnji za sve apelante u odnosu na produženo krivično djelo porezna utaja naveden vremenski okvir od 2001. do 2003. godine u kojem su poslovali sa firmama pojedinačno pobrojanim.
- 29.Kako bi se utvrdilo vrijeme izvršenja krivičnog djela, Sud BiH je istakao da je analizom svakog pojedinačnog finansijskog dokumenta, narudžbenice, računa i otpremnice utvrdio vrijeme izdavanja, kao i iznos navodno izvršene transakcije. Dalje, ukazano je da se na temelju provedenih dokaza činjenični opis može podijeliti na period prije stupanja na snagu KZFBiH iz 2003. godine i period nakon njegovog stupanja na snagu u augustu 2003. godine. Također, ukazano je da je u pogledu izvršenja krivičnih radnji očigledno da su neke radnje izvršene u periodu do 1. augusta 2003. godine, a neke nakon 1. augusta 2003. godine, a ne, kako je to odbrana neosnovano tvrdila, da je riječ o periodu od 2002. godine do prve polovine 2003. godine. Dalje, ukazano je na član 4. KZBiH, odnosno član 5. KZFBiH, shodno kojim je propisana obaveza suda da, ukoliko se zakon nakon izvršenog krivičnog djela izmijeni jednom ili više puta, primijeni blaži zakon, a zbog čega je neophodno utvrditi vrijeme izvršenja krivičnog djela.
- 30.U konkretnom slučaju, pošto su apelanti u vremenskom kontinuitetu počinili više krivičnih djela koja se, s obzirom na način učinjenja, njihovu vremensku povezanost i druge stvarne okolnosti koje ih povezuju, čine produženim krivičnim djelom, zaključeno je da se kao vrijeme izvršenja krivičnog djela smatra vrijeme kada je preduzeta posljednja radnja izvršenja. S obzirom na to da je na temelju provedenih dokaza utvrđeno da je posljednja radnja izvršenja koja ulazi u sastav produženog krivičnog djela utaja poreza izvršena u vrijeme nakon stupanja na snagu KZFBiH iz 2003. godine, tj. nakon 1. augusta 2003. godine, nije se mogao primijeniti blaži zakon zbog toga što je potrebno da se zakon, nakon izvršenja krivičnog djela, promijeni jednom ili više puta, pa je zaključeno da se u konkretnom slučaju primjenjuje KZFBiH iz 2003. godine.
- 31.Dalje, zaključeno je da se, u skladu sa principom nullum crime sine lege, apelantu "Tock- prometu" ne može staviti na teret izvršenje krivičnog djela prije 1. augusta 2003. godine, jer u utvrđeno vrijeme (2001, 2002. do 1. augusta 2003. godine) KZFBiH nije predviđao mogućnost da se kazne pravna lica, odnosno to je moguće tek stupanjem na snagu KZFBiH 2003. godine.
- 32.Imajući u vidu da je krivično djelo porezna utaja iz člana 273. stav 3. KZFBiH koje je stavljeno na teret apelantima u kritičnom periodu bilo na snazi kao krivično djelo porezna utaja iz člana 272. stav 2. KZFBiH iz 1998. godine, a koji se primjenjivao do 1. augusta 2003. godine, te kao krivično djelo iz člana 273. stav 3. KZFBiH koji je stupio na snagu 1. augusta 2003. godine, u obrazloženju presude specificirane su sve transakcije u periodu "od 2001. do 2003. godine" prema vremenu u kojem su obavljene, prema nazivu pravnih lica s kojim je apelant "Tock-promet" poslovao i prema iznosima obavljenih transakcija, a na temelju originalne dokumentacije priložene tokom postupka, te na osnovu vještačenja vještaka finansijske struke.
- 33.S obzirom na to da su pobrojane transakcije vršene u vrijeme važenja i KZFBiH iz 1998, te KZFBiH iz 2003. godine, izdvojene su transakcije koje su obavljene nakon 1. augusta 2003. godine, odnosno nakon stupanja na snagu KZFBiH iz 2003. godine, i to ukupno 81 račun koji je apelant "Tock-promet" izdao preduzeću "Zoka-trend", te 164 računa koji su izdati preduzeću "Kondor- kompani", označeni su ukupni iznosi transakcija, te iznosi poreza po navedenim računima, a na temelju čega su utvrđeni odgovornost apelanta "Tock-prometa" i iznos poreza koji je utajio (367.322,62 KM).
- 34.U odnosu na oslobađajući dio presude, u obrazloženju je, pored ostalog, ukazano da nije prihvaćena pravna kvalifikacija iz optužnice kojom su se radnje optuženih kvalificirale kao produžena krivična djela pranje novca iz člana 209. stav 2. KZBiH i porezna utaja iz člana 273. stav 3. KZFBiH počinjene u stjecaju.
- 35.Prema ocjeni suda, u konkretnom slučaju radilo se samo o prividnom stjecaju, kada je moguće primijeniti samo jedan zakonski opis krivičnog djela, premda su istovremeno ostvarena obilježja i drugog djela, a sa ciljem da se izbjegne dvostruko ili višestruko kažnjavanje. Dalje, sud je usvojio stav da je u konkretnom slučaju pranje novca predstavljalo način izvršenja krivičnog djela porezna utaja, te da je umišljaj počinioca bio usmjeren ka tom cilju, tako da je ovaj način utaje poreza moguće učiniti samo uz učešće firmi tzv. perača novca, pa je, shodno članu 284. tačka c) ZKP, o ovom dijelu optužbe donesena odluka kao u dispozitivu.
- 36.Presudom broj KPŽ-13/10 od 15. oktobra 2010. godine Sud BiH je uvažio žalbu Tužilaštva BiH u odnosu na oslobađajući dio prvostepene presude i na odluku o krivičnopravnoj sankciji, te je prvostepenu presudu preinačio u stavu II tako da su apelanti proglašeni krivim i za produženo krivično djelo pranje novca iz člana 209. stav 2. u vezi sa čl. 54. i 29. KZBiH, pa im je, u skladu sa čl. 39, 42. i 48. KZBiH, a u odnosu na apelanticu i člana 49. KZBiH, za to krivično djelo (pranje novca) utvrđena kazna zatvora, i to: apelantici u trajanju od 10 mjeseci, apelantu Tokaliću u trajanju od dvije godine, a apelantu "Tock-prometu", na osnovu člana 124. tačka c), te čl. 128, 131. i 135. KZBiH, utvrđena je novčana kazna u označenom iznosu.
- 37.Dalje, prvostepena presuda je preinačena i u dijelu odluke o kazni, pa je apelantici za produženo krivično djelo utaja poreza iz člana 273. stav 3. KZFBiH izrečena kazna zatvora u trajanju od dvije godine, a apelantu Tokaliću u trajanju od četiri godine. Najzad, u skladu sa članom 53. KZBiH, izrečene su jedinstvene kazne zatvora, i to: apelantici u trajanju od dvije godine i šest mjeseci, apelantu Tokaliću u trajanju od pet godina, a apelantu "Tock-prometu" jedinstvena novčana kazna u označenom iznosu. Žalbe apelanata su odbijene kao neosnovane.
- 38.U obrazloženju presude je, pored ostalog, ukazano na to da su neosnovani navodi svih apelanata o stvarnoj nadležnosti Suda BiH. Naime, u žalbama svi apelanti su tvrdili da je u vrijeme izvršenja krivičnog djela porezna utaja na snazi bio Zakon o porezu na promet proizvoda i usluga Federacije BiH, koji je obavezu plaćanja poreza regulirao na teritoriji Federacije BiH, da se navedenim porezom isključivo punio budžet Federacije BiH, pa da, s obzirom na vrijeme izvršenja krivičnog djela porezna utaja (od 2001. do 2003. godine), ono nije imalo ozbiljne reperkusije ili štetne posljedice na privredu BiH, te da 1.300.000,00 KM ne predstavlja veliki iznos utajenog poreza. Najzad, u žalbama je istaknuto da se radilo o nadležnosti Kantonalnog ili Općinskog suda, te je ukazano na praksu Suda BiH u predmetu broj KPŽ-14/09 od 7. decembra 2009. godine.
- 39.U vezi sa žalbenim navodima o stvarnoj nadležnosti Suda BiH, drugostepeni sud je ukazao da je predmet optužbe u konkretnom slučaju, pored krivičnog djela porezna utaja propisanog KZFBiH, bilo i krivično djelo pranje novca iz člana 209. stav 2. KZBiH koje je u nadležnosti Suda BiH. Također, ukazano je na to da se u konkretnom slučaju radi o velikom iznosu utajenog poreza, te o širokoj mreži pravnih lica koja su poslovala sa apelantom "Tock-prometom", koja se proteže na cijelo područje BiH. Na temelju navedenog zaključeno je da je riječ o krivičnom djelu koje može imati ozbiljne reperkusije po privredu BiH. I tvrdnje da iznos utajenog poreza ne predstavlja znatan dio budžeta BiH su ocijenjene kao neosnovane s obzirom na to da iznos utajenog poreza prelazi šestostruki cenzus koji predstavlja kvalificirani oblik ovog djela propisanog članom 273. stav 3. KZFBiH iz 2003. godine.
- 40.Dalje, drugostepeni sud je zaključio da je žalba Tužilaštva BiH da je u konkretnom slučaju, osim produženog krivičnog djela porezna utaja, počinjeno i produženo krivično djelo pranje novca osnovana, pa je prvostepenu presudu u ovom dijelu preinačio.
- 41.S tim u vezi, drugostepeni sud je zaključio da, iako se u predmetnom slučaju radi o nizu radnji koje su ciljno povezane, jer predstavljaju dijelove jedinstvenog plana apelanata, njihov krivičnopravni značaj i kriminalna količina ne mogu se na zadovoljavajući način izraziti i vrednovati ukoliko bi se uzelo da se sve navedene radnje kvalificiraju samo kao krivično djelo porezna utaja iz člana 273. stav 3. KZFBiH.
- 42.Prema ocjeni drugostepenog suda, apelanti su prvo preduzimali radnje kojim su ostvarili obilježje krivičnog djela porezna utaja, a nakon toga, iako svjesni da je riječ o novcu stečenom krivičnim djelom, sukcesivno preduzimali i druge radnje kojim su legalizirali takav novac i istovremeno stjecali imovinu čije se kriminalno porijeklo na takav način prikriva, a što predstavlja krivično djelo pranje novca iz člana 209. KZBiH. Na temelju navedenog zaključeno je da, iako su ovi postupci predstavljali dio jedinstvenog plana, oni predstavljaju odvojene i samostalne radnje koje u sebi sadrže posebna i odvojena krivična djela koja je potrebno vrednovati i kvalificirati kao dva samostalna krivična djela. Prilikom vrednovanja krivičnih djela drugostepeni sud je imao u vidu da krivično djelo pranje novca, kao neko naknadno djelo, ne predstavlja lakše krivično djelo, već da je riječ o krivičnom djelu koje je u svom osnovnom obliku teže od porezne utaje.
- 43.U prilog navedenom drugostepeni sud je ukazao na to da i iz činjeničnog utvrđenja prvostepenog suda proizlazi da su apelantica i apelant Tokalić novac stečen utajom poreza u periodu "između 1. marta 2003. godine i 14. aprila 2004. godine" predavali licima koja su ga polagala na račune firmi "Zoka-trend", "Pule-prom", "Kondor-kompani" i "Darko-produkt", a nakon čega je taj novac transferiran na račun pravnog lica.
- 44.Prema ocjeni drugostepenog suda, na ovaj način apelanti su izašli iz okvira produženog krivičnog djela porezna utaja, te ostvarili objektivna i subjektivna obilježja krivičnog djela pranje novca. Pri tome je ostvaren i dodatni element krivičnog djela pranje novca, a to je da se, pored ostalog, radi o novcu veće vrijednosti, što je u predmetnom slučaju ostvareno ako se ima u vidu da je riječ o iznosu od 579.523,07 KM. Dalje, ukazano je na to da je bez značaja to da se u konkretnom slučaju radi o radnjama koje su međusobno povezane zajedničkim ciljem, jer to ne isključuje postojanje stjecaja krivičnih djela pogotovo kad se radi o radnjama koje su prema karakteru različite, koje su preduzete u različito vrijeme i prema različitim subjektima, te koje, svaka za sebe, predstavljaju takvu kriminalnu količinu koja se izražava kao samostalno krivično djelo.
- 45.Na temelju navedenog zaključeno je da se u konkretnom slučaju ne radi o prividnom, već o pravom stjecaju u smislu člana 53. KZBiH, odnosno da su apelanti, pored produženog krivičnog djela porezna utaja iz člana 273. stav 3. KZFBiH, počinili i produženo krivično djelo pranje novca iz člana 209. stav 2. KZBiH kao posebno djelo.
- 46.Drugostepeni sud je konstatirao da ovakav stav predstavlja određeno odstupanje od stavova istog suda izraženih u nekoliko drugih slučajeva u kojim je ocjenjivano da se radilo o prividnom stjecaju i u kojim su optuženi kažnjavani samo za poreznu utaju, a kojom praksom se rukovodio i prvostepeni sud u svojoj presudi. S tim u vezi je ukazano na to da ova praksa do sada nije ni osporavana žalbama, odnosno ako i jeste, to nije činjeno na argumentiran i adekvatan način. Stav izražen u konkretnom slučaju obrazložen je kao rezultat uvjerenja stečenog nakon analize međusobnog odnosa navedenih krivičnih djela u mnogim slučajevima u dužem vremenu koji su procesuirani pred ovim sudom. Pri tome se imala u vidu i činjenica da je pravosuđe nekih drugih zemalja u regionu koje je imalo istu praksu, također, nakon izvjesnog vremena mijenjalo stavove u istom smislu i nalazilo da postoji stjecaj.
- 47.Žalbeni navodi apelanata da je u njihovom slučaju trebalo primijeniti KZFBiH iz 1998. godine, jer je blaži, a ne KZFBiH iz 2003. godine, također su ocijenjeni kao neosnovani.
- 48.U vezi s tim je ukazano da je pravilan zaključak prvostepenog suda da se pri produženom krivičnom djelu (porezna utaja) primjenjuje zakon koji je bio na snazi u vrijeme izvršenja posljednje radnje koja ulazi u sastav tog djela. Dalje, ukazano je na to da je nesumnjivo da je posljednja radnja koja ulazi u sastav tog djela izvršena nakon stupanja na snagu KZFBiH iz 2003. godine, te na materijalnu dokumentaciju u predmetu, a na temelju čega je zaključeno da je valjan i opravdan zaključak prvostepenog suda da se primijeni KZFBiH iz 2003. godine. Također, s obzirom na to da je krivično djelo izvršeno nakon stupanja na snagu KZFBiH iz 2003. godine, za njegovu primjenu nije značajno da u izreci prvostepene presude nije navedeno koliki iznos poreza su utajili apelanti nakon njegovog stupanja na snagu, a nije bila neophodna ni za utvrđivanje krivice apelanata i utvrđivanja porezne obaveze.
IV. Apelacija a) Navodi iz apelacije
- 49.Apelantica smatra da joj je osporenim presudama povrijeđeno pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo iz člana 7. Evropske konvencije.
- 50.Apelanti smatraju da im je osporenim presudama povrijeđeno pravo na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te pravo na slobodu kretanja i prebivališta iz člana II/3.m) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Protokola broj 4 uz Evropsku konvenciju.
- 51.Apelantica i apelant Tokalić tvrde da je vrijeme izvršenja krivičnog djela utaja poreza u odnosu na njih određeno "u periodu od 2001. do 2003. godine", odnosno da je vremenski okvir "do 2003. godine", a ne i "u 2003. godini". S obzirom na navedeno, ističu da je nejasno kako su utajili porez u iznosu od 579.523,07 KM i u 2003. godini. Također, ukazuju da je za apelanta "Tock- prometa" utvrđeno da je vrijeme izvršenja krivičnog djela utaja poreza od 1. augusta 2003. godine do 31. decembra 2003. godine, ali da je označeni iznos utajenog poreza 579.523,07 KM, dakle, za cijelu 2003. godinu.
- 52.Dalje, polazeći od navedenog stava da je vrijeme izvršenja krivičnog djela porezna utaja određeno do 2003. godine, ali ne i u 2003. godini, apelantica i apelant Tokalić smatraju da se nije mogao primijeniti KZFBiH koji je stupio na snagu 1. augusta 2003. godine, već KZFBiH iz 1998. godine. U vezi sa ovom tvrdnjom apelantica posebno ističe da je, s obzirom na visinu zaprijećene kazne, za nju bio povoljniji KZFBiH iz 1998. godine, a apelant Tokalić da je u vrijeme kada su počinjene radnje koje mu se stavljaju na teret na snazi bio KZFBiH iz 1998. godine, pa je mogao imati svijest da čini krivično djelo porezna utaja koje je bilo propisano navedenim zakonom.
- 53.S obzirom na navedeno, apelant Tokalić smatra da se nije mogla zasnovati nadležnost Suda BiH. U prilog tvrdnji da Sud BiH nije nadležan, ukazao je da se u obrazloženju osporenih presuda paušalno navodi da je izvršenjem krivičnog djela porezna utaja mogla nastati ekonomska šteta, ali da to ničim nije obrazloženo. S tim u vezi pozvao se na Presudu Suda BiH u predmetu broj Kpž-14/09 od 7. decembra 2009. godine iz koje, prema njegovom mišljenju, proizlazi da, bez obzira na to s kojim pravnim licima je vršeno poslovanje, kada je u pitanju krivično djelo utaja poreza iz člana 273. KZFBiH, oštećena je Federacija BiH, pa u tom slučaju Sud BiH ne može zasnovati svoju nadležnost.
- 54.Također, polazeći od stava da je vrijeme izvršenja krivičnog djela porezna utaja određeno do 2003. godine, ali ne i u 2003. godini, apelantica i apelant Tokalić tvrde da nisu mogli biti proglašeni krivim za krivično djelo pranje novca koje je propisano KZBiH koji je stupio na snagu 1. marta 2003. godine.
- 55.U vezi sa ovom tvrdnjom apelantica je izričito istakla da je, zbog činjenice da je drugostepenom presudom proglašena krivom i za krivično djelo pranje novca, prekršena zabrana retroaktivne primjene prava na njenu štetu. Prema apelanticinom mišljenju, konstatacija u obrazloženju osporene drugostepene presude da se "krivičnopravni značaj počinjenih radnji i kriminalna količina neće moći pravilno izraziti", ustvari, predstavlja nezadovoljstvo suda činjeničnim stanjem i zakonom koji se ima primijeniti, jer se čini da je apelantica mnogo toga počinila da bi bila kažnjena za samo jedno djelo, a što dovodi u pitanje nezavisnost suda i princip jednakosti stranaka u postupku. Prema njenom mišljenju, na ovaj način sud je izrazio zainteresiranost za "teže kažnjavanje od onog koje je zakonom propisano".
- 56.Dalje, apelantica i apelant Tokalić tvrde da je u drugostepenoj presudi izostalo kvalitetno obrazloženje zbog čega je Sud BiH odustao od prakse koju je primijenio prvostepeni sud i koju je slijedio u velikom broju drugih predmeta a prema kojoj je prvostepeni sud zaključio da se u konkretnom slučaju radi o prividnom stjecaju, te je apelanticu, apelanta Tokalića i apelanta "Tock- prometa" proglasio krivim za produženo krivično djelo utaja poreza, a oslobodio za produženo krivično djelo pranje novca.
- 57.Apelantica i apelant Tokalić iznijeli su i opširne apelacione navode koji se odnose na način na koji je utvrđena njihova odgovornost, način na koji su ocijenjeni provedeni dokazi, osporavajući i zakonitost njihovog pribavljanja, te s tim u vezi i da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno. U vezi s tim ističu da nije konkretizirano u čemu se ogleda postupanje suprotno čl. 13. i 15. Zakona o porezu na promet proizvoda i usluga za šta su svi apelanti proglašeni krivim.
- 58.Dalje, apelant Tokalić ističe i da su Sud BiH i Tužilaštvo BiH preuzeli ulogu upravnog organa s obzirom na to da je Rješenjem Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 U 003379 09 U od 9. marta 2010. godine odgođeno izvršenje rješenja Federalnog ministarstva finansija od 16. decembra 2008. godine kojim mu je naloženo da plati porezne obaveze dodatno utvrđene rješenjem od 23. novembra 2007. godine. Iz navedenog, prema njegovom mišljenju, proizlazi da još nije utvrđeno da je porezni obveznik, pa da, prema tome, nije mogao počiniti krivično djelo porezna utaja.
- 59.Apelant Tokalić je dopunio apelaciju 22. decembra 2011. godine tražeći da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će se obustaviti izvršenje zatvorske kazne do donošenja odluke Ustavnog suda o njegovoj apelaciji. Kao razloge za donošenje privremene mjere apelant je istakao da mu je poginuo sin koji se starao o cijeloj porodici i poslovanju preduzeća, da, pošto ima firmu, mora podnijeti završni račun, jer bi se u suprotnom mogao suočiti sa blokadom, odnosno likvidacijom firme, da je zaposlio novo lice koje bi trebalo uvesti u posao, te, najzad, da ima zakazana ročišta pred sudom u Travniku i Sarajevu, kada bi, ako se ne bi pojavio, izgubio priliku da naplati svoja potraživanja.
- 60.Apelant Tokalić je identičan zahtjev ponovio i u dopuni apelacije 20. februara 2012. godine. Također, ukazao je da "su pokrenuli niz upravnih sporova, te da je Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) poništio rješenje Federalnog ministarstva finansija i da ih je oslobodio nezakonito nametnuh obaveza". Apelant je priložio Presudu Vrhovnog suda broj 06 0 U 003274 11 Uvp od 11. januara 2012. godine iz koje proizlazi da je poništeno Rješenje Federalnog ministarstva finansija broj 03-15-192/10 A.D. od 27. septembra 2010. godine i da je predmet vraćen na ponovno odlučivanje.
- 61.Apelant Tokalić je dopunio apelaciju 23. aprila 2012. godine, te zatražio da se donese privremena mjera kojom će se obustaviti izvršenje zatvorske kazne, kao i da se hitno odluči o njegovoj apelaciji. Apelant je istakao da je, nakon pogibije sina 23. oktobra 2011. godine, zatražio da mu se prekine izdržavanje kazne zatvora, što mu je i udovoljeno, te da se na izdržavanje kazne mora vratiti 29. aprila 2012. godine. Apelant je objasnio da se Presuda Vrhovnog suda broj 06 0 U 003274 11 Uvp od 11. januara 2012. godine odnosi na poslovanje sa firmom "Darko-produkt" d.o.o. Laktaši, da je osporenim presudama zbog toga kažnjen i za krivična djela utaja poreza i pranje novca, da je riječ o firmi koja je jedan od najvećih poreznih dužnika u RS, pa da nije u redu da služi zatvorsku kaznu za nešto što nije učinio. Apelant je ponovio tvrdnje da su osporene presude nezakonite, te da, s obzirom na to da su porezi prikupljani na nivou entiteta, nije ni mogao biti nadležan Sud BiH, odnosno da u krivičnom zakonodavstvu nije bilo propisano krivično djelo pranje novca. Najzad, priloženo je i Rješenje o izvršenju broj S1 3 I 008799 12 I od 13. aprila 2012. godine kojim je određeno izvršenje pljenidbom, procjenom i prodajom motornih vozila apelanta "Tock-prometa" radi namirenja novčane tražbine - izrečene novčane kazne i oduzimanja protivpravno stečene imovinske koristi na temelju osporenih presuda Suda BiH.
- 62.U dopuni apelacije od 26. aprila 2012. godine apelant Tokalić je dostavio Presudu Vrhovnog suda broj 06 0 U 001906 11 Uvp od 9. marta 2012. godine kojom je ukinuta presuda Kantonalnog suda u Novom Travniku od 23. marta 2011. godine i predmet vraćen na ponovno odlučivanje. Iz predočene presude proizlazi da je u ovom postupku predmet osporavanja bilo rješenje Porezne uprave kojim je pokrenut postupak prinudne naplate neizmirenih poreza u iznosu od 1.829.997,77 KM. Apelant tvrdi da je navedena presuda dokaz da apelant "Tock-promet" "nema više nikakvog duga ni po kom osnovu". Apelant je zatražio da se obustavi izvršenje zatvorske kazne, ili da se ubrza odlučivanje o njegovoj apelaciji.
- 63.U dopuni apelacije od 7. novembra 2012. godine apelant Tokalić je dostavio urgenciju za odlučivanje o njegovoj apelaciji. Apelant je istakao da je Kantonalni sud u Sarajevu poništio nezakonito nametnute porezne obaveze i da on i apelant "Tock-promet" više nemaju neizmirenih poreznih obaveza. U prilog navedenom apelant je dostavio uvjerenje Porezne uprave - Ispostava Novi Travnik od 19. oktobra 2012. godine u kojem je navedeno da "Tock-promet" – Trgovinsko- ugostiteljsko i uslužno društvo Novi Travnik, prema poreznoj evidenciji, ima dug po osnovu javnih prihoda u označenom iznosu. Također, apelant je dostavio samo prvu stranu presude Kantonalnog suda u Sarajevu od 30. oktobra 2012. godine iz koje proizlazi da su poništena označena rješenjā Federalnog ministarstva finansija, Porezne uprave – Centralni ured Sarajevo, te Jedinice za kontrolu velikih obveznika i da je predmet vraćen na ponovno odlučivanje Centralnom uredu Sarajevo, Jedinici za kontrolu velikih obveznika. Najzad, apelant je dostavio i zahtjev koji je uložio Kantonalnom poreznom uredu - Ispostava Novi Travnik 31. oktobra 2012. godine za povrat viška uplaćenih sredstava koja su naplaćena putem prinudne naplate po rješenju, kako je navedeno, Kantonalnog poreznog ureda od 20. februara 2009. godine.
- 64.U dopuni apelacije od 13. novembra 2012. godine apelant Tokalić je dostavio urgenciju za odlučivanje o njegovoj apelaciji. Apelant tvrdi da je kantonalni sud (ne navodi koji) poništio nezakonito nametnute porezne obaveze i da "mi, tj. naša firma nemamo neizmirenih poreznih obaveza". Kao prilog ovoj tvrdnji apelant je dostavio na uvid Uvjerenje Porezne uprave - Ispostava Novi Travnik od 12. novembra 2012. godine u kojem je navedeno da "Tock-promet" d.o.o. Novi Travnik nema neizmirenih poreznih obaveza. Također, apelant je dostavio rješenje Porezne uprave - Ispostava Novi Travnik od 6. novembra 2012. godine iz kojeg proizlazi da se Federalnom ministarstvu finansija nalaže da izvrši povrat više uplaćenih troškova naplate po osnovu prinudne naplate u označenom novčanom iznosu u korist "Tock-prometa" d.o.o. Iz obrazloženja rješenja proizlazi da se porezni obveznik "Tock-promet" d.o.o. obratio zahtjevom od 31. oktobra 2012. godine za povrat više uplaćenih troškova prinudne naplate poreza. Dalje, navedeno je da je "rješenjem Kantonalnog suda u Sarajevu poništen zapisnik inspekcije za kontrolu velikih poreznih obveznika, te da je izvršena obustava postupka prinudne naplate". Najzad, apelant je priložio zahtjev za povrat viška naplaćenih poreza putem prinudne naplate po rješenju Kantonalnog poreznog ureda Novi Travnik od 8. novembra 2010. godine.
- 65.Apelantica je 16. novembra 2012. godine dostavila Ustavnom sudu dva rješenja Kantonalnog poreznog ureda Novi Travnik o obustavljanju postupka prinudne naplate protiv poreznog obveznika "Tock-prometa" d.o.o. Novi Travnik. Prema rješenju od 17. oktobra 2012. godine, obustavljen je postupak prinudne naplate, jer je Porezna ispostava Novi Travnik 17. oktobra 2012. godine poništila nalog za plaćanje od 2. februara 2009. godine. Iz obrazloženja rješenja proizlazi da je presudom Kantonalnog suda u Sarajevu od 26. septembra 2012. godine poništeno rješenje o uplati dodatno utvrđenih poreza od 23. novembra 2007. godine i da je predmet vraćen na ponovni postupak. Iz rješenja od 12. novembra 2012. godine proizlazi da je obustavljen postupak prinudne naplate, jer je Porezna ispostava Novi Travnik 12. novembra 2012. godine poništila nalog za plaćanje od 8. septembra 2009. godine. Iz obrazloženja rješenja proizlazi da su presudom Kantonalnog suda u Sarajevu od 30. oktobra 2012. godine poništena rješenja Federalnog ministarstva finansija, rješenje Porezne uprave – Centralni ured Sarajevo, te Porezne uprave – Centralni ured Sarajevo, Jedinica za kontrolu velikih obveznika i predmet vraćen na ponovno rješavanje.
- 66.Apelantica je dopunila apelaciju 21. novembra 2012. godine. U prilogu je dostavila presudu Kantonalnog suda u Sarajevu od 26. septembra 2012. godine kojom je poništeno rješenje Federalnog ministarstva finansija, Porezne uprave – Centralni ured u Sarajevu, Odsjek za kontrolu velikih obveznika i predmet vraćen na ponovno rješavanje. Dalje, apelantica je dostavila uvjerenje Porezne uprave - Ispostava Novi Travnik od 12. novembra 2012. godine iz kojeg proizlazi da "Tock-promet" d.o.o. Novi Travnik na dan izdavanja uvjerenja nema neizmirenih poreznih obaveza. Najzad, apelantica je (kao i apelant Tokalić u dopuni apelacije od 13. novembra 2012. godine) dostavila rješenje Porezne uprave - Ispostava Novi Travnik od 6. novembra 2012. godine o povratu više naplaćenih troškova naplate po osnovu prinudne naplate. Apelantica je istakla da prema rješenjima nadležne porezne uprave "Tock-promet" d.o.o. nema nikakvih obaveza (plaćanja poreza), ali da je prema sudskoj presudi "kriv" za izvršenje krivičnog djela porezna utaja, za poreznu obavezu koja ne postoji. Prema apelanticinom mišljenju, sud ne može zamijeniti porezni organ kada je u pitanju određivanje poreza, pa se opravdano postavlja pitanje kako je moguće da porezni organi nisu uopće našli poreznu obavezu kod osuđenih a "presuda je trebalo da im ukaže na to". Apelantica tvrdi da su porezni organ i sud na temelju iste finansijske dokumentacije izveli potpuno drugačije zaključke. Prema njenom mišljenju, relevantne odredbe Zakona o porezu na promet su grubo zanemarene zbog čega se i vode "porezni" i "upravni" postupci koji otkrivaju gdje je prvostepeni porezni organ pogriješio. Apelantica ukazuje na to da se, u skladu sa članom 67. Zakona o porezu na promet, provodi procedura provjera, ali ne "prema svojoj procjeni, ne prema slobodnom nahođenju, ne prema pretpostavkama, nego prema upotrebi 'porezne dokumentacije' sa zakonskim obavezama". Najzad, apelantica smatra da je "i krivična presuda zasnovana na očigledno pogrešnim pretpostavkama i zanemarivanju činjenica odlučnih za presuđenje".
- 67.Apelant Tokalić je dopunio apelaciju 7. januara 2013. godine. Apelant je ponovo ukazao na presudu Kantonalnog suda u Sarajevu od 26. septembra 2012. godine, dostavljenu u prethodnoj dopuni, kojom su poništena rješenja Federalnog ministarstva finansija, Porezne uprave – Centralni ured u Sarajevu, Odsjek za kontrolu velikih obveznika, i predmet vraćen na ponovno rješavanje. Dalje, pored dokumenata dostavljanih u prethodnim dopunama, apelant je prvi put dostavio rješenje Federalnog ministarstva finansija o odobravanju povrata pogrešno ili više uplaćenih prihoda od 20. novembra 2012. godine, a u skladu sa rješenjem Porezne uprave Kantonalnog poreznog ureda Travnik od 6. novembra 2012. godine, zaključak Kantonalnog poreznog ureda Novi Travnik od 25. oktobra 2011. godine, kojim je prekinut postupak prinudne naplate od apelanta "Tock-prometa" a u skladu sa rješenjem Kantonalnog suda prethodno navedenim, rješenje Federalnog ministarstva finansija od 16. decembra 2008. godine kojim je odbijena žalba apelanta "Tock-prometa" protiv rješenja Odsjeka za kontrolu velikih obveznika regije Mostar od 23. novembra 2007. godine, rješenje Federalnog ministarstva finansija od 20. oktobra 2004. godine kojim je poništeno rješenje Porezne uprave – Centralni ured Sarajevo od 6. januara 2004. godine i predmet vraćen na ponovno odlučivanje, rješenje Federalnog ministarstva finansija od 15. septembra 2006. godine kojim je poništeno rješenje Porezne uprave - Centralni ured u Sarajevu od 20. marta 2006. godine i predmet vraćen na ponovni postupak, nalog Porezne ispostave Novi Travnik za plaćanje poreznih obaveza od 2. februara 2009. godine i rješenje istog ureda o pokretanju postupka prisilne naplate od 20. februara 2009. godine po navedenom nalogu, rješenje Poreznog ureda Novi Travnik od 26. februara 2009. godine o naplati poreznih obaveza iz imovine poreznog obveznika, zapisnik o inspekcijskom nadzoru Odsjeka za kontrolu velikih obveznika regija Mostar od 22. oktobra 2007. godine i rješenje istog organa od 23. novembra 2007. godine o uplati dodatno utvrđenih poreznih obaveza.
- 68.Apelantica je 24. januaura 2013. godine dopunila apelaciju u vezi sa navodima iz apelacije koji su se odnosili na član 6. Evropske konvencije i kojim je osporavala izmjenu sudske prakse, ukazujući na odluku Evropskog suda u predmetu broj 42750/99 od 10. jula 2011. godine Del Rio Prada protiv Španije, te Ustavnog suda Hrvatske broj U-III-3010/10 od 9. decembra 2010. godine, a u prilog tvrdnji da odstupanje od dosadašnje prakse bez valjanih i obrazloženih razloga predstavlja povredu prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
b) Odgovor na apelaciju
- 69.U odgovoru na apelaciju Sud BiH je najprije istakao da bi aktivno učešće ovog suda u apelacionom postupku u kojem se preispituje presuda koju je on donio bilo suprotno načelu nepristrasnosti koje, između ostalog, proizlazi iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Dalje, Sud BiH se pozvao na dijelove osporenih presuda koji se mogu smatrati relevantnim za odlučenje o apelaciji. Prema mišljenju Suda BiH, osporene presude sadrže jasne i uvjerljive razloge zbog kojih su apelanti proglašeni krivim za počinjenje krivičnog djela utaja poreza i krivično djelo pranje novca, te kojim okolnostima se sud rukovodio prilikom odmjeravanja kazne.
- 70.U odgovoru na apelanticine navode Tužilaštvo BiH je istaklo da su predmet osporavanja apelacijom konačne odluke Suda BiH, a ne neka radnja koju je počinilo Tužilaštvo BiH u toku istrage ili u dokaznom postupku pred sudom, zbog čega se ne može upuštati u raspravljanje o osporenim odlukama, niti se osjeća prozvanim u bilo kojem dijelu apelacije.
- 71.U odnosu na apelantove navode da je optužnica iskonstruirana i zasnovana na nezakonitim dokazima, ukazano je da su svi svjedoci saslušani pred Sudom BiH, da su unakrsno ispitani, odnosno da su materijalni dokazi provedeni na glavnom pretresu, te, najzad, da apelantu nije bila uskraćena mogućnost da ih osporava i u postupku po žalbi. S obzirom na to da je o identičnim navodima raspravljano i pred Sudom BiH, Tužilaštvo BiH smatra da je osporenim odlukama o njima meritorno odlučeno, te da su neosnovani. Navodi o vještaku K. P. su ocijenjeni kao netačni, te je, s tim u vezi, ukazano da Sud BiH poznaje zakon i da nijedan vještak nije pozvan da mu ga tumači. Navodi da apelant Tokalić nije suvlasnik apelanta "Tock-prometa", te da je, s tim u vezi, izostalo obrazloženje u osporenim presudama su ocijenjeni, također, kao neosnovani. Najzad, u vezi sa tvrdnjom da Sud BiH nije bio nadležan da postupa u konkretnom predmetu ukazano je na član 7. Zakona o Sudu BiH na temelju kojeg je zasnovana nadležnost u konkretnom slučaju.
V. Relevantni propisi
- 72.Krivični zakon Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine FBiH" br. 43/98, 2/99, 15/99, 29/00 i 59/02) u relevantnom dijelu glasi:
Član 272.
(1) Ko u namjeri da on ili ko drugi izbjegne potpuno ili djelimično plaćanje poreza, doprinosa socijalnog osiguranja ili drugih propisanih doprinosa, daje lažne podatke o svojim zakonito stečenim prihodima, o predmetima ili o drugim činjenicama koje su od utjecaja na utvrđivanje iznosa ovakvih obaveza ili ko u istoj namjeri u slučaju obavezne prijave ne prijavi zakonito stečeni prihod odnosno predmet ili druge činjenice koje su od utjecaja na utvrđivanje ovakvih obaveza, a iznos obaveze čije se plaćanje izbjegava prelazi 1.000 KM, kaznit će se zatvorom do tri godine i novčanom kaznom.
(2) Ako je iznos obaveze iz stava 1. ovog člana, čije se plaćanje izbjegava veći od 5.000 KM, učinitelj će se kazniti zatvorom od šest mjeseci do pet godina i novčanom kaznom.
- 73.Krivični zakon Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine FBiH" broj 36/03) u relevantnom dijelu glasi:
Član 5.
Vremensko važenje Krivičnog zakona
(1) Prema učinitelju krivičnog djela primjenjuje se zakon koji je bio na snazi u vrijeme učinjenja krivičnog djela.
(2) Ako se poslije učinjenja krivičnog djela zakon jednom ili više puta izmijeni, primijenit će se zakon koji je blaži za učinitelja.
Član 23.
Vrijeme učinjenja krivičnog djela
Krivično djelo je učinjeno u vrijeme kad je učinitelj radio ili bio dužan raditi, bez obzira na to kad je posljedica činjenja ili nečinjenja nastupila.
Član 55.
Produženo krivično djelo
(1) Odredbe ovoga Zakona o stjecaju krivičnih djela neće se primijeniti kada učinitelj učini produženo krivično djelo.
(2) Produženo krivično djelo je učinjeno kada je učinitelj s namjerom učinio više istih ili istovrsnih krivičnih djela koja, s obzirom na način učinjenja, njihovu vremensku povezanost i druge stvarne okolnosti koje ih povezuju čine jedinstvenu cjelinu.
Član 273.
Porezna utaja
(1) Ko za sebe ili drugog izbjegne plaćanje davanja propisanih poreznim zakonodavstvom u Federaciji ili doprinosa socijalnog osiguranja propisanih u Federaciji, ne dajući zahtijevane podatke ili dajući lažne podatke o svojem stečenom oporezivom prihodu ili o drugim činjenicama koje su od uticaja na utvrđivanje iznosa takvih obveza, a iznos obaveze čije se plaćanje izbjegava prelazi 10.000 KM,
kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine
(2) Ko učini krivično djelo iz stava 1. ovog člana, a iznos obaveze čije se plaćanje izbjegava prelazi 50.000 KM,
kaznit će se kaznom zatvora od jedne do deset godina
(3) Ko učini krivično djelo iz stava 1. ovoga člana, a iznos obaveze čije se plaćanje izbjegava prelazi 200.000 KM,
kaznit će se kaznom zatvora najmanje tri godine.
Član 419.
Prestanak važenja bivšeg Zakona
Danom stupanja na snagu ovog zakona prestaje važiti Krivični zakon Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine FBiH", br. 43/98, 2/99, 15/99 i 29/00 i 59/02).
Član 421.
Stupanje na snagu ovog zakona
Ovaj zakon stupa na snagu 1. augusta 2003. godine
- 74.Krivični zakon Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH" broj 3/03) u relevantnom dijelu glasi:
Vremensko važenje Krivičnog zakona
Član 4.
(1) Na učinitelja krivičnog djela primjenjuje se zakon koji je bio na snazi u vrijeme učinjenja krivičnog djela.
(2) Ako se poslije učinjenja krivičnog djela jednom ili više puta izmijeni zakon, primijenit će se zakon koji je blaži za učinitelja.
Vrijeme učinjenja krivičnog djela
Član 22.
Krivično djelo je učinjeno u vrijeme kad je učinitelj radio ili bio dužan raditi, bez obzira na to kad je posljedica činjenja ili nečinjenja nastupila.
Produženo krivično djelo
Član 54.
(1) Odredbe ovog zakona o sticaju krivičnih djela neće se primijeniti kada učinilac učini produženo krivično djelo.
(2) Produženo krivično djelo je učinjeno kad je učinilac s umišljajem učinio više istih ili istovrsnih krivičnih djela koja s obzirom na način učinjenja, njihovu vremensku povezanost i druge stvarne okolnosti koje ih povezuju čine jedinstvenu cjelinu.
Pranje novca
Član 209.
(1) Ko novac ili imovinu za koju zna da su pribavljeni učinjenjem krivičnog djela primi, zamijeni, drži, njima raspolaže, upotrijebi u privrednom ili drugom poslovanju, ili na drugi način prikrije ili pokuša prikriti, a takav je novac ili imovina veće vrijednosti ili to djelo ugrožava zajednički ekonomski prostor Bosne i Hercegovine ili ima štetne posljedice za djelatnosti ili finansiranje institucija Bosne i Hercegovine, (...)
(2) Ako vrijednost novca ili imovinske koristi iz stava 1. ovoga člana prelazi iznos od 50.000 KM,
učinitelj će se kazniti kaznom zatvora od jedne do deset godina.
Stupanje na snagu ovog zakona
Član 253.
Ovaj zakon stupa na snagu 1. marta 2003. godine.
- 75.Zakon o izmjenama i dopunama Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine ("Službene novine BiH" broj 8/10 od 2. februara 2010. godine) u relevantnom dijelu glasi:
Pranje novca
Član 209.
(1) Ko novac ili imovinu za koju zna da su pribavljeni učinjenjem krivičnog djela primi, zamijeni, drži, njima raspolaže, upotrijebi u privrednom ili drugom poslovanju, ili na drugi način prikrije ili pokuša prikriti, a takav je novac ili imovina veće vrijednosti ili to djelo ugrožava zajednički ekonomski prostor Bosne i Hercegovine ili ima štetne posljedice za djelatnosti ili finansiranje institucija Bosne i Hercegovine,
kaznit će se kaznom zatvora od jedne do osam godina.
(2) Ako je počinilac djela iz stava (1) ovog člana istovremeno i počinilac ili saučesnik u krivičnom djelu kojim je pribavljen novac ili imovina iz stava (1) ovog člana,
kaznit će se kaznom zatvora od jedne do deset godina.
(3) Ako vrijednost novca ili imovinske koristi iz stava 1. ovog člana prelazi iznos od 200.000 KM, učinitelj će se kazniti kaznom zatvora najmanje tri godine.
- 76.Zakon o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH" br. 3/03, 32/03, 36/03, 26/04, 63/04, 13/05, 48/05, 46/06, 76/06, 29/07, 32/07, 53/07, 76/07, 15/08, 58/08, 12/09, 16/09, 93/09) u relevantnom dijelu glasi:
Član 14.
Jednakost u postupanju
(1) Sud je dužan da stranke i branioca tretira na jednak način i da svakoj od strana pruži jednake mogućnosti u pogledu pristupa dokazima i njihovom izvođenju na glavnom pretresu.
(2) Sud, Tužitelj i drugi organi koji učestvuju u postupku dužni su s jednakom pažnjom da ispituju i utvrđuju kako činjenice koje terete osumnjičenog, odnosno optuženog, tako i one koje im idu u korist.
Član 285.
Presuda kojom se optuženi oglašava krivim
(1) U presudi kojom se optuženi oglašava krivim, Sud će izreći:
- a)za koje se krivično djelo optuženik oglašava krivim, uz navođenje činjenica i okolnosti koje čine obilježja krivičnog djela, kao i onih od kojih ovisi primjena određene odredbe Krivičnog zakona,
- b)zakonski naziv krivičnog djela i koje su odredbe Krivičnog zakona primijenjene,
(...)