USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 2453/10, rješavajući apelaciju Šemsudina Kosa na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 2, i člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 17. septembra 2013. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Šemsudina Kosa.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Ukida se Presuda Kantonalnog suda u Zenici broj 43 0 K 012048 10 KZ od 23. aprila 2010. godine.
Predmet se vraća Kantonalnom sudu u Zenici koji je dužan po hitnom postupku donijeti novu odluku, u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Zenici da, u skladu s članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od 60 dana od dana dostave ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
- 1.Šemsudin Kos (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zenice, kojega zastupa Kerim Čelik, advokat iz Sarajeva, podnio je 21. juna 2010. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 43 0 K 012048 10 KZ od 23. aprila 2010. godine i Presude Općinskog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 43 0 K 012048 09 K od 9. februara 2010. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Općinskog suda i Kantonalnog tužilaštva Zeničko-dobojskog kantona 11. jula 2011. godine je zatraženo da dostave odgovor na apelaciju.
- 3.Kantonalni sud, Općinski sud i Kantonalno tužilaštvo Zeničko-dobojskog kantona su 12. i 19. jula 2011. godine dostavili odgovor na apelaciju.
- 4.Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju su dostavljeni apelantu 1. septembra 2011. godine.
- 5.Ustavni sud je 1. jula 2013. godine zatražio kopiju spisa od Općinskog suda, koji je postupio po traženom 3. jula 2013. godine.
III. Činjenično stanje
- 6.Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
- 7.Presudom Općinskog suda broj 43 0 K 012048 09 K od 9. februara 2010. godine apelant i optuženi S.M. su proglašeni krivim zato što su, u vrijeme i na način navedeno u izreci presude, počinili krivično djelo neovlaštene proizvodnje i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 238. stav 1. Krivičnog zakona FBiH (u daljnjem tekstu: KZFBiH). Istom presudom Općinski sud je osudio apelanta i optuženog S.M. na kazne zatvora u trajanju od po jednu godinu i devet mjeseci. Istom presudom, apelant i optuženi S.M. su oslobođeni plaćanja naknade troškova postupka. U obrazloženju presude Općinski sud je istakao kako je nesporno da su ovlaštene službene osobe kod svjedoka E.A. pronašle opojnu drogu heroin koju su od njega oduzeli, a da je sporno da li su opojnu drogu njemu prodali apelant i optuženi S.M. Utvrđujući navedeno, Općinski sud je naveo da je saslušao svjedoke (svjedoka E.A., te radnike policije), pročitao zapisnik o saslušanju svjedoka E.A. sačinjen u toku istrage, izvršio uvid u potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta, te da je izvršeno vještačenje opojne droge (u presudi naveden sadržaj dokaza i njihova međusobna veza). Općinski sud je zaključio kako iz provedenih dokaza nesumnjivo slijedi zaključak da su apelant i S.M. počinili ovo krivično djelo.
- 8.U odnosu na tvrdnje branitelja optuženog S.M. koji je osporio pravnu valjanost dokaza, nalaza i mišljenja vještaka i potvrde o privremenom oduzimanju predmeta, odnosno da postoje suštinske razlike između ova dva dokaza, Općinski sud je istakao da je prilikom vještačenja tačno utvrđena neto težina opojne droge heroina prije vještačenja i neto težina heroina koji je ostao nakon vještačenja, tako da su primjedbe branitelja optuženog S.M. neosnovane. Tim prije što su odbrane i apelanta i optuženog S.M. na početku glavnog pretresa nalaz i mišljenje vještaka učinili nespornim, a samim tim i činjenice koje on dokazuje. Osporavanje pravne valjanosti ovog dokaza u završnoj riječi branitelja optuženog S.M. je nekorektno prema sudu i suprotnoj stranci, a također i nedosljedno.
- 9.Vezano za tvrdnje apelanta i optuženog S. M. o psihičkom stanju svjedoka E.A. u momentu davanja iskaza u policiji, Općinski sud je istakao da su paušalne i ničim potkrijepljene, a odbrana je imala mogućnost da zahtijeva psihičko vještačenje ovoga svjedoka. Ovaj svjedok je bio sposoban za davanje iskaza i prilikom davanja iskaza ovlaštene osobe policije su ga tretirale sasvim korektno i profesionalno. Njegov iskaz dat u policiji je jedna jasna, potpuna i logična priča u cijelosti potkrijepljena dokazima optužbe. Promjenom iskaza na glavnom pretresu, ovaj svjedok je očito imao namjeru da zaštiti apelanta i optuženog S. M. kao dilere droge i na taj način sebe zaštiti od situacije da ga ubuduće ne bi bojkotirali dileri droge prilikom njene nabavke. Nisu osnovane tvrdnje apelantove odbrane da je svjedok E.A. u toku istrage dao lažni iskaz s namjerom da se osveti apelantu zbog ranijeg sukoba, jer se postavlja pitanje zbog čega onda ovaj svjedok tereti i optuženog S.M. jer s njim nije bio ni u kakvom sukobu.
- 10.Odlučujući o žalbama apelanta i optuženog S.M., Kantonalni sud je donio Presudu broj 43 0 K 012048 10 KZ od 23. aprila 2010. godine kojom je žalbe odbio i potvrdio prvostepenu presudu. U obrazloženju presude, u vezi sa žalbenim navodima o nezakonitosti dokaza, potvrde o privremenom oduzimanju predmeta, Kantonalni sud je istakao da su neosnovani. Naime, Kantonalni sud je naveo da je izvršio uvid u potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta na osnovu koje je od svjedoka E.A. oduzet smeđi prah koji asocira na opojnu drogu heroin, da je izdavanje naredbe za oduzimanje predmeta regulirano članom 79. Zakona o krivičnom postupku FBiH (u daljnjem tekstu: ZKP FBiH), da iz sadržaja toga člana slijedi da se oduzimaju po naredbi suda predmeti koji mogu poslužiti kao dokaz u krivičnom postupku samo u slučaju kada osoba koja takve predmete drži ne želi dobrovoljno da ih preda, zbog čega je nužno izdati naredbu na osnovu koje će se predmeti represivno oduzeti. U konkretnom slučaju nije bilo nikakvih razloga za traženje da se izda naredba za oduzimanje predmeta, jer nema niti jednog podatka, niti se navedeno ističe u žalbi, a niti svjedok E.A. bilo gdje navodi da svjedok E.A. nije dobrovoljno predao smeđi prah koji asocira na heroin za koji mu je izdata predmetna potvrda. Također, žalbom se previđa da postoji niz situacija kada se pretresanje može vršiti bez naredbe suda kako je to regulirano u članu 78. ZKP-a FBiH. Osim toga, svjedok E.A. je potpisao potvrdu i na nju je, u smislu člana 83. ZKP-a FBiH, mogao izjaviti žalbu.
- 11.Vezano za prihvatanje iskaza svjedoka E.A. koji je ovaj svjedok dao u policiji, Kantonalni sud je naveo da ne postoji niti jedan dokaz koji bi potvrdio da je ovaj svjedok bio nesposoban za davanje iskaza u policiji, odnosno da je na njega vršen bilo kakav pritisak. Osim toga, ovaj svjedok je sedam puta potpisao zapisnik u policiji, poučen je o svojim pravima, a njegovom su saslušanju bile prisutne tri osobe koje su posvjedočile okolnosti pod kojim je izjava data. Odbrana nije ponudila nikakve protudokaze kojima bi pokrijepila tvrdnje u nevjerodostojnost iskaza osoba koje su uzimale izjavu, nego navedeno samo paušalno ističe. Također, ne postoje bilo kakvi dokazi da svjedok E.A. nije bio psihofizički nesposoban dati vjerodostojan iskaz, jer se i te tvrdnje zasnivaju na paušalnim navodima odbrane. Kantonalni sud je istakao da je izvršio uvid u zapisnik policije o saslušanju svjedoka E.A. iz kojega slijedi da nema nikakvih povreda to što zapisnik nije vođen u vidu pitanja i odgovora, jer je iz zapisnika vidljivo da je ovaj svjedok pozvan da iznese sve što mu je poznato o predmetu, a nakon što je svjedok E.A. ispričao što mu je poznato nije bilo potrebe za postavljanjem pitanja, te da je navedeno u skladu s članom 100. tačka 7. ZKP-a FBiH.
IV. Apelacija a) Navodi iz apelacije
- 12.Apelant smatra da mu je pobijanim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. st. 1. i 2. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant navodi da se presude zasnivaju na dokazima koji su pribavljeni na nezakoniti način, jer je izvršen pretres svjedoka E.A. bez prisustva svjedoka i bez naredbe za pretresanje, a nakon toga nije pismeno obaviješten tužitelj o pretresu i nije obaviješten sudija za prethodni postupak. Osim toga, policija nije sačinila Zapisnik o pretresanju zbog čega su povrijeđene odredbe člana 78. stav 3. u vezi s članom 165. stav 1. i članom 166. ZKP-a FBiH. Zatim, privremeno oduzeta opojna droga nije dostavljena na ispitivanje Odjeljenju sektora kriminalističke policije, nego je dostavljena neka druga droga, koja očito nije oduzeta od svjedoka E.A. Droga nije bila predana sudu na čuvanje i nije ju otvorilo tužilaštvo u skladu sa zakonom. Osim toga, svijest svjedoka E.A. je bila sužena, jer je prije davanja iskaza ovaj svjedok konzumirao drogu. Također, iskaz ovoga svjedoka dat u policiji je suprotan članu 100. stav 7. ZKP-a FBiH. Ovaj svjedok je na glavnom pretresu izjavio da su mu policajci diktirali što će reći u zapisnik. Apelant navodi da je povrijeđen i princip in dubio pro reo.
b) Odgovor na apelaciju
- 13.Kantonalni sud je naveo da neće davati odgovor na apelaciju, jer je sve navedeno u njegovoj presudi, a apelant samo ponavlja navode koje je već isticao.
- 14.Općinski sud je istakao kako su u cijelosti netačni apelantovi navodi, jer su svi dokazi u toku istrage pribavljeni u skladu sa zakonom. Svi dokazi su izvedeni na glavnom pretresu i izvedeni su neposredno i odbrani je omogućeno da izvede svoje dokaze. Općinski sud je predložio da se apelacija u cijelosti odbije.
- 15.Kantonalno tužilaštvo Zeničko-dobojskog kantona je navelo da je činjenice i okolnosti apelant isticao i u toku prvostepenog i drugostepenog postupka, koje su Općinski i Kantonalni sud cijenili, zbog čega su presude donesene zakonito.
V. Relevantni propisi
- 16.Zakon o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine FBiH" br. 35/03, 37/03, 56/03, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07, 53/07 i 9/09) u relevantnom dijelu glasi:
Član 11.
Zakonitost dokaza
(1) Zabranjeno je od osumnjičenog, optuženog ili bilo koje druge osobe koja učestvuje u postupku iznuđivati priznanje ili kakvu drugu izjavu.
(2) Sud ne može zasnovati svoju odluku na dokazima pribavljenim povredama ljudskih prava i sloboda propisanih ustavom i međunarodnim ugovorima koje je Bosna i Hercegovina ratifikovala, niti na dokazima koji su pribavljeni bitnim povredama ovog zakona.
(3) Sud ne može zasnivati svoju odluku na dokazima koji su dobijeni na osnovu dokaza iz stava 2. ovog člana.
Glava VIII - DOKAZNE RADNJE
Odjeljak 1 Pretraga stana, prostorija i osoba
Član 78. st. 2. i 3.
Pretresanje bez naredbe i svjedoka
(2) Ovlaštena službena osoba može pretresti osobu bez naredbe za pretresanje i bez prisutnosti svjedoka:
- a)pri izvršenju naredbe o dovođenju,
- b)prilikom lišenja slobode,
- c)ako postoji sumnja da ta osoba posjeduje vatreno ili hladno oružje,
- d)ako postoji sumnja da će sakriti, uništiti ili riješiti se predmeta koji se trebaju od njega oduzeti i upotrijebiti kao dokaz u krivičnom postupku.
(3) Nakon izvršenja pretresanja bez naredbe za pretresanje, ovlaštena službena osoba mora odmah podnijeti pisani izvještaj tužitelju koji će o tome obavijestiti sudiju za prethodni postupak. Izvještaj mora sadržavati razloge pretresanja bez naredbe.
Odjeljak 2 - Privremeno oduzimanje predmeta i imovine
Član 79. st 1. i 2.
Naredba za oduzimanje predmeta
(1) Predmeti koji se po KZFBiH imaju oduzeti ili koji mogu poslužiti kao dokaz u krivičnom postupku privremeno će se oduzeti i na osnovu sudske odluke će se osigurati njihovo čuvanje.
(2) Naredbu za oduzimanje predmeta izdaje sud, na prijedlog tužitelja ili na prijedlog ovlaštene službene osobe koja je dobila odobrenje od tužitelja.
Član 80.
Privremeno oduzimanje predmeta bez naredbe
(1) Predmeti iz člana 79. stav 1. ovog zakona mogu se privremeno oduzeti i bez naredbe suda ukoliko postoji opasnost od odlaganja. Ukoliko se osoba koja se pretresa izričito usprotivi oduzimanju predmeta, tužitelj će u roku od 72 sata od izvršenog pretresanja podnijeti zahtjev sudiji za prethodni postupak za naknadno odobrenje oduzimanja predmeta.
Član 82. stav 1.
Popis privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije
(1) Nakon privremenog oduzimanja predmeta i dokumentacije, u zapisniku će se popisati privremeno oduzeti predmeti i dokumentacija i o tome izdati potvrda.
Član 83. stav 1.
Pravo žalbe
(1) Osoba od koje se privremeno oduzima predmet i dokumentacija ima pravo žalbe.
Član 84.
Čuvanje privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije
Privremeno oduzeti predmeti i dokumentacija pohranjuju se u sudu ili sud na drugi način osigurava njihovo čuvanje.
Član 85.
Otvaranje i pregled privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije
(1) Otvaranje i pregled privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije vrši tužitelj.
(2) O otvaranju privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije tužitelj je dužan obavijestiti osobu ili preduzeće od koje su predmeti oduzeti, sudiju za prethodni postupak i branitelja.
(3) Pri otvaranju i pregledu oduzetih predmeta i dokumentacije mora se voditi računa da njihov sadržaj ne saznaju neovlaštene osobe.
VI. Dopustivost
- 17.U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovome ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 18.U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
- 19.U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Kantonalnog suda broj 43 0 K 012048 10 KZ od 23. aprila 2010. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Imajući u vidu da je presuda donesena 23. aprila 2010. godine, a apelacija je podnesena 21. juna 2010. godine, proizlazi da je apelacija podnesena blagovremeno, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očito (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
- 20.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VI. Meritum
- 21.Apelant ističe da mu je postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije.
- 22.Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
- 23.Član 6. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
- 1.Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
- 24.U pogledu pitanja primjene člana 6. Evropske konvencije, Ustavni sud ističe kako se u konkretnom slučaju radi o krivičnom postupku u kojem je apelant proglašen krivim za krivično djelo neovlaštene proizvodnje i stavljanja u promet opojnih droga koje je propisano zakonom i osuđen na kaznu zatvora. Dakle, radi se o postupku u kojem je utvrđivana osnovanost krivične optužbe, pa je član 6. Evropske konvencije primjenjiv.
- 25.Dakle, apelant ukazuje na povredu prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, tj. apelant osporava zakonitost potvrde o privremenom oduzimanju predmeta, zakonitost izvršenog vještačenja i vjerodostojnost iskaza svjedoka E.A., odnosno zapisnik o saslušanju ovog svjedoka. Apelant ukazuje i na povredu principa in dubio pro reo garantiranog članom 6. stav 2. Evropske konvencije.
- 26.Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda prema kojoj "činjenica da su dokazi nezakonito pribavljeni ili da su korišteni nedopustivi dokazi sama po sebi ne dovodi do nivoa povrede iz člana 6; osim ako je, kada se uzmu u obzir činjenice i okolnosti predmetnog slučaja, došlo do nepravičnog suđenja. Sud često zapaža da njegova uloga nije da odlučuje o dopustivosti dokaza u nacionalnim sudovima; ovaj sud više vodi računa o pravičnosti postupka kao cjeline. U odnosu na pravičnost dokaza i njihovo korištenje, sud pridaje značaj sljedećem: 1) da li je podnositelj predstavke dobio mogućnost da osporava autentičnost dokaza i da se suprotstavi njihovoj upotrebi; i 2) kvalitet dokaza, uključujući i da li okolnosti pod kojima su pribavljeni dokazi bacaju sumnju na njihovu vjerodostojnost i tačnost" (vidi Jalloh protiv Njemačke [GC], br. 54810/00. stav 96, ECHR 2006-IX).
- 27.Ustavni sud uočava da je tokom postupka apelant osporavao valjanost dokaza, odnosno ukazivao da se prvostepena presuda zasniva na nezakonitom dokazu, tj. potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta (opojne droge) i s tim u vezi i obavljenog vještačenja opojne droge. Osim toga, apelant je ukazivao i na vjerodostojnost iskaza svjedoka E.A. S tim u vezi Ustavni sud zaključuje da je apelantu pružena mogućnost da pobija vjerodostojnost dokaza i protivi se njihovoj upotrebi u toku krivičnog postupka koji je vođen protiv njega u smislu navedenog principa. Dalje, Ustavni sud će analizirati kvalitet dokaza, uključujući i to bacaju li okolnosti pod kojima su dokazi pribavljeni sumnju na njihovu vjerodostojnost.
- 28.Dakle, apelant je proglašen krivim zato što je počinio krivično djelo neovlaštene proizvodnje i stavljanje u promet opojnih droga. Navedeno je osnovano na potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta (opojne droge), iskazu svjedoka od kojeg je opojna droga oduzeta, vještačenju opojne droge (nalaz i mišljenje vještaka), te iskazima radnika policije pred kojima je ovaj svjedok dao izjavu.
- 29.Ustavni sud nalazi da iz potvrde o privremenom oduzimanju predmeta slijedi da je potvrdu potpisao svjedok E.A., da je označeno da se oduzimanje vrši na osnovu člana 80. ZKP-a, te da je u dijelu popis i opis privremeno oduzetih predmeta navedeno: "1. smeđi prah koji asocira na heroin umotan u najlon kesicu i papir bruto 6,10 g, 2. jedan telefon..." Osim toga, iz potvrde slijedi da su oduzeti predmeti pohranjeni kod PU Zenica, te da je na potvrdi potpis ovlaštene službene osobe J.M. Zatim, iz obrazloženja pobijanih presuda slijedi da su svjedoka E.A. priveli u policijsku stanicu radnici policije. Iz zapisnika o saslušanju svjedoka E.A. (označen isti datum kao i potvrda o privremenom oduzimanju predmeta), između ostalog, slijedi da su prilikom davanja njegove izjave u policijskoj stanici bili prisutni svjedoci radnici policije (tri svjedoka), da je ovaj svjedok izjavio kako je konzument droge i kako se trenutno liječi, te da zapisnik ne sadrži podatke o oduzetoj drogi. Iz nalaza i mišljenja vještaka slijedi da se zahtjevom traži da se izvrši ispitivanje NN materije koja je pronađena kada su osobu E.A. legitimirali službenici PU Centar 10. novembra 2007. godine kada je od njega oduzet jedan paketić NN materije, te da je "na ispitivanje dostavljen jedan paketić NN materije… bruto težine 4,88 g…"
- 30.Apelant tvrdi da su presude osnovane na dokazima koji su pribavljeni na nezakoniti način, jer je izvršen pretres svjedoka E.A. bez prisutnosti svjedoka i bez naredbe za pretresanje, a nakon toga tužitelj nije pismeno obaviješten o pretresu i nije obaviješten sudija za prethodni postupak. Osim toga, policija nije sačinila zapisnik o pretresanju. Apelant također ukazuje da droga nije bila predana sudu na čuvanje i nije ju otvorilo tužilaštvo u skladu sa zakonom, te da je svijest svjedoka E.A. bila sužena, jer je prije davanja iskaza ovaj svjedok konzumirao drogu. Iz obrazloženja presuda redovnih sudova slijedi kako nije bilo nikakvih razloga za traženje da se izda naredba za oduzimanje predmeta, jer nema niti jednog podatka, a niti se navedeno ističe u žalbi, niti svjedok E.A. bilo gdje navodi da nije dobrovoljno predao smeđi prah koji asocira na heroin za koji mu je izdata predmetna potvrda. Osim toga, svjedok E.A. je potpisao potvrdu i na nju je u smislu člana 83. ZKP-a FBiH mogao izjaviti žalbu. U vezi s iskazom svjedoka E.A., koji je ovaj svjedok dao u policiji, iz obrazloženja presude Kantonalnog suda slijedi da ne postoji niti jedan dokaz koji bi potvrdio da je ovaj svjedok bio nesposoban za davanje iskaza u policiji, odnosno da je na njega vršen bilo kakav pritisak.
- 31.Ustavni sud prije svega podsjeća da, osim radnji dokazivanja pretresa stana, ostalih prostorija i pokretnih stvari, odnosno pretresanja osoba, regulirano odredbama čl. 65-78. ZKP-a FBiH, radnju dokazivanja predstavlja i privremeno oduzimanje predmeta, regulirano odredbama 79. do 88. ZKP-a FBiH. Ustavni sud dalje nalazi da odredbe člana 80. ZKP-a FBiH propisuju da je moguće oduzeti predmete bez naredbe ako postoji opasnost od odlaganja, koji je uvjet nesporno ispunjen u konkretnom slučaju, jer je predmet koji je oduzet droga, a svjedok E.A. je sam izjavio da je konzument droge. Zatim, da odredbe člana 82. stav 1. ZKP-a FBiH propisuju da se prilikom oduzimanja predmeta, osim potvrde koja se predaje osobi od koje se predmet oduzima, sačinjava i zapisnik. Međutim, niti iz obrazloženja presuda, niti iz spisa ovog krivičnog predmeta ne proizlazi da je uopće sačinjena bilo kakva zabilješka, a pogotovu da je sačinjen zapisnik. Osim toga, odredbe čl. 84. i 85. ZKP-a FBiH propisuju postupak s oduzetim predmetima, odnosno da se oduzeti predmeti pohranjuju u sudu ili se na drugi način osigurava njihovo čuvanje, a otvaranje i pregled privremeno oduzetih predmeta vrši tužitelj koji je o otvaranju i pregledu obvezan obavijestiti osobu ili preduzeće kojoj su predmeti oduzeti, sudiju za prijašnji postupak i branitelja. Međutim, niti iz presuda niti iz spisa ne proizlazi da je postupano na navedeni način. Tim prije ako se ima u vidu da u potvrdi o oduzimanju predmeta ne bi moglo biti navedeno da se od svjedoka E.A. oduzima "smeđi prah koji asocira na heroin umotan u najlon kesicu i papir…" da ih nije otvarala policija, a u smislu člana 85. stav 1. ZKP-a FBiH to je mogao učiniti samo tužitelj. Vezano za ovaj dio apelantovog prigovora (iz žalbe na prvostepenu presudu slijedi da je apelant prigovarao na navedeno) pobijana presuda ne sadrži obrazloženje. Osim toga, evidentno je da postoje određene razlike u količini opojne droge koja je oduzeta i koja je predana na vještačenje. Sve navedeno ukazuje da pribavljanje predmeta kao i njegovo čuvanje i otvaranje, za koje je kasnije vještačenjem ustanovljeno da je opojna droga, nije izvršeno u skladu s imperativnim odredbama ZKP-a. Zatim, redovni sudovi su raspolagali izjavom svjedoka E.A. koji je u izjavi pred policijom sam izjavio da je konzument droge, te da je saslušavan isti dan kada je droga od njega oduzeta. Ustavni sud nalazi da iz navedenoga proizlazi najmanje razumna sumnja u objektivnost ovog iskaza. Ustavni sud dalje primjećuje da kao dokazi postoje iskazi službenika policije pred kojim je svjedok E.A. dao izjavu. Međutim, potpuno je jasno da ovi iskazi nemaju direktnu vezu koja bi povezivala apelanta s drogom oduzetom od svjedoka E.A. Ustavni sud podsjeća da u smislu člana 6. Evropske konvencije nije njegov zadatak da utvrđuje bi li se apelanta moglo osuditi da su sporni dokazi izuzeti, nego da dā ocjenu o tome je li postupak bio pošten, odnosno je li upotrebom spornih dokaza ispunjen zahtjev poštenog suđenja. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud zaključuje da je način na koji su dokazi pribavljeni i upotrijebljeni u postupku protiv apelanta utjecao na postupak u cjelini, zbog čega u postupku nisu ispunjeni zahtjevi poštenog suđenja. Zbog navedenog je došlo do povrede člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 23.
Ostali navodi
- 32.Ustavni sud smatra da nije svrsishodno ispitivati ostale apelantove navode u odnosu na druge aspekte člana 6. Evropske konvencije s obzirom na to da je već utvrđena povreda apelantovog prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VIII. Zaključak
- 33.Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer je način na koji su dokazi pribavljeni i upotrijebljeni u postupku protiv apelanta utjecao na postupak u cjelini, zbog čega u postupku nisu ispunjeni zahtjevi poštenog suđenja.
- 34.Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 35.Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić, s. r.