Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Odluka o dopustivosti i meritumu

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 4476/10, rješavajući apelaciju Branka Grubišića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 10. decembra 2013. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Branka Grubišića podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 I 009497 08 Gž od 13. septembra 2010. godine.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije BiH", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

  • 1.
    Branko Grubišić (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa Nada Dalipagić, advokat iz Mostara, podnio je 18. oktobra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 09 0 I 009497 08 Gž od 13. septembra 2010. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) i Federalnog pravobranilaštva, koje je u postupku zastupalo Federaciju Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: izvršenik), zatraženo je 4. i 19. novembra 2013. godine da dostave odgovore na apelaciju.
  • 3.
    Kantonalni sud i Općinski sud su dostavili odgovor na apelaciju 20. i 21. novembra 2013. godine. Izvršenik je dostavio odgovor na apelaciju 29. novembra 2013. godine.
  • 4.
    Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori Kantonalnog suda, Općinskog suda i izvršenika su dostavljeni apelantovom opunomoćeniku 22. novembra, 4. i 6. decembra 2013. godine.

III. Činjenično stanje

  • 5.
    Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
  • 6.
    Rješenjem Općinskog suda broj 065-0-I-08-003552 od 13. augusta 2008. godine odbačen je apelantov prijedlog za izvršenje od 14. jula 2008. godine.
  • 7.
    U obrazloženju rješenja se navodi da je 14. jula 2008. godine apelant kao tražilac izvršenja podnio prijedlog za izvršenje protiv izvršenika na osnovu rješenja Uprave za pitanja branitelja Mostar - Sektor za pitanja branitelja (HVO, MUP) od 10. marta 2003. godine radi naplate novčanog potraživanja apelanta u iznosu od 8,16 KM na ime lične invalidnine, počev od 1. decembra 2002. godine i dalje, te poseban dodatak u visini od 50% od pripadajuće svote lične invalidnine od 1. decembra 2002. godine i dalje, sve po osnovu priznanja statusa ratnog vojnog invalida devete grupe sa 30% tjelesnog oštećenja po osnovu ranjavanja, a sve to na novčanim sredstvima izvršenika na računu kod UPI banke d.d. Sarajevo i isplatom na račun apelantovog opunomoćenika kao tražioca izvršenja.
  • 8.
    Općinski sud je naveo da je u prethodnom ispitivanju prijedloga za izvršenje, odnosno navedenog rješenja Uprave, kao izvršne isprave, utvrđeno da je u upravnom postupku tražiocu izvršenja priznat status RVI devete kategorije sa 30% tjelesnog oštećenja na osnovu ranjavanja, na ličnu invalidninu u iznosu od 8,16 KM, kao i poseban dodatak u visini od 50% počev od 1. decembra 2002. godine i dalje.
  • 9.
    Istaknuto je da, u smislu odredbe člana 27. Zakona o izvršnom postupku ("Službene novine Federacije BiH", broj 32/03, u daljnjem tekstu: ZIP), sud određuje izvršenje na osnovu izvršne isprave koja treba da bude podobna za izvršenje. U konkretnom slučaju, prema mišljenju Općinskog suda, priloženo rješenje, koje je doneseno u upravnom postupku, ne ispunjava uvjete iz člana 27. ZIP-a i nije podobno za sudsko izvršenje u odnosu na predmet izvršenikove činidbe, jer navedena odluka ne sadrži određenje kojim se izvršeniku nalaže ispunjenje obaveze (činidbe).
  • 10.
    Protiv prvostepenog rješenja apelant je podnio žalbu koju je Kantonalni sud Rješenjem broj 09 0 I 009497 08 Gž od 13. septembra 2010. godine uvažio i prvostepeno rješenje preinačio tako što je prijedlog za izvršenje od 14. jula 2008. godine odbačen zbog nenadležnosti suda.
  • 11.
    U obrazloženju rješenja se navodi da je rješenjem na osnovu kojeg se zahtijeva izvršenje apelantu priznato pravo na ličnu invalidninu na osnovu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti vojnih invalida i obitelji poginulih i nestalih branitelja ("N. list HRHB" broj 24/95). Istaknuto je da je 20. juna 2004. godine stupio na snagu Zakon o pravima boraca i članova njihovih porodica ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine", broj 33/04), čijim je stupanjem na snagu prestala primjena Zakona o zaštiti vojnih invalida i obitelji poginulih i nestalih branitelja.
  • 12.
    Dalje je navedeno da članom 39. Zakona o pravima boraca i članova njihovih porodica, koji je u ovom postupku lex specialis, propisano da rješenja o pravima na naknade iz člana 8. (između ostalog, lične invalidnine) po službenoj dužnosti izvršava nadležni prvostepeni organ. Prema tome, izvršenje u ovoj pravnoj stvari nije u nadležnosti suda, već je u nadležnosti prvostepenog upravnog organa. Stoga je, prema mišljenju Kantonalnog suda, prvostepeni sud pravilno odlučio kada je prijedlog za izvršenje odbacio, ali je odluku o odbacivanju izvršnog prijedloga donio zbog pogrešnih razloga. Ukazano je da je prvostepeni sud, prema odredbama člana 16. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), bio dužan da u toku cijelog postupka po službenoj dužnosti pazi da li rješavanje spora spada u sudsku nadležnost, te da je, nakon utvrđenja da za rješavanje nije nadležan sud, bio dužan da se proglasi nenadležnim i odbaci prijedlog za izvršenje. Stoga, pošto izvršenje nije u nadležnosti suda, prvostepeni sud nije ni mogao ocijeniti dopuštenost prijedloga za izvršenje, niti podobnost izvršne isprave, zbog čega je drugostepeni sud uvažavanjem žalbe prvostepeno rješenje preinačio u smislu člana 235. stav 1. tačka 3. ZPP.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

  • 13.
    Apelant smatra da mu je osporenom odlukom Kantonalnog suda povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Ukazuje na proizvoljnu primjenu materijalnog i procesnog prava, te ističe da rješenje kojim je apelantu priznato pravo ničim i nikada nije osporeno. Međutim, prema njegovom mišljenju, zbog kontradiktorne prakse redovnih sudova, onemogućen je da ostvari svoje pravo. Smatra da su razlozi koje je naveo Kantonalni sud u osporenoj odluci nezakoniti, jer odredba člana 273. stav 1. Zakona o upravnom postupku propisuje da se izvršenje radi ispunjenja nenovčanih obaveza provodi administrativnim putem, a stavom 2. navedenog člana da se izvršenje radi ispunjenja novčanih potraživanja provodi sudskim putem.

b) Odgovor na apelaciju

  • 14.
    U svom odgovoru Kantonalni sud je naveo da je navedeni sud, postupajući po žalbi, utvrdio da je izvršenje u predmetnoj pravnoj stvari u nadležnosti prvostepenog upravnog organa, a ne u nadležnosti suda (član 39. Zakona o pravima boraca i članova njihovih porodica). Istaknuto je da Kantonalni sud ostaje u svemu pri obrazloženju osporene odluke i smatra da njome nisu povrijeđena apelantova ustavna prava na koja ukazuje u apelaciji.

15. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo da u konkretnom slučaju nije došlo do povrede apelantovih ustavnih prava. 16. U odgovoru na apelaciju izvršenik je naveo da u konkretnom slučaju nije

V. Relevantni propisi

  • 17.
    Zakon o pravima branilaca i članova njihovih porodica ("Službene novine Federacije BiH" br. 33/04 i 56/05) u relevantnom dijelu glasi:

Član 8.

Prava ratnog vojnog invalida su:

  • 1.
    lična invalidnina;
  • 2.
    dodatak za njegu i pomoć od drugog lica;
  • 3.
    ortopedski dodatak;
  • 4.
    druga prava iz glave VI ovog Zakona.

Član 19.

Prava članova porodice poginulog, umrlog, nestalog branioca i umrlog ratnog vojnog invalida su:

  • 1.
    porodična invalidnina;
  • 2.
    uvećana porodična invalidnina;
  • 3.
    pomoć u slučaju smrti;
  • 4.
    druga prava iz glave VI ovog Zakona.

Član 25.

Članovi porodice ratnog vojnog invalida koji su ostvarili pravo na porodičnu invalidninu i koji su sa tim licem u vrijeme do njegove smrti živjeli u zajedničkom domaćinstvu, imaju pravo na jednokratnu novčanu pomoć u visini 100% od osnovice iz člana 12. stav 2. ovog Zakona, ukoliko to pravo ne mogu ostvariti po drugom osnovu.

Jednokratnu novčanu pomoć može ostvariti samo jedno lice iz stava 1. ovog člana, bez obzira na broj članova zajedničkog domaćinstva.

Član 39.

Rješenja o pravima na naknade iz čl. 8., 19. i 25. ovog Zakona, po službenoj dužnosti izvršava nadležni prvostepeni organ.

Član 58. stav 1.

Troškove postupka u vezi sa ostvarivanjem prava, prema ovom Zakonu, snosi organ koji vodi postupak.

Član 59.

Na pitanja koja se odnose na izvršenja, nasljedna prava i druga pitanja koja nisu regulirana ovim Zakonom primjenjivat će se važeći zakonski i podzakonski propisi.

Zakon o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH" br. 53/03, 73/05 i 19/06) u relevantnom dijelu glasi:

Član 16. st. 1. i 2.

(1) Sud u toku cijelog postupka, po službenoj dužnosti pazi da li rješavanje spora spada u sudsku nadležnost.

(2) Kad sud u toku postupka utvrdi da za rješavanje spora nije nadležan sud nego neki drugi organ vlasti, oglasit će se nenadležnim, ukinuti provedene radnje u postupku i odbaciti tužbu.

Zakon o izvršnom postupku ("Službene novine Federacije BiH" br. 32/03 i 33/06) u relevantnom dijelu glasi:

Član 21. stav 1.

U izvršnom postupku na odgovarajući način primjenjuju se odredbe Zakona o parničnom postupku, ako ovim ili drugim zakonom nije drugačije određeno.

Zakon o upravnom postupku ("Službene novine Federacije BiH", br. 2/98 i 48/99) u relevantnom dijelu glasi:

Članak 273. stavak 2.

(2) Izvršenje radi ispunjenja novčanih potraživanja provodi se sudskim putem. [...].

Članak 280. stavak 2.

(3) Rješenje doneseno u upravnom postupku koje sadrži potvrdu izvršnosti jeste temelj za sudsko izvršenje. To izvršenje provodi se po propisima koji važe za sudsko izvršenje.

VI. Dopustivost

  • 18.
    U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
  • 19.
    U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
  • 20.
    U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Kantonalnog suda broj 09 0 I 009497 08 Gž od 13. septembra 2010. godine protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, apelacija je podnesena 18. oktobra 2010. godine, dakle, u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
  • 21.
    Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

  • 22.
    Apelant smatra da je osporenim rješenjem Kantonalnog suda povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje

Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

  • e)
    Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

  • 1.
    Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. (...).
  • 23.
    Apelant ukazuje na to da je Kantonalni sud proizvoljno primijenio materijalno i procesno pravo i da je u konačnom apelantov prijedlog za izvršenje rješenja donesenog u upravnom postupku za priznavanje prava na ličnu invalidninu odbacio zbog nenadležnosti suda. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud podsjeća da je o istom pravnom pitanju već odlučivao u predmetu broj AP 4609/12 od 12. juna 2013. godine (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 4609/12 od 12. juna 2013. godine, dostupna na web-stranici Ustavnog suda: www.ustavnisud.ba). Stoga se, umjesto posebnog obrazloženja merituma ove odluke u pogledu apelantovih apelacionih navoda, Ustavni sud poziva na obrazloženje i razloge navedene u toj odluci.
  • 24.
    Naime, u spomenutoj odluci Ustavni sud je naveo da novčana potraživanja sadržana u odredbama Zakona o pravima branilaca i članova njihovih porodica spadaju u kategoriju socijalnih davanja koje javna vlast u okviru slobodnog polja procjene regulira na način koji procijeni da je najprikladniji društvenim potrebama, s jedne strane, i mogućnostima i prilikama društvene zajednice koja je u pitanju, s druge strane. Prema tome, obim i sadržaj tih prava, kao i mehanizmi ostvarivanja u cijelosti se nalaze u domenu slobodne procjene javne vlasti. Dalje je Ustavni sud ukazao da su ostvarivanja određenih novčanih potraživanja iz oblasti socijalne zaštite branilaca i članova njihovih porodica u Federaciji Bosne i Hercegovine regulirana posebnim zakonom, koji kao lex specialis ovu materiju u cijelosti stavlja u nadležnost organa uprave. Zbog toga, prema mišljenju Ustavnog suda, redovni sudovi, proglašavajući se apsolutno nenadležnim za postupanje po prijedlozima apelanata za prinudno izvršenje novčanih potraživanja apelanata utvrđenih u upravnim postupcima na osnovu Zakona o pravima branilaca i članova njihovih porodica, nisu povrijedili njihovo pravo na pristup sudu, kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Također, Ustavni sud je zaključio da su redovni sudovi dovoljno jasno obrazložili svoje odluke, a takva obrazloženja Ustavni sud ne smatra proizvoljnim, te da, stoga, nije povrijeđeno pravo apelanata na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi AP 4609/12, prethodno citirano, tač. 30-32).
  • 25.
    Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom slučaju Kantonalni sud dovoljno jasno obrazložio svoju odluku, a takvo obrazloženje ne ukazuje na proizvoljnost u primjeni materijalnog i procesnog prava. Stoga, Ustavni sud smatra da nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Ostali navodi

  • 26.
    Apelant, također, navodi da mu je osporenom odlukom povrijeđeno i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Ustavni sud zapaža da se i ovi apelantovi navodi, u suštini, zasnivaju na proizvoljnoj primjeni materijalnog i procesnog prava, te da je, razmatrajući ove navode u okviru člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, ovaj sud zaključio da su ti navodi neosnovani. Stoga, Ustavni sud smatra da nema ništa što u konkretnom slučaju ukazuje da je povrijeđeno apelantovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, odnosno zaključuje da su i ovi apelantovi navodi neosnovani.

VIII. Zaključak

  • 27.
    Ustavni sud zaključuje da nema povrede prava na pravično suđenje i prava na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju u situaciji kada u osporenoj odluci ne postoji ništa što bi ukazivalo na proizvoljnu primjenu materijalnog i procesnog prava na apelantovu štetu.
  • 28.
    Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
  • 29.
    Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić, s. r.